ŠPANJOLSKA: PISMO ANARHISTIČKOG ZATVORENIKA, GABRIELA POMBE DA SILVE

"Dok postoji jedna niža klasa, ja sam dio nje, i dok postoji kriminalni element, on je u meni, i dok postoji jedna jedina duša u zatvoru, ja nisam slobodan." Eugene Debs

Drugovi!

Danas sam dobro raspoložen (znate, naš život nije jedna ravna linija, niti kostantna, ili statična...), i oni koji me lično poznaju znaju da posjedujem prilično crni smisao za humor (ono što druge "skandalizira" meni je smiješno itd.), gotovo ciničan (pogotovo kada se govori o stvarima koje imaju veze sa "Zakonom", "Pravima", "Vlašću" itd.); zato što su to "stvari" koje ne mogu shvatiti ozbiljno (mada je moj život isprepleten sa svim tim), kolikogod te "stvari" ozbiljne bile.

Stoga, pišem ovo neformalno, s osmijehom na licu (iako govorim o ozbiljnim "stvarima") pošto je smisao za humor jedna od "stvari" koja me oduvijek održavala u "borbi". Ne mogu se prestati čuditi kada vidim/čujem političare koji pune svoja usta riječima/pojmovima kao što su "živimo po Pravilima zakona", "svi smo isti pred zakonom" itd. "Španjolski zaštitni znak" (tako to sad nazivaju) ne zna što je Demokracija (uzimajući u obzir da ni ja nisam demokrata); Zakon je "manjino-kracija" i služi samo interesima jedne kaste (sviđa mi se pojam kaste, zato jer upravo to imamo u ovoj Zemlji), a mi koji se ne smijemo njihovim vicevima smo svi "protiv sistema". Sumnja li uopće netko u to?

Tkogod ispunjava svoja usta tim riječima u ovoj zemlji je "bijedni lopuža" (ili potencijalni), zato što i "obični ljudi" - iako nisu "anarhisti" - sasvim dobro znaju da je poslovno-politička kasta (da, ona iz "okretnih vrata", slučaj Filesa i Malesa, Gal, slučaj Guertel, slučaj "crnih kartica", ERE[1] itd., itd.) opskrbila čitav pravosudni reket (C.G.P.J., T.S., T.C.[2] itd. itd,) hrpom "pisara" koji kada "sude" (ili "istražuju", "optužuju", "love") jednog od svojih, taj ulazi na jedna vrata i izlazi na druga... i da se Banke, poduzeća energije i telekomunikacija (da ne govorimo o građevinskim kartelima, prijevoza, otpada itd., itd.), MMF i "Europski Konzorcij" mogu rasipati takvom hrpom novca... da mogu kupiti svakoga i ušutkati većinu.

Najgora stvar je shvatiti kako ta endemska korupcija dovodi one najsjebanije do beskućništva, gladi, bespomoćnosti, oduzima im više školovanje... Znam da u tome nema "ničeg novog", ali nikada nije bilo čitavo to "oduzimanje i zbrajanje" svih tih podlaca toliko poznato, u eri "komunikacije"... a ipak se Političke Stranke, najveće lopuže i pljačkaši, najveće "demokrato-ubojice" i slobodo-ubojice u ovoj zemlji, i dalje pojavljuju u "anketama"... da nije zbog činjenice što vidim tako mnogo siromašnih nepismenih, marginalnih i bolesnih ljudi umirati (i trunuti) oko sebe, cinično bih izjavio: imamo političare koje zaslužujemo. Ali, zaslužujemo li doista to? Možemo li dostići samo stupanj "ozlojeđenosti"? Možemo li se samo nadati (i stremiti) Mesiji, Političkoj Stranci koja će nas "spasiti"?

Zabavlja me to njihovo nepokolebljivo pozivanje na "Ustav" (i na njihove "anti-ustavne" protivnike), "Demokraciju", poštivanje "Sudskih Odluka" (naravno, ako se njih osobno ne tiču), "istrage u toku"; i otkad je ruka Pravde uhvatila Rodriga Rata (znate, velikog ekonimista!) za vrat, stalno govore o Pravu "zatvorenika" na ugled i poštovanje...

Otkad je ovoj zemlji stalo do ugleda i poštovanja zatvorenika? Kojih zatvorenika? Da nam je ostalo imalo hrabrosti i ponosa zapalili bi sve Institucije (s njima unutra) ove zemlje i čitave Europe! Oprostite, moje nihilističko ja je ovdje izašlo... ili bolje bez onog "oprostite"...

