U petak ujutro 26. februara, oko 03:30, uspjeli smo ući u "sigurno" privatno parkiralište u 7. ulici, u Marseillei, i zapaliti dva luksuzna vozila. Kutija zapaljenih kocki postavljena ispod prednjih guma svakog vozila se brzo zapalila i pretvorila u plamen dok smo odlazili, donoseći kratko "vanredno stanje" na vrata par buržuja.
Posvećujemo ovaj napad četvorici boraca koje je belgijska država zatvorila u "maksi-zatvor suđenje", 19. februara, i drugima optuženima za isti slučaj.
Zapalimo zatvore i svijet koji štite!
Pozdravi,
Nepoznate osobe
BRUXELLES: SUĐENJE ZA NAPAD NA MODEL ZATVORA MAKSIMALNE SIGURNOSTI
Četvorica od grupe okrivljenih za uništenje modela zatvora maksimalne sigurnost osuđeni su, u petak 19. februara su na 10 mjeseci zatvora, s odgodom na 3 godine. Šestero okrivljenika kažnjeno je s 600€ kazne, u sveukupnom iznosu od 3.600€. Veliki inkriminirajući dokaz tužitelja protiv njih bila je činjenica da su odbili da se izvine.
Prvostupanjska presuda dozvoljava građevinskom poduzeću da uloži žalbu za nanošenje štete, za koju traže 40.000€ oštete.
...

24.02.2016. započinje drugostupanjsko suđenje protiv anarho-komunista Tasosa Theofiloua za pljačku Alfabanke u Naousi, na otoku Parosu. Unatoč neodrživosti optužnice, Tasos je osuđen na 25 godina zatvora i sada se suočava sa "žalbom" tužitelja, što znači da će mu ponovno biti suđeno, ovaj put za optužbe koje su na prvostupanjskom suđenju odbačene (sudjelovanje u ZVĆ i ubojstvo).
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU TASOSU!
Nova adresa:
Anastasios Theofilou
Dikastiki Filaki - Korydallou D’ Pteriga,
T.K. 18110 - Korydallos
Athens - Greece
ANARHISTI IZ PROJEKTA ACT FOR FREEDOM NOW!
Izvor: Act For Freedom Now!

31. januara koordinirali smo dva djela solidarnosti s drugovima zatvorenicima; ne samo anarhističkim zatvorenicima nego i sa svim zatvorenicima demokracije ili koji bježe pred njenom represijom.
Izvjesili smo istovremeno dva transparenta s natpisima "SOLIDARNOST S ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA" I "ZAPALIMO ZATVORE I SVE SUCE", gdje su ostali izloženi na neodređeno vrijeme. U istom smo trenutku, na jugu, zapalili vozilo poduzeća TELMEX, u vlasništvu magnata Carlosa Slima.
Nismo se vratili na mjesto djela; ta djela proizlaze iz naših iskrenih i gorućih srca u suučesništvu sa svima koji su prihvatili frontalni sukob s državom i kapitalom.
SOLIDARNOST JE NAPAD
UNIŠTIMO ZATVORSKO DRUŠTVO
SVAKI JE DAN ŠANSA ZA POBUNU
Neki anarhisti
...

U praškoj policijskoj stanici, u ulici Nad Úpadem, 14.02.2016., zapaljena su dva policijska vozila. Požar je počinjen zapaljivom napravom s tajmerom.
Odgovornost za navedenu sabotažu preuzima Mreža revolucionarnih ćelija (SRB) - Ćelija solidarne subverzije.
Vozila su zapaljena u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačákom, koji se nalazi zatočen u praškom zatvoru Pankrac, gdje je izložen stalnoj torturi.
Martin je zbog svog opiranja kapitalističkom sistemu suočen s napadom onih koji žele sačuvati kontinuitet kapitalističkog izrabljivanja. Zatvor je jedan od oblika napada. Drugi oblik je uskraćivanje odgovarajuće prehrane. Martin je vegan, iz razumljivih razloga. Ne želi jesti jaja, mlijeko i ostale proizvode koji proizlaze iz okrutnosti nad životinjama. Martin se mnogo prije hapšenja već hranio samo biljkama, odnosno slijedio vegan dijetu. Zatvorska uprava mu sada uskraćuje to pravo i odbija da pruži vegansku hranu, mada je pristup veganskoj prehrani propisan zatvorskim pravilnikom i drugi zatvorenici vegani dobivaju takve obroke. Martin je očito žrtva torture, a posljedice mogu biti ozbiljni zdravstveni problemi ili smrt.
Metode korištene za mučenje Martina Ignačáka su neprihvatljive. Ali mi se nećemo obmanjivati da se situacija može bitno izmijeniti upućivanjem zahtjeva instituciji koja sama po sebi predstavlja dio problema. Anarhisti umjesto toga odabiru direktnu akciju. Solidarnost izraženu kroz subverzivno djelovanje usmjereno protiv struktura koje muče našeg druga i jamče kontinuitet kapitalizma. A policija je dio tih struktura. Zato su meta naše sabotaže bila njena vozila, koja ih koristi kao potpornu tehnologiju pri širenju represije.
...

