Prigionieri anarchici

Pozdrav
Nicoli, Alfredu, Anni, Danieleu, Marchettu, Sandroneu, Danilu i Valentini
Solidarnost koju izražavam uhapšenima je bezuvjetna.
Uhapsili su moju braću i moje sestre, i zato moje srce plače.
Nećete nikada biti sami!!!
Dragi/e drugovi/arice, uz vas sam!!!

Nekoliko riječi da bih objasnio situaciju o procesu na kojem sam optužen za poticanje na počinjanje terorističkih djela
Pišem ovih par redaka da bih objasnio situaciju naspram jedne procedure u kojoj sam optužen za pisanje jednog teksta (Tko se ne distancira...), koji je oštro napao one koji su se distancirali od Djela (za koje su kasnije odgovornost preuzeli Alfredo i Nicola) koje je dovelo do ranjavanja Adinolfija [izvršnog direktora nuklearnog poduzeća, nap.prev.].
Nakon brojnih odgoda i brojnih poziva drugarima/cama da prisustvuju ročištu (kao što se mnogi sjećaju), 28. septembra održat će se taj fantomski proces.
Očito je da se ti pozivi nisu dopali javnom tužitelju ili sucu, vjerojatno obojici, te su tako odlučili da ga obave iza zatvorenih vrata, budući da je po skraćenom postupku mogu to učiniti.
Izostaje stoga prisustvo drugova/arica, i nadasve izostaje moje prisustvo koje ne bi više imalo nikakvog smisla.
Zato mi je žao što neću imati šansu da vidim brojne osobe koje su mi iskazale podršku, ali razloga da se vidimo ima, pogotovo nakon posljednjih hapšenja.
Slobodarski zagrljaj svima koji su mi iskazali svoju solidarnost.

Carlo iz Genove

*** Licem u lice s neprijateljem

U zoru 6. septembra pokrenuta je operacija „Scripta Manent”.
32 anarhistička druga, u raznim talijanskim gradovima, probudila je D.I.G.O.S [politička policija, nap.prev.] i pandurija s nalogom za pretres. Od njih 32, 15 su pod istragom, a za 7 njih, Marca, Sandronea, Valentinu, Alfreda, Nicolu, Annu i Danila izdani su nalozi za hapšenje, da bi zatim bilo izvršeno još jedno hapšenje (izvan okvira te istrage), Danielea, urednika C.N.A. [Anarhističkog Crnog Križa, nap.prev.] kao ishod pretresa (pronađeno je par baterija i jedan priručnika za električara).
Naručitelj navedene represivne operacije je, želimo ponoviti, javni tužitelj torinskog tužiteljstva, Roberto Maria Sparagna.
Optužbe protiv naših drugova smrde na stari papir, izvučen iz prašnjavih ladica, ništa novo pod suncem, a i nemaštoviti dokazi istražitelja, koji ne znajući za što da se uhvate kako bi opravdali svoje bijedno postojanje sabiru stare istrage, ista imena i već poznate novine/teorije.
Istraga se temelji na napadima za koje je odgovornost preuzela NEFORMALNA ANARHISTIČKA ORGANIZACIJA između 2003. i 2007.
Točnije, napadi uključeni u ovu istragu za koje su osumnjičeni, odnose na pisma-bombe poslane u maju 2005. direktoru CPT-a [sabirni centar za migrante, nap.prev.] u Modeni, kasarni prometne policije u torinskoj četvrti San Salvario i načelniku policije grada Lecce, za koje je odgovornost preuzela FAI/Narodnaja Volja, na eksplozivnu napravu u kasarni RIS-a [forenzičarska jedinica karabinjera, nap.prev.] u Parmi 24.10.2005., za koju je odgovornost preuzela FAI/Cooperativa Artigiana Fuoco e Affini (occasionalmente spettacolare) [obrtnička zadruga požar i slično, po potrebi spektakularna, nap.prev.], na naprave u kasarni kadeta karabinjera u Fossanu, 02.06.2006., za koje je odgovornost preuzela FAI/RAT (Rivolta Anonima e Tremenda) [anonimna i strašna pobuna, nap.prev.], na pakete-bombe poslane u Torinu jula 2006. poduzeću Coema Edilità (uključenom u obnovu sabirnih centara za migrante), gradonačelniku Sergiu Chiamparinu i direktoru dnevnih novina „Torino Cronaca”, za koje je odgovornost preuzela FAI/RAT (Rivolta Anonima e Tremenda), na naprave postavljene u torinskoj četvrti Crocetta, 07.03.2016. za koje je odgovornost preuzela FAI/RAT; osim i na druga djela odnose se i na ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, R. Adinolfija, 07.05.2012., za koje su dva anarhistička druga, Alfredo i Nicola, već osuđeni i za koje su javno preuzeli odgovornost.
Ukratko, vraća se ustaljeno kazneno djelo udruživanja po članku 270bis [udruživanje u svrhu terorizma ili rušenja demokratskog poretka, nap.prev.] , plus po različitim 280bis [teroristička djela, nap.prev.] i jednom 285 [atentat na sigurnost države, nap.prev.].
S pravne razine toliko, u očekivanju
...

Neki su navikli, možda zbog ponosa i nešto ustaljenosti, neki zbog ismijavanja, da kažu „nisu ni jedan posto a ipak postoje...”, po dobro poznatom napjevu jednog klovna. Na odjelu AS [visoke sigurnosti, nap.prev.] zatvora u Ferrari ima ih sto posto, i postoje od krvi i mesa, anarhisti... Talijanska država je stručnjakinja na tom polju, iz operacije u operaciju, od Marini do Ardire, prolazeći kroz Thor, Mangiafuoco i Cervantes, uz neku kozmetičku i poetsku varijantu pokreću jednu za drugom: veliki represivni „uspjesi” Digosa [politička policija, nap.prev.] i ROS-a [antiteroristička jedinica karabinjera, nap.prev.] protiv anarhista. No, današnji specijalitet je poetičniji no ikada. Operacija „Scripta Manent” (zapisano ostaje) obuhvatila je čitav talijanski teritorij u jutro 6. septembra 2016. po nalogu torinskog tužiteljstva, uz hapšenja i tridesetak pretresa u vezi napada za koje je odgovornost preuzela FAI [Neformalna Anarhistička Federacija, nap.prev.]. Trenutno se uhapšeni nalaze raspršeni po različitim zatvorima diljem Italije, ali možda će ubrzo muškarci biti prebačeni na odjel AS2 zatvora u Ferrari, a žene u Rebibbiju [Rim].
Mogli bi se pomiriti s ovim stanjem stvari: pri svakom koraku talijanska država ažurira svoje arhive, šikanira, zatvara, fantazira o scenarijima koji su sličniji holivudskim špijunskim filmovima, kako po komičnim metodama tako i po scenarijima zavjere (organizacije strukturirane kao poduzeća ili pra-države, s hijerarhijama, složenim financiranjem i drugim glupostima svojstvenim istražnim sucima), nego bilo kojoj sredini antagonističkog i antiorganizacionog anarhističkog pokreta.
Međutim, na koncu nas sve to i ne iznenađuje, ali niti ne umanjuje bijes koji osjetimo u želucu kada doznamo da su još jednom vrijedni drugovi, borci, ponekad prijatelji, postali predmet pažnje ili zatvorenici talijanske demokracije. Uvijek istim refrenom, uvijek istim uobičajenim medijskim vonjom, lica naših drugova otisnuta u novinama uz jezovite naslove i legende, video zapisi objavljeni za tisuće poštenih građana koji se osjećaju sigurnijima dok gledaju te zle „teroriste” koje je probudila Digos, s lisicama na rukama, pokraj kreveta, no ponosni unatoč pokušajima zastrašivanja i poniženja. Društveni mir neće noćas bolje spavati zato što neće moći nikada zaustaviti sve pobunjenike, uvijek će netko ostati vani da bi nastavio borbu dostojanstveno i hrabro, da bi napao materijalizam odnosa i dominacije, prekinuo svakodnevnicu, prenio svoja iskustva i nadasve iskustva zatvorenika, analize, teorije i prakse.
Čvrste misli drugovima zatvorenima na odjelu AS2 u Ferrari. Uvjereni smo da ako se putovi budu sreli, Nicola i Alfredo će otkriti drugove slične sebi, ispunjene odlučnošću da stražarima prepriječe oduzimanje dostojanstva.
U zemlji koja se posljednjih godina hvališe smanjenjem broja zatvorenika, što je istina ako se usporedi s rekordnim brojem zatvorenika koji se ponavlja svako ljeto već desetljećima u francuskim zatvorima, anarhiste, njih, neće nikada zaobići represija države, kakve god bile političke okolnosti vladara.
Zato, nećemo ni mi zaobići državu i njene labirinte bez ispaljenog metka: zapalimo sve zatvore, sloboda za sve!

“Scripta manent”? Volens nolens!

Nekoliko solidarnih anarhista iz Pariza,
8. septembar 2016.

Ad un veicolo di Eiffage, uno di Bouygues [aziende costruttrici di carceri], 2 di Orange [azienda di telecomunicazioni] e ad una macchina privata sono state tagliate le gomme durante il fine settimana.
Queste aziende sono attivamente coinvolte nella costruzioni delle carceri, nello sfruttamento dei detenuti o assistono gli sbirri.
Pensiamo ai nostri compagni coinvolti nella presente operazione repressiva in Italia.
Baci

Toulouse [Francuska]: Solidarna sabotaža s anarhistima pogođenim represivnom operacijom “Scripta Manent” u Italiji (12.09.2016.)
Jednom vozilu poduzeća Eiffage, jednom Bouygues [poduzeća koja grade zatvore], dvoma Orangea [poduzeće za telekomunikacije] i jednom privatnom automobilu prerezali smo gume tokom vikenda. Ova su poduzeća aktivno uključena u izgradnju zatvora, izrabljivanje zatvorenika ili su pomoćnici pandura.
Mislimo na naše drugove pogođene sadašnjom
...

Nelle prime ore della mattina di 6 settembre abbiamo dato fuoco a 5 autolib [servizio di auto elettriche a noleggio automatico] a nella via Beausse e nella via Sergent Godefroy a Montreuil.
Queste macchine sono il segno dell’imborghesimento della città. I loro cosiddetti veicoli “puliti” non sono che un altro passo in avanti verso lo sfruttamento della natura e degli umani, come l’energia nucleare.
Un mondo che noi combattiamo.
Solidarietà con i detenuti a seguito del movimento contro la Legge sul lavoro e il suo mondo, almeno con coloro che hanno mantenuto la testa alta di fronte alla repressione. Lo solidarietà non si dovrebbe limitare alle dichiarazioni. Non si esprime solo attraverso il sostegno legale, nelle assemblee utilizzate come trampolino di lancio politico per gli specialisti della “difesa”. La solidarietà è l’azione diretta.
Libertà per tutti e tutte!
La piccola fiammiferaia e le sue compagne

Montreuil [Francuska]: Solidarnost je direktna akcija (06.09.2016.)
Rano ujutro 6. septembra zapalili smo 5 autoliba [električni automobili za naizmjenično automatsko iznajmljivanje], u ulici Victor Beausse i u ulici Sergent Godefroy u Montreuilu.
Ona su znak džentrifikacije grada. Ta navodno “čista” vozila su samo još jedan korak dalje u izrabljivanju prirode i čovjeka, kao što je nuklearna energija.
Svijet protiv kojeg se mi borimo.
Solidarnost sa zatvorenicima uslijed pokreta protiv zakona o Radu i
...

