BARCELONA [ŠPANJOLSKA]: "POJEDINCI ZA ŠIRENJE KAOSA"/FAI-FRI NAPALA BANKOMATE I ZAŠTITARSKE TVRTKE
<strong>Barcelona, španjolska država: naspram napada moći, naš napad se nastavlja
</strong>
Nakon nedavnih policijskih operacija protiv anarhističkih sredina mnogo je rečeno i napisano, izjave i mišljenja koja nadasve "osuđuju" represiju koju vrši vlast. Nakon posljednje represivne operacije i reakcije koje su uslijedile, i mi smatramo da trebamo izraziti našu točku gledišta.
Krenuvši od činjenice da je represija koja se odvija samo jedan logički odgovor države protiv svih onih koji se smatraju (ili ih država smatra) njenim neprijateljem, ne razumijemo izjave ispunjene osjećajem žrtve kojima se u biti (i naravno s odgovarajućim riječima) moli državu da prekine tjerati policijske horde na anarhiste, "nasumice". Da je represija neopravdana, da nas napadaju zato što "drugačije mislimo", da ne činimo ništa "loše", naravno koristeći i iskorištavajući pojam "namještaljka"... Nastoji se prikazati slika "normalnosti" i na sve moguće načine pretvoriti je u javnu i čistu, društveno prihvatljivu. Čini se sve da bi se distanciralo od nasilne teorije i djelovanja, padajući tako u igru moći i koristeći njihov isti jezik, prave se razlike između "dobrih" i "loših" anarhista, koje promiču iznutra istu kriminalizaciju.
Na toj točki, među "anarhistima" postoje osobe koje se ne srame dati intervjue medijima, prikazujuću jednu bijednu sliku, a što je još gore prikazujući se kao glasnogovornici "anarhističkog pokreta" (i svih društvenih pokreta), ti nadobudni političari i vođe masa čine sve što im je u moći kako bi otuđili anarhizam od svog subverzivnog i konfliktualnog karaktera, opisujući ga kao jedan običan pokret društvenog aktivizma, ispražnjen od svake teorije i prakse sukoba s moći i s postojećim poretkom.
Zatim su tu i priče onih koji neprestano govore kako je represija strašna, kako su svi drugovi pod nadzorom, kako se ne može ništa učiniti, takvi stavovi samo šire paniku i kolektivnu paranoju, a iza tih priča i stavova se sakriva vlastita inercija, sveprisutna represija, nadzor, klasični "stalno sam pod kontrolom" itd. postaju samo izlika. Tko nije sposoban da se suoči s tim stvarima, to čini u svoje ime, ali sakrivati se iza jednog nekontroliranog straha, i često neutemeljenog, i nastaviti gdjegod s defetizmom - opasno je i neučinkovito. To ne znači da postoje "hrabri" i "kukavice", sasvim je normalno plašiti se hapšenja, zatvora, udaranja, mučenja i ubojstva koje sprovode panduri ili zatvorski stražari...
Međutim, širiti strah vodi u paniku i paranoju, što pak vodi često u defetizam, gdje se poziva na pasivnost i inerciju, da je bolje "dobro se ponašati", kako zbog sebe tako i zbog drugih drugova, da ne bi postali predmet policijske istrage.
Za kraj ove teme treba reći da nas je i država opisala čak kao vrh ledene sante, a to nije ništa naspram onog što bi se moglo desiti, i u biti dovoljno je pogledati na trenutne represije u drugim dijelovima svijeta (nije potrebno ni tako daleko pogledati) ili u istoj španjolskoj državi prije nekoliko desetljeća. Trebalo bi biti jasno da od onog trenutka kada se postavimo kao anarhisti, živimo uz rizik i šansu da nas napadne stroj represije, bez obzira na naše djelovanje, jer, kao što smo vidjeli, postoje trenuci kada navedeni strojevi pokušavaju izazvati strah među neprijateljem, gazeći preko svih, umjesto da napadnu određeno, k tome, u očima moći svatko od nas može postati meta.
