Ne kajem se ni zbog čega
Izjava na trećem suđenju protiv anarhističke grupe Zavjera Vatrenih Ćelija [Grčka]

U četvrtak 5. novembra zatražilu su moje izvinjenje na suđenju koji se već 2 i po godine vodi protiv Zavjere Vatrenih Ćelija. Sudi se za 250 napada na organizacije.

U sudnici unutar zatvora, ispunjenoj sucima, kamerama, pandurima, tajnom policijom, antiterorističkom policijom, i uz prisustvo nekoliko članova obitelji i čak nekoliko prijatelja i drugova, oni sude djelima Zavjere Vatrenih Ćelija.

Ali kako strpati u prostoriju od nekoliko kvadratnih metara naša djela koja su pokušala izazvati mudru i poslušnu povijest našeg doba...

Djelo koje je prekinulo vječni san mirnog "miroljubivog" naroda na nekoliko noći, uznemirilo eksplozijom porobljene tišine metropole i našim izjavama odbilo pravila života gdje je nasilje gospodara uvijek prisutno, a mi neprekidno odsutni...

Putem naših napada željeli smo smrskati tiraniju brutalne realnosti. Namjeravali smo izokrenuti ravnotežu terora mehaničke rutine života. Pokušali smo izbrisati kompromis sa smrću uzrokovanom ropstvom plaće, tehnološke kontrole, dosade i ispraznih odnosa.

Željeli smo ratovati s "mirom" banaka, sudaca, bogatih, pandura, fašista, novinara, političara, ali i s "miroljubivim" građanima koji umjesto da traže osvetu, da se razbjesne i djeluju, sakrivaju se iza rezignacije i stare zajedno sa svojim namještajem... "Miroljubivi" i zakonima poslušni građani su najodgovorniji za sve, jer kroz svoju "mirnoću" dozvoljavaju da ružnoća vlada našim životima.

...

Čijoj će te pravdi sada suditi? Nakon što sam prošao kroz sve ceremonijalne razine pravde, tužiteljstvo-advokati-pritvor, nova gonjenja, nove optužbe, pritvori članova obitelji, svjedoka, sada traže od mene da se izvinem...

Neću im pružiti to zadovoljstvo. Ni jednu jedinu riječ neprijatelju. Odbijam da igram ulogu optuženog. Mogli su mi svezati ruke lisicama, zaključati moje godine i nebo pokriti bodljikavom žicom, nadzirati me kamerama, ali moju želja za nastavak oružane borbe gori u meni kao užareno željezo...

Jedini način da bacim krivnju na sebe bilo bi da ostanem inertan, poslušan, discipliniran, kao kućni rob koji uživa u sakatoj slobodi. Odbijam zato da se izvinem teologiji vaše pravde, koja ne trpi blasfemiju neporobljenog života. Niti ću sudjelovati u prikrivenim dijalozima među gluhima, pretvarajući se da odgovaram na svako pitanje sudaca...

Ono što ovdje pišem nije za suce...

To je za drugove, za anarhiste, za prijatelje, za buntovnike, za problematične, za memoriju borbe...

Optužen sam, uz ostale drugove Zavjere Vatrenih Ćelija i druge anarhiste, za "250 napada eksplozivom i požarom", na parlament, urede stranaka, domove ministara i tužitelja, podružnice banaka, novinarske organizacije, zatvorske zgrade, multinacionalne korporacije, vojna zdanja, crkve, policijske stanice, sudove, zaštitarske tvrtke, sigurnosne sisteme i video-nadzora, urede Zlatne Zore [neo-nacistička politička stranka], koncesionare luksuznih vozila, vladine agencije, diplomatska vozila itd.

Od prvog trenutka mog hapšenja preuzeo sam odgovornost i ponosan sam na sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija.

Preuzeti odgovornost znači Ne odustajem od oružja...

Preuzeti odgovornost znači Ne kajem se ni zbog čega...

Preuzeti odgovornost znači da strah nije pobijedio...

Preuzeti odgovornost znači da se borba nastavlja...

Izjava o preuzimanju odgovornosti je obećanje da će se zatvorena gerila vratiti na "mjesto zločina", da će on ili ona kročiti ponovno putem protuzakonite slobode.

Istovremeno je i znak suučesništva s novim drugovima da nastave s onim što je represija zaustavila. Zato što će uvijek biti ruku koje će podignuti pištolj tamo gdje je pao zatvoreniku, zato što će uvijek biti slobodnih umova i velikodušnih srca koja će nastaviti pisati drugačiju povijest ovog svijeta.

Kada odbijemo da se predamo, uz perspektive tog čina, plaše tiranine i posjednike straha.

Nakon toliko hapšenja, ispitivanja, godina zatvora, novih optužbi, teških presuda, nisu uspjeli izvući niti jedan jedini znak kajanja. Zato uzgajaju nove laži i upućuju ucjene...

