GENOVA [ITALIJA]: ANARHISTIČKI DRUG OPTUŽEN NAKON PRETRESA
Jutros, 28. aprila, u 06:00 sati, u Genovi, karabinjeri specijalne jedinice R.O.S. izvršili su pretres doma jednog anarhističkog druga iz Genove, pod istragom zbog (kako piše u zapisniku): „javnog poticanja na terorističkih djela te javnog veličanja terorističkog zločina, posebice poticanja na direktne akcije (to jest nasilnih djela u svrhu terorizma) te veličanja krivičnog djela nanošenja teških rana u svrhu terorizma, na štetu Roberta Adinolfija, dana 7. maja 2012., za koje je odgovornost preuzeo Nukleus Olga/FAI-FRI dana 11. maja 2012. U Genovi 15. maja putem jednog javnog dokumenta objavljenog na web-siteu Informa-azione.
Tekst na koji se odnose objavljen je na različitim web-siteovima, i potpisao ga je drug vlastitim imenom, nakon što su se neki iz Genove željeli distancirati od onih koji su napali Adinolfija.
Tokom pretresa drugu su zaplijenjena dva računala, 1 hard-disk, 2 USB memorije i papirnati materijal.
Ni korak nazad!
Solidarnost s Nicolom i Alfredom!
Tekst za koji je drug optužen:
(odgovor na tekst „I puntini sulle i”)
Tko se ne distancira...
Čitajući otužni tekst koji dolazi, nažalost, baš iz grada u kojem živim, osjećam potrebu da preciziram nekoliko stvari, da ne padnem, govorim samo u moje ime, u isti lonac sa sugrađanima koji se distanciraju.
Ono što odmah pada u oči, a zatim i na um, je razlog zbog kojeg takozvani drugovi osjećaju potrebu da napišu tekst kojeg vjerojatno ni Don Gallo [svećenik koji vodi komunu za siromašne i marginalizirane, nap.prev.] s čitavom komunom Svetog Benedikta ne bi bio uspio izroditi.
Tekst koji uzima u obzir samo djelo počinjeno protiv onog usranog Adinolfija, kao da nije zaslužio metak u nogu, te spominje par petardi koje su poslane tu i tamo kao da se o radi o najvećem zlu.
Možda ste osjetili da ste izravno pogođeni? Odgovor je da, ne mislim da vas netko posmatra, osim, recimo, uobičajenih, ali strah od osuđivanja je jači od vas, možda ste upravo vi prvi koji mislite da ne činite dovoljno, ali ne želite priznati, i zato se osjećati prozvanima, i podvivši rep među noge tražite opravdanja za vaše anarhističko postojanje.
Nostalgičari!? Ako danas pljujete žuć na nekoga tko počini djelo, s kojim se možemo složiti ili ne, što bi bili rekli 1900. kada je neki Gaetano Bresci ubio vašeg tiranina [talijanskog kralja, nap.prev.]? To jest, bili bi zauzeli stav brojnih „anarhističkih suradnika” koji su osudili čin. Da ne govorimo o onom drugu koji je pucao na Errica Malatesu na sastanku u SAD-u: odmah na vješala, pretpostavljam.
Za vas je oružje tabu tema, ali kako misliti reagirati na svakodnevna zlostavljanja onih koji zaista koriste oružje, i neprekidno?
Poznavajući neke od vas, koji su napisali taj odvratni tekst, znam da niste (barem neki od vas) baš mladi, odnosno stari ste više manje kao ja, no razlika između mene i vas je da ja zamišljam budućnost u kojoj takva medijska sranja budući drugovi više neće objavljivati, zato jer će zaista izlaziti na ulice, a ne kao mi koji čekamo poziv na sveopću mobilizaciju.
I zatim... zašto izostaviti imena autora, umjesto neki, možda, anarhisti ili možda slobodari ili možda pojedinci iz Genove?
Imajte hrabrosti za vaša djela, kako drugovi i drugarice iz Genove ne bi morali svaki put kada izađu iz ovog jebenog grada objašnjavati tko je ili nije napisao taj tekst.
No, mislim da ste svoj cilj ipak postigli, to jest potaknuli raspravu, ali, prije same rasprave tog tipa vi ste, po meni, pomislili da si tim tekstom zaštitite dupe. U danima kao što su ovi, kada se u Genovi vide sumnjivi tipovi na svakom uglu ulice, kada novine objavljuju policijske vijesti, prijeteći pretresima svugdje u gradu, objaviti takav tekst znači ja s tim nemam nikakve veze. Podsjeća me na igru dobrog i lošeg... s koje strane barikade stojite? Možda kao što vi kažete, s druge!
Ja se ne distanciram, bio bih to radije rekao direktno pandurima da su mi došli doma zbog još jednog pretresa, ali vi me tjerate da zauzmem stav SADA, da me ne bi poistovjetili s osobama koje imaju prljavu savjest, i koje govore o skvotiranju kao najvećem cilju koji se može dostići.
Još mnogo i mnogo toga bilo bi za reći, ali mislim da je moj stav jasan i zato završavam ovdje.
POJEDINAC
Carlo iz Genove, više manje!
Izvor: RadioAzione
