Lista completa dei testi

(Za žalbeno ročište 20. aprila)
„Udaljenost koja razdvaja slobodu od ropstva... je jasna...”
20. april, zatvor Korydallos, Žalbeno ročište protiv Zavjere Vatrenih Ćelija
Sudi nam se za eksplozivnu napravu pronađenu u domu u Halandriju (slučaj „Halandri”), za postavljanje bombe u stan bivšeg ministra unutrašnjih poslova P. Hinofotisa (radio je u vojsci u doba vojne diktature), u stan bivšeg zastupnika i današnjeg predsjednika Grčke banke, L. Katselija te za postavljanje bombe u ministarstvo Makedonije-Trakije, na dan Međunarodnog sajma u Solunu.
Optuženi smo i za slanje paketa-bombi ambasadama, međunarodnim policijskim-pravosudnim institucijama (Eurojust-Europol) te kancelarki [Angeli] Merkel, (tadašnjem) premijeru Italije, medijskom mogulu Berlusconiju i rasističkom bivšem francuskom predsjedniku Sarkozyju.
Na koncu, sudi nam se i za posjedovanje oružja s otežavajućim okolnostima te za sukob s pandurima u Pefkiju.
Sve to su samo neki fotogrami iz djelovanja Zavjere Vatrenih Ćelija. Mi smo otvoreno preuzeli odgovornost i stali u obranu svih naših djela, pošto smo uvjereni da se svijet ne može doseći ni molitvama ni kletvama.
Na ovom suđenju, 20. aprila, ne sudi se samo članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugim anarhistima za druge slučajeve, NEGO urbanoj gerili općenito.
U biti, sudi se odabiru oružane borbe protiv ubojitog stroja moći.
Danas, svatko tko ne shvaća nužnost oružanog anarhističkog djelovanja protiv tiranina naših života ili je krajnje naivan ili je pandur.
Svi oni koji se kockaju našim životima na burzama, u središnjim bankama, na međunarodnim susretima moćnika neće odustati od svojih službi i od svojeg blagostanja samo zato što smo ih pristojno zamolili... Jedini jezik koji oni razumiju je strah.
Naši glasovi i naše ideje postaju snažniji kada dolaze iz cijevi pištolja...
...

Jula 2015. naša prijateljica i drugarica uhapšena je tokom kontrole pasoša na grčko-bugarskoj granici. Europski nalog za uhićenje protiv nje izdalo je tužilaštvo u Aachenu, Njemačka, 24. juna 2015. U Koelnu je bila zatvorena pod "U-haft" režimom (Untersuchungshaft) zbog njene navodne upletenosti u oružanu pljačke banke koja se odvila prije dvije godine (2013.). 02. decembra 2015., nakon mjeseci istrage, tužilaštvo ju je i službeno optužilo za pljačku banke, uzimanje taoca i posjedovanje oružja. 16. decembra sud je pozvao zatvor da je otpusti pošto će biti oslobođena svih optužbi, budući da "dokazi" koje je istraga proizvela tih mjeseci nisu bili dovoljni da je izvedu pred sud.
Kada smo pisali tu izjavu glede zatvaranja i otpuštanja naše prijateljice nadali smo se da će biti posljednja. Nažalost njemački panduri se nisu složili i odlučili su uložiti žalbu na njeno otpuštanje. Zbog čega je, nakon što je obični sud odbacio slučaj, viši sud odlučio da ga ponovno otvori. Što znači da nakon što je provela gotovo šest mjeseci u pritvoru, naša prijateljica i drugarica se sada nalazi vani čekajući suđenje. Još nije jasno kada će se održati suđenje. Unatoč brojnim očajničkim pokušajima tužilaštva za izdavanjem novog naloga za hapšenje - trenutno čekamo odluku višeg suda na još jednu žalbu - ona se još nalazi vani uz nas.
No, u srijedu 13. aprila isto tužilaštvo je naložilo brojne pretrese u Barceloni koji su se okončali hapšenjem još jedne drugarice; rečeno je da je sudjelovala u pljački banke počinjenoj u Aachenu 2014. Jasno je da su njemačke i španjolske vlasti odlučile udružiti snage na ovom projektu represije protiv anarhista na europskom području, koje podržavaju poslušni psi medija.
Kao i očekivano, mediji trljaju ruke i isprepliću "obično krivično djelo" s anarhistima. Što nas ne iznenađuje, pogotovo u vrijeme represije protiv svega subverzivnog.
...

Doznajemo da je Gianluca Iacovacci, u kućnom pritvoru od 16. juna 2015., danas napokon slobodan, bez ikakvih mjera ograničenja... Drug je uhapšen, uz Adriana Antonaccija, zbog niza sabotaža na području Castelli Romani, za koje je preuzeo odgovornost. Prvostupanjska presuda na 6 godina smanjena je na žalbenom sudu na 3, nakon što je odbačena optužba za terorizam.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!



16. aprila 2016. istražni sudac u Udinama, Emanuele Lazzaro, osudio je, po kaznenom dekretu, četvoricu anarhista na 20 dana hapšenja i na 100,00 eura kazne (5.100,00 konačnih eura kazne) pojedino, zbog prosvjeda protiv fašističke propagande o fojbama kroz "kazališnu predstavu" Simona Cristicchija (uz redare Casa Pound; talijanska fašistička organizacija, nap.prev.) prikazanu u Udinama 7. aprila 2014.


Alcuni anarchici udinesi

Sinoć, nakon ponoći, specijalna represivna antiteroristička jedinica, EKAM, uz druge policijske snage upala je na 1. i 4. odjel muškog zatvora Korydallos.
Najmanje 150 pandura, uz pravosudne službenike i predstavnike ministarstva pravosuđa, izvršilo je pretrese ćelija svih zatvorenika tih odjela. Zatvorenicima su ruke lisicama svezali na leđa i nije im dozvoljen nikakav vizualni kontakt s ćelijama tokom pretraga, dok je nekoliko zatvorenika pretučeno.
U ranim jutarnjim satima specijalna represivna antiteroristička jedinica, EKAM, se vratila i nasilno otela anarhističke zatvorenike Panosa Michalakogloua, Panosa Aspiotisa and Antonisa Stamboulosa te ih premjestila na atenski Odjel za premještaj zatvorenika u ulici Petrou Ralli. Kasnije je još nekoliko zatvorenika doživjelo progon. Zatvor je ostao zaključan do 11 sati ujutro.
Po posljednjim informacijama Panos Michalakoglou je premješten u zatvor Nigrita (kraj Serresa, sjeverna Grčka), Panos Aspiotis u zatvor Nafplion, a Antonis Stamboulos u zatvor Larissa.
...

Mi - anarhisti - potvrđujemo da je oko 3 ujutro, 8. aprila 2016., izvršen napad na sud, u kvartu Holosiivsky u Kijevu, s 4 boce zapaljive mješavine bačene na južnu stranu zgrade, od kojih su 2 odletjele u ured suca Didyka. Zbog čega je došlo do požara koji je spalio dokumente i druge stvari.
Ujutro su brojni mediji informirali javnost o tom napadu. Sigurnosna služba i policija objavile su niz različitih verzija i nagađanja o počiniteljima tog djela i o njihovim ciljevima. Čitav dan su TV i Internet snažno forsirale vijest, predstavljajući je uz ista nagađanja i špekulacije koje su im dostavili policija, vojno tužilaštvo i SBU [ukrajinska tajna služba, nap.prev. na engl.].
Sudac, čiji je ured oštećen, dobio je pratnju po naredbi ukrajinskog predsjednika. Desilo se da se naš napad odvio baš uoči susreta glede jednog važnog slučaja na kojem je radio taj isti sudac. Mediji su predložili vezu između požara i sudskog procesa. Želimo objasniti da su razlozi našeg napada mnogo dublji i širi. Nemamo nikakve veze sa slučajem Gereushnikov Aleksadrov i Yerofeyev. K tome, za nas su ruske tajne službe (GRU) neprijatelji isto koliko i ministarstvo obrane.
Zašto smo odabrali sud u kvartu Holosiivsky? Zato što je to najpoznatiji sud u zemlji. To predstavlja simbol zla i prevare. Izriče strašno nepravedne presude kada se radi o slučajevima na koja se stavlja naglasak i pod kontrolom su režima. Podsjećamo na "slučaj Pavlicenk". 2. oktobra 2012. sud u Holosiivskyju osudo je jednu dobru osobu - kao što je Dimitry Pavlichenko - na doživotni zatvor! Sud sprovodi u djelo ono što zatraže tužilaštvo i ministarstvo unutrašnjih poslova. Čak i nakon ostavke predsjednika Dmitryja nije se ništa izmijenilo. Nakon Euromaidana sudovi se nisu promijenili. Danas možemo navesti i druge apsurdne sudske procese. Obični ljudi kada se nađu naspram modernog pravosudnog sistema brzo nauče što je "pravda".
...

Svaki alat u kutiju za alate! Kapitalističko društvo nose dva pilastra: represija i društvena kontrola. Ovaj smo put željeli napasti dio sistema društvene kontrole kroz antene za telekomunikaciju. Između subotnje noći i nedjeljnog jutra (2.-3. april), vođeni zvijezdama, približili smo se antenama na cesti između Irune i Irurtzuna (Nafarroa), i uz pomoć kliješta otvorili prolaz u žičanoj ogradi oko antena. S drvenim maljovima uništili smo električna brojila pri obje antene te njihove jedinice visokog napona. Sjekirama smo prerezali kablove anteninih električnih uređaja te žice za distribuciju koje dovode energiju antenama.
Ovaj put smo javno objavili naše djelo djelomično zato da bi pokrenuli kampanju solidarnosti s našim zatvorenim drugovima u štrajku glađu u kobnim državnim zatvorima: José Adrián Poblete Darre, Xavier Corporales Barruecos i Antonio Chavero Mejías. Učinili smo to za vas.
U znak solidarnosti s drugovima Monicom i Franciscom koji su nedavno prvostupanjski osuđeni na 12 godina. Snage i hrabrosti.
Učinili smo to i u znak prosvjeda protiv povreda koje se nanose Zemlji i prirodi, kao što su izgradnja pruga za super-brze vlakove i drugih infrastruktura koje su u službi interesa uvijek istih ljudi.
P.S. Šteta što na kraju nije došlo do požara koji smo se nadali podariti... Ne brinite, pobrinut ćemo se za to idući put.
...

Kao priprema za dan kada će vodstvo berlinskih pandura i njihov ministar unutrašnjih poslova odlučiti da deložiraju jedan od projekata ovog grada, u noći između 6. i 7. marta zapalili smo kombi tvrtke za upravljanje zgradama i sigurnošću, WISAG u Michaelkirchstrasse.
Zapaljiva naprava s 1,2 litra benzina iza prednje lijeve gume dovela je do potpunog uništenja vozila i to je samo napomena onoga što namjeravamo reći na dan X.
I dok - od šefa Henkela sve do najmanjeg pandura - svi sline sanjajući deložaciju projekata sjevernog siromašnog kvarta, mi ćemo nastaviti djelovati kako bi si što više njih spalilo prste ovom eskalacijom.
Pripremite dan X! (https://berlinsburning.noblogs.org/)
...

Noć u gradu... Dok je posljednjih tjedana na stotine pandura vršilo opsadu ulice Rigaer te maltretiralo osobe, upadalo u domove i u kolektivne prostore, bijeli okovratnici, odgovorni zločinci, susreli su se u Berlinu Mitte da odluče s predstavnicima oružane industrije, s delegatima raznih krvnika mučitelja različitih zemalja i s političarima čitave europske zone kako još bolje haračiti te vršiti druge represalije.
Kao mali znak solidarnosti sa svima koje napada taj stroj, a i kako bi iskazali naš plameni bijes protiv odgovornih, u noći 26. februara napali smo požarom i bojom antiterorističku agenciju federalnog kriminalnog ureda.
Na uobičajen lažovski način panduri su govorili o pet molotova od kojih se navodno samo jedan zapalio, a ulizička štampa je naravno radosno prenijela istu verziju.
Bacili smo 7 boca ispunjenih dizelom i benzinom, sve su pogodile metu i veselo zapalile zidove i jedna vrata zgrade. Ukrasili smo naše umjetničko djelo bojom bačenom na fasadu i čavlima s četiri šiljka za svinje koje bi nas pratile. Šteta što cement ne gori... ali i ta vatra je bila jedna mala svjetlost u noći inače crnoj kao katran.
Solidarnost s Friedel54, s Rigaer94, M99 i sa svim projektima u opasnosti!
Čitav svijet mrzi policiju!
...

Krajem 2008., tokom hajke koju je pokrenula policija zbog nemira u Grčkoj nakon ubojstva Alexisa, belgijsko federalno tužilaštvo pokreće istragu protiv nekoliko anarhista i antiautoritarnih. 2010., na temelju jednog popisa djela koja policija pripisuje "anarhističkoj sredini" i dok se razvijala borba protiv izgradnje još jednog centra za migrante u Steenokkerzeelu, istražna sutkinja Isabelle Panou postavljena je na čelo istrage koja već ulazi u okvire antiterorizma. U maju, a zatim i u septembru 2013., u kontekstu iste istrage, izvršeno je desetak pretresa domova i anarhističke biblioteke "Acrata" u Bruxellesu. Radi se o prvoj antiterorističkoj istrazi. Istragu sprovodi antiteroristička jedinica federalne sudske policije, koja će se najprije oslanjati na Državnu sigurnost, zatim na vojnu Opću službu za informaciju i sigurnost te na različite antiterorističke organe drugih europskih država. Istraga je okončana 2014., da bi danas dospjela čak do parlamenta, zbog optužbe protiv dvanaestoro anarhista i antiautoritarnih. Nakon rasprave o legalizaciji posebnih metoda istraživanja korištenih tokom istrage (praćenja, telefonska prisluškivanja, prisluškivanja putem aparata postavljenih u domove, službeni pretresi, pokušaji infiltracije, nadzorne kamere ispred domova i unutar, barem, jednog doma) u oktobru 2015., spisi su poslani u parlament koji će 10. maja 2016. odlučiti da li će se otvoriti suđenje, i za koja krivična djela.
...

U srijedu 13. aprila, u pet sati ujutro, započela je operacija katalonske policije Mossos d'Esquadra, pretresom dva doma i jednog skvota u četvrti La Salut, "Blokes Fantasma", dok je oko dvadesetak stanara zadržano na policiji dvanaest sati.
Osim haračenja i uništavanja kojima su popraćene sve policijske pretrage, u ovoj je operaciji uhapšena i jedna drugarica, već uhićena u kontekstu operacije Pandora, i za koju je 11. aprila izdan europski nalog za uhićenje na temelju optužbe za sudjelovanje u eksproprijaciji banke u Njemačkoj.
Nakon njenog premještaja na Španjolski nacionalni sud, sudac Eloy Velasco naložio je istražni zatvor te je premještena u zatvor Soto de Real. Pošto je već optužena u sudskom procesu Pandora (u pripremi) i budući da je izrazila želju da ne bude izručena Njemačkoj, obrana se pozvala na "uvjetovanost" europskog naloga za uhićenje, tražeći da bude zadržana u pritvoru u španjolskoj državi dok je u toku navedeni proces. U maksimalnom periodu od dva mjeseca (koji se može produžiti na još jedan) Visoki sud bi trebao odlučiti da li će izručenje naše drugarice njemačkim vlastima biti privremeno suspendirano ili ne. Iz njemačke štampe doznajemo da je povezuju s eskproprijacijom koja se odvila prije dvije godine u gradu Aachenu, tokom koje je, opet po riječima štampe, napadačka grupa odnijela značajnu svotu novaca iz banke, bez ranjavanja i nanošenja osobnih šteta.
...

"22. mart - Arese (Milano). Zapaljene dvije antene mobilne telefonije. Napasti sistem telekomunikacija i društvo kontrole. Solidarnost i suučesništvo na djelu s anarhističkim zatvorenicima."
Izvor: informa-azione

Moderno kapitalističko društvo je društvo kontrole.
Zato što se sistem bavi beskonačnim i totalnim pokušajem održavanja normale svakodnevnog društvenog života. U takvim uvjetima kontrole tehnologija nadzora mora biti prisutna, pošto je tehnološki razvoj izravno povezan s progresom autoriteta i njegovog načina nametanja.
Država i kapital, kao aktivni korisnici tehnologije, oblikuju taj oblik nadzora u svrhu profita i svojeg vlastitog budućeg nametanja. Od nadzornih kamera u velikim gradovima i javnim prijevozima za sigurnost onih "koji ništa ne skrivaju" (i zato radije sve pokazuju) do telekamera na radnim mjestima kako bi se "osigurala" produktivnost i normala u potrošačkim procedurama. I od novih biometričkih osobnih iskaznica do osobnih dosjea svih nas, kreiranih na temelju posjećivanja internet stranica, preferenci, slušane glazbe, pročitanih knjiga, financijskih transakcija, informacije koje pohranjuju razne velike kompanije koje su identificirale veći dio naših života s ciljanim oglasima i promocijom proizvoda za potrošnju.
...

2. aprila jedan drug iz Caserte primio je obavijest o istrazi, koju je pokrenulo tužilaštvo iz Genove, zbog kršenja članaka 610 kr.z. (osobno nasilje), 110 kr.z. (sudioništvo u kršenju zakona) i 112 kr.z. (otežavajuće okolnosti) u vezi događaja u Genovi 30. oktobra 2013. Tog je dana održano suđenje protiv Nicole Gaia i Alfreda Cospita, uz solidarno prisustvo kako unutar tako izvan suda.
Danas 6. aprila isti je postupak pokrenut protiv jednog druga iz Cesana (Rim).
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Prije par dana, točnije 30. marta 2016., kada sam izašao iz stana jedne prijateljice i uputio se prema motoru da bih krenuo na posao, čuo sam kako me netko zove imenom te pomislivši da se radi o prijatelju potonje, stao sam. Pitao me da li mu mogu posvetiti par minuta za razgovor, no budući da se nije predstavio upitao sam ga tko je on uopće, na što mi nije odgovorio i prijateljskim je tonom nastavio ponavljati da želi razgovarati sa mnom. Iziritiran njegovim ponašanjem i odbijanjem da mi se predstavi, još sam jednom ponovio, ovaj put povišenim tonom, da mi se predstavi, na što mi je ovaj put odgovorio da se ne trebam brinuti jer ne pripada ni karabinjerima ni policiji. Tada sam mu, još ljuće, rekao da se udalji i dok sam pokušavao upaliti motor nastojao me smiriti i na još jedno pitanje o njegovom identitetu odgovorio mi je da je "iz države". Želio sam se što prije udaljiti, ali dok sam pokušavao upaliti motor primijetio sam jednu nižu osobu koja je brzim korakom i uperenog pogleda krenula prema nama. U tom se trenutku motor upalio i uspio sam se udaljiti te čuo kako mi nešto nerazgovjetno viče prvi koji mi se približio.
Napisao sam ovih par redaka kako bih naglasio moj odlučni anarhizam i proširio što više ovu epizodu među drugovima.
Anarhistički pozdravi!!!
...

"Postoje uzvišeni trenuci Čovjeka, trenuci otvaranja.
Čovjek ne truli više u blatu, već se kreće u oluji prema visinama,
a uz njega i sav njegov život..." Nikos Kazantzakis

Kao da upornost raste ovih martovskih dana. Naša upornost u negiranju da Lambros više neće dolaziti na naše tajne susrete. U negiranju da se on neće moći još jednom "baš" pojaviti, kako bi podijelio sadržaj svoje torbe i pokrenuti trenutak djelovanja. Kao da upornost raste. Oni među nama koji su krenuli u rat sa samim sobom još i dalje to čine; još i dalje palimo ono što smo zajedno zapalili; još i dalje mrzimo ono što smo zajedno mrzili.
NEKA DJELA GOVORE
24. marta 2016. upornost je ponovno progovorila... Napali smo policijsku stanicu u Pangratiju: zapalili neoznačeno policijsko vozilo, stražarnicu policije i ulazna vrata s 15 litara benzina. Bez obzira na riječi koje su policijske papige iznijele u medijima, mi smo se držali našeg početnog plana i napustili mjesto na koordinirani način.
NEPRIJATELJSTVO SE NASTAVLJA
LAMBROS ŽIVI U PLAMENU
...

31. marta je osam stražara, uz pratnju narednika zatvora Koridallos, vrlo nasilno i noseći lisice upalo u ćeliju anarhista A. Staboulosa, T. Theofiloua i P. Aspiotisa, kako bi prisilili potonjeg na premještaj u zatvor Navplio. Nakon što je Aspiotis odbio, jasno im dajući do znanja kako se neće pokoriti toj osvetničkoj naredbi premještaja, zato što mora ostati u Koridallosu zbog posjeta svoje obitelji i nadasve svoje tromjesečne kćeri, stražari su se udaljili.
Danas, 4. aprila, zatvorska upraviteljica Victoria Marsioni pozvala je svu trojicu da odgovore na optužbe za neposluh, prijetnje i nasilje protiv zaposlenika zatvora te za vrijeđanje istih, za koje su prva dvojca odriješeni, dok je P. Aspiotis poslan u petodnevnu izolaciju zbog neposluha i prijetnji zatvorskim zaposlenicima. Po riječima upraviteljice Victorie Marsioni, kazna će biti izvršena u zatvoru Navplio, tako neće doći do novog skandala oko odvratne situacije u disciplinskim ćelijama Koridallosa, koja je otkrivena prije dvije godine i od tada se nije ništa izmijenilo. Panagiotis za sada ostaje u Koridallosu te je izjavio da neće prihvatiti premještaj.
...

Danas 30. marta Visoki sud je obavijestio advokate drugova da su anarhisti Monica Caballero i Francisco Solar osuđeni na 5 godina zatvora zbog nanošenja "povreda", plus 7 godina zatvora zbog "štete u svrhu terorizma", sveukupno 12 godina pojedino. Razriješeni su optužbe za "pripadanje terorističkoj organizaciji i zavjeru" protiv samostana u Montserratu.
Naspram presude protiv naših drugova imamo zadatak da proširimo borbu i solidarnost, štiteći naše veze i naše ideje, odbijajući da će njihov svijet biti sveden na četiri zida koja će ih zaključavati.
Snage našim zatvorenim drugovima, uvijek prisutni u našim borbama i u našem svakidašnjem životu.
Ne postoji "unutra" niti postoji "vani", postoje samo neprijatelji države i autoriteta.
Smrt državi i dug život anarhiji!
...

Smatramo da nije potreban nikakav posebni razlog za destruktivno djelovanje koje manifestira mržnju i bijes protiv jednog od najstarijih mehanizama represije koje je ljudsko krdo stvorilo, da bi i on postao još jedno jamstvo sigurnosti i stabilnosti. K tome, kako bi mogla stoljeća represije, kazni, krivice, nemilosti i nametanja biti ukorena i dobro analizirana u jednoj jedinoj izjavi o preuzimanju odgovornosti? Trebali bi nam brojni tomovi knjiga da izložimo samo i najmanji dio dokaza te degeneracije života koja se zove religija, koja je uvijek promovirala slabost, rezignaciju, teror, izumiranje i izobličavanje, besramno sramočeći kroz vlastiti paradoks život i njegove pobornike, šireći svukud klicu krivice, protiv budućosti, i doprinoseći stvaranju amputiranih vjernika koji su voljni kleknuti pred svakim propovjednikom istine i štovati bič grijeha.
Kroz ovih nekoliko riječi svatko može shvatiti religijski doprinos u uspostavi autoritarnih društava i masovnog života koji se razvija duž kolosijeka svakidanšnjeg života nesigurnih osoba, odvojenih od vlastitih želja i strasti, osuđenih da nose teret svetog ideala, koji je uveden božanskim primjerom neporecive logike, koja u nastavku predstavlja maternicu današnje znanstvene doktrine... Osim toga, bitan doprinos svake religije u stvaranju oholosti i apatije jednostavno ne može ostati u sjeni, pošto božanstvena tvar koja proizlazi iz religioznih osoba kao jednosmjerna ulica može rasti samo uz dodijeljivanje i zastupanje.
Zato je napad na vjerske strukture sastavni dio sveopćeg rata koji vodimo protiv postojećeg sistema. Rata s posljedicama s kojima su se drugovi, na različitim mjestima i periodima, suočavali i još suočavaju... Neki od tih drugova su Monica Caballero i Francisco Solar, osuđeni zbog bombaškog napada na katedralu El Pilar u Zaragozi. Želeći izraziti naše suučesništvo sa zatvorenim drugovima razbili smo prozore i podmetnuli požar u dvije crkve:
- manastira Svih svetaca u Kallitheji
...

u srijedu navečer 30.03.2016. zapaljena su dva vozila ispred zidova zatvora Saint Gilles: jedan veliki auto u vlasništvu euro-parlamentaraca i jedan luksuzni auto u vlasništvu jednog službenika NATO-a.
Protiv militarizacije Bruxellesa, za slobodu.
Solidarnost s anarhistima Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Preuzimamo odgovornost za napad požarom, 29. marta. Zapalili smo dva vozila zaštitarske tvrtke "Securitas". Ovim napadom želimo iznijeti na svijetlo suradnju između "Securitasa" i poduzeća za nuklearnu energiju "Fennovoima", koje je poznato po uništenju okoliša.
1. aprila "Securitas" će preuzeti nadgledanje gradilišta u Hanhikivenniemi, gdje bi trebala biti izgrađena nuklearna elektrana.
Ovim požarom zaželjeli smo dobrodošlicu Fennovoimi!
Želimo poslati našu solidarnost Monici i Franciscu.
I svim zatvorenicima svijeta!
Izvor: Act For Freedom Now!

11. marta prerezali smo žice linije Avilés / Xixón u oba smjera. Žice su prerezane kod grada Villabona, gdje su uhapšeni naši drugovi Monica i Francisco, što je izazvalo pad napona na liniji i prekinulo željeznički prijevoz te dovelo do velikih kašnjenja i ekonomskih gubitaka. Cilj djela je slanje toplog revolucionarnog zagrljaja našim drugovima uoči suđenja/farse koje organizira španjolska država.
Ispisano je i nekoliko solidarnih slogana na dvjema oznakama zatvora - koje označavaju mjesto zatočeništva.
Ljubav prema slobodi i mržnja prema onima koji je oduzimaju.

Nekoliko anarhističkih pojedinaca
...

U noći između 8. i 9. marta 2016., koristeći odbačeno smeće i zapaljive proizvode, zapalili smo pročelje ureda arhitekta u Archiju, ulica Voltaire 5, u središtu Montreuila-sous-Boisa.
Na svom web-siteu Archi 5 se razmeće svojim postignućima, prošlim i budućim, među kojima se, među običnim zgradama, ističu i ovi jezivi projekti:
Zatvor u Bourge en Bressu, u Draguignanu, u Mont de Marsanu, u Rennesu, u Conde-sur-Sartheu i Vendinu, ured pravosudne policije u Cergy-Potoiseu, policijska stanica u Clichy-sous-Boisu, Viši sud u Chartresu, centar za imigrante francuske Polinezije na Tahitima.
Posvećujemo ovo djelo svima koji se bore za slobodu i protiv autoriteta, nadasve anarhistima Monici Caballero i Franciscu Solaru, koji u kandžama španjolske države, riskirajući teške presude, nisu nikada porekli ni riječ svojih ideja i svoje biti.
Zapalimo zatvore.
Zapalimo njihove graditelje.
...

21. marta je zatvoreni anarhist drug Gabriel Pombo da Silva premješten s odjela 5 na odjel 7, istog zatvora (La Moraleja - Duenas), u kojem se danas nalazi nakon što je u januaru premješten iz zatvora Topas (Salamanca). Premještaj je stara strategija unutarnje disperzije koja se primjenjuje protiv gordih i buntovnih zatvorenika, zato što se Gabriel smijao u lice zatvorskog direktora kad ga je ovaj izvijestio o disciplinskoj kazni. Podsjećamo da Gabriel živi u zatočeništvu već 31 godinu i da skupo plaća svoju odlučnost i odbijanje podčinjenosti.
Gabriel nije sam! Pišite drugu:
Gabriel Pombo da Silva
C.P. “La Maraleja” – Módulo 7 –
P.C.: 34210 Dueñas
Palencia - Spain
Izvor: 325

"Tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne prouzrokuje samo velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze, naglašava da ne postoje granice i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza" - Riječi drugova iz Brazila u izjavi za preuzimanje odgovornosti za podmetanja požara u znak solidarnosti s Monicom Caballerom i Franciscom Solarom

Rano u subotu 12. marta detonirali smo zvučnu bombu ispred ureda za upravljanje autocestom, "Vespucio Sur", u središtu Santiaga. Odlučili smo da naša meta bude jasna i da izvršimo napad u trenutku kada nema prolaznika, zato što smatramo nepoželjnim raniti osobe koje nemaju nikakve veze s metama naših napada.
Smatramo da borba protiv civilizacije se ne treba razlikovati, ili odvajati, od borbe protiv svih oblika autoriteta. Utvrdili smo da poduzeće za upravljanje autocestom predstavlja važne arterije koje stvaraju mrežu dominacije, olakšavajući napredak civilizaciji, dok sebe obogaćuju kroz nametanje urbanizma koji služi interesima moći.
Kako sadašnjost tako i prošlost dokazuju da su se zameci iz kojih se rađa autoritet razvili u zajednicama koje su postojale prije civilizacije, a manifestirali su se u grupama koje su ostale izvan civilizacije. Zato je naša borba u srži ANTI-AUTORITARNA. Zato osjećamo potrebu da se distanciramo od samozvanih "eko-ekstremnih tendencija" koje promiču indiskriminirani napad, oprečan ideji "protiv svih autoriteta". Takve ideje nisu ni "evolucija" ni "radikalnije", nego su u biti suprotnost. Nismo zainteresirani za virtualne polemike s njima, preferiramo dijalog s našim drugovima putem djela.
Naši drugovi su oni koji se postavljaju, životom i djelima, kao neprijatelji svih oblika dominacije, i sprovode u djelo svoju solidarnost s drugovima, koji ostaju dostojanstveni i borbeni čak unutar kaveza moći.
...

U noći 9. marta postavili smo zapaljivi napravu u podružnicu banke Santander u ulici Ramiro Barcelos. Naš povod za urotu, a zatim za napad bila je solidarnost i suučesništvo s anarhistima iza rešetaka, koji unatoč brojnim danima u zatočeništvu još i dalje hodaju visoko uzidgnute glave, ponosni na svoje ideje i uvjerenja.
Kao odgovor na poziv solidarnosti s drugovima Monicom Caballerom i Franciscom Solarom organizirali smo se tako da naša želja za izražavanjem solidarnosti postane vatra koja će stići do drugova, suočenih sa suđenjem pod optužbom za terorizam, a posebice za napad na baziliku Pilar u Barceloni, za što je zatraženo 44 godine zatvora.
Ima mnogo razloga i motiva za napasti banku Santander. Na primjer, osim što predstavlja španjolsku državu (koja je otela naše drugove), na ovom su području rukovodili novcem Augustusa Pinocheta, slijedeći vojnu diktaturu u Čileu. Na koncu, te su činjenice samo detalji koji osnažuju naš bijes...
Svaka bankarska institucija koja pokušava sakriti svoje genocidne namjere "kulturnim projektima" ili nekim drugim pseudo-humanim pojmovima predstavlja sistem koji samo nadahnjuje naše gađenje.
Podružnice banke Santander ovih su dana već dva puta napadnute, u Santiagu, Čile, i u Buenos Airesu. Oba napada počinjena su u znak solidarnosti s Monicom i Franciscom. Ta tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne samo da prouzrokuje velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze te naglašava da granice ne postoje i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza.
Ovim solidarnim djelom za Monicu i Francisca, šaljemo istovremeno i pozdrave drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija i njihovim obiteljima, koji su suočeni s još jednim suđenjem. Njihova snaga nas nadahnjuje da svaki dan nastavimo tražiti vatru koja će obasjati tamu.

Srušimo zatvorske zidove.
Zapaljiva solidarnost s Monicom i Franciscom
...

U ponedjeljak 7. marta, između 2 i 4 popodne, na dan suđenja koje namjerava pokopati živote (tužiteljstvo traži 44 godine) anarhističkih drugova Monice Caballera i Francisca Solara, koji se nalaze u istražnom zatvoru već više od dvije godine, sabotirali smo nekoliko bankomata banke Santander (izvorno španjolske) čekićem, bojom i zvučnim bombama u slijedećim podružnicama:
Calle 13-32 La Plata
Boedo 805
Moreno 2300 Capital
Ostavili smo osvetniče letke za naše drugove.
S ovom gestom solidarnosti stajemo uz sve koji se suočavaju s moćnicima i njihovim svijetom.
Sloboda za Monicu i Francisco!
Ljubavi i ohrabrenja... dug život sabotaži!
Izvor: 325

Drug Joaquin Garcia, uhapšen novembra 2015. pod optužbom za bombaški napad, prije par dana napao je bivšeg šefa tajne službe diktature, koji se nalazi u istom zatvoru zbog "kršenja ljudskih prava".
Joaquin je uhapšen s Kevinom Garridom, zbog napada na školu za zatvorske čuvare i na policijsku stanicu. Za ovo posljednje djelo odgovornost je preuzela "Međunarodna Urota za Osvetu/Ćelija Gerasimos Tsakalos".
Drug je pretukao to kopile, udario ga u glavu i ozlijedio mu lice, i sada pati tvrdeći da je žrtva.
Solidarnost s Joaquinom i Kevinom!
Dug život anarhiji!
Izvor:325

Tek danas doznajemo da je pokrenuta procedura, zbog prijave jednog policajca iz udinskog DIGOS-a [poltička policija, nap.prev.], 25.06.2015., na tršćanskom sudu protiv nepoznatih osoba zbog klevete i teške prijetnje, izraženih zalijepljenim plakatima, 8. juna 2015., u središtu Udina, solidarnim plakatima s drugovima Alfredom Cospitom i Nicolom Gaiom, protiv policije.
Izvor: informa-azione

U vrijeme kada grčki anarhisti iz skvota K*Vox (56, Arachovis Str., Κ*VOX, Exarcheia Sq.) pružaju otpor dilerima droge koji ih uznemiravaju, ja sam također odlučio ovo objaviti i pokazati im da nisu sami u borbi protiv organiziranog kriminala koji služi tajnim službama u borbi protiv anarhista.
Ne bi bilo droga na ulicama da nema korumpiranih pandura i tajnih službi. To u mojoj zemlji znaju čak i seljaci, ali tako je svugdje, ne samo u siromašnim zemljama. Dodado bih i da kada anarhiste u zatvorima napadaju kriminalci, nije slučajnost da to organiziraju tajne službe i zatvorske uprave/stražari, i kada anarhisti zapadnu u depresiju, dobiju karcinom ili srčani udar u zatvoru, to organiziraju tajne službe. Upoznaj svog neprijatelja, nemoj gajiti zablude o demokraciji, ne postoji takvo nešto, i mada neki idioti mogu izgubiti posao ako objavimo što čine, radi se samo o nanošenju štete lakejima vlasti, objavljivanje nije bolje od djelovanja. Ima jedna dobra (militantna rap) pjesma: "od gnjeva do djela". Sviđa mi se.
Imam problema s tajnim službama u Danskoj, koriste pandure da bi me slijedili i članove Hell's Angelsa da bi uništili moj privatni život. Kroz Christijaniju, koja nije slobodan grad nego poslovna četvrt Hell's Angelsa (prodaja kanabisa je tamo njihov monopol, nemojte posjetiti njihovu poslovnu četvrt i nemojte tamo trošiti novac, zarađuju na priči za turiste "o slobodnom gradu bez pandura") tajne službe vrše utjecaj na autonomne/anarhiste, npr. koriste članove Hell's Angelsa da bi kontrolirali autonomne i širili potrebne dezinformacije. Ako dobiješ smještaj u Christijaniji, isto ti je kao da si ga dobio od tajnih službi, bit ćeš pod njihovim nadzorm 100% vremena. Toliko o stereotipu zvanom Christiania, ne radi se o anarhističkoj komuni nego o biznisu Hell's Angelsa i komuni tajnih službi.
...

Na nekoliko profila, blogova i web-stranica vidjeli smo da je naš drug - stopostotni prijatelj i osoba od povjerenja, LUKAS BORL, optužen za suradnju s nacistima i pandurima. A netko je pokrenuo i LAŽNI Facebook profil pod Lukasinim imenom. Sve to je ČISTA LAŽ! Te lažne informacije vjerojatno šire panduri ili poduzetnik Vladimir Krulec. Krulec je već dugo vremena u sukobu s lokalnim anarhističkim pokretom jer on i njegova firma ne isplaćuju plaće radnicima i bijesan je zbog sabotaža počinjenih nad njegovim vlasništvom.
Lucas Borl već mjesecima živi u ilegali zato što je za njim izdana potjernica. Policijske web-stranice češke policije kažu da je opasan i naoružan.
No, on nije nikada nikoga ozlijedio, i to dokazuje koliko ga policija želi diskreditirati i otežati mu život što više moguće. Lažna informacija da Lukas Borl cinka za policiju je vjerojatno objavljena kako bi već ionako tešku životnu situaciju našeg druga učinila još težom, ili da bi nadgledali kako anarhistička mreža komunicira. Želimo sve osigurati da se radi o laži i o dijelu strategije koju policija vodi protiv njega, protiv anarhista, antiautoritarnog pokreta i međunarodne solidarnosti, koja je dokazala da je jača od policijske represije.
Molimo vas da objavite i podijelite ovaj tekst, kako bi preduhitrili krive informacije koje mogu naškoditi "slobodi" i životu ne samo samo Lukasa Borla. Kako bi provjerili ovu informaciju možete posjetiti antifenix.noblogs.org - sestrinski web-site češkog anarhističkog crnog križa, fokusiran na današnji val policijske represije u Češkoj, zvan operacija Feniks.
Solidarno.
Anarhisti iz Češke.

...

24. oktobra 2015. objavljen je jedan moj tekst na web-siteu Association of Alerta, u kojem sam iznio slutnje oko mojeg budućeg hapšenja i zatvaranja. Te su slutnje postale razlog mog nestanka iz perspektive državne moći. U manje od mjesec dana moje su sumnje potvrđene. 12. novembra 2015., po riječima policijskog web-sitea, potvrđeno je da me traže, kao što možete vidjeti ovdje: Češka policija.
Iz carstva pretpostavki prešli smo, dakle, u carstvo činjenica. Sada je potvrđeno da sam pod policijskom istragom. Ne znam što bi to točno za mene trebalo značiti i što će se desiti. Ne znam za što sam optužen. No, siguran sam da dok uživam u mojoj slobodi, policija bi me radije vidjela zaključanog u kavez, koji nazivaju zatvor.
Unatoč činjenici što moji neprijatelji misle da se sakrivam u nekoj rupi, to zasigurno nije tako. Slobodno se krećem raznim zemljama i gradovima. Svjestan sam rizika kojima se izlažem. No, ne mogu biti siguran da su i svi drugi svjesni tih rizika. Zato, molim vas, poštujte slijedeće:
Ako ste me vidjeli. Nije bitno tko, gdje i kada. Pravite se da me niste vidjeli i nemojte ni čak pričati o tome. Ikada! Ako pričate s nekim tko kaže da me vidio, pokušajte ga uvjeriti da ne priča o tome. Ali, nemojte to činiti putem telefona ili interneta.
Ako ne bi poštovali taj zahtjev, bilo bi vrlo neodgovorno s vaše strane i moglo bi dovesti do vrlo tragičnih posljedica. U najgorem slučaju moglo bi se smatrati jednim neprihvatljivim doušništvom.

Opasan i naoružan
Na policijskoj web-stranici, kraj moj slike i rubrike "opasan" i "naoružan" stoji "DA". I moram to još jednom ponoviti. Da, opasan sam i naoružan!
...

USTANIČKA SOLIDARNOST
S MONICOM CABALLEROM
I FRANCISCOM SOLAROM

Od 8. do 10. marta vodit će se suđenje protiv dvoje
drugova, optuženih za bombaški napad
na baziliku Pilar, simbol
crkvenog fašizma i vlasti,
u španjolskoj državi.
Širimo solidarni napad
širom svijeta djelima pobune protiv
moći civilizacije.

DIREKTNA AKCIJA
AUTONOMIJA
SOLIDARNOST
INTERNACIONALNOST

FAI - Neformalna Anarhistička Federacija
IRF - Međunarodni Revolucionarni Front
Izvor: Act For Freedom Now!

U vezi međunarodnog poziva na solidarnost s Monicom i Franciscom, šaljemo ovih nekoliko riječi, napisanih našim suučesničkim srcima...
Od 8. do 10. marta održat će se suđenje protiv drugova Monice Caballero i Francisca Solara, na Vrhovnom sudu u Madridu. Optuženi su za podmetanje eksploziva u baziliku Pillar u Zaragozi. Izjavu o preuzimanju odgovornosti potpisao je "Ustanički komando Mateo Morral", koji po riječima optužnice pripada Koordiniranim Anarhističkim Grupama, odnosno španjolskom odredu Neformalne Anarhističke Federacije (FAI/IRF).
Hapšenje Monice i Francisca, 13. novembra 2013. predstavljalo je samo početak niza antianarhističkin ekspedicija španjolske države (Operacija Pandora, Operacija Pinata). Njihove mete bili su prijatelji i drugovi dvoje zatvorenih anarhista, te anarhistički kolektivi i skvotovi. Uhapšeno je više od 40 osoba.
28. oktobra 2015. španjolske su vlastiti odlučile produžiti ostanak Francisca i Monice za još dvije godine, usred stalnih premještaja, u pritvorskom režimu FIES3 (specijalni zatvorski uvjeti). Javna tužiteljica je već predložila 44 godine zatvora za svakoga, kada je u svojom zlobnom izlaganju, koristeći se međunarodnom teror histerijom, nakon ISIS-ovog napada na Pariz, usporedila anarhističke ćelije s djelima džihadista!!!
Monica i Francisco su se već nalazili na "crnoj listi" vlasti, pošto su već bili u čileanskom zatvoru zbog "Slučaja Bombas"...
Mi nismo advokati da bi govorili o dokazima tog slučaja... ali znamo da je bomba u crkvi oslobađajuće djelo... Svaki hram je spomenik porazu Čovjeka.
Na tisuće strašila u haljama zgrću brdo para uspavljujući poslušne mase vjernika. Prodaju mjesto u njihovom lažnom raju, dok se oni sami voze u limuzinama, privatnim avionima i luksuznim jahtama.
Nude mrvice filantropije; a istovremeno su njihovi privatni bankovni računi natrpani novcima u istim onim bankama čije dionice posjeduju...
...

Izjava dobivena 11. februara 2016.
Prenosimo nekoliko riječi anarhističke drugarice Monice Caballero u vezi logike i funkcioniranja odjela poštovanja (m-R) u višestrukim zatvorima španjolske države. U svrhu neposredne kontrole zatvorenika i uz preventivnu izliku "rješavanja" tenzija između pojedinaca u-prisilnom-suživotu, ti odjeli u stvari imaju cilj da izbjegnu ozbiljne probleme između zatvorenika i institucije, blokirajući pobunjenički impuls ili ponašanje koje dovodi u pitanje nametnutu slogu. I radeći na temeljima podvrgavanja pravilima i protokolima za održavanje reda, traže sudjelovanje i suradnju s logikom "izvana", pošto je projekt zatvora vitalni dio sistema u svojoj cjelini, kroz koje on reproducira iste oblike postojeće Dominacije.
Podsjećamo i da će se Monici Caballeru i Franciscu Solaru suditi 8., 9. i 10. marta na madridskom ogranku Nacionalnog suda. Kao i u svim tim procesima dugogodišnjeg istražnog zatvora, kroz koje su prošli dostojanstveno i dosljedno, drugovi su i u ovom slučaju sami. Sva naša mržnja policiji i sucima, i sistemu koji štite, i sva naša revolucionarna borbena ljubav našim drugovima i svima koje progone i zatvaraju države. Neka solidarnost uvijek bude naša odgovornost. Sloboda za sve!
Srušimo svaki zid, smrt državi, dug život anarhiji.
[Trenutno se drugovi nalaze u zatvoru Villabona, no ubrzo će biti premješteni u madridske zatvore]
Barcelona, 10. februar 2016.
RIJEČI MONICE CABALLERO


...

Nešto zaista neshvatljivo se zbiva oko suđenja za pokušaj bijega iz zatvora Korydallos, protiv Zavjere Vatrenih Ćelija...
Dvoje od okrivljenika, Athena Tsakalou i Evi Statiri ne mogu biti prisutne u sudnici tokom suđenje zbog određenih mjera ograničenja koje su im nametnute nakon uvjetnog otpuštanja iz pritvora.
Već se tri puta desila ista stvar: sudac ih prozove imenom kako bi zabilježio njihovo prisustvo i svaki put uslijedi isti dijalog. Advokati obrane moraju objasniti da se obije žene nalaze na uvjetnoj slobodi i da ako prekrše mjere ograničenje ponovno će biti uhapšene. Mjere ograničenja su za Athenu Tsakalou, koja živi na otoku Salamina, kućni pritvor, a Evi Statiri pak nije dozvoljeno udaljiti se više od 1 km od kuće.
Od početak procesa, mada suđenje još nije započelo, Christos Tsakalos je iznio svoju zabrinutost o ovom apsurdu, a danas je njegov brat, Gerasimos, izjavio da suđenje neće započeti dok njegova majka i žena ne budu prisutne.
Advokati obrane su se u više navrata obratili sucu sa zahtjevom o dogovoru kako bi okrivljene mogle prisustvovati suđenju, ali je sudac izjavio da to ne spada u njegovu nadležnost.
Dok se očekuje odluka koja će odlučiti da li će moći prisustvovati vlastitom suđenju - i naravno, postoji pitanje kako to dostići u ovakvim okolnostima - one, već uhapšene i zatvorene, sada se nalaze u novom režimu zatočeništva, koje im oduzima pravo da prisustvuju vlastitom suđenju. Athea Tsakalou je i dalje u kućnom pritvoru, a Evi Statiri se morala podvrgnuti štrajku glađu kako bi bila otpuštena iz zatvora.
...

15. februara započelo je suđenje za plan bijega Zatvora Vatrenih Ćelija. Pod suđenjem je 28 osoba, uključujući članove naše obitelji i druge osobe koje nemaju veze s tim slučajem.
Kao Zavjera Vatrena Ćelija preuzeli smo odgovornost za plan i njegovu praktičnu/tehničku pripremu (oružje, eksplozive, rakete, ukradena vozila) pronađenu u skrovištu organizacije.
No, odgovor na pitanje što nas je navelo na bijeg, suci i panduri neće pronaći ni u pronađenom oružju, ni u eksplozivu, ni u dešifriranim porukama.
Svatko tko čuje zveckanje okova na sebi, lanaca nazvanih sloboda, može pronaći odgovor. "Sloboda" koja je zamijenjena kablovima, uređajima i ekranima... "sloboda" koja nosi masku sretnog roba... Ali iza maske se ne nalazi ništa stvarno...
Život je gušenje ucjenom financijske tiranije, potplaćenim znojem u tamnicama rada, to su pendreci, suzavci i metci represije...
U međuvremenu, s neba pada smrt s bombama koje pretvaraju čitave zemlje u masovne grobnice, mala djeca se utapaju na obalama Egejskog mora i na tisuće osoba ugurava se u koncentracione logore...
Istovremeno, laž se pretvara u istinu kroz novinarsku propagandu, tehnologija kontrolira naše trenutke i emocije, spektakl blještavo oblači našu samoću, i Zapadni čovjek postoje krvnik i žrtva vlastite amnezije, pošto zaboravlja što znači slobodan život. To je odgovor ne samo na pitanje zašto bi netko trebao pobjeći iz zatvora, nego i zašto bi postao bjegunac zakonskog života poslušnog bića...
Ta razmišljanja su potaknula naš izlaz. Kad bi mogli, prokopali bi za naš bijeg zidove vlastitim noktima i iskopali oružje u svrhu slobode i revolucije. I nema veze koliko pokušaja će propasti ili koliko će se glava slomiti o zatvorske rešetke, na koncu će rešetke popustiti.
Zato što se naslijeđe ne može brojati ni oružjem ni eksplozivom, nego vjerovanjem da se ovaj svijet mora uništiti, kako bi dozvolili slobodi da procvjeta...
...

Na suđenju, održanog 1. marta 2016., Nicola Gai i Sergio Maria Stefani odriješeni su krivice pokušaja poticanja na zločin (čl.414 kz) zbog jednog Nicolinog pisma iz 2014., kojeg su zaplijenili zatvorske vlasti, u kojem je Nicola pozitivno govorio o napadu u Ateni na vozilo zatvorske upraviteljice. Nicola je u ovom procesu odabrao skraćeni postupak.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Kao ćelija nije nam lako početi pisati ovu izjavu o preuzimanju odgovornosti, mnogo ste ideja i mnogo zla počinili, politička ruka kapitalista (UDI):
Svojom demagogijom, svojom političko-gospodarskom moći, održavali su i usavršali svaki zupčanik moći.
Zaštitnici vlasnika čileanskog područja (a ne zaboravimo ni novu većinu), vlasnika zbog kojih su naši životi osuđeni da im pune džepove moći, kako kroz proizvodnju, prodajući naše živote, tako kroz potrošnju, zbog preživljavanja.
Njihova povijesna uloga bila je zaštita kapitalizma i napad na pojedinca, do razine otuđenja. Svojim zakonima i svojom naoružanom rukom fašističke tradicije (FFOO, policija i državni aparati) ubijali su i dalje ubijaju da bi zaštitili buržoaziju i njene interese.
Ne zaboravimo ubijene i zatvorene urođenike u Wallmapuu [područja tradicionalno naseljena narodom Mapuche, nap.prev. na talijanski], zbog pružanja otpora širenju kapitalizma na njihove zemlje, gdje poduzetnici i zemljoposjednici financiraju njihove političke kampanje i devastiraju zbog ambicija pod maskom napretka. Ne zaboravimo povijest ispisanu krvlju robova, naše braće. Danas je mi pišemo, ali vašom krvlju.
Započnimo novu urbanu gerilu!
Ustanička solidarnost sa svima u zatvorima diljem svijeta
Sloboda za Ignacija, Joakina i Kevina!
Protiv kaveza civiliziranog društva!
Zapaljiva Ćelija Anteo Zamboni
...

Plan.
Anarhističkom "prostoru".

I. Poziv
Svaki poziv na djelovanje, kao što je bio Crni Decembar, je pokušaj koordinacije naših snaga. To je ulaganje napora u prekid normalnog toka realnosti. To je plan za njenu okupaciju našim vlastitim obilježjima, kako bi je izvrnuli. To je naša želja za anarhijom sada i ovdje, i naša sposobnost da se suočimo sa snagama reda. To je prilika za osobe, koje se poznaju ili ne, da se susretnu na polju djelovanja i da pokušaju prodrijeti u palače države, organizirano i iznenadno. To je međunarodni znak suučesništva svim drugovima unutar i izvan zidova, koji jača našu solidarnost. To je anarhistički dogovor koji potvrđuje da postoje osobe na svim uglovima zemlje, koje mada ne govore istim jezikom, ipak koordiniraju otkucaje svojih srca, usklađuju svoj pogled gledajući neprijatelja, stišću svoje šake, navlače kapuljaču i napadaju društveni motor vlasti, njegove strukture i odnose.
Poziv na "Crni Decembar" je imao takve trenutke...
I što sada? Povratak u normalnost?
Svaki poziv na djelovanje može biti samo jedan snimak pobune koji se ponavlja, čekajući iduću godišnjicu, iduću priliku, idući "Poziv", ili se pak može pretvoriti u sastanak s poviješću...
Za sve one kojima anarhija znači "iza sebe sam ostavio spaljene mostove kapitalucije i društvenog mira", anarhističko djelovanje ne posjeduje datume početka ili završetka.
Zato, ulog u "Crni Decembar" danas otvara još jedan veći ulog. Ulog za sve one čiji je kalendar napada zaustavljen na danas, sada i ovdje. Izazov za stvaranje autonomnog anarhističkog pola za organizaciju anarhističke urbane gerile.
II. Sjećanje nije smeće
"Crni Decembar" je bio otvoreni poziv svima, ali ostao je zapamćen nadasve kao referentna točka za ustanike, anarho-nihiliste, mlade drugove, izvan redova, "problematične", protiv države (i djelomično protiv inercije službenog "anarhističkog prostora", protiv njegove pacifističke transformacije).
Nećemo mnogo reći o pozivu na "Crni Decembar". Svaki poziv na djelovanje je epizoda jedne opsežnije povijesti koja joj prethodi i možda akcelerator jedne perspektive koja slijedi.
Ne bi bilo nikakvog "Crnog Decembra" da nije bilo novembra, oktobra, septembra... ne bi bilo nikakve urbane gerile da nije bilo sukoba na prosvjedima, barikadama i molotovljevih koktela; ne bi bilo nikakve pobune 2008. da nije bilo požara i napada u prethodne tri godine; ne može biti perspektive ako ne postoje sjećanja.
Kroz vrijeme, iz anarhije se - unutra - rađa njeno anarhističko prevladavanje. Rađaju se pravci (anarhistički individualizam, anarho-nihilizam, ustanička anarhija itd.) s oštrijim uglovima, koji odabiru da se kreću prema rubovima pokreta, "prostora", revolucije...
Ponekad takvi pravci djeluju kao detonator za anarhiju, podižući rampu za anarhistički napad, ponekad međusobno se izjedajući umišljeni i oholi...
U Grčkoj je pojava heretičkih pravaca unutar "prostora" stara kao i sam "prostor"... Pravci koji ili propadnu i pretvore se u kružoke umjetničkih intelektualaca (npr. situacionisti), ili se pak asimiliraju i integriraju u službeni "prostor"... No, većina njih su ipak ostavili svoj trag u povijesti bez kraja.
2005. je grupa ljudi javno istupila, na vrlo vidljivi način (plakatima, časopisima, sudjelovanjem na susretima), podržavajući jačanje anarhističkog nasilja, sloganom "misli revolucionarno - djeluj nasilno". Danas to liči na najorganiziranije i najstalnije javno prisustvo. Ustanička tendencija koje ne cilja samo na državu i na vlast, nego i na suučesništvo društvene apatije. U međuvremenu se pitanje odbijanja posla javno otvorilo, oružanim pljačkama banaka kao ekstremom... U biti, parcijalna tema odbijanja posla još sjaji u očima i danas predstavlja uvod u raspravu o širenju anarhističke urbane gerile. Iz te šireće pokretljivosti (požari, pljačke, napadi, skupštine kao Koordinacija Djelovanje) rodila se, u januaru 2008., Zavjera Vatrenih Ćelija.
Zavjera Vatrenih Ćelija pojavljuje se kao organizirani izraz jednog heretičkog anarhističkog pravca, koji je jasno usmjeren na oružanu borbu, anarhistički individualizam, nihilizam, na revoluciju svakidanjeg života i kritiku cjeline država-društvo.
Naravno, nije se iz tog pravca rodio ustanak u decembru 2008. Pobuna ne može biti nečije vlasništvo.
Ali je nadasve taj pravac ubrzao neke od najžešćih konflikata koji su se odvili u decembru 2008., pošto su male jezgre strukture već djelovale koordiniranim napadima.

U petak ujutro 26. februara, oko 03:30, uspjeli smo ući u "sigurno" privatno parkiralište u 7. ulici, u Marseillei, i zapaliti dva luksuzna vozila. Kutija zapaljenih kocki postavljena ispod prednjih guma svakog vozila se brzo zapalila i pretvorila u plamen dok smo odlazili, donoseći kratko "vanredno stanje" na vrata par buržuja.
Posvećujemo ovaj napad četvorici boraca koje je belgijska država zatvorila u "maksi-zatvor suđenje", 19. februara, i drugima optuženima za isti slučaj.
Zapalimo zatvore i svijet koji štite!
Pozdravi,
Nepoznate osobe
BRUXELLES: SUĐENJE ZA NAPAD NA MODEL ZATVORA MAKSIMALNE SIGURNOSTI
Četvorica od grupe okrivljenih za uništenje modela zatvora maksimalne sigurnost osuđeni su, u petak 19. februara su na 10 mjeseci zatvora, s odgodom na 3 godine. Šestero okrivljenika kažnjeno je s 600€ kazne, u sveukupnom iznosu od 3.600€. Veliki inkriminirajući dokaz tužitelja protiv njih bila je činjenica da su odbili da se izvine.
Prvostupanjska presuda dozvoljava građevinskom poduzeću da uloži žalbu za nanošenje štete, za koju traže 40.000€ oštete.
...

24.02.2016. započinje drugostupanjsko suđenje protiv anarho-komunista Tasosa Theofiloua za pljačku Alfabanke u Naousi, na otoku Parosu. Unatoč neodrživosti optužnice, Tasos je osuđen na 25 godina zatvora i sada se suočava sa "žalbom" tužitelja, što znači da će mu ponovno biti suđeno, ovaj put za optužbe koje su na prvostupanjskom suđenju odbačene (sudjelovanje u ZVĆ i ubojstvo).
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU TASOSU!
Nova adresa:
Anastasios Theofilou
Dikastiki Filaki - Korydallou D’ Pteriga,
T.K. 18110 - Korydallos
Athens - Greece
ANARHISTI IZ PROJEKTA ACT FOR FREEDOM NOW!
Izvor: Act For Freedom Now!