U petak 05. februara 2016. sudac Francesco Florit na sudu u Udinama, prihvatio je zahtjev javnog tužitelja i osudio anarhiste zbog paljenja dviju talijanskih zastava na 23 dana zatvora (odnosno 5.750.000 eura) jednog, i na 15 dana (odnosno 3.750.000 eura) ostalu dvojcu.
Izvor: alcuni anarchici udinesi

Podignuta je optužnica protiv 21 anarhista koji su prosvjedovali protiv Europskog ekonomskog kongresa i okupirali jednu zgradu u Katowicama. Incident se odvio 19. aprila naveče. Nakon prosvjeda protiv Kongresa grupa osoba zaposjela je stambenu zgradu u vlasništvu grada, u ulici Sv. Marije. Kada je upravitelj zgrada zatražio da napuste zgradu, anarhisti su odbili. I tada je policija intervenirala. Sada je grupa optužena za remećenje javnog reda i mira. Za što mogu biti osuđeni i na godinu dana zatvora.
Izvor: Grecja w ogniu

Pozivamo na tjedan solidarnosti s našim drugovima, Monicom i Franciscom, od 29. februara do 6. marta, kako bi informirali o njihovih situaciji i učinili je vidljivom!
NE MOGU NAS ZAUSTAVITI
8., 9. i 10. marta održat će se suđenje protiv anarhista Monike Caballero i Francisca Solar, na Nacionalnom sudu u Madridu. Dvoje drugova nalaze se već više od dvije godine u istražnom zatvoru.
Optuženi su za nanošenje štete, zavjeru i članstvo u kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma, zbog čega tužiteljstvo traži po 44 godine zatvora za svakoga.
Njihovo hapšenje bilo je prvo u nizu antiterorističkih operacija u Kataloniji, Madridu i Palenciji, nazvanih Operacija Pandora i Pinata, kada je više od 40 osoba optuženo za pripadanje toj navodnoj "terorističkoj" organizaciji.
No, koja je to organizacija?
Policijske operacije iskoristile su akronim Koordinacije anarhističkih grupa (GAC) kako bi izgradile tu imaginarnu organizaciju.
Ali, što je točno GAC?
Radi se o projektu koordinacije anarhističkih grupa u zemlji, u cilju stvaranja snažnog i povezanog anarhističkog prokreta. Koordinacija se temelji na principima solidarnosti, uzajamne podrške i direktne akcije.
Pokrenuli su javne kampanje podrške progonjenim anarhistima, a 2013. objavili su knjigu "Protiv demokracije", u kojoj su analize različitih političkih sruktura popraćene prijedlozima ponuđenih kroz prizmu individualne slobode i anti-autoriteta itd.
Osim toga, očito je da se ni u kom slučaju ne radi o terotističkoj organizaciji, pošto nijedno od djela za koja su Monica i Francisco optuženi, ili drugi optuženici iz operacija, nije počinjeno pod tim akronimom.
...

Novo suđenje za slučaj Velvedo započet će 20. aprila 2016. na ženskom odijelu zatvora Korydallos. Prvostupanjska presuda donijeta u oktobru 2014. kada smo osuđeni za dvostruku eksproprijaciju (ATE banke i poštanskog ureda) u mjestu Velvedo, februara 2013. Proces prvostupanjskog suda predstavljao je za nas period tokom kojeg smo postali još sposobniji da se stopimo sa svijetom borbe. Mogli smo se, premda samo na par sati dok je svako ročište trajalo, odmaknuti od gušećeg zatvorskog svijeta i osjetiti objektivnu snagu solidarnosti. Stalno prisustvo solidarnih drugova na ročištima za nas je značilo potvrdu da čak i u tako neprijateljskom okruženju, u kojem se posebna težina simbolizma autoriteta bezobzirno nameće, nijedan drug ipak nije sam.
Tako su nas, nakon jednogodišnjeg procesa, suci razriješili optužbe za pripadanje organizaciji ZVĆ i kaznili s 16 godina zatvora, petoricu nas, i s 11 godina D. Politisa za neposredno suučesništvo. No, premda nismo optuženi po zakonu 187A, za "terorističku" organizaciju, žalbeni tužitelj, Georgios Gerakis, odlučio je dodijeliti nas istim sucima koji će suditi na žalbenom sudu Zavjeri Vatrenih Ćeliji.
Slučajevi Volos u 2011., oružani sukob u Pefkiju, hapšenja drugova A.Mitrousiasa, G.Karagianidisa, K.Sakkasa i S.Antoniou.
U stvari, G.Gerakis prenio je pet različitih presuda na zajedničko drugostupanjsko suđenje 20. aprila. Za nas je takav pristup, koji stoji iza odabira javnog tužitelja, sasvim jasan, radi se o još jednom pokušaju autoriteta da zadrži sve anarhističke borce što je duže moguće u zatvoru, neovisno o presudi. Zato će ovo drugostupanjsko suđenje, zbog mase slučajeva, trajati najmanje dvije godine, do kada ćemo odraditi 1/3 naše prve presude.
...

15. februar: Danas započinje suđenje za plan bijega ZVĆ.
Suđenje nije započelo zato što su advokati krenuli u štrajk za svoja "radnička prava".
Iduće ročište suđenja zakazano je za 22. februar
Dug život ZVĆ-FAI/IRF (325)
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2016/02/PROJECT-GORGOPOTAMOS.jpg
PROJEKT GORGOPOTAMOS*

"Na svaki njihov napad mi ćemo snažno uzvratiti, visoko uzdignute glave. Inercija i pasivnost ne pripadaju našim karakteristikama". Aggeliki Spyropoulou

4. januara članovi ZVĆ planirali su bijeg iz zatvora Korydallos. Dan ranije panduri su onemogućili bijeg, za koji su priznali da je bio jedan od najorganiziranijih posljednjih desetljeća.
Kroz naredne dane država je izvršila veliki broj hapšenja, pretresa i premještaja, a u želji da konsolidira strah nije sprezala ni od hapšenja članova obitelji zatvorenika iz ZVĆ (Athena Tsakalou, Evi Statiri, Christos Polydoros).

ZATVORI SE NE MOGU POBOLJŠATI
ONI SE MORAJU SRUŠITI

SOLIDARNOST S AGGELIKI SPYROPOULOU
I S ČLANOVIMA VATRENIH ĆELIJA

15. januara u specijalnoj sudnici zatvora Korydallos započinje suđenje za plan bijega.

