w-5-wp-546-import-1.png

<em>Od 2. marta do 4. aprila 2015., desetoro zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija/FAI-FRI, Gerasimos Tsakalos,Christos Tsakalos, Olga Ekonomidou, Michalis Nikolopoulos, Giorgos Nikolopoulos, Haris Hadjimihelakis, Giorgos Polidoros, Panagiotis Argirou, Damiano Bolano e Theofilos Mavropoulos – i anarhistička zatvorenica Angeliki Spyropoulou - vodili su štrajk glađu zahtijevajući oslobođenje članova njihovih obitelji: Athene Tsakalou (majke braće Tsakalos) i Evi Satiri (majke Gerasimosa Tsakalosa), uhapšene prije šest mjeseci u kontekstu istrage plana bijega zatvorenika ZVĆ, otkrivenog u januaru 2015.

6. aprila Athea Tsakolou otpuštena je iz zatvora uz vrlo ograničavajući i stroge mjere.

Evi Satiri se nalazi još u pritvoru ženskog zatvora Korydallos, samo zato što je supruga Gerasimosa Tsakalosa. 7. septembra sudsko vijeće, na čelu sa sucem Chalevidoum, odbacilo je posljednji zahtjev za oslobođenje. Istog dana Evi je objavila otvoreno pismo u kojem najavljuje štrajk glađu od 14. semptembra, tražeći neodgodivo otpuštanje.</em>

Prošlo je šest mjeseci otkad su me primorali da gledam nebo kroz bodljikavu žicu i da mjerim vrijeme između zatvaranja vrata moje ćelije. Sudsko vijeće je posljednjim odbacivanjem mojeg zahtjeva za otpuštanjem samo potvrdilo ono što sam već znala od prvog dana kada sam se našla u ćelijama antiterorističke jedinice. Moj pritvor nije samo osobna stvar. Moj pritvor je odraz čitave jedne represivne strategije u svrhu vladanja putem straha, te kako bi se zadovoljio osvetnički bijes pravosudnog aparata protiv političkih zatvorenika i svih onih koji odbacuju kulturu moći.

I dalje sam u zatvoru na temelju samo jednog dokaza "krivice": zato što sam supruga političkog zatvorenika, člana Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosa Tsakalosa.

I dalje sam u zatvoru zato što nisam "potpisala" potvrdu o društvenoj savijesti* i nisam odbacila mojeg partnera i naš odnos.

Znam da mi je fašističko sudsko vijeće odbacilo zahtjev za slobodu, koju su mi oteli, kao ishod makinacija vlasti i policijsko-pravosudnih procedura, u svrhu slanja jasne poruke zastrašivanja.

Tkogod je blizak s političkim zatvorenicima izlaže se riziku da završi u susjednoj ćeliji. Tkogod ne pogne glavu, ne spusti pogled, ne ušutka svoj glas pred autoritarnim idolima, odvodi se u lisicama na policiju, u sobe za ispitivanje, na sud...

No, inicijative solidarnosti proteklog tjedna dokazale su mi da premda strah vlada, ipak ne kraljuje u srcima i u umovima slobodnih osoba.

Veliko hvala svima koji svojim djelima otkrivaju laži i licemjerje pravde, koja me uporno zadržava u svojim ćelijama. Sada započinje jedna nova laž...

Na još jedan negativan odgovor sudaca ne preostaje mi drugo nego da odgovorim posljednjim oružjem ljudskog bića u kavezu, štrajkom glađu za moje oslobođenje.

Namjeravala sam početi sutra (8.), pošto sam već u prethodnom pismu najavila da ću krenuti tim putem u slučaju još jednog odbijanja mojeg zahtjeva.

Idućih dana nakon što sam objavila moju odluku mnogi drugovi, nadasve iz okolice, zatražili su da odgodim kako bi se i drugi drugovi vratili i bolje organizirala solidarna borba. Shvačajući prisutne poteškoće u predizbornom razdoblju i pošto smatram solidarnost kao dijeljenje tenzija, želja i zajedničkih borbi, a ne kao sredstvo za iskoristiti, poštujući i slažući se s idejom drugova, kako bi se mogle povećati mogućnosti borbe, odlučila sam odgoditi početak mojeg štrajka za tjedan dana.

PONEDJELJAK 14. SEPTEMBRA ZAPOČINJEM ŠTRAJK GLAĐU protiv straha i nepravde

Težina te odluke može me slomiti, ali ne postoje druge mogućnosti... Odbijam prihvatiti udar laži i licemjerja jedne pravde koja stvara ugovore o uništenju slobode u ime vlasti.

Štrajk glađu, osim što je to borba za moje otpuštanje, on je i znak poštovanja prema svima koji su se borili prije mene protiv brutalnosti autoriteta, i barikada otpora za sve koje će sistem pokušati zatvoriti nakon mene, zato što su bliski s političkim zatvorenicima, zato što će tražiti pravdu i usuditi se živjeti slobodni, a ne kao robovi.

BORBA DO OTPUŠTANJA

SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

Evi Statiri

Zatvor Korydallos 07.09.2015.

*Potvrda o društvenoj savjesti: tip izjave koje su koristili grčka policija i vojska između 1938. i 1981., a uveo ju je diktator Metaxas. Morali su je potpisati građani izjavljujući da nemaju nikakve veze s kominističkim grupama i da ne dijele njihove ideje. Veoma je korištena za vrijeme grčkog građanskog rata, isključujući iz javnog života svakog tko je nije potpisao, onemogučujući na primjer zapošljavanje u javnim službama kao što je prosvjeta.

Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