31. januara koordinirali smo dva djela solidarnosti s drugovima zatvorenicima; ne samo anarhističkim zatvorenicima nego i sa svim zatvorenicima demokracije ili koji bježe pred njenom represijom.
Izvjesili smo istovremeno dva transparenta s natpisima "SOLIDARNOST S ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA" I "ZAPALIMO ZATVORE I SVE SUCE", gdje su ostali izloženi na neodređeno vrijeme. U istom smo trenutku, na jugu, zapalili vozilo poduzeća TELMEX, u vlasništvu magnata Carlosa Slima.
Nismo se vratili na mjesto djela; ta djela proizlaze iz naših iskrenih i gorućih srca u suučesništvu sa svima koji su prihvatili frontalni sukob s državom i kapitalom.
SOLIDARNOST JE NAPAD
UNIŠTIMO ZATVORSKO DRUŠTVO
SVAKI JE DAN ŠANSA ZA POBUNU
Neki anarhisti
...

U praškoj policijskoj stanici, u ulici Nad Úpadem, 14.02.2016., zapaljena su dva policijska vozila. Požar je počinjen zapaljivom napravom s tajmerom.
Odgovornost za navedenu sabotažu preuzima Mreža revolucionarnih ćelija (SRB) - Ćelija solidarne subverzije.
Vozila su zapaljena u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačákom, koji se nalazi zatočen u praškom zatvoru Pankrac, gdje je izložen stalnoj torturi.
Martin je zbog svog opiranja kapitalističkom sistemu suočen s napadom onih koji žele sačuvati kontinuitet kapitalističkog izrabljivanja. Zatvor je jedan od oblika napada. Drugi oblik je uskraćivanje odgovarajuće prehrane. Martin je vegan, iz razumljivih razloga. Ne želi jesti jaja, mlijeko i ostale proizvode koji proizlaze iz okrutnosti nad životinjama. Martin se mnogo prije hapšenja već hranio samo biljkama, odnosno slijedio vegan dijetu. Zatvorska uprava mu sada uskraćuje to pravo i odbija da pruži vegansku hranu, mada je pristup veganskoj prehrani propisan zatvorskim pravilnikom i drugi zatvorenici vegani dobivaju takve obroke. Martin je očito žrtva torture, a posljedice mogu biti ozbiljni zdravstveni problemi ili smrt.
Metode korištene za mučenje Martina Ignačáka su neprihvatljive. Ali mi se nećemo obmanjivati da se situacija može bitno izmijeniti upućivanjem zahtjeva instituciji koja sama po sebi predstavlja dio problema. Anarhisti umjesto toga odabiru direktnu akciju. Solidarnost izraženu kroz subverzivno djelovanje usmjereno protiv struktura koje muče našeg druga i jamče kontinuitet kapitalizma. A policija je dio tih struktura. Zato su meta naše sabotaže bila njena vozila, koja ih koristi kao potpornu tehnologiju pri širenju represije.
...

U petak 05. februara 2016. sudac Francesco Florit na sudu u Udinama, prihvatio je zahtjev javnog tužitelja i osudio anarhiste zbog paljenja dviju talijanskih zastava na 23 dana zatvora (odnosno 5.750.000 eura) jednog, i na 15 dana (odnosno 3.750.000 eura) ostalu dvojcu.
Izvor: alcuni anarchici udinesi

Podignuta je optužnica protiv 21 anarhista koji su prosvjedovali protiv Europskog ekonomskog kongresa i okupirali jednu zgradu u Katowicama. Incident se odvio 19. aprila naveče. Nakon prosvjeda protiv Kongresa grupa osoba zaposjela je stambenu zgradu u vlasništvu grada, u ulici Sv. Marije. Kada je upravitelj zgrada zatražio da napuste zgradu, anarhisti su odbili. I tada je policija intervenirala. Sada je grupa optužena za remećenje javnog reda i mira. Za što mogu biti osuđeni i na godinu dana zatvora.
Izvor: Grecja w ogniu

Pozivamo na tjedan solidarnosti s našim drugovima, Monicom i Franciscom, od 29. februara do 6. marta, kako bi informirali o njihovih situaciji i učinili je vidljivom!
NE MOGU NAS ZAUSTAVITI
8., 9. i 10. marta održat će se suđenje protiv anarhista Monike Caballero i Francisca Solar, na Nacionalnom sudu u Madridu. Dvoje drugova nalaze se već više od dvije godine u istražnom zatvoru.
Optuženi su za nanošenje štete, zavjeru i članstvo u kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma, zbog čega tužiteljstvo traži po 44 godine zatvora za svakoga.
Njihovo hapšenje bilo je prvo u nizu antiterorističkih operacija u Kataloniji, Madridu i Palenciji, nazvanih Operacija Pandora i Pinata, kada je više od 40 osoba optuženo za pripadanje toj navodnoj "terorističkoj" organizaciji.
No, koja je to organizacija?
Policijske operacije iskoristile su akronim Koordinacije anarhističkih grupa (GAC) kako bi izgradile tu imaginarnu organizaciju.
Ali, što je točno GAC?
Radi se o projektu koordinacije anarhističkih grupa u zemlji, u cilju stvaranja snažnog i povezanog anarhističkog prokreta. Koordinacija se temelji na principima solidarnosti, uzajamne podrške i direktne akcije.
Pokrenuli su javne kampanje podrške progonjenim anarhistima, a 2013. objavili su knjigu "Protiv demokracije", u kojoj su analize različitih političkih sruktura popraćene prijedlozima ponuđenih kroz prizmu individualne slobode i anti-autoriteta itd.
Osim toga, očito je da se ni u kom slučaju ne radi o terotističkoj organizaciji, pošto nijedno od djela za koja su Monica i Francisco optuženi, ili drugi optuženici iz operacija, nije počinjeno pod tim akronimom.
...

Novo suđenje za slučaj Velvedo započet će 20. aprila 2016. na ženskom odijelu zatvora Korydallos. Prvostupanjska presuda donijeta u oktobru 2014. kada smo osuđeni za dvostruku eksproprijaciju (ATE banke i poštanskog ureda) u mjestu Velvedo, februara 2013. Proces prvostupanjskog suda predstavljao je za nas period tokom kojeg smo postali još sposobniji da se stopimo sa svijetom borbe. Mogli smo se, premda samo na par sati dok je svako ročište trajalo, odmaknuti od gušećeg zatvorskog svijeta i osjetiti objektivnu snagu solidarnosti. Stalno prisustvo solidarnih drugova na ročištima za nas je značilo potvrdu da čak i u tako neprijateljskom okruženju, u kojem se posebna težina simbolizma autoriteta bezobzirno nameće, nijedan drug ipak nije sam.
Tako su nas, nakon jednogodišnjeg procesa, suci razriješili optužbe za pripadanje organizaciji ZVĆ i kaznili s 16 godina zatvora, petoricu nas, i s 11 godina D. Politisa za neposredno suučesništvo. No, premda nismo optuženi po zakonu 187A, za "terorističku" organizaciju, žalbeni tužitelj, Georgios Gerakis, odlučio je dodijeliti nas istim sucima koji će suditi na žalbenom sudu Zavjeri Vatrenih Ćeliji.
Slučajevi Volos u 2011., oružani sukob u Pefkiju, hapšenja drugova A.Mitrousiasa, G.Karagianidisa, K.Sakkasa i S.Antoniou.
U stvari, G.Gerakis prenio je pet različitih presuda na zajedničko drugostupanjsko suđenje 20. aprila. Za nas je takav pristup, koji stoji iza odabira javnog tužitelja, sasvim jasan, radi se o još jednom pokušaju autoriteta da zadrži sve anarhističke borce što je duže moguće u zatvoru, neovisno o presudi. Zato će ovo drugostupanjsko suđenje, zbog mase slučajeva, trajati najmanje dvije godine, do kada ćemo odraditi 1/3 naše prve presude.
...

15. februar: Danas započinje suđenje za plan bijega ZVĆ.
Suđenje nije započelo zato što su advokati krenuli u štrajk za svoja "radnička prava".
Iduće ročište suđenja zakazano je za 22. februar
Dug život ZVĆ-FAI/IRF (325)
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2016/02/PROJECT-GORGOPOTAMOS.jpg
PROJEKT GORGOPOTAMOS*

"Na svaki njihov napad mi ćemo snažno uzvratiti, visoko uzdignute glave. Inercija i pasivnost ne pripadaju našim karakteristikama". Aggeliki Spyropoulou

4. januara članovi ZVĆ planirali su bijeg iz zatvora Korydallos. Dan ranije panduri su onemogućili bijeg, za koji su priznali da je bio jedan od najorganiziranijih posljednjih desetljeća.
Kroz naredne dane država je izvršila veliki broj hapšenja, pretresa i premještaja, a u želji da konsolidira strah nije sprezala ni od hapšenja članova obitelji zatvorenika iz ZVĆ (Athena Tsakalou, Evi Statiri, Christos Polydoros).

ZATVORI SE NE MOGU POBOLJŠATI
ONI SE MORAJU SRUŠITI

SOLIDARNOST S AGGELIKI SPYROPOULOU
I S ČLANOVIMA VATRENIH ĆELIJA

15. januara u specijalnoj sudnici zatvora Korydallos započinje suđenje za plan bijega.

Anarhistički skvot Nadir
*rijeka u južnoj Grčkoj, 1942. grčki su partizani srušili željeznički most i na taj način prekinuli liniju Solun-Atena (Pirej, veza iz Njemačke za Afriku), kao odgovor na napad nacističke okupacione snage ubile su 16 grčkih civila (nap.prev.)
...

Po dobivenim informacija, Fabio Dusco, koji je trenutno pod suđenjem zbog pružanja pomoći Zavjeri Vatrenih Ćelija pri neuspjelom planu bijega, započeo je štrajk glađu 16. februara 2016. Fabija je nedavno iz zatvora Korydallos otela antiteroristička policija i nasilno premjestila u Pritvorni Centar u ulici Petrou Ralli, gdje bi trebao ostati dok traje suđenje. Njegov prisilni premještaj i prisilno uzimanje uzorka DNK, te napad na anarhističkog druga Panagiotisa Aspiotisa, prouzročili su trenutnu prosvjednu mobilizaciju zatvorenika u Korydallosu. Više informacija čim pristignu.
Solidarnost s Fabiom i borbom zatvorenika u Grčkoj!
Izvor: 325

Danas 6. februara naš je anarhistički drug Panagiotis Aspiotis trebao biti premješten iz zatvora Naplio u Korydallos zbog ispitivanja u ponedjeljak. Međutim, neočekivano je odveden u pritvorni centar u ulici Petrou Ralli, gdje je stavljen u izolaciju i odveden u dio bez nadzornih kamera. Tu su ga podlo napali panduri s fantomkama iz antiterorističke jedinice u pokušaju da nasilno uzmu uzorak DNK. Svinje u uniformama udarale su ga po glavi, rebrima i ostalim dijelovima tijela. Na kraju su uspjeli uzeti DNK uzorak pri drugom pokušaju, pošto je prvi put drug progutao štapić koji su koristili. Nakon uzimanja uzorka nastavili su ga udarati po rebrima kako bi na taj način dali primjer.
Ispitivač Eftychis Nicolopoulos, antiteroristička jedinica i ljevičarsko Ministarstvo pravosuđa su jedini odgovorni za ovaj napad i odgovarat će. Pokažimo im da ništa ne ostaje bez odgovora kod ljudi iz borbe.
NE ZABORAVLJAMO - NE OPRAŠTAMO
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU ANARHISTU PANAGIOTISU ASPIOTISU
TAMEIO-Atena (Solidarni fond za zatvorenike i progonjene borce)
...

Uvodne riječi prevoditelja (Dialectical Vagabonds) na engleski jezik: Tekst koji slijedi je prijevod izjave koju je objavila anarhistička knjižnica "La Discordia" iz Pariza, nakon što su njene članove optužili za fašizam jer su kritizirali Islam. Različiti komentari kružili su pariškom "antiautoritarnom" sredinom, opisujući La Discordiu i non-fides (mada nisu ista stvar, premda su neke osobe uključene u oba projekta, dok drugi samo vode knjižaru/knjižnicu) - kao anarho-nacionaliste. Ako itko pogleda oboje na samo dvije sekunde shvatit će ne samo da nema ni tračka istine u tim klevetama, nego i da su uvijek imali međunarodni stav, za razliku od nekih jasnih nacionalističkih stavova nekih "anti-autoritarnih" (npr. izostanak kritike palestinskog ili kurdskog nacionalizma). Iako ti grafiti mogu ličiti na jedan zaista trivijalni incident, takve stvari, ako se ne čvrstu pobiju, mogu prerasti u jedan bijedni ishod, mnogo gori od etiketiranja. Laž već prijeđe pola svijeta prije nego istina uspije i cipele obući. A u svijetu laži većina osoba je spremna povjerovati u bilo što, ako se poklapa s njihovim predrasudama - u laži se vjeruje iz povjerenja, većina ljudi neće sami provjeriti vjerodostojnost (dovoljno je pogledati povijest staljinizma da bi shvatili kako nastaju zlobne klevete i tehnike miješanja). Zato, u duhu solidarnosti s tim anarhistima preveo sam ovaj tekst, mada se tiče zaista samo nekoliko osoba.
...

PROTIV SVIH
NEPRIJATELJA SLOBODE

15. FEBRUARA
ZAPOČET ĆE SUĐENJE PROTIV
DRUGOVA IZ ZVĆ ZBOG
POKUŠAJA BIJEGA

SLOBODA ZA NJIHOVE
OPTUŽENE ČLANOVE OBITELJI
ATHENU TSAKALOU,
EVI STATIRI I
CHRISTOSA POLIDOROSA.

SOLIDARNOST SA
ZAVJEROM VATRENIH ĆELIJA I
AGGELIKI SPYROPOULOU
Izvor: 325

SVIM DRUGOVIMA ČIJA SU MI PRUŽILA TRENUTKE SLOBODE
Nešto prije okončanja suđenja za 4. uzastopni slučaj protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, i osobno protiv mene kao anarhista koji je preuzeo odgovornost za sudjelovanje u ZVĆ, želio bih reći par stvari, ali ne sudu, nego svim drugovima čija su djela doprinijela žestini i smislu Feniks Projekta.
Iz očitih razloga svi zatvoreni članovi ZVĆ pozdravljaju drugove iz Ćelije Sole-Baleno (ćelija među-prakse Zavjere Vatrenih Ćelija i Bandi Svjesti), čije nas je djelo odmah koštalo optužbe za poticanje [na grčkoma, moralno poticanje] na 4 Djela Feniks Projekta: napad eksplozivom na osobno vozilo upraviteljice zatvora Korydallos, napad eksplozivom na osobno vozilo šefa stražara zatvora Nafplion, napad požarom u indonezijskom hotelu, pismo-bomba poslana bivšem komandantu antiterorističke jedinice u Ateni.
Nadležne vlasti shvatile su naknadno da se optužbe za poticanje na napad u Indoneziji, za koji je odgovornost preuzela Bijesna Jedinica/Međunarodna Zavjera Osvete FAI/IRF, ne bi nikada mogle održati na sudu, zato je ta optužnica odbačena čak i prije nego je krenulo suđenje.
No, što se ostalih napada tiče, vrijeđaju me optužbe za koje sam optužen zato što kao anarhist ne podnosim hijerarhijske odnose bilo kojeg stupnja; s druge pak strane, te optužbe pomažu mi da shvatim kako se moć osjeća pod prijetnjom kada anarhistički gerilci, čak i u stanju zatočeništva, pokušavaju ostaviti trag i povezati se s borbom izvan zatvorskih zidova, podržavajući neprijateljska djela koja poduzimaju drugovi.
Moć se osjeća pod prijetnjom kada shvati da uvjeti zatvora nisu ni približno dovoljni da slome borbenu energiju anarhističkih zatvorenika. Samo to je dovoljno da se sastave sve optužbe za poticanje na napade. Međutim, ni u kom slučaju nije dovoljno da slome moje raspoloženje i moju volju da se povežem sa svim drugovima na borbenim pozicijama.
...

Suđenja anarhističkim zatvorenicima koji su odabrali da svoje ideje i vrijednosti pretvore u nasilni oblik, koji su odabrali da se udruže s vatrom, eksplozivima i mecima protiv Moći, su samo još jedan stupanj rata između Anarhističke Pobune i svijeta Suverenosti. Zato, pri kraju jednog takvog suđenja, trećeg po redu s kojim sam suočen zbog mojeg djelovanja kao član anarhističke grupe direktne akcije Zavjera Vatrenih Ćelija, osjećam potrebu da se moje riječi ponovno sretnu sa svakim anarhističkim drugom izvan zidova.
Od septembra 2009., kada sam skočio u protuzakonitu slobodu dok su me gonili, i odabrao da nastavim anarhističko djelovanje sudjelujući u Zavjeri Vatrenih Ćelija pa sve do sada, proteklo je šest godina. Šest godina, od kojih sam pet trčao kroz betonsko vrijeme i prostor, i gušeću stvarnost zatočeništva. Oko 1825 dana prohodao sam beskrajne kilometre u krugovima ispod komadića neba izrezanim bodljikavom žicom. Oko 1825 dana zaključan prije zalaska sunca.
Pet godina daleko od lutanja divljim ulicama anarhističkog djelovanja, daleko od tih predivnih trenutaka kada napad poremeti redovitost. Pet godina u kojima se pojava drugova, prijatelja i voljenih odražava na staklima predodređenog vremena posjeta i dana, upotpunjujući mozaik izblijeđenih portreta tako mnogo osoba koje posjeduju živući razlog da prijeđu prag zatvora nadajući se u "jednog dana ponovno zajedno".
Da, u ovih pet godina nije bilo ni jednog jedinog trenutka kada sam se osvrnuo na prošlost sumnjajući da li je vrijedilo truda. Zato jer vrijednost i ljepota anarhističke pobune se ne može zamijeniti hladnom matematikom sudskih presuda.
...

U četvrtak 5. novembra zatražilu su moje izvinjenje na suđenju koji se već 2 i po godine vodi protiv Zavjere Vatrenih Ćelija. Sudi se za 250 napada na organizacije.
U sudnici unutar zatvora, ispunjenoj sucima, kamerama, pandurima, tajnom policijom, antiterorističkom policijom, i uz prisustvo nekoliko članova obitelji i čak nekoliko prijatelja i drugova, oni sude djelima Zavjere Vatrenih Ćelija.
Ali kako strpati u prostoriju od nekoliko kvadratnih metara naša djela koja su pokušala izazvati mudru i poslušnu povijest našeg doba...
Djelo koje je prekinulo vječni san mirnog "miroljubivog" naroda na nekoliko noći, uznemirilo eksplozijom porobljene tišine metropole i našim izjavama odbilo pravila života gdje je nasilje gospodara uvijek prisutno, a mi neprekidno odsutni...
Putem naših napada željeli smo smrskati tiraniju brutalne realnosti. Namjeravali smo izokrenuti ravnotežu terora mehaničke rutine života. Pokušali smo izbrisati kompromis sa smrću uzrokovanom ropstvom plaće, tehnološke kontrole, dosade i ispraznih odnosa.
Željeli smo ratovati s "mirom" banaka, sudaca, bogatih, pandura, fašista, novinara, političara, ali i s "miroljubivim" građanima koji umjesto da traže osvetu, da se razbjesne i djeluju, sakrivaju se iza rezignacije i stare zajedno sa svojim namještajem... "Miroljubivi" i zakonima poslušni građani su najodgovorniji za sve, jer kroz svoju "mirnoću" dozvoljavaju da ružnoća vlada našim životima.
...
Čijoj će te pravdi sada suditi? Nakon što sam prošao kroz sve ceremonijalne razine pravde, tužiteljstvo-advokati-pritvor, nova gonjenja, nove optužbe, pritvori članova obitelji, svjedoka, sada traže od mene da se izvinem...
Neću im pružiti to zadovoljstvo. Ni jednu jedinu riječ neprijatelju. Odbijam da igram ulogu optuženog. Mogli su mi svezati ruke lisicama, zaključati moje godine i nebo pokriti bodljikavom žicom, nadzirati me kamerama, ali moju želja za nastavak oružane borbe gori u meni kao užareno željezo...
Jedini način da bacim krivnju na sebe bilo bi da ostanem inertan, poslušan, discipliniran, kao kućni rob koji uživa u sakatoj slobodi. Odbijam zato da se izvinem teologiji vaše pravde, koja ne trpi blasfemiju neporobljenog života. Niti ću sudjelovati u prikrivenim dijalozima među gluhima, pretvarajući se da odgovaram na svako pitanje sudaca...
Ono što ovdje pišem nije za suce...
To je za drugove, za anarhiste, za prijatelje, za buntovnike, za problematične, za memoriju borbe...
Optužen sam, uz ostale drugove Zavjere Vatrenih Ćelija i druge anarhiste, za "250 napada eksplozivom i požarom", na parlament, urede stranaka, domove ministara i tužitelja, podružnice banaka, novinarske organizacije, zatvorske zgrade, multinacionalne korporacije, vojna zdanja, crkve, policijske stanice, sudove, zaštitarske tvrtke, sigurnosne sisteme i video-nadzora, urede Zlatne Zore [neo-nacistička politička stranka], koncesionare luksuznih vozila, vladine agencije, diplomatska vozila itd.
Od prvog trenutka mog hapšenja preuzeo sam odgovornost i ponosan sam na sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija.
Preuzeti odgovornost znači Ne odustajem od oružja...
Preuzeti odgovornost znači Ne kajem se ni zbog čega...
Preuzeti odgovornost znači da strah nije pobijedio...
Preuzeti odgovornost znači da se borba nastavlja...
Izjava o preuzimanju odgovornosti je obećanje da će se zatvorena gerila vratiti na "mjesto zločina", da će on ili ona kročiti ponovno putem protuzakonite slobode.
Istovremeno je i znak suučesništva s novim drugovima da nastave s onim što je represija zaustavila. Zato što će uvijek biti ruku koje će podignuti pištolj tamo gdje je pao zatvoreniku, zato što će uvijek biti slobodnih umova i velikodušnih srca koja će nastaviti pisati drugačiju povijest ovog svijeta.
Kada odbijemo da se predamo, uz perspektive tog čina, plaše tiranine i posjednike straha.
Nakon toliko hapšenja, ispitivanja, godina zatvora, novih optužbi, teških presuda, nisu uspjeli izvući niti jedan jedini znak kajanja. Zato uzgajaju nove laži i upućuju ucjene...
Nakon što su otkrili plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, izgradili su novu verziju lova na vještice, pohapsili majke, supruge, braću, osnovali nova mjesta egzila određena za karanten sačinjena od jednog kvadratnog kilometra "slobode", zabranili svaku komunikaciju mojem bratu i njegovoj partnerici, želeći izgraditi zidove potpune izolacije...
Istovremeno, zgusnuli su maglu represije šaljući jasnu poruku našim solidarnim drugovima: "Tkogod komunicira sa zatvorenicima Zavjere Vatrenih Ćelija mogao bi se također naći u susjednoj ćeliji."

"Dok postoji jedna niža klasa, ja sam dio nje, i dok postoji kriminalni element, on je u meni, i dok postoji jedna jedina duša u zatvoru, ja nisam slobodan." Eugene Debs

Drugovi!
Danas sam dobro raspoložen (znate, naš život nije jedna ravna linija, niti kostantna, ili statična...), i oni koji me lično poznaju znaju da posjedujem prilično crni smisao za humor (ono što druge "skandalizira" meni je smiješno itd.), gotovo ciničan (pogotovo kada se govori o stvarima koje imaju veze sa "Zakonom", "Pravima", "Vlašću" itd.); zato što su to "stvari" koje ne mogu shvatiti ozbiljno (mada je moj život isprepleten sa svim tim), kolikogod te "stvari" ozbiljne bile.
Stoga, pišem ovo neformalno, s osmijehom na licu (iako govorim o ozbiljnim "stvarima") pošto je smisao za humor jedna od "stvari" koja me oduvijek održavala u "borbi". Ne mogu se prestati čuditi kada vidim/čujem političare koji pune svoja usta riječima/pojmovima kao što su "živimo po Pravilima zakona", "svi smo isti pred zakonom" itd. "Španjolski zaštitni znak" (tako to sad nazivaju) ne zna što je Demokracija (uzimajući u obzir da ni ja nisam demokrata); Zakon je "manjino-kracija" i služi samo interesima jedne kaste (sviđa mi se pojam kaste, zato jer upravo to imamo u ovoj Zemlji), a mi koji se ne smijemo njihovim vicevima smo svi "protiv sistema". Sumnja li uopće netko u to?
Tkogod ispunjava svoja usta tim riječima u ovoj zemlji je "bijedni lopuža" (ili potencijalni), zato što i "obični ljudi" - iako nisu "anarhisti" - sasvim dobro znaju da je poslovno-politička kasta (da, ona iz "okretnih vrata", slučaj Filesa i Malesa, Gal, slučaj Guertel, slučaj "crnih kartica", ERE[1] itd., itd.) opskrbila čitav pravosudni reket (C.G.P.J., T.S., T.C.[2] itd. itd,) hrpom "pisara" koji kada "sude" (ili "istražuju", "optužuju", "love") jednog od svojih, taj ulazi na jedna vrata i izlazi na druga... i da se Banke, poduzeća energije i telekomunikacija (da ne govorimo o građevinskim kartelima, prijevoza, otpada itd., itd.), MMF i "Europski Konzorcij" mogu rasipati takvom hrpom novca... da mogu kupiti svakoga i ušutkati većinu.
Najgora stvar je shvatiti kako ta endemska korupcija dovodi one najsjebanije do beskućništva, gladi, bespomoćnosti, oduzima im više školovanje... Znam da u tome nema "ničeg novog", ali nikada nije bilo čitavo to "oduzimanje i zbrajanje" svih tih podlaca toliko poznato, u eri "komunikacije"... a ipak se Političke Stranke, najveće lopuže i pljačkaši, najveće "demokrato-ubojice" i slobodo-ubojice u ovoj zemlji, i dalje pojavljuju u "anketama"... da nije zbog činjenice što vidim tako mnogo siromašnih nepismenih, marginalnih i bolesnih ljudi umirati (i trunuti) oko sebe, cinično bih izjavio: imamo političare koje zaslužujemo. Ali, zaslužujemo li doista to? Možemo li dostići samo stupanj "ozlojeđenosti"? Možemo li se samo nadati (i stremiti) Mesiji, Političkoj Stranci koja će nas "spasiti"?
Zabavlja me to njihovo nepokolebljivo pozivanje na "Ustav" (i na njihove "anti-ustavne" protivnike), "Demokraciju", poštivanje "Sudskih Odluka" (naravno, ako se njih osobno ne tiču), "istrage u toku"; i otkad je ruka Pravde uhvatila Rodriga Rata (znate, velikog ekonimista!) za vrat, stalno govore o Pravu "zatvorenika" na ugled i poštovanje...
Otkad je ovoj zemlji stalo do ugleda i poštovanja zatvorenika? Kojih zatvorenika? Da nam je ostalo imalo hrabrosti i ponosa zapalili bi sve Institucije (s njima unutra) ove zemlje i čitave Europe! Oprostite, moje nihilističko ja je ovdje izašlo... ili bolje bez onog "oprostite"...
Gdje sam ono bio stao? Ah, da, poštivanje zatvorenika? Da, vidio sam kako je čak Barcenas[3], u tih par mjeseci što se našao zatvoren na "uglednom odjelu", postao protiv sistema i govorio protiv "zlostavljanja" kojima je prisustvovao za vrijeme perioda provedenog u zatvoru... za razliku od njega, Ortega Cano[4] je davao "političke savjete" PSOE-u[5] na samim vratima zatvora (tokom jednog od svojih zatvorskih izlazaka). Vidio sam ih kako podržavaju Isabelu Pantoju[6] (kada je i ona izašla uz pogodnost izlaska)... predivno! I kako su "zajamčili" "izlaske" Jaumeu Matasu[7], mada su "suđenja bila u toku"! Da ne govorimo o bijegu Grofice ili Markize Aguirre[8] (nisam nikada dobio ta vojna, klerikalna i aristokratska prava staleža) kroz ulice Madrida.
"Zatvorenici" koje ja znam (one oko sebe) nisu tako "čuveni" i naravno oni ne dobivaju "pogodnosti izlaska" (nema veze što su odslužili četvrtinu kazne, što im je ostalo samo mjesec dana kazne, što su na smrt bolesni ili su teškog mentalnog zdravlja) ili prava, zato jer su "siromašni", "protiv sistema", "protiv ustava" i/ili "teroristi"...
Poštivanje prava zatvorenika? Nemojte me nasmijavati!! Kada se toj kategoriji zatvorenika (oni dolje lijevo, kao što bi Sub-Marco rekao) odbijaju njihovi "izlasci" i/ili prava, ne vidim staru bagru Kraljevstva (Angel Yuste Castillejos) da drži govore u Parlamentu ili daje presice pred Ministarstvom Pravosuđa.
Recite mi, indignatos! Je li vas zaista zaimaju Prava svih zatvorenika? Znate li da su ovdje prava samo komad papira? Kakva vrsta "Prava" je Iščezavanje? Ne kaže li L.O.G.P.[9] da svi zatvorenici imaju Pravo da odsluže svoju kaznu u zajednicama odakle dolaze?
Recite mi! Ne kaže li da svi zatvorenici imaju Pravo sudjelovati u svim društvenim, kulturnim i sportskima aktivnostima? A zašto ne oni iz režima F.I.E.S [specijalni režim za političke zatvorenike, nap.prev.]? Govoreći o F.I.E.S., znate li uopće što je to?
Ne kaže li L.O.G.P. da svi terminalni bolesnici moraju biti otpušteni kako bi mogli umrijeti dostojanstveno u svoj sopstevnom okruženju sa svojom obitelji i voljenima?
Ali ima još... kada "valovi" građana zauzmu ulice tražeći da se "Sovaldi" treba davati pacijentima s hepatitisom C, odnose li se oni zaista na sve građane? I na zatvorenike? Jesu li zatvorenici "građani" ili gube sva prava kada uđu u zavor?
Poznajete li slikara Jamesa Ensora? Ako ga ne poznate savjetujem vam da pogledate njegovo djelo naslovljeno "Doctrinal nourishment"... "oni dolje lijevo" smo definitivno mi: nitko... samo što nam danas sranje dolazi s TV ekrana.
No, vratimo se na Ustav (tu Knjigu svetu kao Bibliju, koju nitko od nas ne bi upotrijebio ni da zamota džoint). Mada vam može zvučati čudno, ali ja sam ga morao pročitati, uz ostalih stotina, tisuća knjiga, Ugovora i Kaznenih Zakona (stvar je u tome što je 30 godina zatvora zaista puno...), da bih vidio što ti odvratni "demokrati" kažu. Pravo na pristojan dom, posao, školovanje... razumijete? Pravo da imate prava, mogli bi reći. Zajebi!
I onda kažu da smo mi anarhisti "utopisti"... zato jer mi nismo takvi idioti da napišemo neku Svetu knjigu ispunjenu sranjima koja ne bi nikada mogli primijeniti?
Nisam nikada glasao (niti ću ikada) zato što odbijam da predam moje odgovornosti marionetama IBEX-35[10]... ali postojala su vremena kada sam se, da, borio da bi se priznala Prava zatvorenika (toliko su nas tukli da nismo više bili za ništa), ali zatim sam vidio kako su se ta Prava* strogo primjenjivala na one iz GALA, na korumpirane, na fašiste i "zatvorenike" ulizice! Kako ironično! Na tisuće zatvorenika odozdo se borilo Desetljećima samo da bi kasnije vidjelo kako se ta Prava primjenjuju samo na one odozgo.

U ponedjeljak u zoru 4. januara zapalili smo vozilo Samsunga, parkirano ispred istoimenog dućana u ulici Septemvriou 3.
Premda ima mnogo razloga zbog kojih bi trebalo zapaliti bilo koje vozilo, naš izbor je vrlo jednostavno pao baš na to pošto je poduzeće Samsung direktno uključeno u razvoj tehnologija kontrole, kao što su telekamere za prepoznavanje lica i identifikaciju pojedinca putem telefonskih poziva.
Uništimo društvo-zatvor i tehnološku kulturu!
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Mali znak solidarnost sa svim ilegalnim imigrantima i drugovima u prljavim raljama države.
... U vrijeme kada država konsolidira izvanredno stanje u ustavu i umnožava drakonske zakone, kada plave i kaki uniforme preplavljuju ulice da bi osigurali mir bogatih i vladajućih, kada se zatvor širi izvan zidova, kada se napadi i deportacije umnožavaju... vrijeme je za napad!
Zato smo u noći između 23. i 24. decembra 2015. prekrili fasadu ureda Socijalističke Stranke crnom bojom. Istovremeno smo sabotirali ljepilom bravu glavnog ulaza Crvenog Križa, čiji se uredi nalaze na početku avenije Gaulard.
Razlozi ovog posljednjeg napada su jasni: navedena humanitarna organizacija - koja iza sebe ima dugu povijest suradnje s moćnicima (od 2. svjetskog rata i suradnje s nacistima pa sve do danas) - organizira napade, upravlja tokom migranata uz policijske snage i stražare ubojice iz agencije FRONTEX, upravlja centrima za migrante...
U ovom periodu se ta humatinarna organizacija - u savršenoj harmoniji s ovim svijetom granica i bijede - istakla na francusko-talijanskoj granici, između naselja Menton i Ventimiglia, iznajmljujući svoja vozila za prijevoz migranata u prihvatne centre.
Strukture neprijatelja mogu se pronaći u svakoj ulici.
Ne smijemo ustukntui pred izvanrednim stanjem!
Protiv države, njenih pandura, njenih granica!
Sabotirajmo stroj deportacije!
...

Sukob s RWE u šumi Hambach postaje sve oštriji dan za danom od početka godine.
Brojni pojedinci koji se koriste različitim taktikama revno su se trudili da dovedu anarhističku prijetnju sve do rudnika.
Neki od elemenata otpora koje koriste su:
Neprekidne barikade na putovima koje koriste vozila zaštitara i strojevi, nanošenje štete krampovima i požarom na mostovima koje koriste;
Tree-speeking [zakucavanje metalnih klinaca u deblo stabala kako bi se oštetile pile nadasve u pilani, nap.prev.] i postavljanje "improviziranih zapaljivih naprava" na područja šume pod prijetnjom, te barikada, platformi i drugih zaštita dublje u šumu;
Gotovo svakidanje podmetanja požara na tehnološke naprave RWE-a, kao što su pumpe, radio-antene i električni transformatori.
Sabotaža infrastruktura za prijevoz ugljena, kao i dovođenja do kratkog spoja na električnim linijama koje teku nad prugama i podmetanje požara na električne komponente duž željeznice;
Brojni napadi kamenjem, praćkama, petardama i molotovima na privatne zaštitare rudnika, kako iz zasjede na patroliranja tako u neposrednim sukobima na kontrolnim mjestima.
Brojni napadi su izvršeni sada i zbog osvete za pokušaj ubojstva, ranjavanje i zatvaranje jednog druga, 21. januara.
Naravno, sve su to zamijetili i panduri, koji su otvoreno proglasili područje oko rudnika kao "razbojnički teritorij". Već više od tjedan dana pojačan je nadzor nad okupacijom šume, gotovo svakodnevnim nadlijetanjima helikoptera i slanjem interventnih jedinica u šumu. Došlo je i do nekoliko pokušaja identifikacije osoba koje odlaze u šumu sa željezničke stanice.
Nije ni potrebno naglasiti da nas prisustvo par blindiranih vozila s pandurima, koji se uplašeno kreću šumom, neće uplašiti. Svaki put helikopter je pozdravljen vatrometom, a jedno pandursko vozilo koje se usudilo ući nešto dublje u autonomnu zonu je uništeno, kao i vozilo poslano da ga odveze.
...

Jedan drug iz Genove optužen je za "poticanje na kaznena djela, s otežavajućom okolnosti u svrhu terorizma" zbog jednog teksta solidarnosti s Alfredom i Nicolom. Plakat spominje i presudu žalbenog suda, u okviru suđenja za Operaciju Shadow, tokom kojeg su donijete 3 presude (između kojih i protiv istog Alfreda), uvijek po čl.414 k.z. [poticanje na kazneno djelo, nap.prev.], na 3 godine zbog objavljivanja časopisa KNO3.
Podsjećamo da će u martu 2016. biti suđeno Nicoli Gaiu i Sergiu Mariu Stefaniu, u Bologni, ponovno zbog pokušaja poticanja na kazneno djelo zbog jednog Nicolinog teksta iz 2014.
NEMA MIRA ZA ONE KOJI VODE RAT
SUUČESNIŠTVO SA SVIMA KOJI SE BORE

OBJAVOM JEDNOG NAVODNOG RATA IZMEĐU CIVILIZACIJA
POTREBNOG DA BI SE AFIRMIRALE VLASTITE HEGEMONIJE MOĆNIKA ZEMLJE
POZIVAJU K SEBI SVOJE PODANIKE U IME NACIJE ILI
RELIGIJE
STVARANJEM STALNIH IZVANREDNIH STANJA
DRŽAVA OBNAVLJA SVOJE KAZNENE ZAKONE KAKO BI JOŠ JAČE OKOVALA
OSTATKE SLOBODNIH PROSTORA

U ozračju sigurnosne paranoje, dodatno pojačanom
događajima u Parizu, jedan je anarhistički drug iz Genove
optužen zato što je javno kritizirao autore jednog teksta
koji su se distancirali od napada na inženjera Roberta
Adinolfija, kojeg su u noge ranili 7. maja 2012. Nicola i Alfredo, anarhisti
koji se još i danas nalaze u zatvoru u Ferrari.
Navedeni je tada vršio dužnost izvršnog direktora poduzeća Ansaldo
Nucleare, kraka hobotnice poduzeća Finmeccanica, oduvijek
usmjerenog na tržište rata i represije, sve do
dostizanja ključne uloge u određivanju
razvoja međunarodnih ratnih polja.
Protiv druga iz Genova je pokrenuta istraga zbog
poticanja na teroristička djela, zločin čiji se spektar kazni
neprekidno širi svakim dekretom nakon izvanrednog stanja. Još je drugova
posljednjih godina pogodio isti tip istrage,
...

U noći između 19. i 20. novembra postavili smo zapaljivu napravu u kanal pokraj pruge na željezničkoj liniji Torino-Milano.
Naprijed sa sabotažama protiv krakova sitema!
Smrt kapitalu
Smrt državi
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Država koristi različite strategije da bi eliminirala svoje neprijatelje i svakoga tko glasno kritizira ustavni poredak.
Želi eliminirati i iskorijeniti svaki znak pobune; u tu svrhu može se osloniti na moćni pravosudni aparat koji sadrži široki spektar kazni, od lakših, obično novčanih ili uvjetnih, do teških, kao što je antiteroristički zakon, karta koja se često igra na igračem stolu moćnika. Svakome tko gleda na zatvor kao mogućnost u borbi protiv vlasti, možemo reći da sadašnji politički kontekst ga čini mogućim i mnogim drugima: mnogi ne znaju da li će se sutra probuditi u zatvorskoj ćeliji, a mi koji smo već unutra ne znamo koliko dugo ćemo ostati. S vremenom situacija postaje konfuzna, pošto smo suočeni s aparatom represije kojeg pokreću paranoja i halucinacije; i na koncu, to je samo jedan od brojnih načina vršenja moći. Brzina uzastopnih brojnih policijskih operacija pridodaje konfuziji, nadasve zato što su optužbe često "imaginarne", a sve je popraćeno spektaklom koji režiraju mediji Moći. Tkogod vrši i podržava vlast neće nikada shvatiti našu antiautoritarnu tenziju, zato što nas pokušavaju postaviti na njihovu razinu razmišljanja.
Kao što smo vidjeli, kolektivni prostori i pojedinci pogođeni represijom su raznovrsni te posjeduju različite i zajedničke točke pogleda na državu i njeno funkcioniranje, te stoga i kako se suočiti s Moći i zatvorom, kako i s kim se udružiti.
Zbog toga se često kaže da je bolje prevazići razlike i staviti u prvi plan zajedničke točke kako bi se učinkovitije suočili s napadom moći, pristup koji favorizira više pitanje količine nego odlučnost i volju, aspekte koje mi smatramo temeljnima. Poznajemo važnost udruživanja, ali pitanje je s kim. Povijest nam je jasno pokazala koliko kobne mogu biti za anarhiste posljedice udruživanja s autoritarnim grupama i/ili grupama koje podržavaju institucionalnu politiku, pošto takve grupe uvijek strema ka moći, gazeći na kraju sve slobodarske inicijative.
...

28. aprila 2015. antiteroristička jedinica karabinjera (R.O.S.), po nalogu javnog tužitelja Federica Manottija, pretresla je dom anarhističkog druga iz Genove, pod istragom zato što je "javno poticao na teroristička djela te javno veličao teroristički zločin [...] tekstom Tko se ne distancira", objavljenim na web-sajtovima anarhističkog pokreta, koji je drug potpisao, kao odgovor na "I puntini sulle i" [točke na i, nap.prev.], tekst koji je kružio internetom ubrzo nakon ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija.
7. aprila 2016. drugu će biti suđeno, po skraćenom postupku, zbog teksta solidarnosti.
...

U noći između 28. i 29. januara uredi Rotodynea u Saronnu napadnuti su molotovom.
Rotodyne razvija aparate za održavanje i izradu ratnih helikoptera i aviona (EH 101, NH-90, EuroFighter Typhoon), među kojima i Lockheed F-35 Lightning, kojeg su kreirali i koriste marinci američkog vojnog zrakoplovstva i mornarice te različite članice NATO saveza, između kojih i Italija.
Distributeri njenih proizvoda i poduzeća s kojima surađuje su Alenia-Airmacchi, AugustaWestland (grupa Finmeccanica*), Aereotech, Patria Helicopters.
Njezine proizvode koriste oružane snage Danske, Irske, Grčke, Omana i Italije; holandska, švedska i talijanska policija; vojska, obalna straža i ratna mornarice Italije.
Ne možemo ostati pasivni naspram ratnih profitera.
Treba ih napasti prije nego njihovi proizvodi doprinesu smrtima i uništenjima.
Stajati i mirno promatrati čini nas suučesnicima.
*Hrvatsko ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno policija, je u siječnju 2016. od poduzeća Finmeccanica (jedan od najvećih svjetskih proizvođača oružja) kupila za cijenu od 119 milijuna eura vojni helikopter AW139 (AugustaWestland) za kontrolu državne granice.
Italija je već 2013. nabavila veću količina helikoptera, AugustaWestland, za patroliranje Jadranom, a svi imaju bazu na talijanskoj obali Jadrana. Ako hrvatski MUP ne uspije nabaviti helikoptere te ustrojiti kadrovski i tehnički helikoptersku službu za Schengen na moru, Frontex (europska policija za kontrolu vanjskih granica EU) može čuvanje i nadzor zračne granice Schengena na Jadranu povjeriti helikopterima talijanske Obalne straže, vojske, karabinjera i financijske policije, koji su zajedno nadležni za provedbu schengenskog režima; nap.prev.
...

Moje srce prijeti i prkosi
Moćnicima zemlje,
moja ruka pokreće rat podlacima, tlačiteljima (Butnovna ljubav - Pietro Gori)
Živimo u neprekidnom globalnom ratnom stanju, neprekidnom ratu između tlačitelja, to znamo mi i to znaju glavni i sporedni protagonisti moći. A nadasve to znaju potlačeni, čiji su životi izloženi samovolji moćnika.
Baš u ovom trenutku prisustvujemo na ulicama bogatog i obilatog Zapada prolazima tenkova i vojnika, pojačanim kontrolama i zaštiti poretka trgovine i potrošnje, militarizaciji teritorija.
Promjene koje upadaju u oči i najuspavanijim dušama, ali koje će nam strategija globalne kontrole pokušati pretvoriti u nešto probavljivo.
Među potlačenima, gospodo, možemo razlikovati dvije kategorije: jedni nisu svjesni ni što su ni što bi mogli biti, uzimaju život zdravo za gotovo, uvjereni da su rođeni kao robovi, sretni mrvicama koje im bacaju u zamjenu za njihov rad,
ali postoje i drugi, koji razmišljaju, proučavaju, te gledajući uokolo primjećuju vidljive društvene nejednakosti (Auguste Vaillant)
Nismo toliko kratkovidni da bi mislili kako ovaj globalni rat posjeduje tako određen i jasan raspored snaga. Kao što dobro prepoznajemo neprijatelje slobode, ne možemo podnijeti pomirenje i toleranciju onih koji su svakodnevno spremni odreći se dijela vlastitog života. Zato se ne obmanjujemo da djelujemo u ime revolucije, sasvim nam je jasno da jedina ostvariva anarhija je ona koju proživljavamo kada se napokon oslobodimo svakog jarma i odlučimo prijeći u napad na moć. Iskustvo koje osjećamo da dijelimo s drugovima/aricama iz čitavog svijeta koji su se pridružili projektu širenja anarhističkog sjemena F.A.I./F.R.I.
...

"Sabotirana 2 bagera za izgradnju trećeg prolaza, jedan je zapaljen a drugom je sabotiran motor pijeskom. Neka sabotaža bude i dalje svakodnevno djelo svakog iskrenog ljubitelja ove Zemlje, sve ostalo je dosada."
Izvor: informa-azione

Jučer, 20. januara, izvršen je još jedan iznenadni pretres ćelija zatvorenih članova anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija (CCF) i ćelije anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa, na odjelu A zatvora Korydallos.
Pretres je vodila zatvorska upraviteljica Victoria Marsioni, koja je već prijetila članovima ZVĆ-a disciplinarnim premještanjem na druge odjele zato što su izvjesili transparent u znak solidarnosti sa štrajkom glađu anarhistice Evi Statiri.
Vjerojatno Marsioni ne djeluje samostalno, već dobiva naredbe odozgo, a ovaj posljednji pretres je samo još samo jedan element više u sistematičnom vršenju pritiska na zatvorene članove ZVĆ, kojim dirigiraju visoki službenici "ljevičarskog" ministarstva pravosuđa i antiterorističke policije.
...

21. januara 2016. Maria Theofilou otpuštena je iz zatvora Korydallos pod teškim uvjetima: jamčevinu od 5.000 eura i obavezu javljanja u najbližu policijsku stanicu dvaput mjesečno.

p.s. Brat Marije Theofilou je anarho-komunist Tasos Theofilou, zatvorenik u zatvoru Domokos, a životni partner Giorgos Petrakakos uhapšen je 24. septembra 2015.
Izvor: Act For Freedom Now!

Iskorijenimo fašističke enklave u svakoj rupi u kojoj ih pronađemo.

Ioannis Badanis je osnivač nacionalne patriotske stranke, a istovremeno i vlasnik zaštitarske tvrtke te dućana za prodaju vojnih i policijskih artikala u četvrti Abelokipioi. 2013. osnovao je legiju grčkih križara u svrhu treniranja i aktiviranja njenih članova za "stvari koje se tiču Grka".
U utorak 19. januara 2016. zapalili smo školu borilačkih vještina koju je otvorio u četvrti Zografou. Tu je našao prostor za organiziranje novih "grčkih legionara" i čak se usudio da ga tako reklamira. Bili oni službeni kao fašistički uredi ili neslužbeni kao škola borilačkih vještina, uvijek će nas naći kao svoje neprijatelje.
P.S.
G.Badanis, ti si meta
Anarhisti
...

U ponedjeljak u zoru, 18. januara, odlučili smo zapaliti dva bankomata - jedan od Eurobanke u ulici Papanastasiou, u četvrti Sykies, i drugi Alfabanke u ulici Olympiad, u četvrti Ano Poli.
Ovo je djelo u znak solidarnosti sa svim okupacijama koje su napadnute.

DUG ŽIVOT ANARHIJI!
Izvor: Act For Freedom Now

U novogodišnju zoru zapalili smo vozilo općine Naples u Solunu. Nalazilo se na području nekadašnjeg parkirališta gradske policije. Naše djelo je dio Crnog Decembra a istovremeno označava i početak jedne nove crne godine.
Snage svim anarhističkim zatvorenicima i svima koji su odgovorili na poziv za Crni Decembar!
Ukinite mjere ograničenja E.Statiri i A.Tsakalos!
Neposredno otpuštanje M.Theophilou!
Solidarnost s Kevinom, Iganciom i Joacquinom!
Za buntovnu novu godinu!
Pobunjeni Patuljci Djeda Mraza
Izvor: Machorka

Preuzimamo odgovornost za djelo izvršeno kao odgovor na poziv na Crni Decembar. U noći 31. decembra iskoristili smo novogodišnju proslavu i nesmetano se prošetali ulicama Rima te zapalili nekoliko vozila car-sharing Italo i Trenitalia. Solidarnost sa svim zatvorenicima u borbi i njima bliskim osobama. Sve više mržnje prema gospodarima ovog svijeta i prema pandurima koji ih štite.
*vozila koja iznajmljuju Talijanske željeznice putnicima superbrzih vlakova, nap.prev.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U noći 31.12. palicom su razbijena stakla agencije za privremeno zapošljavanje Adecco, u ulici Gocciadoro, i podružnice banke Unicredit*, u obližnjoj ulici Sant'Antonio. U slučaju banke, stavljen je izvan upotrebe i bankomat. Ostavljen je natpis "Rat bogatima - Za Crni Decembar (A)".
*UniCredit je talijanska globalna kompanija bankarskih i financijskih usluga, prisutna u 17 zemalja, među kojima i u Hrvatskoj kao vlasnica Zagrebačke Banke; Adecco, švicarska multinacionalna agencija i najveća svjetska agencija za privremno zapošljavanje, prisutna u svim većim gradovima Hrvatske, nap.prev.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U noći između 17 i 18 decembra postavili smo eksplozivnu napravu (s 8 kg baruta) u policijsku "školu" u Bresci. Simbolično djelo kako bi nanijeli materijalnu materijalnu štetu. Postavili smo je baš u to vrijeme kako ne bi ranili prolaznike.
Ovim smo djelom otvorili jedan naš projekt anarhističkog napada kao Anarhistička Ćelija Acca (C.A.A.), u afinitetu s međunarodnom internacionalom i uz doprinos pozivu na djelovanje za Crni Decembar.
Pridonosimo tom putu zato što:
Dopada nam se ideja o međunarodnoj koordinaciji anarhista za neposredno djelovanje. Naša ideja o suučesništvu nadilazi grupe i "grupice".
Koristimo sredstva koja smatramo shodnima, tražeći rast i u minimalnim detaljima djelovanja. U tom smislu ovo djelo u smislu materijalne štete je nikakvo, ali važno je kako bi naoružali našu samoorganizaciju i nadasve u ovom trenutku kada osjećamo veliku rezignaciju među anarhistima u Italiji. Napali smo jednu od naoružanih ruku države. U toj se "školi" obrazuju panduri iz čitave Italije i iz drugih država. To je i jedna mala gesta protiv rata.
Solidarni smo s osobama koje se bore protiv svih država i kapitala. Naše misli upućene su brojnim drugovima koje progone, koji su zatočeni, mučeni ili ubijeni, sada i jučer. Solidarni sa svim zatvorenicima u borbi. Ovo je znak suučesništva svima u zatvoru: s Alfredom jer je pucao na Adinolfija, s Chiarom (anarhistica NO TAV) jer je napala gradilište, s Nicolom Gaiom jer je ranio izvršnog direktora Ansalda, i to je minimalno što je zaslužio, s Nicom anarhistom NO TAV.
S Monicom i Franciscom koji ponosno ustraju u španjolskim zatvorima.
S Tamarom Sol koja nam je pokazala kako se osvećuju drugovi.
S Nikosom zbog njegovog jednostavnog doprinosa pozivom na borbu.
S drugovima iz ZVĆ.
S drugovima koji se bore kako unutar tako i izvan zatvora.
---------------------------------------------------------

Odgovor na tekst Pod pritiskom:
...

U božićnim danima je ING Banka u Den Haagu (Nizozemska) postala metada anarhista. Sabotirani su bankomati i ispisane parole na fasade, u vezi Crnog Decembra. Banke su temelje ovog gušećeg kapitalističkog i represivnog društva. Zato smo odabarali napasti te simbole vlasti. Dok su ljudi bili zauzeti potrošačkom ludnicom božića, mi smo željeli omesti taj potrošački mir. Ne želimo pasivno čekati dok ovaj svijet pati. Uništiti kapitalistički sistem. Želimo anarhistički napad.
Ovo djelo je odgovor na poziv za Crni Decembar, koji su uputili anarhisti Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, trenutno zatočeni u zatvoru grčke države...
Solidarni sa svim anarhistima u zatvorima širom svijeta!
Za Crni Decembar! Za anarhistički napad!
Izvor:325

Prije par noći [mjesec decembar, nap. prev.] u gradu Utrechtu, u Nizozemskoj, zapaljeno je vozilo tvrtke Otto Workforce. Otto Workforce je agencija za zapošljavanje poznata po izrabljivanju osoba, zanemarivanju uvjeta rada, niskim plaćama, tjeranju na prekovremeni rad itd.
Djelo je posvećeno svima koje guši kapitalističko društvo, koje su zatočili ili ubili metci pandura!
Za Crni Decembar! Za slobodno društvo!
Izvor: 325

Tijuana, 2. januar - ... jasno drugovi, trebamo slati državi i kapitalu cvijeće, pohvale, pjesme i volim te.
Da, trebamo je moliti da nam dozvoli malo slobode, da ne bude tako agresivna prema nama, da nas pusti da živimo sretni. Trebamo pregovarati o našim životima: što više budemo trgovali to će biti sretniji; oprostite, želio sam reći, to ćemo biti sretniji.
I ako to nije dovoljno, okrenut ćemo lijevo lice čekajući na njene nježne dodire, pošto nam je desna strana lica već otekla od udaraca.
No, jasno drugovi, učinili bi to kad ne bi bili mladi, i kad bi bili pripitomljeni!
Bez embarga, nećemo trgovati našim životima, niti ćemo pregovarati o našoj slobodi, živjet ćemo našu slobodu neodoljivo. Odgovorit ćemo našim bijesom, preuzet ćemo odgovornost za naša djela.
Od poziva na Crni Decembar počinjeno je više djela: kao oblik solidarnosti s našim drugovima zatočenim u zatvorima u Čileu, Grčkoj, Meksiku, Brazilu i u svijetu, ispisali smo grafite u kvartovima i u "urbaniziranim" zonama buržoaske klase.
Na istu su način podmetnuti požari u kvartu El Florido na simbole moći: prvi uspješan požar podmetnut je u prostor kapitala McDonalds; drugi, neuspješan, u vlasništvo psa države Kika Venga, koje se nalazi na brzoj i središnjoj cesti kamiona; treći danas u zoru, postavljanjem uspješne zapaljive naprave na bankomat.
Ovim djelima odgovaramo na poziv solidarnosti s našim zatočenim drugovima, a istovremeno to je naš odgovor na poziv drugova iz ove regije, Ustaničke Ćelije Kaosa.

Ne čekajmo praznike!
Ne čekajmo mase, u stadu sposobne samo da slijede!
Danas grafiti na ulici, sutra ćemo obasjati noć!
Danas obasjajte ulice, izađimo!
Sve do krajnjih posljedica!
Iz našeg kvarta pružamo otpor i djelujemo!
Sloboda za anarhističke zatvorenike u Čileu, Grčkoj, Meksiku, Brazilu i u svijetu!
Zapalimo njihova bogatstva!
Za jedan Decembar, jedan život i jednu borbu Crnu!
...

Nema mira sa zaštitnicima društva robe!

U prvim satima četvrtka 21. decembra zapalili smo kotače jednog vozila u vlasništvu privatne zaštitarske tvrtke Garda, na uglu St.Jaques i Irene, u kvartu St.Henri, u Montrealu. Garda nudi zatvorske usluge, sigurnosti i deportacije, zarađujući na mnogim aspektima ovog smetlišta, to jest života u kapitalizmu. Stoga, neka se jebu. Preuzimamo odgovornost za ovo djelo u kontekstu međunarodnog poziva na Crni Decembar koji su pokrenuli neki grčki anarhistički zatvorenici. Putem ove izjave želimo izraziti naše najiskrenije kriminalno suučesništvo svih anarhističkim drugovima u bijegu i u zatvorima diljem svijeta.
Crni Decembar svukud.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U ovom trulom društvu, kojeg izjeda otuđenje i kapitalizam, u kojem radnici vjeruju da malim poboljšanjem svojih ropskih uvjeta neće više biti robovi. U kojem je rob spreman ubiti da bi zaštitio interese svog gospodara. U kojem država, osim što je suučesnik, igra i ulogu zločinca. U kojem kapitalist poprima sve veću moć.
To su samo neki od povijesnih razloga zbog kojih smo ovog jutra, u vijek ćemo, krenuli u rat protiv postojećeg.
Prisustvovati zatvaranju i ubojstvima naše braće samo nas još više motivira da nastavimo zaoštravati ovaj rat.