Anarhistički skvot Nadir
*rijeka u južnoj Grčkoj, 1942. grčki su partizani srušili željeznički most i na taj način prekinuli liniju Solun-Atena (Pirej, veza iz Njemačke za Afriku), kao odgovor na napad nacističke okupacione snage ubile su 16 grčkih civila (nap.prev.)
...

Po dobivenim informacija, Fabio Dusco, koji je trenutno pod suđenjem zbog pružanja pomoći Zavjeri Vatrenih Ćelija pri neuspjelom planu bijega, započeo je štrajk glađu 16. februara 2016. Fabija je nedavno iz zatvora Korydallos otela antiteroristička policija i nasilno premjestila u Pritvorni Centar u ulici Petrou Ralli, gdje bi trebao ostati dok traje suđenje. Njegov prisilni premještaj i prisilno uzimanje uzorka DNK, te napad na anarhističkog druga Panagiotisa Aspiotisa, prouzročili su trenutnu prosvjednu mobilizaciju zatvorenika u Korydallosu. Više informacija čim pristignu.
Solidarnost s Fabiom i borbom zatvorenika u Grčkoj!
Izvor: 325

Danas 6. februara naš je anarhistički drug Panagiotis Aspiotis trebao biti premješten iz zatvora Naplio u Korydallos zbog ispitivanja u ponedjeljak. Međutim, neočekivano je odveden u pritvorni centar u ulici Petrou Ralli, gdje je stavljen u izolaciju i odveden u dio bez nadzornih kamera. Tu su ga podlo napali panduri s fantomkama iz antiterorističke jedinice u pokušaju da nasilno uzmu uzorak DNK. Svinje u uniformama udarale su ga po glavi, rebrima i ostalim dijelovima tijela. Na kraju su uspjeli uzeti DNK uzorak pri drugom pokušaju, pošto je prvi put drug progutao štapić koji su koristili. Nakon uzimanja uzorka nastavili su ga udarati po rebrima kako bi na taj način dali primjer.
Ispitivač Eftychis Nicolopoulos, antiteroristička jedinica i ljevičarsko Ministarstvo pravosuđa su jedini odgovorni za ovaj napad i odgovarat će. Pokažimo im da ništa ne ostaje bez odgovora kod ljudi iz borbe.
NE ZABORAVLJAMO - NE OPRAŠTAMO
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU ANARHISTU PANAGIOTISU ASPIOTISU
TAMEIO-Atena (Solidarni fond za zatvorenike i progonjene borce)
...

Uvodne riječi prevoditelja (Dialectical Vagabonds) na engleski jezik: Tekst koji slijedi je prijevod izjave koju je objavila anarhistička knjižnica "La Discordia" iz Pariza, nakon što su njene članove optužili za fašizam jer su kritizirali Islam. Različiti komentari kružili su pariškom "antiautoritarnom" sredinom, opisujući La Discordiu i non-fides (mada nisu ista stvar, premda su neke osobe uključene u oba projekta, dok drugi samo vode knjižaru/knjižnicu) - kao anarho-nacionaliste. Ako itko pogleda oboje na samo dvije sekunde shvatit će ne samo da nema ni tračka istine u tim klevetama, nego i da su uvijek imali međunarodni stav, za razliku od nekih jasnih nacionalističkih stavova nekih "anti-autoritarnih" (npr. izostanak kritike palestinskog ili kurdskog nacionalizma). Iako ti grafiti mogu ličiti na jedan zaista trivijalni incident, takve stvari, ako se ne čvrstu pobiju, mogu prerasti u jedan bijedni ishod, mnogo gori od etiketiranja. Laž već prijeđe pola svijeta prije nego istina uspije i cipele obući. A u svijetu laži većina osoba je spremna povjerovati u bilo što, ako se poklapa s njihovim predrasudama - u laži se vjeruje iz povjerenja, većina ljudi neće sami provjeriti vjerodostojnost (dovoljno je pogledati povijest staljinizma da bi shvatili kako nastaju zlobne klevete i tehnike miješanja). Zato, u duhu solidarnosti s tim anarhistima preveo sam ovaj tekst, mada se tiče zaista samo nekoliko osoba.
...

PROTIV SVIH
NEPRIJATELJA SLOBODE

15. FEBRUARA
ZAPOČET ĆE SUĐENJE PROTIV
DRUGOVA IZ ZVĆ ZBOG
POKUŠAJA BIJEGA

SLOBODA ZA NJIHOVE
OPTUŽENE ČLANOVE OBITELJI
ATHENU TSAKALOU,
EVI STATIRI I
CHRISTOSA POLIDOROSA.

SOLIDARNOST SA
ZAVJEROM VATRENIH ĆELIJA I
AGGELIKI SPYROPOULOU
Izvor: 325

SVIM DRUGOVIMA ČIJA SU MI PRUŽILA TRENUTKE SLOBODE
Nešto prije okončanja suđenja za 4. uzastopni slučaj protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, i osobno protiv mene kao anarhista koji je preuzeo odgovornost za sudjelovanje u ZVĆ, želio bih reći par stvari, ali ne sudu, nego svim drugovima čija su djela doprinijela žestini i smislu Feniks Projekta.
Iz očitih razloga svi zatvoreni članovi ZVĆ pozdravljaju drugove iz Ćelije Sole-Baleno (ćelija među-prakse Zavjere Vatrenih Ćelija i Bandi Svjesti), čije nas je djelo odmah koštalo optužbe za poticanje [na grčkoma, moralno poticanje] na 4 Djela Feniks Projekta: napad eksplozivom na osobno vozilo upraviteljice zatvora Korydallos, napad eksplozivom na osobno vozilo šefa stražara zatvora Nafplion, napad požarom u indonezijskom hotelu, pismo-bomba poslana bivšem komandantu antiterorističke jedinice u Ateni.
Nadležne vlasti shvatile su naknadno da se optužbe za poticanje na napad u Indoneziji, za koji je odgovornost preuzela Bijesna Jedinica/Međunarodna Zavjera Osvete FAI/IRF, ne bi nikada mogle održati na sudu, zato je ta optužnica odbačena čak i prije nego je krenulo suđenje.
No, što se ostalih napada tiče, vrijeđaju me optužbe za koje sam optužen zato što kao anarhist ne podnosim hijerarhijske odnose bilo kojeg stupnja; s druge pak strane, te optužbe pomažu mi da shvatim kako se moć osjeća pod prijetnjom kada anarhistički gerilci, čak i u stanju zatočeništva, pokušavaju ostaviti trag i povezati se s borbom izvan zatvorskih zidova, podržavajući neprijateljska djela koja poduzimaju drugovi.
Moć se osjeća pod prijetnjom kada shvati da uvjeti zatvora nisu ni približno dovoljni da slome borbenu energiju anarhističkih zatvorenika. Samo to je dovoljno da se sastave sve optužbe za poticanje na napade. Međutim, ni u kom slučaju nije dovoljno da slome moje raspoloženje i moju volju da se povežem sa svim drugovima na borbenim pozicijama.
...