Il tribunale di Amsterdam ha deciso oggi, 15 settembre 2016, di soddisfare la richiesta dello Stato tedesco per estradare la nostra compagna che affronterà il processo ad Aachen (Aquisgrana), accusata di rapina in banca.
Il verdetto è stato pronunciato intorno alle 12:30 ed è stata immediatamente portata via.
Il tribunale era pieno di amici e compagni in solidarietà e sostegno con la compagna che affronta la repressione.
Solidarietà nella lotta
solidariteit.noblogs.org

Amsterdam [Nizozemska]: Odobreno izručenje anarhistice optužene za pljačku banke u Njemačkoj (15.09.2016.)
Sud u Amsterdamu je danas 15.09.2016. odlučio da udovolji zahtjevu njemačke države o izručenju naše drugarice kojoj će biti suđeno u Aachenu, optuženoj za pljačku banke.
Odluka je donešena oko 12:30 i smjesata je odvedena.
Sud je bio ispunjen prijateljima i drugovima u solidarnosti i podršci drugarici suočenoj s
...

Domenica 4 settembre la polizia ha catturato il nostro compagno Lukáš Borl. Lukáš è un anarchico che per quasi un anno ha vissuto nella latitanza a causa di un’intensa sorveglianza precedente. Lunedì 5 settembre il tribunale ha ordinato la custodia preventiva. La PM Naďa Voláková ha commentato così il caso per l’agenzia stampa ceca: “Confermo la cattura di un uomo accusato di aver fondato, sostenuto e promosso un movimento finalizzato a sopprimere i diritti umani e le libertà, accusato di ricatto e atti illeciti dannosi...”
Non conosciamo ancora le accuse specifiche. Continueremo a fornire aggiornamenti. Potete esprimere il vostro sostegno inviando lettere o attraverso delle manifestazioni spontanee.
Lukáš si trova nel carcere preventivo di Litomerice. Questo l’indirizzo:
Lukáš Borl 1.3.1982
Vazební věznice Litoměřice
Veitova 1
412 81 Litoměřice

Češka: Uhapšen anarhist bjegunac Lukáš Borl (04.09.2016.)
U nedjelju 4. septembra policija je uhapsila našeg druga Lukáša Borla. Lukáš Borl je anarhist koji je oko godinu dana živio u ilegali zbog prethodnog intenzivnog nadzora. U ponedjeljak 5. septembra sud je donio odluku o preventivnom zatvaranju. Državna tužiteljica, Nadija Volakova, komentirala je na ovaj način slučaj za češku novinsku agenciju: “Potvrđujem hapšenje čovjeka optuženog za osnivanje, podršku i promicanje pokreta namijenjenog gušenju ljudskih prava i sloboda, za ucjenu i nanošenje djela kaznene štete...”
Još ne znamo točno za što je Lukaš
...

Aggiornamento del 21/09: Siamo felici di annunciare che il primo dei tre detenuti è stato liberato! Gli altri due saranno liberati al principio della prossima settimana. Insieme siamo riusciti a raccogliere tutta la cauzione (60.000 PLN, 13.800 Euro) in tempo! La maggior parte del denaro è stato prestato e lo dovremo restituire, il che vuol dire che continuiamo a raccogliere fondi per restituire il credito e per future spese degli avvocati. Un grande ringraziamento va a ogni persona o gruppo che ha supportato i detenuti, facendo possibile la loro liberazione. Avete ancora una volta confermato che la meravigliosa potenza della solidarietà può migliorare veramente la situazione dei detenuti. La liberazione dei 3 anarchici dimostra quanto sono importanti le campagne di solidarietà. Però non dobbiamo dimenticare che, anche se sono fuori dalla prigione, non è finita qui. L’investigazione contro i nostri compagni continua. Fino a che non finisca il processo, staranno sottoposti a un regime di massima vigilanza da parte della polizia. Le condizioni della liberazione sotto cauzione sono molto rigorose – gli accusati non possono comunicare fra di loro o con i testimoni del processo, devono firmare tutti i giorni della settimana e non possono andarsene da casa o viaggiare. In questa nuova situazione, di particolare importanza sono le norme di comportamento sicuro, che abbiamo menzionato anteriormente – non spettegolare, speculare o ripetere informazioni non verificate sulla loro vicenda. Ancora una volta, un ringraziamento va rivolto a tutte le persone che hanno supportato la campagna di solidarietà! Questa mobilizzazione e la solidarietà meritano una grande ammirazione. Ogni piccolo aiuto è di inestimabile importanza. La solidarietà porta alla libertà! (informa-azione.info)

I 3 di Varsavia sono stati arrestati in maggio e da allora si trovano rinchiusi nel carcere di alta sorveglianza. I loro contatti con l’esterno sono estremamente limitati e rischiano pesanti condanne secondo le nuove leggi antiterrorismo e antianarchiche. Sono ancora in attesa del processo.
Oggi, durante l’udienza che ha esaminato l’appello contro la detenzione prolungata dei 3 anarchici, il tribunale ha deciso di rilasciarli su cauzione. La somma stabilita è di 20 mila PLN (4600 euro) per ognuno. Se il denaro sarà trasferito nell’arco di una settimana (7 giorni da oggi 14/9, fino al 21 settembre) gli arrestati saranno rilasciati e tenuti sotto sorveglianza.
60 mila PLN (13800) euro è una fortuna per le famiglie e gli amici degli arrestati. Raccogliere questi fondi in solo una settimana sembra poco probabile. Se puoi – esprimi il tuo sostegno, o finanziario o inoltrando questo appello per la raccolta fondi. Ogni euro è passo avanti per tirarli fuori.
Il rilascio per questi anarchici arrestati significherebbe la fine delle torture quotidiane inflitte dopo più di 3 mesi nell’isolamento. Non possiamo farci sfuggire dalle mani questa opportunità!

Per il sostegno:
Account Holder: VpKK e.V.
IBAN: DE 4085 0205 0000 0361 5700
BIC: BFSWDE33DRE
Bank für Sozialwirtschaft
Note: Donation ABC Warsaw \ ACK Warszawa IMPORTANTE: Non dimenticare la nota „Donazione ABC Varsavia” o „ACK Warszawa”. Senza questo nessuno saprà che la tua donazione è destinata proprio ai tre anarchici di Varsavia.
Maggiori informazioni su: www.wawa3.noblogs.org


Ažurirano 21.09.: S radošću objavljujemo da je prvi od trojice zatvorenika oslobođen! Ostala dvojica bit će oslobođeni početkom idućeg tjedna. Zajedno smo uspjeli sakupiti čitavu kauciju (60.000 PLN, 13.800 Euro) na vrijeme! Veći dio novca je posuđen i morat ćemo ga vratiti, što znači da ga nastavljamo sakupljati kako bi vratili i za buduće troškove advokata. Veliko hvala svakoj osobi ili grupi koja je podržala zatvorenike i za sve što je učinila za njihovo oslobođenje. Još ste jednom potvrdili da predivna snaga solidarnosti može zaista poboljšati situaciju zatvorenika. Oslobođenje 3 anarhista dokazuje koliko su bitne kampanje solidarnosti. No, ne smijemo zaboraviti da mada su izašli iz zatvora, stvar se ne završava ovdje. Istraga koja se vodi protiv naših drugova se nastavlja. Sve do okončanja procesa bit će podvrgnuti režimu maksimalnog policijskog nadzora. Uvjeti otpuštanja uz kauciju su vrlo strogi – optuženii ne smiju komunicirati međusobno ili sa svjedocima procesa, moraju svakodnevno se javljati na policiju i ne mogu napustiti dom ili putovati. U ovoj novoj situaciji veoma su bitna pravila sigurnog ponašanja, koje smo prije naveli – ne ogovarati, špekulirati ili ponavljati neprovjerene informacije o njihovoj priči. Još jednom upućujemo
...

30. augusta Alfredo je nanio štetu staklima koja razdvajaju prostor za posjete na odjelu visokog nadzora zatvora u Ferrari, u znak solidarnosti sa zatvorenicima iz ZVĆ, nedavno osuđenima na više od sto godina zatvora zbog pokušaja bijega.

Danas 30. augusta, nakon skoro četiri godine od mojeg hapšenja, želio sam proslaviti godišnjicu tako što sam si poklonio uništenje stakala prostorije za posjete. To je djelo moj doprinos revolucionarnoj solidarnosti s mojom braćom i mojom sestrom iz ZVĆ-FAI-FRI, osuđenih na još jednom suđenju na po 110 godina svaki zbog jednog neuspješnog pokušaja bijega. Anarhistički zatvorenik nije zastavica, niti treba oko njega izgraditi spomenik, ponekad je dio našeg srca, ponekad nije... no ipak nastavlja se boriti, živjeti... Nije se potrebno sjećati njega, potrebno ga je, ako želite, osvetiti, osloboditi, ali na koncu konca on može to i sam učiniti zato što njegova narav ne pripada nikakvom stadu...

Živjela Fai-Fri
Dug život ZVĆ

Tekst nekoliko zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija u Ateni, Grčka, napisan povodom jednog događanja u skvotiranom anarhističkom centru Biblioteka Kaos u Brazilu.

Svim drugovima, svoj anarhističkoj braći i sestrama koji su prisutni na ovom događaju organiziranom od strane anarhističke biblioteke Kaos. Neka se naše misli probiju i putuju do Brazila kako bi poslali ovih nekoliko riječi u nadi da ćete možda barem malo osjetiti naše prisustvo među vama.
Kao odgovor na predmet događanja tokom Međunarodnog Tjedna Solidarnosti s Anarhističkim Zatvorenicima i o slučaju Nicole Sacca i Bartolomea Vanzettija željeli bi dati naš osobni i povijesni doprinos. Zavjera Vatrenih Ćelija bila je od samog početka anarhistička grupa direktne akcije koja je težila razvoju anarhističke agresivne prisutnosti u Grčkoj. Zato ZVĆ nije oklijevala često kritizirati ono što je smatrala da sprječava širenje te intenzifikacije. No, kada se na kraju represija pojavila na našem pragu u potpunosti smo shvatili da nećemo odustati od naših kriterija, od obrane našeg identiteta, naših političkih gledišta i naše esencije. Inače bi bili ušli u potpuni sukob s našim prethodnim kritikama protiv drugih. Zato, sedam godina otkdao nas je represija pogodila i dalje anarhističko dostojanstvo držimo u prvom planu, barem kako ga mi poimamo. Odbili smo da se obeščastimo na ikoji način te odlučili da obranimo ono što smo vjerovali da treba braniti, a još i dalje plaćamo cijenu našeg beskompromisnog stava.

