w-6-wp-600-import-1.png

U noći 22.12. sabotirao sam 3 bankomata na širem području Edinburga. Koristio sam poliuretansku pjenu kako bih blokirao sve ulaze i izlaze. Taj se materijal najprije širi, a nakon nekog vremena se skruti. Na taj sam način napao zidove mojeg civiliziranog života.

Divljina ne živi u aveti Prirode. Jedina stvar koja postoji u nečem tako idealiziranom je otuđenje civiliziranih. Divljina ne posjeduje lice, manifestira se kroz stvaranja pukotina u sistemu. Napad ne može biti učinkovit ako se ograničimo na rigidne dvojnosti. Odvajanje Priroda - Civilizacija je također civilizirano. Neopipljiva civilizacija je čak i više pritajena nego ona materijalna. Kada se na anticivilizaciju gleda samo kao na ustanak protiv tehnologije i obranu svete Prirode, onda je to zaista površno, još samo jedan proizvod društvenog otuđenja, a ne svjestan odabir.

Ova sabotaža je ispoljavanje mizantropskih osjećaja. Usmjerena na one koji će ujutro zateći svoju normalnost zamrznutu barem na par sati i koji će osuditi počinitelja. Masa je trula i možda čak i odvratnija od onih koji danas vladaju, jer ili se žale zato što njihova avet Pravde nije zadovoljena ili su jednostavno postali automi društva. Zahvaljujući masi postoji gospodar, nema drugog načina. Zato, u tom kontekstu, onima koji su na strani ugnjetavanih ja nemam što reći. Svima drugima, kakav god njihov pristup bio, ako ih nije potrošio novi moral ili neki drugi lanci ega, imao bih mnogo za reći.

Ova sabotaža usmjerena je protiv društva i lanaca neopipljive civilizacije. Protiv etike zadanih govora i djela, i načina razmišljanja o interiorizaciji ili kompulzivno stroge internacionalizacije i istovrsnih namjera onih koji stvaraju lance od svoje kulturne ideologije. Najvažniji dio civilizacije su njeni stupovi, a oni nisu ništa drugo nego stvari koje su upisane u svakome od nas. Suprotstaviti se ikojoj vladajućoj civilizaciji drugom, znači i dalje zadržati ostatke civilizacije. Kultura slijedi svoj vlastiti moral, običaje i tradiciju. To je upravo suprotno od individualnosti. Individualnosti nisu oni koji su svezani idejama, već samo svojim egom. Ego je jedina esencija koja se može suprotstaviti državi, društvu i civilizaciji. Njegova različitost je beskonačna. Za njega nema svetosti, gospodara, morala. On je prvi korak prema potpunom uništenju postojećeg.

Djela nažalost ne govore sama za sebe i percepcije trebaju biti produbljene kao svačiji ambis. Znam da ovim mojim djelom ne mogu promijeniti ništa što mrzim, ali mijenjam stvari unutar sebe. Ono prodire iz mojeg vlastitog ambisa, a izjava o preuzimanju odgovornosti iz izolacije. U beznačajnosti postojanja jedini značajni trenuci su oni koje jedan ego ili svjestan pojedinac stvore za sebe. Sve drugo je proizvod potrošnje. Po meni, onima koje se svjesno bore protiv postojećeg nikada nije potrebna izlika da potraže koordinaciju i djeluju. Ne čekaju pravi trenutak i nije im potrebno sjećanje na neki specifični događaj da bi djelovali. Pozdravljam drugove Panagiotisa Argyroua i Nikosa Romanosa koji su pozvali na Crni Decembar iz Grčke.

Krečući prema ničemu...

Ćelija anarhističke i nihilističke svjesnosti "Sokol Kaosa"