ČILE: JAVIER PINO I NATALIA COLLADO-TATO

Sada, nakon što je okončano razdoblje istrage, dok čekamo datum ročišta za Javiera Pinta i Nataliu Collado, kao bliska grupa prijatelja želimo vas informirati i otkriti vam kako su naši drugovi optuženi za paljenje autubusa poduzeća Transantiago, prije tri mjeseca, te zbog toga nam oduzeti.

ČINJENICE

Rano ujutro 7. aprila, na uglu Ecuadora i Concona, u Estación Central, mrak je prekinut gorećom linijom 210 Transantiago autobusa, kojeg je požar u potpunosti progutao. Par minuta kasnije Natalia Collado (Tato) i Javier Pino uhapšeni su u Alamedi, pred USACH-om (Sveučilište Santiago Čile) i zadržani zbog sumnje da njihov izgled navodno odgovara opisu koji je vozač autobusa, nakon što je prijavio požar, dao policiji. Drugovi su odvedeni u Središnju Policijsku Stanicu 21 gdje im je rečeno da ih je vozač autobusa prepoznao kao dvije osobe koje su ušle u autobus bez karte, na uglu Alamede i Cumminga te ostavili torbu na zadnjem sjedištu prije nego su izašli na stražnja vrata. Tato i Javier su zatim premješteni u BIPE (Policijska brigada za specijalne istrage), gdje im je oboma nasilno uzet uzorak DNK.

Do tada su članovi obitelji, bliski prijatelji i drugovi koji su čuli o hapšenju započeli prosvjed ispred zgrade u znak solidarnosti s drugovima.

Mediji su se kao i obično pojavili kako bi snimili svojim kamerama lica naših drugova.

Idućeg jutra, dok su ga vodili na sud, Javier je viknuo medijima "Dole antropocentrično patrijarhalno društvo!".

Sud je produžio pritvor drugova na još tri dana kako bi policija mogla sakupiti više dokaza. Na ročištu koje se održalo tri dana kasnije izjava vozača autobusa predstavljena je kao glavni dokaz. Tužilaštvo je također izjavilo da je isključena mogućnost električnog kvara koji je mogao izazvati požar. Sudac je zatim iznio optužbu za postavljanje zapaljive naprave u javni prijevoz, što spada u zakon o kontroli oružja. Tužilaštvo je zatražilo 90 dana za istragu, tokom koje bi drugovi trebali ostati u pritvoru, što je sudac i prihvatio pošto ne postoje konkretni razlozi za odbijanje zahtjeva.

Javier je odveden na odjel 11 Santiago zatvora broj 1, dok je Tato premještena u ženski zatvor San Miguel, gdje je nekoliko dana zadržana u izolaciji prije nego je odvedena na odjel općih zatvorenika.

NATALIA COLLADO I JAVIER PINO

Od samog početka Tato i Javier su otvoreno iznijeli svoj stav o životu kao svakodnevnom sukobu sa sistemom, kojeg nameće civizacija, i otvoreno stali u obranu osjećaja koji proizlazi iz srca kada odlučiš prekinuti društvenu monotoniju. Odbili su se izjasniti kao krivi ili nevini i odabrali da upotrijebe svoje živote za prezir i dekonstrukciju društvene logike, budući da živimo u patrijarhalnom, antropocentričnom, autoritarnom i specističkom društvu, koji gleda s prezirom na sve koji smatraju da je život nešto mnogo više od cementa. Postoje osobe s dubokom ljubavi prema prirodi koje se usuđuju graditi nove oblike društvenih odnosa i koje neprekidno dovode u pitanje moralne vrijednosti koje su naučile u djetinjstvu, čak i kada su ishodi više bezuspješni nego uspješni. Zato što svaka odluka koja površinski izgleda bezopasna, kao izbor prehrane, suosjećanje sa zemljom i različitim bićima koje ju nastanjuju, svakodnevno poštivanje okoliša, teška dekonstrukcija patrijarhata iz dubine odnosa, odbijanje bolnice, živeći samoupravljački život, otkrivajući nove načine učenja - to su samo neke od stvari koje praktički ne mogu pasivno koegzistirati s prevladavajućim društvenim poretkom.