Suđenja anarhističkim zatvorenicima koji su odabrali da svoje ideje i vrijednosti pretvore u nasilni oblik, koji su odabrali da se udruže s vatrom, eksplozivima i mecima protiv Moći, su samo još jedan stupanj rata između Anarhističke Pobune i svijeta Suverenosti. Zato, pri kraju jednog takvog suđenja, trećeg po redu s kojim sam suočen zbog mojeg djelovanja kao član anarhističke grupe direktne akcije Zavjera Vatrenih Ćelija, osjećam potrebu da se moje riječi ponovno sretnu sa svakim anarhističkim drugom izvan zidova.
Od septembra 2009., kada sam skočio u protuzakonitu slobodu dok su me gonili, i odabrao da nastavim anarhističko djelovanje sudjelujući u Zavjeri Vatrenih Ćelija pa sve do sada, proteklo je šest godina. Šest godina, od kojih sam pet trčao kroz betonsko vrijeme i prostor, i gušeću stvarnost zatočeništva. Oko 1825 dana prohodao sam beskrajne kilometre u krugovima ispod komadića neba izrezanim bodljikavom žicom. Oko 1825 dana zaključan prije zalaska sunca.
Pet godina daleko od lutanja divljim ulicama anarhističkog djelovanja, daleko od tih predivnih trenutaka kada napad poremeti redovitost. Pet godina u kojima se pojava drugova, prijatelja i voljenih odražava na staklima predodređenog vremena posjeta i dana, upotpunjujući mozaik izblijeđenih portreta tako mnogo osoba koje posjeduju živući razlog da prijeđu prag zatvora nadajući se u "jednog dana ponovno zajedno".
Da, u ovih pet godina nije bilo ni jednog jedinog trenutka kada sam se osvrnuo na prošlost sumnjajući da li je vrijedilo truda. Zato jer vrijednost i ljepota anarhističke pobune se ne može zamijeniti hladnom matematikom sudskih presuda.
...

U četvrtak 5. novembra zatražilu su moje izvinjenje na suđenju koji se već 2 i po godine vodi protiv Zavjere Vatrenih Ćelija. Sudi se za 250 napada na organizacije.
U sudnici unutar zatvora, ispunjenoj sucima, kamerama, pandurima, tajnom policijom, antiterorističkom policijom, i uz prisustvo nekoliko članova obitelji i čak nekoliko prijatelja i drugova, oni sude djelima Zavjere Vatrenih Ćelija.
Ali kako strpati u prostoriju od nekoliko kvadratnih metara naša djela koja su pokušala izazvati mudru i poslušnu povijest našeg doba...
Djelo koje je prekinulo vječni san mirnog "miroljubivog" naroda na nekoliko noći, uznemirilo eksplozijom porobljene tišine metropole i našim izjavama odbilo pravila života gdje je nasilje gospodara uvijek prisutno, a mi neprekidno odsutni...
Putem naših napada željeli smo smrskati tiraniju brutalne realnosti. Namjeravali smo izokrenuti ravnotežu terora mehaničke rutine života. Pokušali smo izbrisati kompromis sa smrću uzrokovanom ropstvom plaće, tehnološke kontrole, dosade i ispraznih odnosa.
Željeli smo ratovati s "mirom" banaka, sudaca, bogatih, pandura, fašista, novinara, političara, ali i s "miroljubivim" građanima koji umjesto da traže osvetu, da se razbjesne i djeluju, sakrivaju se iza rezignacije i stare zajedno sa svojim namještajem... "Miroljubivi" i zakonima poslušni građani su najodgovorniji za sve, jer kroz svoju "mirnoću" dozvoljavaju da ružnoća vlada našim životima.
...
Čijoj će te pravdi sada suditi? Nakon što sam prošao kroz sve ceremonijalne razine pravde, tužiteljstvo-advokati-pritvor, nova gonjenja, nove optužbe, pritvori članova obitelji, svjedoka, sada traže od mene da se izvinem...
Neću im pružiti to zadovoljstvo. Ni jednu jedinu riječ neprijatelju. Odbijam da igram ulogu optuženog. Mogli su mi svezati ruke lisicama, zaključati moje godine i nebo pokriti bodljikavom žicom, nadzirati me kamerama, ali moju želja za nastavak oružane borbe gori u meni kao užareno željezo...
Jedini način da bacim krivnju na sebe bilo bi da ostanem inertan, poslušan, discipliniran, kao kućni rob koji uživa u sakatoj slobodi. Odbijam zato da se izvinem teologiji vaše pravde, koja ne trpi blasfemiju neporobljenog života. Niti ću sudjelovati u prikrivenim dijalozima među gluhima, pretvarajući se da odgovaram na svako pitanje sudaca...
Ono što ovdje pišem nije za suce...
To je za drugove, za anarhiste, za prijatelje, za buntovnike, za problematične, za memoriju borbe...
Optužen sam, uz ostale drugove Zavjere Vatrenih Ćelija i druge anarhiste, za "250 napada eksplozivom i požarom", na parlament, urede stranaka, domove ministara i tužitelja, podružnice banaka, novinarske organizacije, zatvorske zgrade, multinacionalne korporacije, vojna zdanja, crkve, policijske stanice, sudove, zaštitarske tvrtke, sigurnosne sisteme i video-nadzora, urede Zlatne Zore [neo-nacistička politička stranka], koncesionare luksuznih vozila, vladine agencije, diplomatska vozila itd.
Od prvog trenutka mog hapšenja preuzeo sam odgovornost i ponosan sam na sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija.
Preuzeti odgovornost znači Ne odustajem od oružja...
Preuzeti odgovornost znači Ne kajem se ni zbog čega...
Preuzeti odgovornost znači da strah nije pobijedio...
Preuzeti odgovornost znači da se borba nastavlja...
Izjava o preuzimanju odgovornosti je obećanje da će se zatvorena gerila vratiti na "mjesto zločina", da će on ili ona kročiti ponovno putem protuzakonite slobode.
Istovremeno je i znak suučesništva s novim drugovima da nastave s onim što je represija zaustavila. Zato što će uvijek biti ruku koje će podignuti pištolj tamo gdje je pao zatvoreniku, zato što će uvijek biti slobodnih umova i velikodušnih srca koja će nastaviti pisati drugačiju povijest ovog svijeta.
Kada odbijemo da se predamo, uz perspektive tog čina, plaše tiranine i posjednike straha.
Nakon toliko hapšenja, ispitivanja, godina zatvora, novih optužbi, teških presuda, nisu uspjeli izvući niti jedan jedini znak kajanja. Zato uzgajaju nove laži i upućuju ucjene...
Nakon što su otkrili plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, izgradili su novu verziju lova na vještice, pohapsili majke, supruge, braću, osnovali nova mjesta egzila određena za karanten sačinjena od jednog kvadratnog kilometra "slobode", zabranili svaku komunikaciju mojem bratu i njegovoj partnerici, želeći izgraditi zidove potpune izolacije...
Istovremeno, zgusnuli su maglu represije šaljući jasnu poruku našim solidarnim drugovima: "Tkogod komunicira sa zatvorenicima Zavjere Vatrenih Ćelija mogao bi se također naći u susjednoj ćeliji."

