w-5-wp-549-import-1.png

"IZ ZEMLJE ZABORAVLJENIH PROTIV ZABORAVA..."

Zatvorska situacija u kojoj se nalazim već 4,5 godine, zbog osvetničke i egzemplarne kazne, stvorila je distancu između mene i vanjske stvarnosti. Uostalom, cilj zatvorske kazne, protiv svih koji se bore protiv postojećeg, je razdvajanje, oduzimanje, politička izolacija, moralno uništenje. Ali postoje uvijek rešetke koje se mogu slomiti, ili hodaš monotonim sterilnim hodnicima kaznionice ili prelaziš ukrašene ulice potrošnje društva-zatvora. U ovim zatvorskim ćelijama demokracije moja potreba za slobodom i dalje mi svakodnevno udiše život. To je moja pokretačka snaga, razmišljati, zamišljati, organizirati, djelovati. Odabir totalnog konflikta s postojećim i moć individualnog izbora, obogaćen kolektivnim iskustvom djela, su sastavci koji mogu prodrijeti u zatvor, i tada se boriš. Već 4,5 godine budim se u zatvorskom krevetu ubrzo nakon zore, mada sam često voljela spavati duže kada sam bila vani, organiziram svaki moj pokret, premda me vani često pokretala spontanost, analiziram i prosuđujem podatke (političke i osobne) samo jučerašnjeg dana, iako sam ih vani uvijek dijelila s drugovima. Već 4,5 godine budim se svakog jutra uvjerena da samo ja sama određujem moje sudjelovanje u ratu protiv svakog oblika autoriteta, i da se sloboda ne predaje... ona se osvaja.

Januar 2015.... plan koji se trebao materijalizirati, pretvoriti u nešto od krvi i mesa. Jedan korak... uzdisaj prije slobode... I ako se cilj nije dostigao... vrijedilo je ipak pokušati!

Pokušaj zatvorskog bijega ZVĆ iz naših mogućih grobova, potvrđuje da se borba za slobodu nikada ne zaustavlja, i dok zvoni alarm državnog aparata. Bio bi nanio vidljivu štetu, da je uspio, valjanosti i pouzdanosti države. Zato je pokušaj bijega postao prilika za čitavu jednu represivnu operaciju s osvetom za godine našeg upornog stava i ne-pokajanja, kao jedinim ciljem. Širenje straha među dijelom anarhističke sredine solidarne s političkim zatvorenicima, u svrhu njihove političke izolacije, nije dovoljno. Po prvi put u Grčkoj i takvim intenzitetom, jedna široka perspektiva navedene logike je primijenjena. Nakon što je vlast uvidjela da nas njena "legalna" i "nepravilna" pravna sredstva nisu dodirnula, ispuzala je kao podmukli gmizavac da ugrize Ahilovu petu. Ovaj put nanišanila je naše članove obitelji. Okrivljavanje obiteljskih odnosa dokazuju samo očitu osvetničku namjeru države. Kako bi ucijenili i emocionalno uništili one koji su ranili ugled njenih struktura. Nova hapšenja i pretresi domova dovela su do dva pritvora. Majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te supruge posljednjeg. No, dok god pružate prijatelju jednostavnije, on smatra da će pobijediti. Stoga je istog dana kada je određen pritvor, počeo i štrajk glađu ZVĆ, s ciljem da izvuče majku dvojce drugova iz zatvora. U taj se štrajk glađu, koji je trajao nekoliko dana, odmah uključila iz ćelije antiterorističke jedinice anarhistica Ageliki Spyropoulou, optužena za politički doprinos u pokušaju bijega. Dva mjeseca su je ganjali policijski psi, pošto se nije predala, odabirući težak ali predivan put ilegale. Sve do danas, dijelimo istu ćeliju raspravljajući, analizirajući sve te stvari koje su prošle i koje će naići iz jedne zajedničke perspektive, u jednoj novoj perspektivi.

Od prvih dana januare ZVĆ su pod neprekidnim napadom, odvajanjem četvoro naših drugova od ostalih općih zatvorenika i njihovim premještajem tokom noći u specijalne ćelije izolacije. To se odvilo nakon stalnih pretresa ćelija, pod izlikom sigurnosti. I mada nisu nikada našli ništa od kriminalnog značaja, osjećaj nezadovoljnog psa goniča u njihovim očima ukazuje je da će se brzo vratiti. Zatvorske posjete za Christosa i Gerasimosa Tsakalosa su neslužbeno anulirane budući da sigurnosne mjere nakon otpuštanja ne dozvoljavaju njihovoj majci da napusti otok na kojem živi, čak ni iz zdravstvenih razloga. Dok svojom upornošću zadržavaju Evi (suprugu Gerasimosa Tsakalosa) u zatvoru već šest mjeseci.

