w-4-wp-412-import-1.png

U utorak 17.02. napali smo Hondos outlet-centar u središtu Herakliona, koristeći improviziranu zapaljivu napravu.

Hondos Centar: "Usluge" uljepšavanja u kraljevstvu spektakla i iluzije. U kraljevini gdje se realnost temelji na obmani, gdje se konkretnost gradi na virtualnim temeljima i gdje se ljudska bića prepoznaju kroz potrošačke proizvode - "dostignuće". Tamo gdje su svi i sve brojevi, gdje se komodifikacija proširila na sve postojeće i dosegla pljenidbu same svijesti. Tamo gdje "te rad oslobađa" a svakodnevna rutina kastrira tvoje misli. Tamo gdje su svi istovremeno prostitutke i svodnici autoriteta.

Naspram tog stroja porobljavanja, izabrali smo Negaciju. Negaciju koja će nas odvesti u totalni konflikt s ovim svijetom i u doživljaj autentične slobode. Zasigurno ne postoji jedinstvena i neraspravljiva istina (ona je subjektivna), i sigurno ne postoji revolucionarni priručnik koji će nas voditi tom iskustvu. Isto tako sigurno smo i mi, odrastajući unutar tog društvenog stroja, nositelji i prenositelji, nekad više nekad manje, prevladavajućeg morala, načina razmišljanja i ponašanja.

I upravu tu započinje naša borba: u konfliktu sa nama samima, da iskorijenimo iz nas svako autoritarno ponašanje i mentalitet, svaka umjetna ideja, svaki trag prevladavajućeg morala. Taj neprekidni konflikt s našim kontradikcijama, našim kompromisima i ograničenjima ovog svijeta, dok mi sami ne postanemo izmjena koju želimo živjeti. Za nas je pretvaranje te negacije u napad neophodni dio i nastavak tog unutarnjeg konflikta. U napade koji stvaraju lokalni prostor-vrijeme slobode, uzrokujući pukotine u naizgled nepobjedivom neprijatelju-državi-sistemu, pružajući snagu onima kojih iz izvode, drugovima koji su zatočeni ili su pali (samo da bi ponovno napali) i onima koji su odlučili djelovati.

Mi smo egoisti i žuri nam se. Odbijamo sve što se odnosi na civilizaciju, ravnotežu moći, čekanje, smrt. Mi ne čekamo pravi trenutak i da sazriju povoljni uvjete za borbu, i ne oslanjamo se na priznanje društva. K tome, upravo je društvo to koje priznaje i nagrađuje samo one koji ga ne kritiziraju i ne sprovode djela koja bi izazvala njegov raspad (ovdje dolazi napomena koju ne možemo izostaviti, o toliko raspravljanom pitanju zatvora: borba za uništenje zatvora ne može napredovati odvojeno od borbe protiv društva koje ih štiti).

Ispred nas stoji dugačak, težak i predivan put, i nalazimo se na početku. Izazov nam predstavlja naoružanje sa znanjem, iskustvom, novim praksama i metodologijama napada, ali nadasve naoružanje naše svijesti i čeličenje naše odlučnosti. Za put prema Nepoznatom, Životu, Slobodi, Anarhiji.

<strong>Snage drugovima iza rešetaka.

Snage onima koji planiraju napade.

Snage svakome koji sanja širom otvorenih očiju.</strong>

InterArma