LEZBOS [GRČKA]: ZAPALJEN URED CHARALABOSA ATHANSIOUA, ČLANA NOVE DEMOKRACIJE, BIVŠEG MINISTRA PRAVOSUĐA
"... moderni totalitarizam može se definirati kao uspostava, kroz izvanredno stanje, legalnog građanskog rata u svrhu fizičke eliminacije ne samo političkih protivinika već i čitave jedne kategorije građana, koji se iz različitih razloga ne mogu integrirati u politički sistem... Zato je dobrovoljno stvaranje neprekidnog izvanrednog stanja (mada nije javno objavljeno u tehničkom smislu) postalo jedno od osnovnih elemenata suvremenih država, uključujući i one takozvane demokratske."
Giorgio Agamben (Izvanredno stanje: Izvanredno stanje kao paradigma vladanja)
Nakon otkrivanja plana bijega anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija, iz zatvora Korydallos, početkom godine, "dobronamjerna" institucija iz avenije Alexandras [policijska uprava, nap.prev.] i korumpirana Antiteroristička jedinica (Specijalni odred za nasilni zločin) su koordinirale neviđeni napad na članove obitelji i prijatelje organizacije, koji su popratile odgovarajuća propaganda, hapšenja i pozivi obiteljima i prijateljima na ispitivanje. Crescendo te medijske disonance dostigao je svoj vrhunac kada su se marionete Antiterorističke jedinice iskrcale na otok Salamina i uhapsile traženu drugaricu Aggeliki Spiropolou, koja je bila pronašla utočište u domu Athene Tsakalou, majke Crhistosa i Gerasimosa Tsakalosa, zatvorenih članova ZVĆ. No, pošto se u istom domu, tokom hapšenja, nalazila i Gerasimosova supruga, Evi Statiri, uhićena je i ona, zbog pružanja utočišta osobi u bijegu. Kasnije je optužena i za pristupanje te sudjelovanje u organizaciji. Dvije su žene premještene kao pandurski trofeji u GADA-u [policijska uprava Atike, nap.prev.], imeđu telekamera i novinara, te zadržane u pritvoru po kratkom postupku. Šezdesetogodišnja majka braće Tsakalos, koja se - nepozvana - pojavila pred tužiteljem, također je zadržana u pritvoru. Zatvoreni članovi organizacije i A. Spiropoulou krenuli su tada u štrajk glađu, zahtijevajući neposredno optuštanje članova njihove obitelji. Nakon 32 dana štrajka glađu borba drugova i pokreta solidarnosti stigla je do pobjede, pošto je parlament izglasao jedan specifičan amandman glede otpuštanja članova obitelji zatvorenika. Međutim, unatoč otpuštanju Athene Tsakalou pod najstrožim mjerama ograničenja, Evi Statiri je ostala u zatvoru. Njene je zahtjeve za otpuštanjem odbacio specijalni žalbeni sudac, Eftihis Nikopoulos, i sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Poga (koja je odbacila i zahtjev za ukidanjem mjera ograničenja protiv A. Tsakalou, zato što nema razloga da posjećuje svoju djecu u zatvoru i Opću bolnicu u Nikaji, zbog potrebnih pretraga) i Erietom Halevidou.
Iz gore navedenog došli smo do zaključka da je izglasavanje amandmana bilo samo jedno veliko ismijavanja štrajkaša glađu - za što odgovornost snosi član SYRIZA-ine vlade, prvi ljevičarski ministar pravosuđa Nikos Paraskevopoulos - i da je talačko stanje članova obitelji organizacije podmukla emocionalna ucjena zakonodavnih vlasti - čiji je ugled narušen otkrivanjem plana bijega - pošto su sve ove godine zatvoreni drugovi ostali beskompromisni u ćelijama Demokracije.
Svi oni koji su upoznati sa slučajem ZVĆ sasvim dobro znaju da je progon članova obitelji organizacije bio vrhunac eskalirajuće prijetnje, koju je posljednjih godina oblikovao političko-pravosudni sistem grčke države, koja koristi specifični slučaj kao rezervoar za progon anarhističkih drugova iz čitavog spektra anarhističke sredine i nastoji izolirati zatvorene urbane gerilce uspostavom straha unutar ustaničkih krugova, pretvarajući zatvorene u primjer i kroz neprekidno talačko stanje nametanjem mjera ograničenja, te spriječiti nove drugove da odaberu anarhističku borbu i urbanu gerilu, stvarajući na taj način jedno neprekidno izvanredno stanje, u kojem svatko može biti uhapšen, samo zato što je povezan s drugovima iz ZVĆ, kao prijatelj ili član obitelji.