Vračajući se u prošlost, u vremena kada su dva druga, anarhisti od prakse formirani u plamenu pobune, Nicola Sacco i Bartolomeo Vanzetti uhapšena pod optužbom za oružanu eksproprijaciju i ubojstvo, suočavamo se sa izazovima koji nisu nipošto novi. Činjenica koja proizlazi iz obilnih dokaza je da su obojica, Sacco i Vanzetti, sudjelovali u neformalnim militantnim mrežama anarhističkog afiniteta, koje su sve bile povezane s publikacijama kao što su bile anarhističke novine „Cronaca Sovversiva”, čije su publikacije i sami pripomagali i koja je podržavala potrebu za propagandom djelom. Poznato je i da su te neformalne militantne mreže bile odgovorne za niz napada koji su potresli SAD od 1914. nadalje te da su bili financirani oružanim
...

Novi ažurirani list o represivnoj operaciji nazvanoj „Feniks”, koja je pogodila anarhiste u Češkoj.
List sadrži vijesti o žalbi/visokom sudu protiv Igora Ševcova i o prva dva dana suđenja protiv „Feniks 5”. Osim toga, pronaći ćete i informacije o slučaju, policijskim taktikama, kako podržati okrivljenike, donirati i mnoge druge.

Molimo da štampate u formatu A2 kako slova ne bi bila premalena.

Širite ga vašim omiljenim radikalnim mjestima i ulicama.

antifenix.cz
anarchistblackcross.cz

Jutros 01. septembra 2016. započelo je suđenje o izručenju naše prijateljice i drugarice optužene za pljačku banke u Aachenu 2013. Sudski spektakl odvio se iza zatvorenih vrata, npr. nijedan medij nije bio prisutan u sudnici (nekoliko razočaranih novinara čekalo je ipak vani, izražavajući svoje nezadovoljstvo pokušajem vrijeđanja drugova prisutnih u zgradi suda). Odluka će biti donesena u roku od dva tjedna; ako sud odluči da mora biti izručena Njemačkoj, bit će smjesta uhapšena i zatvorena u očekivanju izručenja.
Istog popodneva podijeljeno je na tisuće letaka i transparenti su obješeni širom Amsterdama u znak solidarnosti s našom drugaricom. Ostajemo solidarni s njom i druge dvije osobe koje tužiteljstvo u Aachenu optužuju za pljačku banke u istom gradu 2014.

solidariteit.noblogs.org

U noći između 31.08. i 01.09. posjetili smo podružnicu Pax Banke u Erfurtu. Razbijeno je nekoliko prozora i unutarnje prostorije su oličene smrdljivim katranom.


Kontekst navedenog dijela je represija protiv drugova optuženih za pljačke banaka u Aachenu 2013. i 2014., uključujući i Pax Banku. Tokom istrage panduri različitih europskih zemalja su vrlo tijesno surađivali, tajno sakupljali DNK uzorke i izmjenjivali informacije o DNK podacima.
Veseli nas svaka pljačka banke i osjećamo se povezani suučesništvom sa svima koji riskiraju vlastitu slobodu napadom na državu i kapital.

Sloboda svim zatvorenicima
Za Crni Septembar

4 bankomata su sabotirana u noći između 16. i 17. augusta. Navedeni napad je gesta solidarnosti s osobama optuženima za u Aachenu.

„Sloboda anarhistima diljem planeta”
Prije par dana ispisali smo slogane u središtu Karditse i blokirali bankomate kao odgovor na međunarodni poziv za tjedan solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima.
Ne zaboravljamo naše zatvorene sestre i braću diljem svijeta!
Neka nijedan anarhistički zatvorenik ne ostane sam!
Strast za slobodom je jača od svih zatvora!
Snage drugovima u bijegu!

Anarhisti

(2. septembar 2016.)

Od osmorice početno pritvorenih do sada je oslobođeno sedmero osoba. U jednom slučaju istekao je rok pritvora, dok je ostalih šestero prijevremeno oslobođeno uslijed žalbe advokata obrane.
Osoba koja se još nalazi u pritvoru ne posjeduje švicarski pasoš te se njen slučaj posebno tretira. Trenutno ne možemo predvidjeti da li će biti oslobođena početkom oktobra ili će sud zatražiti produžetak pritvora.
Dug pritvor optuženih je sasvim jasno motiviran političkim stavom, između ostalih pristranošću istražnog suca koji, osim što je zauzet sprovođenjem kaznenih mjera palače pravde, istovremeno je aktivan i u stranci ekstremne desnice, UDC. Obije zgrade su bile meta
...

Zadnjih dana augusta sud je prihvatio zahtjev obrane drugova Juana Floresa, Nataly Casanove i Enriquea Guzmana koja je zatražila da se ponovno otvori istraga o optužbama po antiterorističkom zakonu protiv drugova. Namjera obrane je dobiti pristup video-zapisima za koje policija tvrdi da su ključni dokaz u njihovoj istrazi, a koje ni tužiteljstvo ni policija ne žele predati.
Period istrage produžen je na daljnjih 30 dana.
Tužiteljstvo je, vjerno svojem nepoštenju, izjavilo: „Ured tužiteljstva radio je vrlo ozbiljno i detaljno. Dokaz u istražnom spisu nalazi se u rukama svih sudionika od samog početka.”

Solidarnost s Juanom, Nataly i Enriqueom!

Već godinama različite državne agencije za represiju vode istrage pod jedinim kriterijem: osumnjičenikov politički stav. A to je stav anarhista, nadasve onih koji pretvaraju svoje ideje u djela, koji naoružavaju svoje želje i napadaju autoritet države. Zato je svaka istraga povezana s mogućim kaznenim progonom drugova, po zakonima njihove „demokracije”. Policijski progon koji započinje tekstovima i širi se na sva moguća polja djelovanja nije ništa novo za anarhističke sredine.
Naprotiv, postoji zabilježena prošlost o takvim progonima u zemljama kao što su Italija, Čile itd., gdje postoji snažno anarhističko prisustvo koje promiče neposredno djelovanje i interveniranje. Zajednički cilj današnje međunarodne policije je sprječavanje anarhističke propagande, anarhističkog djelovanja i širenje naših ideja. Iz tog razloga u mnogim slučajevima čak ni ne oklijevaju pri skidanju ulaštene maske „demokracije” koja navodno dozvoljava „slobodu govora i mišljenja”. Zato se svaka iluzija koju netko možda još gaji, urušava. Sada su stvari jasne:
„anarhističko djelo ili riječ je ili protuzakonito ili ne postoji!”
Novi oblik represije se danas vrši nad brojnim našim zatvorenicima koji su protuzakonito lišeni slobode pod optužbom utemeljenom na njihovom političkom identitetu i zato što su preuzeli odgovornost kako za svoja djela tako i za svoju organizaciju. Sigurni smo da će se u budućnosti navedena strategija preventivne represije, progona s maksimalnim kaznama, ubrzanim suđenjima, kao i pokušaj izoliranja i ušutkivanja, primjenjivati svugdje, ili će barem to pokušati: osim naše zatvorenike, pokušat će napasti anarhistička svratišta i samoorganizirane prostore koji štite i promiču anarhističke vrijednosti. Uz nedavna suđenja radi se o generalnoj probi nove doktrine koju država želi sprovesti. Novi val represije je u biti samo ažuriranje prethodne represije koja uspostavlja preventivnu represiju nad subverzivnim riječima naših zatvorenika.
Izrada i širenje praktičnih priručnika za djelovanje ili tekstova koji promiču anarhističku urbanu gerilu bit će tretirani kao „terorističko djelovanje”, riskirajući godine zatvora. Državna moć pokušava zato procijeniti
...

Alfredo Cospito, u znak solidarnosti s anarhističkim drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija, nanio je danas štetu prostoriji za posjete na odjelu Visoke sigurnosti, AS2, u Ferrari, tako što je slomio staklo između dijela za posjete i zatvorskih stražara.
Ne znamo da li je odveden u izolaciju ili je vraćen na odjel.
Uslijedit će vijesti.

To je početak našeg tjedna. I tako bi trebao započeti svaki dan profitera i odgovornih za zatvorski sistem...
Jutros, 15. augusta, posjetili smo Televizijski servis Jürgen Krüger i Björn Eggertov ured SPD-a (socijal-demokratska stranka) u Oranienstraße, u Kreuzbergu, te razbili njihove prozore.
Televizijski servis Krüger već trideset godina ima monopol nad provjerom elektronskih aparata berlinskih zatvorenika. Nijedan radio uređaj ne može proći bez njihove kontrole. To bi trebalo spriječiti ulazak zabranjene robe i izmijenjenih uređaja. Zatvorenike taj servise košta brdo para.
Navedeno poduzeće zarađuje direktno na nadzoru zatvoreniku. Osim toga, Krüger je u više navrata nanio štetu radio i TV uređajima zatvorenika. A k tome, Krüger tehnički iskorištava zaplijenjene mobitele pružajući hakirane podatke vlastima. To je poduzeće već nekoliko puta napadnuto, ali to ih nije spriječilo da nastavi crpiti korist iz represije nad zatvorenicima...
Odmah do Krügera nalazi se ured Björn Eggerta (SPD), koji se sakriva u ograncima AWO-a [Institut za radničku skrb, nap.prev.]. U Berlinu AWO vodi nekoliko prihvatilišta za izbjeglice, na primjer nedavno zatvoren kamp u Spandau. AWO igra veliku ulogu u biznisu deportacije. Njihova takozvana „podrška za povratak” je samo druga riječ za deportaciju.
SPD je trenutno u predizbornoj kampanji. Sve stranke na sve načine pokušavaju nadmašiti jedna drugu svojim antisocijalnim politikama i pričama o identitetu. Ne trebamo naglasiti
...

