<em>Protekla je već godina dana otkad je Fernando Barcenas uhapšen u Mexico Cityju, uslijed prosvjeda protiv poskupljenja podzemne željeznice (cijena je naglo skočila s 3 na 5 meksičkih pesosa, u zemlji u kojoj je, podsjećamo, minimalna plaća zaustavljena na 60 pesosa dnevno, manje od 5 dolara, i gdje širenje ogromnog grada-čudovišta tjera na tisuće osoba da se neprekidno kreću s jedne strane grada na drugu).

Na kraju tog prosvjeda 15. decembra 2013. bačen je molotov na jednu ogromnu božićnu jelku Coca Cole, koja se zapalila usred sveopće radosti, osvjetljavajući te noći dvije od glavnih arterija grada, Reformu i Insurgentes.

Nakon toga uhapšene su tri osobe, među kojima i Fernando, dok su druge dvije otpuštene pošto se radilo o maloljetnicima. 11. decembra Fernando je osuđen na 5 godina i 9 mjeseci, pod optužbom za napad na javni mir i za zločinačko udruženje.</em>

FERNANDOV TEKST

15. decembar 2014.

Slobodnim i buntovnim dušama

Ugnjetavanima i odbačenima

Općenito svim ljudima

Danas sam i službeno napunio godinu dana zatvora; 10. decembra 2014. osuđen sam na pet godina i devet mjeseci zatvora, pod optužbom za napad na javni mir i za zločinačko udruženje; navedene optužbe obrazložene su samo pukim pretpostavkama i bez stvarnih dokaza koji bi dokazali moju krivicu. Što se tiče zločinačkog udruženja jedina stvar na kojoj se temelji optužnica je da sam sa sobom nosio anarhistički materijal, prosvjeda i izjava, iz čega jasno proizlazi da se radi o ideološkom zločinu, kojemu je u cilju ocrniti i omalovažiti anarhističke i slobodarske ideje.

Povijesno, u svim razdobljima bile su prikrivane brojne ideje, misli i informacije općenito, koje nije dozvoljeno da misle pojedinci takvog društva. Unatoč tome, uvijek postoje osobe i pojedinci koji odbijamo da se poistovjetimo i koji pošto nismo suglasni s onim što je dozvoljeno činiti, biti i misliti, odlučili smo da izlažemo riziku naš život u potrazi za istinskom slobodom.

A kada smo se suočili s društvenim jadima, koje je proizvela hijerarhija, prozvali su nas počiniteljima nereda i poslali su nas da nastanimo zatvore.

Naravno, pobuna ne prestaje zatvorom, upravo u zatvoru pobunjenik se potpuno potvrdi, i svaka sumnja i proturječje koje je moglo postojati u njegovim mislima nestaje, ojača i postane ideološki snažniji. Ulazeći u zatvor završava se jedan ciklus borbe kako bi započeo novi, ali ovaj put radikalniji, oštriji i cjelovitiji.

Neka padnu zidovi i neka sloboda nastavi svoj neumoljiv tok, dok ne budemo svi slobodni!

Fernando Barcenas

Izvor: Reporter Indivia