SANTIAGO [CILE]: SABOTAŽA U ZNAK SJEĆANJA NA SEBASTIANA OVERSLUIJA I ZA SLOBODU TAMARE FARIAS
Ovim mejlmo preuzimamo odgovornost za blokadu kamenjem i šljunkom, željezničke linije teretnog vlaka u provinciji Talagante (Santiago) u srijedu 26. novembra, u smjeru San Antonio (V región). Nakon što smo blokirali liniju na značajnoj razini, zapalili smo nekoliko guma na 50 metara od izgrađene barikade. Nakon čega smo ostavili letke solidarnosti s našim bratom koji je pao u borbi, Sebastianom Oversluijom, i za slobodu drugarice Tamare Farías.
Danas, kao i u drugim prilikama, odlučili smo da počinimo djelo protiv jednog od brojnih sredstava dominacije i izrabljivanja. Ovom prilikom radi se o sabotaži jednog sektora ogromnog kapitalističkog stroja i moći, koji se odražava u dotoku robe koju ovaj sistem prevozi uzduž i poprijeko, između svojih gradova izgrađenih u korist vlastite reprodukcije.
Ovim djelom sjećamo se druga anarhista Sebastiána Oversluija, koji je svjesno udružen s ostalim anonimnim, odlučio izvršiti eksproprijaciju banke Estado u općini Pudahuel dana 11. decembra 2013. Neuspjeli napada zbog prokletog Wiliama Vere - kurvinog sina - koji je dobrovoljno odabrao da zaštiti interes kapitala te bez oklijevanja zapucao na našeg brata. On je pak dostojanstveno izvadio automat i bez kolebanja otvorio vatru. Nažalost, meci prokletnika su pogodili u središte, uzrokujući smrt našeg druga - smrt u borbi.
Tugom i mržnjom sjećamo se tog dana. Ali, ne možemo zaboraviti tvoju veliku smjelost, mi ne zaboravljamo tvoj doprinos anarhističkoj borbi. Održavamo naše sjećanje kao oružje i pretvorit ćemo ga u djelo, pretvoriti teoriju u praksu protiv moći u svim njenim oblicima, kako tvoja posljednja paljba postala sjeme ustanka.
Na taj način pozivamo anarhističku/antiautoritarnu sredinu da se sjeti prve godišnjice smrti našeg druga vatrom i pobunom, da ne zaboravi našu braću i naše sestre poginule u borbi društvenog rata. Potrebno je da se djela - svih oblika - množe kako bi zaoštrili neprekidni sukob s svakim autoritetom.
"Smatramo da solidarnost znači neprekidno sprovoditi u djelo naše anarhističke ideje, u svim svojim oblicima, kako bi neprijatelj shvatio da se ništa ne završava ovdje, da se sve nastavlja u zatvoru ili na ulici. Gdjegod bili: ni trenutak tišine i život ispunjen borbom." - Mónica Caballero, Francisco Solar.
Pozdravljamo drugove/arice koji su pozvali na djelovanje u različitim oblicima tokom "Antizatvorskog tjedna nemira i solidarnosti". Tom prigodom našu sabotažu posvjećujemo i Tamari Farias, koja se trenutno suočava s još jednom etapom sudskog procesa zato što je okrivljena za pucanje na stražara banke Estado.
Iz naše sredine doznajemo da drugarica održava integritet i dostojanstvo kako u zatvoru tako i za iduća suđenja koja se približavaju. Zato nastavljamo s našom navikom solidariziranja putem samog djela i u što više mogućih oblika. Stvaramo zavjere i djelujemo sve do njenog oslobođenja, i naravno do oslobođenja svih subverzivnih drugova u zatvorima države/kapitala.
Osim samog djela, smatramo da napad i sabotaža moraju biti popraćeni svakidašnjim radom i posvečenošću, s namjerom da se ideje/prakse potpunog oslobođenja prenesu u aktivnu i anarahističku svijest. Zato što smatramo nužnim da se što više srodnih drugova posveti antikapitalističkim projektima, doprinoseći na taj način subverzivnim borbama u oblicima koje preferiraju, npr.: biblioteka, inicijative, novine, skupštine, transparenti, plakati ili štogod drugo - mašta nema granica - bitno je širiti anarhističke ideje/praksu u namjeri da se reproduciraju, kako bi postale prava prijetnja Državi/Kapitalu.
Kada su te stvari jasne potrebno je da javni i anonimni projekti budu sigurni, da posjeduju koordinaciju koja će dozvoliti kombiniranje istih kako bi napali moć na više mjesta, šireći revolucionarne ideje i sprovodeći ih u djelo napadom i sabotažom - ne zanima nas da ostanemo slobodni.
Gore smo naveli različite primjere koje doprinose subverzivnoj borbi. Revolucionarnu solidarnost smatramo esencijalnom, mislimo da je treba pretvoriti u konkretnu podršku, simboličnu i materijalnu, našim drugovima u zatvoru, kako bi započeli rat objavljen čitavom aparatu prisile.
Ne možemo ostaviti same one koji s nama dijele ideje/praksu i koji su djelovali bez kolebanja te se našli u zatvoru zbog neke greške ili na sreću policije. Ali nikada spuštene glave, već hodajući uspravno, s osmijehom, dostojanstveni, ismijavajući autoritet, ustrajno održavajući vlastite ideje i šaljući ustrajnost svima koji izvan zatvora nastavljaju borbu.
Na koncu, vjerujemo da uz svako počinjeno djelo raste anarhistička borba. Stvoriti projekte koji će se održati kroz vrijeme u namjeri širenja ideja/prakse potpunog oslobođenja i revolucionarne solidarnosti s našim drugovima/aricama u zatvoru, ostavljajući po strani jezik moći, bez krivaca i nevinih; to će biti temelj za izgradnju ujedinjene sredine, koja će odoljeti napadu moći i koja će se moći sukobiti s njom, ostajući čvrsta, bez podrhtavanja, bez primisli i izvinjenja u ovom objavljenom ratu, u koji ulazimo s naše točke gledišta.
<strong>Revolucionarna solidarnost s Tamarom Farías!!
Sebastián Oversluij: Prisutan u anarhističkoj borbi!!
Neka tvoja posljednja paljba postane sjeme ustanka!</strong>
<em><strong>Grupo Anarquista Coordinado – GAC
Banda Organizada Mauricio Morales / Célula Incendiaria Sebastián Oversluij.</strong></em>
<em>[Koordinirana Anarhistička Grupa - GAC
Organizirana Banda Mauricio Morales / Zapaljiva Ćelija Sebastián Oversluij]</em>