"Dok postoji jedna niža klasa, ja sam dio nje, i dok postoji kriminalni element, on je u meni, i dok postoji jedna jedina duša u zatvoru, ja nisam slobodan." Eugene Debs

Drugovi!
Danas sam dobro raspoložen (znate, naš život nije jedna ravna linija, niti kostantna, ili statična...), i oni koji me lično poznaju znaju da posjedujem prilično crni smisao za humor (ono što druge "skandalizira" meni je smiješno itd.), gotovo ciničan (pogotovo kada se govori o stvarima koje imaju veze sa "Zakonom", "Pravima", "Vlašću" itd.); zato što su to "stvari" koje ne mogu shvatiti ozbiljno (mada je moj život isprepleten sa svim tim), kolikogod te "stvari" ozbiljne bile.
Stoga, pišem ovo neformalno, s osmijehom na licu (iako govorim o ozbiljnim "stvarima") pošto je smisao za humor jedna od "stvari" koja me oduvijek održavala u "borbi". Ne mogu se prestati čuditi kada vidim/čujem političare koji pune svoja usta riječima/pojmovima kao što su "živimo po Pravilima zakona", "svi smo isti pred zakonom" itd. "Španjolski zaštitni znak" (tako to sad nazivaju) ne zna što je Demokracija (uzimajući u obzir da ni ja nisam demokrata); Zakon je "manjino-kracija" i služi samo interesima jedne kaste (sviđa mi se pojam kaste, zato jer upravo to imamo u ovoj Zemlji), a mi koji se ne smijemo njihovim vicevima smo svi "protiv sistema". Sumnja li uopće netko u to?
Tkogod ispunjava svoja usta tim riječima u ovoj zemlji je "bijedni lopuža" (ili potencijalni), zato što i "obični ljudi" - iako nisu "anarhisti" - sasvim dobro znaju da je poslovno-politička kasta (da, ona iz "okretnih vrata", slučaj Filesa i Malesa, Gal, slučaj Guertel, slučaj "crnih kartica", ERE[1] itd., itd.) opskrbila čitav pravosudni reket (C.G.P.J., T.S., T.C.[2] itd. itd,) hrpom "pisara" koji kada "sude" (ili "istražuju", "optužuju", "love") jednog od svojih, taj ulazi na jedna vrata i izlazi na druga... i da se Banke, poduzeća energije i telekomunikacija (da ne govorimo o građevinskim kartelima, prijevoza, otpada itd., itd.), MMF i "Europski Konzorcij" mogu rasipati takvom hrpom novca... da mogu kupiti svakoga i ušutkati većinu.
Najgora stvar je shvatiti kako ta endemska korupcija dovodi one najsjebanije do beskućništva, gladi, bespomoćnosti, oduzima im više školovanje... Znam da u tome nema "ničeg novog", ali nikada nije bilo čitavo to "oduzimanje i zbrajanje" svih tih podlaca toliko poznato, u eri "komunikacije"... a ipak se Političke Stranke, najveće lopuže i pljačkaši, najveće "demokrato-ubojice" i slobodo-ubojice u ovoj zemlji, i dalje pojavljuju u "anketama"... da nije zbog činjenice što vidim tako mnogo siromašnih nepismenih, marginalnih i bolesnih ljudi umirati (i trunuti) oko sebe, cinično bih izjavio: imamo političare koje zaslužujemo. Ali, zaslužujemo li doista to? Možemo li dostići samo stupanj "ozlojeđenosti"? Možemo li se samo nadati (i stremiti) Mesiji, Političkoj Stranci koja će nas "spasiti"?
Zabavlja me to njihovo nepokolebljivo pozivanje na "Ustav" (i na njihove "anti-ustavne" protivnike), "Demokraciju", poštivanje "Sudskih Odluka" (naravno, ako se njih osobno ne tiču), "istrage u toku"; i otkad je ruka Pravde uhvatila Rodriga Rata (znate, velikog ekonimista!) za vrat, stalno govore o Pravu "zatvorenika" na ugled i poštovanje...
Otkad je ovoj zemlji stalo do ugleda i poštovanja zatvorenika? Kojih zatvorenika? Da nam je ostalo imalo hrabrosti i ponosa zapalili bi sve Institucije (s njima unutra) ove zemlje i čitave Europe! Oprostite, moje nihilističko ja je ovdje izašlo... ili bolje bez onog "oprostite"...
