w-4-wp-496-import-1.png

Ove srijede, 27. maja 2015., Tamara Sol Farias Vergara premještena je u zatvor perverznog imena "Centar za žensku orijentaciju" (COF), u ulicama Vicuña Mackenna i Capitan Prat, u San Joaquinu, Santiago.

Zatvorski stražar, Jenny Muñoz Gajardo, komandant na čelu centra za istrebljenje "San Miguel", u kojem se nalazi više od 500 žena, je vjerni predstavnik policijske brutalnosti, plaćen u milijunima pesosa za upotrebu logike zatvorske kazne i kontrole nad ljudskim životima. Taj je službenik iskalio svoj bijes na Tamari Sol, ne dozvolivši joj da se oprosti od svojih drugarica iz ćelije, nasilno je izvlačeći, ne dopustivši joj čak ni da spakira osobne stvari (drugarice iz zatvora sakupile su što su mogle u jednu torbu koju Sol još nije dobila). Rečeno nam je da se Tamara Sol opirala šakama, urlicima i pljuvanjem, dok su je zatvorski stražari nasilno izvlačili, te joj zatim stavili lisice i odveli u izolaciju, oko šest popodne.

Još ne znamo na koji će stupanj zatvorski stražari odlučiti da zatvore Sol, u zatvoru San Joaquin. Vrijeme posjete i veličina paketa ovise o stupnju na kojem će biti zatvorena.

Obitelj Tamare Sol Farias Vergare

<strong>JAVNA IZJAVA

Tamare Sol Farias Vergare</strong>

2015. Jesen [u Južnoj Americi]. Mlad Mjesec.

Ovo su moje prve riječi putem interneta nakon što sam osuđena na 7 godina i 61 dan zatvora zbog pokušaja ubojstva i krađu.

Mnoge osobe misle da je [moj drug] Angry [Sebastian Oversluij Seguel] bio moj partner, ili da sam bila u nekakvoj vezi s njim, što je potpuno netočno. On je bio vrijedan drug s kojim sam dijelila brojne ideje i osjećaje. Bio je nihilistički anarhist i preuzimam odgovornost za osvetu njegovog ubojstva kao politički čin, pošto ću uvijek smatrati da njegovo ubojstvo nije bilo slučajno. Nemojmo zaboraviti da je TVN [tv-kanal vijesti] opisao čin [Angryjevog ubojstva] kao "herojski", pošto se trebala zaustaviti pljačka.

Ja nisam pucala na istog zaštitara koji je povukao obarač i zatim ponovno napunio pištolj da ispuca još nekoliko metaka, ali moj čin je jasan, kao i njegova poruka.

Zaštitari: ne možete nastaviti ubijati našu braću, niti riskirati vaše živote za jednu bijednu plaću ili za bilo koji drugi iznos! Zapitajte se, što štitite, tko su vaši poslodavci i čiji je novac koji vi štitite svojim životima!

Ne vjerujem u pravdu.

Zatvori, s čitavim pravosudnim sistemom, grade bogati i moćni samo kako bi zaštitili svoja vlasništva i njihov društveni poredak smrti. Policajci, suci, tužitelji, zatvorski stražari iznajmljuju sebe tome, i zato su oni moji neprijatelji.

Postoje stvari kao i pojedinci koji ne mogu proći mimo nas, s obzirom na što nam Država i Moć nameću. Zatvaranje, ubojstvo i krađa naših života za dobrostanje nekolicine je Državni Terorizam.

Kao u slučaju Nataly Casanove, Guillerma Durana, Juana Floresa i Enriquea Guzmana, optuženih po antiterorističkim zakonima, zatvoreni po medijskom cirkusu, mada ne postoji nijedan vjerodostojni dokaz o njihovom sudjelovanju u ijednom od bombaških napada, a riskiraju presude koje bi ih mogle koštati života.