U očekivanju suđenja protiv nekoliko anarhista optuženih za pljačke banaka u Aachenu 2013. i 2014., tužiteljstvo iz Aachena u Njemačkoj i njihovi poslušni glasovi, mediji, koriste svaku dostupnu priliku za unaprjeđenje svojih istraga.
Bilo to na pravosudnoj ili na suptilnoj medijskoj razini, uvijek se radi o izrazima različitih krakova istog represivnog mehanizma. Kao i obično službeni mediji pohlepno traže „dobru” priču svim potrebnim sredstvima, perverzno istražuju ljudske živote, ne obazirući se na ikakvu etiku. Zato ne oklijevaju da pomognu tužiteljstvu pri širenju svojih fantazija. Pročitali smo ih bez previše iznenađenja – to je ono što u biti novinari rade – i gledali histerični spektakl stvoren oko optužene. No, premda nismo iznenađeni ipak osjećamo potrebu da razjasnimo par stvari koje su možda postale maglovite usred neprekidne bujice pisane i televizijske bljuvotine.
Nakon što su izlučili nekoliko članaka u kojoj je optužena opisana na temelju slike koju tužiteljstvo želi proširiti, mediji su sada odlučili kako je došlo vrijeme da sami stvore svoju priču. Priča je stigla do nas kroz glasine da je neki nizozemski novinar na Indiymediji zatražio informacije o optuženoj. Očito nezadovoljan slikom koju diktira tužiteljstvo, tražio je „osobe iz skvoterskog pokreta u Amsterdamu koje bi mogle nešto reći o X”, nakon čega je izjavio da tkogod se odluči cinkati neće imati razloga za brigu pošto „neće nikome reći da se taj razgovor odvio”. Izlišno je reći da nam se sve to gadi. No, ono što treba reći je da pošto do sada optužena nije dala nikakvu izjavu ni za medije ni za pandure, ne trebaju to učiniti – oprostite što upozoravamo na nešto očito – ni drugi.
Treba biti jasno da su mediji i policija dvije strane jedne te iste medalje te da tijesno surađuju na vrlo usklađen način: mediji love priču, tužiteljstvo izbaci par pretpostavki i skicu karaktera, mediji to objave i tako pretvore u „istinu”, i eto!, tužiteljstvo je spremno da reproducira tu „istinu” i iskoristi medijski lov na optužene. Jer ako mediji tako kažu, onda to mora biti istina. Jer ako mediji izjave da su to opasni zločinci u bijegu, onda mora tako biti – itd., itd. u beskonačnost. Svim tim pokušajima zastrašivanja je jedini cilj učvrstiti optužbe države i odvesti optuženu pred optuženičku klupu, već proglašenu krivom strojem laži, kleveta i državne propagande. Navedene taktike nisu ograničene samo na taj slučaj; one se beskrajno reproduciraju kroz povijest. Mediji nisu samo u službi represije, oni su sama srž represije.
Suradnja između države i medija uvijek je predstavljala recept za varljive informacije, koje proganjaju i suzbijaju. Mediji igraju značajnu ulogu u manipulaciji javnog mnijenja, oni jamče hegemoniju podrške državi, čak i kada je natjerana da skine masku „pravde” i otvoreno pokaže svoj represivni mehanizam. Mediji opravdavaju represiju protiv svega i svakoga tko odstupa od pravila, protiv svih koji ne funkcioniraju na produktivan i suportivan način za državu i kapital. Čak, ili možda nadasve u demokratskom režimu, kao ovaj u kojem živimo, mediji su isprepleteni s državnom propagandom; oboje nam nude iluziju odabira izgradnje stava, odabira tko će nas tlačiti. No, ti „izbori” su uvijek omeđeni istim strogim parametrima totalitarnog
...

Ažurirano 31.08.2016.: Divine, zatvoren na odjelu visoke sigurnosti, AS2, zatvora u Ferrari, ne nalazi se u izolaciji, ali pošta je pod cenzurom, mada može dobivati i slati pisma.

Doznajemo da je Divineu, drugu uhapšenom 2. augusta zbog posjedovanja eksplozivnog materijla, dozvoljen prvi susret s članom obitelji. Divo pozdravlja sve, osjetio je snažno i jasno ljubav, toplinu i bijes koju su u nedjelju popodne nadišli zidove zatvora u Ferrari, u kojem je zatvoren.
Nažalost, naši su glasovi jedini koje je mogao čuti u posljednja dva tjedna, javlja nam da se nalazi u izolaciji već osamnaest dana, ne prima telegrame, razglednice ni pakete.
Pozivamo sve da ispune poštu zatvora u Ferrari kako bi još jednom izrazili solidarnost s našim drugom, i kako bi upravitelj sa svojim psima čuvarima shvatio da Divine nije sam, niti tamo unutra.
Uslijedit će vijesti nakon razgovora s advokatom.

Adresa:
Umoru Divine
via dell’Arginone, 327
44122 Ferrara – Italia

Napokon, nakon skoro dvije godine, tužiteljstvo je zatvorilo istragu i poslalo anarhističke drugove Juana, Enriquea i Nataly na suđenje, optužujući ih po antiterorističkom zakonu za eksplozivne napade na stanice podzemne željeznice i policijske postaje tokom 2014.
Tužiteljstvo traži 10 godina zatvora za Enriquea Guzmana, kojeg smatra suučesnikom u jednom napadu na policijsku stanicu.
Nataly Casanova se smatra odgovornom za posjedovanje baruta u vlastitom domu (tokom pretresa 18. septembra 2014.) i za sudjelovanje u napadu na podzemni vlak na stanici Los Dominicos.
Tužiteljstvo traži doživotni zatvor za Juana Floresa, optuženog za sudjelovanje u napadu na podzemni vlak na stanici Los Dominicas, u napadu na policijsku stanicu i u napadu na stanicu podzemne željeznice Subcentro at Escuela Militar.
Ubrzo će sud odrediti datum za pripremu suđenja, kada će biti iznijeti dokazi koji će se koristiti na suđenju.
Čak i ako narede da budu kažnjeni u paklu, ideje oslobođenja ne mogu zauvijek ostati zaključane.

13. augusta drug Juan Flores premješten je, tokom jedne operacije zatvorskih stražara, iz Santiago Zatvora 1 u Zatvor Visoke Sigurnosti (CAS), zajedno s Enriqueom Guzmanom. Oba druga su okrivljenici na takozvanom „Slučaju Bombas 2”.
Razlog iznenadnog premještaja je navodno otkrivanje „plana bijega” nakon što je u Juanovoj ćeliji pronađen crtež koji prikazuje napad na zatvor.
Advokati druga poduzeli su mjere te je Juan ponovno vraćen u Santiago 1. Drug Enrique ostat će na odjelu maksimalne sigurnosti CAS-a.
Strah zatvorskih stražara odaje njihovu nespretnu bespomoć pri suočavanju s nepopustljivim uvjerenjima.

*** Posthumna presuda

Kada se nešto okonča obično nas zanima samo opći pregled.
Kalkuliramo korist i štetu.
Rijetko pogledamo unazad da bi razmislili o smjeru koji je doveo do krajnjeg ishoda. A još rjeđe gledamo ispred da bi promatrali novi obzor koji se rađa, kada danas postaje jučer...
Dva suđenja protiv Zavjere Vatrenih Ćelija okončala su se prije dva tjedna. Jedan je, u vezi 250 djela organizacije, trajao više manje 3 godine, dok je drugi, u vezi pokušaja bijega, trajao 5 dramatičnih mjeseci u neprekidnom ozračju tenzije s predsjedavajućom sutkinjom.
Svako od nas, tko je preuzeo političku odgovornost za ZVĆ i stao u obranu organizacije i njenih djela, osuđen je na 21–28 godina zatvora na prvom suđenju, a na 115 svako od nas na drugom...
Prvi zaključak je da suci vjeruju u zagrobni život, budući da jedan životni vijek nije dovoljan da se te kazne odsluže.
Drugi zaključak je da odabir urbane gerile i oružanog revolucionarnog djelovanja
...

18. augusta sud je donio odluku da zadrži tri pritvorena anarhista još 3 mjeseca u istražnom zatvoru.
Sva se trojica još nalaze u izolacijskim ćelijama („N-tipa” na poljskom) i tretirani su kao „najopasniji” zatvorenici.
Datum početka suđenja još nije poznat.

wawa3.noblogs.org

4. augusta, zbog nasumične policijske kontrole kraj Sparte, okončao se put slobode.
Dva različita puta su došla do kraja, dok su dva različita započela, no ipak imaju jedan zajednički cilj. Slobodu. Sloboda koja nam nije data i nije zajamčena čak ni na tren. Naprotiv, svako se od nas, na vlastiti način i s vlastitim obilježjima, vrlo oštro borio za nešto što se podrazumijeva.
Borili smo se za svaki slobodni pogled u nebo, za svako slobodno rukovanje, svaki slobodni zagrljaj, svaki slobodni udisaj.
Potvrdili smo ono što nam svaki kazneni mehanizam oduzima, naše jedine oružje naša beskrajna želja za slobodom, ali i hrabrost koju izvlačimo iz pomisli da se borimo i za one koji više nisu s nama.

S druge strane, nasuprot slobodi i samog života, susreli smo se s uniformiranim državnim ubojicama, poslušnim psima, lakejima buržoazije i njenog kapitala. S onima koji nisu oklijevali da nam pucaju u leđa, koji su nas mučili jer smo instinktivno poduzeli najočitije, pokušali pobjeći iz njihovih ruku. No, i da su meci pogodili metu bili bi ubili nas, ali ne naše ideje. Zato što, vrlo jednostavno, ustrajnost slobode ostaje nedodirnuta kroz sva vremena unatoč svim sojevima tužitelja i njihovog oružja. Zato što se naši vidici neće nikada prilagoditi šupljim glavama vlasti. I na taj način, čak i ako ubiju nas neće nikada izbrisati viziju revolucije, koja će i dalje
...

U noći između 16. i 17. augusta sabotirana su četiri bankomata.
Taj napad predstavlja gestu solidarnosti s osobama optuženima pljačke u Aachenu.

(O temi pljačke banaka u Aachenu može poslužiti brošura na francuskom jeziku Allonger la main)

U zoru utorka 21. juna jedinice Mossos d’Esquadra [katalonska policija, nap.prev.] provalile su kroz vrata doma anarhističkog druga u Barceloni, gdje je živio sa svojom partnericom i drugim sustanarima. Svi su se probudili s oružjem uperenim u njih te satima zadržani u lisicama dok je policija pretresala i devastirala stan, u četvrti Eixample. Na kraju je drug uhapšen i odveden u Madrid, gdje je Nacionalni Sud odlučio pritvaranje na osnovu Europskog naloga za uhićenje, koji je izdalo tužilaštvo iz Aachena, optužujući ga za sudjelovanje u eksproprijacije podružnice banke Pax u novembru 2014.
Iz istog se razloga drugarica uhapšena 13. aprila u Carmelu nalazi još u
...

Represija je nešto što osobe koje se bore za urušavanje društva gotovo i ne mogu izbjeći. Kada se borimo za našu slobodu ubrzo se suočimo s državom i njenim raznim represivnim organima: od pandura na ulicama do sudova, a čak i zatvora. Završiti jednog dana u zatvoru predstavlja jednu sumornu mogućnost koju, kao revolucionari, trebamo uzeti u obzir. Kada represija pogodi najprije neke određene drugove ne smijemo zaborativiti da je istovremeno njen cilj ne samo zatvoriti ili „kazniti” osobe koje su prešle neke granice, već i zaustaviti ili usporiti dinamike, borbe i projekte. Ovdje želim govoriti o tim manje očitim aspektima.