Gdje sam ono bio stao? Ah, da, poštivanje zatvorenika? Da, vidio sam kako je čak Barcenas[3], u tih par mjeseci što se našao zatvoren na "uglednom odjelu", postao protiv sistema i govorio protiv "zlostavljanja" kojima je prisustvovao za vrijeme perioda provedenog u zatvoru... za razliku od njega, Ortega Cano[4] je davao "političke savjete" PSOE-u[5] na samim vratima zatvora (tokom jednog od svojih zatvorskih izlazaka). Vidio sam ih kako podržavaju Isabelu Pantoju[6] (kada je i ona izašla uz pogodnost izlaska)... predivno! I kako su "zajamčili" "izlaske" Jaumeu Matasu[7], mada su "suđenja bila u toku"! Da ne govorimo o bijegu Grofice ili Markize Aguirre[8] (nisam nikada dobio ta vojna, klerikalna i aristokratska prava staleža) kroz ulice Madrida.
"Zatvorenici" koje ja znam (one oko sebe) nisu tako "čuveni" i naravno oni ne dobivaju "pogodnosti izlaska" (nema veze što su odslužili četvrtinu kazne, što im je ostalo samo mjesec dana kazne, što su na smrt bolesni ili su teškog mentalnog zdravlja) ili prava, zato jer su "siromašni", "protiv sistema", "protiv ustava" i/ili "teroristi"...
Poštivanje prava zatvorenika? Nemojte me nasmijavati!! Kada se toj kategoriji zatvorenika (oni dolje lijevo, kao što bi Sub-Marco rekao) odbijaju njihovi "izlasci" i/ili prava, ne vidim staru bagru Kraljevstva (Angel Yuste Castillejos) da drži govore u Parlamentu ili daje presice pred Ministarstvom Pravosuđa.
Recite mi, indignatos! Je li vas zaista zaimaju Prava svih zatvorenika? Znate li da su ovdje prava samo komad papira? Kakva vrsta "Prava" je Iščezavanje? Ne kaže li L.O.G.P.[9] da svi zatvorenici imaju Pravo da odsluže svoju kaznu u zajednicama odakle dolaze?
Recite mi! Ne kaže li da svi zatvorenici imaju Pravo sudjelovati u svim društvenim, kulturnim i sportskima aktivnostima? A zašto ne oni iz režima F.I.E.S [specijalni režim za političke zatvorenike, nap.prev.]? Govoreći o F.I.E.S., znate li uopće što je to?
Ne kaže li L.O.G.P. da svi terminalni bolesnici moraju biti otpušteni kako bi mogli umrijeti dostojanstveno u svoj sopstevnom okruženju sa svojom obitelji i voljenima?
Ali ima još... kada "valovi" građana zauzmu ulice tražeći da se "Sovaldi" treba davati pacijentima s hepatitisom C, odnose li se oni zaista na sve građane? I na zatvorenike? Jesu li zatvorenici "građani" ili gube sva prava kada uđu u zavor?
Poznajete li slikara Jamesa Ensora? Ako ga ne poznate savjetujem vam da pogledate njegovo djelo naslovljeno "Doctrinal nourishment"... "oni dolje lijevo" smo definitivno mi: nitko... samo što nam danas sranje dolazi s TV ekrana.
No, vratimo se na Ustav (tu Knjigu svetu kao Bibliju, koju nitko od nas ne bi upotrijebio ni da zamota džoint). Mada vam može zvučati čudno, ali ja sam ga morao pročitati, uz ostalih stotina, tisuća knjiga, Ugovora i Kaznenih Zakona (stvar je u tome što je 30 godina zatvora zaista puno...), da bih vidio što ti odvratni "demokrati" kažu. Pravo na pristojan dom, posao, školovanje... razumijete? Pravo da imate prava, mogli bi reći. Zajebi!
I onda kažu da smo mi anarhisti "utopisti"... zato jer mi nismo takvi idioti da napišemo neku Svetu knjigu ispunjenu sranjima koja ne bi nikada mogli primijeniti?
Nisam nikada glasao (niti ću ikada) zato što odbijam da predam moje odgovornosti marionetama IBEX-35[10]... ali postojala su vremena kada sam se, da, borio da bi se priznala Prava zatvorenika (toliko su nas tukli da nismo više bili za ništa), ali zatim sam vidio kako su se ta Prava* strogo primjenjivala na one iz GALA, na korumpirane, na fašiste i "zatvorenike" ulizice! Kako ironično! Na tisuće zatvorenika odozdo se borilo Desetljećima samo da bi kasnije vidjelo kako se ta Prava primjenjuju samo na one odozgo.

