w-6-wp-682-import-1.png

Prije par dana, točnije 30. marta 2016., kada sam izašao iz stana jedne prijateljice i uputio se prema motoru da bih krenuo na posao, čuo sam kako me netko zove imenom te pomislivši da se radi o prijatelju potonje, stao sam. Pitao me da li mu mogu posvetiti par minuta za razgovor, no budući da se nije predstavio upitao sam ga tko je on uopće, na što mi nije odgovorio i prijateljskim je tonom nastavio ponavljati da želi razgovarati sa mnom. Iziritiran njegovim ponašanjem i odbijanjem da mi se predstavi, još sam jednom ponovio, ovaj put povišenim tonom, da mi se predstavi, na što mi je ovaj put odgovorio da se ne trebam brinuti jer ne pripada ni karabinjerima ni policiji. Tada sam mu, još ljuće, rekao da se udalji i dok sam pokušavao upaliti motor nastojao me smiriti i na još jedno pitanje o njegovom identitetu odgovorio mi je da je "iz države". Želio sam se što prije udaljiti, ali dok sam pokušavao upaliti motor primijetio sam jednu nižu osobu koja je brzim korakom i uperenog pogleda krenula prema nama. U tom se trenutku motor upalio i uspio sam se udaljiti te čuo kako mi nešto nerazgovjetno viče prvi koji mi se približio.

Napisao sam ovih par redaka kako bih naglasio moj odlučni anarhizam i proširio što više ovu epizodu među drugovima.

Anarhistički pozdravi!!!

talijanski Anarhistički Crni Križ