w-5-wp-561-import-1.png

Kad jednom izađeš iz zatvora prva stvar koju primijetiš je da se pogled više ne sudara sa zidovima, rešetkama ili pregradama. Može lutati i gledati u nebo, bez da se spotiče o bodljikavu žicu. Zatim, broj koraka nije više određen - dvadeset do zida zatvorskog dvorišta i dvadeset nazad do ćelije. Naravno, u mojem slučaju zidovi zatvorskog dvorišta su se protezali do jedan kilometar udaljenosti od mojeg doma, a nisam mogla ni biti u kontaktu s mojim partnerom.

No, kako god bilo, za mene otpuštanje iz zatvora predstavlja prvu pobjedu protiv straha i nepravde koje nam žele nametnuti u obliku ograničenih uvjeta života.

Sve se to ne bi bilo ostvarilo bez jednog dinamičnog raznovrsnog pokreta solidarnosti, koji mi je prenosio sa svakog ugla Grčke snagu i optimizam da povijest ne pišu samo autoritarni nego i pobunjenici...

Veliko hvala svim poznatim i nepoznatim drugovima koji su slomili teror svemoguće Moći.

Veliko hvala i liječnicima Opće državne bolnice u Nikaji, a nadasve doktoru Spyrosu Sakkasu i doktorici Olgi Kosmopoulou, koji su me podržali toplinom i samo-odricanjem od samog početka.

Naravno, ne zaboravljam one koji su ostali u zatvorima i u ledenim ćelijama... Uvijek ću biti uz njih i zadržati sve trenutke koje smo dijelili sve dok se ponovno ne sretnemo...

Jer dok god bude zatvora nitko neće biti slobodan...

Sloboda svim političkim zatvorenicima

Sloboda svima u zatvorskim ćelijama

Evi Statiri

Izvor: 325