Uz Claudiju, Moralesa i Oversluija u našem sjećanju.
U napad na Državu i Kapital!!
Crni Decembar

Bratski pozdrav ratnim zarobljenicima!
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Danas u zoru [mjeseca decembra, nap.prev.] napali smo koncesionara Porsche s dva molotovljeva koktela. Naspram raskalašenosti i ispraznosti kapitalizma odabiremo odgovor vatrom. Ovim djelom doprinosimo međunarodnom pozivu na Crni Decembar.
Neka se požar nastavi...
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Često vidimo političare i novinare koji se međusobno pitaju, vidljivo iznenađeni:
"Tko su ti anarhisti koji se usude prkositi našoj demokraciji? Tko su ti koji insistiraju na remećenju društvenog mira te sabotiraju stabilnost i normalnost političkog i gospodarskog života? Tko su ti koji se usuđuju dovesti u sumnju naše vrijednosti i naš način života? Dakle, tko su ti koji žele potkopati našu civilizaciju?"
To smo mi...
Mi smo ti koji bacamo molotove na pandure u Egzarhiji i na drugim mjestima, koji palimo policijska vozila, koji sudjelujemo u solidarnim djelima za anarhističke zatvorenike, koji prevodimo tekstove sa i na druge jezike. Mi smo ti koji sudjelujemo u anarhističkim okupacijama, koji cijenimo svaki oblik nekomercijalne umjetnosti, koji otvaramo putove širenju žive i radikalne teorije kroz samoorganizirane radio stanice i inicijative u našim prostorima.
Mi smo ti koji kroz anarhističku propagandu, tekstovima, plakatima, transparentima, grafitima, podržavamo i promičemo sukob s postojećim i napad na isti.
Mi smo ti koji sabotiramo tok tržišta nedjeljom.
Mi smo ti, mada zatvorenici države, nastavljamo bez kajanja našim putem i gledamo suce u lice s prezirom.
Mi smo ti koje zakon goni i koji živimo u ilegali jer svinje vode hajku protiv nas, jer se ne želimo predati ili želimo nastaviti s našom borbom.
Mi smo ti koji dižu u zrak mir i red, koji okreću svoje oružje protiv neprijatelja slobode.
Svi mi koji vjerujemo da neformalna organizacija i koordinirano anarhističko djelovanje, uz temeljno oružje raznolike teorije i prakse te stalnog anarhističkog ustanka, postaju mogući kada svatko samostalno odluči da može i želi doprinijeti na autonoman način artikulaciji i konkretiziranju prijedloga, strategija i kampanja, otvarajući na taj način putove kolektivne pobune protiv ovog svijeta.
...

Anarhisti nisu zatvorenici ovog svijeta, nego njegovi neprijatelji, i kao takvi, kada ne mogu u potpunosti uništiti njegove vrijednosti, njegove pojmove i fiksne parametre koji su nastali kroz proces evolucije ovog svijeta, onda se desi da pokušaju prisvojiti i pretvoriti ih u njihovu suprotnost. Poziv na Crni Decembar može biti shvaćen kao pokušaj takve vrste.
Dok antropomorfni automi izlaze na ulice da bi trošili i slavili već ionako potpunom komercijalan vjerski cirkus, opijeni iritantnim svijetlima ukrasa koji sakrivaju bijedu ovoga grada, mi smo obojili plamenom te iste dane i opili se opojnim mirisom benzina. Prisvojili smo cikličko vrijeme koje nam je prisilno nametnuto te mu dajemo naša vlastita kvalitativna obilježja. Ona koja uvijek nosimo u nama i koja nas ispunjavaju mržnjom prema ovom društvu koje je zatvorilo na tisuće naše braće širom svijeta, koje je zatrovalo svojim zrakom svaki dio zemlje gdje bi mogla niknuti anarhija i divlji život.
U periodu poziva na Crni Decembar, 25. decembra postavili smo jednu zapaljivu napravu pred nacionalistički/patriotski dućan, u ulici Marnis.

Za internacionalizaciju anrhističkog napada
Za koordinaciju neformalnog djelovanja
Snage svim anarhističkim zatvorenicima u svijetu
...

U zoru 12.12. zapalili smo vozilo firme BILL SAFETY, dućana koji prodaje uniforme za policiju i vojsku, u ulici Sebastopoulou, u kvartu Kesariani.
Za anarhiju
Sve se nastavlja
Za Crni Decembar
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Posljednjih je godina, u ime sve veće sigurnosti te zaštite od terorizma i kriminala, represija pojačana na različite načine: povećan nadzor, zaštitari, telefonska prisluškivanja, kontrola svih elektronskih medija, u svakom kvartu nadzorne telekamere, alarmni sustavi koji štite svako vlasništvo.
I sve to uz suglasnost svih onih koji iznose svaki aspekt svoje svakidanje rutine, zbog zaštite njihovog vlasništva, uz iluziju da mogu kontrolirati vlastite živote.
Razumljivo je da vlast neprekidno razvija tehnologiju u svoju korist, a putem širenja straha širi i svoju kontrolu nad svakim kutkom gradova.
I upravo to dovodi u pitanje jedan maleni broj osoba kojima nije nimalo stalo do modernog stila života, nego eksperimentira, kuje zavjere i nastavlja se boriti protiv prevlasti, njene civilizacije i kulture živih mrtvaca, koji mogu dobrovoljno postati doušnici.
U prvim satima petka 11. decembra, u kontekstu Crnog Decembra postavili smo zapaljivu napravu u jedan dućan sigurnosnih sistema, u ulici Formionos, u kvartu Vyronas.
Posvećujemo ovo djelo svih anarhistima/cama iza rešetaka.
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS. Ne znamo zašto su mediji prešutjeli ovo djelo, ali u stvari uopće nas ni ne briga zašto.
...

Atena, 04.01.'16.: Preuzimamo odgovornost za požar Alfa Banke u ulici Akadimias i za požar bankomata Nacionalne Banke u Peristeriju. Oba požara su podmetnuta kao dio poziva na Crni Decembar, zatvorenih anarhista N.Romanosa i P.Argiroua.
Mada je ovo djelo zakasnilo na Crni Decembar, nadamo se da se Crni Decembar neće okončati. Planiramo nastaviti različitim djelima. Nećemo pisati mnogo, zato što je došlo vrijeme za djela, a ne za riječi.

DUG ŽIVOT ANARHIJI!

P.S. Svi vi koji ste se požurili negativno kritizirati poziv na Crni Decembar u stvari samo tražite razloge da "politizirate" vašu inerciju.

Sve dok plamenovi pobune gore u nama Crni Decembar će uvijek svugdje gorjeti!
FAI-IRF (Neformalna Anarhistička Federacija - Međunarodni Revolucionarni Front)
...

"Zato, protiv tiranije stvarnosti koju ste nametnuli narodu odabrao sam zauvijek čarobni realizam anarhije i revolucije bez kraja..." - Christos Tsakalos u svojoj političkoj izjavi u sudnici na trećem suđenju protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, 04.11.2015., u Grčkoj.

Borba za slobodu uključuje borbu protiv svih onih koji nekažnjeno guše i nadziru naše živote.
Zapalili smo vatru 2016., u nedjelju noć, 3. januara, zapaljivom napravom s ogođenom aktivacijom, u glavnom uredu ISP SERVICE, privatne zaštitarske službe koju je osnovao bivši agent sigurnosne-obaviještajne agencije čileanske diktature, kao i brojni drugi agenti diktatorske represije koji su razvili svoj vlastiti biznis zaštitarstva u privatnom sektoru kada je stigla demokracija. Naša je vatra uspješno oštetila dio fasade zgrade u ulici Lord Cochrane, u središtu Santiaga.
Svjesni smo činjenice da su poduzeća zaštitara, telekamera i nadzora unosan biznis utemeljen na ideologiji sigurnosti, koju promiču Država/Kapital, a podržava većinski dio društva, koji bez dovodeći u pitanje pojam moći reproducira i štiti pojam Totalne Sigurnosti, zadovoljni što na svakom uglu svakog kvarta ima sve više nadzornih kamera, zaštitara i policije.
Našom zapaljivom ustaničkom vatrom, pod nosom nadzora, još smo jednom dokazali ranjivost mreže dominacije; jačajući našu odluke, odnose i svakodnevno djelovanje u direktnom napadu na zgrade, predstavnike, upravitelje i zaštitnike društvene kontrole.
Već smo jednom rekli, i ponavljamo još jednom: moć nije nikada neranjiva, anarhistički napad je uvijek moguć.
...

U posljednjim satima decembra 2015. napali smo ured dobavljača oružanih snaga, BAE System na bulevaru River, u Richmondu, bojom i maljevima.
BAE System zarađuje na milijune ratom i njegova tehnologija je odgovorna za bezbrojne smrti civila diljem svijeta.
Ovo je djelo počinjeno kao dio Crnog Decembra, mjeseca direktne akcije koju su pokrenuli anarhistički zatvorenici Nikos Romanos i Panagiotis Argirou u Grčkoj.
Počinili smo ovo djelo i u znak solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima koje države drže u zatočeništvu diljem svijetu, i u znak solidarnosti s domorodačkim zatvorenicima koje drže u zatočeništvu kolonijalističke "vlasti", ovdje u takozvanoj "Australiji" - i sa svim političkim zatvorenicima.
Crni Decembar je svukud!
Anarhistička Ćelija Ureda za Oživljavanje
...

Rano ujutro, u utorak 22. decembra, komadom porculana razbili smo izlog dućana luksuzne odjeće na uglu Notre-Dame i Delinelle u montrealskom kvartu St-Henri. Zatim smo aparatom za gašenje požara ispunili dućan bojom obojene bljuvotine, te upropastili odjeću.
Takvi prostori čine kvart primamljivim bogatima, podižući cijene stanarstva i samog života, tjerajući stanovnike da napuste svoje domove i jačajući mrsku društvenu kontrolu nad mjestom u kojem živimo.
Ovo je djelo odgovor na poziv za Crni Decembar. Odabrali smo upravo ovu metu iz svih očiglednih načina na koje bogati jebu siromašne i buntovnike, te u znak otpora lokalnoj ljevičarskoj političkoj ideologiji "miješanja". Ne želimo mirni suživot s osobama i aktivnostima koje dovode pandure i nadzorne kamere na svaki ugao te jačaju moć poslodavaca i vlasnika nad našim životima.
Pozivamo i druge da počine napade na konkretne oblike koje kapital i društvena kontrola poprimaju u njihovim kvartovima.
...

Ovim djelom odgovaramo na poziv za Crni Decembar.
Odgovaramo na našu želju za slobodom.
Odgovaramo napadom na ono što dozvoljava da ovaj represivan i destruktivan sistem preživi.
U posljednja dva tjedna izbušene su gume na pet vozila građevinskog poduzeća Effiage. Djelo je jednostavno, učinkovito i brzo. Nožić sakriven u rukavu, zabijen u gumu, i vozilo neće biti na raspolaganju u željeno vrijeme. Brojna vozila mogu se učiniti nepokretnima na taj način, u samo 30 sekundi. Znamo da je staklo jednog od pet vozila razbijeno, a njegova karoserija obilježena.
Ako ne shvaćaš odabir mete, informiraj se o Effiageu da bi shvatio ulogu koju to poduzeće igra u izgradnji zatvora i ostalih infrastruktura koje omogućavaju opstanak kapitalizma.
Još jedno djelo nasmiješilo je naša lica.
Ovo su činjenice: koristeći prednost mraka noći i uživajući u odsutnosti stražara na području određenom za maksi-zatvor, odsutnost vjerojatno zbog božićnih "praznika", nekoliko je osoba odabralo za metu žicu koja okružuje područje maksi-zatvora (koji se neće izgraditi). Oko stotinu žica je presiječeno i savijeno kliještima, otvarajući put već ionako zatvorenoj zemlji. Većina žice je fiksirana stupovima zabijenim u zemlju i cement (tresući snažno stupove cement popusti i stupovi izlaze iz zemlje).
No, mnogo žice drže samo maleni pravokutnici, i svi su pali i nastavit će padati. Da su bili fiksirani u zemlju, mogli bi se bili prerezati.
Nećemo dozvoliti opstanak ovog sistema. Napast ćemo gdjegod se pojavi mogućnost. Za samoorganizaciju naših života. Kako bi spasili ono što se još može spasiti. Zbog slobode.
Izražavamo našu podršku svima koji se bore na ZAD-u Harena [protiv izgradnje aerodroma, nap.prev.] i svima koji se bore izvan područja. Naša podrška ide i svim osobama koje je napala Pravda moćnika. Sva naša podrška zatvorenima unutar i izvan zatvora. Našim suučesnicima, snažan zagrljaj.
...

Dućan trgovačkog sportskog lanca AS Adventure u Drogenbosu (Bruxelles) ostat će zatvoren iduća dva tjedna zbog požara. Većina artikala se neće moći prodati zbog štete nanesene dimom. Istraga dokazuje da je požar podmetnut.
Šteta nanešena požarom je ograničena.
U noći između subote i nedjelje otkriven je požar na fasadi zgrade. U tom trenutku se nije nitko nalazio unutra. Ne spominju se ranjeni. Kako bi se izbjeglo ponovno izbijanje požara otklonjen je dio fasade.
Na kraju je šteta nanešena požarom ograničena. Zahvaljujući brzoj intervenciji briselskih vatrogasaca požar se nije uspio proširiti u unutrašnjost zgrade. S druge pak strane, dim i voda su prouzročili veliki štetu. Većina artikala nije za prodaju.
Korišteno je sredstvo za ubrzanje požara.
Izgleda da je požar podmetnut. Istraga o požaru, koju vode stručnjaci na čelu s istražiteljem iz Hallea-Vilvoordea, kaže da je vatra namjerno zapaljena i da su korištena sredstva za ubrzanje požara.
Komentari se mogu ograničiti na sljedeće: Uz pozdrave svih radnika u radnim logorima Bangladeša, Indije, Indonezije, Vijetnama... koji pate i umiru tokom proizvodnje tih artikala.
26.12.2015.
...

Odvratni Facebook - U osnovi, ne sviđa nam se // "Hakirali" smo "Portal" Facebooka Njemačka
Kao prilično velika grupa samoizabranih prijatelja, jučer, subotu navečer, "hakirali smo", tj. razbili s brdo kamenja i mnogo boje ulazna staklena vrata središnjice Facebooka Njemačka, u središtu Hamburga (ulica Caffamacherreiche 7). Dimom smo obavili pandure iz policijske stanice na samo 70 metara udaljenosti.
Prošli tjedan je 30-godišnji Mark Zukenberg otišao je na očinski dopust - dobro za njega. Samo što šef Facebooka tjera pak svoje suradnice da odgode putem social freezinga majčinstvo na mnogo poslije 40., kako bi mogao duže izrabljivati, i "bez opadanja karijere", radnu snagu mladih žena. Maskirani podrškom samoodređenju žena, Facebook i Apple, izjavljujući da preuzimaju troškove zamrzivanja jajašca, kao prvi gospodari povećavaju pritisak na vlastite zaposlenice ako planiraju da budu "odsutne" iz obiteljskih razloga. Ali, tok je tek djelič.
U našoj sredini već je uobičajeno da mislimo kako je "Facebook glup". Uz izjave tipa "mada ne volim Facebook, ali ipak..." većina nas samo odgađa u nedogled dosljednost s vlastitim "kritičkim" uvjerenjem prema divu informatičke tehnologije. Svi znamo da Facebook uopće ne poštuje privatnu sferu. Dovoljno je pročitati uvjete korištenja: Facebook pohranjuje naše mjesto boravka (na temelju GPS-a i mreže), čita komunikacije i protokole povezivanja kao i mrežna povezivanja, kopira i pohranjuje snimke, slike i audio, čita i samostalno mijenja kontakt podatke i napomene na kalendaru, bez da informira korisnike, čita komunikacije drugih usluga na pametnim telefonima, pristupa tuđim aplikacijama i skida datoteke bez da ikog informira...
...

Na novogodišnju noć zapalili smo nekoliko vozila Federalne Carinske Uprave (ZOLL), u znak solidarnosti sa svim drugovima pogođenim represijom i koji ne mogu biti s nama, u znak neprijateljstva prema državi, od koje navedena represija dolazi.
Odabrali smo carinu pošto se radi o izvršnoj vlasti njemačkog ministarstva gospodarstva - tko će uopće suzu pustiti?
Svjesni smo da ne možemo srušiti Državu i Kapital samo ovom vrstom djela, ali želimo im ipak pri svakoj prilici ometati. Nećemo se prestati suočavati s neprijateljem zbog težina okolnosti.
Primijetili samo da su drugovi u nekim zemljama prihvatili poziv na Crni Decembar i svaki od tih napada zagrijao je naša srca - zato im se s radošću pridružujem o.
Želimo svim drugovima novu borbenu godinu, i snage svima koje gone represivni organi, da bi se suočili s tim trenucima.
Prijatelji rada na crno
...

U noći 31. decembra počinili smo 3 djela požara i sabotaže protiv otvorenog rudnika lignita, kojim upravlja RWE*, u šumi Hambach.
Postavili smo trake s čavlima, kućne izrade, na cestu koju koriste zaštitari rudnika, kako bi ih omeli dok smo podmetali požar brojnim kablovima i na nekoliko centrala duž pruga vlaka, za prijevoz smeđeg ugljena iz rudnika do obližnje termoelektrane, i na taj način privremeno zaustavili vlakove.
Zatim smo zapalili jednu antenu za telekomunikacije kraj rudnika i iz daljine smo gledali kako je čitava struktura gorila, dobrih sat vremena.
I na kraju, nakon ponoći, napali smo još jednom, postavljajući još traka s čavlima na put zaštitara, blizu njihovog zdanja. Zatim smo zapalili jednu barikadu od guma i drva kako bi privukli zaštitare u zamku, prije nego što smo se još jednom povukli u šumu uz zvuk vatrometa.
Upotrebom traka s čavlima iz kućne radinosti (drvene daske s velikim čavlima) šaljemo buntovni i topli zagrljaj anarhističkoj drugarici u zatvoru, Emmi Sheppard, na godišnjicu njenog hapšenja.
Počinili smo ova djela u znak solidarnosti s otporom protiv širenja rudnika šumom Hambach.
Snage i hrabrosti svim anarhističkim borcima, unutra i vani.
Sretan Crni Decembar
- Neki Anarhisti
*RWE kompanija prisutna je i u Hrvatskoj: kroz proizvodnju energije (termoelektrana na ugljen Plomin u Istri), prodaju električne energije (RWE Energija), kroz prodaju plina (RWE Plin) i takozvano pročišćavanje otpadnih voda (ZOV d.o.o.), napomena yu.RadioAzione
...

Essen, 13. decembra 2015.
U noći između 12. i 13. decembra uljepšali smo centralu multinacionalne energetske kompanije RWE* u Essenu, s bombama-bojom i katranom, kako bi označili RWE kao su-odgovornom za klimatske promjene. S brojnim termocentralama na fosilni ugljen i na lignit na renanskom području, RWE upravlja većinom bljuvača CO2 u Europi. RWE je dakle su-odgovorna za tisuće osoba na svjetskoj razini koje već sada umiru zbog posljedica klimatskih promjena.
Odluke konferencije Ujedinjenih Nacija o klimi u Parizu, okončane ovog tjedna, mediji i NVO proglasile su velikim uspjehom. No, nedostaje bilo kakva ograničavajuća mjera za dostići cilj koji su postavili. Jer mi dobro znamo: štiti klimu ostaje obrtnički posao! Ne možemo čekati da vlade djeluju, moramo preuzeti u naše ruke našu budućnost i boriti se neposredno protiv tehnologija koje nanose štetu klimi i protiv ekonomskog sistema kojem je ista nužna. Zato radosno prihvaćamo blokadu bagera za vađenje lignita u Lausitzu i kraj Leipziga, okupaciju dizalice u Lausitzu, blokiranje ulaza u centralu Niederaussen, kao i okupaciju bagera u otvorenom rudniku u šumi Hambach, kao i brojna djela u kontekstu Climate Games tokom konferencije o klimi.
Lijepi pozdravi i solidarnost drugovima koji okupiraju šume i livade Hambacha, nadasve dvojci još u pritvoru.
Našim djelom želimo se pridružiti tim djelima i podsjetiti odgovorne iz RWE da onaj tko uništava klimu mora se suočiti s posljedicama otpora.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ
...

U noći između 13. i 14. decembra označili smo bojom fasadu i unutrašnjost podružnice Deutsche Bank u Schwarzen Baerenu, Hannover. Ovo je naš stav:
Od 30. novembra do 12. decembra predstavnici 195 zemalja su zasjedali na Konference of Parties (COP) 21, takozvanoj konferenciji za klimu. Javna svrha tih konferencija je već 20 godina zaustaviti "opasnu klimatsku promjenu koju je proizveo čovjek"[1]. No, pitanja o brizi oko klime kreću se vrlo malim koracima - utjecaj grupa koji negiraju čovjekom izazvanu klimatsku promjenu, predstavnika ekonomije i nacionalnih interesa je previše jak.
Zato rezultati konferencija proturječe čak i na sramotan način znanstvene činjenice: što bi se prije uložili napori u zaštitu klime, to bi se jednostavnije mogle izbjeći teške posljedice. A zbog čisto egoističnih rasprava zbog konkurentskih prednosti, pojedinim zemljama jednostavno nedostaje vremena.
Iako bi sada potpisani globalni ugovor o klimi mogao predstavljati jedan pozitivan znak koji ukazuje na promjenu stava, mnogo pitanja ostaje i dalje otvoreno: kako dostići navedene ciljeve ako određeni ciljevi za smanjenje zagađenja država sudionica nisu dovoljni niti za nagovještaj promjene? Koliko taj ugovor obavezuje, ili se pak radi samo o jednoj nebitnoj izjavi namjera? Potrebne mjere bit će zaista realizirane, kao na primjer brzi kraj ugljena u Njemačkoj?
Osim toga, neke mjere za smanjenje zagađenja ugljičnog monoksida treba odbiti - tko želi i dalje spaljivati materijale iz kojih se dobiva energija i zatim zakopavati pod zemlju plinove koji iz toga nastaju, nije uopće shvatio problem i odbija promjenu u načinu razmišljanja, u smjeru veće senzibilnosti. Promjena u načinu razmišljanja na koju ovaj dogovor o klimi sasvim malo utječe - zato što ne mijenja čak ni zarez u činjenici da našem današnje ekonomsko društvo često izvlači korist iz izrabljivanja i uništavanja okoliša.
...

"Nalazimo se u procesu kvalitativnog jačanja "civiliziranog rata", u kojem sreća jednog živi uz patnju drugog [...].
U tom kontekstu anarhija poprima jednu stratešku šansu da zapali sve oblike političkog zastupanja i da postane front otvorenog rata, a ne konvencionalnog, protiv moći, koji će pretvoriti različitost i pluralizam stavova unutar anarhističke zajednice u prednost, i ujedinit će ugnjetavane koji budu odlučili slomiti lance pokornosti u stvorenim središtima borbe. [...]
Mjesec koordiniranih djela kako bi se međusobno upoznali, izašli na ulice i uništili izloge trgovačkih centara, okupirali škole, fakultete i općine, distribuirali tekstove koji će širiti poruku pobune, postavili eksplozivne naprave protiv fašista i vlasnika, izvjesili transparente na ulice i mostove, preplavili grad plakatima i letcima, dignuli u zrak domove političara, bacili molotove na policiju, označili zidove parolama, sabotirali miran tijek robe usred božićnog perioda, opljačkali iskazivanje bogatstva, organizirali javne aktivnosti i izmijenili iskustva i razloge o različitim temama borbe. Sresti se na ulicama grada i crtati pepelom na odvratnim zgradama banaka, policijskih stanica, multinacionalki, kasarni, televizija, sudova, crkvi, dobrotvornih organizacija. [...]
Crni Decembar ne želi se jednostavno pretvoriti u par dana pobune; ono što u stvari želimo je stvoriti - kroz anarhističko raznovrsno djelovanje na različitim razinama - platformu neformalne koordinacije u čijim će se temeljima susretati subverzivni impulsi; prvi pokušaj neformalne anarhističke koordinacije, koja nadilazi predodređeni kontekst, koja stremi ka stvaranju iskustva borbe kako bi se pokrenuli subverzivni prijedlozi i strategije sukoba. [...]"

Pisali su Nikos Romanos i Panagiotis Argirou prije nekoliko tjedana iz zatvora u kojem su zatvoreni.
...

U noći 22.12. sabotirao sam 3 bankomata na širem području Edinburga. Koristio sam poliuretansku pjenu kako bih blokirao sve ulaze i izlaze. Taj se materijal najprije širi, a nakon nekog vremena se skruti. Na taj sam način napao zidove mojeg civiliziranog života.
Divljina ne živi u aveti Prirode. Jedina stvar koja postoji u nečem tako idealiziranom je otuđenje civiliziranih. Divljina ne posjeduje lice, manifestira se kroz stvaranja pukotina u sistemu. Napad ne može biti učinkovit ako se ograničimo na rigidne dvojnosti. Odvajanje Priroda - Civilizacija je također civilizirano. Neopipljiva civilizacija je čak i više pritajena nego ona materijalna. Kada se na anticivilizaciju gleda samo kao na ustanak protiv tehnologije i obranu svete Prirode, onda je to zaista površno, još samo jedan proizvod društvenog otuđenja, a ne svjestan odabir.
Ova sabotaža je ispoljavanje mizantropskih osjećaja. Usmjerena na one koji će ujutro zateći svoju normalnost zamrznutu barem na par sati i koji će osuditi počinitelja. Masa je trula i možda čak i odvratnija od onih koji danas vladaju, jer ili se žale zato što njihova avet Pravde nije zadovoljena ili su jednostavno postali automi društva. Zahvaljujući masi postoji gospodar, nema drugog načina. Zato, u tom kontekstu, onima koji su na strani ugnjetavanih ja nemam što reći. Svima drugima, kakav god njihov pristup bio, ako ih nije potrošio novi moral ili neki drugi lanci ega, imao bih mnogo za reći.
...

Download: Paroxysm Of Chaos
Nihilism is chaos, through our abyss it bursts until it drowns in the abyss all of the existent. All ghosts of the existent and every bit of it without exception. The techno-industrial system, society, the state and every morality and dynast of the individuality. Let's drown in ashes all ideologies, future plannings and long-term purposes. Let's kill superiority, inferiority, the stagnant respect and altruism as parts of authority itself. If someone expects to find positive thinking to cover their existential void they won't find it here. I, either existentially full or void, choose always the difficult way and never any way that would negotiate my dignity. Above all for me, but sometimes with my mind at the imprisoned comrades and also those who fell in their own battle against the existent, I make my criticism with a sharp knife inside the mind, making my own way alone against anything that wants to show me how to live or how to act. I search constantly for my own paths on the unknown valleys of what is to exist. The present zine doesn't have as purpose the development of ideology neither does it carry the cancer of absoluteness of the opinions expressed here but was created out of personal need to communicate these thoughts and analyses that express the personal perception of anarchy of the writer, setting as target the evolution of thought and dialectic, the destruction of every idol and the abolition of stagnation, away from any dualistic perception regarding anything. Archegonos</em>
...

Qella che segue è l’intervista che i compagni anarchici della Cospirazione delle Cellule di Fuoco, detenuti nelle carceri greche, hanno fatto al compagno anarchico Alfredo Cospito del “Nucleo – Olga – Fai/Fri”. Ricordo che Alfredo insieme all’altro compagno anarchico Nicola Gai, entrambi detenuti nella sezione di massima sicurezza AS2 del carcere di Ferrara, hanno rivendicato il 30 ottobre 2013 il ferimento del Amministratore Delegato di Ansaldo Nucleare Roberto Adinolfi. Il processo con rito abbreviato si è concluso con le seguenti condanne: 10 anni e 8 mesi per Alfredo, e 9 anni e 4 mesi per Nicola. La corte d’appello, nel giugno 2014, ha riconfermato le condanne. L’attacco, avvenuto il 7 maggio 2012, fu rivendicato attraverso un documento da parte del “Nucleo Olga – Federazione Anarchica Informale/ Fronte Rivoluzionario Internazionale”. I due compagni hanno sempre dichiarato di essere gli unici appartenenti al “Nucleo Olga”. Scelgo di rendere in formato opuscolo l’intervista perché penso che sia il momento che un po’ di “roba vecchia” vada in soffitta per far largo a nuove riflessioni. Poi ci sarà chi le condividerà e chi meno, ma di sicuro si discuterà su idee del nuovo millennio e non più su quelle di un secolo fa. L’opuscolo verrà messo a disposizione gratuitamente per chiunque voglia scaricarlo e fotocopiarlo perché, secondo me, le idee non devono avere un prezzo. RadioAzione Agosto 2014.

[...] All’inizio voglio chiarire il motivo per cui oggi mi trovo qui, approfittando della procedura delle dichiarazioni. Quello che seguirà, dunque, non avrà in nessun modo un carattere apologetico, dato che i miei atti e le mie scelte fanno parte di una lotta anarchica più ampia, la lotta per la vita e per la libertà. Di conseguenza, sono atti che io sostengo con tutto il mio essere e continuerò a farlo finché questo mondo rimarrà così com’è. [...] Per chiarire le cose, io mi trovo in un’aula speciale, all’interno di un tribunale speciale, processato con delle leggi speciali e il futuro prevede condizioni speciali di detenzione per me, per i miei compagni e per ogni ribelle che disturba lo scorrevole funzionamento dell’intero sistema. Speciali categorie di persone in mezzo ad una massa di cittadini identici, docili e sottomessi, questo è il modo più semplice per interpretare tutta questa differenziazione intenzionale. Dall’altra parte, per poter pienamente interpretare i motivi di questa intenzione basta guardare il ruolo e l’utilizzo delle leggi e della giustizia. La giustizia è per definizione una forma di controllo sociale, un modo per conservare l’obbedienza e il rispetto nella società attraverso un sistema di regole che definiscono cosa può accadere e cosa no, che cosa rimane nella cornice di acceabile al sistema e cosa è fuori da questa norma. Lo Stato di giustizia, che voi sostenete, rafforza le condizioni di sottomissione in un sistema di sfruttamento e di miseria. La “giustizia” è perciò giusta perché viene rispettata, ma cosa succede a coloro che rifiutano di obbedirle, a coloro che deviano ed evadono dai comportamenti sociali predefiniti? [...]

[..] So che probabilmente le mie parole verranno trasformate in semplici provocazioni o in torto assoluto dalla più professionale e intellettuale dialettica riformista di movimento, che si attiene al “pensiero unico” delle comuni ragionevolezze politiche di struttura collettiva. Ma questo non importa, perchè le mie parole rappresentano prima di tutto me stesso e sapranno farsi valere di fronte alle chiacchiere e rispetto alla mia integrità individuale. Le mie parole non sono indirizzate ai giudici né ai tribunali visto che ho rifiutato il processo, ho rifiutato avvocati e ogni funzionalità inquisitoria, istanze di difesa comprese, non accontenterò attese dichiarazioni romantiche che vanno per la maggiore. Metto in chiaro che non ho alcuna “causa” o dovere impellente di smuovere o di svegliare un movimento che poco si muove se non a gregge, dove gli amplificatori e riflettori mediatici si accendono su “quello che passa la lotta”. Non è questione di “fazioni” o “compartimenti stagni” come si usa dire ora e che a creare è proprio chi ha un’incomprensibile bisogno di etichettarsi anarchico-NOTAV/NOTAV-anarchico (?), ma di affinità e coerenza di pensiero e prassi (indivisibili) anarchiche e le mie sono certamente incompatibili e inconciliabili con linguaggi e politiche riformiste dei “movimenti nei movimenti”. Perciò mi risparmierò i professionismi da dibattito romantico amorevole da “grande famiglia” visto che rispetto alle grandi famiglie sociali io sono orfano, da riformatorio e un figlio di nessuno che però si confronta e che condivide con chi non perde la bussola diretta alla liberazione totale, al sovvertimento totale del presente in maniera anarchica e con le idee anarchiche rivoluzionarie in tutte le sfumature ma non quelle riformiste. Non mi sento quindi di contribuire, se lo faccio, al confronto in maniera a-critica e conciliante “per il bene collettivo” con un Movimento anarchico, o presunto tale, che francamente faccio fatica a distinguere da quello NOTAV (un movimento istituzionale cittadino) o da uno dei Diritti civili democratici, pieno di inerzie della politica di “sinistra anarchica”, vecchia e marcia sotto la bandiera del riformismo radicale e della lamentela sociale. [...]

Non è nostro obiettivo stancare i/le lettori/trici con un discorso politico arido e pomposo, perché crediamo che il linguaggio di unx guerriglierx urbanx anarchicx possa essere semplice e conciso, e rispondere alle questioni che ci preoccupano quotidianamente. Siamo sicurx che le cose più importanti si dicano sempre nella maniera più semplice. Quello che scriviamo in questo testo è il risultato dei dibattiti e delle esperienze che abbiamo accumulato prendendo parte all’insurrezione permanente anarchica. In nessun caso si tratta di una qualche formula infallibile di pensiero e nemmeno di un manuale d’uso della violenza anarchica. Riteniamo che l’edizione dell’opuscolo “La nuova guerriglia urbana anarchica” costituisca un frammento di una discussione più ampia che non termina con la sua lettura ma che, al contrario, comincia con essa... Edizioni Sole Nero, settembre 2013

Una discussione di tattica, teoria e pratica tra i membri incarcerati della COSPIR AZIONE DELLE CELLULE DI FUOCO e alcunx anarchicx in Messico [...] Come anarco-nichilisti odiamo sia la mano che sostiene la frusta come la schiena che la sopporta e accetta passivamente la flagellazione senza reagire. Smontiamo e abbattiamo tutti i valori della civilizzazione, annulliamo la dittatura dell’economia rendendola nulla, facciamo crollare le città delle masse e il suo urbanesimo autoritario, attacchiamo il saccheggio della natura e lo sfruttamento degli animali, ostacoliamo le posizioni dogmatiche e rifiutiamo la religione degli scienziati. Solo la continua e spietata distruzione e creazione rende la vita affascinante. Il permanente interrogarsi nichilista, attraverso testi, pallottole ed esplosivi, attacca la noia organizzata figlia della cultura dominante dell’ “identità”. Così, attraverso l’Anarchia, creiamo un mondo in perenne cambiamento, un mondo completamente differente. Lì dove – dopo esplosioni intellettuali ed emozionali – la tensione trova la sua durata. Lì dove si stanno tracciando nuove relazioni facendo sparire vecchie tradizioni e freni. Ma anche i nuovi valori che sorgono dall’anarco-nichilismo, in un momento critico, quando saranno considerati una realtà concreta, dovranno puntare a sé stessi e autodistruggersi, esplodendo al loro interno, creando così nuovi turbamenti, nuove prospettive. [...]

Una favola anarchica sulle divisioni e sulle illusioni presenti tra gli anarchici
...

Cogliamo invece questo pretesto per ribadire con forza che non ci limitiamo ad essere un misero bocconcino, vorremmo piuttosto essere quell’osso che gli si conficca nella strozza. Non solo uno strumento semplicemente volto a creare un circuito solidale nei confronti di alcuni compagni caduti nelle maglie della represssione, ma uno strumento in grado di offrire una panoramica su pratiche e prospettive dl movimento anti-autoritario ed anarchico, con la registrazione continua e puntuale di quanto accade su questi ed ignoti lidi - dai ragionamenti alle note pratiche conseguenti - nell’agire e nelle tempeste repressive, spazio aperto alla discussione alle differenti (e litigiose) componenti dell’opposizione allo status quo, insomma uno specchio della bellezza e della forza che il pensiero e l’azione dei refrattari contribuiscono a costruire e che le schegge e le vampate della sovversione continuano ad offrire. croceneranarchica@autistici.org
...

Letters and texts of the comrades arrested for the expropriation in Kozani (Greece)
On February 1st 2013, 4 anarchists are arrested after a car chase. Two of them were wanted for participation in the anarchist armed group Conspiracy of Cells of Fire. Earlier there was an armed robbery in a bank and a branch of the Greek postal offices by 8 people. During the robbers escape a manhunt begins by the cops. At some point four of the robbers go into the car of a doctor, afer they immobilize his vehicle. Four of them manage to leave and are still wanted to this day (for two of them there are arrest warrants and their photos have been published, while the other two are unknown to the authorities). The rest take the doctor with them as a hostage and continue with their escape in the stolen van they used for the robbery. Cop cars and motorbikes manage to trap the van and arrest the anarchists.
...

A discussion about tactics, theory and practice between the imprisoned members of the CONSPIRACY OF THE CELLS OF FIRE and a few anarchists in Mexico.
What was provocation and irreverence against Power yesterday, sometimes turns out to be obsolete today and even contrary to what it was at that time. Comrades, everything is at hand, we have to become destroyers and creators of a new language that talks of war on Power and spreads Anarchy. As nihilist anarchists we hate both the hand that holds the whip and the back that endures it and passively accepts flagellation without reacting. We dismantle and destroy all the values of civilization, annihilate the dictatorship of economy by making it void, make the cities of the masses and their authoritarian urbanism crumble, attack the plunder of nature and animal exploitation, hamper dogmatic positions and refuse the religion of scientists.
...

In fact the essence of what I’m referring to as “civil anarchism” is what we could call a horizontal citizenism which speaks the language of democracy (rights, laws, social inclusion, consensus, protest). Civil society is the non-governmental organisations of democracy and a key part of the spectacle of popular sovereignty. Apart from maintaining democracy’s image of dialogue and permitted dissent, civil society also is a recuperating mediator and handily picks up services for the state and business, curbing some of their excesses to allow the smoother functioning of the system. Many “anarchist” (or rather libertarian) activists work for NGOs, trade unions and the parasitic den of academia. There’s a direct feedback loop through academia, activists and the social bureaucracy about the bizarre language codes and identity politics of political correctness. – Darko Matthers, DMP

A small contribution of the imprisoned members of the Conspiracy Cells of Fire about Solidarity.
Until the day comes we will remain with the head held high....
Solidarity is our weapon. Many things have been written and said about solidarity. Usually when there have been so many discussions and so many texts have circulated on a matter, it ends up trite, predictable and without any particular interest. It seems as if its content has run out and it’s constantly being repeated. We believe there are no trite practices, but trite ways of thinking. Particularly today, in the suspicious days we are living in, with the dozens of imprisoned urban guerrillas and anarchists, we should sharpen the blade of solidarity and remove it from its repeated stereotypes that confine us within the nefarious cycle of “freedom to whichever comrade”. Because this way, names change, more are added while others are forgotten, and solidarity remains stagnant and often a privilege of friendly, personal and “public” relations. However, the moment that the names of imprisoned fighters and their cases are browsed through incuriously like pages of an advertising brochure, authority will have won an important bet, the moral extermination of its political opponents. It will have achieved the installation of prison in us as a natural acceptance. [...]

A new era of militancy as insurrectionary ideas spread and grow. As more and more people realise the sheer futility od any attempt at dialogue with a global system which exploits, consumes and kills all that which gets in its way, levels of social insurgence grow correspondingly. If we really believe that freedom is worth fighting for, then we must each of us take action as we see fit. This will inevitably lead some sort of violence, which in turns leads to the inevitable debate about violence - its role, its meaning, its usefulness, its validity. This debate is as old as one can remember, and can often end up muddying the waters - acting as distraction at a time when clarity of thought and action are required more than ever. To this end we present these papers...

We hear the song of fire that comes from far away. The words smell of gunpowder. From the other side of the world rebellious comrades burn the nights and liberate places and moments. we can hear them... They conspire, plan, attack... We do not have to say anything else, we leave our brothers and sisters to speak for us. “We are all Conspiracy Cells of Fire. C.C.F. is not an organization or just a group. On the contrary it is a antagonistic expression of rage and contempt towards authority and its structures. To spread the C.C.F. all you need is gasoline, matches and the desire to fight for absolute freedom. We have begun the war against the existing order. Mexican C.C.F./FAI” The following text is dedicated to the Mexican C.C.F. and to our brothers and sisters of F.A.I. all around the world.

A contribution to the topic of the theory of the practice of Sabotage
The quantitative growth of this practice does not come to us from the hands of propagandists of the spectacle, but rather by taking a walk through the scenario of capitalism, and finding in this drift the burned ATM, the ETTs with shattered windows, the smiths changing the locks of a supermarket. These visions make our complicit smiles blossom and move us to go out that very night to play with fire with the aim of making the same smiles rise on the faces of unknown accomplices through the fellowship of destruction. The number doesn’t matter, but rather the quality of the acts: sabotage, expropriation, self-reduction... they return part of the life that is denied us back to us, but we want it all.

In the chaos of our own existence we are a part of the imponderable element which organizes subversion, plans mutinies, that leave even ourselves dazed. The translation of texts, letters, communiqués, etc. so that comrades in other countries around the world can read about the desires and ideas and projectuality of the comrades in Greece, is one more weapon at our disposal. What began as a simple desire and a challenge, has brought us into a new field of experiences, acquaintances and responsibilities. Now that we’re here, they will not get rid of us easily. We have become another aspect of the asymmetric threat. The war to the end, has already begun. A fundamental element in this war is solidarity. [...] This is why, as individuals with our actions and solidarity, we will continue with all means possible as anarchist revolutionary insurrectionalists, to express our thoughts and desires, whether it’s through the letters-texts of our fighting comrades who are hostages in the hell-holes of Greek democracy or through the actions of the comrades outside in the streets day and night with all means until social liberation for Anarchy. Actforfreedomnow - Boubouras, March 2011

The following is an interview with Jean Weir that originally appeared in issue #8 of the UK anarchist magazine 325. Weir is best known for publishing Insurrection magazine, the Elephant Editions publishing project, translating many germinal Italian insurrectionary anarchist texts, and a lifetime of anarchist struggle. We have chosen to reprint this interview for a few reasons. First, and most importantly, Weir’s lucidity is a trait unfortunately lacking in many of today’s anarchist texts. Rather than create sensationalized portrayals of struggle or romanticized images of the past, Weir opts for modesty and frankness. Secondly, Weir’s analyses of prison, insurrection, clandestinity, and anarchist publishing offer important lessons to anarchists currently setting out on the path of active revolt.

The plan is to empty the prisons of the great majority of prisoners and throw them back into the prison-society using the technology of isolation and control; and for the minority of irreducible rebels, keep them inside for ever. What is being presented as ‘progress’ is nothing other than the advance and spread of repression. This is what the abolitionists are really subscribing to: ‘change everything so that everything remains the same’.

Mothers and Sons: From FIES To Aachen. Pastora and Xose Tarrio Gonzalez - Julia amd Gabriel Pombo Da Silva
Prison Was Created For The Poor focuses on two tireless militants of the Spanish prison struggle, Xose Tarrio Gonzalez and Gabriel Pombo Da Silva, who fought against the brutal F.I.E.S. isolation units. Xose was killed by a life behind bars, and Gabriel spent the half of his life in various prisons. The main part of this book though, is written by neither Xose nor Gabriel, instead it is the text of an interview with their mothers, Pastora and Julia. Through this medium, they tell a powerful and emotional story, which not only takes us inside the world of Spanish high security prisons, but reflects on jails throughout the world.

Nihilist-anarchist solidarity freesheet 1st issue with articles highlighting an animal testing congress in Scotland in March 2015; against fracking; against anthropocentric values; about Glasgow Anarchist Black Cross.
On Negation…. This periodical bulletin exists to widen the current of a nihilist-anarchist critique in Scotland and whatever that may bring. It is your sole responsibility to steal back your life. However, if you are content with shitty food, mundane shopping, police surveillance, civility, boredom and a slow death from cancer and pollution, then perhaps this publication is not for you… We do not care for “recruits” nor do we seek to seem reasonable in the eyes of anyone. – Until next time (A)

"The guerrilla has finally escaped the pages of books dealing with decades past and taken to the streets with ferocity. Because the urban guerrilla doesn’t offer utopian freedom. She allows access to immediate freedom. Accordingly, each person begins to define herself and liberate herself from society’s passivity." Much appreciation to the comrades of Boubouras / Act For Freedom Now! for their translation efforts and to all the others who translate the words of our comrades in other parts of the globe.

“And in 22 years and six (seven) months that I have been jailed (and for that reason tortured until unimaginable limits by "oppressed" "others"). I have said that to be oppressed in fact does not bring even a radical desire to finish yet what oppresses us...One needs to have "pride", dignity, conscience, hatred and intelligence to wish to face the enemy and all the consequences...”

In these modern societies of hyperactive inertia, in which every idea of history, which also means any idea of the human capacity to organize the affairs of human beings according to their own wishes and intentions, has diminished nearly to zero, it very rarely happens that at least some people bring themselves into a position of assessing these societies in a fundamental and total way - which is the only adequate way because we are dealing with fundamental and total societies leaving practically no niches of potentially creative disorder. However, in Greece such people exist (or should we better say existed - since most of them ended up in prison and their organizations have become all in all dysfunctional?). One of these associations of people called themselves the Revolutionary Cells of Fire. They came into being several years ago as one phenomenon of developments that epitomized in the Greek unrests of December 2008. Laudably, their fundamental approach to society, as is documented in the texts collected here, is characterized by a strong individualism directing permanently towards collective collaboration - and directed not only against the ‚system‘, the ‚structures‘, the ‚relations of production‘, the ‚power‘, but against the every-day life of every-day people, who, as we all know from our own lives, are in every detail entangled and compromised in this still inhuman society.

We stand next to any comrade who defends their choices in the struggle, independently of the attitude they choose to keep in the courtroom, since we are raging a common struggle that knows no borders nor walls, even if they are prison walls. Solidarity with captive comrades cannot be a sterile automated process. On the contrary it is a crucial point of the anarchist struggle, aiming at the liberation of all comrades, the destruction of the prisons and the complete attack on State and capital, through constant struggle. Until we level their prisons, until we bring the imprisoned anarchists back to the streets where they belong, constant struggle for freedom and anarchy. - Comrades of ActForFreedomNow!

"This pamphlet is a meeting point of comrades from all over the world. An imaginary meeting since the walls and bars of the prisons where we are temporaly keepo our bodies hostage." CCF

Actualising Collapse is a collection of iconoclastic texts, rebellious thoughts and proposals on the borderless war against the techno-industrial system, with writings by imprisoned urban guerrillas, uncivilised saboteurs and communiques from the frontlines of the black international of anarchists of praxis. As this publication has taken much longer than originally thought to complete, some of the communiques within in its pages have surely been well read by now, however we believe it is important to run printed copies of said texts to avoid their inevitable disappearance into the void of the internet. Physical copies can be read anywhere, given to friends and best of all they wont give you a fucking headache like attempting to read zines on some glowing screen. So keep an eye out for printed copies around the UK and feel free to print and distribute it without hesitation. Articles concerning illegalism, individualism, tactical analysis with some rants and poems.

This title refers to a guy who was sacked at Bristol flying school who smashed his ex-workplace up, smashing all the windows, computers and ripping all the phones out, causing £200,000 of damage, and writing in his own blood, “Gross Misconduct” on the wall. He escaped the scene but was arrested at a later date. It took the company a week to be back to normal. These types of events in UK are of a regular occurrence and show that many people just don’t give a fucking shit. They will fightback when they meltdown.

These are some of the observations I’ve put on paper that warm the spirit in my blood, not patiently waiting on bus stops or dole queues, or smiling at people I don’t give a shit about, but I do it all the same, because it helps the day run along that much smoother. I kick myself for the social compromises I make, politeness for an easy ride.

[...] The bigger problem, far larger than the cops, is the self-policing, self-regulating activist-anarchist badge-wearers. They’re two-a-penny in the pound-shop, jumped-up, in your face, waving the finger at anything slightly violent.
Beware you are being monitored.
Yeah, the cops might see us as lawless, reckless bastards, prepared to give them the runaround at any given moment, but they sure can’t write us off as bleating hot-air blowing wankers content with shuffling paper and networking for more numbers. As a comparison of our lives, it’s like being wolves; we travel large distances together sometimes over rough ground to hunt a selected target. Then after a short feast, we disperse. We never do the hang-out thing in public arenas together, open space where we could be shot down or captured. The time of celebration is short-lived. Maybe this is the nature, the price, of this beautiful struggle, not a back-slapping orgy of self-congratulation for taking the path most trodden.[...]

"325" #11 features articles like : 3 texts about Flooding, Nuclear- Energy and Urban War- “Climate change, nuclear-energy and urban war in the new century”, “Road Ahead Closed” and “Electricity grid at risk as floods increase” by ‘Anti-civilisation cell of training & analysis, – N.T.’, “2 poems by Rodolfo Gonzalez Pacheco (1882-1949)”, “Industrial Alienation”- the social impact of industrialisation (from Terra Selvagia), “Anarchist comrades contributions to the IX Meeting for Animal Liberation in Italy, 2013”, “Memories from the Future: The Coming Technological Singularity”, about the visions of techno-futurist Ray Kurzweil, “Information… and Slavery”, “Necrotechnologies & Synthetic Biology”, “War to the machines! by Gianluca Iacovacci”, “Predictive Analytics: The Power to Predict Human Behaviour”, “The Daleks are Coming!” about the advent of semi-autonomous security bots, “Empty House and Crowded Forest & Some Thoughts on FAI/IRF by Eat”, “Escape into Sanity: The Fall by V.Q”, direct action chronology and much much more…
...

For all anarchists of praxis, nihilists, anarchists individualists, anticivilization comrades. We send you our love and blaze from the Atlantis of Practical Theory. A few months ago, CCF put a proposition on the table of the Black International. In the communique “Lone wolves are never alone…“, published in the brochure of the comrades of 325, it was written: “We do not share our choices only by speaking and writing texts against the state and its society but also when we offer each other possible practical ways, to make our theory practice”. This proposal has already been set in motion. Siblings unknown to us who share the mutiny of FAI/IRF, and comrades of praxis have published manuals for constructing explosive devices and similar chaotic arts of sabotage. Wanting to contribute as well in creating an international diffusive-chaotic anarchist urban guerrilla, we share with you some practical ideas and some diagrams longing to be detonated… We know well that this is just a first gesture from flame and gunpowder and that countless destructive desires are waiting for us to meet again… Chaos is our friend…
...

Dark Matter Publication: "Militant Forces Against HLS (MFAH), Blackmail 3 & The SHAC Model". "August 2011 Revolt", animal liberationist zine about the fight against Huntingdon Life Sciences.
I claim this opportunity to dedicate this zine to Darko Matthers. A friend & comrade I spent many hours with discussing anarchism, nihilism, and what he coined ‘civil anarchism’. The section on the MFAH [Militant Forces Against Huntingdon] is dedicated to him, for his contribution in publishing insurrectionist zines such as "August 2011 Revolt", as well as his strong conviction in critical analysis.
Person(s) unknown
...

Here’s the online version of Return Fire vol.2, dated Spring 2014. (See here for vol.1). Inside these pages, there’s a mix of news, analysis, artwork, plant profiles and more; some of which are editorial, some other comrades’ recent work as well as our own translations, and some the usual reprints. For example, ‘I Didn’t Want to be a Proud Worker’ is Gabriel Pombo Da Silva’s reminiscence on generous illegality, which appeared as an introduction to the French edition of Huye, Hombre, Huye by Xosé Tarrío González. ‘The Essence of Modern Schooling’ follows the development of the domesticating “education” principle in industrial society by Jan D. Matthews. Plan for Europe’s Biggest Children’s Prison is coverage from the U.K.’s latest counter-information page In The Belly of the Beast, while L’Amour Civilisé, exposing the impoverished social role of coupledom, is out of the journal La Mauvaise Herbe.
...

“Since the Bristol Riots”, is a collection of communiques from the Informal Anarchist Federation (FAI), Earth Liberation Front (ELF), and other anonymous attacks in the Bristol area since the riots in April 2011 until October 2014. The communiques include attacks targeted against police, banks, prisons, military, security services, courts, state, church, fascists, media, communications infrastructure, corporations and more. Totaling 96 pages, included is a selection of over a dozen articles related to this time frame and context, such as reports of the Stokes Croft riots and recent police repression against the broader anarchist movement as they investigate the attacks.
For antagonistic struggle, Person(s) unknown
...

Solidarity With Arrested For a Double Bank Robbery in Kozani, Greece, Nikos Romanos, Andreas-Dimitris Bourzoukos, Dimitris Politis and Yannis Michailidis, Fivos Charisis, Argiris Ntalios.
This is why, as individuals with our actions and solidarity, we will continue with all means possible as anarchist revolutionaryi nsurrectionalists, to express our thoughts and desires, whether it’s through the letters-texts of our fighting comrades who are hostages in the hell-holes of Greek democracy or through the actions of the comrades outside in the streets day and night with all means untilsocial liberation for Anarchy. Actforfreedomnow – Boubouras
...

On the afternoon of Monday 16th January 2006 Giannis Dimitrakis took part in an armed robbery at the National Bank of Greece in the centre of Athens. After an exchange of fire with 2 cops from aspecial unit, one of the participants Giannis Dimitrakis, was seriously injured when shot by the cops 3 times in different parts of his body. The other 4 participants managed to get away from the scene with about 50,000 euro, with one of them also slightly injured. Giannis, who openly admitted that he is an anarchist, stayed in different hospitals for a few months till he recovered, then he was sent to Korydallos prison of Athens. In another parody of the Greek justice system Giannis was charged with 7 robberies! Also he was charged with numerous counts of attempted murder, topped with the anti-terror law! Its not the first time that a fixed charge is given towards anarchists in Greece.
...

Doprinos člana grčke anarhističke grupe Zavjera Vatrenih Ćelija, Christosa Tsakalosa , časopisu „Nihilistic March” i blogu kontrainformacije Parabellum. Nastavak diskusije započete s talijanskim drugom Nicolom Gaiom, "Neodgodivost napada". " [...]
Ali, zašto u anarhističkim sredinama postoji potreba da se netko predstavi kao iscjelitelj društvenog sifilisa? Anarhija nije društveni analgetik, ona je otrov. Ona niti ublažava bol niti nas uljuljkuje budućim obećanjima o „pravednom” društvu. Naprotiv, ona truje misao i djelo, s ciljem da uništi postojeće i kreira neistražene strasti i tenzije, koje nemaju nikakve veze sa starim svijetom. [...] Svi melemi koji predlažu nebuloznu buduću revoluciju ne govore ništa o uništenju civilizacije Moći. U svojoj nešto više „anarhističkoj” verziji zadovoljno predlažu uništenje nekih materijalnih infrastruktura (zatvora, ministarstava itd.) staroga svijeta. Što znači, u par riječi, da će ostatak ratnog plijena biti spašen. Tehnologija, posao, civilizacija, moć većine, sve će to proganjati novu utopiju naše egzistencije. Ali za nas, novu anarhističku urbanu gerilu, ne radi se samo o uništenju zgrade ili osobe, već o uništenju svih društvenih odnosa. Za nas politički prijedlozi društvenih pokreta koji žele samo jedan pravedniji, ravnopravniji, ali isto tako predvidljiv i tmuran svijet, nisu dovoljni. [...]"

(„Fragment: Violence” & „Subversive disassociation – Fragment against civil anarchism” by L)
[...] Građanski anarhizam nije baš politička struja, već jedan otvoreni pojam koji se koristi za ocrtavanje utočišta za kukavične, reformističke i kolaboracionističke pojedince, koji koriste anarhizam kao oslonac za bijeg iz represije društva i potrebe za djelovanjem. [...] , izgleda da je jedna od ključnih vrijednosti građanskog anarhizma aktivno političko djelovanje kao svrha samoj sebi, umjesto kao sredstvo određene svrhe; i zato, mjesto da se kreće prema društvenom konfliktu i ustanku, smješta se u malenu nišu medijskog/političkog-spektakla i naširoko izbjegava potrebu izlaganja riziku. No, on može tako djelovati i zato što je „demokracija” kao pojam toliko zloupotrebljavana za neo-liberalne projekte da pokušaj čišćenja njenog lika i „povratka na istinsku i participativnu demokraciju” (ili građanstvo i civilno investiranje u vlast) počinje izgledati radikalno (premda nije). Anarhistička zakonitost ne doživljava sebe snagom negacije, ali postaje nerazlučiv od demokratske politike, mada se pretvara da je nadilazi. Građanski anarhizam se neće nikada razviti u prepoznatljivo svojstvo konflikta na društvenom terenu, zato što nema specifičnu narav, slijedi stope mase i ljubomorno kljuca po glavama onih koji se usuđuju izraziti svoje neodobravanje pred ostalima. [...]

