Edinburgh [Škotska]: Zapaljen kombi animalističkog društva SPCA (15.09.2016.)
Kapitalistička civilizacija se širi kao vatra. Guta fizičku realnost, ali i načine razmišljanja koji ideologiziraju pravila i uloge koje porobljavaju individualnost, održavajući tako svoju konsolidaciju. Pokornost se ne nalazi samo u onome što netko radi, purizam morala kao način mehanističkog razmišljanja je instinkt robova, a ne svojesnih egoista koji slijedeći svoj egzistencijalni ustanak pokušavaju interpretirati realnost izvan imaginarnog svijeta ideja, kako bi bili sposobni napasti na način koji im odgovara, odabirući ono što pripada njima, a što ne.
Pokornost pronalazimo u načinima na koji netko prihvaća i reproducira njegove vrijednosti. Mnogi pokušavaju širiti indoktrinaciju jer im njihov misticizam ili fantazije ne dozvoljavaju da predahnu, ali mi znami da je politika ta koja pokušava dokazati da se njihove vrijednosti treba slijediti, jer ako ih kreiraš iz iskustva svoje vlastite volje bit će potpuno beskorisni, ako te zanima stvaranje anarhije a ne ideologije. Nikoga se ne može uvjeriti da živit vlastiti život slijedeći modele uloga, heroje ili reificirane vrijednosti. Taj način razmišljanja pripada civiliziranom mentalitetu, a nas ne zanimaju osobe koje ne pokušavaju pronaći svoje vlastite načine za ono što im je vlastito. Mi smo mizantropi i nastojimo gledati kaos u oči. Povijest je dokazala da je ljudska civilizacija neizbježna. Mada njen današnji oblik nadilazi shvaćanje jer iz jednog polja otuđenja uskačemo u drugi, puštajući nas da plutamo u labirintu života okruženi metafizičkim napadima.
U noći 15.09. zapalili smo kombi dobrotvorne skrbi za životinje SPCA [društvo za prevenciju nasilja nad životinjama, nap.prev.]. Kombi je bio parkiran u jednom dvorištu kvarta. To je bio čin čistog zadovoljstva i nepokoravanja u zemlji pokorenih, ali i čin osvete jedne individualnosti. Kada tijelo živi, samo tada valoriziraš život, kada osjetiš tok moći, inače je duh samo maskota. Štogod činimo to je dio nas, ne predstavljamo nikoga i ništa.
Skrb za životinje SPCA je još jedan zupčanik u tvornici civilizacije. Taj fosil pokoran zakonima „kontrolira dobrobit” ne-ljudskih životinja odstranjujući one „neispravne” koje bi mogle zaraziti sterilizirani kavez štovatelja Zakona. Kada je životinja ranjena (ne smrtno) u nekropoli i kada je aveti Zakona klasificiraju kao ne-domaću za avet Nacije, tada je ubiju kao znak „milosrđa” krvnika „humanosti”, imaginarnog prirođenog obilježja, koji propisuje moral povezan s fanatizmom u Zakon. Čak i kad netko želi odnijeti ranjenu životinju veterinaru na liječenje, postoji kazna za one koji liječe „ne-domaće” životinje da bi ih vratili u „divljinu” (odnosno u javne parkove grada). Glupost, pretjerano dobrovoljna poslušnost koja degradira život individualnosti na pohabani proizvod i licemjerje skrbi u ime uništavanja „životinjske dobrobiti” ili pravi osjećaj za skrb kanaliziran kroz institucionalizirano razmišljanje morala i Zakona, aktiviraju našu mržnju i ti su ljudi naši neprijatelji. Paradoksalna antropocentrična skrb za ne-ljudske pojedince za nas je odvratni lanac jer ne proizlazi iz interesa prema potpunoj predanosti vlastitim odnosima izvan racionalnog konteksta kako bi uživali u vlastitom životu čineći ono što nam pričinjava zadovoljstvo. Ona se rađa iz prihvatljive potrebe za „poboljšanjem” života koja proizlazi iz nerazumijevanja gole stvarnosti. Ona je još jedan sistem ukorijenjen u „napretku”. Koji je produžetak „čovječnosti”.
Ne kažemo da te osobe ne spašavaju životinje u različitim slučajevima ili im pomažu u općenitom kontekst, ne predstavljamo ih kao što „bi željeli” da bi ih napali u ideološkim okvirima, nego ih napadamo zbog onog što jesu. Dio društvenog stroja koji dobro funkcionira s kapitalom i ideologizacijom biznisa kućnih ljubimaca u racionalnoj realnosti nadzora s tehnologijom u modernim humanim državama. Surađuju i s Uredom Krune i mogu progoniti kako bi nametnuli moralni Zakon. Stoga, na kraju pitanje je tko ubija „humanije”, ne sistematski. Onaj koji ubije životinju jer je napala njegov prostor (iz bilo kojeg razloga, bez obzira da li se mi slagali ili ne) je „zločinac”, ali životinjski panduri koji ubijaju da bi uredili su „humani” zato što to čine iz „ispravnih” razloga i na „odgovarajući” način. Moral naređuje, Zakon izvršava.
Bog Zakona pretvara život u polje cjenkanja između „ispravnog” i „neispravnog”. Kaos je pretvoren u ne-život prihvaćanjem različitih interpretacija „dobra” i „zla”. Potpuna racionalnost svakog djela u životu predstavlja izvor depersonalizacije koju uvodi institucionalna konsolidacija običaja. Na taj prevlada uređivanje života.
Ovo nisu riječi optužbe nego obazrivosti i poziv onima koji nisu podlegli smrti poslušnoj zakonima. Oni koji stavljaju avet Zakon iznad realnog života pojedinca su naši neprijatelji. Ne podnosimo da ikoja ne-ljudska jedinka postane objekt kontrole odanih Zakonu, ljubitelja društva-zatvora. Nitkovi, dobro nositi lice ljudske aveti, ali mi nismo „ljudski”.
Nocturnal Gale
[noćna bura]