No, unatoč svim policijskim operacijama, hapšenjima i blaćenjima koji su se dogodili (i koji će se dogoditi), moć je svjesna činjenice da će uvijek postojati pojedinci koje neće moći kontrolirati ili uplašiti, koliko god se trudila, ne mogu ugasiti našu želju za uništenjem svega što nas guši. Drago nam je što vidimo da unatoč svemu što se desilo ipak nisu uspjeli zaustaviti napad na postojeće, svaki dan ima onih koji neće pokleknuti pred strahom i pred društvenim pokoravanjem, i koji prelaze na neprekidni napad. Anarhističko raznovrsno djelovanje nastavlja se širiti brojnim kvartovima, zemljama i gradovima, u obliku štampe, militantnih tekstova, plakata, grafita, transparenata, sabotaža, požara i eksplozija, barikada, sukoba, napada na strukture moći i nereda tokom prosvjeda...
Mada u španjolskoj državi još ne postoji navada preuzimanja odgovornosti za djela, te mnoga djela ostaju nijema ili bivaju ušutkana, sasvim dobro znamo što se zbiva. Nasilje manjina se nastavilo i nastavit će se, i ako govorimo o nasilju, otvoreno i bez ikakvog kompleksa, to činimo zato jer smo uvjereni da moć neće sama pasti i da nikakvi Mesija neće pasti s neba s rješenjem ispod ruke.
Ne koristimo riječi kao "samoobrana" ili "protunasilje", niti govorimo o anarhističkom nasilju samo u kontekstu masovne pobune, zato što je prihvatljivije. Otkrili smo da su, unatoč svemu, ustaničko djelovanje i napad još i dalje mogući, policija ne može biti svukud, ne nadgleda nas i ne uhodi nas sve, malo zdrave logike, dobro planiranje i volje više su i nego dovoljni da dokažu kako je slika kontroliranog i pomirenog svijeta samo jedna iluzija, a razbiti tu iluziju pomirenja je u našim rukama.
Zato što naspram napada moći i naspram bijede nekih "anarhista" koji se brinu samo da prikažu sliku dobrih osoba, bezopasnih za društvo i da spase sami sebe, mi naoružavamo naše želje i naše strasti, te prelazimo u napad. Naspram masa i njihove pasivnosti, nudimo našu agresivnost, ne očekujemo ništa i krećemo u neprekidnu anarhističku pobunu.
Mi smo pobunjenici koji su odlučili da se nastave izlagati riziku življenja anarhije sada i ovdje.
Riječi bez djela su za nas mrtve riječi, zato koristimo ovu izjavu da preuzmemo odgovornost za iduća djela u različitim kvartovima Barcelone:
- Zapaljeno nekoliko vozila različitih državnih i privatnih poduzeća, većinom zaštitarskih službi
- Napadnute podružnice banaka, uništena stakla i bankomati čekićima, kamenjem ili bojom, ili požarom
- Zapaljeni i uništeni urbani predmeti
Ovom izjavom želim iskreno pozdraviti naše zatvorenike, nadasve Moniku i Francisca, više od dvije godine u pritvoru bez saginjanja glave, drugove Nicolu i Alfreda, drugove iz ZVĆ i drugove zatvorenike u Čileu, kao i sve druge drugove u zatvorima diljem svijeta, kao što pozdravljamo i naše zatvorenike te se sjećamo i naših mrtvih, pozdravljamo i sve one koji svakodnevno vjeruju u neprekidni ustanički anarhistički sukob, pretvarajući anarhiju još jednom u prijetnju.
Za crni decembar svukud!
Za crnu internacionalu anarhista na djelu!
Za širenje kaosa i Anarhije!
Ništa nije gotovo, rat se nastavlja...
Pojedinci za Širenje Kaosa - FRI/FRI