[...] Ali kako se netko može usuditi, jučer kao i danas, odrediti tako bahato i samodopadno koji bi model („model”!) ljubavnog i seksualnog odnosa morali usvojiti anarhisti (ili koja god druga društvena grupa)? Pojam „slobodna ljubav” sadrži već sam po sebi isključenje, zato što podrazumijeva da sam taj model može pružiti slobodu, dok mi ozbiljno sumnjamo da se sloboda može pronaći kroz ljubav, zvala se ona „slobodna” ili ne. U biti, da li se zaista radi o slobodi koju tražimo kroz ljubav? Ne smijemo se zavaravati, u eri postmodernizma pojam slobode se često koristi, nažalost, kao izlika za negaciju pojedinca i za negaciju svake istinske volje za promjenom svijeta. „Baš me briga i zaboli me za tebe!”, izgleda da je to nova sloboda; drugim riječima, potpuna i nedjeljiva sloboda, individualna ali uvjetovana tuđom slobodom (koja je u središtu anarhističkih perspektiva otkad su predmet razmatranja i rasprava između anarhista) zamijenjena je ovom sortom sveprisutnog liberalizma. [...] I onda nam kažu kako je sloboda nomadizam, lepršanje amo tamo kao leptiri, ali kako ćemo onda moći kontinuirano revolucionarno djelovati, u kvartu, u zemlji, u regiji; kroz štampu, prostor, borbu? Da li su oni koji se osjećaju slobodnima lepršajući kao leptiri od jedne borbe do druge, svjesni da si to mogu dozvoliti samo zato što drugi dozvoljavaju kontinuitet takvih sredstava? Ili je, na temelju činjenica, to romantično lepršanjesamo još jedan komotan oblik konzumiranja? [...]

Nakon mjesec dana od mojeg uhićenja još sam i dalje uronjen u misli tražeći trenutak spokoja i bistrine, kako bih mogao napokon uzeti olovku u ruke i napisati nekoliko riječi. [...] Postojeći uvjeti života zahtijevaju samo jednu stvar, uništenje. Nijedna analiza ne može ih točno opisati, može ih samo potvrditi. Sociocentrične analize ignoriraju temeljnu činjenicu potrebnu za čitanje “objektivne realnosti”. Ignoriraju naivnost, da autoritet u obliku izrabljivanja kao što ga danas mnogi poimaju, počinje tamo gdje pojedinac završava. Autoritet koji karakterizira postojeće oko nas, pretpostoji u pojedincu kao temeljni element koji definira njegovu egzistenciju, kao instinkt koji definira njegovo preživljavanje. Autoritet, drugim riječima, nije metafizički element koji jednog jutra dođe i zarazi “slobodno” društvo, autoritet je element prirode, isto kao život i smrt. Zato socijalizirani pojedinci koliko god se protiv njega borili, svejedno ga nose u sebi. [...] Koliko god riječi je izgovoreno, koliko god tomova literature je napisano romantično opisujući otpor, koliko god knjiga s herojskim pričama ustanka je štampano i ponovno štampano kroz stoljeća, koliko revolucionare poezije, koliko propovijedi o ortodoksnoj anarhiji, koliko divljih mizantropskih vapaja ili predivnih melodija o jedinstvu, koliko god strastvenih i izražajnih pjesama je otpjevano s ganućem, koliko god jasnih prijedloga o borbi i koliko god već gotovih recepata za oslobođenje – ostavljajući po strani apstraktne izraze odbijanja – ispunilo tisuće stranica komunikeja, ipak samo svijet prakse, nasilnih akcija, “prljavog” rata može podariti značenje bilo kojoj teoriji o sukobu s autoritetom. [...]

Jedna od velikih opasnosti, za anarhiju, koja nesumnjivo stalno vreba u zasjedi je mogućnost da se ista pretvori u skup aktivnosti bez ikakvih konfliktualnih sadržaja protiv vlasti. Takvu situaciju potiče, s jedne strane, sam neprijatelj kroz svoje vrijednosti demokratskog vladanja, kao što su “različitost”, “tolerancija”, “pluralizam”, i ekonomska integracija putem komodifikacije pobune i “alternativne” potrošnje. S druge pak strane postoji čitav jedan niz “protestnih” pojedinaca i grupa, te čak i anarhista, koji se nesvjesno ili hotimično udaljavaju od antagonizma neprekidne konfliktualnosti protiv moći, te na taj način ušutkuju nužnost destrukcije i neposrednog napada na vlast ili, u najgorem slučaju, organiziraju velike inicijative koje prikazuju pristojno lice anarhizma, prikazujući se kao patetični pobornici jedne ideologije koja je sasvim tuđa sukobu s vlastima. [...]

Predstavljamo pismo anarhista A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs, Grčka.
"[...] Kapitalizam ne bi mogao postojati bez bankarskog sistema. Bez ovog posljednjeg ne bi postojao jedan od najosnovnijih alata za akumulaciju kapitala. Ne bi postojao kapitalizam. Kao što je pred padom bankarskog sistema pozvana država da ispuni bankarske kase, ubrzo zatim, naspram prijetnje pada državnog aparata, pozvane su banke da učvrste investicije, na taj je način otvoren put novoj kapitalizaciji banaka. Začarani krug kojem je jedini cilj izbjeći smrt umirućeg kapitalizma. [...] Moje djelo nazivam eksproprijacijom. Po meni, pravi lopovi upravljaju izvršnim odborima banaka i državnim aparatom. [...]"

Ovo pismo je pokušaj da objasnim svoje stavove i izbore anarhističkih buntovnih akcija, u nadi da će one služiti kao okidač za njeno širenje. Nije pisano kroz prizmu određene ideologije ili kristaliziranje sklonosti, ovo su sinteze sa ukradenim proizvodima iz ideoloških super-marketa – to su moje misli. To se osvojeno, ipak odlukama i vrijednostima nekoga ko sudjeluje u ratu protiv vlasti, puni blistav ideal anarhije. Ideal viđen toliko u tradicionalnim zajednicama iz prošlosti, kao i pobunama zajednica iz prošlosti i sadašnjosti. Ideal kojem sada možemo pristupiti, možda nikada neće potpuno dominirati. Jer, kao što je naš suborac i prijatelj Giannis Naxakis napisao “autoritet nije metafizički, on je u nama“ baš kao što je i strast za slobodom i neautoritativnim odnosima. Spoznaja da je stvarnost kapitalizma rat svih protiv svih, natjecanje u preživljavanju, natjerala me je da postanem dio rata protiv kapitalizma i odaberem poziciju. Između ljubitelja reda, nesvjesnih ubica, odabrao sam stranu pobunjenika. Anarhija je način pobune, dok pokušavam dočarati ono protiv čega se borim – odnos prema autoritetu, antihijerarhijsko organizovanje zajednice u borbi.

Alfredo Cospito, iz Nukleusa Olga, u talijanskom zatvoru, opširno odgovara na pitanja Zavjere Vatrenih Ćelija, u grčkim zatvorima, o različitim aspektima anarhije i anarhizma: neformalna anarhistička federacija, crna internacionala, revolucionarna solidarnost i kampanje, međusobna komunikacija, direktna akcija kroz neposredan napad, podjele unutar talijanskog ustaničkog [insurekcionističkog] anarhizma (tzv. "klasičnog insurekcionizma" i "nove anarhije") i razlike u metodama, formalne strukture, pitanje akronima i anonimnosti djela, iščekivanja revolucije i osobnog ustanka, građanski/socijalni anarhizam, podilaženje masama i gubitak identiteta, masovni pokret, smisao skvota, reprodukcija moći u anarhističkim sredinama, anticivilizacijska nihilistička anarhija nasuprot anarhističkoj utopiji samoupravljanja i "anarhističke vladavine" svijetom, odnosi ALF/ELF sa FAI-FRI...

7. maja 2012. izvršni direktor talijanskog poduzeća Ansaldo Nucleare (nuklearnoenergetska tvrtka, podružnica talijanskog visokotehnološkog industrijskog diva Finmeccanica), Roberto Adinolfi, ranjen je vatrenim oružjem u potkoljenicu, ispred svoje kuće u Genovi.
14. septembra 2013. u Italiji su uhapšena dvojca anarhista, Alfredo Cospito i Nicola Gai, optuženi za teroristički napad. Nakon godinu dana istražnog zatvora, 12. novembra 2013., izrečena je presuda: 10 godina i 8 mjeseci zatvora za Alfreda te 9 godina i 4 mjeseca za Nicolu, što je potvrdio i Prizivni sud u julu 2014. Kaznu izdržavaju na odjelu visoke sigurnosti zatvora u Ferrari. Na prvom ročištu sudskog procesa Alfredo i Nicola čitanjem izjave preuzimaju odgovornost za počinjeni napad i za pripadanje Nukleusu “Olga” – Neformalnoj Anarhističkoj Federaciji/Međunarodnom Revolucionarnom Frontu (FAI/FRI), zbog koje su obojica odmah na početku suđenja udaljeni iz sudnice. Osim navedenih izjava ova brušura sadrži i dva Nicolina teksta “Neodgodivost napada” (izvorno objavljen u talijanskom anarhističkom časopisu “Terra Selvaggia” u julu 2013.) i “Sveo ostalo je dosada” (izvorno objavljen u nultom broju lista talijanskog anarhističkog Crnog Križa, “Croce Nera”, u aprilu 2014.), koji otvaraju raspravu oko pitanja značenja direktne akcije, nametnutih i samo-nametnutih granica anarhističkog djelovanja, nužnog i neodgodivog napada na neprijatelja, odnosno Državu/Kapital u svim njihovim oblicima, tzv. građanskog anarhizma koji rasplinjuje direktan sukob s Moći kroz plenume, čekajući masovne prosvjede i tražeći suglasnost naroda, umjesto da se napori usredotoče na otkrivanje novih i značajnijih praktičkih metoda destruktivnog napada na Moć, ne da bi izgradili svjetliju budućnost već da bi sada i ovdje uništili ono što nas uništava, da bi se sada i ovdje oslobodili lanaca, koje nam nastoji nemetnuti društvo-zatvor u koje živimo, u trenutku destruktivnog napada putem direktne akcije.
...

Talijanski anarhisti Gianluca Iacovacci i Adriano Antonacci uhapšeni 19. semptembra 2013. bili su optuženi su za terorističko udruživanje pod sumnjom da su nanijeli brojne štete različite prirode; radi se o trinaest sabotaža, počinjenih na području Rima, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda talijanskih energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano. Osim navedenog bili su optuženi i za rušenja demokratskog poretka, za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi i oštećenje tuđe imovine. Na preliminarnom ročištu sudskog procesa protiv dvojce drugova, 26. marta 2014., sutkinja je potvrdila nalog kojim se dvojci okrivljenika nalaže prisustvovanje ročištima putem videokonferencije: odluka je obrazložena naputkom Uprave za zatvorski sustav koja predviđa korištenje navedenog medija za susprezanje “najopasnijih” zatvorenika, usvojenog nakon bijega mafijaša Domenica Cutrìja tokom prijevoza na suđenje. U stvari odvijanje suđenja putem videokonferencije povećava uvjete izolacije, još većom demonizacijom i dehumanizacijom zatvorenika na koje se počinje primjenjivati. 26. maja održano je prvo ročište putem videokonferencije, međutim i Gianluca i Adriano odlučivši da ne sudjeluju na toj farsi nisu se pojavili čak ni pred ekranom. Na drugom ročištu 4. jula javni tužitelj Minisci, poznat po svojoj ulozi tužitelja i u procesu za događaje tokom prosvjeda 15.oktobra 2011., je zatražio 8 godina zatvora za Adriana i 9 godina za Gianlucu, zbog subverzivnog udruženja, i međunarodnog, u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka.
...

Iz francuskog anarhističkog aperiodičnog časopisa “Des Ruines”, br. 1, januar 2015.
Već par godina vidimo kako se ponovno pojavljuje pojam “politički zatvorenik”. Pojam koji smo smatrali da je nestao već desetljećima, barem iz antiautoritarnih sredina. Pojam koji je postao tipičan za razne markističke ili maoističke sekte, za Amnesty International ili za građanske političke disidente u autoritarnim režimima kao što su Rusija, Birmanija ili Iran; ili pak u okvirima borbi za takozvano nacionalno “oslobođenje”, od Baskije do Kurdistana, prolazeći kroz Palestinu; ali tipičan i za krajnju desnicu. […] No, što je točno politički zatvorenik? Pogledajmo s aspekta moći: za Vijeće Europe, na primjer, političkim zatvorenikom treba smatrati zatvorenika ako mu je zatvorom uskraćeno jedno od osnovnih prava zajamčenih Europskom Konvencijom o Ljudskim pravima, posebice “sloboda misli, savijesti i vjeroispovjesti, sloboda izražavanja i informacije, i sloboda okupljanja i udruživanja”. Ali, i ako je zatvor nemetnut iz čisto političkih razloga, bez ikakve veze s ijednim kršenjem. No, tiču li se ta demokratska naklapanja anarhista?
...

"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
...

U kontekstu poziva na kampanju djelovanja za Crni Decembar, organizirali smo i izveli jednu direktnu akciju.
Stigli smo do vanjske strane kuće jednog pandura koji vrši neku vrstu straže uredima Zlatne Zore i zapalili smo njegovo osobno vozilo.
Slična djela mogu se širiti i jednostavno reproducirati, a doprinose i stvaranju ozračju straha i nesigurnosti među lakejima legalnog poretka.
Mi ne čekamo da nam represija zakuca na vrata; otkrijemo domove kopiladi u uniformama te ih posjetimo kako bi ih napali svakim sredstvom.
Snage i solidarnosti svim našim drugovima diljem svijeta koji jačaju kampanju za Crni Decembar svojim djelima, pretvarajući neformalnu koordinaciju raznovrsnog anarhističkog djelovanja u stvarnost.
Organizirajmo anarhističke ćelije direktne akcije!
Za anarhistički napad na svijet Moći!
Za Crni Decembar!
Solidarni sa anarhističkim zatvorenicima i sa svim drugovima za kojima tragaju vlasti!
Uz naše mrtvu braću i sestre prisutne u svakom trenutku napada na moć!
Ćelija "Sebastian Oversluij" - Neformalna Anarhistička Federacija (FAI-FRI)
...

U zoru 4. decembra napali smo ministarstvo kulture u Egzarhiji s molotovljevim koktelima. CRNI DECEMBAR
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

živio Alexis, 06.12.2008.
Prije 7 godina izbila je anarhistička pobuna koja se zatim proširila na međunarodnoj razini, a i dalje je u toku. Unatoč brojnim pokušajima mučenja i ubojstva naših drugova diljem svijeta, odbijamo zastrašivanje, a državna represija samo nas čini jačima.
U kontekstu Crnog Decembra zapalili smo dva vozila Suzukijevog koncesionara, u nadi da će plamen osvijetliti zgradu. Suzuki redovito dostavlja grčkoj državi nova vozila kako bi mogli bolje mučiti, kao ona koje koristi antiustanička jedinica Delta.
Suzukijeve motore koriste ti miljenici ponovno izabranog grčkog režima protiv vlastitog stanovništva.
Posvećujemo naše djelo Alexandrosu Grigoropoulosu, ubijenom u Egzarhiji u noći 6. decembra 2008.
Svjesni smo čisto simboličnog karaktera našeg djela, kao što smo i svjesni da su u metropolama takvo teško zamjećuje, no nadamo se da će oni koji su ga primijetili ponoviti i podijeliti naše destruktivne namjere pokretanjem vlastitih napada na sistem.
Postoji uvijek mnogo razloga u svako vrijeme za pokretanje destruktivnih namjera i za napad na omražene državne institucije i njene lakeje.
Ove godine umrtvljenosti trebale su biti iskorištene za grupiranje i raspravu o novim metodama direktne akcije.
za Crni Decembar
Sloboda svim zatvorenicima pobune širom svijeta
...

U noći 6. decembra, na sjeveru Tuluza, zapalili smo 6 vozila EDF-a.
EDF je jedan od partnera COP21. Radi se o jednom državnom poduzeća koja pokušava uvesti nuklearnu energiju kao riješenje za problem klimatskih promjena.
Nuklearna energija je smrt, uništimo njene sponzore!
Smatramo da je važno napasti COP21 tamo gdje se nalazi, odnosno gdjegod postoji moć i profit.
Draži nam je kvalitet, suučesništvo i iznenađenje od medijskih i spektakularnih sastanaka s državom i interventnom policijom.
S nekoliko šibica, jednom plinskom bocom i zadovoljnim osmijesima odgovaramo skromno na nadzor, strah i pomirenje koji nas svakodnevno otuđuju.
Svi Cop21 su ciljevi!
Više benzina na državu
Neke palikuće
...

27.11., Milano - 4 bankomata napadnuta su čekićima i bojom u znak solidarnosti s uhapšenima u Grčkoj i Italiji, zbog prvomajskih sukoba. Neka napadi na moćnike postanu svakodnevna aktivnost. (A)
Izvor: Act For Freedom Now!

DOWNLOAD .pdf: Croce Nera
U ovom broju:
- Pokrenut fond solidarnosti
- Uvodnik
- O novim represivnim strategijama
- O cinkanju, distanciranju i ostalom... odnosno o revolucionarnoj šutnji i odbijanju politike (Anna)
- O "etici", "sabotaži" i "terorizmu" (Alfredo Cospito)
- "Sve" za revoluciju? (Gianluca, nepokajani anarhist)
- Ikonoklasti?
- O uzrocima uloge žrtve (Alfredo Cospito)
- Trnovita razmatranja (Anna)
- Dok su anarhisti oplakivali pandure (Anarhistički pojedinci)
- Egzotična revolucija. Svi opčaranim Kobaneom (Michele Fabiani)
- Pismo jednoj turskoj anarhistici (Ted Kaczynski)
croceneranarchica@autistici.org
...

Objavljen je 6. broj "Fenrira", anarhističkog ekološkog časopisa podrške zatvorenicima, direktnih akcija, vijesti i analiza anarhističkih borbi i oslobođenja životinja, čovjeka i zemlje. 84 strane na formatu A4.
U ovom broju:

- Uvodna riječ
- Ako ne sada, kada? Antiautoritarne direktne akcije u svijetu
- Max Stirner "Snaga pojedinca"
- Sistem tehnike po Jacquesu Ellulu
- Strah od slobode. Nove perspektive suživota građana
- Uništenje prirode i sukob s moći
- Slike iz sadašnjosti. Robotika primijenjena na rat
- Intervju sa Sosyalom Savasom, anarhističkim kolektivom iz Turske
- Vježbe iz revolucionarnog sjećana: Ravachol
- Od Santiaga do Atene. Neobjavljeni intervju sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
- Pisma iz zatvora
- Vijesti iz nekrosvijeta
- Vijesti o zatvorenicima i o državnoj represiji
- Preporučena štiva
Za jedan ili više primjeraka piši nam na: fenrir@riseup.net
Pomogni nam distribuirati "Fenrir", ako imaš distribuciju ili želiš nekoliko primjeraka, kontaktiraj nas!
Cijena: 3 eura za primjerak, ili po 2 eura za narudžbu 5 ili više primjeraka.
...

Javna tužiteljica Nacionalnog Suda, Teresa Sandoval, uručila je optužbu sudu 6 Nacionalnog Suda, i otjelovila inkvizitorske razloge nadmoći nad životima Monike i Franciska.
U tezama moćnika ostaje laž da je GAC (Koordinirane Anarhističke Grupe) grupa djelovanja koja stoji iza različitih napada eksplozivom i požarom i preuzima za njih odgovornost. Tužiteljica pokušava iskoristiti u svoju korist antiterorističku histeriju koju su izazvali napadi vjerskih fašista iz ISIL-a u Europi, naglašavajući da je "ustaničkim grupama afiniteta, kao i osnovnim ćelijama džihadista, sasvim jasan njihov općeniti neprijatelj te im zato nije potreban neki viši organ da bi pokrenuli napad".
Optužba priznaje da je prilikom atentata na baziliku Pilar došlo do telefonskog poziva kozmetičkom salonu pokraj vjerske institucije, kako bi obavijestila vlasti. Misleći da se radi o šali službeni organi nisu obaviješteni te je tako naprava eksplodirala bez evakuacije crkve, i prouzročila jednom od prisutnih štete na sluhu.
Uz sve te priče o terorizmu, zatraženo je 44 godine po osobi, podijeljeno na:
- pripadanje terorističkoj organizaciji: 9 godina
- uzrokovane štete na sluhu jednoj žrtvi: 12 godina
- teroristički napad (eksplozija naprave u basilici Pilar): 18 godina
- pripremanje drugih napada (navodni posjet basilici Montserrant u Barceloni): 5 godina
Prijetnja ogromnim brojem godinama nisu ništa novo za drugove: već je u Čileu na suđenju za slučaj Bombas zatraženo 20 godina za Moniku i 25 za Franciska. Neće prijetnje španjolske države godinama zatvora zaustaviti ustanak ni volju za borbom.
Međunarodna i ustanička solidarnost za uništenje svake presude!
Vječna ljubav u pobuni prema drugovima... Uvijek u ratnoj pripravnosti, ni korak nazad!

...

Španjolska policija odlučila je nazvati svoju posljednji represivni napad na anarhističku sredinu "Operacija Led". 4. decembra uhapšeno je 5 drugova iz madridskog kolektiva Straight Edge, zbog optužbi za organizirani zločin u svrhu terorizma, za nanošenje štete i za štićenje terorizma.
Policija ih optužuje za postavljanje 4 zapaljive naprave kućne izrade u različite podružnice banke La Caixa i Bankia u Madridu, za nanošenje štete drugoj banci i trgovačkom centru u Barceloni. Za sva djela preuzeta je odgovornost grafitima ostavljenima na mjestima događaja.
Policijski pretresi izvršeni nadasve u Madridu navodno su otkrili materijal namijenjen izradi eksplozivnih naprava i baruta.
Nakon što su zadržani u policijskoj stanici, 5 drugova odvedeno je u središnji sud broj 3 Nacionalnog Suda, gdje je potvrđen pritvor za Juana Manuela Bustamantea Vergara i za Borja Marqueriea Echavea, dok su ostali otpušteni uz oko 20.000 eura jamčevine.
Režimski mediji kažu da su Juan i Borja bili navodni "vođe" i da je jedan od njih čileanskog porijekla, što pridonosi tezama koje također podržavaju prethodne represivne valove.
Sa svoje pak strane, Straight Edge-Madrid javno je najavio raspuštanje kolektiva jednom kratkom izjavom, čime samo igraju igru represije, šire državni terorizam i posredno odbacuju svaki odnos s uhapšenima, što dozvoljava nedavnoj policijskoj politici španjolske države da stvara izolaciju i nadzor.
Sve naše gađenje prema onima koji poriču svoje odnose, stavove i povijest...
Sva naša solidarnost ponosnima koji se ne kaju.
Solidarnost s Juanom i Borjom!
Juan Manuel Bustamante Vergara premješten je u drugi zatvor 17. novembra. Adresa:
Centro Penienciario Madrid IV, Navalcarnero.
Ctra. N-V, km. 27.7,
28600 Navalcarnero
Madrid - Spain

Borja je otpušten iz pritvora 20. novembra.
...

Koaliciji SYRIZA-Anel, unatoč uloženim naporima da nas uvjeri kako su oni nadolazeća "nada", bilo je dovoljno manje od godinu dana i dvije izborne pobjede da pokaže svoje pravo lice čak i najnaivnijima. To jest, da se radi o vjernom pilastru politike lišavanja, bijede i smrti. Politike koje pretvara vrijednost ljudskog života u brojeve koji će osvježiti međunarodni i domaći kapital i udahnuti dašak život kapitalističkom sistemu.
Jasno je da bi nametanje još jednog memoranduma od strane tradicionalnih građanskih snaga (Nova Demokracija-Pasok) bilo dovelo do još većih i snažnijih društvenih borbi. Za razliku od Syrize koja je pripojila reformističke dijelove pokreta i u potpunosti ih pasivizirala, u očekivanju "barem pregovora". Da bi se kasnije pokorila transnacionalnoj ekonomiji i političkoj eliti predstavljajući ih kao nužno zlo.
Petoljetka i širenje prevladavajuće propagande o stabilnosti-razvoju-investicijama su laži moderne mafije koju moćnici nameću ugnjetavanima... To se danas prevodi kao povećanje PDV-a na osnovne proizvode, povećanje nezaposlenosti, uvođenje novog poreza na imovinu, daljnje smanjenje ionako niskih mirovina, dradžbe domova te privatizacija prirodnih i javnih dobara.
Zato smo od tog mozaika paranoja, gdje njihov svijet smrdi na ljudsko meso više nego ikada, gdje se nada utopila negdje u Egejskom moru zajedno s migrantima, gdje su samoubojstva sve brojnija, gdje se ograde dižu i ćelije izgrađuju, a cinkanje postaje način života, mi svjesno odlučili da se distanciramo. Odlučili smo se za požar i sjekiru.
Preuzimamo odgovornost za požare:
Jednog vozila u vlasništvu inspektorata rada, u ulici Xanthoudidou, u ranim satima, nedjelje 01.11.2015., nekoliko sati prije nego što je predsjednik lažokracije, Pavlopoulos, svečano otvorio muzej El. Venizelos.
Jednog vozila u vlasništvu općinske policije, kraj vijećnice Akrotirija, u ranim satima, četvrtka 05.11.2015.
...

Suzavce i granate ispaljivala je interventna policija protiv odvažnih aktivista koji su prkosili vojnom zakonu u Francuskoj - i preko 200 osoba je uhapšeno.
Na tisuće njih zauzelo je ulice Pariza protiv licemjerja industrijskog kapitalističkog sistema i njegovog dvoličnog klimatskog samita, COP21.
Zbog njihovog truda panduri su ih okružili, zaplašili, napali i izvrgnuli suzavcu. "Država izvanrednog stanja je policijska država, fašistička država!", prkosili su izvikujući brutalnim snagama koje je država poslala, užurbano se opisujući kao žrtva, umjesto kao vršitelj nasilja.
"Activist media" govori o stotinama uhapšenih, koje je policija odvodila autobusima.
Uz izvanredno stanje upravo na samit COP21 svi su prosvjedi bili zabranjeni.
U biti, veliki prosvjedi planirani za 29. novembar i za 12. decembar bili su navodno protuzakoniti da bi se mase ne bi izložile "riziku" terorističkog napada, ali ubrzo je svima postalo jasno da je izvanredno stanje bilo namijenjeno koliko oružanim islamistima toliko i neprijateljima industrijsko-kapitalističkog sistema.
Šestero osoba nalazi se u kućnom pritvoru u Rennesu, zajedno s pariškim članom legalne grupe KoalicijaKlime21, koja se sastoji od 130 grupa, NV0-a i sindikata. Policija je pokušala naložiti iste mjere i protiv nekoliko osoba iz Rouena, Lyona i drugih mjesta.
Kućni pritvor je određen do 12. decembra, dan nakon okončanja klimatskog samita.
Došlo je oružanog policijskog napada u Ivry-sur-Seine (Val-de-Marne) i na prodavače organskih proizvoda u Dordonji.
U Nici je šestogodišnja djevojčica ranjena tokom policijske operacije: policajci koji su se pojavili usred noći razbili su pogrešna vrata. U Loire-Atlantique panduri su blokirali povorku od 200 bicikli i 5 traktora: nisu željeli da biciklisti dođu u Pariz na COP21.
...

Navečer 30. novembra 2015. anarhisti iz kolektiva Rouvikonas okupirali su talijanski konzulat u Ateni, protiv izručenja 5 grčkih studenata Italiji, koji su na 1. maj 2015. sudjelovali u milanskim prosvjedima No Expo.
2. maja 2015., dan nakon sukoba, i samo zato što su krenuli iz jednog skvotiranog prostora, otela ih je talijanska policija i zadržala nekoliko sati bez prevoditelja, da bi zatim bili otpušteni bez optužbi.
Šest mjeseci kasnije, policija i milansko tužiteljstvo, kako bi skrenuli pažnju s umiješanosti mafije u Expo, pokrenuli su progon protiv 10 prosvjednika iz Italije i Grčke koji su sudjelovali u tim prvomajskim sukobima. Zato je danas 6 grčkih studenata, bez kriminalnog dosjea, suočeno s europskih uhidbenim nalogom (EAW) - procedurom koja se koristi isključivo u slučajevima ozbiljnih kriminalnih djela, kao što je šverc drogom i ljudima.
Ovo je prvi put, otkad je europski uhidbeni nalog stupio na snagu, da se traži izručenje iz jedne države članice EU u drugu zbog prosvjeda i političkih djela. Jasno je da se danas nalazimo pred jednim krajnjem zabranjivajućim pitanjem, kojem je cilj kriminalizariti slobodu izražavanja, političkih aktivnosti i međunarodne solidarnosti.
Iz tih razloga trebamo se boriti protiv izručenja 5 studenata Italiji, i za prekid političkog progona 5 grčkih studenata i 5 talijanskih aktivista.
...

[...] U noći ponedjeljak 23. novembra 2015. sabotirali smo bojom 3 bankomata i jednu nadzornu videokameru banke Banamex. Osim toga, sabotirali smo bojom i jedan bankomat banke BanRegio. Vandalizirati njihovu svakidanju rutinu, iskazati naš prezir prema njihovom pravom bogu, bogu novcu. Pripremajući teren za Crni Decembar, kada bi se naše torbe s iznenađenjem mogle naći bilo gdje, kada bi naša vatra mogla biti detonirana u bilo kojem trenutku, kada bi svaki telefon mogao primit prijetnje, ponekad lažne, a ponekad ne.
"Tik tak tik tak", Crni Decembar se približava.
Sve dok njihova civilizacija ne bude dokrajčena.
Za naše mrtve i zatvorene.
Za anarhiju.
Za Crni Decembar
Antidruštveni pojedinci za pad civilizacije
...

Barcelona, španjolska država: naspram napada moći, naš napad se nastavlja

Nakon nedavnih policijskih operacija protiv anarhističkih sredina mnogo je rečeno i napisano, izjave i mišljenja koja nadasve "osuđuju" represiju koju vrši vlast. Nakon posljednje represivne operacije i reakcije koje su uslijedile, i mi smatramo da trebamo izraziti našu točku gledišta.
Krenuvši od činjenice da je represija koja se odvija samo jedan logički odgovor države protiv svih onih koji se smatraju (ili ih država smatra) njenim neprijateljem, ne razumijemo izjave ispunjene osjećajem žrtve kojima se u biti (i naravno s odgovarajućim riječima) moli državu da prekine tjerati policijske horde na anarhiste, "nasumice". Da je represija neopravdana, da nas napadaju zato što "drugačije mislimo", da ne činimo ništa "loše", naravno koristeći i iskorištavajući pojam "namještaljka"... Nastoji se prikazati slika "normalnosti" i na sve moguće načine pretvoriti je u javnu i čistu, društveno prihvatljivu. Čini se sve da bi se distanciralo od nasilne teorije i djelovanja, padajući tako u igru moći i koristeći njihov isti jezik, prave se razlike između "dobrih" i "loših" anarhista, koje promiču iznutra istu kriminalizaciju.
Na toj točki, među "anarhistima" postoje osobe koje se ne srame dati intervjue medijima, prikazujuću jednu bijednu sliku, a što je još gore prikazujući se kao glasnogovornici "anarhističkog pokreta" (i svih društvenih pokreta), ti nadobudni političari i vođe masa čine sve što im je u moći kako bi otuđili anarhizam od svog subverzivnog i konfliktualnog karaktera, opisujući ga kao jedan običan pokret društvenog aktivizma, ispražnjen od svake teorije i prakse sukoba s moći i s postojećim poretkom.
...

Ćelija "Militanta Anarhija" Neformalne Anarhističke Organizacije/Međunarodnog revolucionarnog fronta preuzela je odgovornost za podmetanje požara u poštanski ured u Pefkiju, sjeveroistočnom kvartu Atene. Napad, počinjen improviziranom napravom sastavljenom od plinskih boca za kampiranje, odvio se u zoru 22. novembra. Razbijeni su prozori i nanijeta je manja šteta fasadi ureda. Djelo je počinjeno kao čin solidarnosti s anarhistima protiv kojih se vodi suđenje na antiterorističkom sudu zatvora Korydallos, i koji se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku istog poštanskog ureda, te kao odgovor na poziv za Crni decembar anarhističkog djelovanja koji su pokrenuli zatvoreni anarhisti Nikos Romanos i Panagiotis Argyrou.
...

12. novembar
Izbili su neredi na ulicama središta Atene, 12. novembra, na dan općeg štrajka. Prije jutarnjeg prosvjeda, zamaskirani prosvjednici napali su grupu policajaca u uniformama koji su pješke patrolirali ulicu Patisson, kraj Arheološkog muzeja, i uspjeli su udariti barem jednog. Nešto kasnije, na trgu Omonola u market trgovačkog lanca Bazar, otvoren unatoč općeg štrajka, ubačeno je smeće te su odgovorni bili primorani da ga zatvore. Malo dalje, kraj stare zgrade parlamenta, zapaljen je kombi poduzeća za telekomunikacije OTE. Pobunjenici su uništili urbane predmete (stajališta autobusa, semafore itd.) i ispisali sprejom anarhističke slogane duž ulice Stadiou. Na trgu Syntagma interventne jedinice, koje su štitile luksuzni hotel Grande Bretagne u ulici Vasileos Georgiou, napadnute su zapaljivim bombama. Na dnu trga Syntagma, ministarsvo ekonomije napadnuto je i molotovima. Na gornjem dijelu trga, ispred parlamenta, skinuta je ogromna grčka zastava. Patritoti koji su je pokušali prisvojiti, pretučeni su (u više navrata), a zatim je njihova usrana krpa zapaljena. Brz napad molotovima izvršen je i na interventne jedinice kraj spomenika nepoznatom vojniku. Kada se već prosvjed približavao kraju, zgrada Grčke banke u ulici Panepistimiou napadnuta je vatrom, a došlo je i do sukoba s policijom kraj Propileja. To su samo neki od događaja kojima smo sami prisustvovali, uz ostale drugove. Nije došlo ni do hapšenja ni do ranjavanja prosvjednika.
Između ostalih zapaljivih slogana: "Organizirati na neformalan i ustanički način. Crni decembar čitavim planetom."
...

GENOVA (PODRUČJE STARE LUKE): Zapaljena dizalica poduzeća MARINI, predvodnika uništenja planeta. Solidarnost svima uhapšenima i pod istragoma zbog prvomajskog prosvjeda u Milanu. Protiv svih onih koji su se distancirali od tih prosvjeda, smatrajući ih preglasnim i nekontroliranim, i protiv onih koji su se, od milana do cremone, od torina do genove, distancirali od sabotaža koje su se odvile na "italskom području". Unatoč događajima u Parizu i očiglednom policijskom pojačanju u gradu, djelovao sam i djelovat ću istom tenzijom, strašću, strahom koje me razlikuju od masa.
Jedan Anarhist

TORINO: U NOĆI IZMEĐU 19. I 20. NOVEMBRA POSTAVILI SMO ZAPALJIVO NAPRAVU U KANALIĆ KRAJ PRUGE ŽELJEZNIČKE LINIJE TORINO-MILANO. NAPRIJED SA SABOTAŽAMA PROTIV KRAKOVA SISTEMA! SMRT KAPITALU! SMRT DRŽAVI.
...

Ujutro oko 03:30, 19. novembra 2015., jedna velika eksplozija iznenadila je zatvorske stražare na straži u Školi žandarmerije. Ručna bomba sačinjena od baruta eksplodira je nakon aktivacije detonatora pokraj ulaza u školu za stražare, u općini San Bernardo. U eskploziji nije nitko ranjen, samo je nanijela štetu infrastrukturi. Odmah je oficir Christian Alveal, direktor škole, izjavio štampi: "Stalno anarhističke grupe protiv sistema prijete Školi žandarmerije, njenim zdanjima i osoblju, i neprestano poduzimamo mjere predestrožnosti kako bi učinkovito spriječili događaje kao što je ovaj." Sa svoje pak strane, potpresjednik Jorge Burgos rekao je: "Proces istrage je u punom zamahu. Ovo djelo neće ostati nekažnjeno, što je vrlo važno."
Nakon eksplozije u blizni događaja DIPOLCAR uhapsila je druga Kevina Garrida i zaustavila Joaquina Garciu, pod optužbom za napad i pokušaj napada bombom na 12. postaju. Obojca su zadržani u pritvoru.
...

Po riječima jednog članka objavljenog na OmniaTV, Ministarstvo pravosuđa nije dozvolilo anarho-komunističkom zatvoreniku Tasosu Theofilou da dovrši svoje obrazovanje na atenskom nacionalnom sveučilištu Kapodistrian, unatoč činjenici da mu je zatvorsko vijeće odobrilo kontroliran i nadziran pristup internetu. Ministarstvo je opravdalu svoju odluku temeljeći se na činjenici da studij na koji je Tasos bio upisan ne vodi do diplome, a sam članak tvrdi da je zakon očigledno krivo protumačen.
Tasosova sestra, Maria, također i dalje ostaje u zatvoru, nakon što je nasilno odvojena od svoje dvoje djece, zbog optužbe koja nije utemeljena na dokazima nego na njezinom odnosu s vlastitim suprugom i bratom, što u stvari predstavlja još jedan primjer kažnjavanja članova obitelji zatvorenika kako bi se ti isti izolirali i kaznili.
...

U 6:30, 12. novembra, pokrenuta je represivna operacija zbog prvomajskih prosvjeda No Expo. Pretreseni su brojni domovi, 4 osobe odvedene su u pritvor, dok peta nije pronađena, 5 osoba uhapšeno je u Grčkoj, a još 2 su pod istragom. Optužuju se za nanošenje štete i haračenje, teško pružanje otpora policijskom službeniku i za maskiranje. Operacija, koju vodi DIGOS [politička policija, nap.prev.], se koristi u fazi istrage video snimkama i uzorcima DNK, koje nastoje preuzeti od uhapšenih, a vjerojatna je i suradnja represivne europske agencije Eurojust za hapšenja u drugoj zemlji.
Osobe uhapšene u Grčkoj otpuštene su uz obavezu javljanja 3 puta tjedno. Italija je zatražila izručenje.
Izvor: informa-azione
Ujutro 12. novembra grčka policija pretresla je domove 5 osoba; radi se o studentima, aktivnim sudionicima narodne skupštine Aghia Paraskevi, jedne od brojnih zajednica kvartova koje sačinjavaju ljudi svake vrste, mladi i stariji, majke, migranti itd., nastale između 2008. i 2012. kada je ekonomska kriza teško pogodila te su osobe odlučile da se same organiziraju kako bi poboljšale svoje živote. Upravo zbog toga, samo par sati nakon hapšenja na stotine osoba okupiralo je vijećnicu u Agiji Paraskevi, gjde su održali skup solidarnosti, uz obitelji advokate uhapšenih, te raspravili o kampanji solidarnosti za njihovo oslobođenje, kao i protiv njihovog izručenja Italiji, gdje riskiraju vrlo teške presude zbog optužbi za nanošenje štete, dok haračenje nije uključeno u grčki zakonik. Nakon javnog skupa odvio se brojni i raznovrsni prosvjed na ulicama kvarta, prije povratka u okupiranu vijećnicu.
...

Download: Paroxysm Of Chaos

Objavljen je 1. broj anarhističko-nihilističkog časopisa "Paroxysm of Chaos".

Sadržaj:
1. Preludij ambisu (Uvod u ovu publikaciju)
2. Potpuno oslobođenje kao egoistični i ikonoklastični pojam
3. O radikalnom moralizmu i divljini
4. Protiv militantnog jezika
5. O "dobru" i "zlu"
6. Svetogrdni smijeh
7. U ambisu-kaosu
8. Veganizam s nihilističke i anti-civilizacijskog aspekta
9. Kritika, a ne program: Za kritiku civilizacije bez primitivizma
10. Meksiko: Otvoreno pismo Amelie Pelletier i Fallon Poisson
11. Meksiko: Odgovor anarhističkog druga Carlosa Lopeza "Chive" Međunarodnoj Revolucionarnoj Ljevici "Buonaventura Durruti"
12. De Profundis Clamavi
13. Rat državi: Subjekt želje
14. Rušeći zatvor civilizacije
15. Razmišljanja oko izjava o preuzimanju odgovornosti
16. Izjave o preuzimanju odgovornosti - Trenuci rata
17. Individualistička poezija
Okrećem se oko sebe i vidim leševe svukuda.
I tko sam ja? Netko tko je pobjegao leševima? Možda. Možda ne.
Kada mržnja i očaj prodru kroz oklop krvi i mesa.
Kada se negacija i želja stope u jedno.
Tada. Um će postati oružje.
I što nag čovjek čini s oružjem u ruci?
Hoće li pokušati preživjeti, hoće li pokušati uživati?
Odluka je njegova, u njegovim vlastitim rukama.
Jasno, mora naučiti to upotrijebiti.
Zatim igrati i pokušati.
S mržnjom i ljubavlju.
Oštricom i nožem.
Perom i tintom.
Škarama i kliještima.
Plamenom i željom.
Egoizmom. Nihilizmom, Anti-civilizacijom. Anarhijom.
Pojmovi koji će poprimiti svoj značaj kroz samokritiku, djelovanje i razmatranje.
Prije i najprije individualno shvatiti, zatim krenuti kolektivno, ili će pak neizbježno postati ideološki.
Zašto stvarati strah u protivniku?
Tako bih trebao priznati da je moje postojanje definirano sistematiziranom stvarnošću.
Ne propuštam stvarnost, sasvim je jasno osjećam.
...

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/11/ruines4522.jpg
(klikni na sliku da bi pročitao sadržaj)
Sa zadovoljstvom najavljujemo izlazak 2 broja aperiodičnog anarhističkog časopisa “Des Ruines” [“Ruševine”], ovaj put na 168 stranica i s 3 dosjea. Namjera časopisa je da pokrene rasprave, istraživanja i razmatranja o anarhističkim i antiautoritarnim perspektivama. Neke od rasprava prisutnih u ovom broju su živuće i uvijek aktualne, dok su druge, ostavljene po strani, izvučene za potrebe časopisa.

Naslovnice, sadržaj, uvodnik i detalji na
http://desruines.noblogs.org/

Sve narudžbe i pitanja u vezi narudžbi i distribucije te cijene, isključivo kod našeg distributera, anarhističke biblioteke "La Discordia" u Parizu.
Za narudžbe, adresu primatelja i uplate (ne zaboravite na poštarinu):
Des Ruines c/o Bibliothèque La Discordia
45 Rue du Pré Saint-Gervais
75019 Paris
France
...

11. novembra, dok je fašističko smeće marširalo diljem Poljske, mi - anarhisti - odlučili smo osloboditi naš bijes protiv države i kapitala.
Izražavamo našu podršku borbi protiv represivnog sistema na svakom dijelu njene fronte.
Vjerujemo da će ovaj simbolični požar banke zapaliti radikalne vatre širom zemlje.
Solidarni sa svim zatvorenicima sistema!
Posvećujemo ovo djelo češkim anarhistima u pritvoru zbog policijske operacije "Feniks".
Neka djela govore!
Solidarnost borbom!

Grupa CRNI REDOVI
Izvor: 325

Zatvorenik Marco Camenisch premješten je zatvor polu-otvorenog tipa Saxerriet (Kanton St. Gallen).
Marco Camenisch
PF1
CH-9466 Sennwald - Switzerland
Izvor: Act For freedom Now!

16. novembra 2015. objavljeno je da je 27 osoba optuženo za slučaj planiranog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija iz zatvora Koridallos. Članovi obitelji zatvorenih anarhista također su uvršteni među optužene: Athena Tsakalou (majka članova ZVĆ, Christosa i Gerasimosa Tsakalosa) i Evi Statiri (supruga Gerasimosa Tsakalosa), što znači da će im biti suđeno.
U međuvremenu je Evi Statiri podnijela zahtjev za ukidanje jedne od mjera ograničenja koje su joj nametnute nakon otpuštanja iz zatvora. Zatražila je ukidanje zabrane komunikacije i susreta s partnerom Gerasimosom Tsakalosom, ali njen zahtjev je odbačen početkom mjeseca (3. novembra).
Izvor: 325

Od utorka 29. septembra, nakon što sam pet dana zadržana u policijskoj upravi, nalazim se zatvorena u ženskom zatvoru Koridallos. Optužena sam uglavnom za "pružanje utočišta" mojem partneru.
Naša djeca, od 2 i 4,5 godine, proživjela su trenutke nasilja tokom hapšenja njihovog oca, ali nadasve strašno iskustvo napada na njih pošto je oružje bilo upereno na sve nas, uz pretjerano nasilje dok je nas četvero ulazilo u vozilo. Ti događaji, uz nasilno odvajanje i oduzimanje roditelja, dovode njihovo mentalno zdravlje u posebno ozbiljnu opasnost.
Želim naglasiti da je moj obiteljski odnos s bratom, koji se nalazi u zatvoru Domokos, također upotrebljen kao dokaz moje krivice, kako bi donijeli odluku o mojem pritvoru. Vrijedi i spomenuti nimalo slučajno pitanje koje su mi postavili kako ispitivač tako i tužitelj, uz veliku dozu ironije, ali i kao odraz zadovoljstva što je moja krivica dokazana - Imala ja ili ne braću ili sestre i gdje se sada moj brat nalazi.
Uzimajući u obzir da ne postoje dokazi o mojoj krivici, zahtijevam okončanje mojeg pritvora kako bih se vratila djeci. Zahtijevam da se zaustavi osvetnički progon koji se vodi protiv mene, jer suočit ću se s činjenicama koje zaista postoje, a ne s onima koje se temelje na obiteljskim odnosima.
Maria Theofilou
21.10.2015.
p.s. Brat Marije Theophilou je anarho-komunist Tasos Theophilou, koji se nalazi u zatvoru Domokos, a njen partner je Giorgos Petrakakos, uhapšen 24.09.2015.
...

8. oktobra anarhistički zatvorenik Javier Pino, optužen uz anarhisticu Nataliju "Tato" Collado, za podmetanje požara u autobus kompanije Transantiago u Santiagu prošlog aprila, otpušten je iz zatvora u kućni pritvor po nalogu suca. No, već u četvrtak 15. oktobra povučen je status kućnog pritvora zbog žalbe tužiteljstva Žalbenom sudu u Santiagu. To znači da je anti-autoritarnom drugu naređen povratak u Zatvor Santiago Broj 1, u očekivanju suđenja.

SOLIDARNOST JE DJELOVANJE!

Nicolas Rojas uhapšen je i otpužen za bacanje molotova na crkvu Sv. Franje 12. oktobra, u središtu Santiaga, tokom prosvjeda u znak sjećanja na istrebljenje domorodačkog naroda.
Tokom prosvjeda došlo je do sukoba s policijom i do napada na simbole moći. Po riječima tužitelja Gonzala Alvareza policija se infiltrirala među prosvjednike i snimila brojne zamaskirane osobe koje su bacale molotove na glavni ulaz crkve Alamede i Sv. Franje. Policija je pratila zamaskirane i snimala ih dok su se presvlačili. Na koncu je uhapsila jednog od njih daleko od mjesta požara.
Nicolas Rojas Candia, 20 godina, uhapšen je zbog posjedovanja vatrenog oružja i za nanošenje štete nacionalnom spomeniku te je odveden u zatvor Santiago 1, na izdržavanje 60 dana istražnog zatvora.
...

"Moramo poraziti neprijatelje Republike... uskratiti državljanstvo onima koji omalovažavaju francuske vrijednosti." Manuel Valls, premijer, 14. novembar 2015.

Ako treba priznati nekakvu dosljednost Francuskoj republici, onda je to dosljednost u masovnim ubojstvima. Od Državnog Terora iz 1793.-1794., iz kojeg proizlazi upravo riječ terorizam, pa do represije nad ustanicima iz 1848. i komunarima 1871.; od kolonizacije i deportacije židova, koju su omogućila prethodna registriranja, sve do masakra alžirskih prosvjednika 1961. u središtu Pariza, sve su Francuske republike velikodušno masakrirale kako bi moćnici mogli i dalje vladati i izrabljivati. Francuska država je brdo leševa na čijem vrhu stoji gadost koja je mogla opstati samo gazeći svoje prave neprijatelje, pobunjenike i revolucionare koji su se borili za svijet pravde i slobode. Kada bi uopće postojale te "francuske vrijednosti", ta bezimena glupost, onda bi to bio plakat ispunjen riječima koje traže osvetu nad buržoazijom, nad političarima, pandurima, vojnicima i popovima, koji su ih gazili kako bi potvrdili svoju moć.
...

Dok smo prošli tjedan govorili o 9 drugova uhapšenih u Barceloni i Manresi, od kojih jedan ostaje u pritvoru [Enrique Costoya Allegue] a drugi su otpušteni u očekivanju suđenja u kontekstu Operacije Pandora i o produženju pritvora Moniki i Franciscu, od jučer, 4. novembra, govorimo o novom napadu. U ovom slučaju radi se o Operaciji "Led" tokom koje je uhapšeno 5 drugova iz kolektiva Straight Edge Madrid. Još jedan udarac države.
Optužbe: pripadanje kriminalnoj organizaciji s terorističkim ciljevima, nanošenje štete i apologija terorizma.
Glasnogovornik Informacijske brigade Nacionalne policije izjavio je kako je pronađen materijal za izradu eksplozivnih naprava, barut i priručnici za izradu bombi.
Smatraju se odgovornima za napad zapaljivom napravom na 4 podružnice banke u Madridu, kao i za druga djela počinjena u Barceloni. K tome, kao što je već uobičajeno, optuženi su za održavanje odnosa s GAC-om (Anarhističke Koordinirane Grupe).
Glede toga, zaplijenili su dokumente i propagandni materijal, koji po njima potvrđuju veze s navedenim grupama, a nadasve s drugovima uhapšenim 30. marta tokom Operacije Pinata.
Tako to funkcionira u španjolskoj državi, operacija za operacijom nas napada.
No, štogod učinili neće zaustaviti našu borbu.
Sloboda svim anarhističkim zatvorenicima!
Solidarni s ugnjetavanima!
Nevini ili krivi, samo anarhisti!

Smrt državi i dug život anarhiji!!!
Enriqueva adresa:
CP Madrid V Soto del Real
Ctra M-609, km3,5 Módulo 15
28791 Soto del Real (Madrid) - Spain
...

06. novembar 2015.
Pandora II, nova hapšenja u Madridu, prijevod izjava uhapšenih:
U petak, 30, oktobra, devet drugova, uhapšenih dva dana ranije u Barceloni i Manresi tokom druge faze Operacije Pandora, izvedeno je pred Nacionalni, vrhovni, sud u Madridu. Dvoje njih otpušteno na uvjetnu slobodu, u očekivanju suđenja, šestero ih je otpušteno uz relativno visoku kauciju, dok je jednom određen pritvor do suđenja. Svi su optuženi za kriminalnu organizaciju po antiterorističkim zakonima Španjolske. Točnije, optuženi su za pripadanje GAC-FAI-FRI, fiktivnoj organizaciji koja je nastala iz policijske maštovite kombinacije GAC-a, javne anarhističke grupe odgovorne za objavljivanje knjige koja kritizira demokratski sistem, i FAI-FRI, jedine međunarodne anarhističke organizacije koju Europska Unija smatra terorističkom. Policija tvrdi da je val sabotaža i političkih požara, počinjenih između 2012. i 2013., počinila njihova fiktivna grupa, iako nijedna od dvije navedene grupe nije preuzela odgovornost ili je na bilo koji način povezana s napadima (niti je itko ranjen u ijednom od njih).
Anarhist iz Barcelone koji se trenutno nalazi u zatvoru čekajući suđenje već se nalazio na uvjetnoj slobodi u očekivanju suđenja, zbog optužbi proizašlih iz općeg štrajka marta 2012., po kojima je optužen za nanošenje štete velikom trgovačkom centru, Corte Ingles, na trgu Catalunya. Možete mu pisati na adresu:
Enrique Costoya Allegue
CP Madrid V Soto del Real
Ctra M-609, km3,5 Módulo 15
28791 Soto del Real (Madrid) - Spain
Hapšenja su se odvila isti dan kada je Nacionalni sud odredio još dvije godine pritvora Monici i Franciscu, dvoma anarhistima iz Čilea, koji su već bili razriješeni svih optužbi u slučaju "Bombas" u istoj zemlji, i koji su trenutno optuženi za postavljanje jedne malene bombe u katedralu u Saragozi, djelo za koje je odgovornost preuzeo "Komando Mateo Moral", i koje nije prouzrokovalo ranjene.
...

27.10. održano je ročište na kojem se odlučivalo o produženju istražnog zatvora drugovima Moniki Caballero i Francisku Solaru. Unatoč činjenici da po zakonu španjolske države pritvor može trajati maksimalno dvije godine, država si uzima za pravo da ga produži u izuzetnim okolnostima, te je na koncu, 28.10, odlučila da im produži istražni zatvor na još 2 godine.

28.10. država je pokrenula novu represivnu operaciju protiv anarhista na tragu operacija Pandora i Pinata. Panduri su upali u osam domova i skvotove, zaplijenili računala, novac i materijal, te uhapsili 9 pojedinaca iz Barcelone (7) i Manrese (2). Osmero njih je otpušteno, uz kauciju i bez, dok je anarhist Enrique Costoya zadržan u zatvoru.
...

"... moderni totalitarizam može se definirati kao uspostava, kroz izvanredno stanje, legalnog građanskog rata u svrhu fizičke eliminacije ne samo političkih protivinika već i čitave jedne kategorije građana, koji se iz različitih razloga ne mogu integrirati u politički sistem... Zato je dobrovoljno stvaranje neprekidnog izvanrednog stanja (mada nije javno objavljeno u tehničkom smislu) postalo jedno od osnovnih elemenata suvremenih država, uključujući i one takozvane demokratske."
Giorgio Agamben (Izvanredno stanje: Izvanredno stanje kao paradigma vladanja)
Nakon otkrivanja plana bijega anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija, iz zatvora Korydallos, početkom godine, "dobronamjerna" institucija iz avenije Alexandras [policijska uprava, nap.prev.] i korumpirana Antiteroristička jedinica (Specijalni odred za nasilni zločin) su koordinirale neviđeni napad na članove obitelji i prijatelje organizacije, koji su popratile odgovarajuća propaganda, hapšenja i pozivi obiteljima i prijateljima na ispitivanje. Crescendo te medijske disonance dostigao je svoj vrhunac kada su se marionete Antiterorističke jedinice iskrcale na otok Salamina i uhapsile traženu drugaricu Aggeliki Spiropolou, koja je bila pronašla utočište u domu Athene Tsakalou, majke Crhistosa i Gerasimosa Tsakalosa, zatvorenih članova ZVĆ. No, pošto se u istom domu, tokom hapšenja, nalazila i Gerasimosova supruga, Evi Statiri, uhićena je i ona, zbog pružanja utočišta osobi u bijegu. Kasnije je optužena i za pristupanje te sudjelovanje u organizaciji. Dvije su žene premještene kao pandurski trofeji u GADA-u [policijska uprava Atike, nap.prev.], imeđu telekamera i novinara, te zadržane u pritvoru po kratkom postupku. Šezdesetogodišnja majka braće Tsakalos, koja se - nepozvana - pojavila pred tužiteljem, također je zadržana u pritvoru. Zatvoreni članovi organizacije i A. Spiropoulou krenuli su tada u štrajk glađu, zahtijevajući neposredno optuštanje članova njihove obitelji. Nakon 32 dana štrajka glađu borba drugova i pokreta solidarnosti stigla je do pobjede, pošto je parlament izglasao jedan specifičan amandman glede otpuštanja članova obitelji zatvorenika. Međutim, unatoč otpuštanju Athene Tsakalou pod najstrožim mjerama ograničenja, Evi Statiri je ostala u zatvoru. Njene je zahtjeve za otpuštanjem odbacio specijalni žalbeni sudac, Eftihis Nikopoulos, i sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Poga (koja je odbacila i zahtjev za ukidanjem mjera ograničenja protiv A. Tsakalou, zato što nema razloga da posjećuje svoju djecu u zatvoru i Opću bolnicu u Nikaji, zbog potrebnih pretraga) i Erietom Halevidou.
Iz gore navedenog došli smo do zaključka da je izglasavanje amandmana bilo samo jedno veliko ismijavanja štrajkaša glađu - za što odgovornost snosi član SYRIZA-ine vlade, prvi ljevičarski ministar pravosuđa Nikos Paraskevopoulos - i da je talačko stanje članova obitelji organizacije podmukla emocionalna ucjena zakonodavnih vlasti - čiji je ugled narušen otkrivanjem plana bijega - pošto su sve ove godine zatvoreni drugovi ostali beskompromisni u ćelijama Demokracije.
Svi oni koji su upoznati sa slučajem ZVĆ sasvim dobro znaju da je progon članova obitelji organizacije bio vrhunac eskalirajuće prijetnje, koju je posljednjih godina oblikovao političko-pravosudni sistem grčke države, koja koristi specifični slučaj kao rezervoar za progon anarhističkih drugova iz čitavog spektra anarhističke sredine i nastoji izolirati zatvorene urbane gerilce uspostavom straha unutar ustaničkih krugova, pretvarajući zatvorene u primjer i kroz neprekidno talačko stanje nametanjem mjera ograničenja, te spriječiti nove drugove da odaberu anarhističku borbu i urbanu gerilu, stvarajući na taj način jedno neprekidno izvanredno stanje, u kojem svatko može biti uhapšen, samo zato što je povezan s drugovima iz ZVĆ, kao prijatelj ili član obitelji.
Zato je nakon 6 mjeseci pritvora, 14. septembra, Evi Statiri započela štrajk glađu, kako bi okončala svoje kontinuirano zatočeništvo... U kontekstu Evine borbe, u petak rano ujutro, 2. oktobra, odabrali smo napasti ured člana parlamenta i bivšeg ministra pravosuđa, Charalabosa Athanasioua, u središtu Mitilene.
Naš je napad bio čin solidarnosti, bijesa i sjećanja. Bio je to znak solidarnosti poslan Evi koja se, tih dana, svojim tijelom kao oružjem borila za sopstvenu slobodu, protiv kriminalizacije obiteljskih i prijateljskih veza političkih zatvorenika. Evi se uzdigla iznad straha od sjene autoriteta, koji se želio osvetiti na njoj, kao partnerici Gerasimosa Tsakalosa, i kazniti je za sve godine koje je ostala uz njega. Njen pobjednički štrajk glađu i njeno otpuštanje dokazali su da ako odabereš suočiti se sa strahom, strah će biti taj koji će se uplašiti i pobjeći...
Bio je to čin bijesa za dane i djela Ch. Athanasioua. Athanasiou, kao moderni inkvizitor, čelnik pravosudne klike (u kojoj se nalazi i advokat vrhovnog suda, E. Goutzamani), planirao je i izradio pravosudne slučajeve, te time činio usluge svojim ljudima, u interesu konzervativne oligarhije gangstera s brda Atos (slučaj Efraim; svećenik uhapšen zbog pronevjere i pranja novca u suradnji s političarima, nap.prev.) i odvratnog svećenstva... Unatoč procurenim vijestima iz Ureda za štampu ND-a (Nove Demokracije) o nadolazećoj ostavci ministarske funkcije, tokom tadašnje reorganizacije vlade, zbog njegovog "neprikladnog" rukovođenja slučajem Zlatne Zore, bivši predsjednik Saveza sudaca i tužitelja ipak je ostao na položaju nadzornika grčkog pravosuđa, iz nekog misterioznog razloga, povezan s kumstvom roda Antonisa Samarasa kroz lokalni lobi velikaša i osobnih prijatelja. Nakon što je zataškao financijski skandal, u kojem je odigrao glavnu ulogu, prikrivanjem vlastite imovine, Athanasiou se želio predstaviti kao kažnjavatelj disidenata i političkih zatvorenika. On je bio ministar pravosuđa koji je inaugurirao zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu za urbane gerilce i "opasne" zatvorenike osuđene na dugogodišnju kaznu. Čak i pri napuštanju ministarstva pobrinuo se da ostavi svoju pastorčad na odgovarajućim točkama vlasti, kako bi dovršili njegov posao. Kralj dvora, specijalni žalbeni sudac E. Nikopoulos (kojeg su na funkciju postavili Athanasiou i njegov ujak Vasilis Nikopoulos, bivši predsjednik Vrhovnog suda, uključen u slučaj pedofilije u sjevernoj Grčkoj, štiteći arhimandrita i prijeteći svjedocima). E. Nikopoulos, strogo slijedeći naputke svog mentora Ch. Athanasioua, pokrenuo je bijesnu antiterorističku kampanju. Odgovoran je za ukidanje izlazaka u svrhu obrazavanja anarhistu Nikosu Romanosu, te za pokretanje velikog fašističkog progona članova obitelji političkih zatvorenika, s pritvorom A. Tsakalou i E. Statiri.

