UK: DOBRODOŠLI U BRITANIJU
Britanija je, kao i druge zemlje zapadnog svijeta, jedan ogromni zatvor za tisuće i tisuće osoba koje dolaze ovamo u potrazi za boljim životom, takozvanih "tražitelja azila". Nije slučajnost što brojne očajne osobe pokušavaju ući u UK, kao i u druge bogate zemlje. Oni ne mogu drugačije. U njihovim zemljama nemaju više ni osnovne uvjete za preživljavanje.
Globalizacija kapitala iziskuje maksimalnu produktivnost po najnižoj cijeni. Zato biznismeni premještaju središta proizvodnje iz jedne zemlje u drugu, u potrazi za najjeftinijom radnom snagom. A na taj način šire i siromaštvo, pustoše i otimaju na milijune i milijune njihovih resursa. Po potrebi biznismeni i njihovi naoružani plaćenici izvrše invaziju na druge zemlje kako bi oteli njihovu naftu, da bi održali neki geopolitički kontekst u ravnoteži.
Posljedica su milijuni gladnih, primorani tražiti novo mjesto za život. Nažalost, kada stignu u Britaniju, ili gdjegod u bogatoj Europi, pronalaze pakao koji nije mnogo bolji od onog koji su napustili. Britanski i europski zakoni o imigraciji su rasistički, cilj im je riješiti se svakoga tko nije koristan u proizvodnji.
Govorimo o milijunima ljudi, ne samo o nekolicini...
Tim ljudima dobrodošlicu daju najprije zatvori-prihvatilišta, a zatim nalozi za deportaciju, a ako im je dozvoljeno da ostanu trenutno u zemlji onda izrabljivanje i siromaštvo.
U Britaniji se useljenici, radili oni "na crno" ili "na bijelo", nalaze u rukama nemilosrdnih poslodavaca koji im isplaćuju crkavice i imaju potpunu kontrolu nad njihovim životima. No, većina useljenika koja dođe u Britaniju završi u sramotnim prihvatnim centrima, u kojima ponekad ostaju zatočeni i godinama, prije nego ih otpuste ili deportiraju.
Kao svaki drugi zatvor i prihvatni centri su paklena mjesta gdje se ljudskim bićima oduzima sloboda i ljudsko dostojanstvo. Zato mediji ne prenose skandale o zlostavljanjima imigranata u tim centrima. Nema skandala, to je priroda zatvora.
Ovog maja (04.) u prihvatnom centru pokraj zračne luke Heathrow, jedan je dvadesetogodišnji turski zatvorenik odveden u izolaciju, gdje su ga stražari teško pretukli i ostavili duboke rane na licu.
Drugi slučaj je srednjovječne žene iz Kenije koja je zadobila teške rane na licu nakon što se navodno opirala trojci pandura iz prihvatnog centra koji su je vodili na avion.
Navedeni slučajevi, uz veliki broj drugih prijava za maltretiranje, kao i za dugo vrijeme provedeno u centrima (neki su zatvorenici bili zatočeni i tri godine), za način na koji su prevoženi diljem zemlje satima zaključani u kombijima bez hrane i vode, doveli su do policijske istrage o navodnim maltretiranjima u različitim britanskim prihvatnim centrima. Jedna je istraga pokrenuta i u aprilu zbog smrti jednog tražitelja azila u prihvatnom centru Haslar, gdje su izbile pobune i došlo do bijega, u 2003.
Ove istrage neće naravno donijeti nikakvu pravdu zatvorenicima koji su prijavili svoje zlostavljače ili onima koji su umrli u prihvatilištima. Ne samo zato što će pravosuđe, u najboljem slučaju, osuditi samo nekoliko "odgovornih" osoba bez da dovede u pitanje čitav sistem azila i zakona, već i zato što pravi problem leži u samom postojanju prihvatnih centara i u razlogu zašto na tisuće ljudi postaju "imigranti".
Neće istraga koju vode pobornici zakona okončati patnje i poniženja koja se nanose zatvorenicima centara.
Zlostavljanja, samoubojstva, premlaćivanja i ubojstva su rutinska procedura u tim zatvorima. Jedini način na koji se to može zaustaviti je uništenjem prihvatnih centara jednom zauvijek.
Zatvoreni tražitelji azila su nam u brojnim slučajevima dali dobre prijedloge. Oni su se pobunili. Zapalili su te paklene centre. Napali su svoje tamničare.
Pokušali su bijeg, ponekad i uspješno.
Riješenje je dakle napasti čitav sistem, započevši od nekih vrlo konkretnih meta, kao što su prihvatni centri te svakoga i sve povezano s njima.
Izvor: Act For Freedom Now