Ili kao u slučaju druga Angryja, u kojem je bivši vojnik/zaštitar postavljen na isti dan pljačke s naredbom da puca, s ljudima iza sebe. Zašto odvratni pravosudni sistem neće kazniti i tog zaštitara?

To je Državni Terorizam, kada je smrt osobe opravdana zaštitom privatnog vlasništva; kada se siromašni osuđuju na desetljeća zatvora za činove neusporedive s devastacijom zemlje koja se nastavlja stoljećima, ili s nasiljem neoliberizma prisilno nametnutog diktaturom, uz ubojstva, mučenja i nestanke tisuća osoba. Osobe koje to čine imaju ime i prezime, još su žive, još rade, slobodno hodaju ulicama, kao prokleti Labbe koji je pušten na uvjetnu uz bijednih 500.000 pesosa [oko 1000 kanadskih dolara]

Mislim također da nisam trebala ići u zatvor.

Ali što se onda dešava s tim teroristima? Što se dešava s Angelinijem i Mattom, koji su ljude na jugu ostavili bez vode i bez izvornih šuma?

Bachelet, izvršna moć, ih štiti kroz pravila i zakone, koji im dozvoljavaju da budu svaki dan sve bogatiji. I pod koju cijenu? Pod cijenu čitavih zajednica koje ne mogu obrađivati zbog suše, te su prisiljeni da rade dok ne umru na njihovom feudu. To je Terorizam!

Dok mediji izvrću događaje i informacije, bacajući ih u odvratne partijarhalne TV-emisije gdje su žene objekti a muškarci šefovi, pozivajući građane da surađuju s policijom radi uhićenja siromaha koji su počinili sitne krađe. Kao u slučaju glupe emisije "133" i druge, pretvarajući susjede u policajce, mučitelje i doušnike. U međuvremenu, političke krađe, kao u primjeru Cascadas u slučaju Penta, ili čak vlastiti sin od Bachelet upleten u korupcijski skandal, se prešućuju: oni su svi slobodni, sigurni i zdravi. Svi oni su dio čileanske Oligarhije, Države i Moći.

Kao pojedinci sa slobodnom voljom, ne možemo prihvatiti svemoć zakona koji nas nadgledaju, a još manje kojima štite svoje vlasništvo ili novac. Država je struktura koju održava vlast, Policija i Žandarmerija, i smatraju je nužnom.

Nama nije potrebna ni Država ni Vlada. Kolaps modernog ropstva je u našim rukama, da uzmemo naše živote napadima, da uništimo sve povlastice. Prestanimo raditi za njih i prestanimo priznavati njihovu vlast. Znamo da je demokracija medijski spektakl kako bi se održali dragocjeni bogataši, i kako ih nitko ne bi dirao ili im smetao. To su elementi njihovog društvenog mira i javnog reda; strah od gubitka, zato što bez siromaha ne bi bilo bogatih. Bez države nema zakona. Bez patrijarhata ne može biti ni vlasti ni dominacije.

Sposobnost autonomnog života je u našim rukama, bez poslodavaca i gospodara, ili rasporeda. Vrednujmo našu volju. Sposobni smo izbrisati materijalizam, robu i potrošnju. Vratimo se biti mudri, slušajmo naše pretke, našu djecu. Živimo izvan tih binarnih uloga koje stvaraju ovisnost i hijerarhije u našim odnosima. Budimo ono što jesmo bez predrasuda. Nije nam potrebna očevska figura, čovjek ili država da nas zaštiti. Maštovitost i znanje su nam urođeni i možemo biti samostalni s onim što nam zemlja daje, nije nam potrebno više od toga.

Vratimo se osjećajima, pogledajmo unutra i povežimo se sa životom, prirodom i naučio od naših predaka.

Tehnologija i znanost ne idu nam u korist; one također pripadaju bogatima.

Monsanto je jasan primjer: koristeći bio-tehnologiju za stvaranje sjemena i ratarskih biljaka, koje će biti otporne na karcerogeni pesticid i preuzeti potpunu kontrolu nad voćem i povrćem, temeljem prehrane.