U zoru subote 19.9. pokušali smo prekinuti barem na kratko konformizam beznačajnih masa. Dok je masa oštrila svoju pasivnost, još jednom spremna da iskaže svoje suučesništvo podržavajući autoritarnu strukturu, mi smo pokušali aktivno objaviti naše suučesništvo s anarhističkim zatvorenicima, koji vode svoju ličnu borbu protiv izolacije i otuđenja kojima su podvrgnuti u zatvoru.
Evi Statiri, partenerica Gerasimosa Tsakalosa, vodi štrajk glađu od 14.09. zahtjevajući samo okončanje njenog nepravednog pritvora. Evi Statiri, žrtva generalnog širenja strategije moći vlasti, nalazi se zatočena u ćelijama demokracije od 02.03., kada je uhapšena zajedno s Angeliki Spyropoulou i s Athenom Tsakalos na Salamini, te optužena za pripadanje terorističkoj organizaciji bez ikakvog dokaza. Sasvim dobro znamo da država Evi ne drži u zatočeništvu sasvim slučajno. Vlast, osim psihološkog testiranja kojem žele podvrgnuti drugove iz ZVĆ kako bi se osvetila za njihov dosljedan i beskompromisan agresivni stav, ima mnogo opasnije ciljeve u planu. Demokratski totalitarizam reda, zakona, sigurnosti, mira, robe i ekonomske dominacije želi eliminirati sve što dovodi u pitanje izbore koji su masama dozvoljeni kako bi konzumirali samo iz svoje jednodimenzionalne stvarnosti spektakla.
...

Poruka susjedstvu, ravnateljstvu i zaposlenicima škole Montessori "Plaisir d'enfance"
Već smo se sreli ovdje, u ulici Pré-Saint-Gervais, gdje se od maja nalazi anarhistička biblioteka La Discordia. Neki od vas su bili ovdje, upoznali smo se, drugi su pak dobili letke i novine na trgu des Fêtes ili u Bellevilleu, a neki su pak postali, ili postaju, redoviti posjetitelji biblioteke. Prošli tjedan je unutar škole, ispred biblioteke, pronađen uređaj za videonadzor (dokumentiran i uništen), s telekamerom usmjerenom prema našim vratima, koji je instalirala "antiteroristička" služba iz DGSI-ja, uz blagoslov ravnateljstva škole.
Od jula je sve nas (nas, zaposlenike škole, stanovnike kvarta, roditelje djece) snimala tajna služba. Kada smo ulazili ili izlazili iz biblioteke, kada ste ulazili ili izlazili iz vašeg doma, kada ste dolazili po vašu djecu u školu... Što mislite o tome? I što bi trebali misliti o školi, "Plaisir d'enfance", koja bez ijedne riječi dozvoljava snimanje svojih susjeda, koja uslužno stavlja na raspolaganje svoje prostore nepoznatim špijunima kako bi nam postavili jednu skrivenu telekameru?
...

Krajem septembra priveli smo kraju naše sumnje o postojanju uređaja za prisluškivanje usmjerenog protiv anarhističke biblioteke La Discordia, na sjevero-istoku Pariza. Uređaj se nalazio u jednom sobičku na prvom katu škole Montessori "Plaisir d'enfance", nasuprot biblioteke, iza prozorskog stakla.
U utorak 6. oktobra odlučili smo ući u školu kako bi kontaktirali ravnateljstvom. Nakon insistiranja uspjeli smo razgovarati s upravnom i financijskom ravnateljicom škole. U prvom je trenutku sve negirala, da bi zatim, naspram dokaza, indirektno priznala da je u školi prisutan navedeni uređaj (a time automatski i dozvolu/suradnju ravnateljstva s policijskim organima). Nakon dugih "pregovora" s njom i njenim poslodavcem, i nakon pokušaja dobivanja na vremenu (kako bi mogla "nazvati svoj kontakt"), uspjeli smo, nakon što su djeca izašla iz škole, ući u ostavu. Preuzimajući na sebe svu odgovornost brzo smo odlučili da, uz silu, prisvojimo uređaj. U tom smo trenutku shvatili da su svi u školi bili upoznatim s njegovim prisustvom. Uspjeli smo brzo izaći, unatoč pokušaja "otpora". Jedan je idiot izašao iz škole kako bi vidio kamo smo otišli i na taj način još više (i još jednom) olakšao rad pandurima. Između ostalog, otkrili smo da je uređaj bio postavljen barem u drugom tjednu jula 2015.

Putovi tame i vatre su ti koji daruju najiskrenije trenutke života.
Praćen lisicom koja je lutala parkingom na kojem sam se nalazio, u noći 17.08. zapalio sam benzinom bankomat ispred supermarketa Morrisons, izričito iz osobnog zadovoljstva i užitka. Odabrao sam baš tu metu zato što je bila jednostavna za moju razinu organizacije. Ne vidim sebe kao jednog od "potlačenih" koji se bore protiv "tlačitelja", već kao jednog egoista koji napada sve što ograničava zadovoljstvo interakcije između mene i onog što me okružuje, što mi umanjuje šanse da živim kaotične trenutke izvan svake sistematizacije države, društva, civilizacije. Iza ovog djela ne stoji apsolutno nikakav politički motiv ili plan, pošto za mene politika, koje god značenja ona imala, predstavlja neprijatelja, mikroba Namjere, i stoga lanac ega. Ne govorim o nikakvoj "nepravdi" niti imam ikakvu sklonost ka herojstvu, stvari koje su naspram kaotičnog postojanja ne-postojeće. Ikonoklastički napad ne poznaje nikakvo žrtvovanje za ikoji ideal, a manifestira se na toliko načina koliko i sam pojedinac, a okončava se samo uništenjem pojedinca. Napad je totalan i pogađa čak i vlastito ja.
...

U petak 9. oktobra započelo je drugostupanjsko suđenje na Žalbenom sudu u Loukareosu protiv okrivljenih anarhista G. Naxakisa i G.Sarafoudisa, za pljačku koja se odvila 2011. u Pirgetosu, Larisi. Na prvom su suđenju obojica osuđena na istu kaznu od 16 godina zatvora zbog pljačke, povećanu u kontekstu terorizma uz dokaz DNK koji je pronađen na dva pokretna predmeta.
Solidarni s naša dva druga.
Act For Freedom Now!
Na mnogim jezicima, idiomima, simbolima govorimo o onima koji nedostaju. I svaka tuga i svaki bijes dobiva jedno ime, jedno lice, jednu povijest, jednu prazninu koja boli i izruguje.
Svijet i njegova povijest su ispunjeni odsutnostima. I odsutnost postaje gunđanje, jedna snažna riječ, jedan plač ili urlik.
Mi ne urličemo zbog kajanja. Mi ne plačemo zbog milosti. Mi se ne žalimo zbog pomirenja.
Mi to činimo zbog onih koji nedostaju, kako bi pronašli svoj put povratka. Tako da znaju da su ovdje, iako ih nema. Tako da ne zaborave da mi ne zaboravljamo, mi se uvijek sjećamo.
To je razlog otpora. Ustanka. Zato jer će trenutak stići, oni koji nam duguju sve platit će. Tkogod proganja platit će, tkogod zatvara platit će, tkogod napada i muči platit će.
Zato što će sistem koji su stvorili, koji gaje, štite i kojim pokrivaju zločine, pod maskom loše vlade, biti uništen. Neće biti uljepšan, neće biti reformiran i neće biti moderniziran. Bit će srušen, bit će uništen, okončan i pokopan.
Zato naša poruka nema namjeru utješiti one koje pate zbog jedne ili više odsutnosti. Zato što dijelimo istu tugu. Zato što posjedujemo isti bijes u našem želucu. Zato što premda smo različiti, postajemo isti.
To je razlog našeg otpora, razlog našeg ustanka.
Zbog ustanka i bijesa.
Zato:
Ne oklijevaj. Ne odustaj. Ne predaj se...!

Zajednice potlačenih koje se bore se bez svojih taoca boraca.

...

Kad jednom izađeš iz zatvora prva stvar koju primijetiš je da se pogled više ne sudara sa zidovima, rešetkama ili pregradama. Može lutati i gledati u nebo, bez da se spotiče o bodljikavu žicu. Zatim, broj koraka nije više određen - dvadeset do zida zatvorskog dvorišta i dvadeset nazad do ćelije. Naravno, u mojem slučaju zidovi zatvorskog dvorišta su se protezali do jedan kilometar udaljenosti od mojeg doma, a nisam mogla ni biti u kontaktu s mojim partnerom.
No, kako god bilo, za mene otpuštanje iz zatvora predstavlja prvu pobjedu protiv straha i nepravde koje nam žele nametnuti u obliku ograničenih uvjeta života.
Sve se to ne bi bilo ostvarilo bez jednog dinamičnog raznovrsnog pokreta solidarnosti, koji mi je prenosio sa svakog ugla Grčke snagu i optimizam da povijest ne pišu samo autoritarni nego i pobunjenici...
Veliko hvala svim poznatim i nepoznatim drugovima koji su slomili teror svemoguće Moći.
Veliko hvala i liječnicima Opće državne bolnice u Nikaji, a nadasve doktoru Spyrosu Sakkasu i doktorici Olgi Kosmopoulou, koji su me podržali toplinom i samo-odricanjem od samog početka.
Naravno, ne zaboravljam one koji su ostali u zatvorima i u ledenim ćelijama... Uvijek ću biti uz njih i zadržati sve trenutke koje smo dijelili sve dok se ponovno ne sretnemo...
Jer dok god bude zatvora nitko neće biti slobodan...
Sloboda svim političkim zatvorenicima
Sloboda svima u zatvorskim ćelijama
Evi Statiri
...

"Mi maštamo da su naši interesi i interesi super-bogatih isti - kao da će, nekako, bogati postati toliko imućni da se raspuknu, i da će karamele padati po nama ostalima. Kao da su oni neka vrsta lonca dobročinstva. Međutim, činjenica je da lonci neće sami puknuti. Moraš ih udariti štapom."
Naš nedavni napad na banku Bradesco podigao je neke sumnje u korporativnim medijima. U stvari, bomba postavljena na treći bankomat nije eksplodirala. Naša je namjera, po riječima nekih medija, bila pljačka vašeg trulog novca. No, na koncu, zapaljiva naprava s 20 litara benzina s uljem i dodacima neće nikada dignuti u zrak jedan bankomat.
Naša je namjera bila zapaliti vaš dom Kapitala.
U noći 13. septembra, u jednoj od elitnih četvrti Sao Jose dos Campos, izveli smo još jedan napad požarom na jednu podružnicu banke. Ovaj put je meta bila ITAU, koja je u drugom poslovnom kvartalu ostvarila sramotnu zaradu od 5.9 miliona reala [preko milijun eura, nap.prev.].
Izgleda da su kamatarenje i špekuliranje tuđim radom jedina stvar koja danas nastavlja pokretati već ionako rđave zupčanike kapitalističke superstrukture. To je ludilo našeg doba, gdje najslabiji žive u krizi dok se oni na vrhu časte na naš račun. Napade na niže klase oni nazivaju "prilagodbom", dok svaki napad na više klasu zovu "terorizmom".
I kao da to nije bilo dovoljno, marioneta [predsjednica] Dilma Rousseff napala je radnike oštrim mjerama štednje, dezinvesticijom i rezanjem socijalnih programa, a još moramo i gutati parlament ispunjen štakorima i crvima - i svim vrstama parazita - koji pune svoje stomake novcem iz podrške korporacijama, kompanijama, bankama i agribiznisu. Rade za svoj interes protiv želja naroda. To je ono što se naziva "demokracija"
Predstavnička demokracija - kapitalizirana i financirana do srži - se može jednostavno usporediti s kanibalnom večerom - svaki četiri godine biramo s kojim ćemo umakom biti živi požderani.
...

Doznaje se u utorak 29. semptembra da je anarhistički zatvorenik Gerasimos Tsakalos već bio započeo štrajk glađu 14. semptembra, kako bi stao uz svoju partnericu Evi Statiri. Gerasimos je bio odlučio da ne obznani odmah svoju situaciju. Podsjećamo da se nije još ni bio u potpunosti oporavio od teškog štrajka glađu kojeg je vodio uz ostale zatvorenike iz ZVĆ i anarhističku zatvorenicu Angeliki Spyropoulou. (talijanski Anarhistički Crni Križ)
Već sedam mjeseci moja partnerica Evi Statiri je zatvorena u ćelijama demokracije. Njen jedini "zločin" je njezin osobni odnos sa mnom. Istovremeno, moja majka, A. Tsakalou, nalazi se u egzilu na otoku Salamini po odluci sudske hunte.
Već sedam mjeseci vlast eksperimentira šireći krug represije na prijatelje i članove obitelji političkih zatvorenika. Njihov cilj je širiti strah u osobama koje su s njima solidarne i gurnuti urbane gerilce u jednu posebnu vrstu karantene. Vlast pokušava putem kriminalizacije prijateljskih-obiteljskih odnosa osakatiti sve veze solidarnosti koje nadilaze zatvorske zidove i hrane borbu za slobodom. U ovom trenutku policijski-pravosudni aparat vlasti testira snagu našeg svijeta, koji nije naučio saginjati glavu i kalkulirati svoje reakcije. Svaki naš korak nazad je pobjednički teren za totalitarizam zvijeri države.
...

14. septembra Evi Statiri započela je štrajk glađu zahtijevajući otpuštanje iz zatvora. Nalazi se u zatvoru bez okrivljujućih dokaza, osim što je partnerica našeg druga zatvorenika i člana Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosa Tsakalosa.
To je nije prvi put da panduri i suci šikaniraju i muče članove obitelji zatvorenika.
Nema goreg ili podmuklijeg mučenja od gledanja članova naših obitelji u lisicama i iza rešetaka zatvora.
To je njihova pravda.
Mi, kriminalni zatvorenici osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, s odjela E1 zatvora u Domokosu, odlučili smo odbijati obroke do Evinog oslobođenja.
Zatvorenici odjela E1, Domokos
...

Rano ujutro 14.09.2015. drugovi iz anarhističke grupe Rouvikonas uništili su ured fonda za privatizaciju TAIPED. Jedna je grupa odvukla pozornost stražara, dok je druga krenula u ured na 7. katu jedne zgrade u centru grada. Napad je izvršen uspješno, unatoč činjenici da je zgrada pod nadzorom 24 sata dnevno i čvrsto osigurana. Nakon ulaza u ured grupa je nanijela bitnu štetu i razbila prijenosna računala, kompjutere i opremu.
Zadaća agencije TAIPED je prodaja grčke imovine po željama Trojke. Po novom memorandumu privatizacije se trebaju proširiti i što više ubrzati. Tokom godina rad TAIPED-a se često usporavao zbog stalne potrebe smjena osoba koje su previše pale u iskušenje pred mogućnostima goleme korupcije koje fond nudi.
...

IZJAVA EVI STATIRI NA 15. DAN ŠTRAJKA GLAĐU
U nedjelju noć, u 2 sata, odvedena sam su zatvorsku bolnicu zbog hipoglikemijskog šoka. Liječnici su tu ustanovili da je nužan premještaj u vanjsku bolnicu. Odvedena sam natrag u zatvor i kasnije, ujutro, nakon pregleda doktora Sakke i Kosmopouloua, zatvorski su liječnici zatražili moj hitni premještaj u vanjsku bolnicu. Tog sam popodneva odvedena u Opću bolnicu Nikaia, gdje sam odbila primanje svake tekućine osim fiziološke otopine, pošto je liječnike zabrinuo vrlo niski tlak. Danas, u ponedjeljak 28.09., prekinula sam primanje fiziološke otopine.
Istovremeno dok na tisuće osoba odlazi na posao, na tisuće učenika u škole i studenata na fakultete, na tisuće njih živi u slijepoj ulici ekonomske tiranije i život teče dalje kao uvijek, ja nastavljam moj štrajk glađu protiv baršunastog fašizma demokracije, koji zatvara ljude samo zato što su članovi obitelji političkih zatvorenika, i zato što se opiru strahu, ugnjetavanju i izrabljivanju.
Zahtjev za otpuštanjem predala sam prije dvadeset dana sudskom vijeću koje će morati odlučiti da li jedan ljudski život vrijedi manje od održavanja lažnih optužbi koje su u službi planova i interesa moćnika.
Klepsidra otječe...
Sistem koji prisiljava osobe da izlažu riziku svoje živote putem štrajka da bi dosegli slobodu, osuđen je na propast...
Borba se nastavlja...
Evi Statiri, 15. dan štrajka glađu,
Opća bolnica Nikaia, zatvorski odjel
Izvor: Act For Freedom Now
SOLIDARNOST ZATVORENIKA S EVI STATIRI S A-ODJELA ZATVORA KORYDALLOS
...

U četvrtak 24. augusta oko 2 u noći postavili smo eksplozivnu napravu kućne naprave, sastavljene od plastične boce od pola litre ispunjene barutom i fitiljima, na što smo zalijepili cigaretu kao vremenski detonator i sve spojili s dvije plinske kamp-boce (butan), te postavili na ulaz jednog od domova podoficira argentinske federalne policije, u četvrti Balvanera. Iako telekamere slijede naše sjene, mi imamo dobre prijatelje te posjedujemo odlučnost i kreativnu maštu za izbjeći sigurnost ovog socijalnog mira.
Ovom gestom solidariziramo s anarhističkim drugovima u bijegu i u zatvorima diljem svijeta. Oni su primjeri borbe i uvjerenja!
Moć je ta koja upotrebljava monopol nad nasiljem, koje je pravno opravdano, i ne odnosimo se samo na policijsko, nego i na ekonosmko, medijsko, društveno, demokratsku raspravu.
Zato SMO uz pobunjenike, bjegunce, uz dečke i djevojke zatvorene u zatvore i psihijatrijske institucije u argentini (i svijetu), uz "obične" i anonimne koji pružaju otpor, uz "samoubojstva" koja su ubili zatvorski stražari.
Sjećanje i osveta za SERGIA "URUBU" TERENZIJA*, MAURICIA MORALESA I SEBASTIANA OVERSLUIJA
Djelujmo slobodno, suočimo se s ravnodušnošću. Slavimo život!
Pozdravi i snage!
Neki anarhisti i nihilisti
*Sergio Terenzi: anarhist iz Santa Fea kojeg je 1996. ubila argentinska federalna policija dok je vršio eksproprijaciju, ranjenog ostavila da umre na pločniku.
...

Preuzimamo odgovornosta za podmetanje požara na luksuzni SUV na periferiji Buenos Airesa. Veliki, luksuzni motor, koji uništava i zagađaje, uništen je.
Ovom gestom sjećamo se Angryja i šaljemo pozdrav Sol Vergari, Tato, Javiu i posljednjima koje je zatočila čileanska policija.

Zavjera Sebastian Oversluij
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Prije par dana brave nekoliko trgovina u Buenos Airesu koje trguju i izrabljuju životinje ispunjene su lijepilom. Vrlo jednostavna metoda koja je svima na raspolaganju. To neće izmijeniti izrabljivanje životinja, ali nanešena je šteta izrabljivačima, koji će morati potrošiti novaca na popravke i odgoditi profit koji zarađuju na srmti.
Preuzimamo odgovornost za ovu gestu u tjednu propagande za Sebastiana Oversluija, sječajući se njegovih riječi i djela.
Izvor: InterArma

U noći 10. septembra oslobođen je Carlos Gutierrez Quiduleo. Uhapšen je u novembru 2013. nakon dugo godina života u ilegali. 9. septembra 2015., na sudskom procesu po skrećenom postupku preuzeo je odgovornost za niz eksproprijacija (Banka Santander 26. jula 2006., Banka Santander Valparaíso septembar 2007., Banka Security 18. oktobra 2007.). Na kraju je osuđen na 650 dana zatvora, s kaznom izračunatom na temelju zastare, pošto je proteklo između osam i devet godina (koje je drug proveo u ilegali) otkad su počinjena kaznena djela: 540 za pljačku, 109 za posjedovanje vatrenog oružja.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

I. "Ovaj trenutak koji neće biti zaboravljen
Tako isprazan kada ga odbace sjene
Tako isprazan kada ga odbace satovi
Taj žalosni trenutak uzima moja blagost
Da bi ga skinula do gola, da bi mu skinula krv sa krila
Oduzela oči da bi se sjećao davnih strepnji
Usne da bi sakupio tekućinu nasilja
Izgubljen u zvonjavi smrznutih zvonika."
U ovom kontekstu nedavnih državnih reformi čiji su ishod strože kazne za posjedovanje i upotrebu zapaljivih naprava i/ili eksploziva, uz brojne slučajeve zatvorskih kazni zbog ustaničkog nasilja (bombe, paljenje autobusa i napadi požarom ispred fakulteta), neko bi mogao pomisliti da nema više mjesta za napadačka djela protiv Dominacije i da je to normalnost, savršena izlika za sve one koji su uvijek pronalazili opravdanja za odlaganje svoje vlastite pobune protiv postojećeg.
Međutim, duga historija pobuna, ustanaka i zavjera dokazuje nam da je sistem vladanja uvijek bio i uvijek će biti ranjiv, i da je uvijek moguće pronaći mjesta za pobunu i direktnu akciju protiv struktura, simbola, institucija i predstavnika represije.
No, još nešto je isto tako točno, to jest da ranjivost Dominacije postaje vidljiva samo kada se naša djela neposluha i naša želja za slobodom provuku kroz pukotine prevladavajućeg društvenog poretka; napadima, nanošenjem rana, postajemo opasni, izvan kontrole, za njihove planove vladanja.
Zato smo još ovdje i zato ćemo ostati ovdje, i dalje prkositi vlastima šireći našim djelima ideju da ustanička pobuna ovisi djelima pobune koja ne prestaju.
II. "Ali za nas se sve promijenilo kada smo odlučili da živimo kao ratnici, umjesto kao robovi. Poštujemo našu tugu i frustraciju, našu samoću i nesigurnost, niti ih gušimo niti im se predajemo: uzimamo te slomljene dijelove naših ja u svoje ruke kako bi preoblikovali žrtvu u borca, i stajali ponosno kao neprijatelji ovog svijeta. Da bi napali ono što napada nas." - FAI-FRI drugovi iz UK
...

Sistem je ponovno pokazao svoje pravo lice, a njegova osveta poprimila je oblik nezakonitog (po njihovim vlastitim zakonima) pritvora partnerice Gerasimosa Tsakalosa, Evi Statiri.
Njen jedin "zločin" je ljudski odnos s drugom Gerasimosom Tsakalosom.
Vidite, sistem želi pretvoriti u doušnike one koje se čak ni nacisti ne bi usudili. Njihove drugove, djevojke, majke, prijatelje i članove obitelji. Kao i osobe koje se bore za individualnu slobodu, osobnu neovisnost, radost i anarhiju.
Naravno, njihov je cilj je dvosmjeran. Jedan, osvetiti se nad onima koji ne žele pognuti glavu, drugi uplašiti svakoga tko želi iskazati solidarnost i podršku zatvorenim borcima.
I naravno, zaplašiti svakoga tko misli krenuti teškim putem anarhije i uništenja sistema.
Uzvikujemo marionetama sistema šaljući poruku:
"Vi nas ne plašite nas, vi raspirujete naš bijes i jačate našu volju za vašim uništenjem".
NIŠTA NIJE GOTOVO SVE SE NASTAVLJA
NEPOSREDNO OTPUŠTANJE EVI STATIRI

anarhist Panos Mihalakoglou
Zatvor Nigrita (Serres)
Srijeda, 16 Septembar 2015.
...

"IZ ZEMLJE ZABORAVLJENIH PROTIV ZABORAVA..."
Zatvorska situacija u kojoj se nalazim već 4,5 godine, zbog osvetničke i egzemplarne kazne, stvorila je distancu između mene i vanjske stvarnosti. Uostalom, cilj zatvorske kazne, protiv svih koji se bore protiv postojećeg, je razdvajanje, oduzimanje, politička izolacija, moralno uništenje. Ali postoje uvijek rešetke koje se mogu slomiti, ili hodaš monotonim sterilnim hodnicima kaznionice ili prelaziš ukrašene ulice potrošnje društva-zatvora. U ovim zatvorskim ćelijama demokracije moja potreba za slobodom i dalje mi svakodnevno udiše život. To je moja pokretačka snaga, razmišljati, zamišljati, organizirati, djelovati. Odabir totalnog konflikta s postojećim i moć individualnog izbora, obogaćen kolektivnim iskustvom djela, su sastavci koji mogu prodrijeti u zatvor, i tada se boriš. Već 4,5 godine budim se u zatvorskom krevetu ubrzo nakon zore, mada sam često voljela spavati duže kada sam bila vani, organiziram svaki moj pokret, premda me vani često pokretala spontanost, analiziram i prosuđujem podatke (političke i osobne) samo jučerašnjeg dana, iako sam ih vani uvijek dijelila s drugovima. Već 4,5 godine budim se svakog jutra uvjerena da samo ja sama određujem moje sudjelovanje u ratu protiv svakog oblika autoriteta, i da se sloboda ne predaje... ona se osvaja.
Januar 2015.... plan koji se trebao materijalizirati, pretvoriti u nešto od krvi i mesa. Jedan korak... uzdisaj prije slobode... I ako se cilj nije dostigao... vrijedilo je ipak pokušati!
...

Protiv straha i nepravde

Od danas, 14. septembra, kalendar na zidu moje ćelije neće promijeniti stranicu. Taj će datum ostati zaustavljen sve do dana slobode.
Danas, 14. septembra, započinjem ŠTRAJK GLAĐU za moje otpuštanje; protiv straha od moći, protiv laži novinara, protiv apatije, protiv tišine...
Panduri, suci i političari okovali su moje dane za zidove ovog zatvora, ali ne mogu staviti u lance moje dostojanstvo ili moju želju za slobodom...
To je moj otpor prema svemoći vlasti koja uništava naše živote arhivirajući ih u spise ispunjene policijskim izvješćima, u istražnim uredima, to je baština kolektivne historije - borbe potlačenih koji su se usprotivili, pobunili, krvarili i još traže pravdu.
To je povratak memorije pobunjenih, otpadnika i zatvorenika koji ne zaboravljaju da se sloboda ne oduzima... nego pridobija kroz borbu...

"Moguće je održati moć nad narodom sve dok mu se nešto daje. Uzmi čovjeku sve i taj neće više biti pod tvojom vlašću." - A. Solženjicin

Evi Satiri
Ženski zatvor Korydallos
14.09.2015.
...

U zoru 2. septembra 2015. zapalili smo:
- 2 bankomata Nacionalne Banke u četvrti Galatsi
- 1 bankomat Alfa Banke u kvartu Patisia
- 1 bankomat Pirejske Banke u predgrađu Peristerije
- te razbili bankomat Pirejske Banke u četvrti Galatsi
Jedini naš povod bila je naša želja za napadom. Napasti društvo-zatvor koji pokušava ukalupiti, diskriminirati i klasificirati naše potrebe, želje i odnose, te prilagoditi ih kako bi služili njegovim ciljevima: neprekidan sistem represije i strateške manipulacije subjektivnosti i različitosti.
Rezultat koji moramo postići kao anarhisti je slijedeći: zajamčiti da mi namećemo tok našeg svijeta koji teče u ritmovima koji određuju naše anarhističke volje, daleko od svjetla strojeva moći; protiv društvene realnosti ekonomske, znanstvene i ideološke dominacije, morala tržišta i jednog svijeta koji je klasificiran i programiran da proizvodi pitanja s već spremnim odgovorima.
Protiv tog okvira dominacije odabrali smo da nastavimo ustaničko djelovanje ovdje i sada. Jasno je da će aparat moći učiniti sve što može kako bi ugušio sve što opire osiromašenju života. Kao posljedica toga moć primjenjuje najoštriju mjeru i društvenu prihvatljivu: zatvor. U tamnicama demokracije nalaze se oni koji su odabrali da djeluju na temelju svojih želja za slobodom, umjesto da prihvate sužanjstvo i nepostojanje. Anarhistički zatvorenici su naši drugovi u ratu protiv postojećeg i nećemo ih prepustiti sudbini u raljama pravosudnog usranog sistema. Ne smijemo zaboraviti naše drugove u zatvoru, ali ne smijemo ih ni idolizirati. Želimo jasno reći da se ne plašimo posljedica naših djela, niti dovodimo u pitanje i sumnju njihovu vrijednost.
...

Od 2. marta do 4. aprila 2015., desetoro zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija/FAI-FRI, Gerasimos Tsakalos,Christos Tsakalos, Olga Ekonomidou, Michalis Nikolopoulos, Giorgos Nikolopoulos, Haris Hadjimihelakis, Giorgos Polidoros, Panagiotis Argirou, Damiano Bolano e Theofilos Mavropoulos – i anarhistička zatvorenica Angeliki Spyropoulou - vodili su štrajk glađu zahtijevajući oslobođenje članova njihovih obitelji: Athene Tsakalou (majke braće Tsakalos) i Evi Satiri (majke Gerasimosa Tsakalosa), uhapšene prije šest mjeseci u kontekstu istrage plana bijega zatvorenika ZVĆ, otkrivenog u januaru 2015.
6. aprila Athea Tsakolou otpuštena je iz zatvora uz vrlo ograničavajući i stroge mjere.
Evi Satiri se nalazi još u pritvoru ženskog zatvora Korydallos, samo zato što je supruga Gerasimosa Tsakalosa. 7. septembra sudsko vijeće, na čelu sa sucem Chalevidoum, odbacilo je posljednji zahtjev za oslobođenje. Istog dana Evi je objavila otvoreno pismo u kojem najavljuje štrajk glađu od 14. semptembra, tražeći neodgodivo otpuštanje.
Prošlo je šest mjeseci otkad su me primorali da gledam nebo kroz bodljikavu žicu i da mjerim vrijeme između zatvaranja vrata moje ćelije. Sudsko vijeće je posljednjim odbacivanjem mojeg zahtjeva za otpuštanjem samo potvrdilo ono što sam već znala od prvog dana kada sam se našla u ćelijama antiterorističke jedinice. Moj pritvor nije samo osobna stvar. Moj pritvor je odraz čitave jedne represivne strategije u svrhu vladanja putem straha, te kako bi se zadovoljio osvetnički bijes pravosudnog aparata protiv političkih zatvorenika i svih onih koji odbacuju kulturu moći.
I dalje sam u zatvoru na temelju samo jednog dokaza "krivice": zato što sam supruga političkog zatvorenika, člana Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosa Tsakalosa.
I dalje sam u zatvoru zato što nisam "potpisala" potvrdu o društvenoj savijesti* i nisam odbacila mojeg partnera i naš odnos.
...

Masakr na Mediteranu se nastavlja: na stotine ljudi smrtno stradava u pokušaju da ga prijeđe, bježeći od bijede, progona i smrti (22.000 mrtvih u posljednjih 15 godina, od kojih je poginulo preko tisuću samo ovog ljeta). Ovdje nailaze ponovno na bijedu, progone i smrt - kao na tisuće njih kojih se sakupilo u Calaisu, gdje su ih pretukli panduri, dok su drugi umrli u pokušaju da prijeđu granicu (jedanaestero od juna). U Parizu, prolaznoj točci za one koje pokušavaju dospjeti do Velike Britanije ili sjeverne Europe, ili krajnjoj točci za mnoge koji jednostavno ne znaju kamo otići, svi državni mehanizmi obavljaju svoj uobičajeni prljavi posao lova na ilegalne useljenike, izrabljivanja siromašnih (ilegalnih i legalnih) na najučinkovitiji način, i održavanja svih nas u poslušnosti i radu.
Tako su ovog proljeća vijećnici Pariza naložili deložaciju privremenog kampa kraj La Chappelea, koji je predstavljao dom stotinama ilegalnih useljenika. Naravno, vijećnici ljevičari su odigrali svoje karte na demokratski način. Prvo su igrali na kartu dobrotvora: stavili su im na raspolaganje hotelske sobe na par dana (nakon kojih su ih neizbježno vratili na ulicu), u korist javnosti koja je očekivala takvo opravdanje. Emmaus [međunarodna katolička humanitarna organizacija osnovna u Parizu 1949., nap.orev.] i France Terre d'Asile [francuska udruga za upravljanje azilantima osnovana 1971., nap.prev.] su odlično odigrale svoju (unosnu) ulogu preuzimajući odgovornost za dio tih osoba. Specijalizirani su za upravljanje siromaštvom - što nema nikakve veze sa borbom za okončanje istog.
Zatim, za one koji su ostali na ulicama i pronašli kolektivno riješenje kroz različite okupirane prostore, bilo je raznih ljevičarskih grupa: Komunistička stranka, Zeleni (...) i Nova Antikapitalistička stranka, koji su došli da ostvare jeftini publicitet i odrade vječni posao ljevice, npr.: zasladiti pilulu, dati obećanja, smiriti bijes i širiti rezignaciju.
...

Britanija je, kao i druge zemlje zapadnog svijeta, jedan ogromni zatvor za tisuće i tisuće osoba koje dolaze ovamo u potrazi za boljim životom, takozvanih "tražitelja azila". Nije slučajnost što brojne očajne osobe pokušavaju ući u UK, kao i u druge bogate zemlje. Oni ne mogu drugačije. U njihovim zemljama nemaju više ni osnovne uvjete za preživljavanje.
Globalizacija kapitala iziskuje maksimalnu produktivnost po najnižoj cijeni. Zato biznismeni premještaju središta proizvodnje iz jedne zemlje u drugu, u potrazi za najjeftinijom radnom snagom. A na taj način šire i siromaštvo, pustoše i otimaju na milijune i milijune njihovih resursa. Po potrebi biznismeni i njihovi naoružani plaćenici izvrše invaziju na druge zemlje kako bi oteli njihovu naftu, da bi održali neki geopolitički kontekst u ravnoteži.
Posljedica su milijuni gladnih, primorani tražiti novo mjesto za život. Nažalost, kada stignu u Britaniju, ili gdjegod u bogatoj Europi, pronalaze pakao koji nije mnogo bolji od onog koji su napustili. Britanski i europski zakoni o imigraciji su rasistički, cilj im je riješiti se svakoga tko nije koristan u proizvodnji.
Govorimo o milijunima ljudi, ne samo o nekolicini...
Tim ljudima dobrodošlicu daju najprije zatvori-prihvatilišta, a zatim nalozi za deportaciju, a ako im je dozvoljeno da ostanu trenutno u zemlji onda izrabljivanje i siromaštvo.
U Britaniji se useljenici, radili oni "na crno" ili "na bijelo", nalaze u rukama nemilosrdnih poslodavaca koji im isplaćuju crkavice i imaju potpunu kontrolu nad njihovim životima. No, većina useljenika koja dođe u Britaniju završi u sramotnim prihvatnim centrima, u kojima ponekad ostaju zatočeni i godinama, prije nego ih otpuste ili deportiraju.
Kao svaki drugi zatvor i prihvatni centri su paklena mjesta gdje se ljudskim bićima oduzima sloboda i ljudsko dostojanstvo. Zato mediji ne prenose skandale o zlostavljanjima imigranata u tim centrima. Nema skandala, to je priroda zatvora.
...

Pozdrav!
Izašao je drugi broj anarhističkog glasnika "Molotov", a u njemu vrele letnje teme:
* Uvodnik - Anarhistička solidarnost
* Grčka - Pobeda levice na izborima i neizbežan put od obećanih promena do patriotskog pragmatizma
* Omogućavanje uživanje - intervju za članom Banathardkor kolektiva koji se nalazi na robiji u S. Mitrovici
* TEMA BROJA - PROSTITUCIJA, iskustvo seksualnog holokausta
* Anarhija all over Baščaršija - Gavrilo Princip i Mlada Bosna na Vidovdan 2015
* Žrtve morala - Ema Goldman
* Poziv BG anarhistima II - Važnost autonomnih prostora
* Šta je anarhizam? - Aleksandar Berkman (najava novog izdanja KKUSIUSK)
Cena: donacija
On line izdanje: "Molotov" br.2
Svi zainteresovani za distribuciju, promociju, benefite i sve ostalo oko časopisa neka se jave na kkusiusk (at) gmail.com
...

Izašao je 23. broj "Lucioles", anarhistički vjesnik Pariza i okolice.
Ako netko želi distribuirati list u svojem prostoru ili kvartu, može nas kontaktirati.
lucioles[at]riseup.net
Srdačno,
i živjela anarhija!
Sve brojeve “Lucioles” u PDF obliku ili pojedinačne tekstove možete naći na blogu vjesnika: lucioles.noblogs.org

15. augusta anarhistička zatvorenica Natalia "Tato" Collado premještena je sa S.A.R.-a (Odjel Visoke Sigurnosti - izolacija) nazad na "Javni odjel", gdje se nalazi zatočena i drugarica Nataly Casanova. Tato je bila zatočena u izolaciji od 27. jula kao kazna zbog njenog buntovnog stava prema zatvorskim stražarima.
Sada joj nije dozvoljeno da ponovno dijeli ćeliju s Nataly, međutim nije više u izolaciji i vraćena je na odjel gdje su uvjeti ipak nešto manje restriktivni.
Ne zaboravimo da se drugarice Natalia i Maria Paz još nalaze zatočene na S.A.R.-u, optužene za podmetanje požara na postaju Istražne Policije za Ubojstva.
Solidarnost i ustanička srodnost sa zatvorenim drugaricama!
Izvor: 325

Anarhistički drug Sergio Alvarez uhapšen je u srijedu 15. jula tokom sukoba između policije i maskiranih, koji su krenuli sa sveučilišta u Santiagu. Nakon što je napadnut i proveo noć u policijskim ćelijama demokracije, drug je odveden u takozvani "Centar za Pravdu", gdje je izložen kao trofej pred kamerama novinara lešinara. U tom je trenutku Sergio, hodajući uzdignute glave i okruženom policijom, uzviknuo: "Rat se nastavlja, živjela anarhija!".
Nakon što su mu izrečene optužbe zbog posjedovanja zapaljive naprave, nereda i napada na karabinjere, sutkinja mu je izrekla potpuni kućni pritvor na tri mjeseca, to jest tokom trajanja istrage.
No, nakon žalbe tužiteljstva, u srijedu 27. jula, Sergio je odveden u zatvor Santiago 1.
Sergiovo hapšenje odvilo se u kontekstu uhićenja i drugih osoba optuženih za sudjelovanje u nemirima i za sukobe s policijom, u koje su bili uključeni zamaskirani na sveučilištu.
Što se Sergia tiče, ne radi se o jednom "mladom studentu, žrtvi namještaljke"; drug je antiautoritarni pojedinac u ratu protiv moći i uloga koje nameće prevladavajući poredak.
Za ostale informacije o njegovoj situaciji možete pisati na ovu adresu elektronske pošte, putem koje možete poslati riječi i pozdrave drugu, koje ćemo prenijeti:
laguerracontinua@riseup.net
Objavljujemo i riječi druga Sergia, pozivajući na iskazivanje buntovne solidarnosti, brišući djelima svaku tišinu i inertnost.
RAT SE NASTAVLJA!
ŽIVJELA ANARIJA!
Sergiove riječi:
Na početku je uvijek komplicirano, ali ne u ovom slučaju...
15. jula, tokom prosvjeda koji je krenuo sa sveučilišta, uhapšen sam na istom, ali ne želim govoriti o onome što je dovelo do mog hapšenja i o istrazi (bit će vremena i za to), zato što smatram da je bitnije iznijeti moj stav, koji ću zadržati, takav i jasan, kao kada su lešinari novinari pokušali napraviti dobre snimke trofeja, u koji su me pretvorili, a ja sam im jasno i glasno uzviknuo.
...

Suđenje za pljačku ATE banke u Filoti Florini započelo je u četvrtak 14. jula. Okrivljeni drugovi su Argiris Dalios, Fivos Harisis, Giannis Mihailidis, Dimitris Politis i Grigoris Sarafoudis.
Članovi suda su isti koji su osudili G.Sarafoudisa i G.Naxakisa za pljačku u Pirgetosu na tešku kaznu bez ijednog dokaza, samo zato jer su "anarhisti, koji su se pridružili ZVĆ i u jednom trenutku počinili pljačku"! Tu je teoriju razvila tužiteljica i iznijela je u samo 16 minuta, a sud je smjesta prihvatio.
Isti sud, s K.Economou kao predsjednikom i O.Smirlijem kao tužiteljicom, koji je sudio na 3. suđenju za slučaj Volos protiv drugova A.Daliosa i N.Romanosa, te na 2. suđenju za slučaj Pefki protiv druga G.Mihailidisa. Na ovom suđenju tužiteljica je radikalno izmijenila svoj stav. U svojem govoru nije se ograničila na primjedbe kao "anarhisti, koji su se pridružili ZVĆ i u jednom trenutku počinili pljačku i nije ga "ubrzala" na 16 minuta. Govorila je 156 minuta, nije ništa izostavila, sagledala je stvari sa svih točka gledišta, izbjegla je primjedbe, smatrala je da otisci i DNK nisu dovoljni za okriviti A.Daliosa i N.Romanosa, te se "usudila" predložiti da se G.Mihailidis odriješi optužbe za poticanje na pokušaj ubojstva, i da se pokušaj ubojstva izmijeni u nanošenje teških rana u kombinaciji s člankom 315A. Optužnica protiv G.Mihailidisa bila je neutemeljena i optužba za nanošenje teških rana je provokativno izmijenjena u pokušaj ubojstva.
Sud je u potpunosti prihvatio prijedlog tužiteljice glede A.Daliosa i N.Romanosa, a djelomično glede G.Mihailidisa, opravdavajući autore optužnice koji su teške rane pretvorili u pokušaj ubojstva. Tako sada imamo dva različita i proturječna stava u vezi prijedloga tužiteljice, a odluka suda u vezi G.Sarafoudisa i G.Naxakisa pridonijela je radikalnoj izmijeni stava tužiteljstva.
...

"Zbog tehnološkog napretka civilizacije osjećamo potrebu da rat pokrenemo sada i ovdje, protiv svake dominacije i njenih krakova koji nas sputavaju."

U prvim jutarnjim satima u četvrtak 25. juna podmetnuli smo zapaljivu napravu ispred koncesionara Toyote, u aveniji Vallejo; izigrali smo njihove sisteme zaštite i izbjegli patrole sistema te nadzorne videokamere, kako bi im bilo jasno da je rat sada i ovdje - kako su videokamere, patrole, metci i sve mjere poduzete protiv naših djela beskorisne. Jer unatoč videokamerama na svakom uglu, unatoč njihovim lakejima na svakoj ulici, mi i dalje napadamo, povećavamo korake protiv dominacije.
Preuzimamo odgovornost za ovo djelo, u ime svih drugova koji su ubijeni, oteti, mučeni, zatvoreni, osuđeni u Meksiku i diljem svijeta, kako bi shvatili da će vam se svaki metak vratiti - i ako nas ubiju ili nas zatvore treba im biti sasvim jasno da će doživjeti istu sudbinu. Za svakog mrtvog druga ubit ćemo na tisuće njih. Kažu da se Crni Juni okončao 7. juna, no mi kažemo da se nije okončao 7. niti će se okončati neki drugi dan ili mjesec, ovo je poziv na nastavak rata na neprekidan način.
Protiv svake tehnologije, otrova koji ubija divlju prirodu!
Ne samo u junu, za neprekidni Crni Rat!
Zapalimo civilizaciju!
Pozdravljamo i drugove u bijegu, Felicity, Chiva i Tripu - iz ilegale rat se nastavlja! Šaljemo i topli zagrljaj štrajkašima glađu neformalne koordinacije zatvorenika, znamo da je moguće boriti se za zdravlje, slobodu i oslobođenje zatvorenika na svim geografskim područjima.
...

Solidarnost s drugom Spyrosom Mandylasom i sa skvotom Nadir!

20. maja 2015. grupa od 6 osoba upala je u skvot Nadir i sat i po vremena mučila Spyrosa Mandylasa koji se tamo nalazio. Drug Mandylas je zbog rana nanesenih na glavi, rukama i nogama zadržan u bolnici, a na desnoj nozi stavljeno mu je nekoliko šavova.
Koji god bio razlog napada, nema opravdanja za napad na druga koji se još nije bio oporavio od svog 54-dnevnog štrajka glađu. Štrajka u kojem je riskirao život. Napadači su pali tako nisko da su koristili policijske metode kako bi izvukli informacije od druga, a pokušali su i uvući još jednog druga u zamku.

Zbog svojeg nepopustljivog stava naspram države i zbog svojeg bratskog pristupa prema drugovima, Spyros zaslužuje našu podršku i povjerenje.

Solidarnost sa S. Mandyladom i sa svima koji ga podržavaju.
Solidarnost sa skvotom Nadir.

Snage!

Urednici grecjawogniu.info

...

14. jula 2015. odgovorno zatvorsko vijeće odbacilo je i posljednji zahtjev koji je predala Evi Statiri (životna partnerica zatvorenog člana ZVĆ, Gerasimosa Tsakalosa). Unatoč činjenici da Evi nije nikada bila članica Zavjere Vatrenih Ćelija niti je bila na ikoji način uključena u plan njihovog bijega, koji je otkriven u januaru 2015., i dalje se, od 2. marta 2015., nalazi u pritvoru zatvora Koridallos.
Izvor: 325

Sada, nakon što je okončano razdoblje istrage, dok čekamo datum ročišta za Javiera Pinta i Nataliu Collado, kao bliska grupa prijatelja želimo vas informirati i otkriti vam kako su naši drugovi optuženi za paljenje autubusa poduzeća Transantiago, prije tri mjeseca, te zbog toga nam oduzeti.
ČINJENICE
Rano ujutro 7. aprila, na uglu Ecuadora i Concona, u Estación Central, mrak je prekinut gorećom linijom 210 Transantiago autobusa, kojeg je požar u potpunosti progutao. Par minuta kasnije Natalia Collado (Tato) i Javier Pino uhapšeni su u Alamedi, pred USACH-om (Sveučilište Santiago Čile) i zadržani zbog sumnje da njihov izgled navodno odgovara opisu koji je vozač autobusa, nakon što je prijavio požar, dao policiji. Drugovi su odvedeni u Središnju Policijsku Stanicu 21 gdje im je rečeno da ih je vozač autobusa prepoznao kao dvije osobe koje su ušle u autobus bez karte, na uglu Alamede i Cumminga te ostavili torbu na zadnjem sjedištu prije nego su izašli na stražnja vrata. Tato i Javier su zatim premješteni u BIPE (Policijska brigada za specijalne istrage), gdje im je oboma nasilno uzet uzorak DNK.
Do tada su članovi obitelji, bliski prijatelji i drugovi koji su čuli o hapšenju započeli prosvjed ispred zgrade u znak solidarnosti s drugovima.
Mediji su se kao i obično pojavili kako bi snimili svojim kamerama lica naših drugova.
Idućeg jutra, dok su ga vodili na sud, Javier je viknuo medijima "Dole antropocentrično patrijarhalno društvo!".
...

Današnje se društvo može nesumnjivo opisati kao tehnokratski sistem u kojem neograničena znanost i proizvodi koje stavlja na tržište vladaju životom i uređuju ga.
Otkad postoje, multinacionalne kompanije održavaju vlast nad Planetom kroz države i međunarodne institucije (ONU, EU, MMF, ECB).
Hiper-tehnološko društvo je savršeno društvo koje će zadovoljiti 2 osnovne potrebe Vlasti: profit i društvenu kontrolu.
Zahvaljujući znanosti i tehnologiji, uzdignute u moderna božanstva, profit je postao bezgraničan: od vojnih sredstava u neprekidnom razvoju do nevjerojatne količine beskorisnih proizvoda na tržištu.
Isto tako će kontrola nad društvom i životima biti sve proširenija, od upotrebe običnih video-kamera pa sve do nanotehnologije.
Osobe, kojima je već oduzet svaki oblik autonomije i vlastite volje, uvode se u bajni svijet znanosti putem djelomičnog i lažnog pristupa tehnologiji.
Obmanom o poboljšanju kvalitete života, jedini realni ishodi su neograničena proizvodnja, artrofiranje uma i vlastitih sposobnosti, brisanje stvarnih osjećaja, odnosno samog života.
I sve se to odvija dok se pred našim očima uništava ono što je preostalo od prirode kako bi se izgradile velike strukture koje omogućavaju brže putovanje tih istih proizvoda, kako bi bili još dostupniji.
I sve se to odvija dok mediji, u sveopćem nemaru, prikazuju slike masakra naroda koji su dovedeni do gladi kako bi mogli iskorištavati sirovine nužne za povećanje proizvodnje tih proizvoda.
Zato smo odlučili da se jednostavno izmaknemo kontroli i ugrozimo profit tehnokratskog društva.
Zapalili smo strujne kablove antene za telekomunikaciju u vlasništvu poduzeća Italsite Spa, koje djeluje na razini čitave Europe.
ZA NEPOSREDNO OTPUŠTANJE MARCA CAMENISCHA.
SOLIDARNO S ANARHISTIMA I ANARHISTICAMA U ZATVORIMA U ITALIJI, ČILEU, GRČKOJ, ŠPANJOLSKOJ I MEKSIKU.
...

Danas, u srijedu 1. jula 2015., RadioAzione definitivno gasi mikrofon. Nakon četiri godine radija donio sam odluku da okončam Dirette d’Azione (izravni prijenos), dok će web-site i dalje postojati, uz pokušaj da ga ažuriram na drugačiji način u odnosu na ono što je trend društvene kontrainformatike posljednjih mjeseci. Kao što sam već to bio napisao u maju, ne zanima me biti ubačen u lonac kontrainformacije „samo da bi se ispunile stranice” ili da bih olakšao pretragu na Googleu.
Ne sviđa mi se da me čak ni drugovi traže!
Nisam nikada ažurirao što nije u afinitetu, prestao sam ažurirati sve ono što se pokazalo da nije u afinitetu, i ne zanima me dati više glasa onima koji su pokušali izobličiti anarhističku ideju zato što su oni promijenili svoju, i značenje nekih akronima.
Zato se RadioAzione ne ažurira kao prije.
Nadam se da ću ga ažurirati na drugačiji način, objavljujući nova razmatranja, nove ideje, i kritike onih koji se ne plaše izražavanja i da ostanu izolirani (bolje sami nego u lošem društvu...).
Ukratko, individualistička razmatranja, ideje i kritike, pošto mnogi anarhisti ispunjavaju svoja usta tim pojmom, ali 90% njih je dio jednog krda.
Mnogi anarhisti se smatraju nihilistima, ali u međuvremenu žive od mitova i svetaca koje štuju, čak i kada pričaju gluposti.
Životopis je bitan i za anarhiste, nažalost...
Zasigurno u ove četiri godine radija nisam govorio u tuđe ime, zato se radio-emisije ne prekidaju zbog kajanja (nikada ih u životu nisam imao...).
S ovog mikrofona je rečeno sve što sam želio reći, nisam favorizirao čak ni najsrodnije drugove, i razbistrio ideje onima koji su me željeli kao virtualnog korisnika, baš zato što sam u odnosu na brojne „anonimne” tekstove kritike ja dodavao i vlastiti glas.
Uz -MA pokušali smo da ne stvorimo klasični radio pokreta, kao prvo jer se ne osjećam dijelom pokreta, a drugo zato što nisam nikada podnosio anarhističke liturgije i žalopojke.
...

Molotovljev koktel (Molotov) se obično koristi za napade na neprijateljske zgrade ili za održavanje udaljenosti od policije tokom nereda. Postoje različiti načini izrade i različite učinkovitosti. Ovaj tekst opisuje jedan od mogućih načina izrada Molotova.
Ambalaža Molotova je staklena posuda, koja treba imati oblik pogodan za bacanje, a istovremeno mora biti dovoljno lomljiva da se u dodiru s metom lako razbije. Pogodna je boca votke od pola litre s metalnim čepom. Veća boca može sadržavati više tekućine, ali je teško baciti dovoljno daleko da bi se pogodila meta. Korisno je isprobati.
Bocu treba napuniti benzinom i motornim uljem (1:1). Benzin jamči brzu zapaljivost. Motorno ulje pak produljuje vrijeme gorenja i zajamčit će prianjanje na površinu. Ako se boca napuni samo benzinom, njegova učinkovitost će biti znatno smanjena, zato što nakon paljenja brzo izgori i ispari. Zato je potrebno ulje ili neki druga pomoćna tvar.
Kada se boca napuni mješavinom potrebno je zatvoriti čep. Oko čepa je dobro omotati izolacionu traku, kako bi bili sigurni da se tekućina neće izliti prije nego bacimo Molotov. A i da neće ispariti.
Posljednji dio je traka od tkanine svezana oko vrata boce. Tkanina ne mora nužno biti uronjena u unutarnju tekućinu. Može biti samo svezana oko vanjske strana vrata ili prikačena na žicu. Slobodni dio krpe, umočen u kerozen, potrebno je svezati u čvor. Nakon što zapalimo krpu i zatim se bačena boca razbije, mješavina tekućina će se zapaliti.
Čitava izrada, a zatim upotreba Molotov mora se odviti u sterilnim gumenim rukavicama. To je nužno kako bi se spriječilo da na bilo kojem dijelu Molotova ostanu otisci prstiju ili tragovi DNK.
...

