MEKSIKO: PISMO DRUGA CARLOSA LOPEZA "CHIVE" - "S NEKOG KRAJA SVIJETA"

Drugovi, pišem ovih nekoliko redaka u namjeri da vas upoznam s mojom trenutnom životnom situacijom, koju sam, s vrlo posebne perspektive, odlučio sprovesti zbog niza situacija koje su se pojavile u nedavnom kontekstu individualne i/ili društvene borbe i represije ove potonje.

Postoji jedan dugi popis drugova i drugarica nad kojima su vršeni pritisci i istrage zbog anarhističkog djelovanja u posljednje vrijeme, u ovoj zemlji, posebice na središnjem i južnom području. Praćeni su kako bi promatrali njihova kretanja i osobe s kojima se organiziraju, šaljući odvratne jebene doušnike kako bi prikupili informacije, označavajući drugove strance kao osobe koje financiraju borbe i dugi niz "i tako dalje". Kao kada su me uhapsili i odveli u zatvor, uz moje srodne drugarice, Amelie i Fallon, isto su tako pokušali vezati brojne osobe iz slobodarske/anarhističke sredine za naš slučaj (5E), vršeći pretrese u nekoliko domova u potrazi za "dokazima" (bezuspješno), kako bi imali više argumenata za nanijeti težak udarac malenom akratskom svijetu.

Sve je to bilo dovelo do hapšenja druga "Tripe"* (i do progona drugih drugova koji su se morali udaljiti), ali na sreću u tom smo trenutku mogli se osloniti adekvatnu reakciju drugova iz GASPA-e** za njegovo neposredno oslobađanje, budući da su optužbe bile neosnovane. Odmah nakon toga (Tripa) je odlučio dati se u bijeg, no nije ni imao mnogo izbora pošto su ga, optužujući ga za prethodna "krivična djela", nastojali vezati za istrage o terorizmu, sabotažu i druge gluposti koje su nam željeli pripisati, te mu nije preostalo drugo osim da donese takvu odluku.

Zbog sličnih očitosti i posjedujući mogućnost da slobodno odaberem, odlučio sam da krenem putem bijega iz različitih razloga, prvenstveno zbog moje vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih drugova, uzevši u obzir vrstu progona koji su uzeli maha. Neću biti ni prvi ni posljednji, u odabiru puta borbe koji je dio vraćanja mojeg života u moje ruke i dio nasilne, frontalne borbe, otpora protiv svakog autoriteta. Zato, ne treba biti mudrac da bi shvatili kako bih bio na nišanu istražitelja i javnih tužitelja, koji će me nastojati povezati/uplesti u svaki slučaj direktne akcije koji će stvoriti na polju borbe. U mojem slučaju, pošto sam izašao s mjerom ograničenja, tj. potpisa, jasno je da bi me držali na raspolaganju kako bi me mogli ponovno uhapsiti kada budu poželjeli. No, to je zadovoljstvo koje im ne želim pružiti, barem u granicama mojih mogućnosti.

Osim što nemam nikakve namjere da surađujem s jebenim pravosudnim teatrom, koji bi se bio odvio nakon mojeg otpuštanja, od prvog trenutka mojeg fizičkog oslobađanja odlučio sam da ne budem njihova lovina, da me drže pod nadzorom putem periodičnih posjeta mjestu gdje sam navodno trebao odlaziti ostaviti moj odvratni potpis čitavih godinu i po dana, i zato sam izabrao da se ne pojavim idućim dan (nakon otpuštanja) pred sucem, pokušavajući prekinuti ovo što smatram oblikom progona.

To ne znači da se udaljavam od borbe ili da se kajem za ovo što ću morati preživljavati da bih je vodio, naprotiv, i dalje će biti glavni osobni faktor koji će me tjerati ustaničkoj fasadi prema nepoznatom slobode. Jer i "iz vana" se može nastaviti svakodnevnicu neprekidnog napada u njegovim širokim oblicima i sadržajima, pokušavajući nastaviti moje projekte drugdje, ali istim vizijama, jer jasno nemam pretenziju da nastavim moju borbu iz ilegale, niti da tražim neki specijalizirani ili viši oblik napada, ali znajući da su to dio posljedica s kojima se moramo suočiti i uzeti u obzir da ćemo prolaziti tim putovima sukoba, čineći stvari u koje vjerujemo i na način na koji to smatramo mogućim i nužnim.

Oduvijek sam znao da bi suprotstavljajući se snažno oblicima pokoravanja i ideološkim sadržajima koje stručnjaci demokratske laži koriste da bi zadržali svoje povlastice i stanje stvari, to povuklo za sobom teške uvjete koje nijedna "normalna" osoba ne bi željela u svojem životu. No, budući da ne želim biti takav tip normalne osobe i ne želim prihvatiti da budem jedan rob između mnogih, zadovoljan sam sobom što činim stvari na ovoj način, kao što bi učinio svaki nepokoreni, idući naprijed, krečući od svojeg načina percipiranja stvari.