Zato je nakon 6 mjeseci pritvora, 14. septembra, Evi Statiri započela štrajk glađu, kako bi okončala svoje kontinuirano zatočeništvo... U kontekstu Evine borbe, u petak rano ujutro, 2. oktobra, odabrali smo napasti ured člana parlamenta i bivšeg ministra pravosuđa, Charalabosa Athanasioua, u središtu Mitilene.
Naš je napad bio čin solidarnosti, bijesa i sjećanja. Bio je to znak solidarnosti poslan Evi koja se, tih dana, svojim tijelom kao oružjem borila za sopstvenu slobodu, protiv kriminalizacije obiteljskih i prijateljskih veza političkih zatvorenika. Evi se uzdigla iznad straha od sjene autoriteta, koji se želio osvetiti na njoj, kao partnerici Gerasimosa Tsakalosa, i kazniti je za sve godine koje je ostala uz njega. Njen pobjednički štrajk glađu i njeno otpuštanje dokazali su da ako odabereš suočiti se sa strahom, strah će biti taj koji će se uplašiti i pobjeći...
Bio je to čin bijesa za dane i djela Ch. Athanasioua. Athanasiou, kao moderni inkvizitor, čelnik pravosudne klike (u kojoj se nalazi i advokat vrhovnog suda, E. Goutzamani), planirao je i izradio pravosudne slučajeve, te time činio usluge svojim ljudima, u interesu konzervativne oligarhije gangstera s brda Atos (slučaj Efraim; svećenik uhapšen zbog pronevjere i pranja novca u suradnji s političarima, nap.prev.) i odvratnog svećenstva... Unatoč procurenim vijestima iz Ureda za štampu ND-a (Nove Demokracije) o nadolazećoj ostavci ministarske funkcije, tokom tadašnje reorganizacije vlade, zbog njegovog "neprikladnog" rukovođenja slučajem Zlatne Zore, bivši predsjednik Saveza sudaca i tužitelja ipak je ostao na položaju nadzornika grčkog pravosuđa, iz nekog misterioznog razloga, povezan s kumstvom roda Antonisa Samarasa kroz lokalni lobi velikaša i osobnih prijatelja. Nakon što je zataškao financijski skandal, u kojem je odigrao glavnu ulogu, prikrivanjem vlastite imovine, Athanasiou se želio predstaviti kao kažnjavatelj disidenata i političkih zatvorenika. On je bio ministar pravosuđa koji je inaugurirao zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu za urbane gerilce i "opasne" zatvorenike osuđene na dugogodišnju kaznu. Čak i pri napuštanju ministarstva pobrinuo se da ostavi svoju pastorčad na odgovarajućim točkama vlasti, kako bi dovršili njegov posao. Kralj dvora, specijalni žalbeni sudac E. Nikopoulos (kojeg su na funkciju postavili Athanasiou i njegov ujak Vasilis Nikopoulos, bivši predsjednik Vrhovnog suda, uključen u slučaj pedofilije u sjevernoj Grčkoj, štiteći arhimandrita i prijeteći svjedocima). E. Nikopoulos, strogo slijedeći naputke svog mentora Ch. Athanasioua, pokrenuo je bijesnu antiterorističku kampanju. Odgovoran je za ukidanje izlazaka u svrhu obrazavanja anarhistu Nikosu Romanosu, te za pokretanje velikog fašističkog progona članova obitelji političkih zatvorenika, s pritvorom A. Tsakalou i E. Statiri.
Bio je to čin sjećanja, na progon članova obitelji političkih zatvorenika, na nova mjesta egzila i na ubojite mjere ograničenja (zabrana A. Tsakalou da napušta otok, zabrana udaljavanja više od 1 km od doma i zabrana komunikacije E. Statiri sa svojim partnerom G. Tsakalosom), što nam vraća u sjećanje druge željezne periode. Periode u kojima je na tisuće osoba premješteno na otok Makronisos, na Ai Stratis i na druga mjesta zaborava [mjesta deportacije grčkih komunista nakon II svj. rata, nap.prev.]. Periode u kojima je obitelj Athanasiou surađivala s Nijemcima, cinkajući gerilce. U stvari, njegov otac, poznati izdajica, kada su ga gerilci uhvatili, pošteđen je... Izgleda da je otac sinu u nasljeđe ostavio uhođenje, koji pak danas progoni anarhiste.