Kratki tekst o protuzakonitosti je još jedan doprinos tekstovima kritike o "građanskom anarhizmu"*, čiju su skicu već napravili Venona Q i drugovi iz Dark Matter Publications. Ovaj tekst ne namjerava biti sveobuhvatan, govori o eksproprijaciji/pljački, crnom tržištu, prijevari itd. U nekom budućem fragmentu izinijet ću moje stavove o takozvanim "kriminalnim" aspektima anarhističke sabotaže i nasilja.
Kako ljudi traže izlaz iz otuđenog izrabljivanja u kojem smo primorani živjeti, tako protuzakonita djela postaju popularnija i nužnija. Kada anarhisti odaberu protuzakonitost, mi ne podrazumijevamo djela na štetu drugih osoba, mada svatko od nas u nekom trenutku može izabrati svoj vlastiti put, bez obzira na perspektivu kolektiva ili na odnose u koje smo uključeni.
Kao što podržavamo borbe onih koji završe u zatvoru - ne zbog našeg sažaljenja, već zbog afiniteta i solidarnosti borbe, ja sam i uz sve one prave buntovnike koji su izvan-zakona, prekršili zakon ili suilegalisti, kako se oni vole nazivati. One koje ovaj sistem prisiljava da budu odmetnici, i one koji su izabrali da to budu.
Uvjeti za pristojan život trebali bi biti dostupni svima i pruženi svakome tko ih treba, uz odgoj i oslobođenje svakog pojedinca uvijek kao krajnji cilj. Naš anarhistički individualizam, naš ilegalizam, npr. naše nepoštivanje svih pravila koje stvaraju moćne klase, vidljiv je u vrijednostima svake odluke koju donesemo, ne krećemo od pretpostavki koje je donijelo društvo, a to je upravo ono što zakon i prilagođeni građani ne vole. Što razlikuje neko djelo, zakonito ili protuzakonito, ako ono umanjuje anarhističke ideje samo-organizacije i uzajamne pomoći? Kao anarhist odbacujem moralne kodove, ali posjedujem mjeru utemeljenu na mojim principima da zadržim vlastiti život, i nijedna vlast, policijski službenik ili zaštitar neće mi to oduzeti.

U srijedu 1. jula 2015. u Pragu je zapaljeno policijsko vozilo, pokraj parka blizu stanice podzmene Strašnicka. Kao dio svoje borbe ćelija SRB-a napala je jedno vozilo i poslala vatreni pozdrav Aleši Kočiji. Anarhist uvjeren u klasnu borbu pao je u ruke neprijatelja. Zatvoren je 28.04.2015. tokom policijske "Operacije Feniks" te zatim optužen za ilegalno posjedovanje oružja. Postao je zatočenik države i sada sjedi u pritvoru.
Državne institucije posjeduju ogroman arsenal oružja i stvaraju monopol nad upotrebom istog. Neprekidno koriste oružje kako bi održali u pokretu izgradnju kapitalističke mreže odnosa izrabljivanja i ugnjetavanja. Anarhisti ne prihvaćaju državni monopol nad oružjem. Njihovo djelovanje sukobljava se s vrijednostima koje štite državno nasilje i reproduciraju ga. Nasilje države protiv anarhista gradi ustaničko nasilje.
Aleš Koči je anarhist koji se naoružao i prekinuo državni monopol nad oružjem. SRB podržava takav stav. Pošto se sada Aleš nalazi u rukama neprijatelja njegov potencijal borbe je vrlo ograničen. Ali mi nemamo namjere da se pomirimo s tim uslovima. Oštre riječi, vatra, vatreno oružje i eksplozivi. Sve je to dio naše borbe. Revolucionarna borba protiv nasilja koje vrši država da bi održala kapitalističku bijedu. Za sada je zapaljen automobil. Ali tu nije kraj.
Pozdravi Vatrene Ćelije - Mreža Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

Mreža Revolucionarnih Ćelija ponovno napada, tamo gdje neprijatelj ne očekuje. 28. juna 2015. u Mostu su zapaljena dva policijska vozila ispred policijske stanice u ulici V. Řezáče. Napad je izvela ćelija LEX, dva mjeseca nakon što je policija pokrenula "Operaciju Feniks": pretresi društvenog centra Ateneo, pretresi domova, anarhisti zadržani u pritvoru, zaplijenjene osobne stvari i serveri, šikaniranje anarhista, članova njihovih obitelji, prijatelja itd. Štete koje je policija nanijela su ogromne. Njeno ponašanje je neoprostivo.
Naoružana policija čuva status quo. Napada svakoga tko ruši mit o pravednom kapitalizmu. Svakoga tko ne vjeruje u bajku o slobodi koju nam jamči država. Anarhisti su prvi koji kreću u svoju beskompromisnu borbu za besklanso i bezdržavnu zajednicu. Mi predstavljamo opasnost za vladajuću klasu, zato što želimo uništiti njihova sredstva moći. Želimo otrgnuti naše živote iz kandža onih koji nas izrabljuju. Policija pokušava omesti naše planove. Moćnici šalju plaćenike protiv nas, mi odgovaramo sabotažom njihove opreme.
Policijski lov na anarhiste se nastavlja, ali otpor će i dalje biti neustrašiv.
SRB živi. Požar još gori.
LEX // Ćelija Mreže Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

Jučer 29.06.2015. Okružni sud u Pragu odlučio je zatvoriti druga I. u pritvor.
I. je optužen u okviru još jedne represije "ekstremno ljevičarskog ekstremizma". Odveden je u petak i optužen u nedjelju.
Po riječima policije I. je sudjelovao u napadu molotovom na dom ministra obrane Češke republike (08.06.2015.).
Ne postoje ni fotografije ni video snimke navedenog napada. Nije došlo ni do pravog požara, unatoč činjenici da su bačene 4 boce.
Nije objavljen nijedan drugi dokaz "napada", nitko nije za njega preuzeo odgovornost.
Znajući da su navodno planiranje napada na vojni vlak prikazali infiltrirani policijski agenti ovaj nam "napad" izgleda sumnjiv.
Činjenica da je I. ruski državljanin ulazi više u kontekst političkog diskursa nego sumnji.
I. je podvrgnut najtežem obliku pritvora s vrlo strogim uvjetima.
Slijedit će ubrzo više informacija.
...

Sergio Maria Stefani osuđen na 4 godine zbog atentata, Alessandro Settepani na godinu i po zbog pokušaja sabotaže željezničke linije Orte-Ancona u martu 2008.
Žalbeni sud je prvostupanjsku presudu za kazneno djelo po čl. 302 (poticanje na krivična djela protiv međunarodnih i domaćih državnika) zamijenio čl. 414: Stefano del Moro, Alfredo Cospito i Anna Beniamino osuđeni na 3 godina zbog objavljivanja anarhističkog revolucionarnog časopisa KNO3.
Prvostupanjskom presudom svi su odriješeni optužbe za subverzivno udruživanje u svrhu terorizma (čl. 270bis), dok je Stefano osuđen na 3 godine i 3 mjeseca za krađu automobila.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U posljednjih nekoliko mjeseci prisustvovali smo eskalaciji represije slobodarskog i anarhističkog pokreta putem strategija korištenih U Mexico Cityju: brojne i uvijek iste, teške, optužbe, bez obzira na specifičnu situaciju, povodeći se za diktatom države.
Progoni i ukazivanje prstom u medijima su osnovni elementi njihovih namještaljki: navesti imena grupa, osoba ili prostora (postojali oni ili ne), stvoriti veze koje u stvari ne postoje, usporediti sve i svakoga s vertikalne točke gledišta, pokušati nas ugurati u shematično vodstvo. Naravno, to dokazuje duboko nepoznavanje i/ili prezir anarhističkih ideja, koje nemaju veze s tom vrstom hijerarhijske logike.
S druge pak strane imamo vladine pokušaje da pravno klasificira anarhizam ili "anarhističko ponašanje" kao terorizam, uz teške optužbe i uz parametre maksimalne sigurnosti, da bi kasnije odbacili optužbe zbog nedostatka dokaza - ali uvijek ostavljajući otvorenu prijetnju da se "istraga nastavlja". Apsurdne istrage, koje se arbitrarno odnose na grupe i pojedince koji egzistiraju na različitim područjima.
To ide paralelno s policijskim nadzorom i nadgledanjem određenih pojedinaca u pokušaju zastrašivanja, i kao provokacija određenih autonomnih prostora.

U novembru 2014. grupa zamaskiranih zatvorila je lancima vrata Odjela za Ubojstva Policijske Stanice, a zatim bacila niz zapaljivih bombi na policijsko gnijezdo i zapalila vozilo jednog od njih.
Zamaskirani uspijevaju udaljiti se neometano, policija nije uspjela reagirati. Nakon sedam mjeseci "istrage" policija je upala u domove 5 drugova optužujući ih za sudjelovanje u napadu požarom. Uhapšeni su u jutarnjim satima 2. jula u Santiagu, pod optužbom za posjedovanje oružja (molotovoljeve koktele), a jedan drug i za posjedovanje zapaljive naprave tokom hapšenja.
Osmi Sud naložio je istražni zatvor: drugarice su odvedene u ženski zatvor San Miguel, a drugovi u zatvor Santiago 1.
Policija je izjavila da je ušla u tragove drugovima zahvaljujući digitalnom otisku pronađenom na jednoj plastičnoj vrećici ostavljenoj, uz odjeću korištenu u napadu, na fakultetu, pokraj mjesta događaja.
Nakon pandurske interpretacije prisluškivanih telefonskih razgovora uhapšene su 4 osobe, uz uzimanje DNK s opušaka i sa posuda za hranu, kako bi usporedili njihov DNK s onim pronađenim na odjeći.
...

Dok prividni mir vlada čileanskim teritorijem i prazničko ozračje ispunjava ulice zbog nogometnog cirkusa koji otuđuje one koji dobrovoljno zapadaju u mrtvilo, mi smo odlučili da izvedemo malu destruktivnu gestu da bi iskazali solidarnost na djelu s našim drugovima u zatvoru. Nismo ravnodušni prema šikaniranju Tamare Sol u ženskom zatvoru San Joaquin, niti zaboravljamo zatvorske uvjete u kojima se naši drugovi nalaze: Juan Flores, Nataly Casanova, Enrique Guzman, Javier Pino, Natali Collado, Monica Caballero i Francisco Solar. Ne zaboravljamo dugogodišnje subverzivne zatvorenike, niti zaboravljamo političke zatvorenike Mapuche.
U srijedu noć 24. juna, u 00:30, zapalili smo podružnicu banke BCI pokraj autobusne stanice 22, na Gran Avenidi, i uništili veći dio bankomata. Preuzimamo odgovornost i za požar koji je spalio bankomate podružnice BancoEstado, na križanju avenije Matta i Chiloe, 13. juna.

Neka plamen i buka stignu do vaših ćelija!
Mauricio Morales, Sebastian Oversluij: prisutan!
Ratni zatvorenici na ulice!
Solidarnost - Zavjera - Napad
Autonomne Borbene Grupe
...

Drugovi iz Coordinadora Anticarcelaria "La Fuga" [Anti-zatvorska Koordinacija "Bijeg"] javljaju da se anarhistička zatvorenica Nataly Casanova morala pojaviti na sudskom ročištu 25. juna na kojem je kažnjena za štrajk glađu u kojem je sudjelovala od 14. aprila do 7. juna, s drugovima Juanom Floresom, Guillermom Duranom i Enriqueom Guzmanom. Kazna za njeno sudjelovanje u štrajku glađu je zabrana posjeta na dva dana. Još nije određeno sudsko ročište za kažnjavanje Juana Floresa. Coordinadora Anticarcelaria "La Fuga" također javlja da se sada Guillermo Duran nalazi u kućnom pritvoru, dok Enrique Guzman i dalje ostaje u zatvoru u Santiagu, nakon što mu je povučen kućni pritvor, 9. juna.

Solidarnost s Nataly, Juanom, Guillermom i Enriqeom! Zapalimo zatvore!
...

U noći 14. juna, u ulici De l'Est, zapaljeno je vozilo poduzeća Eiffage. Zato što izgrađuje zatvore.
Solidarnost s drugovima iz Bruxelessa koji se bore protiv izgradnje zatvora.
Izgradnja kaveza raspiruje naš bijes!
Izvor: Act For Freedom Now

Grčka država je u potrazi za saveznicima. Referendum je najbolji način na koji ih pronaći. Velikodušno nudeći iluzije o slobodnoj volji i našim doprinosom njenom učvršćivanju njena se najluđa želja ostvaruje: Mi ćemo sami sebi zapečatiti vlastitu grobnicu! Dilema je jednostavna: Da ili ne? Zli inozemni kreditori ili dobro ljevičarsko upravljanje državom? Teži ili lakši memorandum? Mjere u visini 12 ili 8 milijuna? Još jedna šansa da stavimo naše živote u ruke vlade i spasioca. Još jedna mogućnost za nacionalno jedinstvo. Da zaboravimo što nas razdvaja, da se stopimo sa šarenom masom (fašistima, patriotima, vlasnicima, poštenim građanima) kako bi se suprotstavili zajedničkom vanjskom neprijatelju, kreditorima, i na taj način razriješili od odgovornosti lokalne poslodavce.
Kao anarhistički učenici izabrali smo da se ne odazovemo na referendum (mada nemamo pravo glasa). Protivimo se dilemama i iluzijama sistema te unaprijed jasno izjavljujemo da nećemo sudjelovati u nikakvoj izbornoj, institucionalnoj, vladinoj proceduri. Iz vrlo jednostavnog razloga, svaki takav proces i svaka opcija koja nam se nudi kroz to cilja na stabilizaciju sistema i na očuvanje-širenje državne-nacionalne-institucionalne dominacije. Što pak ne znači da podržavamo bojkot izbora kao alternativni ili treći način, zato što smatramo sam bojkot kao izbor vodi u pasivnost i asimilaciju.
Stoga, na temelju gore navedenog načina razmišljanja, jedini bojkot koji nas zadovoljava je onaj koji proizlazi iz konflikta, ustaničkog djelovanja i anarhističke borbe. Daleko od stranaka i stranačkih smjernica. Daleko od spasioca i vođa. Samoorganizirani, radikalni i agresivni. Samo na taj način možemo preuzeti naše živote u naše ruke.
FRONTALNI NAPAD NA DRŽAVU, KAPITAL I NA SVAKI OBLIK AUTORITETA
anarhistička učenička grupa Anti-odgojni Napad
...

Zapaliti vozilo je jednostavna i učinkovita metoda sabotaže. U našoj borbi možemo zapaliti vozila pandura, sudaca, buržoazije. Ukratko, zapaliti vozilo u vlasništvu svakog tko je aktivno uključen u represiju, izrabljivanje ili uništavanje ekosistema ovog planeta. Na polju klasne borbe ima bezbroj automobila, koje je lijepo vidjeti u plamenu. Ovaj tekst sadržava nekoliko trikova kako jednostavno i sigurno podmetnuti požar.
Prije nego opišemo kako to učiniti, dobro je da objasnimo kako su neke procedure paljenja vozila neučinkovite. Nadasve su osobe bez iskustva sklone ka takvim metodama i smatraju ih primjerenima. Zato ćemo najprije isključiti neodgovarajuće metode, a zatim ćemo opisati jednu od najkorisnijih.
Ako namjeravamo zapaliti parkirano vozilo u rane sate (npr. ujutro ispred doma nekog suca) nije dobro da to učinimo Molotovljevim koktelom. Molotov nam može dati osjećaj sigurnosti zato što nam dozvoljava da napadnemo iz daljine, nitko se ne treba približiti vozilu. Međutim, taj osjećaj nije u potpunosti opravdan. Molotov će pri padu proizvesti takvu buku da će smjesta upozoriti neprijatelja da je sabotaža u toku. I osoba će zato izgubiti dragocjeno vrijeme na sigurnosno povlačenje. K tome, baciti molotov na točno određenu točku nije tako jednostavno kako može izgledati. U slučaju automobila, to su u biti samo spremnik ili kotači, iz kojih će plamen zahvatiti ono što je ispod haube (odnosno spremnik za gorivo). Molotov može pogoditi vozilo na drugim mjestima i izazvati značajnu štetu, ali zapaliti ga na taj način je gotovo nemoguće.
Naravno, situacija je drugačija na prosvjedima, kada djelujemo u široj masi, ali nemoguće je izvesti neku akciju neopaženo zbog prisustva oružanih snaga (policije i vojske). Razumljivo je da se na prosvjedima molotov češće koristi, ali čak i ovdje je vrlo teško zapaliti vozilo na takav način.
...

U zapadnom svijetu čovjek, odvojen od svojih primarnih fizičkih aktivnosti, troši ogromne količine energije kako bi zadovoljio svoje prirodne i umjetne potrebe.
Te potrebe i komoditete pokrivaju također i električni naponi i proizvodnja energije, čija izgradnja zahtjeva vađenje mineralnih sirovina, pošto su minerali ili obnovljivi izvori energije potrebni za proizvodnju, dipol koji nas ostavlja ravnodušnima, budući da nijedna "čista" zelena energija nije razvijena za održivost prirode i ljudskih i ne-ljudskih bića, nego samo za održivost tehno-industrijskog sistema, kapitala i njegovih ulaganja.
Električna mreža je u stvari stup modernog tehnološkog razvoja, potreban za reprodukciju autoritarne civilizacije i industrijskog masovnog društva. Tkogod se postavi između njih i njihove dobrobiti suočit će se s kaznom i s osvetom sistema.
Anarhist Marco Camenisch uhapšen je u Švicarskoj 1980. zbog sabotaže električnog stupa visokog napona i stanice za proizvodnju električne energije. Godinu kasnije pobjegao je iz zatvora i živio u ilegali do 1991., kada je uhapšen u Italiji tokom prometne kontrole. 2002., dok je bio u Italiji, osuđen za direktnu akciju protiv visokonaponskih vodova, izručen je Švicarskoj na izdržavanje izvorne kazne. Tamo je ponovno osuđen za ubojstvo švicarskog graničnog policajca, optužba koju on odbacuje. Danas, zbog nepokorenog stava druga i zbog njegovog odbijanja kompromisa, kako unutar tako i izvan zatvora, optužen je u kontekstu talijanske policijske operacije Ardire za poticanje na teroristička djela, koristeći se talijanskim antiterorističkim zakonom. K tome, švicarska država, pripisujući psihijatrijski karakter njegovom odbijanju da se pokaje za svoja djela i da odbaci anarhističke ideale, ne dozvoljava mu da napusti zatvor mada je odslužio potrebni postotak svoje kazne.
...

Borbena Anarhija/FAI-IRF preuzima odgovornost za napad požarom na ured SYRIZA-e u Kypseliju. Zapalili smo ured tih političkih oportunista kao prvi odgovor na odbijanje izlaska u svrhu studija našem drugu Nikosu Romanosu i zbog osvetničkog širenja situacije zatočeništva na suprugu druga Gerasimosa Tsakalosa, iz Zavjere Vatrenih Ćelija. Svijet autoriteta se nalazi ovdje. Na rukama imigranata obilježenim brojevima, na samitima ekonomista, u neprekidnoj propagandi novinara, u ministrima "ljevičarske vlade", u sudnicama, policijskim stanicama, u vilama bogatih. Anarhističkom ustanku nije cilj reforma kapitalizma, niti zaustaviti djelovanje koje ovisi o političkoj upravi stroja smrti i izrabljivanja. Zora našeg doba svanuti će nad ruševinama kapitalističkog društva. Do tada jedino što nam preostaje je neprekidna i beskompromisna anarhistička borba.
SNAGE SVIMA KOJI NAORUŽAVAJU SVOJU NEGACIJU! SVIM ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA!
PS) Tokom štrajka glađu anarhističkih zatvorenika u Čileu zapalili smo diplomatsko vozilo u Ano Pefkiju, uz želju da zagrijemo njihova srca vatrom anarhističke solidarnosti. Budite nam dobro, drugovi.
Borbena Anarhija/FAI-IRF
...

"Ekstremizam
Malobrojnost članstva kao i slaba organiziranost ekstremističke scene u Republici Hrvatskoj, kako s lijevih tako i s desnih ideoloških polazišta, razlozi su minimalnog potencijala ekstremističkih skupina i pojedinaca za ugrožavanje sigurnosne situacije u Republici Hrvatskoj. [...]
Nezaposlenost, osobito mladih, uz nezadovoljstvo zbog osobnih životnih poteškoća mogu dovesti do rezignacije i razočaranja u pravni poredak Republike Hrvatske što nosi i rizik pojave ekstremizma.
[...]
...

Nedavno je projekt kontrainformacije "Zagovor na ednakvite" iznio - po meni, s pravom - pitanje kako različite anarhističke tenzije, od kojih su mnoge međusobno suprotne, mogu koegzistirati na istom projektu kontrainformacije.
Moglo bi se to objasniti činjenicom da svaki napad na dominaciju i represiju može omogućiti, u određenim situacijama, povremenu koegzistenciju, možda kroz djela, različitih struja/tenzija. No, čini mi se da različite metode djelovanja i dalje predstavljaju nepremostiv jaz koji nažalost (ili srećom) odvaja određene tenzije od anarhističkog projekta (ne vjerujem da su ikada uopće bile dio istog) te ih međusobno razdvaja, postavljajući ih u ideološki slobodarski panteon, lišen bilo kakvog ustaničkog alata.
Marginalizacija štrajka glađu Spyrosa Mandilasa, izostanak nihilističkih i ustaničkih knjiga i brošura s anarhističkih izložba u Grčkoj i drugdje, promocija komunizacije, neprekidno kritiziranje nasilnih činova otpora, ne samo da produbljuju taj jaz; u skladu s idejama koje u posljednje vrijeme sasvim jasno iznose razni antiautoritarni i slobodarski pokreti, to stvara jednu specifičnu ideju o procesu anarhističkog projekta, kroz pokušaj preispitivanja ideja, sredstava i ciljeva.
Čime se nastoji stvoriti jedan anarhistički (?) revolucionarni subjekt, negirajući njegovu ustaničku (a također i individualnu) egzistenciju, koji je spreman prihvatiti kompromis i iluziju o savezništvu s ljevičarskim snagama kao nešto nužno.
Predložena reorganizacija i stvaranje jedne šire platforme (DAK) se koristi za obraćanje fiktivnim i brojčano neodređenim snagama, a temelji se na anarho-komunističkom mitu iz paradigme '36. A ovaj, za uzvrat, uživa značajnu važnost kao model za pragmatično upravljanja moći, a izgleda da je tim pokretima upravo to i krajnji cilj.
...

Izjava o napadu požarom na ured SEDESOL-a, za Crni Juni
Naseljima, kvartovima i zajednicama - Svima koji se organiziraju i bore se - Našim drugovima - Neovisnim sredstvima informiranja - Meksikancima
Uništena zemlja je vaš pristup
Bit ću orana zemlja
ili pusta zemlja
Ne želim biti pas koji će se brinuti za tvoju sjenu
ako me ne želiš slobodnog
morat ćeš me gledati mrtvog
Deset dana od početka Crnog Juna brojna područja su uključena u vihor borbi i sukoba, zapaljenih barikada koje otvaraju put prema samoodređenju i izgradnji autonomije.
Ljutiti i objavom rata, od prvih sati Crnog Juna napali smo požarom Federalni Ured za Razvoj - SEDESOL - oko 4:40 u Xalapi, u državi Veracruz.
Brz i efikasan napad, o kojem kažu da je:
"Požar uništio većinu namještaja, uredskog materijala i uređaja, kablova za struju i digitalnu komunikaciju"
Ukratko, većina ureda je otišla u pakao.
Na mjestu događaja ostavili smo natpis "SRUŠIMO KAPITALISTČKI RAZVOJ (A) CRNI JUNI"
Onda, zašto bi trebali sravnati sa zemljom SEDESOL, uz bijes i vatru?
Dakle, već duže vremena imamo nerazriješenu situaciju, to jest, na početku su nam izmislili bolest koju su nazvali "siromaštvo", a zatim su nas uvjerili da patimo od iste, kako bi nam prodavali ili poklanjali "lijek", ili pak na njega prisilili: razvoj; koji nas liječi uništenjem i ispija nam krv, kako bi nas lakše stjerali u njihovu igru, u njihov pojam života, u njihovu "dužnost" građana i društva.
Jedino značenja pojma razvoj je neprekidno uništavanje svih oblika života, životinjskih i biljnih vrsta, načina života i organiziranja, razmišljanja, ljubavi, govora i veselja.
Koliko jezika, riječi i oblika je ugušeno kilometrima cigli i cementa? Ili pak uništeno "obaveznim, javnim i besplatnim školstvom" i programima "podrške", odnosno najpodlijim i najnemilosrdnijim oblicima protu-ustanka. Zato što se radi o "socijalnoj politici", pojam kojim vlade nazivaju svoja smrtonosna i najpogubnija oružja, kojima su izranjavali i ranjavaju područja, pustoše sela, primoravaju na iseljenje, zapostavljaju, truju.

Dobrodošli u naš pakao, u ono što mi nazivamo... CRNI JUNI!
Mi nastavljamo rat, DEMOKRACIJA NEĆE POBIJEDITI!
"Znaš, i ja isto plačem, korisno je da se riješiš pritiska. Ali smijeh bi mi učinio mnogo bolje. Vrlo te cijenim, željela bih te čvrsto zagrliti (...) Drugovi: u ovom trenutku bijes me drži. Uvijek sam mislila da je osoba odgovorna za ono što osoba učini, ali ovaj put su neke osobe krive i želim reći vrlo glasno tko su osobe koje su ubile Eduarda: država, suci, službenici, novinari, policija, zatvor, zakoni i čitavo to društvo robova koji prihvaćaju ovaj sistem." ("Ljubav i Anarhija; Neodložan život Soledad Rosa")
Neukroćenom bijesu i burnim srcima!
Čvrsto naprijed sve do kraja horizonta!
I
Stavili smo karte na stol i započeli stavljati naše uloge u našu igru, zbog logike života koja nam je nametnuta gledamo u tamu, zbog slomljenih srca i iscrpljenih grla mislimo da još nešto nedostaje, u našim mislima raste ustanički anarhistički projekt koji pita "kako ću krenuti u napad na realnom i određenom polju"?. Neprijateljska, drska, smiješna, neprekidna, opasna i neugodna slika za to mračno Trojstvo (država, kapital i crkva), koje i dalje funkcionira unatoč naporima da ga se uruši. Iznijeli smo to u našem prvom tekstu; razlozi, okolnosti, mjesta i nove perspektive koje se temelje na afinitetu, na autonomnoj i horizontalnoj koordinaciji, dodatak anarhističkoj ideji, ustanička strast uz zajednički projekt. No ipak, znamo da bombe, sabotaže i požari itd. nisu dovoljni da definitivno okončaju taj stroj smrti, potrebno je mnogo više, a između znati i činiti postoji velika razlika. Život je jedan kontinuum individualnih i zajedničkih gradnji, što dokazuje činjenica da se on zaista može izmijeniti, ali se te promjene vidljive na mikroskopskoj razini trebaju postaviti u jedno sveopće pitanje. Svako na temelju svojeg konteksta, svojih mogućnosti i gradeći različite ali koordinirane autonomije, jer nije cilj homogenizirati "ustaničku perspektivu", kao u klasičnim već izlizanim stavovima, mi želimo promjenu a ona započinje s pojedincem-zajednicom.
Radi se o: biti opasan zbog vlastitih ideja-djela (teorije-prakse). Bila to tenzija, raskid, izgledi s prijedlozima, stvarni napadi, od dizanja u zrak državne institucije do sađenja malene biljke, razgovora sa susjedom, organiziranjem u kolektiv, zato što negacija nije samo reći ne, nego odbiti, suprotstaviti se, uništiti i najvažniju stvar izgraditi na negaciji. Puni smo glupih upakiranih ideja, ne znamo kako točno se njih osloboditi, međutim, kroz analize, razmatranja i djela mi ulazimo na put da to učinimo. U tom naporu mi kujemo urotu s našim lažima i istinama, zato što još vjerujemo u stvaranje, zato što smatramo da pobuna i neprekidni sukob je put. Bez toga ništa, a s time sve!
Ne radi se o militantnosti, niti o pretvaranju anarhije u ideologiju, radi se o igri sa životom i njegovim oblicima, plešući na spasonosnom kaosu neprekidne pobune, skačući na ruševine dominantnog zdanja, smijući se svim srcem pobuni, plačući stvarajući radosti, zato što smo u igri, zato što otkrivamo, postajemo jači, umiremo i ponovno se rađamo. Svaki izum, svaka nova šansa može predstavljati jedno iskustvo za svaku osobu, bez upakiranih modela, stvarajući novo poglavlje u povijesti, gdje zvuk demokracije propada, dok se čuju anarhistički napadi na njene betonske zidove.
Imamo malo, ali planiramo da dobijemo sve!
II
Širenje borbe i njenih dinamika dokazuje da slobodarska pobuna nije pitanje prošlosti i da je moguće riješiti se ravnodušnosti, padova u kolotečinu i čekanja na Obećanu Zemlju, da je moguće to pretvoriti u najgori košmar vlasti, u radosni dinamit koji će dignuti u zrak državu i kapital baš sada i ovdje. Dug život sjaju natjecateljske vatre, radosti neukrotivog leta Molotovljevih koktela, užitku ustaničkih sablji na vjetru, slavljeničkom pucnju PVC bazuka. Ugodni radosni žamor kamenja koje pada na štitove i kacige stražara-lakeja države i kapitala. (Neformalna Anarhistička Koordinacija: Meksiko, Planet Zemlja, 16. novembar 2006.)

U Limogesu, Francuska, u industrijskoj zoni Magret, vatra je uništila 10 kamiona i 3 hangara, koji pripadaju Euroviji, podružnici multinacionalne kompanije Vinci, koja se bavi nadasve izgradnjom novih zatvora, kao i razvojem devastirajućeg projekta zračne luke Notre-Dame-des-Landes.
Vozila su bila parkirana na dva parkirališta, na dvadeset metara. Zapaljiva naprava postavljena je na kotače kamiona. Sastojala se od boce s benzinom, svijeće i upaljača. Šteta je procijenjena na barem milijun eura, bez ubrajanja duge odgode radova na gradilištu.
9. juni 2015.
Act For Freedom Now

BRUXELLES: U noći s čevtrtka, 11. juna, na petak, 12. juna 2015., rasplamsala se vatra u Greenbizzu, poslovnom centru za takozvanu "zelenu tehnologiju". Nanijeta je ozbiljna šteta.
Pronađena su dva eksploziva, što je dovelo do zaključka da se radi o podmetanju požara. Požar je otkriven oko ponoći, ali vatrogasci su proveli čitav petak na području zgrade.
Ambiciozni projekt, kojeg financira EU i gradi građevinsko poduzeće BAM, poznati graditelj zatvora, bit će zasigurno odgođen.
Izvor: Act For Freedom Now
ANTWERP: Pet policijskih vozila i pet osobnih vozila policajaca sabotirani su na parkiralištu policijske stanice Antwerpa, u Noordelaanu. Čavli su postavljeni na gume vozila kako bi se ispraznile tokom vožnje. Privatna vozila pandura sabotirana su skidanjem vijaka s kotača.
Tokom vožnje jedan je policajac primijetio sabotažu (prije saobraćajne) i upozorio kolege.
Saboter(i) su ušli u tu dobro kontroliranu zonu izbjegavši nadzorne kamere i napravivši rupu u ogradi.
06.09.2015.
...

Policiji u UK dozvoljeno je da ispita o "terorizmu" svakoga tko ulazi/napušta državu - bez prava na tišinu. Razgovarali smo s brojnim anarhistima koji su ispitivani pod tom moći, poznatoj i kao "Schedule 7". Zbog nedostatka informacija o zakonu, većina zaustavljenih je dalo više informacija nego što su trebali. Radi se o osobama izvan UK koji prije toga nisu još bili čuli za "Schedule 7". Iz tog razloga snažno preporučamo svakom anarhistu koji putuje/odlazi iz UK da prije toga pročita ovo kratko uputstvo: http://bristolabc.wordpress.com/defendant-solidarity/resources-and-advice/schedule-7/
Izvor: 325

Od jučer 16. juna 2015., Gianluca Iacovacci se nalazi u kućnom pritvoru. Drug je uhapšen zbog niza sabotaža na području Castelli Romani, za koje je preuzeo odgovornost. Prvostupanjska presuda na šest godina zatvora, umanjena je žalbenim postupkom na 3 godine, nakon što je odbačena otpužba za terorizam.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

12. juna 2015., solidarni drugovi anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa javili su da je zatvorska uprava - tužitelj Nikolaos Poimenidis, ravnatelj zatvora Charalambia Koutsomichali i socijalni radnik Vassiliki Fragathoula - jednoglasno odbacila drugov zahtjeva za izlazak u svrhu studija, i umjesto toga predložila da "olakša" studij unutar škole zatvora Korydallos. Zatvorska uprava tvrdi da je njihova odluka zasnovana nadasve na činjenici da je nedavno specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos odbacio mogućnost da se Romanosu zajamče izlasci iz zatvora u svrhu studija.
Izvor: In The Belly of The Beast

Po posljednjim vijestima (juna 2015.), Evi Satiri - životna družica anarhističkog zatvorenika Gerasimosa Tsakalosa - je specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos (isto kopile koje je u više navrata odbacilo zahtjev za otpust u svrhu studija anarhističkom zatvoreniku Nikosu Romanosu) već tri puta odbacio zahtjev za otpuštanjem iz zatvora.
Evi Satiri ostaje i dalje u pritvoru zato što je u emocionalnoj vezi s drugom Gerasimosom Tsakalosom, članom anarhističke urbane gerilske grupe Zavjera Vatrenih Ćelija. Idućih će dana sudsko vijeće ispitati još jedan zahtjev Evi Satiri za otpuštanjem iz zatvora.
Istovremeno je drugo sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Pogom, odbacilo zahtjev Athene Tsakalos, majke braće Tsakalos, za povlačenjem mjera ograničenja koje joj ne dozvoljavaju da napusti otok Salamina. Dakle, ne samo da Athena Tsakalos ne može posjetiti svoja dva sina u zatvoru Koridallos, ali nije joj dozvoljeno ni da se podvrgne nužnim liječničkim pregledima (ima ozbiljnih zdravstvenih problem, a na Salamini ne postoje odgovarajuće bolnice).
...

12. juna, nakon ponoći.
Uz pomoć vrlo jednostavnog oružja odlučili smo napasti podružnicu Banamex banke, na križanju avenije Sullivan s autuputem središta grada Circuito Interior, u srcu grada. Nalazili smo se baš naspram njihovog sistema nadzora: patrolna vozila jedno za drugim kontroliraju ulice, nadzorne video-kamere na svakom uglu, na svakom koraku... prolaznici živući mrtvaci koji se obraćaju policajcima pri svakom čudnom događaju.
Avenija Sullivan je jedno od tradicionalnih mjesta ulične prostitucije u Mexico Cityju, da ne zaboravimo, naravno, da se naša meta nalazi samo nekoliko ulica od sjedišta Višeg kaznenog suda pravde. Sve u svemu, mogli smo pomisliti da je u ovakvom dijelu grada nemoguće naići na neprijatelja licem u lice, no, uz nasilnu radost eksperimentiramo u sadašnjem trenutku slobodu koja se sukobljava s poretkom statusa quo.
Nakon napada policija je pokrenula jednu operaciju koja je samo dokazala njihov neuspjeh i glupost, pošto smo pobjegli kroz ulice, uz suučesništvo noći.
Napali smo banku kao što je Banamex, u srcu financijskog središta Moći, kako bi potaknuli nama srodne (grupe afiniteta, anarhističke pojedince), kako bi dokazali da kontrola ne predstavlja zapreku - i da sredstva za napad mogu biti i jeftina. Djela sabotaže mogu zaista postati jednostavna i mogu se lako reproducirati.
Što se nas tiče, mogu ispuniti svaki kutak telekamerama; mi ćemo ih napasti iz sjene noći. Prije ili poslije uništit će se ekrani svih njihovih hramova. Mi ne čekamo, mi živimo u sadašnjosti, a ovaj čin nije ni prvi ni posljednji u borbi koju smo odlučili pokrenuti protiv kapitala koji se nameće našim životima.
Naspram njihovih mjera nadzora, mi projiciramo naše mreže sigurnosti, suučesništva i pažnje.
SLOBODNI ILI MRTVI
Grupa sabotaže "Besani"
Mexico City, 2015.
PS. Banka je potpuno izgorila, šireći oblak crnog dima nad svakidašnjim životom grada.
...

U četvrtak 10. juna 2015., nešto prije šest ujutro, različite antiterorističke jedinice pretresle su domove 4 drugova i "Le Passage", prostor borbe protiv izgradnje maxi-zatvora. Pretresi su izvršeni u okviru operacije nazvane "Cavale" [U bijegu].
6 drugova odvedeno je u urede Federalne policije; otpušteni su oko 13 sati nakon ispitivanja. Na kojima nitko nije imao ništa za reći.
Osim na računala i telefone, pažnja pandura bila je usmjerena naročito na sve što predstavlja propagandu (časopise, novine, plakate...) te su većinu materijala zaplijenili.
Koliko je nama poznato, hapšenja su dio istrage otvorene 2013. zbog "poticanja na teroristička djela" i "sudjelovanja u terorističkoj organizaciji". Istragu vodi istražni sudac De Coster.
"Le Passage" će biti otvoren u srijedu od 17 sati, gdje će biti i informativni kutak od 19 sati.
Uvijek u borbi protiv zatvora i svijeta čiji su dio.
"La Lime" - solidarni fond za rezanje rešetaka represije
lalime@riseup.net
...

5. juna 2015. drugovi Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran prekinuli su svoj štrajk glađu, koji su vodili od aprila 13-/14., smatrajući da je većina njihovih zahtjeva zadovoljena.
No, danas doznajemo da je njihov drug i prijatelj Enrique Guzman vraćen nazad u zatvor.
Ujutro 10. juna sud San Miguela odlučio je u korist tužitelja Orellane, koji je povukao potpuni kućni pritvor i zatražio da Enrique bude ponovno poslan u istražni zatvor. Kada smo primili vijest drug se još nalazio kod kuće čekajući da sud naloži pandurima i Istražnoj policiji (PDI) da ga potraže i odvedu nazad u zatvor.
Izvor: InterArma

English version below
S tekstom Spyosa Mandylasa o završetku štrajka glađu, RadioAzione definitivno zatvara vrata novom obliku prosvjeda „štrajk glađu do smrti”, trulom plodu doba brze komunikacije. Da, zato jer će sada uslijediti brojni štrajkovi glađu do smrti zahvaljujući web informacijama.
Uvijek sam odbijao štrajk glađu kao metodu borbe, ali uvijek sam poštivao one koji su prethodnih godina osjetili potrebu da ga usvoje iz nekog „x” razloga.
U odnosu na štrajk glađu, u kojem se izlaže riziku vlastiti život, preferiram „kamikazu” koji će se dignuti u zrak u nekoj stanici.
Ne samo da nas bace u logore države, već i pomažemo toj istoj državi da nas eliminira fizički. Onda bolje pokušati ubiti jednog stražara ako se već želi izložiti riziku vlastiti život u zatvoru, umjesto to činiti kroz „ucjenjivanje/milostinju” države.
Ucjena je: što bi se moglo desiti ako se vlastito zdravlje pogorša zbog štrajka. Kao reći: „Državo,gledaj, ako ja odapnem tamo vani će izbiti kaos...”. Milostinja nosi masku zahtjeva s ucjenom.
Iz tog razloga ne mislim da „štrajk glađu”, a nadasve onaj u kojem se traži od države da bude blaža, nije dostojanstvena metoda za anarhiste.
Shvaćam da se radi o jednoj od malobrojnih metoda na raspolaganju u zatvoru, ali ako smo odlučili da „ukrademo čokoladu”, dobro znamo da će ishod toga možda biti kazna. Nema smisla poslije da se poslije žalimo...
Čak i u slučaju da nas optuže da smo ukrali čokoladu, a nismo to učinili, moramo krenuti od pretpostavke da ionako pripadamo onima koji bi tu čokoladu bili željeli ukrasti.
Kratko rečeno, mi smo anarhisti, i osim ako ne odlučimo provesti naš život u knjižnicama čitajući knjige i slažući se s različitim teorijama, zatvor će nas prije ili poslije ugostiti.
Desit će se to jer ili će nas uhvatiti na djelu ili zbog namještaljke, ali u ratu neprijatelji se eliminariju na bilo koji način, a u tome je država doslijednija od anarhista.

Po objavljenoj izjavi drugova s web-sitea Coordinadora Anticarcelaria La Fuga, Nataly, Juan i Guillermo odlučili su okončati štrajk glađu nakon 53 dana - što se trebalo odviti u petak 7. juna.
Podsjećamo da su drugovima zadovoljena dva od većih zahtjeva - izlazak Nataly iz izolacije i otpuštanje njihovog druga Enriquea Guzmana iz zatvora.
Idućih dana troje drugova objavit će izjavu o svojoj situaciji, objašnjavajući razloge okončanja štrajka glađu.
Solidarnost s Nataly, Juanom, Guillermom i Enriqueom!
Izvor: 325

02.06.15.
Borac Spiros Stratoulis otpušten je danas nakon 23 godine zatvora.
Nakon brojnih borbi i sukoba unutar zatvora, Spiros će kročiti putem slobode.
Čestitamo Spiros!
03.06.2015. anarhist Rami Sirianos otpušten je iz zatvora Kassandra, nakon 4 i po godine. Točnije, jučer je donesena odluka da će biti otpušten na uvjetnu slobodu.
ČESTITAMO, DRUŽE!
Izvor: Act For Freedom Now

Nužni dodatak svakoj borbi je njena procjena nakon završetka. Djela njenih subjekata, pitanja, nedostaci i problematike na koje se naišlo, stvoreni odnosi i razvijene percepcije bilo bi dobro da postanu teme razmatranja, u cilju unapređenja naših sveukupnih stavova protiv postojećeg, izvlačeći korisne zaključke i vršeći autokritiku. Ovaj tekst nije ni u kom pogledu sveukupna ocjena date borbe. Nemamo namjeru analizirati specifične događaje, aktivnosti, točke gledišta i ponašanja koja su se odvila unutar pokreta solidarnosti, niti generalne probleme i patologije anarhističke sredine. Pored toga, svaka rasprava o specifičnim borbama i pokreta tiče se njihovih sudionika i onih koji namjeravaju nastaviti borbu pod uvjetima tih pokreta. Nakon tako dugih i brojnih aktivnosti i praktične borbe, sposobni smo izraziti naše mišljenje o širokom spektru pitanja kao što su „posredne borbe”, štrajk glađu kao sredstvo borbe, odnosi između zatvorenih anarhista i njihovih solidarnih, odnos između anarhista i projekata s političkim zahtjevima i još mnogo toga. Dakle, koristeći šansu, zauzet ćemo stav o onome što mislimo da je najvažnije, nastojeći podijeliti naše brige i naše zaključke.
Štrajk glađu kao sredstvo borbe

Štrajk glađu je sredstvo koje su anarhistički, politički i kriminalni zatvorenici u Grčkoj koristili desetljećima, relativno često. Učestalost povlači za sobom automatsko izražavanje podrške, solidarnosti i sudjelovanja u odgovarajućim pokretima, nešto što, međutim, ne ide u korist anarhističke kritike, ne samo u vezi pojedinačnih slučajeva, nego i samih sredstava.
Kada se odvija u uvjetima zatočeništva, štrajk glađu je u stvari jedan od najtežih sredstava borbe koje zatvorenik države ima na svom raspolaganju. No, štrajkaš priznaje neprijatelja kao „partnera za pregovore” i postavlja zahtjeve u jednom procesu ucjenjivanja humanitarne maske države, te stoga sredstvo kao takvo ne posjeduje agresivnu karakteristiku anarhističke borbe. Pasivna priroda, utemeljena na karakteru zahtjeva, štrajka glađu je realnost na koju mi gledamo kritički, ali uvijek u odnosu na posebne materijalne uslove nepovoljnog polja zatvora. Ne možemo ga zato usporediti sa sredstvima borbe izvan zidova. Ali posjeduje ipak jednu posebnu karakteristiku koja se uvijek mora uzimati u obzir; on je po definiciji auto-destruktivan u smislu biološke štete i obično vodi u trajne zdravstvene probleme. Što ne znači da borba posjeduje rizik koji se mora izbjeći pod svakom cijenu, na temelju jedinog kriterija preživljavanja. No, znači pažljiv odabir borbi i njihove odgovarajuće organizacije, a zasigurno ne olakšati istrebljenje koje nam neprijatelj priređuje.
U tom slučaju nije mudro za štrajkaše glađu i njihove solidarne obaviti subjekt u idealizam, niti pojmiti taj izbor kao samoodricanje i smatrati anarhističkog borca osobom koja se žrtvuje za neki viši Razlog, ili pak oportunistički zanemariti, ili iz frustracije, birokraciju pravosudno-zatvorskog sistema, vodeći u slijepu ulicu ili u „poraz” iz de facto poraženog položaja zatvorenika. Osobni izbori anarhista trebaju se, po nama, temeljiti na njihovoj odluci da žive u stalnom i višerazinskom ratu s dominacijom. A ta se odluka donosi zato jer njen subjekt shvaća da je umjetni „život”, posredstvom vlasti, robe i spektakla, u današnjoj društvenoj pustinji, lažan i okovan. Dakle, radi se o odluci da se živi, a ne o žrtvovanju i smrti. Ukratko, mi smatramo da ekstremna sredstva borbe se ne mogu koristiti kao paspartu, nepažljivo odabrana i korištena na neorganiziran i beskoristan način, bez uzimanja u obzir društveno-politički kontekst te apsolutnost i povijesno-političku težinu sredstava, kao i zasićenje kojem su podložni takvom uporabom, vodeći, na taj način, u neefikasnost i u beznačajnost fizičke egzistencije samog štrajkaša glađu. Unatoč tomu, štrajk glađu, s postojećim problemima gore navedenim, je osobni izbor, čije elemente ne možemo uvijek poznavati i zato ga ostavljamo temperamentu, analizama, realnim mogućnostima i šansama zatvorenih anarhista, koji su ga odabrali i koji su odgovorni za komunikaciju sa solidarnim drugovima, u vezi pitanja strategije i razvoja borbe.

Živeći dostojanstvenim putem u najnepovoljnijim uvjetima
Policijska operacija u Nea Aghialos, 20.05.2015. okrunjena je "uspjehom". TV kanibali stoje nad mrtvim tijelom našeg prijatelja i urliču: Grigoris Tsironis, Spiros Christodoulou i mrtvi Spriros Dravilas su nemilosrdni pljačkaši i ubojice žedne krvi.
Grigoris je bio i ostaje drug. Od svog prvog hapšenja, kao posljedica sudjelovanja u okupaciji Politehničke škole 1995. i u borbama protiv obnove trga Exarchia 1997., u brojnim dinamičnim intervencijama anarhističkog pokreta i njegovog aktivnog prisustva kao radnika u sindikatu dostavljača, Grigoris je uvijek bio na našoj strani. Bjegunac od januara 2006., nakon eksproprijacije Nacionalne Banke u ulici Solonos, živio je deset godina borbi i preživljavanja protiv kapitalizma i njegovog represivnog mehanizma.
S ucjenom na njegovoj glavi od 2009., za isti slučaj, i na nišanu sve ove godine, uspio je zadržati svoju ljudskost i militantnost unatoč nevoljama i lovu kojeg je pokrenuo moderni odred progona.
Spiros Christodolou bio je i ostaje nepokajani proleter koji je oblikovao i oblikuje svoj vlastiti dostojanstveni put u najepovoljnijim uvjetima: zatvor i ilegala.
Baš kao i Spiros Dravilas... Okusio je to od svoje 21. godine, kada je po prvi put došao u kontakt s grubom realnošću zatvora. Otada, s mnogo godina zatvora na leđima, u bijegu i ilegali od 34. godine kada je svjesno odbacio dugo lišavanje slobode. Odbacio je, kao što to rijetki mogu, da gleda sebe samog kako hoda kroz te bijedne hodnike i ćelije popravnih paklenih rupa, ostavljajući posljednje godine nepokorene mladosti u modernim tamnicama.
MI NE OPRAŠTAMO - MI NE ZABORAVLJAMO
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA, GRIGORISOM TSIRONISOM I SPIROSOM CHRISTODOULOUM
ZAPALIMO ZATVORE
Izvor: Act For Freedom Now
...

Ujutro 27. maja smrdilo je na paljevinu, pokraj Télégraphea.
Izgorio je kombi JC Decaux.
Oni se bogate džentrifikacijom gradova i izrabljivanjem zatvorenika.

Solidarnost s uhapšenim drugovima tokom operacije Pinata u Španjolskoj.
Solidarnost s Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

"Pandorina kutija je otvorena i čudovišta su izašla. Ali bilo je nešto skriveno na dnu Pandorine kutije. Nešto predivno. Bijes."

1. juna dobili smo dobru vijest da je troje od petero drugova otpušteno iz pritvora, optuženih za sudjelovanje u terorističkoj grupi tokom operacije Operacije Piñata (uključujući i jednog koji je već uhapšen i zatvoren tokom operacije Pandora), bez kaucije. I dalje su na snazi optužbe za sve njih i morat će se učestalo javljati na sud, a dvoje njih ne smije napustiti državu.
Operacija Pandora pokrenuta je u decembru u Kataloniji, a Operacija Piñata 30. marta diljem Španjolske države, ali fokusirane na Madrid. Operacije su dovele do hapšenja 26 anarhističkih drugova (plus brojna hapšenja svih koji su pružali otpor pri pretresu skvotova) pod aniterorističkim optužbama, do pretresa brojnih domova i skvotova, do krađe novaca i zaplijene računala, hard diskova, telefona itd.
Petero uhapšenih tokom operacije Piñata "nestali su", poslani u zatvore maksimalne sigurnosti što dalje od prijatelja i obitelji, mada se Audiencia Nacional, nakon žalbe advokata obrane, slaže da odgovorni istražni sudac, megalomanski Eloy Velasco, križar antiterorističkih zakona, već nepopularan zbog represije baskijske borbe, nije dokazao nikakvu direktnu povezanost između zatvorenih anarhista i specifičnih djela sabotaže ("terorizma") niti ikakvu povezanost između javne anarhističke grupe GAC (Grupos Anarquistas Coordinados) i FAI-FRI, koju je Europska Unija proglasila terorističkom organizacijom.
Ostalo dvoje zatvorenika u pritvoru zasigurno će biti ubrzo optuštena.
...

1. Više od 50 dana u štrajku glađu: solidarnost unutar i izvan zatvora.
Anarhistički drugovi Juan Flores, Guillermo Duran i Nataly Casanova nastavljaju svoj štrajk glađu, započet 14. aprila, tražeći okončanje šikaniranja njihove bliske sredine; prekid agresija na Juana i Nataly; okončanje izolacije drugarice Nataly Casanove; prekid indiskriminirajuće upotrebe testova DNK; neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana.
Troje drugova ostaje u potpunosti na poziciji sukoba s moći, a solidarni drugovi su izvršili polimorfne prosvjede na ulicama i pred zatvorom. Isto tako su postavljene barikade i podmetnuti požari u javni znak solidarnosti sa štrajkačima glađu.
Subverzivni i anarhistički zatvorenici Juan Aliste, Marcelo Villaroel, Carlos Gutierrez Quiduleo, Hans Niemeyer, Alfredo Canales, Alejandro Astorga, Natalia Collado i Tamara Sol pridružili su se štrajku glađu na nekoliko dana u maju.
2. Drugarica Nataly Casanova premještena s izolacije
Kao što nas obavještavaju drugovi s Publicacion Refractarioa, drugarica Nataly Casanova premještena je na odjel gdje se može družiti s ostalim zatvorenicama:
"Tokom posljednjeg dana maja drugarica Nataly Casanova premještena je sa ekstremne izolacije u kojoj je bila zatvorena, na 2. odjel "javne prirode" zatvora San Miguel.
Na tom odjelu bila je zatvorena drugarica Tamara Sol, ali prije nekoliko dana premještena je u centar za istrebljivanje San Joaquin. Sada se Nataly nalazi na istom odjelu s drugaricom Nataliom Colladom (Tato).

Ove srijede, 27. maja 2015., Tamara Sol Farias Vergara premještena je u zatvor perverznog imena "Centar za žensku orijentaciju" (COF), u ulicama Vicuña Mackenna i Capitan Prat, u San Joaquinu, Santiago.
Zatvorski stražar, Jenny Muñoz Gajardo, komandant na čelu centra za istrebljenje "San Miguel", u kojem se nalazi više od 500 žena, je vjerni predstavnik policijske brutalnosti, plaćen u milijunima pesosa za upotrebu logike zatvorske kazne i kontrole nad ljudskim životima. Taj je službenik iskalio svoj bijes na Tamari Sol, ne dozvolivši joj da se oprosti od svojih drugarica iz ćelije, nasilno je izvlačeći, ne dopustivši joj čak ni da spakira osobne stvari (drugarice iz zatvora sakupile su što su mogle u jednu torbu koju Sol još nije dobila). Rečeno nam je da se Tamara Sol opirala šakama, urlicima i pljuvanjem, dok su je zatvorski stražari nasilno izvlačili, te joj zatim stavili lisice i odveli u izolaciju, oko šest popodne.
Još ne znamo na koji će stupanj zatvorski stražari odlučiti da zatvore Sol, u zatvoru San Joaquin. Vrijeme posjete i veličina paketa ovise o stupnju na kojem će biti zatvorena.
Obitelj Tamare Sol Farias Vergare
JAVNA IZJAVA
Tamare Sol Farias Vergare
2015. Jesen [u Južnoj Americi]. Mlad Mjesec.
Ovo su moje prve riječi putem interneta nakon što sam osuđena na 7 godina i 61 dan zatvora zbog pokušaja ubojstva i krađu.
Mnoge osobe misle da je [moj drug] Angry [Sebastian Oversluij Seguel] bio moj partner, ili da sam bila u nekakvoj vezi s njim, što je potpuno netočno. On je bio vrijedan drug s kojim sam dijelila brojne ideje i osjećaje. Bio je nihilistički anarhist i preuzimam odgovornost za osvetu njegovog ubojstva kao politički čin, pošto ću uvijek smatrati da njegovo ubojstvo nije bilo slučajno. Nemojmo zaboraviti da je TVN [tv-kanal vijesti] opisao čin [Angryjevog ubojstva] kao "herojski", pošto se trebala zaustaviti pljačka.
Ja nisam pucala na istog zaštitara koji je povukao obarač i zatim ponovno napunio pištolj da ispuca još nekoliko metaka, ali moj čin je jasan, kao i njegova poruka.
Zaštitari: ne možete nastaviti ubijati našu braću, niti riskirati vaše živote za jednu bijednu plaću ili za bilo koji drugi iznos! Zapitajte se, što štitite, tko su vaši poslodavci i čiji je novac koji vi štitite svojim životima!
Ne vjerujem u pravdu.

We never had an intention of making a news agency out of our blog by posting only news and translating statements, because we’re not journalists or translators, but anarchists. We do our work on our counter information platform due to affinity with the struggle, which makes us participants in the anarchist struggle, not spectators or reporters of the spectacle. That is why we cannot be satisfied with mere translating and waving banners of support for the deeds of our comrades, because, being a part of the struggle and being anarchists, we feel the urge to critically observe what’s happening in the actual struggle, where it is going and where we stand in it (as well as the actions undertaken by our comrades) and thus enrich the anarchist struggle with a flow of ideas, so as to escape the momentary rigidity and silence of the anarchist counter-information space.
The past months were very intense for the struggle in Greece, but the turmoil of events left many questions raised. Unfortunately, very little discussion about these issues was seen on the counter-information space and it seemed as though any critical approach to the events in Greece was “forbidden” or ignored, both by most counter-information portals and by the comrades which took part in the events. A behavior most unexpected within anarchist tensions and one that should be a subject of separate critique.
Of course, there has to be support and solidarity with whichever struggle our comrades abroad have taken upon. (Note that we said comrades, which means we don’t mean support for any individual or group that claims themselves anarchists, or even less communist and other leftist crap. We share our affinity with the individualist and nihilist tension of anarchy and it is the anarchists of praxis belonging to that tension that we share our solidarity with. Many of the counter-info portals choose to “cover” the actions and statements of so many different groups, from fighters for the autonomy of the Kurdish people, communist groups, Marxist urban guerillas, to nihilist groups and FAI/IRF cells. We cannot understand how all those separate tensions, most of whom are hostile against each other, can find common space on the same anarchist counter-info portals. Of course, this too is a whole separate issue that needs to be discussed.) We also agree with the notion of some comrades that in some sensitive moments, such as during a long and perilous hunger strike, we should be more careful in our discourse and have in mind the fragile position of the hunger striking comrades, but that doesn’t mean that we should keep quiet when we see the basic premises of anarchy being abandoned. We disagree with those same comrades when they say that timing must be taken in consideration and that all discussion should be made only after the hunger strike had ended. Who is to decide when the time is right for critical discussion, especially when some of us certainly felt that it should be discussed here and now? The solidarity and support for the struggle must be accompanied by a critical approach, because those are inseparable aspects of the anarchist struggle. We fight against conformity of thought – we cannot allow reproducing it within our own circles.