Nakon što su otkrili plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, izgradili su novu verziju lova na vještice, pohapsili majke, supruge, braću, osnovali nova mjesta egzila određena za karanten sačinjena od jednog kvadratnog kilometra "slobode", zabranili svaku komunikaciju mojem bratu i njegovoj partnerici, želeći izgraditi zidove potpune izolacije...

Istovremeno, zgusnuli su maglu represije šaljući jasnu poruku našim solidarnim drugovima: "Tkogod komunicira sa zatvorenicima Zavjere Vatrenih Ćelija mogao bi se također naći u susjednoj ćeliji."

Panduri i suci su bili željni da steknu trofej putem prljavog rata koji su pokrenuli, slažući strategiju, jedno oklijevanje, minimalni trag prekida vatre... uzalud...

Kolikogod uzrokovali u meni krvarenje, mogu samo ojačati moju volju.

Neću govoriti o pravosudnim nepravilnostima, političkim dogovorima iz koristi, policijskim postupcima i nedostatku dokaza...

Jamčim vam suci, legalna civilizacija i cijena tisuće glasova koji odzvanjaju u zatvoru zbog tisuća godina koje su im oduzete betonskim grobovima na koje ih osuđujete da žive kao živi mrtvaci...

K tome, kada gurnete spise u vaše ladice, vi gurate ljudske živote u zatvorske ćelije mirnoćom jednog knjigovođe koji sređuje svoje račune. S vaše odjeće i kaputa kaplje krv i licemjerje vaše pravde ga ne može isprati...

Krivite me za 250 napada na vaše carstvo kojem služite, ali za mene su vaše optužbe odlikovanja časti.

Naravno, neću vam reći gdje sam bio i u čemu sam učestvovao, kao što ne namjeravam dati ni jedan jedini dokaz o gerilskom djelovanju Zavjere Vatrenih Ćelija neprijatelju.

No, ako želite možete smatrati da sam bio u svim napadima Zavjere Vatrenih Ćelija, kao što bih učinio u svakom napadu koji prkosi tiraniji ovog svijeta... U sukobima i barikadama u Čileu, na prosvjedima i uličnim borbama u Meksiku, u požarima u Bruxellesu, među antifašistima u Njemačkoj, uz drugove Neformalne Anarhističke Federacije u Italiji, u nemirima u Velikoj Britaniji, na oslobođenim područjima Rojave, na pobunama Zapadne Obale, u mračnim noćima koja pokriva anarhističke zavjerenike Djelovanja... Svugdje gdje postoje Osobe koje ne saginju glavu, koje ne poštuju nejednakosti, gdje se živući usude...

Činjenica da povijest pišu pobjednici u luksuznim vilama, uredima korporacija, parlamentima, medijima, sudnicama, policijskim stanicama... ne znači da naša vlastita povijest ne postoji... Povijest borbi, pobuna, revolucija, revolta, prkosa, solidarnosti, gerilskih napada, radi se o "nekoliko veselih luđaka" koji su ismijali svoje vrijeme i krenuli na njega da ga sruše.

Danas se sudi djelovanju Zavjere Vatrenih Ćelija, snimak te iste povijesti... Mada malen kao kap povijesti, ipak jakih i oštrih bridova... Bridovi koji će i dalje nanositi duboke ogrebotine svijetu autoriteta, kao što će se Zavjera Vatrenih Ćelija ponovno organizirati, uz svoje iskustvo, pobjede i poraze, u novoj beskrajnoj borbi.

I ako sam sada u zatvoru, ne znači da borba nije bila vrijedna ili da nikuda ne vodi...

I ako danas kraljevstvo defetizma i rezignacije caruje srcima ljudi... I ako mnoge osobe dolaze i prijekorno govore: "i što dakle namjeravate napraviti s oružjem i bombama?", nije potrebno odgovoriti.

Postojanje jednog svijeta koji svakodnevno bombardira smrću sa neba, podiže zidove sa žiletama kako bi stali na put prognanima, tjerajući malu djecu da traže hranu u smeću, koji svakodnevno vodi na milijune ljudi u smrt gušeći ih financijskom krizom, koji zamjenjuje život sa slikama na hladnim ekranima, koji siluje i pljačka prirodu... to je najbolji razlog zašto je anarhistička urbana gerila jedini izraz života koji bih izabrao ponovno i ponovno na tisuće puta.

Na kraju, zaista se pitam... što me više ljuti... vaši bijedni zakoni ili bijeda ljudi koji ih prihvaćaju i poštuju...

Jedina sigurna stvar je da su ovaj svijet i njegovi lažni idoli izgrađeni na nasilju i samo će ih nasilje srušiti...

Zato sam protiv tiranije realnosti koju ste nametnuli narodu izabrao zauvijek čarobni realizam anarhije i revolucije bez kraja...

Sada, suci, možete me osuditi.

Ne kajem se ni za što.

Christos Tsakalos

Zavjera Vatrenih Ćelija – FAI-IRF

Pripojeni Suteren

Zatvor Korydallos

Adresa:

Dikastiki Filaki A Pteryga

Koridallos

TK 18110

Athens - Greece

Izvor: 325