K tome, šaljemo još jednu poruku našim napadom: Odgovornosti svih onih koji služe moći nisu ni zaboravljene ni arhivirane... Onih koji se igraju sa životima naših drugova, koji grade zidove i podižu rešetke kako bi nas držali razdvojene, koji nose krv na togama, ne bi se smjeli osjećati sigurnima, nikada i nigdje... Naš neprijatelj uvijek ima ime i adresu!
Evina pobjednička borba je samo slika čitave jedne borbe koju nećemo prekinuti... Od Mitilene do Agrinija, od Komotinija do Krete, glasnici ustanka i anarhije sabotiraju regularnost života, koji se nastavlja tako uvjerljivo i tako mučno, kao dobro navijeni sat... Od napada na sudove i predizborne štandove političkih stranaka do skvotiranja atenskog Tehnološkog instituta, od otvorenih skupština do vandalizma nad biračkim mjestima, od intervencija na ulicama i trgovima do sakupljanja, od solidarnog štrajka glađu druga G. Tsakalosa do pokušaja skvotiranja ureda vladajuće stranke (ANEL) u središtu Atene, od transparenata, plakata do sakupljanja ispred bolnice u kojoj je ležala Evi, to je naš svijet protiv njihovog, protiv zakona, sudaca i njihovih uniformi... Mi smo provokatori njihovog mirnog sna, mi smo praktična teorija ustanka, mi smo prvi valovi prije cunamija koji će srušiti autoritarnu kulturu!
<em>"Stoga, opklada ostaje na nama, na svakoj anarhističkoj ćeliji i pojedincu koji promiče neprekidni napad i pobunu, da dokažemo kako neće biti nikakvog primirja s neprijateljem, ni sada ni nikada. Nadasve u trenucima represivnih operacija ne smijemo ustupiti, nego ponovno zapaliti eksplozivne napade kako bi postali zaista opasni. Kako bi ostali prijetnja i unutarnji neprijatelj u srcu sistema. Zato što sve što se kotrlja nizbrdo zaustavit će se samo kada naiđe na prepreku, inače će se nastaviti kotrljati uz stalno povećanje brzine, noseći sa sobom sve što je manjih dimenzija. Radi se o živoj opkladi, bez kraja, ali s neprekidnom evolucijom i samo jednim smjerom… oslobođenje, anarhija."
Olga Ekonomidou, zatvoreni član ZVČ-FAI</em>
TKOGOD ZABORAVI ZATVORENIKE ANARHISTIČKO-REVOLUCIONARNOG RATA, UBRZO ĆE ZABORAVITI I SAM RAT.
SOLIDARNOSTI I SNAGE ANARHISTIMA NA DJELU ŠIROM SVIJETA
SLOBODA ZA POLITIČKE ZATVORENIKE
UVIJEK SLAVA SPIROSU DRAVILASU
Ustanici s Granice
PS.1. Glasine da su ljudski životi dovedeni u opasnost su potpune lažne, pošto se jedini nastanjeni stan nalazi na 5. katu i ima direktan pristup susjednom krovu. Savjetujemo vam da pošaljete troškove štete nanijete javnom prostoru zgrade i zubaru Dobrotvornim dućanima mitilenske mitropolije, čiji su članovi osnivači Athanasiou i Gkoutzamani. Mislimo da bi mitropolit Jacob i svi drugi s njim bili vrlo zadovoljni da operu "crni" novac iz svojih smiješnih biznisa donacijom...
2. U posljednje vrijeme, nakon premještaja brojnih interventnih policajaca, otok se pretvorio u veliki svinjac, a pošto su lokalni donosioci odluka i lokalno lobotomizirano stanovništvo ponekad emotivno dezinteresirani, ponekad izražavaju svoj ksenofobiju i instinkt krda, a ponekad se okoriste izbjegličkom krizom, trebali bi držati na umu da njihova nemilost neće proći nezapaženo, njihovo kretanje je zamijećeno i, prije ili kasnije, suočit će se s cijenom svojih izbora...
Izvor: InterArma