English & Italiano

Nismo nikada imali namjeru napraviti od našeg bloga novinsku agenciju, niti da ga ograničimo samo na objavljivanje vijesti i prevođenje izjava, zato što nismo ni novinari ni prevodioci, nego anarhisti. Naš rad na ovom portalu kontrainformacije se temelji na afinitetu s borbom, što nas čini suučesnicima anarhističke borbe, a ne gledateljima ili reporterima spektakla. Zato se ne možemo zadovoljiti prostim prevođenjem i mahanjem transparenata za podršku djela naših drugova, jer pošto smo dio borbe i pošto smo anarhisti osjećamo potrebu da kritički preispitamo ono što se događa u trenutnim borbama, kuda nas one vode i gdje se mi nalazimo u svemu tome (kao i da kritički preispitamo akcije koje poduzimaju naši drugovi), i da na taj način obogatimo anarhističku borbu razmjenom ideja, da se izbjegne trenutna rigidnost i tišina prostora anarhističke kontrainformacije.
U ovom su se posljednjem periodu odvile intenzivne borbe u Grčkoj, no brojna su previranja pokrenula i mnoga pitanja. Nažalost, vidjeli smo jako malo rasprave oko tih pitanja na kontrainformacijskom prostoru, a svaki kritički osvrt na zbivanja u Grčkoj kao da je bio „zabranjen” ili ignoriran, kao od strane portala kontrainformacije, tako i od samih učesnika u tim zbivanjima. Krajnje neočekivano ponašanje među anarhističkim tenzijama i koje samo po sebi treba da bude predmet odvojene kritike.
Naravno, treba postojati podrška i solidarnost sa svakom borbom koju vode naši drugovi u inozemstvu. (Obratite pozornost da smo napisali drugovi, što znači da se ne odnosimo na podršku bilo kojem pojedincu ili grupi koji se deklarira kao anarhist, a još manje komunistima i ostalim ljevičarskim sranjima. Mi dijelimo naš afinitet s individualističkom i nihilističkom tenzijom anarhizma, zato ćemo iskazati našu solidarnost i podršku anarhistima od prakse koje pripadaju toj tenziji. Mnogi portali kontrainformacije odabiru da „pokrivaju” djela i izjave najrazličitijih grupa – od borbi za autonomiju kurdskog naroda, preko komunističkih grupa i markističkih urbanih gerila, pa sve do nihilističkih grupa i ćelija FAI/IRF. Ne razumijemo kako mogu te različite tenzije, koje su velikim dijelom međusobno u konfliktu, da se nađu u zajedničkom prostoru na istim anarhističkimportalima kontrainformacije. I ovdje se radi o jednom posebnom problemu koji bi trebao biti raspravljen.) Slažemo se i s mišljenjem nekih drugova da u određenim osjetljivim trenucima, kao što je na primjer u slučaju teškog i rizičnog štrajka glađu, trebamo pažljivije birati riječi i treba držati na umu ranjivi položaj drugova koji štrajkaju glađu, no to ne znači da treba u tišino promatrati kako se napuštaju neke temeljne ideje anarhije. Ne slažemo se pak, s druge strane, s tim istim drugovima koji kažu da treba čekati pravi trenutak i da se svaka rasprava treba odgoditi dok se okonča štrajk glađu. Tko može odlučiti koji je pravi trenutak za kritičku raspravu, pogotovo kada neki od nas definitivno osjete da treba nešto reći ovdje i sada? Solidarnost i podrška borbi moraju biti popraćene preispitivanjem, zato što se radi neraskidivim aspektima anarhističke borbe. Borimo se protiv konformizma mišljenja – ne smijemo dozvoliti njegovu reprodukciju u našim sredinama.

Pozdrav drugovi i srodni. Želio bih prenijeti vama vani nekoliko anarhističkih riječi, smatrajući vrijednima raznovrsne stavove i poglede koje anarhizam može usvojiti, pošto su svi jednako vrijedni kada nastoje uništiti moć, autoritet i državu. Mislim da u tome leži ljepota naših ideja, i mislim da svi ti putovi mogu zajedno živjeti i sjediniti se u potrazi za potpunim oslobođenjem, toliko željenim.
Želim izraziti moju mržnju, prezir i odvratnost prema svemu što je vezano za državu, moć, autoritet i nadasve za sredstvo uništenja zvanog zatvor, koji koristi kao jedno od svog osnovnog oružja izolaciju.
Uvijek sam bio pobornik ideje da anarhisti trebaju biti spremni i svjesni da u svakom trenutku može stići dan kada će se suočiti sa zatvorom i, po meni, to je logična stvar, jer ako nastojiš uništiti državu, ona će te pokušati uhapsiti da bi te uništila, paralizirala. No, unatoč svemu, neće uspjeti. No, ako iz ovog ili onog razloga, ona nas ne dira, tim bolje za sve.
Želim vas informirati da sam fizički i mentalno dobro. I dalje mislim isto kao i prije nego što sam ušao ovdje, čak sam još više uvjeren u moje ideje, visoko uzdignute glave i ponosan na ono što jesmo. Ja sam takav kako se ponašam i kakav je moj odnos prema teoriji i praksi, uvijek samokritičan kao bih mogao rasti, jer nikada ne prestajemo učiti, i ovim što sam sada iznio ne smatram se ni boljim ni gorim od drugih.
Želim prenijeti snage i hrabrosti drugovima, drugaricama i srodnima, i reći vam svom mojom snagom i bijesom da moj jedini put je borba. Svim tim napadima represija želi zastrašiti i paralizirati anarhističku sredinu i srodne, kako bi bili zauzeti samo pomaganjem onima koje je odmazda pogodila. Nemojte dozvoliti da se to desi, i nastavite ustrajno s vašim projektima, i nemojte oklijevati da kažete ono što jeste i što mislite.
Sve do dostizanja istinskog potpunog oslobođenja! Neka solidarnost ne budu samo ispisane riječi!
SMRT DRŽAVI I ŽIVJELA ANARHIJA!
...

Pišem ove riječi najprije u namjeri da se zahvalim na svim činovima i gestama solidarnosti koje sam primio, kako onima koji su prešli svijet tako i onim anonimnim, i ne samo u posljednje vrijeme, nego već gotovo šest godina, otkad je započeo moj bijeg od Moći/Države/Pravde, kao i na istim nemirima i solidarnosti koji su pokrenuti kada me policija uhapsila u februaru ove godine.
Zatim, želim vas informirati da sam izašao s odjela maksimalne sigurnosti Zatvora Visoke Sigurnosti, nakon što sam bio tamo oko sedam tjedana, u pritvoru zbog suđenja po skraćenom postupku, na kojem sam osuđen na 541 dan mjesečnih potpisa, zbog krivičnog djela posjedovanja eksplozivnog materijala i elemenata za izradu eksplozivnog materijala.
Odabir skraćenog postupka ili propagande mojeg pritvora/presude, je moja osobna odluka, o kojoj sam si postavio mnoga pitanja, i da bih je ostvario trebao sam napraviti jednu inkriminirajuću izjavu, u kojoj sam preuzeo odgovornost/autorstvo za zločin za koji sam optužen.
Danas, uz sva moja osobna pitanja, i dalje sam uvjeren u moje životne izbore, u sve moje odluke i razloge koje su dovele do njih. Odabir skraćenog sudskog postupka nije upitan, za mene on ne predstavlja kajanje, a još manje nekakav oblik izdaje, i mislim da postoje minimalni kriteriji/vrijednosti u suočavanju sa zatvorom.
Još jednom, cijenim podršku, solidarnost i suučesništvo, ali znamo da ništa nije gotovo i imamo još mnogo za učiniti. Pozdrav i zagrljaj svima koji nastavljaju svojim putem protiv Moći.
Diegos Rios
...

Anarhističke zatvorenice Tamara Sol i Tato (Natalia Collado) izjavile da će započeti solidarni post sa štrajkašima glađu, Juanom, Nataly i Guillermom. Od srijede 20. maja drugarice će odbijati jedan obrok dnevno. Izjavile su i da ne isključuju mogućnost oštrijeg posta tokom idućih dana.
Izvor: Anarchist News

Odlukom Žalbenog suda odbačena je optužba za terorizam protiv Gianluke i Adriana. Dva anarhistička druga, u zatvoru pod režimom Visoke Sigurnosti 2 od 19. septembra 2013., bila su optužena za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za paljenje, sudjelovanje u teškoj krađi, uništenje tuđe imovine: pravni pojmovi i represivna sredstva kojima je trebalo kazniti 13 djela za koja su bili smatrani odgovornima.
Opstaju optužbe za specifična kaznena djela, ali buduće da je odbačena optužba za terorizam Adriano je otpušten, dok Gianluca ostaje i dalje u zatvoru.
Izvor: informa-azione

U petak 15.5.2015. izgorio je policijski auto parkiran ispred policijske stanice u Hostivařskoj ulici u Pragu. To je rezultat ciljane sabotaže ćelije M.A.P. Slijedili smo djelovanje Mreže revolucionarnih ćelija, ali oklijevali smo pretvoriti naš bijes u napadačku direktnu akciju. Dugo su nas morili strah i neodlučnost. Onda je došlo do prevrata. 28.4.2015. policija je izvršila napad na anarhistički pokret u zemlji u kojoj živimo, i time potaknula izbor da se aktiviramo. Vjerujemo da će takvih istih izbora biti i dalje.
Jedno zapaljeno policijsko vozilo je možda mali korak u usporedbi s onim što je potrebno učiniti da bi se okončao kapitalizam. No, taj nam korak otvara nove mogućnosti. Koje nam nisu bile pristupačne dok nismo bili sposobni prekoračiti granice prosvjeda, koji mnogo laju ali nikada ne grizu naše neprijatelje. Slomili smo lance građanskog morala. Za državu i kapital više nismo bezopasna naklapala. Postajemo prijetnja, zato što smo krenuli uništavati ono što nas uništava. A to je samo početak. Borba se nastavlja!
ćelija M.A.P. // Mreža revolucionarnih ćelija/SRB/
...

U utorak 28. aprila češka policija, očigledno nadahnuta europskim kolegama, izvršila je niz protuanarhističkih intervencija pod imenom "Operacija Feniks": hapšenja, ispitivanja, pretresi domova i zaplijena servera. Tri anarhista zadržana su među zidovima pritvora, dok će drugima biti suđeno sa "slobode".
Čitav događaj je predstavljen kao policijsko suzbijanje terorizma - naljepnicu koju su smjesta i vrlo zdušno prihvatili mediji, te umjetno izazvali i širili paniku koja je pogodila čitavu javnost, i opravdala događaj.
Operacija sprovedena s ciljem gušenja rastućeg anarhističkog pokreta u Češkoj nije nas nimalo iznenadila, zato što je naša borba protiv nejednakosti kroz samoorganizaciuju koja nadilazi službene institucije i zakone, nepoželjna za državu.
Lekcije o "terorizmu" nam tako daju oni isti koji sprovode terorizam i nepravdu - kako policijskom represijom, tako vodeći ratove, antidruštvenim zakonima koje proizvodi politika, sveprisutnim telekamerama, koje općine sakraliziraju i koriste poslodavci.
Tko su onda pravi "kriminalci" i "teroristi"?
Uhapšeni i optuženi su naši drugovi, ako su oni teroristi, onda smo i mi. Mi gradimo zajedništvo, stvaramo alternative i ukazujemo na one koji nas pljačkaju i izrabljuju!
Tražimo neposredni prekid policijskih progona!
I povlačenje svih optužbi!
Iskazujemo solidarnost našim drugovima i nastavljamo borbu!
...

„Contra Toda Autoridad”, anarhistički web-site i časopis „za neprekidni ustanak”, br. 1, septembar 2014.
Jedna od velikih opasnosti, za anarhiju, koja nesumnjivo stalno vreba u zasjedi je mogućnost da se ista pretvori u skup aktivnosti bez ikakvih konfliktualnih sadržaja protiv vlasti.
Takvu situaciju potiče, s jedne strane, sam neprijatelj kroz svoje vrijednosti demokratskog vladanja, kao što su „različitost”, „tolerancija”, „pluralizam”, i ekonomska integracija putem komodifikacije pobune i „alternativne” potrošnje.
S druge pak strane postoji čitav jedan niz „protestnih” pojedinaca i grupa, te čak i anarhista, koji se nesvjesno ili hotimično udaljavaju od antagonizma neprekidne konfliktualnosti protiv moći, te na taj način ušutkuju nužnost destrukcije i neposrednog napada na vlast ili, u najgorem slučaju, organiziraju velike inicijative koje prikazuju pristojno lice anarhizma, prikazujući se kao patetični pobornici jedne ideologije koja je sasvim tuđa sukobu s vlastima.
Što se nas tiče, vračanje naših života u naše ruke je proces koji predviđa ostvarenje naše autonomije u odnosu na otuđeni način života, pokoren i pretvoren u robu, kojeg nam nude društvo kapitala i vlasti. Ali taj projekt ne povezujemo nikada s logikom mirnog suživota s vlastima, već sa stavom neprekidnog sukoba, koji uključuje nužnu perspektivu direktnog napada na moć i njeno uništenje, osnovne elemente čitavog procesa potpunog oslobođenja.
I upravo to, taj projekt sukoba, rata i napada koji nadilazi zakon, pretvara svako djelo koje cilja na „samoupravljanje životom” u plimni val nad svakom specifičnom inicijativom, čineći ga djelom napadačkog projekta, kojeg moć ne može nikako asimilirati.
...

Krajem 2014., kao i po informacijama Crvene Pomoći i na talijanskom jeziku, federalni je sud odbacio žalbu upućenu godinu dana ranije na odluku ciriškog DAP-a [uprava za zatvorski sustav, nap.prev.] kojom je odbijena uvjetna sloboda. No, ipak pozvao je na početak "uključivanja u društvo", to jest na ublažavanje ("mjere pogodnosti" kao što su izlasci, dozvole, zatvor polu-otvorenog tipa itd.) zatvora zbog "uključivanja u društvo" kako bi se umanjio rizik ponovnog kršenja zakona nakon otpuštanja iz zatvora (maj 2018.).
Advokat je tražio od "odgovornog za (moj) slučaj" pri DAP-u da se izjasni o ishodima navedenog poziva (i isto mišljenje dvaju zatvora u Lenzburgu i Bostadelu). Odgovorni je izjavio da će morati ići tim putem, ali da prije treba zatražiti "mišljenje" (neobvezujuće) sudsko-psihološkog odjela DAP-a, u okvirima ROS-Abklärung-a. ROS je skraćenica za Risikoorientierter Strafvollzug, što znači "izvršenje kazne usmjerene na rizik", a Abklärung "razjašnjenje", "objašnjenje".
Abklärung je "pojačani" način kontrole i vrednovanja (po principu "tri oka"), unutar DAP-a, "mjera pogodnosti" i otpuštanja "opasnih klijenata", koji je uveo kanton ZH, da bi ga zatim imitirala, do sada, tri kantona.
Krajem aprila 2015. (gotovo olimpijskim ritmom...) stiglo je navedeno "mišljenje" (primjeri na njemačkom bit će ubrzo objavljeni) na čak 24 stranice!, s izjavom da će mi "Konkretno planiranje izvršenja koje slijedi biti saopćeno polovicom maja 2015." O tom "konkretnom planiranju" najvjerojatnije će ubrzo biti (pravno) "saslušan" "klijent", odnosno ja.
I tako je jedna sudska-psihologinja porodila "znanstveno" brdo Risk-Assessement standardiziran (vrednovanje rizika) s glupostima kao što su npr. 1) PCL-R (Psychopathy Checklist-Revised; Hare, 2003), 2) VRAG (Violence Risk Appraisal Guide; Harris et al., 1993) e 3) Fotres (Urbaniok, 2006).
...

* Iz anarhističkog časopisa „Molotov”, br.1, mart 2015.*
Ujutro 23. januara 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi moje veb stranice RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države. Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama (ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhističku veb stranicu RadioAzione Italia). Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac, da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd. Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih “talijanskih i grčkih prijatelja” (izraz koji su često koristili). A ujutro 25. januara, taman dok je stiglo izvješće hrvatskih agenata kolegama Talijanima, već su isti druga s RadioAzione Italia pratili u kvartu gdje živi dok je išao u kupovinu.
I više je nego očito da se radi o međunarodnom planu nadzora i represije.
Nakon napada u Parizu Franucska najavila drakonske anti-terorističke zakone. Europa na visokom stupnju pripravnosti: vojska na u ulicama Belgije, pojačana sigurnost u Britaniji, masovne racije u Njemačkoj. Britanski premijer Cameron najavio blokadu aplikacija za razmjenu poruka, Snapchat i WhatsApp, američka vojska priprema novu generaciju dronova za urbano ratovanje; teroristi oružje nabavljaju iz Hrvatske?
To su samo neki od naslova kojima se u posljednje vrijeme susrećemo. Teror-histerija vlada Europskom Unijom, a Hrvatska uredno slijedi naputke onih koji su je u nju uveli. Ujedinjena kontrola i represija u svrhu suzbijanja međunarodnog terorizma, pošto on kao takav kakvog nam ga predstavljaju i kojim nas zastrašuju mora postojati, budući da je za efikasniju kontrolu stanovništva nužan i unutarnji neprijatelj, jer strah od istog građane tjera u potragu za zaštitom, koju umjesto da potraže u vlastitim snagama ustupaju je (po pravilima demokracije) nekom drugom, da netko drugi zastupa njihovu zaštitu, tj. oni koji posjeduju monopol nad nasiljem i kao takvi imaju jedini pravo da ga vrše, odnosno snage reda, pravosuđe i vojska. Možda je ta teror-histerija s kojom se danas suočavamo za nas u Hrvatskoj nešto sasvim novo (više se ne radi o izgradnji nezavisne države; a u diktatorskim režimima stanovnici se na određeni način moraju plašiti države, moraju znati da ih se uhodi, i po potrebi eliminira, da postoji cenzura, politički zatvorenici, politički zatvori itd.; dok se u demokraciji građani moraju osjećati slobodnima, da mogu slobodni misliti, govoriti, izražavati se, kretati itd., a kažnjavaju se, tako tvrde, djela a ne ideje, a zatvori su institucije za preodgoj). Međutim, taj strah od terora u zapadnim europskim zemljama bio je prisutan kroz čitavu povijest demokratskih režima. Ponekad su ga oličavali anarhisti, ponekad komunisti, a ponekad i fašisti. Ili pak svi zajedno. Tada se takvim situacijama upravljalo na nešto drugačiji način, ali već su i tada bile prisutne ujedinjene politike zaštite Zapadnog bloka. Konsolidacijom EU, stvaranjem Super-Države, nacionalna sigurnost je izjednačena s europskom. A razvoj IT alata jača i olakšava kontrolu stanovništva i razmjenu podataka unutar Unije.
Primjera radi:
07.01. 2015. napad na Charlie Hebdo u Parizu.
26.01.2015. udarna vijest hrvatskih medija „U Hrvatskoj uhićen džihadist, državljanin BiH”. U stvari, osoba je uhićena još polovicom decembra, a 15.01. je izručena Austriji (u strogoj tajnosti). Ovo je prvi slučaj da ovakva vijest na ovakav način pogađa Hrvatsku.
Podrazumijeva se da neću solidarizirati s osobama koje za mene, kao anarhista, predstavljaju neprijatelja iste vrste kao što je i država (s bilo kojim oblikom političkog i ekonomskog ustrojstva). Što pak ne znači da podržavam, isto tako kao anarhist, hapšenje bilo koje osobe. Što se mene osobne tiče, idealno bi bilo da se svi oni međusobno pobiju.
Međutim, koliko je taj jedan Bosanac uhapšen u Hrvatskoj zaista bitan u ovom globalnom ratu protiv terorizma? Da li on, bez obzira na svoje fundamentalističke ideje, zaista predstavlja prijetnju poretku EU?
No, ta osoba je tek delić jednog veliko mozaika kojeg slažu europske zemlje (uz SAD i njihove saveznike). Ovim slučajem putem Austrije, i Hrvatske koja izvršava njihove naloge – da bi nam na kraju predstavili sliku o islamskom terorizmu, koji bi nas trebao uplašiti da potražimo spas pod skutima istih onih koji nas nadziru, izrabljuju, guše... Ono što iz medija moramo doznati je da i u Hrvatskoj također postoji teroristička opasnost, da je Hrvatska također uključena u borbu protiv terorizma, te da moramo živjeti istovremeno u strahu od mogućih terorističkih napada i u miru jer ionako nas „naša” država, uz potporu međunarodnih snaga (EU i NATO) štiti od njih.
Ovo je bilo, kao što sam rekla, primjera radi, ali slične se priče stvaraju o anarhistima u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj itd.
Ne želim, podrazumijeva se, povlačiti paralele između anarhista i grupa/pojedinaca koji su izravni neprijatelji anarhista, kao što je to i država, pošto se bore samo za jedan drugačiji oblik iste. No, uprava se ta ista država (koje god ona boje, uređenja bila), u svrhu zaštite svog opstanka, dakle Kapitala (bez obzira na oblik tržišta), služi terorom, ma iz kakvih sredina navodne prijetnje potjecale. Boja neprijatelja ovisi o političko-ekonomskom obliku Države/Kapitala, no u svim njenim oblicima samo jedan neprijatelj ostaje isti, jedini koji se bori za totalnu destrukciju postojećeg i potpunu slobodu čovjeka i svih drugih bića, anarhist.

Anarhistička drugarica Monica Caballero nedavno je premještena iz zatvora Brieva, u Avili, u zatvor Villabona u Asturiji, gdje je zatvoren i drug Francisco Solar.
Nova adresa na koju možete pisati drugarici:

Monica Caballero Sepulveda
CP Villabona
Finca Tabladiello s/n
33422 Villabona-Llanera (Asturias) - Španjolska
Izvor: RadioAzione

U petak 15. maja anarhistički drugovi Juan Flores, Nataly Casanova i Guillermo Duran nalaze se u 32. danu štrajka glađu, tražeći:
- otpuštanje druga Enriquea Guzmana
- neposredni premještaj drugarice Nataly Casanova iz izolacije na odjel/toranj gdje će joj biti dozvoljeno više konatakata/odnosa s drugim zatvorenicama i više sati u dvorištu
- prekid šikaniranja bliskih osoba
- prekid šikaniranja i disciplinskih mjera protiv Juana i Nataly
- ukidanje optužbi na temelju DNK
Drug Enrique Guzman prekinuo je štrajk glađu u drugom tjednu zbog fizičkih problema.
Sudsko vijeće je odbilo da udovolji zahtjevima drugova.
Dok osobe bliske drugovima pokušavaju pravnim putem zadovoljiti zahtjeve drugova, solidarni drugovi izvan zatvora izvršili su zapaljive napade i prosvjede na ulicama i ispred zatvora u kojima se drugovi zatvoreni.
Zdravstveno stanje drugova nije baš dobro. Na primjer, Juan je na početku štrajka glađu ima 61kg a prije deset dana 54kg, Guillermo je započeo štrajk glađu 14. aprila s (oko) 91kg, a 9. maja je težio 83kg, a drugarica Nataly je pala ispod 50kg.
Prenosimo nekoliko riječi drugova Juana, Enriquea i Guillerma:

U ponedjeljak ujutro 27. aprila, zamaskirani su podigli barikade i napali policiju ispred Liceo de Aplicación (javna srednja škola) u znak solidarnosti sa svim anarhističkim zatvorenicima zatočenima u zatvorima moći.
Izvor: InterArma

Distro češkog anarhističkog web-sitea Jailbreaking objavilo prijevod pamfleta "Ustanička anarhija. Organizovanje za napad!".
Među ostalim izdanjima: "Neformalna Anarhistička Federacija", "Bastardi! Vim, kdo vas poslal!" [izjave članova Nukleusa Olga/FAI-FRI povodom napada na izvršnog direktora talijanskog poduzeća Ansaldo Nucleare, 2012.], "Kratki intervju s članovima Zavjere Vatrenih Ćelija", "Na krv i nož sa postojećim", A.M.Bonanno: "Što su anarhisti?", "Moralna podijeljenost", "Anarhistička tenzija", "Predgovor za Sabate. Guerrilla Extraordinary", "Anarhisti i akcija", "Oružana radost".

...

U četvrtak 30. aprila žalbeni sud je potvrdio presude protiv Nicole i Alfreda, umanjujući kaznu za par mjeseci. Dakle, na zapadu ništa novo, ali nije ni moglo biti drugačije pošto su vješala pravosuđa uvijek spremna za one koji djeluju. Ne mogu se sami osuditi kada zakoni, koje vrlo efikasno sprovode, osuđuju na smrt stotine useljenika među morskim valovima ili kada njihovi zakoni dozvoljavaju da radnike izrabljuje, sve do smrti na radnom mjestu, nekoliko gospodara u odjelu i kravati,
Ali mogu osuđivati, optuživati, istraživati, zatvarati, mučiti u ime zakona i u ime onih koji ih pišu.
Još jednom, ovaj put koristeći babarogu ISIL-a, država promiče svoj pokušaj da obuhvati i, dakle, uništi svako djelovanje i svako ponašanje realne kritike, munjevitim odobrenjem novog antiterorističkog zakona. Proširujući na gotovo kapilaran način mogućnost pripisivanja u svrhu terorizma (čl.270 k.z.) različitim vrstama i kontekstima djelovanja, te pretvarajući u krivično djelo sve oblike solidarnosti i podrške (neposredne i posredne) osobama koje su optužene i/ili osuđene za terorizam, država drsko afirmira jednu od osnovnih ucjena demokratskog poretka: nesuglasnot je dozvoljena samo ako je bezazlena, beskorisna, voljna da ostane u redovima kontrole i po mogućnosti politički, kulturno, društveno i/ili ekonomski apsorbirana.
Možemo primijetiti kako se isti mehanizma koristi za problem imigracije. Medijska kampanja terora (uz insinuaciju sumnje da su na lađama među očajnicima infiltrirani krvoločni ubojice) služi samo prihvaćanju najkonzervativnijih tvrdnji kroz strah i sveopću ravnodušnost, i uvođenju odgovarajućih mjera za jačanje granica divovske ekonomske i financijske kamarile, takozvane Europske Utvrde.
Kako bi se ono što se već odvija u njenoj unutrašnjosti moglo nastaviti, neometano i bez posljedica, na još brutalniji način, izvan njenih granica: neprekidno pljačkanje prirodnih područja, trovanje i porobljavanje čitavih naroda.
...

Ujutro 3. maja razveselili smo Komunističku omladinu preoblikujući fasadu njihovog ureda u San Pablu, 9059, Pudahuel, sa bojom i nekoliko razbijenih stakala.
Ova govna su naširoko tražila suradnju s demokracijom, pregovarajući sa moći i njenim policijskim aparatom, posvečujući se prijetnjama putem štampe, kroz svoje pravne zahtjeve, protiv anarhista zbog sukoba iz prošle godine, i čini se da su neki zaboravili što se desilo, ali što se nas tiče ništa se nije izmijenilo, a ovaj napad je vjerni odraz, no ići ćemo i dalje...
Preuzeli smo odgovornost za ovaj napad letcima u znak solidarnosti s drugovima Juanom Floresom, Nataly Casanovom i Guillermom Duranom (u štrajku glađu već 20 dana) i s Enriqueom Guzmanom, koji su se uvijek izjašnjavali protiv svakog oblika moći i autoriteta.
Nema vremena ni za izvinjenja ni za pauzu.
Napadačka solidarnost sa zatvorenicima u štrajku glađu.
...

Policija je upravo izjavila da su 3 osobe zadržane u pritvoru optužene za terorizam. Po zakonu Češke Republike minimalna kazna za to kazneno djelo je 12 godina, i radi se o jednom od samo nekoliko kaznenih djela za koje moguć i doživotni zatvor. Druge dvije osobe optužene za zataškavanje tog kaznenog djela, a posljednje dvije za ilegalno oružje (policija tvrdi da je pronašla ekplozivnu napravu s tajmerom napravljenu od čelične cijevi). Slučaj je, izgleda, ozbiljan. Optužbe za terorizam dozvoljavaju policiji dodatne moći i prava.
Ostale uhapšene osobe pod istragom su za "podršku pokreta, pokušavajući kršiti ljudska prava i slobode, kazneno djelo namijenjeno za pokrete mržnje [rasističke/ekstremne desnice].
Policija je objavila u javnosti ovu verziju: optuženi su planirali napad molotovima na vlak koji je prevozio vozila Hyundai. Dvoje njih je trebalo nabaviti "eksploziv", drugo dvoje je trebalo u stvari napasti vlak, a preostali troje djelovati kao izviđači.
Napad se trebao odviti u novembru, ali nije nikada izveden iz nepoznatih razloga, moguće je da je jednostavno odgođen.
Policija tvrdi da svi pripadaju "Zavjeri Vatrenih Ćelija". Sve su osobe nadzirane barem od prošlog septembra.
ABC
...

Danas u noći, 06.05.2015., prekinuo sam štrajk glađu nakon ispunjenja mojeg zahtjeva i otpuštanja koje slijedi, smanjenja kaucije s 5.000 na 2.000 eura, koju su platili neki od mojih 39 su-okrivljenih (iznos su platili neki od optuženih za "Skvot Nadir").
Stoga sada primam infuziju i oporavljam se u bolnici, iz koje ću izaći slobodan idućih dana.
U mojem slučaju mnoge stvari trebaju biti rečene, ali u ovom trenutku to nije moguće zato što nisam sposoban da u potpunosti iznesem sve što se desilo i što se pisalo tokom ovog perioda. Pošto vjerujem da svako političko djelo ostaje dio baštine, idućih ću dana objaviti sažetak o štrajku glađu.
Zahvaljujem svim solidarnim drugovima koji su ili riskirali svoju slobodu ili me podržali solidarnim tekstovima.
Veliko hvala odvjetničkom uredu Frangiskosa Ragousisa (Atena) i Stavrosa Malamisa (Solun).

BIJES I SVJESNOST

SVE ZA ŽIVOT - SVE ZA SLOBODU
Spyoros Mandylas
član Anarhističkog Skvota Nadir
06.05.2015.
Pirej, bolnica "Tzaneion"
...

Objavljen 22. broj "Lucioles", anarhističkog vjesnika Pariza i okolice.
Ako netko želi distribuirati list u svojem prostoru ili kvartu, može nas kontaktirati.
lucioles[at]riseup.net
Srdačno,
i živjela anarhija!
Svi brojevi "Lucioles" nalaze se online u PDF obliku na blogu vjesnika: lucioles.noblogs.org

Anarhist Sypros Mandylas nalazi se u 54. danu štrajka glađu, pati od snažnih glavobolja, vrlo niskog tlaka i velike fizičke iscrpljenosti, što ga primorava na krevet 24 sata dnevno.
Prije nekoliko sati objavljen je jedan tekst bivših članova Nadira, u kojem iznose slučaj i pokušaj izlaska iz apatije, čak uz privremenu nestabilnost. Taj potez ne dolazi od strane drugih okrivljenika za slučaj "Skvotovi Soluna" i njihovih advokata, koji ostaju ravnodušni prema kritičnoj situaciji druga Spyrosa Mandylasa.
Netko tko pobliže prati slučaj...
5.5.2015.
Izvor: InterArma
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/05/αφισα.jpg
Kažu da se osoba obično pobuni kada nema više što izgubiti, osim vlastitog života. Ali što kažu kada osoba odabere da obgrli smrt za Revoluciju i svoje ideje? Kada stavi u djelo riječi kao "Ni korak nazad", izlažući svoje vlastito tijelo ogromnom riziku?
Kao minimalni čin solidarnosti sa Spyrosom Mandylasom zalijepili smo jučer gornji plakat u centar Patrasa.
Bez mnogo i velikih riječi, nadamo se da će drug što prije okončati štrajk glađu, prije nego bude prekasno. Bolje je da odgovorni maknu sa strane svoju vlastitu sebičnost i plate bijedni iznos novca koji je potreban, i da prestanu igrati političke i sebične igre, prepirući se s osobom koja se nalazi u neposrednoj opasnosti!
Ako i dalje budu ravnodušni prema tome, trebali bi biti spremni za kasnije suočavanje sa svojom odgovornošću i savješću.
Borba se nastavlja, druže ostani snažan!
Suradnja Anarhista, Nihilista, Kaotičara s Olginog trga
RIJEČI PLAKATA:

Sloboda za anarhista Spyorsa Mandylasa
"Ni korak nazad, štrajk glađu do kraja, bijes i svjesnost"
Neka 39-orica smjesta plate kauciju

...

NA SVAKU AGRESIJU ODGOVOR
DOWNLOAD PDF: NO AGRESSION WITHOUT RESPONSE
Uhapšeni 18. septembra 2014., drugovi Juan Flores, Nataly Casanova i Guillermo Duran optuženi su za sudjelovanje u bombaškim napadima koji su se odvili 13. jula, za koji je odgovornost preuzela Međunarodna Zavjera Osvete, i 8. septembra 2014., za koji je odgovornost preuzela Zavjera Vatrenih Ćelija (Čile).
Odbacuju optužbe ali izjavljuju se anarhistima.
6. aprila 2015. uhapšen je Enrique Guzman, solidarni drug i prijatelj koji je posjećivao drugove u zatvoru.
14. aprila 2015. četvero drugova je započelo štrajk glađu tražeći:
- otpuštanje druga Enrique Guzmana
- neposredno otpuštanje drugarice Nataly Casanove iz izolacije i premještaj na odjel/toranj gdje će joj biti omogućeni kontakti/odnosi s drugim zatvorenicima i više vremena u dvorištu
- prestanak šikaniranja njihove bliske sredine
- okončanje napada i disciplinskih mjera protiv Juana i Nataly
- okončanje optužbi utemeljenih na DNK
Brošura sadrži tekstove drugova, o šikaniranju njih i njihove bliske sredine. Također, uvrstili smo i poziv solidarnosti koji smo objavili uz druge solidarne grupe.
Većinu tekstova su na engleski preveli drugovi iz Act for Freedom!
SOLIDARNOST-SUUČESNIŠTVO-DJELOVANJE PROTIV MOĆI
Sin Banderas Ni Fronteras, (Ni Zastave Ni Granice), nukleus antiautoritarnog nemira

Čile / sinbanderas.nifronteras(at)riseup.net
...

Danas je moj zahtjev za ukidanjem mjere ograničenja kaucije, koja me drži u zatvoru, procesuiran za Žalbenom sudu u Solunu.
Odgovor sudskog vijeća nije ukidanje kaucije, nego njeno smanjenje na 2.000 eura.
Zato, nastavljam štrajk glađu.
Sada breme okončanja štrajka glađu i moje otpuštanje leži samo na mojih 39 su-okrivljenika, pošto je sve što se pravno moglo učiniti, učinilo.
Dakle, 39 okrivljenika trebalo bi SMJESTA sakupiti iznos od 2.000 eura.
Okrivljenici za "Skvot Nadir" trebali bi sakupiti novac pri odvjetničkom uredu Olga Vlontzou, a okrivljenici za "Skvotove Soluna" bi trebali sakupiti novac pri odvjetničkom uredu Giannis Ieropoulos.
NI KORAK NAZAD
ŠTRAJK GLAĐU DO KRAJA
BIJES I SVJESNOST
Spyros Mandylas,
član Anarhističkog Skvota Nadir.
ponedjeljak 4.5.
Pirej, bolnica Tzanio
...

Danas, ponedjeljak 4.3., ispitan je zahtjev anarhista Spyorosa Mandylasa za ukidanjem 5.000 eura kaucije. U roku od oko pola sata sudsko vijeće je, čija imena ćemo objaviti u idućoj vijesti, odbacilo zahtjev i odlučilo, po savjetu tužitelja, da UMANJI IZNOS NA 2.000 EURA. Suci su jedva dozvolili (nakon prigovora Mandylasovog advokata) da saslušaju svjedoka obrane i samog advokata, manipulirajući proceduru ročišta. Bilo je i očito da se nisu čak ni pobrinuli da pročitaju zahtjev prije početka rasprave.
Drug, kao što je rekao mnogo puta, nije imao i nema namjeru prekinuti štrajk glađu budući da kaucija nije u potpunosti izbrisana. Zato će se, imajući to na umu, plus činjenica da se nalazi u 52. danu štrajka glađu, njegovo zdravstveno stanje ubrzo potpuno destabilizirati, zasigurno vodeći u SMRT.
Iskorištene su sve moguće "rupe u zakonu" i sada je slučaj "pravno iscrpljen". Nadamo se da u toku idućeg dana neće biti ispisana crna stranica u povijesti anarhije s mrtvim anarhističkim borcem kao glavnim likom...
K tome, ukazujem na propust lažne informacije na suđenju, u vezi okončanja štrajka glađu Spyrosa Mandylasa, nakon što su solidarni drugovi nazvali druga da saznaju njegovo zdravstveno stanje.
U idućim će satima uslijediti tekst Spyrosa Mandylasa, štrajkaša glađu od 14.03.
JOŠ NIŠTA NIJE GOTOVO
NI KORAZ NAZAD
Solidarni drugovi
...

Po riječima liječnika koji nadgledaju zdravstveno stanje štrajkaša glađu, Spyrosa Mandylasa, ako ukupni gubitak njegove tjelesne težine, dosegne 28%, a do sada je dosegao 25%, izgubit će život.
Treba naglasiti još jednom da je život našeg druga u neposrednoj opasnosti i da će sav teret odgovornosti u slučaju stalne štete ili gubitka pasti na njegovih 39 su-okrivljenika, te suce Lygasa, Panagiotakopouloua, Stergoudia i Zografosa, koji su ga osudili u odsustvu, na sedam godina zatvora uz 5.000 eura kaucije. Sudac koji će preispitati njegov zahtjev za ukidanjem plaćanja kaucije, u ponedjeljak 4.5., bit će također odgovoran ako ga odbije, pošto će u tom slučaju drug nastaviti štrajk glađu i neće prihvatiti da drugovi i prijatelji plate kauciju.
BIJES I SVJESNOST
Anarhistički Skvot Nadir
...

Iz "Des Ruines", Anarhistički aperiodični časopis, br. 1, januar 2015.
Ukinimo Političkog Zatvorenika
Već par godina vidimo kako se ponovno pojavljuje pojam "politički zatvorenik". Pojam koji smo smatrali da je nestao već desetljećima, barem iz antiautoritarnih sredina.
Pojam koji je postao tipičan za razne markističke ili maoističke sekte, za Amnesty International ili za građanske političke disidente u autoritarnim režimima kao što su Rusija, Birmanija ili Iran; ili pak u okvirima borbi za takozvano nacionalno "oslobođenje", od Baskije do Kurdistana, prolazeći kroz Palestinu; ali tipičan i za krajnju desnicu. Iz čega, dijelomično, proizlazi naš osjećaj tjeskobe naspram ponovnog pojavljivanja ovog pojma, u raznim dijelovima svijeta, u ustima drugova. Želimo ukinuti, danas i zauvijek, navedeni pojam ne samo zato što je oprečan svim našim antipolitičkim perspektivama, zato šmo smo mi oprečni svima koji nama žele upravljati, koji nas žele zastupati i nama vladati putem sredstva politike. Nego i zato što, uz ovo uskrsnuće, postoji i, svjesna ili nesvjesna, nezdrava posljedica stavaranja razlika između zatvorenika samo na temelju "krivičnih djela" za koje nas država optužuje, kroz povečalo Kaznenog zakona. To vodi u društvenu hijerarhiju, po takozvanoj vrlini okrivljenih djela, između onoga zaslužuje da bude oslobođen ili podržan i drugih. Poništavajući sve stoljetne antizatvorske kritike anarhista i antiautoritaraca. Radilo bi se dakle o izražavanju solidarnosti samo zatvorenicima koji su u zatvoru zbog svojih ideja, na štetu ostatka zatvorskog stanovništva, potpuno zaboravljenog ili korištenog samo za potvrdu, na njihovoj koži, neke teorije.
No, što je točno politički zatvorenik? Pogledajmo s aspekta moći: za Vijeće Europe, na primjer, političkim zatvorenikom treba smatrati zatvorenika ako mu je zatvorom uskraćeno jedno od osnovnih prava zajamčenih Europskom Konvencijom o Ljudskim pravima, posebice "sloboda misli, savijesti i vjeroispovjesti, sloboda izražavanja i informacije, i sloboda okupljanja i udruživanja". Ali, i ako je zatvor nemetnut iz čisto političkih razloga, bez ikakve veze s ijednim kršenjem. No, tiču li se ta demokratska naklapanja anarhista?
Da budemo jasni, mi smatramo da je većina zatvorskih kazni, danas kao i uvijek, uzrokovana mnogo više političkim kontekstima i razlozima, nego specifičnim kršenjima. Zato što, mada se na sudskom procesu optužnice gotovo uvijek temelje na konkretnim djelima, uvijek država i njen pravosudni sistem odlučuju u kojoj će mjeri kazniti ovo ili ono specifično djelo, ovaj ili onaj dio stanovništva. Zato što je represija baš svih takozvanih "nezakonitih" djela, očigledno, tehnički neizvediva. Zbog prevelikog broja zakona, zbog broja policajaca ili zbog drugih tehničkih, ili pak političkih, razloga, pošto bi tolerancija nultog stupnja povukla za sobom i veći rizik pobuna. Represija nezakonitosti (a zatvor je jedan od sredstava) odgovara, dakle, određenoj strategiji i političkim programima.
Zar ne zatvaraju osobe kako bi povećali ili smanjili cifre koje će poslužiti izbornim ambicijama političara, kako bi dokazali neku teoriju ili bacili pijesak u oči? Zar ne zatvaraju nadasve nepoželjne koje ne žele vidjeti drugdje u društvu, nepoželjne koji se često suočavaju s represivnim institucijama zbog svog siromaštva, dakle zbog svoje nemogućnosti da se obrane sredstvima koje pravda tvrdi da "jamči" istima, kao što su odvjetnici, koji rade samo ako su skupo plaćeni, ili pak jamstva dohotka i doma, luksuz za većinu zatvorenika. Sve je uređeno na način da zatvori budu ispunjeni siromasima, a tako zaista i je.

Discordia je radikalno neslaganje, nasilna nesuglasica koja dovodi ljude u opoziciju i stavlja ih jedne nasuprot drugih. Mi pak želimo ohrabriti da se postave protiv ovog starog svijeta i njegovih pobornika, kao što se već dešava, tamo i ovdje, kroz brojna djela pobune i nepokornosti. Nemamo namjeru bacati vodu na usijanu žeravicu tih pobuna, nego, radije, kao božica Diskordija [Eris], bacati jabuku nesloge usred ovog društva, u kojem su, izgleda, trgovački i represivni odnosi nadvladali uzajamnu pomoć, solidarnost i potragu za životom koji bi željeli živjeti. I protiv ove raširene rezignacije i potrage za suglasnošću pod svaku cijenu - čak i pod cijenu apatije.
Daleko od svih dogmi i uz anarhističku perspektivu, La Discordia je knjižnica kojoj je cilj gajiti revolucionarni projekt u nekim od osnovnih aspekata: kroz čitanje, raspravu, teoriju, pisanje, papir, diskusiju. Mjesto za susret u kojem će se izmijenjivati informacije o tekućim zbivanjima u revolucionarnom i anti-autoritarnom pokretu diljem svijeta, uspoređivati ideje, otkrivati, kopati; mjesto u kojem rasprava nije nužno sinonim za suglasnost i nije isključivo za stručnjake. Radi se i o fizičkom prostoru, kako bi se izašlo iz virtualnog, uz osobnu raspravu, licem u lice, i dijeljenjem. To su knjige, novine, letci, brošure, plakati i drugi dokumenti, arhive današnjice i prošlosti, doprinos prijenosu povijesti individualnih i kolektivnih borbi. Sve što može doprinijeti razvoju ideja, raskidom s državom, politikom i kapitalizmom. Ako je Diskordija izazvala Trojanski rat svojim provokativnim činom, mi se nadamo da ćemo našim na neki način doprinijeti ratu protiv svih autoriteta, dodajući gorivo njegovim idejama.
La Discordia je autonomna (i deficitarna) knjižnica, koja ovisi i o vašoj podršci i sudjelovanju. Nalazi se na sjevero-istoku Pariza, i želi još diskretno ali stalno prisustvo anarhista u ovom kvartu, već par godina, učiniti uočljivijim i pristupačnijim.
...

NAPOMENA: RadioAzione [Hrvatska] objavljuje vijest o policijskoj represiji nad anarhistima u Češkoj i šalje pozdrave podrške anarhistima pod istragom i u pritvoru, što ne znači da podržava u cijelosti objavljeni tekst, pošto smatra da dio anarhističke-nihilističke borbe za potpuno uništenje postojećeg nisu sindikalistički ciljevi kao što je isplaćivanje plaća, zato što nas ne zanimaju javni govori i podrška masa, nego naša individualna pobuna, zato što sajam knjiga nije akcija, jer anarhistička akcija, direktna akcija, je čisti čin uništenja.
NOTE: RadioAzione [Croatia] publish this news about the repression against the anarchists in Czech Republic, and send greetings of supports to the investigated anarchists, and in custody. But this doesn't means that RadioAzione [Croatia] support the text entirely, because the syndicalist goals, as the paying wages, aren't part of the anarchist-nihilist struggle for the destruction of existing, because we're not interested in public speeches and in the support of the massess, but in the individual revolt, because a bookfair is not an action - the anarchist action, the direct action, is the pure act of destroying.
Uslijed masovnog napada na anarhiste, u utorak noć, tri osobe su optužene za terorizam i zadržane u pritvoru. Čitava policijska operacija, nazvana "Feniks", započela je rano ujutro pretresom brojnih stanova i društvenog centra "Ateneo" u gradu Mostu. Uhapšeno je 20 osoba, dio njih samo je ispitano i odmah otpušteno.
Tri osobe su optužene za pokušaj terorizma (12-20 godina zatvora), dok su druge, službeno pod istragom za isto krivično djelo, otpuštene. Drugi su čak optuženi što nisu prijavili to ozbiljno krivično djelo. Tri osobe su zadržane u pritvoru. Budući da su neki serveri zaplijenjeni, većina čeških anarhističkih web-siteova je ugašena.
...

Neka se svaki dan nemira i svaka minuta u kojoj je potrebna naša solidarnost s našim drugovima u zatvoru, pretvori u prikladan trenutak za izoštravanje afiniteta u uličnim djelima, pokrećemo naše zapaljivo suučesništvo da bi prekinuli rutinu, normalan tok života u gradu i monopol države i prevladavajućeg poretka nad upotrebom nasilja.
Tokom prvih jutarnjih sati, u petak 1. maja, podigli smo barikadu i zapalili je, na području Vespucio Sur, kao znak nemira i solidarnosti sa štrajkom glađu naših drugova Juana Floresa, Guillerma Durana i Nataly Casanove, koji traže prekid izolacije Nataly, neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana, prekid upitnog korištenja testova DNK i prijetnji obiteljima, prijateljima i drugovima.
Neka solidarna vatra učini vidljivom borbu drugova, koju vode na dostojanstven i borben način.
Zato što je njihova borba i naša.
Zato što bi se svatko tko se suoči s autoritetom mogao bi naći u istoj situaciji, ili sličnoj, da ga moć napadne i prijeti mu.
Neka nijedan drug ne ostane indiferentan prema odluci Juana, Guillerma, Enriquea i Nataly.
Oni danas riskiraju vlastiti život, šaljući istu ratnu poruku koja se zapalila kao benzin na našoj barikadi: protiv napada moći naš odgovor je izoštriti borbu za naše dostojanstvo i slobodu.
Protiv ravnodušnosti i inercije
Za neprekidno suočavanje sa svim oblicima moći.
Solidarnost i djela sa štrajkom glađu Juana, Guillerma i Nataly.
...

28. aprila održano je ročište sudskog procesa protiv drugova Juana Floresa, Nataly Casanove, Enriquea Guzmana i Guillerma Durana, optuženih za postavljanje i detonaciju različitih eksplozivnih naprava, i za pokušaj postavljanja drugih u Santiagu. Drugovi su započeli štrajk glađu između 13. i 14. aprila. Na ovom ročištu tužilaštvo i tužitelji, pravni i fizički, izmijenili su tužbe, dodajući novi optužbe.
Nataly je optužena za sudjelovanje u izradi naprave koja je eksplodirala na 1. Komesarijatu Santiaga, pošto javno tužilaštvo i policija tvrde da su pronašli DNK drugarice među ostacima eksploziva. Isti tvrde da su bili prisutni i tragovi Juana i Enriquea među tim ostacima. Osim toga, optužena je, bez ikakvog dokaza, i za eksploziju u 39. Komesarijatu Bosquea, a tome je dodana i optužba za postavljanje i detoniranje naprave u podzemnoj željeznici Los Dominicos te za pokušaj atentata, na osnovu sumnjivih dokaza pronađenih tokom pretresa njenog doma.
Drugarica se i dalje nalazi u pritvoru u zatvoru San Miguel.
Juanu je također izmijenja optužnica te je dodatno optužen i za sudjelovanje u eksploziji u podzemnoj željeznici Subcentro, Vojna Škola, gdje je ranjeno 14 osoba, što znači 14 novih optužbi, za nanošenje težih i lakših ozljeda, pokušaj ubojstva, a sve to kao terorističko djelo. To dozvoljava tužiteljstvu korištenje antiterorističkih zakona za povećanje kazni i različitih trikova, kao što su tajni svjedoci, zamke istrage koje nose teret zatvora za naše drugove. Zadržane su optužbe za sudjelovanje u napadima na 1. Komesarijat, na Los Dominicos i za pokušaj atentata.

TEKST ANARHO-NIHILISTA SPYROSA MANDYLASA U KONTEKSTU PREISPITIVANJA NJEGOVOG ZAHTJEVA
U ponedjeljak 4. maja, u 9, moj zahtjev za ukidanjem mjere ograničenja, kaucije, koja me drži u zatvoru, bit će procesuiran na Žalbenom sudu u Solunu, u sudnici 335.
Danas, četvrtak 29. aprila, ja sam u 47. danu štrajka glađu, i izgubio sam oko 20 kila, što znači 25% moje početne težine. Tlak, razina šećera i puls nalaze se sada u kritičnom stanju, dva puta sam izgubio svijest, pretrpio nekoliko trbušnih poremećaja, uz gubitak prirodnih elektrolita, i probleme s jetrom. Odbio sam liječnički savjet da uzmem elektrolite. Uz to, od prvog dana hospitalizacije u bolnici Tzanio jasno sam rekao da ne prihvaćam serum čak ako pandem u komu. Liječnici i medicinske sestre nemaju nikakve odgovornosti.
Na dan kada će moj zahtjev biti preispitan bit ću u 52. danu štrajka glađu. Jedina odluka koju ću prihvatiti je potpuno ukidanje mjere ograničenja kaucije, koja me drži u zatvoru.
ŠTRAJK GLAĐU DO KRAJA

BIJES I SVIJESNOST
Spyros Mandylas
član Anarhističkog Skvota Nadir
četvrtak 29. aprila 2015.
Atena, bolnica Tzanio
...

Zahtjev koji je predao drug - u štrajku glađu - Spyros Mandylas, stigao je danas u Solun, faksom, protokoliran i poslan službeniku odgovornom za utvrđivanje dana ročišta. Priloženi su i postojeća liječnička izvješća o drugu Spyrosu Mandylasu. Zahtjev će preispitati žalbeni sudac, kako bi odredio datum ročišta. Tajništvo će uzeti njegov slučaj u obzir kao prioritetan.
Najveći problem koji se nameće proizlazi iz činjenice je da bi se odredio datum ročišta, odluka suda mora biti prije javno objavljena (što znači sve odgode, praznici, izmjene, optužbe, svjedočenja, prijedlozi tužitelja i advokata, odluke, SVE mora biti točno zapisano). Po riječima tajništva, to se neće desiti prije juna, pošto odluka sadrži 200 strana i mora je provjeriti predsjednik suda, kako bi bila dovršena. Radi se o vrlo velikom spisu da bi se mogao odmah objaviti.
Ako sudac, na temelju neformalne odluke, ne odluči datum ročišta do sutra (što može učiniti samo iznimno, ako to uopće čini), nema drugog načina da bude otpušten, osim sakupljanjem iznosa novca potrebnog za kauciju.
Ozbiljnost situacije našeg druga Spyrosa Mandylasa - u štrajku glađu od 14.03.2015. - ne ostavlja prostora za ravnodušnost i inertnost birokratskih trikova pravosudnih vlasti. U slučaju nanošenja svake štete ili poremećaja zdravlja S.Mandylasa (zbog kašnjenja), odgovornost neće pasti samo na njegovih 39 su-okrivljenika, nego i na pravosuđe.
DRUŽE, IZDRŽI DO POBJEDE
Anarhistički Skvot Nadir
...

Žalbeni sud je potvrdio presude protiv dvojce anarhističkih drugova Alfreda Cospita i Nicole Gaia. Podsjećam da su drugovi preuzeli odgovornost na sudu, kroz dva teksta, za napad na izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija (7. maja 2012.), za koji odgovornost preuzeo, putem izjave 11. maja 2012., "Nukleus Olga - F.A.I./F.R.I".
Kazne su nešto umanjene zbog redefiniranja manjih kaznenih djela:
Alfredo Cospito osuđen na 9 godina, 5 mjeseci i 10 dana (prije žalbe na 10 godina i 8 mjeseci).
Nicola Gai osuđen na 8 godina, 8 mjsesci i 20 dana (prije žalbe 9 godina i 4 mjeseca).
Solidarnost i suučesništvo s Alfredom i Nicolom!
RadioAzione
...

Jutros, 28. aprila, u 06:00 sati, u Genovi, karabinjeri specijalne jedinice R.O.S. izvršili su pretres doma jednog anarhističkog druga iz Genove, pod istragom zbog (kako piše u zapisniku): „javnog poticanja na terorističkih djela te javnog veličanja terorističkog zločina, posebice poticanja na direktne akcije (to jest nasilnih djela u svrhu terorizma) te veličanja krivičnog djela nanošenja teških rana u svrhu terorizma, na štetu Roberta Adinolfija, dana 7. maja 2012., za koje je odgovornost preuzeo Nukleus Olga/FAI-FRI dana 11. maja 2012. U Genovi 15. maja putem jednog javnog dokumenta objavljenog na web-siteu Informa-azione.
Tekst na koji se odnose objavljen je na različitim web-siteovima, i potpisao ga je drug vlastitim imenom, nakon što su se neki iz Genove željeli distancirati od onih koji su napali Adinolfija.
Tokom pretresa drugu su zaplijenjena dva računala, 1 hard-disk, 2 USB memorije i papirnati materijal.
Ni korak nazad!
Solidarnost s Nicolom i Alfredom!

Tekst za koji je drug optužen:
(odgovor na tekst „I puntini sulle i”)
Tko se ne distancira...
Čitajući otužni tekst koji dolazi, nažalost, baš iz grada u kojem živim, osjećam potrebu da preciziram nekoliko stvari, da ne padnem, govorim samo u moje ime, u isti lonac sa sugrađanima koji se distanciraju.
Ono što odmah pada u oči, a zatim i na um, je razlog zbog kojeg takozvani drugovi osjećaju potrebu da napišu tekst kojeg vjerojatno ni Don Gallo [svećenik koji vodi komunu za siromašne i marginalizirane, nap.prev.] s čitavom komunom Svetog Benedikta ne bi bio uspio izroditi.
Tekst koji uzima u obzir samo djelo počinjeno protiv onog usranog Adinolfija, kao da nije zaslužio metak u nogu, te spominje par petardi koje su poslane tu i tamo kao da se o radi o najvećem zlu.

Udine, 26. aprila 2015., sati 9:21
Dva anarhistička druga otele su dvije patrole pandura, na autobusnoj postaji, i deportirali ih u policijsku stanicu, po naredbi DIGOS-a [politička policija, nap.prev.], koja se već 25. bila obrušila na jednog od istih, tokom inicijative solidarnosti s drugovima pogođenima antianarhističkom represijom, koju načelnik Krakovia (G8 2001. u Genovi, val di Susa...) pooštrava sve više, od samog preuzimanja dužnosti.
Nakon što su više od sat vremena zadržani u stanici (uz fotografiranje i uzimanje otisaka), jednom je izrečena mjera udaljenja iz grada Udine, zato što se nalazio u društvu drugog, već osuđivanog, i zato što je zamjećen i u drugim gradovima.
Nakon iznesenog, ne želimo ni milost ni žrtve, ne očekujemo ništa drugo od oružane ruke države.
ACAB
Za borbu protiv represije! Za anarhiju!
Anarhisti
...

