w-6-wp-643-import-1.png

Suđenja anarhističkim zatvorenicima koji su odabrali da svoje ideje i vrijednosti pretvore u nasilni oblik, koji su odabrali da se udruže s vatrom, eksplozivima i mecima protiv Moći, su samo još jedan stupanj rata između Anarhističke Pobune i svijeta Suverenosti. Zato, pri kraju jednog takvog suđenja, trećeg po redu s kojim sam suočen zbog mojeg djelovanja kao član anarhističke grupe direktne akcije Zavjera Vatrenih Ćelija, osjećam potrebu da se moje riječi ponovno sretnu sa svakim anarhističkim drugom izvan zidova.

Od septembra 2009., kada sam skočio u protuzakonitu slobodu dok su me gonili, i odabrao da nastavim anarhističko djelovanje sudjelujući u Zavjeri Vatrenih Ćelija pa sve do sada, proteklo je šest godina. Šest godina, od kojih sam pet trčao kroz betonsko vrijeme i prostor, i gušeću stvarnost zatočeništva. Oko 1825 dana prohodao sam beskrajne kilometre u krugovima ispod komadića neba izrezanim bodljikavom žicom. Oko 1825 dana zaključan prije zalaska sunca.

Pet godina daleko od lutanja divljim ulicama anarhističkog djelovanja, daleko od tih predivnih trenutaka kada napad poremeti redovitost. Pet godina u kojima se pojava drugova, prijatelja i voljenih odražava na staklima predodređenog vremena posjeta i dana, upotpunjujući mozaik izblijeđenih portreta tako mnogo osoba koje posjeduju živući razlog da prijeđu prag zatvora nadajući se u "jednog dana ponovno zajedno".

Da, u ovih pet godina nije bilo ni jednog jedinog trenutka kada sam se osvrnuo na prošlost sumnjajući da li je vrijedilo truda. Zato jer vrijednost i ljepota anarhističke pobune se ne može zamijeniti hladnom matematikom sudskih presuda.

U ovih pet godina neprekidnog progona, desetljeća kazni koje su mi nametnute, sud želi nadodati još desetljeća, još godina, još dana egzila u ovoj blindiranoj Nigdjezemskoj, ja i dalje ostajem ponosan na moje izbore i na moje sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija, i na sva njena djela, koja su izložena vašim suđenjima ponovno i ponovno, neprekidno ponavljajući iste i uvijek iste optužbe:

Terorist, terorist, terorist...

PREMA TOME, TAKO TO IDE AKO TAKO MISLIŠ.

Za vašu trulu civilizaciju

Za zatrovane ideale i vrijednosti koje predstavljate

Za brutalnost i stravu na kojima gradite vaše karijere

JA ĆU UVIJEK BITI TERORIST

Jer mada sam zatočenik moje srce se nalazi svugdje gdje se anarhističke Zavjere vode protiv kulture Moći, uz one koji pale jednoličnost, uz one koji na bilo koji način potiču na neprekidni anarhistički ustanak i uz one koji žive na rubovima kroz napad na suverenost, i zbog tog razloga

JA ĆU UVIJEK BITI KRIV

Što se tiče sveukupnog djelovanja Zavjere Vatrenih Ćelija, ja sam živući dio toga, kao što je to moj vlastiti živući dio. No, to se tiče samo mene i mojih drugova, i ni na koji način nisam voljan da pomažem pravosudnim vlastima u njihovom poslu. Međutim, svi suci koji su aktivno pripomagali u ratu protiv Anarhističkog Ustanka trebali bi držati na umu da odgovornosti nikada ne zastarijevaju i da će uvijek biti praćeni.

I znam iz povijesti da su kroz godine uvijek postojale svijesti koje su odabrale da hodaju putovima anarhističke pobune i da naoružaju svoje želje. Svim onim drugovima koji se već možda kreću u sjenama ili će možda krenuti u budućnosti, želim reći da ako ponekad osjetim trenutke slobode, onda je to kroz anarhističke napade koji me podsjećaju da se Neprekidna Anarhistička Pobuna nastavlja.

Zato, osjećam se ponosan čak i sada, nakon pet godina zatočeništva i brojnih godina koje još vise nada mnom, da još mogu vrištati kroz pukotine vaših, pojačanih dvostrukim slojem betona i trostrukim redom bodljikave žice, zidova:

NI MILIMETAR NAZAD

9MM U GLAVE SUDACA

Panagiotis Argirou

Ponosni član Zavjere Vatrenih Ćelija - FAI/IRF

Izvor: 325