*** Represija nije osobna stvar
Kada represija pogodi uobičajena reakcija je zatvoriti se u same sebe. Sklonimo se, ne suočavamo se javno s problemima, iako se raspravlja o tome što desilo, ali u grupicama i to ne javno, kao da je represija nešto što ne bi trebali svi vidjeti (ne samo anarhisti, nego „društvo” općenito). Ja osobno smatram da je to ozbiljna pogreška i kada se nešto slično desi mislim da bi trebali napraviti baš suprotno. Besmisleno je sakrivati nešto što je prethodno bilo sasvim vidljivo. Represija se, u suštini, ne tiče samo jedne osobe ili „fiktivnog” anarhističkog pokreta, nego čitavog društva zato što istodobno cilja na zastrašivanje potencijalnih pobunjenika. Kada dođe do hapšenja nekog druga trebali bi srušiti tabu šutnje, tko zna, možda ako objasnimo drugima ljudima „izvana” što se desilo onda bi i oni mogli suosjećati s
...

Anarhist sam, pobunjenik, a to za mene mnogo znači. Između ostalog, da mi prijete isti oni protiv kojih se borim. Među svim drugim pobunjenicama, s nama, anarhistima, stvar je složenija. Uvijek nam prijeti opasnost, bez obzira u koje vrijeme ili na kojem mjestu mi živjeli – kao borci protiv svih država anarhisti se uvijek nalaze pod prijetnjom represije i nasilja. U monarhiji, teokraciji, u fašističkoj ili boljševičkoj diktaturi, isto kao i u vrijeme liberalne demokracije. Svi bi anarhisti trebali živjeti sa spoznajom da se svaki dan može pojaviti pesnica državne represije.

No, premda sam oduvijek osjećao tu prijetnju, kroz godine moje anarhističke aktivnosti taj sam osjećao prilično umrtvio. Nije me previše emocionalno dodirnulo kada su se pojavili neki od učestalo ponavljanih oblika represije. Postali su rutina. U svakom trenutku panduri nasilnički napadaju anarhističke prosvjede ili deložiraju skvotove. Svako toliko nekog uhapse, da bi ga nakon nekog vremena otpustili uz novčanu kaznu ili na uvjetnu slobodu. Ništa posebno u anarhističkoj sredini. Ne moramo zbog toga pasti u očaj, trebamo se samo znati nositi s takvim situacijama. Ja sam se počeo neminovno susretati s tim uzastopnim problemima zbog anarhističkih aktivnosti. Trebamo to samo držati na umu, da ako se netko bori protiv države onda će mu ta ista država i uzvratiti
...

On the night of May 23^rd, the police in Warsaw arrested three anarchists on charges of an alleged arson attempt of a police vehicle. The three were transferred to a remand prison where they are to be held in custody for three months, awaiting trial. They face up to 8 years in prison. Media frenzy broke out over the arrest in the past few days, with high-ranking politicians and experts on terrorism discussing the matter on TV. Photos and video reruns of the arrested walking with chains around their feet and hands are broadcast on public transportation. The text below is a translation of the statement that was sent out by various groups from the anarchist and wider social justice community in Poland, in response to
....

U noći između 10. i 11. augusta izbušili smo gume nekoliko vozila „Réseau Transport Electricité” [francuska elektroprivreda, nap.prev.] i jednog vozila SNCF [francuske željeznice, napr.prev.], koje između ostalih mana, prijevozi i nuklearni otpad.
Borba protiv nuklearne energije može se voditi bilo gdje i bilo kada.
Poduzeli smo to djelo da bi izrazili našu solidarnost s pojedincima koji se bore protiv nuklearnog otpada u Bureu.
Ovim skromni napadom želimo pozdraviti i drugarice optužene za pljačke u Aachenu i drugove iz ZVĆ, protiv kojih se nastavlja represija.

Pojedinci sada i ovdje

Pravosudni ishod divljeg prosvjeda 24. juna: produženje preventivnog pritvora za sedam već zatvorenih osoba i za jednu osmu strpanu u zatvor.
Slijede vijesti o situaciji sedmorice pritvorenih iz Basela uhapšenih zbog jedne šetnje 24. juna.

Od ovog tjedna, ono što je ionako bilo predvidvljivo, postalo je i sasvim jasno. Sud je produžio trajanje preventivnog zatvora, sigurno od četiri do osam tjedana, za sedmoricu pritvorenih. Administrativni pritvor [bez podizanja optužnice, nap.prev.], obična krinka za preventivni zatvor, opravdan je lažnim argumentacijama i nebuloznom pristranošću. Očigledno je da država želi taj slučaj pretvoriti u primjer za slabljenje anarhističkih i anti-autoritarnih ideja. Da li su drugovi počinili ili nisu navedena djela to se nas ne tiče.
K tome, jedna je osoba zatvorena zbog
...

U ranim satima 06. augusta na prometno-uslužnom odmorištu Easton-in-Gordano, dok su šoferi odmarali u svojim kabinama, 10–15 vozila četvoro transportera vandiliziano je sprejom te time nanijela pohlepnim kompanijama, koje uništavaju zemlju, gubitke u vremenu i novcu, mnogo veće nego što smo mi utrošili na ovo prikladno nedjelo.
Solidarnost sa svim drugovima u zatvoru i u bijegu. Prema međunarodnom tjednu solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima – 23.-30. august.

Eko-anarhistički vandali – FAI/IRF

Genova – Sabotirana antena RAI [Talijanska radio-televezija, nap.prev.] s dva požara. Svakom je režimu potrebna vlastita propaganda uz potrebite strukture. Nužno je djelovati da bi se prekinuo lažna razlika između „regularnog građanina” i „izbjeglice/neregularnog”. Izrabljivani, isključeni, potlačeni čitavog svijeta: pravi neprijatelji Države, Kapitala i mas-medijskog otuđenja. Stisnuta šaka za Marca, Gimmyja, zatvorenike na odjelu visoke sigurnosti u Alessandriji. Pozdrav Vincenzu, Poli i Gabrielu, gdjegod bili.

Nakon gotovo dvije godine pritvora Juana Floresa, Nataly Casanove i Enrique Guzmana, tužiteljstvo je odlučilo zatvoriti istragu o ovom slučaju, približavajući se na taj način suđenju.
U teatru moderne inkvizicije, nakon završetka istrage, tužiteljstvo ima 10 dana vremena da podignu „optužnicu”, u kojoj će biti iznijeti detalji dokaza i bit će zatražene kazne koje zahtjevaju.
Drugovi su osumnjičeni za atentat iz 2014. u Subcentru, metro-stanicu popova i pandura.

Pogled unazad...

Samo nam je jednom dan život, kao jedna jedina šansa. Nikada više neće postojati, barem u ovom samostalnom obliku. A što mi činimo umjesto da živimo? Što činimo? Vučemo ga od mjesta do mjesta, ubijajući ga...” – Hronis Missios

Sudovi imaju vlastitu mjernu jedinicu za mjeriti život i slobodu; mjernu jedinicu koja upotrebljava oblike i algoritme pravnog jezika da bi izrazili što je pravedno a što nepravedno, što je dobro a što loše, što je normalno a što propada. I u tom procesu gdje se životi i slobode stavljaju na vagu zakona ponekad imaš priliku da pogledaš unazad; da se osjetiš krivim ili ne. Radi se o važnom trenutku, jer štogod kažeš može oko tebe nasipati samo još više cementa, može povećati broj trenutaka u kojima se vrata otvaraju i zatvaraju, možda ti može još više naviknuti uho na zvuk okretanja ključa u bravi, toliko da ti se učini kako si oduvijek slušao taj zvuk, da nije postojalo ni jutra ni večeri kada nisi čuo taj zvuk u neko predodređeno vrijeme.
Dakle, tu smo... Već pet i po godina slušam taj ključ. Pet i po godina moje oči se sudaraju sa zidovima. Pet i po godina s dvije zatvorske kazne (37 i 19 godina) i još jedna nadolazeća. A sada, na ovom suđenju, još jedna. Ovo će biti peto suđenje u nizu gdje ja čekam „da vidim što će mi se desiti” ili „da se moj smijeh pretvori u plač”. I ponovno je došao trenutak da postavim zrcalo ispred prošlosti i mojih odabira te pogledam unazad. Zato, gledam...

Gledam i vidim se kako odrastam u razdobljima kazneno ravnodušnih miroljubivih čudovišta. Gledam i sjećam se kako su mi od djetinjstva govorili da se ne petljam u stvari koje ne razumijem. Sjećam se kako su me pokušavali naučiti da je pogrešno brinuti se oko stvari o kojima se, izgleda, nitko ne brine. Sjećam se, kao mali učenik, humanitarnog bombardiranja Kosova i raznih dobrotvornih udruga koje su dolazile u škole kako bi nas uvjerili da život jednog siročeta u Jugoslaviji vrijedi koliko jedan Unicefov rokovnik. Sjećam se noći u mojoj dnevnoj sobi gdje gledam grobare TV-emisija koji tako indiferentno broje ubijene kao da izvlače brojeve lota. Sjećam se humanitarne mode usvajanja djece takozvanog „trećeg svijeta”, koji su patili i umirali žedni i gladni negdje toliko daleko da nas ne uznemire.
Sjećam se ulica ispunjenih izbjeglicama ratnih invalida i drugih ljudi kojima su bacali novčiće kao da pljuju na njih. Sjećam se ulične djece, vozača koji su psovali imigrante dok su ovi skakutali kroz prometnu gužvu da bi oprali vjetrobrane i to... „vrati se u svoju vlastitu zemlju”. Sjećam se beskućnika na uglovima trgovačkih centara, ispred ili pokraj blještavih izloga ispunjenih beskorisnim proizvodima koje su izradili maloljetnici u tvornicama zemalja Trećeg Svijeta kako bi svaki građanin Zapada mogao uživati u njima, i prolaznika koji su ravnodušno prolazili, možda malo uznemireni njihovom prisutnošću koja je remetila tu estetiku.
Sjećam se imigranata uličnih prodavača koji su nosili svoju robu u plahtama i policajaca koji su ih ganjali, tukli i vukli ih za vrat, odvlačeći ih na ulicu pred prolaznike, koje je izgleda samo smetalo da se to odvijalo baš usred njihovog prolaza.
Sjećam se ulaska u pubertet u zoru milenija. Kada su svi slavili i radovali se samo zato jer je bila 2000., i kada je izašlo novo izdanje računalskog softwarea. Sjećam se kako većinu mojih kolega iz razreda nije zanimalo ništa osim novog izdanja neke poznate markirane odjeće, cipela, mobitela i video-igrica. Čitava jedna generacija koja je potrošila interese svoje adolescencije na skupocjeno smeće i osjećala se sretno zato što joj je pružena šansa da potroši novac na to smeće. Čitava jedna generacija koja se naučila zabavljati gledajući glupe reality-show, kao Big Brother, u kojima se ljudsko dostojanstvo dobrovoljno briše za malo reklame i nešto novaca za nagradu, dok istovremeno na Srednjom Istoku padaju čelik i smrt u ime rata protiv
...