Gdje sam ono bio stao? Ah, da, poštivanje zatvorenika? Da, vidio sam kako je čak Barcenas[3], u tih par mjeseci što se našao zatvoren na "uglednom odjelu", postao protiv sistema i govorio protiv "zlostavljanja" kojima je prisustvovao za vrijeme perioda provedenog u zatvoru... za razliku od njega, Ortega Cano[4] je davao "političke savjete" PSOE-u[5] na samim vratima zatvora (tokom jednog od svojih zatvorskih izlazaka). Vidio sam ih kako podržavaju Isabelu Pantoju[6] (kada je i ona izašla uz pogodnost izlaska)... predivno! I kako su "zajamčili" "izlaske" Jaumeu Matasu[7], mada su "suđenja bila u toku"! Da ne govorimo o bijegu Grofice ili Markize Aguirre[8] (nisam nikada dobio ta vojna, klerikalna i aristokratska prava staleža) kroz ulice Madrida.

"Zatvorenici" koje ja znam (one oko sebe) nisu tako "čuveni" i naravno oni ne dobivaju "pogodnosti izlaska" (nema veze što su odslužili četvrtinu kazne, što im je ostalo samo mjesec dana kazne, što su na smrt bolesni ili su teškog mentalnog zdravlja) ili prava, zato jer su "siromašni", "protiv sistema", "protiv ustava" i/ili "teroristi"...

Poštivanje prava zatvorenika? Nemojte me nasmijavati!! Kada se toj kategoriji zatvorenika (oni dolje lijevo, kao što bi Sub-Marco rekao) odbijaju njihovi "izlasci" i/ili prava, ne vidim staru bagru Kraljevstva (Angel Yuste Castillejos) da drži govore u Parlamentu ili daje presice pred Ministarstvom Pravosuđa.

Recite mi, indignatos! Je li vas zaista zaimaju Prava svih zatvorenika? Znate li da su ovdje prava samo komad papira? Kakva vrsta "Prava" je Iščezavanje? Ne kaže li L.O.G.P.[9] da svi zatvorenici imaju Pravo da odsluže svoju kaznu u zajednicama odakle dolaze?

Recite mi! Ne kaže li da svi zatvorenici imaju Pravo sudjelovati u svim društvenim, kulturnim i sportskima aktivnostima? A zašto ne oni iz režima F.I.E.S [specijalni režim za političke zatvorenike, nap.prev.]? Govoreći o F.I.E.S., znate li uopće što je to?

Ne kaže li L.O.G.P. da svi terminalni bolesnici moraju biti otpušteni kako bi mogli umrijeti dostojanstveno u svoj sopstevnom okruženju sa svojom obitelji i voljenima?

Ali ima još... kada "valovi" građana zauzmu ulice tražeći da se "Sovaldi" treba davati pacijentima s hepatitisom C, odnose li se oni zaista na sve građane? I na zatvorenike? Jesu li zatvorenici "građani" ili gube sva prava kada uđu u zavor?

Poznajete li slikara Jamesa Ensora? Ako ga ne poznate savjetujem vam da pogledate njegovo djelo naslovljeno "Doctrinal nourishment"... "oni dolje lijevo" smo definitivno mi: nitko... samo što nam danas sranje dolazi s TV ekrana.

No, vratimo se na Ustav (tu Knjigu svetu kao Bibliju, koju nitko od nas ne bi upotrijebio ni da zamota džoint). Mada vam može zvučati čudno, ali ja sam ga morao pročitati, uz ostalih stotina, tisuća knjiga, Ugovora i Kaznenih Zakona (stvar je u tome što je 30 godina zatvora zaista puno...), da bih vidio što ti odvratni "demokrati" kažu. Pravo na pristojan dom, posao, školovanje... razumijete? Pravo da imate prava, mogli bi reći. Zajebi!

I onda kažu da smo mi anarhisti "utopisti"... zato jer mi nismo takvi idioti da napišemo neku Svetu knjigu ispunjenu sranjima koja ne bi nikada mogli primijeniti?

Nisam nikada glasao (niti ću ikada) zato što odbijam da predam moje odgovornosti marionetama IBEX-35[10]... ali postojala su vremena kada sam se, da, borio da bi se priznala Prava zatvorenika (toliko su nas tukli da nismo više bili za ništa), ali zatim sam vidio kako su se ta Prava* strogo primjenjivala na one iz GALA, na korumpirane, na fašiste i "zatvorenike" ulizice! Kako ironično! Na tisuće zatvorenika odozdo se borilo Desetljećima samo da bi kasnije vidjelo kako se ta Prava primjenjuju samo na one odozgo.

