MEKSIKO: TEKST DRUGA FERNANDA BARCENASA
Pobunjenim drugovima
Narodu općenito
Najprije bratski pozdrav, pun zdravlja i anarhije, i borbeni zagrljaj ispunjen aktivnom strašću i subverzivnom nježnošću. Danas započinje jedan novi krajolik i, mada obzor nije jasan, moramo se hrabro i vrijedno suočiti s onim što će se desiti.
Ovo su teška vremena borbe i društvenog rata, stigao je trenutak da izgradimo novi svijet, u biti uslovi su prikladni za društvenu revoluciju; znamo da smo osuđeni živjeti u prljavoj pohlepi istih povlaštenih koji su odabrali premoć i urotu kako bi održali vladanje i pokoravanje većine.
Djelujmo ujedinjeni, ustanimo iz ničega kao sama strava prirode koja se snažno i odjednom obruši zastrašujući velike i male vlasnike, dokazujući bijesnu energiju istim intenzitetom roba koji je raskinuo lance.
Nakon 14 mjeseci zatvora naučio sam da gledam s mržnjom, ali i radošću, vladajući aparat, zaista sam upoznao stravu institucija i njihove kukavičke i neljudske namjere, koje su uspjele degradirati čovječanstvo i značenje slobode. Nesumnjivo, zatvor je mjesto koje država nudi svojim najbuntovnijim dušama, nepokornim; zatvori su mjesta na kojima se istovremeno nalaze kriminalitet, otpor i dostojanstvo, svi zajedno na ovom mračnom mjestu, odvojenom od društva, ali slobodnijem i časnijem, gdje država stavlja one koji nisu na njenoj strani, nego protiv nje, i to je jedini prostor unutar represivne i kriminalne države, gdje osoba ostaje ponosna.
I ako netko misli da se naša snaga može zatvoriti u zatvor, ako netko može pomisliti da naši glasovi više neće smetati ušima države i da nećemo više biti neprijatelji unutar njihovih zidina, to je samo zato jer ne znaju koliko je snažnije, učinkovitije i razgovjetnije boriti se protiv nepravde, kada je proživljavamo na vlastitoj koži. S moje pak strane prestao sam gledati na državu kao na autoritarni apsurd, koji pošto ne posjeduje ponos i inteligenciju, na koncu pribjegava fizičkoj i nasilnoj kazni, kao tvrdoglavi usamljenik koji je u strahu za svoje bogatstvo zlata i srebra; i u tom sam trenutku osjetio više nego strah sažaljenje prema njoj, i potpuno sam izgubio i ono malo poštovanja koje sam ponekad imao.
Nisam rođen za podnosim nasilje, pripadam previsokom rodu da bih se pretvorio u roba, pokorno niže biće, poslušnu slugu, u alat bilo koje suverene države na svijetu.
Zatvorenici na ulicu i neka sve eksplodira!
Pozdravi, anarhija i društvena revolucija!
Fernando Bárcenas Castillo
