Scozia

Kapitalistička civilizacija se širi kao vatra. Guta fizičku realnost, ali i načine razmišljanja koji ideologiziraju pravila i uloge koje porobljavaju individualnost, održavajući tako svoju konsolidaciju. Pokornost se ne nalazi samo u onome što netko radi, purizam morala kao način mehanističkog razmišljanja je instinkt robova, a ne svojesnih egoista koji slijedeći svoj egzistencijalni ustanak pokušavaju interpretirati realnost izvan imaginarnog svijeta ideja, kako bi bili sposobni napasti na način koji im odgovara, odabirući ono što pripada njima, a što ne.
Pokornost pronalazimo u načinima na koji netko prihvaća i reproducira njegove vrijednosti. Mnogi pokušavaju širiti indoktrinaciju jer im njihov misticizam ili fantazije ne dozvoljavaju da predahnu, ali mi znami da je politika ta koja pokušava dokazati da se njihove vrijednosti treba slijediti, jer ako ih kreiraš iz iskustva svoje vlastite volje bit će potpuno beskorisni, ako te zanima stvaranje anarhije a ne ideologije. Nikoga se ne može uvjeriti da živit vlastiti život slijedeći modele uloga, heroje ili reificirane vrijednosti. Taj način razmišljanja pripada civiliziranom mentalitetu, a nas ne zanimaju osobe koje ne pokušavaju pronaći svoje vlastite načine za ono što im je vlastito. Mi smo mizantropi i nastojimo gledati kaos u oči. Povijest je dokazala da je ljudska civilizacija neizbježna. Mada njen današnji oblik nadilazi shvaćanje jer iz jednog polja otuđenja uskačemo u drugi, puštajući nas da plutamo u labirintu života okruženi metafizičkim napadima.
U noći 15.09. zapalili smo kombi dobrotvorne skrbi za životinje SPCA [društvo za prevenciju nasilja nad životinjama, nap.prev.]. Kombi je bio parkiran u jednom dvorištu kvarta. To je bio čin čistog zadovoljstva i nepokoravanja u zemlji pokorenih, ali i čin osvete jedne individualnosti. Kada tijelo živi, samo tada valoriziraš život, kada osjetiš tok moći, inače je duh samo maskota. Štogod činimo to je dio nas, ne predstavljamo nikoga i ništa. Skrb za životinje SPCA je još jedan zupčanik u tvornici civilizacije. Taj fosil pokoran zakonima „kontrolira dobrobit” ne-ljudskih životinja odstranjujući one „neispravne” koje bi mogle zaraziti sterilizirani kavez štovatelja Zakona. Kada je životinja ranjena (ne smrtno) u nekropoli i kada je aveti Zakona klasificiraju kao ne-domaću za avet Nacije, tada je ubiju kao znak „milosrđa” krvnika „humanosti”, imaginarnog prirođenog obilježja, koji propisuje moral povezan s fanatizmom u Zakon. Čak i kad netko želi odnijeti ranjenu životinju veterinaru na liječenje, postoji kazna za one koji liječe „ne-domaće” životinje da bi ih vratili u „divljinu” (odnosno u javne parkove grada). Glupost, pretjerano dobrovoljna poslušnost koja degradira život individualnosti na pohabani proizvod i licemjerje skrbi u ime uništavanja „životinjske dobrobiti” ili pravi osjećaj za skrb kanaliziran kroz institucionalizirano razmišljanje morala i Zakona, aktiviraju našu
...

Unutar neprekidno rastuće modernizacije u već neobuzdano razvijenoj urbanizaciji osjećam kako se moja individualnost guši. Gradska sredina je u mojim očima zatvor pod otvorenim nebom. Unutar nje ljudska bića samo postoje, kao kućni ljubimci boga zvanog Zakon, koji odvaja njihove živote od bilo kojeg oblika života i okoliša. A oni koji se ne žele odvojiti u biti ipak odvajaju sami sebe, zato što se vide kao regulatori “divljeg” života. Želje su već odavno kanalizirane u potrošačku bolest koja se odnosi na sve, od materijalnih stvari do misaone sfere, gdje su se otrovi dugih godina kapitalizma utemeljeli u kombinaciji s nemoći negacije društvenih uloga i svake kulture-zatvora, potomaka civilizacije. “Slobodan” život je “ljepota” izbora u gradskoj sredini koja utjelovljuje najviši stupanj masifikacije ideologema civilizacije. Upravo su se tu sva prava pretvorila u grobnicu života. No ipak, moje želje traže afirmaciju života kroz eksperimentiranje destruktivne dekonstrukcije teorije i djela.
Zato sam se prije zore 19.07.2016. uputio prema gradilištu s namjerom da sabotiram i uništim vlasništvo. Nema veze kojeg poduzeća, meni su ionako sva ista, kotači civilizacije i njenih procedura. Nakon što sam prerezao ogradu rasjekao sam veliku hrpu kablova dvaju bagera, a stakla jedne dizalice obojio u crno. Nihilistički simboli su također iscrtani na strojevima. Simboli koji označavaju proceduru, ne reifikaciju. Namjeravao sam nastaviti s uništenjem, no zbog razloga što sam najvjerojatnije primjećen iz kuće sa suprotne strane odlučio sam odustati. Mada i dalje ideje ostaju da se realiziraju. 12.08.2016. zapalio sam skupocjeni sportski automobil koristeći vrlo jednostavnu metodu postavljanja zapaljivih kocka za potpalu na vrh gume ispod spremnika goriva. Ovo je djelo izraz mizantropskih osjećaja, općenito ali i specifično prema onima koji koriste proizvode civilizacije kroz društvenu logiku spektakla. Za ljepotu vatre u mraku noći. Protiv društva samog i reprodukcije pravila adaptacije. Društvo je nadasve skup ideoloških sistema, čak u međusobnom sukobu, a zatim nadzor i psihosomatska represija koja se rađa iz prvih, a individualnost uvijek ostaje zatvorenica. Zato, napadi na društvo ne bi
...