Produženje Evinog pritvora posjeduje dvostruki značaj za dominaciju. S jedne strane testirana je snaga urbanih gerilaca i tolerancija solidarnih osoba, dok s druge strane ozakonjuje širuku politiku kriminalizacije obiteljskih veza. Radi se o psihološkoj igri vlasti koja, između ostalog, kao udarni ovan upada u um. Cilj su joj umovi članova obitelji, kako bi ih iscrpili, slomili, poremetili i nagrizli iskreni odnos koji imamo s njima, kako bi oni platili cijenu naših izbora. Zato na putu svake osobne historije neki drugovi, prijatelji i drugi ostaju a neki odu, zato što je lakše ostati uz osobe kada su dobra vremena, ali teško kada nastupe teška. No, moć nije pobijedila u ovoj igri, sve one koje su pobijedili u slabljenju emocionalnih veza i njihovih preobrata, oni su već izgubili. Zato i nakon šest mjeseci naši najmiliji, ili iz zatvora ili iz ograničenih prostora zbog sudskih naredbi, nam još šalju osmijehe strpljenja i povjerenja, zadržavajući vlastito dostojanstvo.

Stoga, opklada ostaje na nama, na svakoj anarhističkoj ćeliji i pojedincu koji promiče neprekidni napad i pobunu, da dokažemo kako neće biti nikakvog primirja s neprijateljem, ni sada ni nikada. Nadasve u trenucima represivnih operacija ne smijemo ustupiti, nego ponovno zapaliti eksplozivne napade kako bi postali zaista opasni. Kako bi ostali prijetnja i unutarnji neprijatelj u srcu sistema. Zato što sve što se kotrlja nizbrdo zaustavit će se samo kada naiđe na prepreku, inače će se nastaviti kotrljati uz stalno povećanje brzine, noseći sa sobom sve što je manjih dimenzija. Radi se o živoj opkladi, bez kraja, ali s neprekidnom evolucijom i samo jednim smjerom... oslobođenje, anarhija.

"Nije mi potrebna, ne želim vašu disciplinu. Što se tiče mojih iskustava, želim ih proživjeti sam. Iz njih ću, a ne iz vas, iscrtati moja pravila ponašanja. Želim živjeti moj život. Robovi i lakeji me plaše. Mrzim one koji vladaju, a odvratni su mi oni koji dozvoljavaju da se njima vlada. Tko se pogne pred bičem ne vrijedi više od onog koji njim rukuje. Volim opasnost, a nepoznato, nesigurno me osvaja. Ispunjen sam željom za pustolovinom, i zaboli me za uspjeh. Mrzim vaše društvo birokrata i administratora, milijunaša i prosaca. Ne želim se prilagoditi vašim licemjernim navikama ni vašim lažnim pristojnostima. Ja želim živjeti moja ushićenja na čistom i svježem zraku slobode... Namjeravam slijediti moj put, po mojim strastima, neprestano mijenjajući sebe, i sutra ne želim biti isti kao danas. Šetam se gore i dole, i ne dozvoljavam da mi ijedna osoba održe krila... Mrzim svaki lanac, svaku prepreku. Volim hodati okolo, gol, ostavljajući da moju kožu miluju zrake sladostrasnog sunca. I vrlo malo ću se brinuti kada će se društvo raspasti na tisuću komada i kada ću napokon moći živjeti moj život."

- "Tko si, djevojčice, očaravajuća kao tajna i divlja kao čulo?"

- "Ja sam Anarhija."

Émile Armand, francuski anarhist individualist

Olga Ekonomidou

član ZVĆ-FAI

Ženski zatvor Korydallos

Tekst "Iz zemlje zaboravljenih protiv zaborava..." je doprinos zatvorenim drugaricama u Čileu, Tamari Sol i Nataliji Collado. Istovremeno je i znak solidarnosti sa zatvorenicom Evi Statiri u kontekstu poziva na solidarnost.

InterArma