U ponedjeljak u zoru 4. januara zapalili smo vozilo Samsunga, parkirano ispred istoimenog dućana u ulici Septemvriou 3.
Premda ima mnogo razloga zbog kojih bi trebalo zapaliti bilo koje vozilo, naš izbor je vrlo jednostavno pao baš na to pošto je poduzeće Samsung direktno uključeno u razvoj tehnologija kontrole, kao što su telekamere za prepoznavanje lica i identifikaciju pojedinca putem telefonskih poziva.
Uništimo društvo-zatvor i tehnološku kulturu!
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Mali znak solidarnost sa svim ilegalnim imigrantima i drugovima u prljavim raljama države.
... U vrijeme kada država konsolidira izvanredno stanje u ustavu i umnožava drakonske zakone, kada plave i kaki uniforme preplavljuju ulice da bi osigurali mir bogatih i vladajućih, kada se zatvor širi izvan zidova, kada se napadi i deportacije umnožavaju... vrijeme je za napad!
Zato smo u noći između 23. i 24. decembra 2015. prekrili fasadu ureda Socijalističke Stranke crnom bojom. Istovremeno smo sabotirali ljepilom bravu glavnog ulaza Crvenog Križa, čiji se uredi nalaze na početku avenije Gaulard.
Razlozi ovog posljednjeg napada su jasni: navedena humanitarna organizacija - koja iza sebe ima dugu povijest suradnje s moćnicima (od 2. svjetskog rata i suradnje s nacistima pa sve do danas) - organizira napade, upravlja tokom migranata uz policijske snage i stražare ubojice iz agencije FRONTEX, upravlja centrima za migrante...
U ovom periodu se ta humatinarna organizacija - u savršenoj harmoniji s ovim svijetom granica i bijede - istakla na francusko-talijanskoj granici, između naselja Menton i Ventimiglia, iznajmljujući svoja vozila za prijevoz migranata u prihvatne centre.
Strukture neprijatelja mogu se pronaći u svakoj ulici.
Ne smijemo ustukntui pred izvanrednim stanjem!
Protiv države, njenih pandura, njenih granica!
Sabotirajmo stroj deportacije!
...

Sukob s RWE u šumi Hambach postaje sve oštriji dan za danom od početka godine.
Brojni pojedinci koji se koriste različitim taktikama revno su se trudili da dovedu anarhističku prijetnju sve do rudnika.
Neki od elemenata otpora koje koriste su:
Neprekidne barikade na putovima koje koriste vozila zaštitara i strojevi, nanošenje štete krampovima i požarom na mostovima koje koriste;
Tree-speeking [zakucavanje metalnih klinaca u deblo stabala kako bi se oštetile pile nadasve u pilani, nap.prev.] i postavljanje "improviziranih zapaljivih naprava" na područja šume pod prijetnjom, te barikada, platformi i drugih zaštita dublje u šumu;
Gotovo svakidanje podmetanja požara na tehnološke naprave RWE-a, kao što su pumpe, radio-antene i električni transformatori.
Sabotaža infrastruktura za prijevoz ugljena, kao i dovođenja do kratkog spoja na električnim linijama koje teku nad prugama i podmetanje požara na električne komponente duž željeznice;
Brojni napadi kamenjem, praćkama, petardama i molotovima na privatne zaštitare rudnika, kako iz zasjede na patroliranja tako u neposrednim sukobima na kontrolnim mjestima.
Brojni napadi su izvršeni sada i zbog osvete za pokušaj ubojstva, ranjavanje i zatvaranje jednog druga, 21. januara.
Naravno, sve su to zamijetili i panduri, koji su otvoreno proglasili područje oko rudnika kao "razbojnički teritorij". Već više od tjedan dana pojačan je nadzor nad okupacijom šume, gotovo svakodnevnim nadlijetanjima helikoptera i slanjem interventnih jedinica u šumu. Došlo je i do nekoliko pokušaja identifikacije osoba koje odlaze u šumu sa željezničke stanice.
Nije ni potrebno naglasiti da nas prisustvo par blindiranih vozila s pandurima, koji se uplašeno kreću šumom, neće uplašiti. Svaki put helikopter je pozdravljen vatrometom, a jedno pandursko vozilo koje se usudilo ući nešto dublje u autonomnu zonu je uništeno, kao i vozilo poslano da ga odveze.
...

Jedan drug iz Genove optužen je za "poticanje na kaznena djela, s otežavajućom okolnosti u svrhu terorizma" zbog jednog teksta solidarnosti s Alfredom i Nicolom. Plakat spominje i presudu žalbenog suda, u okviru suđenja za Operaciju Shadow, tokom kojeg su donijete 3 presude (između kojih i protiv istog Alfreda), uvijek po čl.414 k.z. [poticanje na kazneno djelo, nap.prev.], na 3 godine zbog objavljivanja časopisa KNO3.
Podsjećamo da će u martu 2016. biti suđeno Nicoli Gaiu i Sergiu Mariu Stefaniu, u Bologni, ponovno zbog pokušaja poticanja na kazneno djelo zbog jednog Nicolinog teksta iz 2014.
NEMA MIRA ZA ONE KOJI VODE RAT
SUUČESNIŠTVO SA SVIMA KOJI SE BORE

OBJAVOM JEDNOG NAVODNOG RATA IZMEĐU CIVILIZACIJA
POTREBNOG DA BI SE AFIRMIRALE VLASTITE HEGEMONIJE MOĆNIKA ZEMLJE
POZIVAJU K SEBI SVOJE PODANIKE U IME NACIJE ILI
RELIGIJE
STVARANJEM STALNIH IZVANREDNIH STANJA
DRŽAVA OBNAVLJA SVOJE KAZNENE ZAKONE KAKO BI JOŠ JAČE OKOVALA
OSTATKE SLOBODNIH PROSTORA

U ozračju sigurnosne paranoje, dodatno pojačanom
događajima u Parizu, jedan je anarhistički drug iz Genove
optužen zato što je javno kritizirao autore jednog teksta
koji su se distancirali od napada na inženjera Roberta
Adinolfija, kojeg su u noge ranili 7. maja 2012. Nicola i Alfredo, anarhisti
koji se još i danas nalaze u zatvoru u Ferrari.
Navedeni je tada vršio dužnost izvršnog direktora poduzeća Ansaldo
Nucleare, kraka hobotnice poduzeća Finmeccanica, oduvijek
usmjerenog na tržište rata i represije, sve do
dostizanja ključne uloge u određivanju
razvoja međunarodnih ratnih polja.
Protiv druga iz Genova je pokrenuta istraga zbog
poticanja na teroristička djela, zločin čiji se spektar kazni
neprekidno širi svakim dekretom nakon izvanrednog stanja. Još je drugova
posljednjih godina pogodio isti tip istrage,
...