Još dva hapšenja.
Još jednom se tuga i ponos izmjenjuju kroz sate.
Još dva druga u rukama policije nakon oružanog sukoba.
Još dva anarhista u zatvoru, u očekivanju brojnih godina zatvora, koji se sada nalaze u status quo, zaglavljeni u represivnim okvirima zakonskih i korekcijskih pravila.
No, tuga ne može potopiti ponos prema dvojci drugova koji su odabrali da ne budu lovina apetitima smeća specijalnih tužitelja, da prevaziđu svoj strah i nastave sami definirati svoja kretanja. Naravno, time ne mislimo da je izbor ilegale i života u tajnosti jedini snažan ili dostojan izbor osoba koje se bore protiv autoriteta. Međutim, takav izbor definitivno oduzima vlastima dio kontrole koju (želi misliti) nameće. I upravo su tu sliku svemoćne države napali Marios Seisidis i njegovi drugovi, kada je država po prvi puta raspisala novčanu nagradu za njihovo hapšenje, dokazujući na taj način svoj nesposobnost, i strah od trojice anarhista u ilegali.
Mi nismo samo naši izbori, nego i način na koji
...

Jedne noći je jedan odvijač probušio gume 4 općinska vozila, jednog vozila Vincija [građevinska tvrtka, nap.prev.], dva vozila u vlasništvu agencija za nekretnine, jednog kombija Eiffagea [građevinska tvrta, nap.prev.], dva vozila Orangea [telefonska kompanija, nap.prev.], jednog TNT vozila i nekoliko gradskih bicikala. Odvijač je bio od koristi i za bušenje guma brojnih buržujskih vozila. Kamenje pronađeno putem pomoglo nam je da razbijemo reklame na koje smo naišli. Pokušati zauvijek prekinuti rad znači i spriječiti radnu aktivnost. Mete su nam bile nadasve kompanije koje grade zatvore i aerodrome, i koje doprinose kontroli kroz tehnologiju i da gradovi postanu buržujski.
Naš bijes neće izblijediti, nadasve kada drugove pogađa represija, kada su uhapšeni, pretučeni i zatvoreni. Raste svaki put kada nas pokušavaju zastrašiti.

Solidarnost kroz napad
Podržimo optužene i zatvorene zbog borbe protiv posla

Kada čujete vijest o hapšenju dvojce drugova, Mariosa Seisidisa i Kostas Sakkasa, možete samo osjetiti tugu. Tugu jer su dva anarhistička borca pala u ruke pravosudnih vlasti, činjenica koja ih sada lišava bilo kakve slobode u kojoj su uživali kao bjegunci. Tuga koja je obuzela svakog od nas koji je proživio taj trenutak njenog nasilnog lišavanja.
Marios Seisidis, progonjen i optužen u sada već dokazano izgrađenom slučaju pljačkaša u crnom, deset je godina odabrao živjeti u ilegali, odbijajući da se preda i izruči svoju slobodu, kao posljedicu, u ruke svojih progonitelja.
Kostas Sakkas, nakon što je optužen za pripadanje ZVĆ bez ikakvog dokaza te zatvoren i kasnije, nakon štrajka glađu, otpušten je na uvjetnu slobodu, koju je prekršio odabirući da živi kako on želi, a ne uz ograničenja koja su mu nametnuta.
Pandursko osvetničko postupanje prema njima ispunjava nas bijesom i podsjeća nas da odgovor na represiju ne može biti drugi nego jačanje borbe protiv svih koji nas lišavaju slobode koju mi toliko volimo. Naše su misli uz njih i izražavamo im našu nepodijeljenu solidarnost.
Dole ruke s naših drugova!
Snage Mariosu i Kostasu

Inicijativa zatvorenika s 1. odjela zatvora Koridallos

Vijesti o hapšenju, u ranim satima petka 05. augusta 2016., drugova M. Seisidisa i K. Sakkasa, u regiji Sparte (južni grčki Peloponez) ipak su istinite.
Drugovi su odbili da daju otiske prstiju i da budu fotografirani, zbog čega su ih panduri u uniformama napali i nanijeli im teške rane.
Mi, s naše strane, iznosimo našu nepodijeljenu solidarnost s uhapšenih drugovima i crpimo snage iz njihovog neizmijenjenog visokog raspoloženja, kako bi se nastavili boriti protiv represivnih operacija protiv njih.
Solidarno okupljanje za drugove K. Sakkasa i M. Seisidisa, danas, petak 5. augusta, sud evelpidon, 17:30, Atena
DOLE RUKE S NAŠIH DRUGOVA
SOLIDARNOST S MARIOSOM SEISIDISOM I KOSTASOM SAKKASOM
NI KORAK NAZAD

------------

Napomena: 16. januara 2006., nakon pljačke Nacionalne Banke Grčke u ulici Solonos, Atena, uhapšen je anarhist Yannis Dimitrakis; u ozračju teror-histerije, prouzročene medijima, odabrana su tri njegova druga i stavljeni na nišan pravosudnih vlasti kao Yannisovi suučesnici te kao članovi imaginarne bande Pljačkaša u Crnom. Optuženi su za tu pljačku, kao i za drugih šest pljački. Ne očekujući da nađu ikakav trag pravde u tom medijskom deliriju teror-požude, drugovi Simos Seisidis, Mario Seisidis i Grigoris Tsironis odabrali su težak put ilegale.
Sve što se desilo kroz iduće četiri godine samo je potvrdilo da su ispravno
...

Ažurirano 13.08.2016.: Divine Umoru, drug uhapšena u Bologni pod optužbom za posjedovanje eksplozivnog materijala, premješten je na odjel visoke sigurnosti zatvora u Ferrari. Nova adresa: Divine Umoru - Casa Circondariale di Ferrara - Via Arginone, 327 – 44122 Ferrara - Italia

Ažurirano 10.08.2016.: Istražni sudac potvrdio je istražni zatvor pod optužbom za izradu i posjedovanje eksploziva.

4. augusta pojavila se u lokalnim medijima vijest o pretresu doma jednog anarhista iz Bologne, nakon kontrole policije zbog svađe u kući i naknadne intervencije Digos-a [politička policija, nap.prev.], koju je pozvala policija tokom pretresa. Mediji su prenijeli: „U stanu je pronađen materijal za svakidašnju upotrebu, kao gnojivo, aceton, hidrogen, ali i zapaljive tvari. Tvari koje bi, ako se njima rukuje na određeni način, mogle stvoriti eksplozivnu mješavinu. No, to nije sve. Pronađeni su i dokumenti i tekstovi iz antagonističke sredine, posebno anarhističke”. U biti, nije se radilo o običnoj prijavi, kao što su to navele novine, nego o hapšenju zbog posjedovanja eksplozivnog materijala. Drug se sada nalazi zatvoren u bolonjskom zatvoru Dozza u očekivanju ročišta potvrde.

Slijedi izjava nekoliko solidarnih anarhista:

Informiramo da je navečer 2. augusta, nakon svađe u kući, naš drug Divine zatekao policiju na vratima. Ta govna su odmah upala u stan, izvršila pretres te pozvali Digos. Tokom pretresa, kao što je navela režimska štampa, pronađeni su predmeti i tvari za svakodnevnu upotrebu, koji bi ako povezani alkemijskom mudrošću mogli izroditi napravu, te različit papirnati materijal povezan s anarhističkim sredinama. Kao što je poznato, u anarhističkom domu i pokvareno varivo može postati oružje.
Divine je odveden u policijsku upravu gdje je zadržan više dana, bez ikakve komunikacije s vanjskim svijetom i s advokatima. Dan kasnije novine su govorile
...

Po riječima grčke štampe 28. jula policija izjavljuje da je još jedna paket-bomba poslana državnom sucu, ovaj putu prokletom P. Houzourisu, koji je dobio paket-bombu na kućnu adresu, napravljenu od čavala i žileta.
Nakon što je pronašao sumnjivi paket upakiran kao knjigu, sudac je obavijestio policiju. Nakon čega je pirotehnička jedinica detonirala napravu.
Po riječima policije ova je paket-bomba slična onoj koja je poslana sutkinji Isidori Pongi, predsjednici sudskog vijeća koje je 2015. odbilo zahtjev za otpuštanjem Evi Statiri (supruge Gerasimosa Tsakalosa, člana Zavjere Vatrenih Ćelija).
Grčka štampa i policija ponovno pokušavaju povezati naše drugove iz Zavjere Vatrenih Ćelija s tim napadima, ovaj put pokazujući prstom na druga Christosa Tsakalosa koji se u jednoj izjavio osvrnuo na najveće suđenje kojem je sudac P. Houzouris presjedao.
Navedena izjava objavljena je u Grčkoj krajem juna. U njoj je drug spomenuo suđenje kojim je presjedala sutkinja koja je dobila paket-bombu. Taj je sudski proces poznat pod imenom „Noor 1”, po imenu broda na kojem je pronađena pošiljka heroina. Drug Christos je, spominjući inkvizicijsku ulogu sudaca, rekao i: „Suočeni s drskošću sudaca i vlasti, koji se naslađuju u životu kao mali bogovi na prijestoljima svojih ureda, moramo upotrijebiti strategiju anarhističke urbane
...

Drugarice Tamara Sol i Natalia Collado poslale su slijedeću izjavu povodom idućih inicijativa: Antiautoritarni dan za drugarice Tamaru Sol, Nataliju i Nataly u Slobodarskoj biblioteci Manuel Rojas, nedjelja 17. jula; 1. Antiautoritarni literarni kafe u biblioteci Suga Kanno i Denjiro Kotoku, subota 30. jula:

Drugovima, srodnima i prisutnima. S iznenađenjem primile smo vijest o navedenoj inicijativi i pripisujemo joj veliku vrijednost, znajući da se radi o inicijativi rođenoj iz osoba koje ne poznajemo ili s kojima nemamo vezu, u kojima kao pojedincima ili kao grupi se pojavila želja da se okupe kao čin solidarnosti i srodnosti, koji pak s naše strane prihvaćamo uz ljubav i snagu koje nam prenosi i koja nam daje energije da se suočimo kako bi željele sa zatvorskim kontekstom.
Prošle su tri sedmice otkad smo se srele na odjelu za visoku sigurnost zatvora, gdje za razliku od drugih zatvorenika (na drugim odjelima) ne možemo izaći s odjela osim u lisicama i uz jednog stražara koji nas nadzire. Isto tako zabranjeno nam je učestvovati u zajedničkim aktivnostima, osim par dana igrati ženski nogomet.
Gore navedeno ističe strah institucija od nas slobodara, anarhista i osoba koje su u sukobu sa sistemom i
...

