ŠPANJOLSKA: TEKST MONICE CABALLERO O POSLJEDNJEM REPRESIVNOM VALU
Kada bih mogla izabrati drugačiji život nimalo ga ne bih izmijenila.
Savršeno se sjećam što sam osjetila kada sam se započela propitkivati o autoritetu, sjećam se brojnih proturječja i pitanja. U tom slijedu ideja susrela sam mnoge koje su sprovodile u praksu svoje ideje, u bibliotekama, publikacijama, na sveučilištu itd.... živjeti ideje sada i ovdje. Nije prošlo dugo vremena, a i druge su isto učinile.
Sjećam se tjeskobe koju sam osjetila kada sam vidjela brojne drugarice u zatvoru zato što su svoje ideje o slobodi sprovele u djelo; sestre po idejama u svim dijelovima svijeta u raljama panoptičke zvijeri. Taj se osjećaj tjeskobe nije nikada izmijenio, ali vođen je gestom solidarnosti.
Mi, brojne anarhistice nalazimo se s druge strane velikog zida, a taj je popis u utorak 16. decembra postao duži.
Pipci moći pali su na anarhističke prostore, slobodarska sveučilišta, okupirane zgrade i domove brojnih anarhista Katalonije i Madrida. Lov je uhvatio 11 drugova od kojih je 7 njih zadržano u zatvoru, optuženi za pripadanje oružanoj bandi terorističke prirode. Nije slučajno da su mi te drugarice bliske te da me više od polovice njih često posjećivalo u zatvoru. Policijska/pravosudna mreža kaznila je solidarnost.
Ne mogu se zaustaviti naspram toliko bijede, represivna osveta države graniči s ludilom. Mediji informacije (glasnogovornici moćnika) govore o vođama i podređenima, podsjećam ih, kao i svakoga tko još sumnja, da smo antiautoritarni, nitko nije iznad mene niti sam ja iznad nekoga!
Napadnuti prostori u Kataloniji nisu uopće bili slučajni, s jedne strane Kasa de la Muntanya je važan simbol okupacije, sa svojih 25 godina daleko od logike kapitalizma, ostavili su svoj doprinos brojnim generacijama otpadnika ovog sistema terora. Napadnuta slobodarska sveučilišta i anarhistički prostori nisu nikada skrivali svoje ideje, nudeći plodno zemljište sjemenju slobode.
Cijena u ovoj borbi za vraćanje života u naše ruke je vrlo visoka, nitko ne kaže da će biti lako, ali ne bih nikada izabrala drugačiji život. U ovoj borbi protiv moći ne postoje zidovi ni kavezi koji bi mogli ušutkati naše glasove, ali bez vas, drugovi, pretvorili bi se u jeku.
Ako ćete jednog dana, vi voljene drugarice, nedavno zatvorene, uspjeti pročitati ove riječi, kažem vam da sam uvjerena da ćete ostati dostojanstvene i uzdignuti se iznad uvjeta, kao što je uvijek i bilo.
Sjećam se svih puta kada sam čitala i slušala da je solidarnost oružje potrebno anarhisticama. Nadam se da će danas ta sjećanja postati stvarnost... pretvoriti naše ideje u djela.
Zatvor de Brieva, decembar 2014.