Nakon gotovo četiri mjeseca rada na ovom novom prostoru i kašnjenja u kontekstu ovog društvenog rata, u kojem svakodnevno ima sve više zatvorenih drugova, pokušali smo stvoriti projekt kojim bi doprinijeli borbi za potpuno oslobođenje s anarhističkih i nihilističkih pozicija.
Bratski pozdravi
Instinto Salvaje
www.instintosalvaje.com
instintosalvaje@bastardi.net

"I moja namjere da spavam toga su se jutra uputila na buđenje, na prekid sa svakidašnjicom, i s individualnim djelom na prsima kao kamenom, ispunjenima uništenjem ovog i bilo kojeg društva.
Učinite mi uslugu: pokušajte živjeti anarhiju." - MAURICIO MORALES DUARTE


"Baci se u slobodu, ovo je moj prijedlog: pljačkaj, kradi, zapali, napadni onoga tko te izrabljuje, da bi uništio autoritet, koji nas uvjetuje i oduzima nam slobodu. Ne traži vođe za tvoje želje za slobodom. Prekini sa logikom moći i s onima koji je podržavaju." - SEBASTIAN OVERSLUIJ SEGUEL
...

DOWNLOAD: .wav
DOWNLOAD: Soundcloud
Glazba ovog CD-a napisana je za pripovjetku "NA013" (autor Jkz), čitanu tokom radioemisija (Dirette D'Azione) na RadioAzione.org, između decembra 2013. i oktobra 2015.
Izvorna ideja, koja je još aktualna, bila je objaviti ovaj CD uz knjigu "NA013", ali uzevši u obzir vrijeme potrebno za realizaciju (iz različitih razloga, među kojima i nažalost najosnovnijeg... financijskog) odlučeno je da se glazba stavi na raspolaganje svakome tko je želi skinuti, a i umnožiti za distribuciju.
Podsjećam da CD nema cijene, moja je želja da bude korišten kao benefit za anarhističke drugove u zatvorima diljem svijeta.
Zato, ako ga netko skine i snimi, neka ne bude škrt, ili još gore trgovac, i neka pošalje novac ili izravno u zatvor ili anarhističkim fondovima solidarnosti.
Isto tako, tko ga uzme od neke distribucije, neka bude darežljiv, i neka se sjeti da novac ne ide meni, a u slučaju da ga distribucija prodaje u svrhu zarade, možete ga ukrasti.
CD možete skinuti i sa stranice "Muzika" web-sitea RadioAzione [Hrvatska] ili sa stranice Download i "Edizioni RadioAzione" web-sitea RadioAzione [Italija].
<em>
...

DOWNLOAD PDF-IMPOSED: "Il Branscolo"
"Il Branscolo. Priča o vukovima na rubu živčanog sloma"
Izdanja RadioAzione 2015

Video s podnapisima na engleskom i talijanskom jeziku, prikazuje početni dio Projekta Feniks, međunarodnog projekta brojnih i različitihe sabotaža i napada u različitim zemljama.
Posvećeno Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, Ćelija Olga FAI/IRF, koji su preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.


"Mi smo ovdje, gdje sve započinje sada."

Projekt "Feniks" je odmotavanje sakrivene mape, koja označava jedan od puteva prema Atlantidi praktične teorije. Nepoznati i izgubljeni kontinent koji postoji onkraj rubova gorućih gradova međuprostora. Stvoren kroz djelo, dijalog i ideje, neformalno organiziran po anarhističkim principima neprekidnog autonomnog napada, revolucionarne solidarnosti i internacionalizma. Niz napada koje su počinile različite radikalne grupe direktne akcije širom svijeta, prekidajući tišinu izolacije i uzvračajući udarac zatvorskom društvu tehno-industrijskog sistema.
Zatvoreni članovi ZVĆ optuženi su za poticanje na napade, Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis uhapšeni su i optuženi za čin 4. ovog projekta, šaljući paket-bombu bivšem komandantu antiterorističke agencije, Dimitrisu Xorianopoulosu; doke je Christos Rodopoulos optužen za slanje paketa-bombe Dimitrisu Mokkasu, glavnom tužitelju za slučaj ZVĆ, kao čin 6.
Projekt Feniks je danas obnovljen kroz napade 2015. u Čileu, Češkoj i Grčkoj, s drugovima s područja Češke koji su započeli kampanju "Uništimo represiju". Priča Feniksa se i dalje piše...
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

NI MILIMETAR NAZAD

DEVET MILIMETARA U GLAVU PANDURA
...

Od četvrtka 16. aprila nije više na snazi zabrana susreta među zatvorenicima s odjela AS2 u Ferrari, koju je naložilo torinsko tužilaštvo, kako bi zabranila komunikaciju između zatvorenika u pritvoru zbog sabotaže NO TAV u Chiomonteu (suđenje - protiv Graziana Mazzarellija, Francesca Sale, Lucia Alberta - po skraćenom postupku, započet će 23. aprila u Torinu) i anarhističkih zatvorenika, Nicole Gaia i Alfreda Cospita, već zatvoreni na odjelu visoke sigurnosti.
Adriano Antonacci se nalazi na uzdržavanju 15 dana izolacije (kazna kojoj su svi zatvorenici podvrgnuti, redom, zbog prosvjeda proteklih mjeseci). I za njega, već nekoliko tjedana, nije više na snazi zabrana susreta sA su-optuženim Gianlucom Iacovaccijem, nakon prvostupanjske presude i premještaja Gianluke iz Alessandrije u Ferraru.
Dakle, svi drugovi mogu ponovno zajedno dijeli izlaz u dvorište i međusobno se družiti.
...

Juanu Floresu, Nataly Casanovi, Enriqueu Guzmanu i Guillermu Duranu, odvratno Javno Tužilaštvo pri 15. Garantnom Sudu preoblikovat će optužbe.
Određeni javni tužitelj, Claudio Orellana, naglasio je da će u tzv. "Slučaju Bombas 2" ovo preoblikovanje optužbi služiti za određivanje broja žrtava i štete nanesene prilikom napada, i da bi se i Enriquea uvrstilo u sudski proces.
Podsjećamo da su tokom posljednjeg ročišta i Juanu i Nataly lisicama svezane ruke i noge, uz apsurdne mjere zaštite, što samo želi pokoriti našu braću i sestre.
Solidarizirajmo aktivno s drugovima Juanom, Nataly, Enriqueom i Guillermom u štrajku glađu od 14. aprila!
...

Povratak na ulicu, nakon više od godinu dana zatvora.
Bila bi laž reći da je sve bilo lako. Radi se o mješavini lijepih iskustava i trenutaka neizvjesnosti, što je teško podijeliti. Oduzimanje tijela, svake psihičke autonomije, ostati sama sa sobom, to je bila svakodnevna borba. Mješavina straha i sreće. Ali suučesnici koji su me pratili, iz bliza i iz daleka, bili su i više nego svjesni, i vrlo prisutni. Senzibilnost je snaga jedne bezgranične solidarnosti.
Željela bih ovim malim pismom poslati jedan iskren i suučesnički pozdrav svima koji su u bijegu, koji su još zatočeni u zatvorima diljem svijeta i koji se bore za slobodu u ovom veliku zatvoru pod otvorenim nebom. Bila sam u zatvoru, gdje svaki dan pristižu nove osobe, represija postaje sve snažnija, i nakon ovog iskustva želim zahvaliti na bezgraničnoj solidarnosti koju smo dobili, borba se nastavlja sa svima koji se bore za svoju slobodu.
Uzvik buntovne snage buntovnim dušama koje sam susrela na mojem putu i koje su me dirnule svojim senzibilitetom i snagom.
Poseban pozdrav Chivi, drugu, bratu, nadam se da je sve u redu tamo gdje jesi, i uvijek ćeš biti uz mene. I snažan zagrljaj drugaricama iz Santa Marte koje nosim u srcu.
...

Danas, u petak, podnijet je zahtjev za prekid mjera ograničenja sudu u Solunu, u vezi 5.000 eura potrebnih za otpuštanje. Zahtjev je ispunio drug u tajništvu zatvora Korydallos na temelju svojeg štrajka glađu i zato što očekuje važnu sudsku raspravu. Drug se od petka navečer (17.04.) nalazi u Općoj bolnici Tzanio. Ustrajno nastavlja svoju borbu za otpuštanje i ostaje mentalno i fizički snažan. Iduće vijesti o njegovom zdravstvenom stanju uslijedit će u nadolazećim satima.
SNAGE NAŠEM DRUGU SPYROSU MANDYLASU
NEPOSREDNO ISPUNJENJE NJIHOVIH ZAHTJEVA
NI KORAK NAZAD
NEKA SVATKO PREUZME SVOJU ODGOVORNOST
Anarhistički Skvot Nadir
Izvor: InterArma

"Danas u Čileu, kao u Grčkoj i Španjolskoj, kažnjava se solidarnost, ljubav i njihove ljepote". Natalie Casanova

Pozdravljamo drugove Nataly Casanovu, Juana Floresa i Guillerma Durána, koji su 14. aprila započeli štrajk glađu zahtijevajući oslobođenje Enrique Guzmána (uhapšenog u noći 6. aprila, od tada u pritvoru), progon njihovih voljenih od strane bijedne institucije Žandarmerije i represivnih ruku države, zahtijevajući i prekid izolacije kojoj je podvrgnuta drugarica Nataly Casanova.
U ovim mjesecima pritvora drugovi su se s dostojanstvom suočili s represivnim potezima stražara, bez da i jedan milimetar povuku svoju uvjerenja i ideje o slobodi. S ulice, bezuvjetno solidarni s njima, priznajući ih kao drugove i kao dio naše iste borbe protiv Moći i čitavog Autoriteta.
SOLIDARNOST I AKCIJA S DRUGOVIMA U ŠTRAJKU GLAĐU OD 14. APRILA!!!
NAPRIJED I RATNO!!!
...

Nedavni događaji koji su se materijalizirali kroz novi materijalno-pravosudni i medijski napad na našu najbližu sredinu, uz maštovitost nekog pravosudnog službenika, koji nastoji zastupati i podignuti moral svojih kolega, zasjenjenih prethodnim neuspjehom "Slučaja Bombas", i pokušava oživjeti slučaj koji ni nakon više od šest mjeseci našeg pritvora (od 10 kojih su odobreni) nije dao željene ishode, već samo nagađanja, kroz njihove medije koji igraju odvratnu ulogu odobravanja i sanktifikacije svake istine koju vlast prikazuje kao apsolutnu, pa makar joj nedostajala svaka logika.
Lažno, kao i prijetnje smrću koje kažu da smo izrekli njihovim slugama... mene i mojeg druga optužili su za iste stvari, nameću nam kaznu unutar ove kazne, zbog našeg buntovnog ponašanja i zato što preziremo stražare, a osim toga uskraćuju nam svaki oblik susreta, mada se to desilo samo jednom, u novembru 2014., što je odmah izazvalo prijave.
Danas prikazuju tako apsurdne dokaze, kao u prethodnom slučaju, protiv našeg brata i prijatelja Enriquea Guzmana: opušak cigarete, kapa, ugljen, sumpor, aparat za gašenje požara. Nadobudnost kojom se pokušava nastaviti ovaj slučaj je zaista smiješna, kao i njihov najbolji "dokaz" protiv nas, koji su bile (ili jesu) slike s telekamera za video-nadzor, i koje su mnoge nasmijale, te DNK koji navodno pripada meni i mojem drugu Juanu Floresu, a sada se "trude" i da okrive Enriquea.
Doznajemo od njihovih vještaka, putem sredstva informiranja, kako je gotovo nemoguće pronaći nakon eksplozije genetski materijal prikladan za usporedbu, kao što su to iznijeli tužitelji. Radi se, po njima, o 3 ili više traga izmiješanog DNK, a po riječima istih stručnjaka izmiješanost 2 DNK ne može biti vjerodostojna i pouzdana (osim pouzdanog primjerka njihovih stručnjaka).
Znači, najbolja alternativa je uhapsiti osobe koje su nas posjećivale: Enriquea, ali to nije jedini slučaj, jer su bili uhapsili još jednog našeg prijatelja i odveli ga u 33. Komesarijat, gdje je odveden i Enrique. Prijatelj o kojemu nitko nije imao nikakvih vijesti gdje se nalazi, čitav ponedjeljak 6. aprila, nakon što je izašao u kupovinu. Danas, sretna sam što si dobro i što su te pronašli, ne znam što se zbilo na tom mjestu.
Unatoč svemu tome, progon naših obitelji i naših prijatelja ne prestaje, svaki put prijete sve očajnijim represivnim iznenađenjima... Enrique, prijatelju i brate, otkad smo ovdje pružio si nam svu tvoju podršku i tvoju solidarnu ljubav, tvoja mirnoća, snaga i dostojanstvo stiže do nas putem njihovih odvratnih sredstava. Enrique, kojeg naši progoni nisu nikada zastrašili ili udaljili, koji nas je dolazio posjećivati svaki tjedan, s brdo hrane, kao i Guillermo, čineći sve moguće kako nam ništa ne bi nedostajalo... Udaljavamo te od našeg slučaja i volimo te.

S novim policijsko-novinarskim izvještajem nastoji se pogoditi drugove koji su povremeno u kontaktu sa zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija. U ovom slučaju pokušavaju lokalizirati drugove iz UK koji, po izvještaju pandura, tamo objavljuju jedan ustanički anarhistički časopis. Žele istražiti zašto su drugovi iz inozemstva dolazili u Grčku određenih dana. Uz to, uzeli su u obzir i važnost prisustva ćelija FAI u zemlji i izvijestili da će jedna grupa grčkih pandura doći tamo kako bi informirala svoje kolege. Radi se o lovu na vještice koji sada pogađa i drugove u inozemstvu. Slučaj bijega članova ZVĆ postaje savršeni alibi, nakon mjeseci medijske propagande, za čistku i lov na drugove koji su već na meti pandura.
Solidarni
...

Napomena RadioAzione: Slijedi nekoliko rečenica iz teksta Nikosa Maziotisa koji, mada nipošto ne dijelim njegove stavove, vrlo jasno kaže iz kojih je razloga pokrenut štrajk glađu u grčkim zatvorima.
Nije potrebno posjedovati veliku mudrost da bi shvatili, sasvim jasno, kako je navedeni štrajk organiziran jer je sada na vlasti Syriza, dok su premještaji u nove zatvore tipa C započeli u prvim danima decembra (za vrijeme prethodne vlade). Neću niti postavljati pitanje zašto nije prije započeo taj oblik prosvjeda, jer ionako, uz ovakve zahtjeve, ne bih ga bio podržao ni u tom slučaju.
Pravi cilj zbog kojeg je organiziran takav štrajk, koji veoma podsjeća na onaj u specijalnim njemačkim zatvorima u sedamdesetim godinama, kojeg je vodila jedna grupa maoističkih boraca (Crvene Brigade su bili u odnosu na njih slobodari...), i koje mnogi anarhisti još i danas cijene (ali zašto???), bio je vršiti pritisak na Tsiprasa i njegovu bandu.
Reformistički cilj, ili revolucionaran ako vam je draže, ali značenje ostaje isto (revolucije su u povijesti dovele samo do promjene vlasti, i to je činjenica a ne teorija). Vršiti pritisak na vladu, prebacujući joj odgovornost eventualne smrti zatvorenika u štrajku glađu, kada se misli da ta vlada može popustiti zahtjevima, to je politika, a ne anarhizam. To znači priznati, čak i samo simbolički, vlast, njegove zakone i državu. Tko podržava takve borbe nije drugačiji od onih koji ih vode na vlastitoj koži.
Zar bi RadioAzione trebao sve tu prešutjeti?
U redu! Onda neka govore riječi Maziotisa, tako nećete reći da smo mi ti koji ustrajemo na tome.
Iz teksta Nikosa Maziotisa o okončanju štrajka glađu. Čitav tekst na engleskom na 325
...

Prijateljice/i, drugarice/ovi, obitelj i srodni.
Kroz nekoliko riječi koje sam uspjela izmijeniti s nekoliko osoba (zato što se nalazim u izolaciji i nisam upoznata sa zbivanjima) saznala sam da postoji tjedan nemira, koji se održava između 10. i 20. aprila, za solidarnost s antiautoritarnim zatvorenicima/enicama, nadasve za one koji su osuđeni na duge godine zatvora. U vezi toga željeli bih izraziti ovim tekstom moj doprinos solidarnosti, točnije solidarnosti sa zatvorenim drugovima. I prije sam mislila, a sada s ovim što proživljavam mi je još jasnije, da kada drug stigne u zatvor i postane dakle zatvorenik, jedinu podršku koju ima je on sam, njegova uvjerenja, misli, osjećaji i njegova vlastita ljubav, individualnost, što je osnovno kada se osoba suoči s tako ružnim i dekadentim mjestom kao što je zatvor, k tome mi smo sami naš izvor snage. Ali odjednom se desi da naše uši i naše oči susretnu geste, inicijative, djela učinjena za nas, i u tim trenucima osjeti se kao zagrljaj, kada se osjetimo ispunjeni i vrati se neizbježiv osmijeh. Kada se prijeđe zatvorski zid, tada čitava individualnost zatvorenika se ispuni još većom snagom i uvjerenjem. Taj trenutak smatram suučesništvom, zato što znamo da nastavljamo s borbom. Pridružujem se pozivu koji se realizira i pozivam na solidarnost sa zatvorenicima s područja u borbi, postavljajući se protiv svakog autoriteta. Sva moja ljubav i snaga onima koji su suočeni s teškim kaznama, i neka godine ne unište njihove ideje i osjećaje. Ne zaboravimo, osim toga, da zatvor, ljudski proizvod, pogađa danas i druga bića. Životinje u kavezima, mučene za ljudsko zadovoljstvo.
Završavam prenoseći svu moju ljubav mojim prijateljima/cama, drugovima, obitelji i djevojkama u antipatrijarhalnoj borbi.
Tato (Natalia Collao)
S Odjela 1, zatvor San Miguel
Nedjelja, 12. aprila
...

Drugovi iz Čilea javljaju o započetom štrajku glađu Juana Floresa, Nataly Casanove, Guillerma Durana i Enriquea Amadea.
Navedni je štrajk dio borbe protiv progona i represije sredina solidarnih sa zatvorenim drugovima, i za oslobođenja Enriquea.
Čim stignu dodatne informacije bit će objavljene.
Suučesništvo i djelovanje s drugovima u štrajku glađu!
Podržimo dane solidarnosti sa zatvorenicima društvenog rata u čileanskim zatvorima!
Izvor: Por la anarquia via RadioAzione

Digos [politička policija, nap.prev.] iz policijske uprave Pisa, nakon godinu dana istraga, podnijela je prijavu, nakon pretresa, protiv 10 anarhista, koje smatra odgovornima za nanošenje štete u središtu grada Pise, tokom jednog anarhističkog prosvjeda protiv nuklearne energije, 03. maja 2014.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Prije par dana, nakon što primijetili neke anomalije na električnoj utičnici, u našem domu, skinuli smo istu i otkrili unutar nje jedan mikrofon povezan s transformatorom i napravom s microsim-karticom. Nakon toga smo skinuli i druge utičnice te pronašli još jedan identičan aparat, kao što možete vidjeti na slici.
Toplo pozdravljamo drugove u zatvoru u Ferrrari, na odjelu Visoke Sigurnosti, AS2, i sve koji se unutar i izvan zatvora bore za uništenje nadmoći i protiv svakog autoriteta.
Danilo i Valentina
Izvor: RadioAzione

Drugovi, pišem ovih nekoliko redaka u namjeri da vas upoznam s mojom trenutnom životnom situacijom, koju sam, s vrlo posebne perspektive, odlučio sprovesti zbog niza situacija koje su se pojavile u nedavnom kontekstu individualne i/ili društvene borbe i represije ove potonje.
Postoji jedan dugi popis drugova i drugarica nad kojima su vršeni pritisci i istrage zbog anarhističkog djelovanja u posljednje vrijeme, u ovoj zemlji, posebice na središnjem i južnom području. Praćeni su kako bi promatrali njihova kretanja i osobe s kojima se organiziraju, šaljući odvratne jebene doušnike kako bi prikupili informacije, označavajući drugove strance kao osobe koje financiraju borbe i dugi niz "i tako dalje". Kao kada su me uhapsili i odveli u zatvor, uz moje srodne drugarice, Amelie i Fallon, isto su tako pokušali vezati brojne osobe iz slobodarske/anarhističke sredine za naš slučaj (5E), vršeći pretrese u nekoliko domova u potrazi za "dokazima" (bezuspješno), kako bi imali više argumenata za nanijeti težak udarac malenom akratskom svijetu.
Sve je to bilo dovelo do hapšenja druga "Tripe"* (i do progona drugih drugova koji su se morali udaljiti), ali na sreću u tom smo trenutku mogli se osloniti adekvatnu reakciju drugova iz GASPA-e** za njegovo neposredno oslobađanje, budući da su optužbe bile neosnovane. Odmah nakon toga (Tripa) je odlučio dati se u bijeg, no nije ni imao mnogo izbora pošto su ga, optužujući ga za prethodna "krivična djela", nastojali vezati za istrage o terorizmu, sabotažu i druge gluposti koje su nam željeli pripisati, te mu nije preostalo drugo osim da donese takvu odluku.
Zbog sličnih očitosti i posjedujući mogućnost da slobodno odaberem, odlučio sam da krenem putem bijega iz različitih razloga, prvenstveno zbog moje vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih drugova, uzevši u obzir vrstu progona koji su uzeli maha. Neću biti ni prvi ni posljednji, u odabiru puta borbe koji je dio vraćanja mojeg života u moje ruke i dio nasilne, frontalne borbe, otpora protiv svakog autoriteta. Zato, ne treba biti mudrac da bi shvatili kako bih bio na nišanu istražitelja i javnih tužitelja, koji će me nastojati povezati/uplesti u svaki slučaj direktne akcije koji će stvoriti na polju borbe. U mojem slučaju, pošto sam izašao s mjerom ograničenja, tj. potpisa, jasno je da bi me držali na raspolaganju kako bi me mogli ponovno uhapsiti kada budu poželjeli. No, to je zadovoljstvo koje im ne želim pružiti, barem u granicama mojih mogućnosti.
Osim što nemam nikakve namjere da surađujem s jebenim pravosudnim teatrom, koji bi se bio odvio nakon mojeg otpuštanja, od prvog trenutka mojeg fizičkog oslobađanja odlučio sam da ne budem njihova lovina, da me drže pod nadzorom putem periodičnih posjeta mjestu gdje sam navodno trebao odlaziti ostaviti moj odvratni potpis čitavih godinu i po dana, i zato sam izabrao da se ne pojavim idućim dan (nakon otpuštanja) pred sucem, pokušavajući prekinuti ovo što smatram oblikom progona.

Prethodnih dana dobili smo vijest da je drug Abraham Cortes ponovno osuđen na sudskom procesu koji traje od 2. oktobra 2013.
Podsjećamo da je Abraham jedina osoba koja je još i dalje u zatvoru zbog događaja iz tih dana.
Abraham je bio suočen s optužbom za ubojstvo, okrivljen da je bacio različite molotove na redove interventne policije. A bio je optužen i za napad na javni mir u grupi.
Za te optužbe drug je osuđen na 13 godina i 4 mjeseca zatvora, ali prethodnih dana stigla je nova presuda, koja se odnosi na žalbu.
Nova presuda protiv druga je 5 godina i 9 mjeseci za kazneno djelo napada na javni mir u grupi, pošto je razriješen optužbe za pokušaj ubojstva.
Nesumnjivo, radi se o lijepoj vijesti, ali to ne znači da priznajemo (u presudi) to kao izraz pravde meksičkog pravno-zatvorskog sistema. Sasvim dobro znamo da nam ovaj sistem neće nikada donijeti pravdu, i ako su danas malo popustili ne smijemo zaboraviti da drug i dalje ostaje u zatvoru, i dok on kao i na tisuće drugih osoba koje trenutno nastanjuju zatvor budu iza tih zidova, mi ćemo se nastaviti boriti...
Za slobodu svih!
Srušimo zidove zatvora!
Cruz Negra Anarquista México
...

Dan za danom, minutu za minutom, moć se održava i reproducira, u društvenim odnosima svih koji prihvaćaju ovaj poredak utemeljen na autoritetu, moći i izrabljivanju, i na svakoj instituciji, poduzeću i mehanizmu koji dozvoljava njegov normalan razvoj, i da ne zaboravimo, nikada, na dobrovoljnim aktivnostima službenika moći i njihovih suradnika: poduzetnika, političara, policije i građana zaštitnika moći, i na naporima da bi pokorili kako bi se održao i funkcionirao ustaljeni poredak.
Kada odlučimo da se suočimo s moći, u svim njenim oblicima i izrazima, borba za potpuno oslobođenje mora se odnositi na sve što predstavlja različite scenarije po kojima moć vrši svoju vlast. Naša borba nije djelomična, nego čitava, zato što boriti se potpunu slobodu podrazumijeva borbu i borbu protiv države, kapitala, specizma, hijerarhija, specijalizacije i različitih izraza autoriteta.
I unatoč naporima čileanske države da eliminira ideje i djela pobune, izravni napad grupa anarhističke akcije se nastavlja.
U zoru 7. aprila napali smo urede uprave mesne industrije, Ganadera Rio Bueno S.A., koja se bavi klanjem životinja u svojim radnim logorima, kako bi njima trgovala kao robom za intenzivnu ljudsku potrošnju. Napad smo izveli zapaljivom napravom i mehanizmom na odgađanje, koja je bez problema funkcionirala i nanijela štetu dijelu fasade.
Razlozi su jasni i brojni. Kada odlučimo da se borimo za oslobođenje, onda to činimo na sveobuhvatni i potpuni način, bez hijerarhije prema vrstama. Zato ne možemo ostati pasivni naspram specističkog i ubojitog mehanizma kojeg predstavlja navedeno poduzeće, ne možemo ostati pasivni naspram zatvaranja, izolacije i smrti stotina životinja.
Naša je borba antispecistička zato što je ponajprije antiautoritarna, za oslobođenje nas, zemlje i životinja.
Simboli i strukture moći nalaze se posvuda, oni su poticaj da se usudimo i prijeđemo u napad, sprovodeći u djelo naše ideje i vrijednosti o oslobođenju, naše svijesti i našu kreativnost u ratu.
I pošto podrazumijevamo borbu kao mnogostrani čin i pravimo hijerarhiju među sredstvima i alatima koje koristimo, pozivamo na umnožavanje djela direktnog napada. Činimo to sa skromnošću, ali i uvjereni da je anarhistički prijedlog o autonomnom napadu putem grupa sastavljenih od srodnih pojedinaca, organiziranih na horizontalan način, moguć, realan i uvijek aktualan i nužan.

U 13:57, 6. aprila, policija je uhapsila druga Enriquea Alfonsa Guzmana Amadea, 25 godina, u domu njegove obitelji, u Puentu Altu.
Navedeno hapšenja dio je slučaja koji se vodi protiv Juana, Nataly i Guillerma, koji su uhapšeni tokom represivnog napada 18. septembra. Bijednici iz DIPOLCAR-a i Južno Tužilaštvo optužuju druga za sudjelovanje, uz Juana Floresa, u napadu na 1. Komesarijat Santiaga Centra.
Enriquea je policija, da bi ga našla i uhapsila, pažljivo pratila posljednjih 25 dana. U ponedjeljak 13. aprila znati ćemo preciznije za što ga točno optužuju. Sud je naredio da se napravi test DNK, druga u zatvoru.
Pretpostavlja se da je policija pronašla cigaretu u domu Nataly Casanove, 18. septembra, koja, navodno, pripada Enriqueu, i na kojoj je pronađen genetski materijal sličan onome koji je sakupljen nakon napada na Komeserijat.
Danas još ne znamo u kojem se zatvoru nalazi drug. Vjerojatno u Santiagu 1 ili u zatvoru Maksimalne Sigurnosti (S.A.C.).
...

Natalia je zatvorena u zatvoru San Miguel, a Javier u Santiagu 1. Tužilaštvo je zatražilo još vremena za istrage, kako bi definitivno sastavila optužnicu protiv dvoje drugova. Iduće ročište bit će održano u petak 10. aprila.
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/04/bus.jpg
U 02:15, 7. aprila 2015., autobus 2010 poduzeća Transantiago poptuno je spaljen pokraj Središnjeg Kolodvora.
Nakon par minuta, u obližnjoj ulici, pokraj mjesta požara, prokleti panduri uhapsili su dvoje drugova, Nataliu Collao (24 godine) i Javiera Pina (27 godina), pod optužbom da su zapalili autobus.
Po riječima štampe i policije drugovi su se, navodno, ukrcali na autobus za Almedu i izašli u Ecuadoru, na scjecištu s Con Con, nekoliko minuta prije nego što je autobus počeo gorjeti. Policija kaže da je drugove prepoznao šofer autobusa.
Slučaj su preuzeli bijednici iz Južnog Tužilaštva, samoprozvani stručnjaci terorizma, i drugovi su predani u ruke Istražne Policije, točnije u Radne Snage Visoke Složenosti, jedinice sastavljene od raznih organa Istražne Policije koja pokušava prekinuti različite napade na Državu-Kapital.
Prolaskom ispred raznih strvinarskih novinara, i Natalia i Javier su dostojanstveno hodali, uzdignute glave. Javier je glasno uzviknuo: Dolje patrijarhalno i antropocentrično društvo!
Uslijedit će vijesti.
...

RadioAzione [Hrvatska] ne objavljuje izjave/tekstove koji se na bilo koji način pozivaju na zahtjeve za ukidanjem zakona, zato što Anarhija kao što ne traži ukidanje rada, već je u potrazi za njegovim uništenjem, tako ne traži ukidanje zakona, nego uništenje njih i svih struktura i osoba koji ih provode.
Mart 2015.
RadioAzione [Croatia] doesn't translates/publishes the claims/texts which are in any way related to the demands for the abolition of laws, as the Anarchy doesn't demand the abolition of work, because wants to destroy it, so doesn't demand abolition of laws, but the destruction of them and all structures and persons who apply them.

Danas 04.04.2015. zatvoreni članovi Zavjere Vatrenih Članova prekinuli su štrajk glađu nakon 32 dana i nakon što je osam drugova hospitalizirano, izlažući život smrti (Mihalis premješten na JIZ, Olga pala na 40 kg, Panagiotis već ima narušeno zdravlje zbog prethodne operacije na glavi, Georges P. ima problema sa srcem koje je dostiglo 30 otkucaja u minuti, a svi zu izgubili 15-20% težine), pošto je odlučeno otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te djevojke posljednjeg.
Unatoč prekida svojeg štrajka glađu, ZVĆ izjavljuje da podržava ostale zatvorenike koji nastavljaju štrajk glađu za ukidanje zakona, izražavajući podršku Nikosu Maziotisu, članu Revolucionarne Borbe, i Mreži borbenih zatvorenika (DAK).
...

Marco Camenisch zatražio uvjetnu slobodu nakon što je odradio 2/3 kazne, no taj je zahtjev odbio Administrativni Sud Ciriškog kantona, 24. oktobra 2013. zato što zatvorenik nakon svih godina nije izmijenio svoj stav o postojećem. Što znači da se Marco nije nikada pokorio i nije nikada dozvolio da ga postave na tračnice trulog postojećeg.
Marco je uložio žalbu na navedenu odluku koju je 3. decembra 2014. odbio Federalni Sud.
Zagrljaj suučesništva i solidarnosti Marcu!
Izvor: RadioAzione

Nakon više od 5 godina u bijegu, optužen za posjedovanje eksploziva nakon što ga je izdala majka, anarhist Diego Rios uhapšen 7. februara 2015.
Nakon što je proveo gotovo dva mjeseca u zatvoru na odjelu maksimalne sigurnosti, uoči procesa po skraćenom postupku, 30. marta Diegu je izmijenjena sigurnosna mjera i otpušten je u kućni noćni pritvor.
2. aprila 2015. Diego je osuđen na 541 dan, ali je i dalje na slobodi.
Izvor: Publicacion Refractario via Radio Azione

GENOVA, 31. mart: arhivirana istraga javnog tužitelja Manottija protiv anarhista.
Iz medija doznajemo da je javni tužitelj iz Genove, Federico Manotti definitivno arhivirao istragu protiv 33 osumnjičenika, po članku 270bis i 280 [udruženje i atentati u svrhu terorizma, nap.prev.], za niz napada počinjenih na području regija Liguria, Toskana i Emilia, između 2004. i 2009., za koje su neke od njih odgovornost preuzele različite grupe neformalne FAI.
Nakon godine dana od zahtjeva za pritvorom, koje su odbijene u martu 2014., procedura ostaje otvorena samo protiv Alfreda Cospita (u zatvoru zbog ranjavanja Adinolfija): optužbe protiv njega su odbačene i poslane u Torino, gdje je još otvorena jedna istraga o nekoj neodređenoj (po riječima lokalnih dnevnih novina "Il Secolo XIX) "anarhističkoj grupi iz regije Piemonte".
...

30.03. Još jedna operacija protiv anarhizma, utemeljena nadasve na terorističkim djelima (ili "terorističkim namjerama"). Danas u 06:30 započela je operacija koju je naredio sudac Velasco sa suda Audiencia Nacional, tokom koje su pretreseni različiti skvotovi (Quimera i 13-14 u Madridu, La Redonda u Granadi), te razni domovi u Madridu, Palenciji, Granadi i Barceloni. Sveukupno 17 mjesta, od kojih 6 okupiranih.
Uhapšeno je 26 osoba, od kojih 14 zbog "pružanja otpora", to jest zato što su se našli na mjestu pretresa.
Nova "Operacija Piñata” okončana je jučer, 30. marta, uz 37 uhapšenih.
13 osoba je uhapšeno pod optužbom za pripadanje "kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma", o kojima se ne raspolaže s dovoljno informacija. Kao i obično, danas su dali izjavu na Komesarijatu, a sutra će ići na sud.
Tokom jučerašnjih 17 pretresa policija je uhapsila 24 osobe, podijeljene u dvije grupe: 13 optuženo za pružanje otpora i neposluh, i ostalih 11 za pljačku (okupiranje). Prvih 13 otpušteno je jučer navečer. Predviđa se da će ostalih 11 biti otpušteno između danas i sutra.
Osim ovih, još 2 osobe je općinska policija uhapsila i druga 3 identificirala u Iruñi zbog grafita solidarnosti, ali su na koncu otpušteni.
...

02.04.2015.
Prije dva sata drug Mihalis Nikolopoulos je premješten na Jedinicu intenzivne njege u bolnici Evaggelismos, zbog kritičnog stanja njegovog zdravlja. Otkucaji srca ostaju niski (oko 33 otkucaja u minuti).
Mihalis, izdrži!
------
03.04.2015.
Anarhistički drug Spyros Mandylas, na 21. danu štrajka glađu (od 14.03.), izgubio je 10 kg. Drug će nastaviti štrajk glađu sve do otpuštanja iz zatvora i dok njegovi su-okrivljeni ne plate 5.000 eura kaucije za slučaj "Skvotovi Soluna".
Drug podržava sve štrajkaše glađu.
Neposredno ispunjenje zahtjeva svih štrajkaša glađu.
Snage svim štrajkašima glađu.
----
Danas 03.04., kada sam na 33. dana štrajka glađu, moja je djevojka došla u uobičajenu jutarnju posjetu. Posjetu koja se odnosi na pomoć pri dnevnoj njezi i higijeni, otkad sam oslabio. Informacije radi, mogućnost 24-satne posjete za njegu odobrila je zatvorska uprava i narednik vanjske straže, u slučaju da mi nešto zatreba.
No, kad je došla na red tipična pretraga tijela kako bi ušla u ćeliju, doživjela je nešto nečuveno: pandurki iz jedinice ZEUS naložio je šef smjene da obavi DEGRADIRAJUĆU/PONIŽAVAJUĆU PRETRAGU TIJELA moje djevojke, postavljajući joj pitanja kao "Odakle si?", "Zašto su te zaustavili?" (pitanja osobnog karaktera koja nemaju nikakve veze sa situacijom u toku).
Izražavam javno žaljenje za tako nehumani događaj koju je izazvala jebena jedinica ZEUS, po očitoj NAREDBI NADLEŽNOG (pandura na dužnosti izvan ćelija).
Smatram neprihvatljivim da se članove obitelji ibliskie partnere podvrgava fizičkoj i psihičkoj torturi prljavih ruku svih sorta pandura.
TAKVO PONAŠANJE I DJELOVANJE NEĆE OSTATI BEZ ODGOVORA
NI KORAK NAZAD
Argiris Dalios
...

Drug Mihalis Nikolopoulos skoro je zadobio srčani udar, danas ujutro, po treći put za redom. Oko 3 sata ujutro njegovi su otkucaji pali na 27 u minuti a njegov tlak na 7, zbog čega je dobio injekciju atropina. Stanje druga je vrlo kritično. Kada pokušava spavati njegovi otkucaji srca ponovno padnu ubrzo nakon injekcije atropina, zato je drugu smanjen monitoring na koji je stalno prikopčan, kako bi mogao spavati sat-dva, uz još veći rizik srčanog zastoja.
Sada liječnici kažu da i kad bi drug danas prekinuo štrajk glađu, postoji mogućnost da mu srce ostane trajno oštećeno, što bi moglo zahtjevati ugradnju pacemakera.
InterArma

Text in English version: Comment about the hunger strike
Testo in versione italiana: RadioAzione [Italia]
Smatramo da je u ovom trenutku nužno da barem nakratko skrenemo pozornost na neka pitanja koja proizlaze iz konteksta štrajka glađu ZVĆ i koja su nadasve iznikla iz njihove podrške zahtjevima "Mreže borbenih zatvorenika (DAK), koju sačinjavaju i neki anarhisti.
...

English version below
Razjasnimo jednom zauvijek.
U jednom tekstu kojeg potpisuju članovi CCF u grčkom zatvoru čitamo da možda nisu razumijeli, ili ne žele razumjeti, razlog zbog kojeg RadioAzione [Italija i Hrvatska] ne podržava, ne dijeli i kritizira štrajk glađu kojeg vode brojni anarhistički zatvorenici u grčkim zatvorima u ovom periodu.
Ne bi trebalo biti potrebe za dodatnim objašnjenjima zašto se ne slažemo s tim štrajkom, budući da ga motiviraju zahtjevi upućeni grčkoj državi.
Zahtjevi za ukidanjem zakona: ukidanje antiterorističkog zakona A (članak187), ukidanje antiterorističkog zakona B (članak 187A), ukidanje zakona o pokrivanju lica, ukidanje zakona o zatvorima tipa C, oslobođenje Savvasa Xirosa iz zdravstvenih razloga, ukidanje pravilnika Javnog Tužilaštva za prisilno uzimanje DNK (i općenito policijsko manipuliranje DNK za stvaranje krivaca).
U više tekstova koji dolaze iz grčkih logora jasno piše "vlada nije prihvatila naše zahtjeve i zato nastavljamo štrajk glađu".
I onda o čemu želimo govoriti?
Zar trebamo davati dodatna objašnjenja zašto ne podržavamo i zašto kritiziramo takav štrajk?
Jedan dan se piše da se ne priznaje državu, sudove i sve njene autoritarne mehanizme, a dan kasnije se štrajka glađu tražeći ukidanje nekih zakona njenoj vladi?
"Ili s anarhijom ili s autoritetom". Tražiti ukidanje zakona vladi znači priznati (ne "prihvatiti") taj autoritet.
"Napasti sve zakone ovoga svijeta" i tražiti od vlade njihovo ukidanje nije ista stvar.
Ovo prvo je antiautoritarna praksa, dok je druga reformistička (reformizam: metoda političkog djelovanja koja priznaje mogućnost izmijene postojećeg političkog društvenog poretka kroz organske i postepene reforme).
...

Drug Damianos Bolanos započeo je štrajk glađu sa 90.1 kilogramom, da bi sada pao na 73.5 kilograma i pati od kožne infekcije po gotovo čitavom tijelu.
Drug Mihalis Nikolopoulos je sa 78.5 kilograma pao na 66.5, i pati od značajne bradikardije, s 40-44 otkucaja u minuti te niskog tlaka.
Olga Ekonomidou je u 28. danu štrajka glađu i pala je na kritičnu razinu tjelesne težine (42 kilograma), a razina šećera u krvi s početnih 70 pala je na 52, granica za hipoglikemijski šok.
Unatoč svemu "pravda" se i dalje igra sa životima štrajkaša glađu, odgađanjem odluke vijeća o otpuštanju članova obitelji ZVĆ na birokratski način, dovodeći ih na granicu između života i smrti.
-------
31.03.2015.
Jutros ujutro, oko 6 sati, štrajkaš glađu Mihalis Nikolopoulos je skoro zadobio srčani udar, pošto su se otkucaji njegovog srca smanjili na 25 u minuti, a tlak pao na 5/2,5. Dobio je jednu i po dozu atropina, pošto samo jedna nije bila dovoljna. Njegovo zdravstveno stanje je trenutno nešto stabilnije (40 otkucaja u minuti), ali rizik od zastoja rada srca je i dalje prisutan, i može se desiti u svakom trenu.
Žalbeno vijeće je danas odlučilo da majka Christosa i Gerasimosa Tsakalosa bude otpuštena uz mjere ograničenja.
Po posljednjim informacijama svi drugovi iz ZVĆ nastavljaju štrajk glađu sve do otpuštanja Gerasimosove supruge.
01.04.2015.
Drug-štrajkaš glađu Mihalis Nikolopoulos je po drugi put u istom danu skoro dobio srčani udar. Ponovno je dobio injekciju atropina pošto su mu otkucaji srca 30 u minuti.
...

U četvrtak 25. marta, na 24. dan našeg štrajka glađu, kada se već naše fizičko i zdravstveno stanje pogoršalo, hitno smo premješteni u bolnicu Evaggelismos. Tamo smo, od prvih pretraga, od patološke ambulante i potpune njege bolničkih liječnika, bili "isporučeni" vanjskom strazaru zatvora Korydallos. I tamo je, sa šefom smjene (detelji će biti objavljeni kasnije) započeo niz ometanja koje su trebale na nas imati psihološki efekt i poniziti našu osobnost. Ali, uzaludno, naravno.
Priča započinje u trenutku kada su nas članovi obitelji došli posjetiti na par minuta i kada im je to zabranjeno. Trebamo napomenuti da je već postojala dozvola vijeća i pravosudnih zatvorskih vlasti koja odobrava redovite svakodnevne posjete naše obitelji i naših liječnika, nama kao pacijentima.
Naravno, to je bio samo početak.
...

Svaka fraza ispisana na sivim zidovima mrtvog grada, svaki transparent solidarnosti, svaki udarac bokserom u lice, svaka krađa, svako zapaljenjo vozilo, uništeni bankomat. Svako bogohuljenje, svaka ucjena svijetu Moći i civilizacije, svakom predstavniku i lakeju sistema, održavaju duh na životu i guraju ga naprijed. Duh individualne oružane pobune u beskrajnom ratu protiv Autoriteta... Ovo je trenutak kada slobodni pojedinci - muškarci i žene - donose odluke koje će nadići strah od smrti.
Snage zatvorenim članovima ZVĆ i svim zatvorenim anarhistima od akcije diljem svijeta.
Dug život oružanoj anarhiji FAI/IRF
InterArma

Zatvoreni član Zavjere Vatrenih Ćelija, Theofilos Mavropoulos, nalazi se u ozbiljnom stanju pogoršanja zdravstvenog stanja, u kritičnom stanju, u bolnici. Laboratorijske pretrage pokazale su neravnotežu elektrolita, što je upućeno liječnicima, koji poštuju njegov osobni izbor nastavka štrajka glađu.
To se desilo kada je "Ministar Pravosuđa" dao vijest da će biti odgođena odluka o otpuštanju ili ne članova obitelji ZVĆ, igrajući se njihovim životima. Ministar je trebao sutra objaviti odluku članovima obitelji ZVĆ, a 30. marta od općim zahtjevima štrajkaša glađu. Na taj način, produžujući štrajk glađu u nadi da uništi drugove, vlada se igra svojim životima i životima svih onih koji predstavljaju grčku državu i ekonomske interese. Osveta.
Solidarnost sa štrajkom glađu
Neposredno ispunjenje zahtjeva
Vatra i krvoproliće za SY.RIZ.A-u & ANEL
...

PANAGIOTIS ARGYROU u kritičnom stanju: drug pati od želučane kiseline i situacija je vrlo kritična, što znači da zbog nedostatka elektrocita postoji opasnost od srčanog udara.
Nijedan drug nije sam
Snage štrajkašim glađu!
Pobjeda njihovoj borbi!
Drugovi MICHALIS NIKOLOPOULOS i DAMIANO BOLANO (u štrajku glađu od 02.03. i članovi Zavjere Vatrenih Ćelija) premješteni su u bolnicu "Evagelismos".
Zdrastveni uvjeti štrajkaša glađu, THEOFILOSA MAVROPOULOSA, hospitaliziran u Nikejskoj Državnoj Bolnici, pogoršali su se. Laboratorijskim nalazi pokazuju poremećaj elektrolita (niski potasij), kojeg liječnici nastoje riješiti, dok istovremeno poštuju njegov osobni izbor nastavka štrajka glađu.
Drugovi HARIS HATZIMIHELAKIS, GIORGOS POLYDOROS, GERASIMOS TSAKALOS, OLGA EKONOMIDOU (u štrajku glađu od 02.03., članovi ZVĆ) premješteni su u bolnicu izvan zatvora, uz masovno prisustvo pandura:
Haris Hatzimihelakis u bolnicu "Gennimatas".
Gerasimos Tsakalos i Giorgos Polydoros u bolnicu "Tzanio"
Olga Ekonomidou u bolnicu "Sotiria".
Sutra, u četvrtak 26.03., Vijeće će odlučiti o otpuštanju majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa i supruge posljednjeg.
...

Tek danas, 16. marta, potvrđen nam je štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva koji vode naša braća i sestra iz ZVĆ. Cilj njihove borbe je oslobođenje članova njihovih obitelji, koji su uhapšeni iz osvete zbog pokušaja bijega. U očekivanju svježijih vijesti (naše su od 06.03.), u nadi da su njihovi voljeni već otpušteni, samo par ali odlučnih riječi: mi smo uz vas srcem, umom i nadasve rukom.
Dug život ZVĆ.
Alfedo i Nicola
talijanski Anarhistički Crni Križ

Krenula je inkvizicija!!!
Braćo: prošlo je već šest mjeseci od onog olujnog i sudbonosnog 18. septembra, kada su nas uhvatili krakovi represivne hobotnice, uz nasilno i zaglušujuće odobravanje. I tako smo, uz moju braću, Nataly i Guillerma, zatočeni i podvrgnuti božjem sudu, te iznijeli nam optužbe, sve utemeljene na antiterorističkom zakonu, da smo postavili različite eksplozivne naprave u glavnom gradu, premda mi odbacujemo ikakvo sudjelovanje. Još jednom možemo vidjeti kako su moć i njene represivne agencije uperile prstom na nas, pretvarajući u zločin naše političke ideje/slobodu, pretvarajući naše hapšenje u neupitni Socijalni Mir pred građanima...
Naš brat Guillermo je u kućnom pritvoru, dok smo ja i moja voljena drugarica odvedeni u ćelije moći, svakodnevno se suočavajući i boreći se s našim hapšenjem i razdvajanjem naše ljubavi...
Povijesno smo "mi", koji se ne podvrgavamo moći i prevladavajućem sistemu, na meti represivnih napada, i jasno to nije prvi put da Država/Kapital pokreće politički progon dostojanstvenih muškaraca i žena, onih koji ne žele i dalje surađivati s kapitalističkim ekonomskim sistemom, koji je u potpunosti izbrisao pravi značaj i bit života...
Kada se odluči odbaciti svaku figuru i/ili strukturu moći i/ili nadmoći, i u tome prepoznati slobodu kao najdragocjeniju stvar u ovoj tužnoj priči "koju moramo živjeti", jasno i nesumnjivo neovisno o situaciji i okolnostima, držeći na umu posljedice svega toga... kao što ću i "njima" reći što se desilo 23. februara.

Halucinacije, zastrašivanja i kontrola.
Tekst druga Francisca Solara o hapšenjima tokom "Operacije Pandora"
"Progone nas? Dobro: logično je da nas progone, zato jer predstavljamo neprikidnu prijetnju predstavnicima sistema. Kako nas ne bi progonili trebamo se prilagoditi njihovim zakonima, poistovjetiti se s njima, postati dio sistema, birokratizirati se sve do koštane srži i biti savršene izdajice... No, da li to želimo? Ne. Dakle, naše svakodnevno djelovanje mora se hraniti našom kreativnom imaginacijom Naša snaga leži u našoj sposobnosti otpora. Možemo doživjeti neuspjeh, ali ne smijemo se nikada pokoriti nikome." Bunaventura Durruti
Objašnjenja represivnog napada 16. decembra mogla bi biti različita i brojna, kao i opći specifični razlozi koji su se isprepleli da bi ispleli delirantne mreže moći, koje su dovele do hapšenja naših prijatelja i drugova.
Možda je jedan od općih razloga sprovođenja u djelo Zakona o Sigurnosti Građana, poznatog kao "zakon brnjica", koji uz pooštrenje kaznenog zakona, koji ponovno uvodi doživotni zatvor, nudi jedan okvir koji bi autoritetu zajamčio efikasniji nadzor, koji se osnažuje kroz neprekidne paranoje. Pooštrene su kazne za atenate na vlast, za javne nerede i neposluh, a na isti način kažnjavaju se i društveni prosvjedi, kao što su bili 15M i PAH (platforma za pogođenje hipotekom). Progresivni sektori i socijaldemokrati kažu da na taj način država "oduzima slobodu" i da se "borba za prava pretvara u kazneno djelo". Kao što možemo vidjeti, ti napadi pravosudno-represivnog aparata napadaju građana, to jest one koje se bore za jače i bolje zakone, za više i bolje demokracije, kako bi dosegli višu razinu sudjelovanja u upravljanju bijedom.
...

Nakon što su razriješeni federalne optužbe da su počinili kazneno djelo nanošenja štete požarom, 27. februara 2015., i nakon što su platili kauciju za (lokalnu) presudu od 2 godine i 7 mjeseci za kaznena djela napada na javni mir i nanošenje štete, napokon su drugarice Amelie Trudeau i Fallon Roullier, kao i drug Carlos Lopez "Chivo" otpušteni 13. marta.
Pošto su drugarice Amelie i Fallon kanadske državljanke premještene su izravno u postaju Nacionalnog Instituta za Migraciju, to jest zatvor za osobe bez potrebnih dokumenata za prijelaz granica, koje nameću Država i Kapital. Zatvor u kojem dane provode na stotine osoba u očekivanju rješavanja njihove situacije, pošto ne posjeduju jedan papir. Zatvor kao svi zatvori, gdje vlada maltretiranje, ponižavanje, bolest itd. Tamo su provele više dana. S obzirom na uvjete mjesta: ograničene posjete i rijetke informacije, situacija drugarica je bila prilično nejasna, sve do 23. marta kada su ih deportirali na njihovo izvorišno mjesto.

Banka Carisbo napadnuta u noći između 16. i 17. marta: bankomat izvan upotrebe i stakla razbijana čekićem. Pozdrav drugovima zatvorenima na AS2 [odjel visoke sigurnosti, nap.prev.], koji su već mjesec dana podvrgnuti kaznenoj izolaciji.
talijanski Anarhistički Crni Križ

Dozvolite mi samo nekoliko riječi o izrazu "društveni rat".
Ne zanima me previše društveni rat, prilično sam zaokupljen vodeći moj vlastiti rat, rat određen mojim pojmovima, mojim izmjenljivim ritmom i mojim razlozima.
Da nisam vodio ovaj osobni rat, i umjesto toga se usredotočio na današnje anarhističke struje i njihove načine "borbe", zasigurno bi depresija i osjećaj savladavajuće nemoći oduzele moj život, ako me dosada ne bi bila prije ubila.
Nedostatak nadahnuća kod većine civiliziranih anarhista i njihov "društevni rat" doveli su me da prigrlim stalni konflikt s društvom, koji se češće pripisuje nihilistima i individualistima nego anarhistima (mada bi trebalo). U toj kraljevini anarhizma, samo oni čije analize stavljaju na nišan osnovne temelje čitave represije - civilizacije - su vrijedni mojeg priznanja. Ja nemam vremena za "društveni rat", kojemu je cilj restrukturirati današnji sistem. Bilo koja borba koja ne cilja na destabilizaciju sistema, kojoj nije cilj njegova čitava i totalnom destrukcija, samo pomaže da sistem i njegova nadmoć nad divljinom postanu jači.
- Anarhija, anarhizam ili anarhisti? -
...

Jučer ujutro, po nalogu uobičajenih tužitelja Rinauda i Padalina, ROS [politička policija, nap.prev.] su izvršili pretres domova 3 drugova i sjedište kulturnog kružoka Barbarià te narodnu knjižnicu Rebeldies.
Nalog za pretres se poziva na kaznenu proceduru za čl.270bis (udruženje u svrhu terorizma ili rušenja demokratskog poretka): klasični teorem "dvostruke razine" po kojem drugovi uz "očite" inicijative, kao štampanje časopisa Nunatak i aktivnosti AntiRepresivne Blagajne zapadnih Alpi, sprovode i direktne akcije te djela sabotaže "s posebnim naglaskom na one protiv gradilišta TAV" [superbrza željeznica, nap.prev.].
Pretresi su doveli, osim do nespretnih pokušaja postavljanja aparata za prisluškivanje ili drugog, i do zaplijene informatičkog materijala te sadržaja elektronske pošte časopisa Nunatak, AntiRep Blagajne i mailing liste Buntovnih Alpi.
Trpanjem u isti lonac poruka i izjava s mailing liste, antizatvorske solidarnosti i solidarnosti prema osuđenim anarhistima za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, začinjeno neodređenim napadom na gradilište u Chiomonteu [superbrze željeznice, nap.prev.], očigledna je namjera Tužilaštva da kriminalizira revolucionarnu solidarnost i samoorganiziranje na alpskom području.
Mi idemo dalje našim putem.
Protiv države i njenih zatvora! Tisuću načina, samo jedan obzor: sloboda!
Pretreseni drugovi
...

Drug - štrajkaš glađu, Theofilos Mavropoulos (u štrajku od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) premješten je danas u zatvorsku bolnicu zatvora Korydallos, zbog jakih vrtoglavica i bolova u trbuhu i bubrezima.
Trenutno se nalazi u nikejskoj Općoj državnoj bolnici.
Pobjeda štrajkašima glađu i neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ni korak nazad
Drug [Fivos Charisis] premješten je u pirejsku bolnicu Tzanio. Njegovo se zdravlje ozbiljno pogoršalo, budući da je izgubio gotovo 13% svoje težine, i ima raznih problema zbog štrajka te boluje o bronhijalne astme.
Izvor: InterArma

Drug u štrajku glađu Giorgors Polydoros premješten je u bolnicu izvan zatvora. Drug je podvrgnut pretragama krvi i liječnici su smatrali da bi se pretrage trebale ponoviti, zato što ih nekih nalaza nije bilo jasno da li postoji neki pomerećaj. Drug je najprije premješten u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", ali pošto ista ne posjeduje potrebnu opremu za takve vrste pretraga premješten je u bolnicu izvan zatvora.
Pobjeda štrajku glađu naših drugova, neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ako se nešto desi nekom štrajkašu glađu, ništa neće proći bez odgovora.
Jučer ujutro, 17.03., drugu Panagotisu Argyrou (u štrajku glađu od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) je teško pozlilo. Premješten je u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", gdje je utvrđen pad šećera, zbog čega je premještaj u vanjsku bolnicu, "Attico", i prevezen je ambulantnim vozilom, u pratnji pandura. Tamo je drug odbio primiti infuziju i rekao da je u štrajku glađu, na što su mu liječnici zaprijetili da će zatražiti sudski nalog za prisilno hranjenje. Drug je zadržao negativan stav, ne ostavljajući prostora raspravi i pregovorima oko okončanja njegovog štrajka glađu. Nakon čega je bolnica "Attico" odbila da ga hospitalizira i vraćen je natrag u bolnicu zatvora Korydallos, gdje je utvrđen veliki pad šećera i rizik da drug Panagiotis zapadne u hipoglikemijski šok. Zatražen je ponovni premještaj u vanjsku bolnicu. Trenutno ne znamo u koju je bolnicu odveden. Uslijedit će vijesti čim budemo saznali.
Snage drugu Panagyotisu Argyrou, sa zdravstvenim problemima nakon 16 dana štrajka glađu.
Snage štrajkašima glađu - članovima Zavjere Vatrenih Ćelija, u štrajku glađu od 02.03., zahtijevajući otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i djevojke posljednjeg.
Neposredno i bezuvjetno ispunjenje zahtjeva štrajkaša glađu.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
...

RadioAzione [Hrvatska] ne objavljuje izjave/tekstove koji se na bilo koji način pozivaju na zahtjeve za ukidanjem zakona, zato što Anarhija kao što ne traži ukidanje rada, već je u potrazi za njegovim uništenjem, tako ne traži ukidanje zakona, nego uništenje njih i svih struktura i osoba koji ih provode.
Mart 2015.
RadioAzione [Croatia] doesn't translates/publishes the claims/texts which are in any way related to the demands for the abolition of laws, as the Anarchy doesn't demand the abolition of work, because wants to destroy it, so doesn't demand abolition of laws, but the destruction of them and all structures and persons who apply them.