U utorak 26. jula, u devet sati ujutro, u specijalnoj sudnici ženskog odijela zatvora Korydallos održano je posljednje ročište sudskog procesa za napade „Projekta Feniks” u Grčkoj. Proces, započet u junu 2014., trajao je više od dvije godine.
Okrivljenici su bili drugovi Spyros Mandilas (koji je opovrgnuo svoje sudjelovanje, ali je stao u obranu anarhističkog revolucionarnog nasilja), Andreas Tsavdaridis (koji je od samog početka preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe jednom šefu policije) i 10 drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, koji su se svi već bili u zatvoru kada su izvršeni napadi.
U sudnici su bili prisutni solidarni u znak podrške drugovima.

Konkretne optužbe:
- Andreas Tsavdaridis:
1) Sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija
2) Pokušaj ubojstva komandanta antiterorističke jedinice, Dimitrisa Chorianopouloua, paket-bombom
3) Pokušaj podmetanja eksplozije (paket-bombom)
4) Posjedovanje eksploziva (za paket-bombu)

- Spyros Mandilas:
1) Sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija
2) Pokušaj ubojstva komandanta antiterorističke jedinice, Dimitrisa Chorianopouloua, paket-bombom
3) Pokušaj podmetanja eksplozije (paket-bombom)
4) Posjedovanje eksploziva (za paket-bombu)

- Drugovi iz Zavjere Vatrenih Ćelija
1) Poticanje na ubojstvo zbog atentata na bivšeg komandanta antiterorističke jedinice, Dimitrisa Chorianopouloua (paket-bombom)
2) Poticanje na pokušaj podmetanja eksplozije (zbog paketa-bombe)
3) Poticanje na posjedovanje eksploziva (za paket-bombu)
4) Poticanje na podmetanje eksplozije (zbog eksplozije vozila direktorice zatvora Korydallos, Marije Stefie, u junu 2013.)
5) Poticanje na posjedovanje eksploziva (za ovu posljednju eksploziju)
6) Poticanje na podmetanje eksplozije (zbog eksplozije vozile zatvorskog čuvara Argyrisa Gkelmpoura, u junu 2013.)
7) Poticanje na posjedovanje eksploziva (za ovu posljednju eksploziju)
8) Veličanje navedenih atentata

Na kraju su izrečene slijedeće presude:
...

U petak 24. juna 2016. odvio se mali, ali divlji prosvjed protiv rasizma, represije i đentrifikacije u Baselu (Švicarska), tokom kojeg su napadnute razne zgrade i policija. Kriminalni sud, privatna zaštitarska tvrtka, ured desničarske stranke SVP i osiguravajuće društvo neki su od meta napada. 14 osoba je nakon toga uhapšeno, optuženo za sudjelovanje. 2 osobe su ranjene tokom hapšenja.
U početku su optuženi za ometanje mira, nanošenje štete, nasilje i prijetnje predstavnicima vlasti i reda, te za napad.
Tog vikenda razni su domovi pretreseni diljem Šviarske, u kontekstu tog istog slučaja.
7 osoba je otpušteno u nedjelju 26. juna, dok je ostalih sedam osuđeno na 2 do 6 tjedana istražnog zatvora. Neki od zatvorenika bili bi već otpušteni da nisu osuđeni na duži pritvor, dok drugi mogu očekivati i duže zatočeništvo.

Izjava s prosvjeda kaže "dođimo i organizirajmo se kako bi slomili kavez i pobjegli kroz rešetke koje sadrže različite oblike prisile i represije, te otvorili
...

U noći 27. jula napali smo bojom policijsku stanicu br. 10 u Röslistrasse, u Zurichu. Ovo je djelo bilo čin kolektivnog raskida sa stvarnošću i s tipom života koje obilježava nadzor, kontrola i represija. U tom kratkom trenutku osmijeh se pojavio na našim licima.
Bio je to srednji prst upućen stražarima ovog društva, koji svrstavaju našu seksualnost u pravila, zatvaraju osobe koje nisu prikladne za funkcioniranje nacije i izrabljivanja.
Bio je to srednji prst upućen društvu koje ubija naše vrijeme nadničarskim poslom i truje svaki trenutak naših života za logiku potrošnje.
Bio je to „Vi ste govna” upućen svim sucima, pandurima, političarima i svim osobama koje šire i ohrabruju taj zatvorski sistem.
Bio je to solidarni pozdrav svim revolucionarnim borcima.
Bio je to solidarni pozdrav skvotu „Rigaer94”.
Bio je to solidarni pozdrav svim zatvorenicima Basela [uhapšeni 24.06. tokom prosvjeda protiv rasizma, represije i izbacivanja, nap.prev.]. Želimo vam mnogo snage.
Bio je to solidarni pozdrava svim zatvorenicima koji pružaju ovom sistemu riječima i djelima.
Za život bez zatvora!
Za slobodu!
Za Anarhiju!

U noći 24. jula 2016. uništeni su prozori i bankomati dviju banaka u Hamburgu/Njemačka. Na zidovima su pronađene parole ispisane u znak solidarnosti s anarhističkim drugaricama suočenima s istragom u vezi pljački banaka u njemačkom gradu Aachenu.
Nećemo ih ostaviti same!
Sve dok svi ne budu slobodni!
„Ne briga nas da li je drugarica „kriva” ili „nevina”, ostavljamo te kategorije odvratnim zaštitnicima sistema. Svaki čin eksproprijacije neprijatelja, koji nas pljačka već stotinama godina, nije samo pravedan nego i poželjan. Naša neograničeno i bezgranično suučesništvo svima koji izlažu riziku svoju slobodu zbog eksproprijacije kapitala!” (iz Jedes Herz ist eine Zeitbombe – Zur Verhaftung vom 13. April in Barcelona)
Za više informacija o sudskom procesu na solidariteit.noblogs.org

Nedavno je, aprila 2015., policija Češke Republika započela operaciju protiv pokreta anarhista, antiauatoritaraca i za oslobođenje životinja. Ta je operacija nazvana i poznata pod imenom Operacija Fenix. U prvoj su fazi mnogi pojedinci ispitani i podvrgnuti interogatorijima, neki uhapšeni te je nekoliko domova pretreseno. Policija je zaplijenila servere, računala, USB stickove, kamere, mobilne telefone i druge digitalne ili pohranjivačke uređaje. Za sada ne znamo pravi opseg te operacije i koliko je ljudi pod nadzorom te koje su namjere policije. U brojnim je slučajevima izgradila ili namjerno prikrila važne činjenice kako bi dobila dozvolu za pretres različitih mjesta ili hapšenja.
Medijska se pak pažnja usredotočila na slučaj „ekstremno-ljevičarskog terorizma”.
Od prvotno 11 uhapšenih, trojca su zadržana u istražnom zatvoru u očekivanju suđenja. Petr i Martin su optuženi za „zavjeru planiranja terorističkog napada”, a Ales za ilegalno posjedovanje oružja. Danas znamo da je čitava „akcija” oko napada na vlak, koju policija tvrdi da je spriječila hapšenjem Petra, Martina i još dvije osobe (trenutno pod istragom na slobodi), bila pripremljena i planirana od strane (barem) dvojce infiltriranih
...

U četvrtak 21.07. ispitan je samo jedan svjedok tužilaštva (pandur) i suđenje je odgođeno do 27. septembra 2016.
Revolucionarni drugarski pozdravi našim drugovima Giannisu Naxakisu i Grigorisu Sarafoudisu

Anarhisti iz Act For Freedom Now!

Zatvorena anarhistica Aggeliki Spyropolou osuđena je na 28 godina zatvora zbog sudjelovanja, 2015., u pokušaju bijega Zavjere Vatrenih Ćelija iz zatvora. Drugarica će ubrzo biti premještena iz Korydallosa u zatvor Thiva, sada kad je suđenje okončano.
„Pravda je rođena kada smo izgubili kontrolu nad našim životima” Bruno Filippi
Moj politički status i moja svijest ne bi mi nikada dozvolili da stojim ovdje „izvinjavajući” se pred unaprijed određenom sudskom parodijom koja se nedavno odigrala u ovoj sudnici, tako da će se izjava koju ću iznijeti odnositi čisto na političku sferu umjesto na proceduralnu. Političko djelovanje ne započinje niti završava Kaznenim zakonikom, zato me ni u kom slučaju vi, kao pojedinci i kao institucija, ne možete suditi.
Kao anarhisti, bića protiv države, moramo se suprotstaviti zakonima koji ističu i opravdaju njeno postojanje.
No, što je zakon?
Samo jedan običan skup pravila koja određuju što je dobro a što loše, pravo i krivo, moralno i nemoralno. Ona su „vodič” za društveno ponašanje kako bi se nametnula odanost i održala moć kroz strah od kazni zbog svake devijacije od dozvoljenog, zakonskog...
„Pravilno” je, u biti, da se banke postavljaju kao globalni lihvari, ali „nepravilno” je dignuti ih u zrak s dobrom dozom eksploziva.
...

Izjava, Athene Tsakalou, majke anarhističkih zatvorenika iz Zavjere Vatrenih Ćelija, Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, koju je u sudnici zatvora Korydallos pročitao njen advokat krajem juna 2016., zato što joj je zbog pružanja skloništa tada traženoj anarhistici Aggeliki Spyropoulou (zbog sudjelovanja u pokušaju bijega njenih sinova iz zatvora), nakon što je otpuštena iz pritvora, zabranjeno napuštanje otoka Salamina, a time i prisustvovanje vlastitom suđenju te posjećivanje sinova.
Nisam odabrala šutnju, mada me i ona često izražava jer svatko interpretira šutnju kako mu odgovara. Radije sa odabrala ovu osobnu izjavu. Nazivam je osobnom zato što ne pripadam nigdje; pripadam jedino samoj sebi.
Ima trenutaka kada pogledaš unazad svoj život i shvatiš da ti je preostalo živjeti daleko manje godina od onog što si već proživio; tako to ide, ako sve ide dobrim putem. I to je čudan, ali snažan osjećaj koji traži od mene da budem iskrena. Ne na onaj jednostavan uobičajen način, nego na dublji, bitan način.
Ne volim reći: kuda ide ovaj svijet? To je nešto što mi – stariji ljudi – često kažemo, ali takva fraza sadrži neku vrstu nedužnosti koju ja ne želim prihvatiti. Radije se pitam: kako ti sam prolaziš kroz ovaj svijet?
A istina je da sve što želim je hodati uz ljude na ohrabljujući način. Vrlo je važno znati ohrabriti ljude, posebno drage ljude; znati im to reći kada prolaze kroz teške trenutke: Uz tebe sam; Uvijek te podržavam. Ništa više. To je moja jedina želja, i sretna sam kad god to mogu učiniti. Zato, kad je Aggeliki pokucala na vrata moje kuće upravo sam to učinila. I bila sam vrlo zadovoljna što sam joj uspjela pružiti sklonište, premda samo na kratko vrijeme. Zbog ovakvog svijeta, jedino mjesto na kojem ja želim živjeti je mjesto prkosa.
Uzimajući to u obzir, ljudi su kroz stoljeća željeli živjeti, možda ne život ispunjen srećom, ali barem ispunjen radošću, ali njihova nam povijest dokazuje da nisu
....

