O opasnosti pretvaranja anarhije u skup ispraznih aktivnosti pri sukobu s vlašću

„Contra Toda Autoridad”, anarhistički web-site i časopis „za neprekidni ustanak”, br. 1, septembar 2014.

Jedna od velikih opasnosti, za anarhiju, koja nesumnjivo stalno vreba u zasjedi je mogućnost da se ista pretvori u skup aktivnosti bez ikakvih konfliktualnih sadržaja protiv vlasti.

Takvu situaciju potiče, s jedne strane, sam neprijatelj kroz svoje vrijednosti demokratskog vladanja, kao što su „različitost”, „tolerancija”, „pluralizam”, i ekonomska integracija putem komodifikacije pobune i „alternativne” potrošnje.

S druge pak strane postoji čitav jedan niz „protestnih” pojedinaca i grupa, te čak i anarhista, koji se nesvjesno ili hotimično udaljavaju od antagonizma neprekidne konfliktualnosti protiv moći, te na taj način ušutkuju nužnost destrukcije i neposrednog napada na vlast ili, u najgorem slučaju, organiziraju velike inicijative koje prikazuju pristojno lice anarhizma, prikazujući se kao patetični pobornici jedne ideologije koja je sasvim tuđa sukobu s vlastima.

Što se nas tiče, vračanje naših života u naše ruke je proces koji predviđa ostvarenje naše autonomije u odnosu na otuđeni način života, pokoren i pretvoren u robu, kojeg nam nude društvo kapitala i vlasti. Ali taj projekt ne povezujemo nikada s logikom mirnog suživota s vlastima, već sa stavom neprekidnog sukoba, koji uključuje nužnu perspektivu direktnog napada na moć i njeno uništenje, osnovne elemente čitavog procesa potpunog oslobođenja.

I upravo to, taj projekt sukoba, rata i napada koji nadilazi zakon, pretvara svako djelo koje cilja na „samoupravljanje životom” u plimni val nad svakom specifičnom inicijativom, čineći ga djelom napadačkog projekta, kojeg moć ne može nikako asimilirati.

Naravno, zdrava prehrana, koja ne uključuje izrabljivanje životinja, samoupravljačka poljoprivreda, samostalna proizvodnja odjeće, prirodno liječenje i oslobođenje odnosa među pojedincima, sve je to vrlo vrijedno u našoj borbi, i smatramo da takvi oblici djelovanja šire otpor prevladavajućem društvenom poretku. Međutim, važno je i procijeniti takvo djelovanje s jedne bitne točke gledišta, to jest da se tu ne radi baš o neposrednom napadu na moć. Iz tog razloga, ako uključimo takve inicijative u projekt raznovrsnog antiautoritarnog sukoba, zadobit će na važnosti i više nego što je u stvari imaju, prikazujući ih kao još jedan doprinos borbi, a ne kao „jedan” oblik borbe.

Na isti način nasilna djela koja se ni na koji način ne mogu uvrstiti u sukob, kojemu je cilj vraćanje naših života nama samima, su također ograničena.

Isto tako važno je i da se sredstvima korištenim u borbi protiv moći ne pripisuje hijerarhija, treba vrednovati svako sredstvo ovisno o njegovom točnom doprinosu, prikazujući borbeno djelovanje kao neprekidan ustanak.

Zato naš sukob usmjerava pogled na obzor koji nadilazi korištena sredstva, ispunjavajući sadržajem i značenjem pobune svaki oblik djelovanja koji razvijamo u svrhu uništenja svake moći i vlasti. Ovaj rat protiv moći zato podrazumijeva neprekidnu tenziju i samokritiku, nužnu za usavršavanje, da se ne zadovoljimo postignutim, oduzimajući ulice i prostor policiji, napadajući represiju i društveni poredak, ciljajući neprestano na uništenje svih oblika moći.

Anarhija se ne širi kapitulacijom vrijednosti prevladavajućeg poretka, niti oblicima samoupravljanja životom kroz aktivnosti koje se ne sukobljavaju s društvenim poretkom. Anarhija ne može biti alternativa potrošačkoj kulturi, skup kulturnih aktivnosti koje vode mirni suživot s neprijateljem. Anarhija znači biti stalno u ratu, to nadilazi speficične aktivnosti i briše čitavu djelomičnu i totalizirajuću ideologiju (animalizam, feminizam, naturalizam itd.).

Koliko našeg vremena i energije posvećujemo izgradnji diskursa i aktivnosti bez konfliktualnog sadržaja?

A koliko posvećujemo projektima ili inicijativama da bi širili vrijednosti, ideje i djela utemeljena na sukobu s moći i napadom na istu?

Zato, drugovi, ni autonomno djelovanje bez perspektive napada, ni djela napada bez perspektive oslobođenja i autonomije u odnosima i životima svih nas. Zato jer, kao što je rekao jedan drug, anarhija ne može biti melem ili analgetik protiv zla ovog društva; anarhija je i mora biti otrovni nož protiv društvenog poretka i protiv svakog autoriteta.

Contra Toda Autoridad

Izvor: Contra Toda Autoridad via RadioAzione