Usput, zaboravio sam reći da kada sam se vratio (izručen iz Njemačke) u ćelije ove zemlje, netko mi je poslao skriptu koji se temelji na knjizi "Huye, Hombre, Huye" (autor Xose Tarrio; umro u španjolskom zatvoru 2005., od side kojom je zaražen u istom zatvoru, nakon što je većinu života proveo u ćelijama boreći se protiv ponižavanja i mučenja zatvorenika, nap.prev.), očito da bi napravio film... uz napomenu da je autor skripte "jedan od nas" (nisam nikada otkrio što "jedan on nas" točno znači), i srečković, pošto je bio "jedan od njih" nije to mogao bolje napisati. Tarrio, čovjek, bio je sveden na tužnu priču izopćenika. Pretpostavljam da je to učinjeno kako bi se objasnilo njegovo nasilje i umirilo savjest gledatelja... i zato što mu nisu dali RITALIN kada je bio dijete.

"Curro Jimenez"[11] trčao je Sierrom Morenom slijedeći vlastiti Zakon pošto nije prihvatio Zakon onih koji ga mogu nametnuti, samo zato što imaju više mušketa i halja. Mi ne znamo da li je "Curra" tukao njegov otac, ali znamo da je imao moralne principe.

Mi znamo o "Curri" čovjeku... je li itko ikada pomislio da je "Curro" bio žrtva društvenih tegoba? Dakle, ako znamo o "Curri" čovjeku, gdje se dovraga nalazi Tarrio čovjek? Tarrio anarhist? Tarrio moj brat? Zašto vidimo samo njegovu marginalizaciju? Da bi ga sveli na da ga PONOVNO UBIJETE?

Pitam se gdje su scenaristi "Curro Jimeneza"? Oni su opisali jednog "razbojnika" i njegove razloge. Objasnili su njegovu položaj na marginama, uz više ili manje proizvoljnog idealiziranja. Ali danas nije tako. Izgleda da samo žele dati sliku jednog lika na marginama u smislu žrtve društva, društveno neprilagođene osobe s moralnim principima.

Današnji konzervativci i društveni darwinovci ne rade ništa bolje, naprotiv, oni imaju lijek = RITALIN, i tretiraju "tegobe" kao bolest koju se dobija u djetinjstvu. Dok sam to čitao sjetio sam se jedne tužne monotone pjesme iz djetinjstva: "Pobunjenik sam zato što me svijet u to pretvorio, zato što mi nitko na ovom svijetu nije dao ljubavi...". Dok god sam ja živ nitko od vas neće prisvojiti naše priče o borbama (što znači, života ispunjenih slobodom i ustrajnošću protiv svih autoriteta) kako bi ih pretvorio u "filmove" koji bi se prikazivali na nekom "Paramount Kanalu" televizijskih serija, uz naslov "Chine Quinqui"[12].

Naravno, i ja dolazim iz "Quinqui" svijeta; iz svijeta siromaštva i siromašnih, diktatorstva i emigracije... i ponosan sam na to!! Kao što je sigurno da se ne rađaš kao anarhist, već da to postaneš. Za razliku od moje "Quinquis" braće ja sam još u zatvoru, premda sam odslužio moju kaznu (u smislu Prava i Zakona). Pretpostavljam da "problem" (za institucije, ne za mene) ne leži toliko u problemu što nisu znali kako savladati moju "marginalizaciju" (unatoč brojnim neugodnostima), pošto nisam bio sposoban da izbjegnem moju radikalizaciju. Da, drugovi, kako bih napisao svoju vlastitu priču, slijedio svoj vlastiti put, premda sam "Quinqui", postao sam "anarhist" - "terorist"!

U zatvoru gdje me danas "drže" (kažem "danas" pošto moja odiseja još nije gotova) više se brinu kako da smanje broj knjiga koju mogu mjesečno pročitati (dozvoljene su mi/nam 4 knjige na mjesec, premda Zatvorski Pravilnik kaže da ne postoji ograničen broj knjiga, časopisa itd.), nego da smanje količinu anksiolitika, antidepresiva itd., droga kojima kljukaju zatvorenike kako ne bi razmišljali i ne bi više bili ljudska bića, te postali zombiji.

Zatvori nisu u plamenu, ali neki od nas još nose plamen pobune u svom srcu.

Kako je tužno da su se osobe kao što smo mi, koje su nosile posljednje Ideale Revolucije, pretvorile u zdravstveno odmaralište za engleske i njemačke penzionere!

Ako se indignacija ne naoruža hrabrošću, solidarnošću i svijesti, sjebani smo!