U noći 22.12. sabotirao sam 3 bankomata na širem području Edinburga. Koristio sam poliuretansku pjenu kako bih blokirao sve ulaze i izlaze. Taj se materijal najprije širi, a nakon nekog vremena se skruti. Na taj sam način napao zidove mojeg civiliziranog života.
Divljina ne živi u aveti Prirode. Jedina stvar koja postoji u nečem tako idealiziranom je otuđenje civiliziranih. Divljina ne posjeduje lice, manifestira se kroz stvaranja pukotina u sistemu. Napad ne može biti učinkovit ako se ograničimo na rigidne dvojnosti. Odvajanje Priroda - Civilizacija je također civilizirano. Neopipljiva civilizacija je čak i više pritajena nego ona materijalna. Kada se na anticivilizaciju gleda samo kao na ustanak protiv tehnologije i obranu svete Prirode, onda je to zaista površno, još samo jedan proizvod društvenog otuđenja, a ne svjestan odabir.
Ova sabotaža je ispoljavanje mizantropskih osjećaja. Usmjerena na one koji će ujutro zateći svoju normalnost zamrznutu barem na par sati i koji će osuditi počinitelja. Masa je trula i možda čak i odvratnija od onih koji danas vladaju, jer ili se žale zato što njihova avet Pravde nije zadovoljena ili su jednostavno postali automi društva. Zahvaljujući masi postoji gospodar, nema drugog načina. Zato, u tom kontekstu, onima koji su na strani ugnjetavanih ja nemam što reći. Svima drugima, kakav god njihov pristup bio, ako ih nije potrošio novi moral ili neki drugi lanci ega, imao bih mnogo za reći.
...

Putovi tame i vatre su ti koji daruju najiskrenije trenutke života.
Praćen lisicom koja je lutala parkingom na kojem sam se nalazio, u noći 17.08. zapalio sam benzinom bankomat ispred supermarketa Morrisons, izričito iz osobnog zadovoljstva i užitka. Odabrao sam baš tu metu zato što je bila jednostavna za moju razinu organizacije. Ne vidim sebe kao jednog od "potlačenih" koji se bore protiv "tlačitelja", već kao jednog egoista koji napada sve što ograničava zadovoljstvo interakcije između mene i onog što me okružuje, što mi umanjuje šanse da živim kaotične trenutke izvan svake sistematizacije države, društva, civilizacije. Iza ovog djela ne stoji apsolutno nikakav politički motiv ili plan, pošto za mene politika, koje god značenja ona imala, predstavlja neprijatelja, mikroba Namjere, i stoga lanac ega. Ne govorim o nikakvoj "nepravdi" niti imam ikakvu sklonost ka herojstvu, stvari koje su naspram kaotičnog postojanja ne-postojeće. Ikonoklastički napad ne poznaje nikakvo žrtvovanje za ikoji ideal, a manifestira se na toliko načina koliko i sam pojedinac, a okončava se samo uništenjem pojedinca. Napad je totalan i pogađa čak i vlastito ja.
...

U božićnu noć, nakon što su mase platile svoje štovanje oltaru potrošnje, odlučio sam da proslavim farsu civilizacije na drugačiji način, noćnim izlaskom da bih sabotirao brave dućana koje vode tržište smrti. Sistematska smrt u ime civilizacije pod krinkom morala antropocentrizma.
Zalijepio sam brave 6 dućana u centru grada jednostavnim ubacivanjem vrlo jakog ljepila unutar brava te sam na taj način potpuno uništio sistem tih brava. Dva dućana koja svakodnevno izlažu jedno novo mrtvo tijelo za svakog roba potrošačkog društva. Svaki dan čitava jedna svinja izrezana na komade, izložena u velikom izlogu. Harlekin nakon smrti na usluzi civiliziranog antropocentričnog ljudskog bića. Od smrtne kazne do krajne destinacije. Drugi su bili prodavaonice kašmira, također očigledna meta.

DOWNLOAD: PDF "Negation"
Namjera ovog lista je proširiti nihilističko-anarhističku kritiku u Škotskoj i gdjegod dospije.
Samo si ti odgovoran da vratiš svoj život u tvoje vlastite ruke. Međutim, ako si zadovoljan usranom hranom, modernom potrošnjom, policijskim nadzorom, pristojnošću, dosadom i sporom smrću uzrokovanu karcinomom i zagađenjem, onda možda ovaj list nije za tebe...
Ne želimo nikoga "regrutirati" niti želimo u ičijim očima izgledati "razumni" - Do idućeg puta (A)
Izvor: In The Belly of The Beast