Isto se dešava sa sađenjem šuma borova i eukaliptusa, kao važne robe za izvoz, odnosno jednog od glavnog izvora bogatstva. Monokultura tih vrsta zahtjeva specifičan pesticid protiv parazita, i borovi su biokemijski modificirani da budu izdržljivi na parazite i sve temperature, te zahtijevaju ogromne količine vode, zagađujući i sterilizirajući zemlju.

Eksperimentiraju na našim tijelima, izmišljaju bolesti i prodaju lijekove putem mafije, to jest farmaceutske industrije povezane s ostalom Moći.

Stalno nas uvjeravaju putem reklama da konzumiramo određeni tip hrane zbog "zdravlja", kao mlijeko (kroz stalno silovanje), meso (leševi) ili jaja, potičući komercijalizaciju životinjskog života, u centrima torture i bolesti za ta bića (kao Agrosuper, Superpollo ili bilo koja druga klaonica).

Oligarhija koju podržava država je pravi Terorist.

Shvatimo da je ideja potrošnje i akumulacije isprazna. Nema veze sa životom. Trebamo shvatiti da smo dio univerzuma i da ne možemo i dalje sudjelovati u ogromnoj šteti koju moćnici nanose ovom planetu na kojem živimo, da bi zadržali svoje povlastice.

Ako smo svjesni i ako preuzmemo odgovornost za to, možemo ih zaustaviti i vratiti našu autonomiju, individualnu volju, osjećajnost, plodnost zemlje i naših tijela, kao i radost života bez ljubavne i seksualne bijede; uživajući u kaotičnim fluidima slobodnih odnosa i naše prirodne divljine.

Sretna sam što znam da još uvijek postoje te da će i dalje postojati neumorna, buntovna i autonomna srca; bića koja nije zaveo komfor neoliberizma i demokracije. Nosit ću vas u svojim mislima i u svojem srcu zauvijek. Odavde širim veliki zagrljaj; znajući da vaši činovi nas jačaju i razvedravaju naše dane.

Solidarnost nas učvršćuje, u svim svojim oblicima. Zato šaljem iskrene pozdrave osobama u Villa Franci i drugovima koji su uvijek voljni sukobiti se policijom rukama i nogama, na svakom odvratnom pojavljivanju na sudu, od kojih su mnogi pretučeni i uhapšeni. Znajući to, vi ste svi vrijedni ratnici. Zahvaljujem mojoj braći/sestrama koji nisu nikada prestali da me posjećuju i kuhajući mi izvrsnu hranu. Veoma vas volim i svi mi nedostajete.

Timu obrane ide svo moje poštovanje, zbog načina koji su izabrali da izvuku drugove iz zatvora. Oni su konkretna djela u suočavanju sa snagama... jedno oružje.

Solidarnost i iskreni pozdravi Freddyju, Marcelu, Juanu, Carlosu, Hansu, Alfredu, Alejandru i Nicolasu, zatočeni u kavezima čileanske države.

Suučesnička ljubav Tato i Javieru... Snage Nataly, Juanu i Guillermu u njihovom do sada 45. danu štrajka glađu tekućinom! Snage Enriqueu Guzmanu: sva moja podrška u ovoj dugoj borbi!

Solidarnost i poštovanje ljudima na zemlji Wallmapu!

Solidarnost sa Zatvorenicima diljem Svijeta!

Protiv Tehno-Industrijskog Patrijarhalnog Društva!

Protiv Države, njene Oligarhije i svih oblika Dominacije!

Za uništenje svih kaveza!

Srca, volje, sjećanja, intuicije i Vjeruj u sebe!

Ana, Luisa, Manuel, Alen, sve vas volim beskrajno!

SOL MALEN [Tamara Sol Farias Vergara]

NIHILISTIČKA ZATVORENICA

ZATVORENA NA STUPNJU 2 ZATVORA SAN MIGUEL

[Santiago, Čile]

28. maj 2015.

325