ČILE: TEKST DRUGA JUANA FLORESA O NEDAVNIM ZBIVANJIMA U ZATVORU SANTIAGO 1
Krenula je inkvizicija!!!
Braćo: prošlo je već šest mjeseci od onog olujnog i sudbonosnog 18. septembra, kada su nas uhvatili krakovi represivne hobotnice, uz nasilno i zaglušujuće odobravanje. I tako smo, uz moju braću, Nataly i Guillerma, zatočeni i podvrgnuti božjem sudu, te iznijeli nam optužbe, sve utemeljene na antiterorističkom zakonu, da smo postavili različite eksplozivne naprave u glavnom gradu, premda mi odbacujemo ikakvo sudjelovanje. Još jednom možemo vidjeti kako su moć i njene represivne agencije uperile prstom na nas, pretvarajući u zločin naše političke ideje/slobodu, pretvarajući naše hapšenje u neupitni Socijalni Mir pred građanima...
Naš brat Guillermo je u kućnom pritvoru, dok smo ja i moja voljena drugarica odvedeni u ćelije moći, svakodnevno se suočavajući i boreći se s našim hapšenjem i razdvajanjem naše ljubavi...
Povijesno smo "mi", koji se ne podvrgavamo moći i prevladavajućem sistemu, na meti represivnih napada, i jasno to nije prvi put da Država/Kapital pokreće politički progon dostojanstvenih muškaraca i žena, onih koji ne žele i dalje surađivati s kapitalističkim ekonomskim sistemom, koji je u potpunosti izbrisao pravi značaj i bit života...
Kada se odluči odbaciti svaku figuru i/ili strukturu moći i/ili nadmoći, i u tome prepoznati slobodu kao najdragocjeniju stvar u ovoj tužnoj priči "koju moramo živjeti", jasno i nesumnjivo neovisno o situaciji i okolnostima, držeći na umu posljedice svega toga... kao što ću i "njima" reći što se desilo 23. februara.
U ponedjeljak 23. februara, u 19 sati, nakon zatvaranja kaveza, krdo svinja/lakeja Žandarmerije nasilno upada u ćeliju u kojoj sam zatočen. U prvom trenutku ušli su u ćeliju br.1, zato što sam se na njihovom popisu nalazio zatvoren tamo, jer sam prije bio u njoj, ali sam kasnije odlučio da se premjestim u ćeliju br.20 zbog "problema vidika krajolika". I tako, pošto me nisu sreli u ćeliji br.1, i nakon što su zaplijenili telefon jednom zatvoreniku, odmah stigli u ćeliju br.20, otvorili kavez i izbacili me na hodnik.
Ne poznavajući razloge te procedure rekao sam im jednostavno "učinite što hoćete, ionako su kavezi vaši, ali tu se nalaze moje stvari i moji papiri, koje ne želim da mi upropastite ili oduzmete", sasvim mirno i bez vrijeđanja. Proteklo je 5 minuta. I čujem kako počinju tražiti među gestama solidarnosti koje su mi drugovi poslali, za koje indiferentnost nije bila izbor. Solidarnost je opasno oružje, o tome nema nikakve sumnje...
Pošto me to malo naljutilo, tražim od stražara da izađu iz ćelije (bilo je oko 25 lakeja GARP-a, grupa podrške i hitne intervencije pod vodstvom kapetana Pincheire) i pitam koji su razlozi tih kršenja. Krenuli su da me vrijeđaju, "pjevajući slogane", pošto većina njih je s juga, neuki, odrasli uz uvrede i batine... daleko od nježnosti i ljubavi...