Zato njihova srca još i dalje kucaju ritmom neukrotive prirode, bez obzira što su zaključani među hladne zatvorske zidove. Od početka njihovog mučenja ostali su nepokolebljivi, premda nisu podcijenili utjecaj zatvora. Također je važno navesti da se drugovi nalaze u potpuno dva različita zatvorska konteksta.

Za Javiera je bila teška situacija s hranom pošto se prije hapšenja hranio samo sirovim, neprerađenim namirnicama. U Zatvoru Santiago Broj 1 takvu se vrstu prehrane ne može dobiti, makar bio vegan, zato su osobe primorane jesti određenu hranu. Javier je zadržao i svoju dugu kosu unatoč neprekidnom šikaniranju od strane žandara. Važno je navesti i da su Javieru onemogućene "rekreacijske" aktivnosti, kao igre loptom. Mogao je koristiti drvene materijale za rezbarenje, ali bilo je potrebno vrlo dugo vremena da ti materijali stignu na odjel zbog svih pravila.

Tato je imala pristup većoj raznolikosti pripremljene hrane. U početku je dijelila ćeliju s drugaricom Tamarom Sol Vergara, ali Tamara je premještena i sada dijeli ćeliju s Nataly Casanovom. Uvjeti u ženskom zatvoru San Miguel su drugačiji od Zatvora Santiago i mogla je dobivati materijal za slikanje, različite časopise i kmjige.

Bili su to teški mjeseci tokom trajanja istrage, a zbog monotonije zatvorskog života izgledalo je da još sporije prolaze. Tokom pritvora Javier i Tato su iznijeli svoje osjećaje i solidarnost s drugim zatvorenim drugovima putem javnih izjava. Morali su se suočiti s noćnom mora zatvora, ali izronili su s novim pitanjima, razmišljanjima i osjećajima, koji su potvrdili njihova uvjerenja. Nakon više od dva mjeseca njihova hapšenja dozvoljeno im je samo jedna unutar-zatvorska međusobna posjeta. To može biti dozvoljeno jednom mjesečno na temelju procjene ponašanja koju određuje žandarmerija.

PRAVNO STANJE

U petak 26. juna održano je ročište i određen je novi javni branitelj koji je izjavio da su drugovi odbili surađivati sa službenom istragom. Na ročištu Javieru je dozvoljeno da redovito dobiva sušeno voće i dodatke prehrani. Drugovima je zajamčen petominutni posjet novom advokatu u sudskoj ćeliji nakon ročišta. Na koncu Javieru je dozvoljen liječnički pregled zbog napuklog rebra kojeg je liječio dva mjeseca zato što nije želio pomoć.

Nakon dva mjeseca pritvora Javieru i Tato je dozvoljen pristup spisima istrage s dokazima koji će biti upotrijebljeni protiv njih. Izjava vozača autobusa je i dalje jedini dokaz protiv njih.

Unatoč pravosudnoj situaciji i stalnim konfliktima s advokatima, oboje mirno čekaju datum novog ročišta.

Unatoč činjenici da su svakodnevni odnosi sa žandarmerijom bili neprijateljski od samog početka, Tato i Javier su ostali nepokolebljivi uz podršku svojih voljenih.

U početku su bili strogo nadgledani i klasificirani kao zatvorenici s rizikom bijega, što je sada uklonjeno. No, čak i tako će suživot s pandurima biti uvijek težak jer drugovi se ne žele ni predati ni biti izliječeni.

Izvana mi podržavamo naše drugove sa srcima ispunjenima ljubavlju i uvjereni da urlik čopora prelazi svaki zid. Zato ostajemo suučesnici u afinitetu i solidarni s Javierom Pinom i Nataliom Collado. Učvršćujući veze, kroz stalni rast i učeći, s našim drugovima s više snage tako da je svaka gesta ljubavi malo topline koja će dostići njihova srca ove zime.

Dok čekamo datum novog ročišta, šaljemo svu našu ljubav našim drugovima.

JAVIER I TATO NA ULICE!!

Grupa drugova i prijatelja

Izvor: 325