Ni korak nazad
Tekst solidarnosti s anarhističkim drugom pod istragom [Genova-Italija]
U četvrtak 30. aprila žalbeni sud je potvrdio presude protiv Nicole i Alfreda, umanjujući kaznu za par mjeseci. Dakle, na zapadu ništa novo, ali nije ni moglo biti drugačije pošto su vješala pravosuđa uvijek spremna za one koji djeluju. Ne mogu se sami osuditi kada zakoni, koje vrlo efikasno sprovode, osuđuju na smrt stotine useljenika među morskim valovima ili kada njihovi zakoni dozvoljavaju da radnike izrabljuje, sve do smrti na radnom mjestu, nekoliko gospodara u odjelu i kravati,
Ali mogu osuđivati, optuživati, istraživati, zatvarati, mučiti u ime zakona i u ime onih koji ih pišu.
Još jednom, ovaj put koristeći babarogu ISIL-a, država promiče svoj pokušaj da obuhvati i, dakle, uništi svako djelovanje i svako ponašanje realne kritike, munjevitim odobrenjem novog antiterorističkog zakona. Proširujući na gotovo kapilaran način mogućnost pripisivanja u svrhu terorizma (čl.270 k.z.) različitim vrstama i kontekstima djelovanja, te pretvarajući u krivično djelo sve oblike solidarnosti i podrške (neposredne i posredne) osobama koje su optužene i/ili osuđene za terorizam, država drsko afirmira jednu od osnovnih ucjena demokratskog poretka: nesuglasnot je dozvoljena samo ako je bezazlena, beskorisna, voljna da ostane u redovima kontrole i po mogućnosti politički, kulturno, društveno i/ili ekonomski apsorbirana.
Možemo primijetiti kako se isti mehanizma koristi za problem imigracije. Medijska kampanja terora (uz insinuaciju sumnje da su na lađama među očajnicima infiltrirani krvoločni ubojice) služi samo prihvaćanju najkonzervativnijih tvrdnji kroz strah i sveopću ravnodušnost, i uvođenju odgovarajućih mjera za jačanje granica divovske ekonomske i financijske kamarile, takozvane Europske Utvrde.
Kako bi se ono što se već odvija u njenoj unutrašnjosti moglo nastaviti, neometano i bez posljedica, na još brutalniji način, izvan njenih granica: neprekidno pljačkanje prirodnih područja, trovanje i porobljavanje čitavih naroda.
Povijesni period u kojem živimo, usred beskrajnih očiju koje nas promatraju i uhode, ne dozvoljava nam da si priuštimo mnogo zadovoljstva; sve postaje teško, ali znamo da uz pamet i maštovitost još ipak možemo utažiti pokoje zadovoljstvo, kao što je na primjer moguće izraziti solidarnost onima koji su uhapšeni zato što su pružili otpor dominaciji i zato što su prepriječili njene kobne planove, onima na koje pravosuđe želi zalijepiti etiketu terorizma. Moramo se sve više boriti protiv države, zato što je zadatak revolucionara to činiti (intelektualcima ostavljamo povlasticu da o tome samo raspravljaju), bez čekanja odgovarajućeg trenutka i, nadasve, bez pravljenja razlike između dobrih i loših.
Solidarnost i, zašto ne, suučesništvo s drugovima i drugaricama u zatvorima se izražava zato jer je to ispravno. Napiše se letak, počini se djelo, u svakom slučaju da onaj tko je ograđen sa četiri zida čuje da borba nije nikada uzaludna.
Zato zakoni i druge taktike, kojima je cilj oslabiti borbe, neće nikada prekinuti bliskost između onih koji su unutra i onih koji su vani.
Zato pokušaji stvaranja terora među redovima onih koji se bore protiv države (koja god bila maska kojom se nastoji uvući u naše živote), provodeći istrage protiv drugova zbog poticanja na zločin, samo će osnažiti solidarnost među nama.
Javni tužitelj Federico Manotti optužio je jednog druga iz Genove baš za "poticanje na zločin terorističkih djela", u vezi jednog njegovog teksta objavljenog na internetu, u kojem je oštro kritizirao osobe koje su se bile, putem teksta objavljenog također na internetu, naslovljenog "I puntini sulle i", ogradile od atentata na Roberta Adinolfija (izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare), izvršenog u maju 2012., kojeg su u noge ranili već spomenuti Nicola i Alfredo, djelo za koje su preuzeli odgovornost na prvom ročištu suđenja.
Trebamo Manottiju saopćiti jednu lošu vijest... Oni koji u 2012. nisu oklijevali naglasiti još jednom neophodnost napada na postojeće i izraziti solidarnost Nicoli i Alfredu, neće ustuknuti ni koraka.
Sve smo više svjesni koliko je logika razlikovanja, javno distanciranje, ograđivanje i potkazivanje putem interneta, oprečna našoj etici, bez obzira na osobne razloge koja ih proizvodi. Okončanjem medijskog laveža, jedini koji izvlače korist iz ove strategija su moć i njen represivni aparat, jačanjem politike apsorpcije konflikta i izolacije subverzivnih. Te piskarala koji pune svoje novčanike sastavljajući neki smiješnu i bijednu "obiteljsku sliku".
Naglašavamo da je solidarnost najdublji osjećaj, a istovremeno i neizostavno sredstvo svakog puta borbe, i zato ne smije nikada odustati od svojih elemenata sukoba: napada i sabotaže. Svaki pokušaj zastrašivanja putem izgrađenih istraga ad hoc, uz članove ROS-a [specijalne jedinice karabinjera, nap.prev.], je sasvim uzaludan.
RAVNODUŠNOST JE SMRT!
POBUNA JE ŽIVOT!
solidarni drugovi i drugarice koji se susreću u skvotu Mainasso
Izvor: RadioAzione