Pošto se sve već bilo pretvorilo u neizbježnu rasparavu, napuštajući kavez jedan od pasa, očitan frustriran jer nisu našli što su tražili, ulazi u ćeliju br.21 i pita zatvorenika: "Što sakriva Flores?". Naravno, zbog moralne etike nikada ne bi bio ništa rekao. Zanimalo me da doznam što se desilo s mojim pismima, stvarima itd. te sam se približio kavezu i tada mi je jedan stražar blokirao ruku, brzo je stiščući ispod svoje!!! Kukavički me blokiralo nekoliko lakeja... dok se borim vrijeđam ih i udaram nogama. Naravno, nisam imao nikakve namjere da pokažem pokornost, ali nadjačali su me brojčano i snagom, stavili dvostrukim lancima, čvrsto stegnutima, a jednim od njih udarili su me po člancima, tražeći da kleknem izvrijeđao sam ih, dajući im na znanje da to neću učiniti... Nakon što su me izudarali po raznim dijelovima mojeg tijela (nogama, rebrima, kičmi), zaplijenili su jedan usb kabel, jedan čip, odveli me kod unutarnjeg stražara a zatim kod liječnika, da bi našli rane, što se neće dogoditi. Povratkom u unutarnju stražarnicu, susreo sam zatvorenika kojem su zaplijenili telefon, te ga kaznili i vratili nazad na odjel. Psi iz GARP-a su izjavili da sam rekao: "Kada budem slobodan pronaći ću vas i ubiti"... Prijetnje smrću, novo suđenje, bit će potrebne istrage i dokazi. Da sam im zaprijetio bio bih bez problema priznao, ali kao što sam rekao, nisam ni u jednom trenutku prijetio...
Kažnjen sam s 10 dana izolacije, zbog posjedovanja zabranjenih predmeta, bez da znam što če se desiti nakon lažne izjave pandura, i premješten sam na kazneni i izolacijski odjel 88, u gaćama, kako sam izveden iz ćelije. Bilo je oko 22 sata. Idući mi je dan jedan drug iz zatvora, s kojim sam u dobrim odnosima, donio odjeću. Tog me dana posjetio moj advokat javne obrane, kojem sam objasnio situaciju... rekao mi je da će zatražiti ročište o zaštiti i jamstvu.
Na odjelu 88 nalazio sam se u izolaciji: izlazio sam u dvorište samo jedan sat ujutro i jedan popodne. Četvrti dan, kao po običaju, jedna jedinica ne može proći nezapaženo u ovom zatvoru, sastavljena od 5 stražara TAR-a (Visokorizični Premještaj) dolazi na odjel 88. Kada su stigli do prostorije 15, Jamstvenog Suda, primjetio sa mojeg oca, i jednog prijatelja/brata, tužne i zabrinute, jer su izgledali znali što se desilo... Sudac je odlučio da je izolacija, zbog pronalaska zabranjenih stvari, pretjerana kazna i zapitao žandarmeriju kako mogu oni elementi ući na odjel Maksimalne Sigurnosti, i da bi te prijetnje trebale biti istražene...
Advokat žandarmerije, i općine Las Condes (podnositelj tužbe) i tužitelj Claudio Orellana, zatražili su da se ispoštuje primjenjena kazna.
Smjesta je naređen premještaj u ćeliju...
Odbijanje i nepriznavanje zakona kao svakodnevnog čina mojeg života temelji se na mojoj želji za potpunim oslobođenjem; putevi prema slobodi ispunjeni su poteškoćama, moćni glavonožac je spreman na sve kada se njen vladajući sistem ne poštuje ili kada ga nepokoreni dovodu u pitanje... Jasno, Glavonožac se osjetio ranjiv i to ga je zaboljelo, njegov društveni mir, izgrađen na temeljima zatvaranja nas koji ostajemo neobuzdani i koje njegov buržoazijski trgovački sistem, hipnotizer masa, ne može obmanuti, nepostojeći je, samo upotrebljava snagu da bi pripitomio naše živote, stvarajući još veći otpor i mržnju prema kraljevstvu laži.
<strong>"Nijedan odjel neće biti odjel maksimalne sigurnosti niti ću priznati visokorizični premještaj"
</strong>
Juan Alexis Flores Riquelme
Odjel 1
Santiago 1