U noći između 19. i 20. novembra postavili smo zapaljivu napravu u kanal pokraj pruge na željezničkoj liniji Torino-Milano.
Naprijed sa sabotažama protiv krakova sitema!
Smrt kapitalu
Smrt državi
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Država koristi različite strategije da bi eliminirala svoje neprijatelje i svakoga tko glasno kritizira ustavni poredak.
Želi eliminirati i iskorijeniti svaki znak pobune; u tu svrhu može se osloniti na moćni pravosudni aparat koji sadrži široki spektar kazni, od lakših, obično novčanih ili uvjetnih, do teških, kao što je antiteroristički zakon, karta koja se često igra na igračem stolu moćnika. Svakome tko gleda na zatvor kao mogućnost u borbi protiv vlasti, možemo reći da sadašnji politički kontekst ga čini mogućim i mnogim drugima: mnogi ne znaju da li će se sutra probuditi u zatvorskoj ćeliji, a mi koji smo već unutra ne znamo koliko dugo ćemo ostati. S vremenom situacija postaje konfuzna, pošto smo suočeni s aparatom represije kojeg pokreću paranoja i halucinacije; i na koncu, to je samo jedan od brojnih načina vršenja moći. Brzina uzastopnih brojnih policijskih operacija pridodaje konfuziji, nadasve zato što su optužbe često "imaginarne", a sve je popraćeno spektaklom koji režiraju mediji Moći. Tkogod vrši i podržava vlast neće nikada shvatiti našu antiautoritarnu tenziju, zato što nas pokušavaju postaviti na njihovu razinu razmišljanja.
Kao što smo vidjeli, kolektivni prostori i pojedinci pogođeni represijom su raznovrsni te posjeduju različite i zajedničke točke pogleda na državu i njeno funkcioniranje, te stoga i kako se suočiti s Moći i zatvorom, kako i s kim se udružiti.
Zbog toga se često kaže da je bolje prevazići razlike i staviti u prvi plan zajedničke točke kako bi se učinkovitije suočili s napadom moći, pristup koji favorizira više pitanje količine nego odlučnost i volju, aspekte koje mi smatramo temeljnima. Poznajemo važnost udruživanja, ali pitanje je s kim. Povijest nam je jasno pokazala koliko kobne mogu biti za anarhiste posljedice udruživanja s autoritarnim grupama i/ili grupama koje podržavaju institucionalnu politiku, pošto takve grupe uvijek strema ka moći, gazeći na kraju sve slobodarske inicijative.
...

28. aprila 2015. antiteroristička jedinica karabinjera (R.O.S.), po nalogu javnog tužitelja Federica Manottija, pretresla je dom anarhističkog druga iz Genove, pod istragom zato što je "javno poticao na teroristička djela te javno veličao teroristički zločin [...] tekstom Tko se ne distancira", objavljenim na web-sajtovima anarhističkog pokreta, koji je drug potpisao, kao odgovor na "I puntini sulle i" [točke na i, nap.prev.], tekst koji je kružio internetom ubrzo nakon ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija.
7. aprila 2016. drugu će biti suđeno, po skraćenom postupku, zbog teksta solidarnosti.
...

U noći između 28. i 29. januara uredi Rotodynea u Saronnu napadnuti su molotovom.
Rotodyne razvija aparate za održavanje i izradu ratnih helikoptera i aviona (EH 101, NH-90, EuroFighter Typhoon), među kojima i Lockheed F-35 Lightning, kojeg su kreirali i koriste marinci američkog vojnog zrakoplovstva i mornarice te različite članice NATO saveza, između kojih i Italija.
Distributeri njenih proizvoda i poduzeća s kojima surađuje su Alenia-Airmacchi, AugustaWestland (grupa Finmeccanica*), Aereotech, Patria Helicopters.
Njezine proizvode koriste oružane snage Danske, Irske, Grčke, Omana i Italije; holandska, švedska i talijanska policija; vojska, obalna straža i ratna mornarice Italije.
Ne možemo ostati pasivni naspram ratnih profitera.
Treba ih napasti prije nego njihovi proizvodi doprinesu smrtima i uništenjima.
Stajati i mirno promatrati čini nas suučesnicima.
*Hrvatsko ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno policija, je u siječnju 2016. od poduzeća Finmeccanica (jedan od najvećih svjetskih proizvođača oružja) kupila za cijenu od 119 milijuna eura vojni helikopter AW139 (AugustaWestland) za kontrolu državne granice.
Italija je već 2013. nabavila veću količina helikoptera, AugustaWestland, za patroliranje Jadranom, a svi imaju bazu na talijanskoj obali Jadrana. Ako hrvatski MUP ne uspije nabaviti helikoptere te ustrojiti kadrovski i tehnički helikoptersku službu za Schengen na moru, Frontex (europska policija za kontrolu vanjskih granica EU) može čuvanje i nadzor zračne granice Schengena na Jadranu povjeriti helikopterima talijanske Obalne straže, vojske, karabinjera i financijske policije, koji su zajedno nadležni za provedbu schengenskog režima; nap.prev.
...