GRČKA: ĆELIJA "ALEXANDROS GRIGOROPOULOS"-FAI/FRI PODMETNULA POŽAR U KUĆU BIVŠEG MINISTRA LALIOTISA
"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
Radi se o prijedlogu koji je odlučio krenuti od teme sedam godina nakon ubojstva druga Alexandrosa Grigoropoulosa, kako bi se u praksi testiralo eksperimentiranje jedne neformalne koordinacije raznovrsnog anarhističkog djelovanja.
Oni koji posjeduju odgovarajuća analitička sredstva shvaćaju da se radi o prijedlogu koji se odnosi na sve anarhističke pojedince ili grupe koji se ne drže čvrsto teorijskih shema ili nisu uronili u apatiju i reformizam.
Iz tog razloga, skloni političkoj podlosti i profesionalnom potragom za neslogom, koriste svaku priliku za kritiku blaćenja.
No, koliko god se "službene" anarhističke sredine iz barova i tračeva trudile da blate i ogovaraju, ne mogu sakriti svoje nezadovoljstvo da je njihova ispunjenost jednom neprekidnom apatijom sasvim očita.
Ali, ostavimo sada sa strane stručnjake za političke špekulacije da bi rekli nešto o srži ovog prijedloga.
Mi smatramo da anarhija mora predstavljati jednu istinsku prijetnju državi, a kako bi to zaista bila anarhija se mora držati podalje od avangardi, upravitelja, štampe, podalje od logike političke čistoće i isključenja.
Neformalnoj organizaciji nije potrebno da se rađa iz dogovora u statutima i izjavljenih stavova koje netko mora prihvatiti. U našoj anarhiji svaki pojedinac i svaka grupa može doprinijeti temi, kampanji, strategiji, sinhronizacijom i koordinacijom vlastitog djela, neovisno o činjenici da dijelimo zajedničku političku pozadinu.
Razviti spontanost, koja često prevladava anarhističkim sredinama, ne znači da se anarhija mora pretvoriti u stranku; jedino što nam je potrebno, kako bi dobili mogućnost da razvijemo strategije i pokrenuli djelovanje, je volja za djelovanjem i komunikacijom s drugim drugovima.
Zato što mi volimo vrstu anarhije koja putuje putevima plamena, zauzima vrijeme i prostor u metropoli, te stvara uporišta za širenje anarhističke teorije i prakse. Vrstu anarhije koja diže u zrak temelje normalnosti, krade naše oduzeto vrijeme te baca moral ovog svijeta u vatru.
Ta vrsta anarhije se ne uklapa u licemjerno dostojanstvo našeg društva, niti čini ustupke u svojoj teoriji ili praksi kako bi je većina društva prihvatila.
Sigurno postoji još mnogo toga za reći, ali ono što je na prvom mjestu je jačanje naših napada, kroz beskrajne kaotične putove oslobodilačke borbe.
Ubrzo se vraćamo.
Gerilski pozdravi ćelijama FAI koje su aktivno podržale Crni Decembar u Grčkoj, Čileu, Španjolskoj, i onima koje sada pripremaju svoje napade; drugovima iz Ustaničkog Anarhističkog Pokreta (MIA) u Brazilu; svim palikućama i pobunjenicima koji su zapalili simbole moći.
Snage i solidarnosti svim drugovima unutar i izvan zatvora, koji podržavaju Crni Decembar tekstovima, prijevodima, plakatima, letcima, grafitima, transparentima, sve to upotpunjuje raznovrsno anarhističko djelovanje.
Zagrljaj ispunjen ljubavlju našoj braći i sestrama zatvorenima u Španjolskoj, Čileu, Švicarskoj, Italiji, Meksiku, Njemačkoj, SAD-u i drugdje; Moniki Caballero, Franciscu Solaru, Marcu Camenischu, Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, Juanu Alisteu, Freddiju Fuentevilli i Marcelu Villaroelu, Juanu Floresu, Guillermu Duranu, Nataly Casanovi, Enriqueu Guzmanu, Thomasu Meyer-Falku, Ignaciu Muñozu, Tamari Sol, Michaelu Kimbleu i svim ostalim drugovima u zatvorima koje smo nenamjerno zaboravili imenovati.
Za Crni Decembar
Za rast ustaničke anarhije
Sloboda zatvorenicima
Ćelija Alexandros Grigoropoulos/Neformalna Anarhistička Federacija (FAI-FRI)
