w-2-wp-248-import-1.png

U nepovoljnim uvjetima zatočeništva, gdje se svakodnevni život sažima riječju pokoravanje, preostaje malo sredstava za borbu. Ovdje, gdje šanse za potpunu slobodu izgledaju daleke, protiv potpune predaje koju ti nude kao jedini izbor, naiđu trenuci koje smatraš vrijednim pregovora. Bez obzira koliko tuđi nam bili pregovori s vlastima. U svakom slučaju, mi nećemo pregovarati naša anarhistička obilježja, mi nećemo učiniti ni korak unatrag glede cjelovitosti naših riječi, mi nećemo prodati našu borbu zbog koje smo taoci države.

Zato je čak auto-destruktivan izbor štrajka glađu, koji nagriza humanu fasadu države, dostojan. On prijeti da ogoli ubilački karakter države, protiv njenih obmanutih dobro-uhranjenih podanika. Ubilački i tiranski karakter vlasti, kao onaj što ga proživljava svako ljudsko biće koje pati i koje se ubija u tvornicama, ratnim područjima, minskim poljima uz granicu, farmama, laboratorijima i klaonicama, zatvorima i psihijatrijskim bolnicama. Dostojan je za bilo koji zahtjev koji svaki štrajkač glađu smatra ključnim za sebe, da li to bili njegovi životni uvjeti, dostojanstvo ili sloboda. U ovom slučaju, kada je moj drug i brat Nikos Romanos postavio svoje tijelo kao barikadu kako bi zatražio izlazak iz gušećih uvjeta zatvora, vidio sam način da izrazim moju solidarnost na djelu. Iz pozicije u kojoj se sada nalazim odlučio sam sudjelovati u rotirajućem štrajku glađu, koji započinjemo mi, drugovi uhapšeni za dvostruku pljačku u Velvedu. Danas, 17.11., započinjem štrajk glađu sve do ispunjenja njegovog zahtjeva.

Ovaj naš izbor namjerava doprinijeti daljnjoj mobilizaciji drugova vani, kako bi umnožio i pojačao mnogolika djela solidarnosti, nešto što otvara još jedan borbeni front s državom, stoga i polje svjesnosti za nove drugove.

Teška vremena kroz koja prolazimo su još jedan razloga za oštriju borbu, bez kompromisa.

Zato što će država uvijek stvarati društvene korelacije, pretvarajući individualni izbor ili kolektivni ustanak u predmet oštre kazne; vrijeme je da se otarasimo defetističkog "realizma" i "odvaganih" odluka o povlačenju, koje uvijek ustupaju prostor neprijatelju, odgađajući djelovanje za budućnost, koju inercija sama po sebi neizbježno čini još zlosutnijom.

Potrebno je nadvladati same sebe i urasle percepcije koje teglimo u nama.

<strong>SOLIDARNOST SA ŠTRAJKAŠOM GLAĐU NIKOSOM ROMANOSOM I IRAKLISOM KOSTARISOM

SOLIDARNOST ZNAČI NAPAD</strong>

Giannis Michailidis

p.s.

Iraklis Kostaris, zatvoreni član revolucionarne organizacije 17. novembar

Izvor: Act For Freedom Now