Sa strane komoditeta, za mene bi bilo mnogo bolje da sam nakon izlaska iz zatvora i nakon što sam kročio na ulicu, posjetio moju obitelj, prijatelje i ostao uz moju voljenu kćer, kao i ostao uz drugove, drugarice i srodne iz različitih tendencija da bi nastavili zajedno djelovati. No, znam da to nije igra i da se borba treba nastaviti voditi sve do posljednje posljedice. Potrebno joj je dati potrebnu ozbiljnost, jer postoje prilike kada je potrebno donijeti odluke koje mogu biti bolne zbog fizičkog udaljavanja od voljenih osoba.

Zato vidim u bijegu ne samo jedini izlaz nego istovremeno i najbliži izlaz po slici situacije koju imam. Između ostalih stvari, smatrao sam da djelujem prikladno sa stvarima koje sam prije naveo, da ne dozvolim progone i pokušaje da me ograniče u budućim nasilnim djelima, sličnim onima zbog kojih sam bio zatvorenik, a time ograniče i ostale drugove te osobe koje se susreću putem. Jasno je da znamo što koristi država i njeni panduri zakona i reda, a (to kažem) ne zbog straha, nego krečući od činjenice da brinuti se o sebi i o našim (drugovima) je također ustanički čin.

Dio mojeg individualnog ustanka sastoji se i od raskida sa svakim oblikom okova, a kao bitni dio je i nužno je neprekidno uništavanje svakog osobnog/društvenog odnosa koji proizlazi iz omraženog neprijatelja Države/Kapitala i svakog autoriteta, kojem i daljem objavljujem neprekidni rat u okvirima mojih mogućnosti. Odrazi tih odnosa nalaze se u otuđenom društvu, koje reproducira samo ono što nauči u svojim odgojnim i vjerskim institucijama, u sredstvima informiranja i ekonomske/tehnološke proizvodnje, kao i oblici ponašanja u svakodnevnom životu koji vode samo u dominaciju, i iz toga proizlazi moja potreba da ne sudjelujem u pravosudnoj igri u ulozi "poštenog građanina", koji će dokazati da kazna uspostavljena putem zakona i njegovih mentora djeluje, k vragu!

Zato bih radije umro pokušajući, nego da tražim neke ustupke, pregovore, pomoć ili dogovor s neprijateljem kojeg nastojim uništiti, podrazumijevajući da svatko ima svoje perspektive ili načine da učini stvari, poštujući ono što svatko učini svojim borbama i podržavajući one s kojima se osjećam u afinitetu ili koje barem iskazuju neko neprijateljstvo prema neprijatelju; ali to je moja i toga se pridržavam.

Bez da drugo dodam, snažan zagrljaj tko me bude uspio čitati, posebice mojim prijateljstvima, drugovima i drugaricama iz borbe, članovima moje obitelji i svima koji se identificiraju s borbom protiv moći, u svim i svakom od njenih tonova. Borba se nastavlja, ne priznajući situaciju kao premisu kraja već samo kao nastavak slobodnog djelovanja.

<strong>ZA SLOBODU ZATVORENIKA ŠIROM SVIJETA!

ZA SOLIDARNOST S DRUGOVIMA U BIJEGU, NEKA VJETAR IZBRIŠE VAŠE TRAGOVE!

ZA UNIŠTENJE MOĆI U SVIM NJENIM OBLICIMA!

SOLIDARNOST S DRUGOVIMA U ŠTRAJKU GLAĐU!

DRUŠTVENI RAT SVUGDJE!

ŽIVJELA ANARHIJA!</strong>

Carlos Lopez "Chivo"

S nekog kraja svijeta

5. april 2015.

<em>napomene:

*U tom je periodu Mario Lopez (zvan Tripa) bio na uvjetnoj slobodi, zbog čega se morao svaki tjedan javljati sucu. 20. januara 2014., nakon potpisa, zadržan je na zahtjev Općeg Tužilaštva Republike zbog navodne istrage u tijeku. Nakon čega je uhapšen zbog kršenja Federalnog Zakona o Oružju i Eksplozivima, u junu 2012., krivično djelo zbog kojeg je proveo oko šest mjeseci u zatvoru i otpušten uz kauciju. Mario je otpušten nakon desetak dana, uz plaćanje kaucije, i tada odlučio krenuti u bijeg.

**Grupa Advokata Solidarnih s Anarhističkim Zatvorenicima</em>

Izvor: reporter.indivia.net