Pozdravi!

<em>Gabriel

</em>

*Ove su riječi posvećene svima čija je subverzivna svijest naoružana nepravdom u obliku Zakona. Mojoj braći i sestrama, zatvorenicima i slobodnima diljem svijeta.

Napomene prevoditelja na engleski jezik:

1. Slučaj Filesa i Malesa: slučajevi korupcije u vezi protuzakonitog financiranja izborne kampanje Španjolske radničke socijalističke stranke. GAL: Oslobodilačke Antiterorističke Grupe, uključene u borbu protiv baskijske neovisnosti od osamdesetih godina, odgovorne za stotine slučajeva nestalih osoba, mučenja i ubojstva. Slučaj Guertel: istraga koju je 2007. vodila mreža političke korupcije povezana s Narodnom Strankom. "Crne Kartice": bankarski skandal iz 2014., gotovo svi upravitelja Caja Madrid (jedne od španjolskih banaka), u doba predsjedništva Miguela Blesa i Rodriga Rata, dobili su kreditne kartice kao što je "Crna Visa", koje su koristili u osobne svrhe trošeći na stotine tisuća eura. ERE: Expediente de Regulacion de Empleo - Dokument o Pravilniku zapošljavanja, sistem koji dozvoljava poslodavcima da masovno pljačkaju radnike.

2. C.G.P.J.: Consejo General de Poder Judicial - Vrhovno Vijeće Pravosudne Moće. T.S.: Tribunal Supremo - Vrhovni sud. T.C.: Tribunal Costitutional - Ustavni sud.

3. Jose Luis Barcenas Gutierrez: španjolski političar iz Narodne stranke, osuđen 2009. u kontekstu slučaja Guertel.

4. Jose Maria Ortega Cano: španjolski toreador, osuđen zbog ozbiljne prometne nesreće koju je izazvao vožnjom u pijanom stanju, i u kojoj je smrtno stradao jedan od vozača vozila. 2013. osuđen je na 2 godine, 6 mjeseci i jedan dan za "krivično ubojstvo i opasnu vožnju", ali otpušten je uz jamčevinu nakon godinu dana i jedan mjesec.

5. PSOE: Partido Socialista Obrero Espanol - Španjolska Radnička Socijalistička Stranka.

6. Maria Isabel Pantoja Martin: španjolska pjevačica i glumica, 2007. upletena u skandal poznat kao "slučaj Malaya", ime operacije protiv općinske korupcije. Optužena za brojne financijska kriminalna djela i za pranje novca, osuđena je na 24 mjeseca 2013. i zatvorena 2014.

7. Jaume Matas i Palon: bivši španjolski političar i nekadašnji predsjednik Narodne Stranke, suđeno mu je zbog 12 krivičnih djela, između kojih pronevjera, lažni dokumenti, financijska kriminalna djela i izborna korupcija. 2012. osuđen je na 6 godina, zatvoren 2014., a već nakon tri mjeseca dobio je dan izlaska.

8. Grofica Esperanza Aguirre y Gil de Biedma: španjolska plemkinja i političarka, nekadašnja predsjednica Narodne Stranke, upletena u slučaj "Guertel". Optužena za protuzakonito financiranje vlastite izborne kampanje, izvršila je spektakularni bijeg (po riječima režimskih medija), u stilu "Torete", po istoimenom liku "razbojnika" španjolske TV serije.

9. L.O.G.P.: Ley Organica General Penitenziaria - Opći Zatvorski Zakon

10. Ibex-35: indeks madridske burze

11. Curro Jimenez: bandit i razbojnik, lik španjolske TV serije.

12. "Quinqui": "neprilagođeni", "hulje". Odnosi se na jednu "subkulturu" čiji se društveno marginalizirani članovi često odaju delinkvenciji.

<strong>Gabriel Pombo da Silva

Centro Penitenciario de Dueñas (Palencia)

Ctra. Local P-120,

34210 Dueñas (Palencia) - Spain</strong>

<em>Anarhist koji je proveo više od dvadeset godina u španjolskim zatvorima, od kojih 14 u najstrožem režimu, FIES, nakon što je pobjegao tokom jednog izlaska, ponovno je uhapšen 2004. na granici između Njemačke i Nizozemske, nakon oružanog okršaja za koji je osuđen na 13 godina. Odsluživši većinu kazne u Njemačkoj, ponovno je izručen Španjolskoj, gdje je ponovno suočen s režimom FIES, a dodatno je bio i pod istragom u Italiji u okviru Operacije Odlučnost. (nap.prev.)

</em>

Izvor: 325