Ova krakta lokalna kronika posljednjih represivnih događanja ne želi biti ni apologija ni jadikovka žrtve, već poziv na analizu i na aktivnu solidarnost.
Nakon događaja u Firenci, aprila 2016. (sukobi s policijom nakon policijskih provokacija tokom koncerta u skvotu), jedna je anarhistica primorana, nakon nekoliko dana provedenih u zatvoru, na kućni pritvor, u očekivanju donošenja presude u Trstu, da bi bila kasnije otpuštena 23. juna, s obavezom prebivališta u općini. Poditnute su optužnice (za krađu i nanošenje teške štete) protiv dva druga iz Trsta zato što su sabotirali i skinuli osam nadzornih telekamera u središtu grada. U ponedjeljak 13. juna, sud u Trstu osuđuje jednog druga iz [susjedne pokrajine, nap.prev.] Friulija na kućni pritvor (započet 18. juna u ovom gradu) od 8 osam mjeseci zbog pružanja otpora i nanošenja ozljeda policijskom službeniku u novembru 2013. (grupa pandura i žandara prepoznala je druga u povijesnoj jezgri Udina i nakon što im je ovaj uputio srednji prst uhvatili su ga i pretukli, s vatrenim oružjem u ruci,
...

15. jula naša je drugarica otpuštena!
Mada to ne znači da su pravosudne procedure protiv nje odbačene. Sudac je samo odlučio da može čekati na svoje suđenje o izručenju izvan zatvora. U međuvremenu mora se podvrgnuti određenim mjerama, kao što su predaja pasoša i jednom tjedno javljanje na policijsku stanicu.
Suđenje u vezi njenog izručenja održat će se 1. septembra 2016., kada će biti odlučeno da li će Nizozemska udovoljiti predaji drugarice njemačkoj državi, gdje je optužena za eksproprijaciju banke.
Osjećamo se osnaženi i ugrijani čitavom solidarnošću i podrškom koju smo dobili tokom prethodnih tjedana. No, unatoč ovoj kratkoj pauzi potreba za diskusijama, borbom i djelovanjem i dalje je prisutna. Neka represija ne diktira naše potrebe i želje protiv ovog svijeta utemeljenog na izrabljivanju i autoritetu.
Ima ih još koji su optuženi za isti slučaj i koji se s tim optužbama nose dostojanstveno i snažno. Solidarnost sa svima optuženima za slučaj eksproprijacije u Aachenu!

Ponedjeljak, 11. juli – Sukobi s policijom nakon anti-zatvorskog susreta na UAHC-u [Universidad Academia de Humanismo Cristiano, nap.prev. na talijanski] u znak solidarnosti s drugovima M. Paz, Manuelom, Felipeom, Natalijom i Amaruom, koji se već godinu dana nalaze u zatvoru pod optužbom za podmetanje požara u PDI, 2014.

Naša prijateljica je sada premještena u zatvor u Utrechtu (Nieuwerslui), gjde očekuje proceduru izručivanja.
Iduće ročište koje će odlučiti da li može čekati izručivanje izvan zatvora, održat će se u petak 15. jula.
Veoma je dirnuta i osnažena čitavom solidarnošću i podrškom (može čuti buku prosvjeda).
Ako joj želite pisati otvorili smo mejl adresu na koju joj možete slati pisma ili skenirana pisma, koje ćemo štampati i osigurati se da budu objavljena.
solidariteit6juli [at] riseup [dot] net
Snažno i borbeno!
******
7.7. se odvio ljutiti i odlučni prosvjed od središta Amsterdama do policijske uprave gdje se nalazila naša
...

Zatvor Korydallos – Atena [Grčka]: Članovi anarhističke grupe urbane gerila Zavjera Vatrenih Ćelija osuđeni na po 115 godina zatvora (08.07.2016.)
8. jula 2016. sud u zatvoru Korydallos – na čelu sa specijalnom sutkinjom Aisiminom Yfanti – osudio je sve članove anarhističke revolucionarne organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija optužene za postavljanje eksplozivne naprave u poreznu upravu četvrti Koridallos, za slanje paketa bombe policijskoj upravi u Iteji (kao osveta za ubojstvo zatvorenika Ilira Karelija, koje su počinili zatvorski stražari), za slanje pisma bombe na adresu Dimitrisa Mokkasa (specijalnom žalbenom sucu za terorizam), za planiranje oružanog bijega iz zatvora Koridallos (nazvan „Gorgopotamos projekt”) i posjedovanje vatrenog oružja, eksploziva i antitenkovskih RPG-a [protuoklopni ručni raketni bacač, nap.prev.], u svrhu „remećenja društvenog, ekonomskog i političkog života zemlje”. K tome, u vezi tih optužbi, osuđeni su i za „vođenje terorističke organizacije” te za poticanje („moralno poticanje”) na četiri pokušaja ubojstva.
Tokom izricanja presude bili su prisutni brojni drugovi solidarni s anarhistima i dostojanstvenim pojedincima su-optuženima u suđenju za bijeg ZVĆ. Osim njih, bili su prisutni i brojni policajci (uključujući i interventnu jedinicu).
ZVĆ članovi:
Desetero anarhističkih zatvorenika iz ZVĆ, Gerasimos Tsakalos, Christos Tsakalos, Giorgos Polidoros, Olga Ekonomidou, Theofilos Mavropoulos, Panagiotis Argirou, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, Damiano Bolano, Haris Hadjimihelakis osuđeni su na 115 godina zatvora svaki.
Drugarica Angeliki Spyropoulou: Anarhistička zatvorenica Angeliki Spyropolou osuđena je na 28 godina zatvora.
Članovi obitelji ZVĆ:
Athena Tsakalou (majka članova ZVĆ, Gerasimosa Tsakalosa i Christosa Tsakalosa) i Evi Statiri (partnerica
...

Španjolska/Njemačka/Nizozemska: Jedna anarhistica iz Španjolske izručena Njemačkoj, druga iz Nizozemske uhapšena, zbog iste pljačke banke u Aachenu (30.06.2016.)
30. juna Lisa je – drugarica uhapšena 13 aprila u Barceloni uz nalog za izručenje iz Španjolske Njemačkoj zbog eksproprijacije jedne podružnice Pax Banke u Aachenu 2014. – stigla u zatvor u Koelnu (Sjeverna Westfalia), gjde će ostati za vrijeme pritvora.
Po informacijama njenih advokata na njemačkom teritoriju, osjeća se dobro i dobro raspoložena. U koelnskom zatvoru je i dalje izolirana, u samici, sa samo jednim satom izlaska u dvorište (zakonskim minimalno). Komunikacija je vrlo ograničena, broj posjeta također, pretpostavlja se da će mjere ostati na snazi do kraja sudskog procesa.
Tokom njenog boravka u španjolskim zatvorima došlo je do brojnih prosvjeda, među kojima u Barceloni, Manresi i ispred zatvora Soto de Real u kojem se nalazila, te su osim toga oštećene banke i poduzeća povezana s njemačkim područjem, kao znak solidarnosti s drugaricom.

Poveznica na ostale informacije o slučaju: solidaritatrebel.noblogs.org

******
Po riječima Indymedia NL nizozemska policija je uhapsila u Amsterdamu još jednu drugaricu optuženu za
...

Napomena: Ovaj Alfredov tekst napisan je prije više od mjesec dana, ali do nas je stigao tek danas, uz želju da bude objavljen kako bi doprinijeo raspravi u toku, već duže vrijeme, između drugova grčkog jezika. Podsjećamo da drug, još i dalje pod režimom visoke sigurnosti AS2 u Ferrari, nije formalno podvrgnut nikakvom režimom poštanske cenzure, mada su i dalje prisutna kašnjenja i cenzure pri komunikaciji. (juni 2016.)
Jedna točka gledišta
Individualni doprinos raspravi koju su otvorili braća i sestre iz ZVĆ-Ćelija urbane gerile-Fai
S velikim sam zadovoljstvom pročitao, u prijevodu "Sin Banderas Ni Fronteras", vaš tekst u pet točaka, i gorljivo sam se poželio uključiti u raspravu. Vijesti su ovdje u zatvoru u Italiji ograničene i uz nadu da je prijevod teksta na španjolski vjerodostojan, pokušat ću u granicama mogućeg reći što mislim, uz premisu da će zbog situacije u kojoj se nalazim i zbog mojeg nedovoljnog poznavanja situacije u Grčkoj, ovaj doprinos biti ograničen.
Brzo ću proći kroz vašu zanimljivu analizu situacije grčkog anarhističkog pokreta i njegovog povijesnog razvoja kroz posljednje desetljeće, koji me veoma podsjeća (uz nužne povijesne razlike) na talijansku situaciju "povlačenja" nakon iskustva oružane borbe sedamdesetih godina (bez, na vašu sreću, odvratne baštine pokajanih i disociranih), iz kojih se, tek toliko da budemo optimistični, rodio, iz pepela "oružane borbenosti"[1], vitalniji i originalniji anarhizam.
Slažem se s vama da riječi anarhista-zatvorenika ne smiju postati svete i apsolutnom istinom, one su jednostavno teorijski doprinosi borbi. Kao što se u potpunosti slažem s vama kada smatrate da bi trebalo: "sjetiti se naših iskustava iz prošlosti, ali ne da bi ih ponovili već da bih ih nadišli". Upravo mi se zbog toga čini da bi stvaranje jednog "autonomnog anarhističkog pokreta", jedne "međunarodne anarhističke federacije", predstavljalo korak nazad.

Suđenje protiv anarhističke grupe urbane gerile Zavjera Vatrenih Ćelija za pokušaj bijega iz zatvora okončat će se ovog tjedna (29.06.-01.07.2016.)
Ročište 29.06.
U srijedu je u sudnici govor održao tužitelj I. Koutra. Govor je trajao gotovo koliko i samo ročište, odnosno oko šest sati. To se kopile posvetilo kritiziranju stava anarhista i djela Zavjere Vatrenih Ćelija, braneći postojanje države, zakone, suce i policijske službenike, izjavljujući da je svijet bez sudaca i zatvora zaista nešto "dražesno", ali nemoguće.
Što se tiče optužbi kojima želi okriviti drugove iz ZVĆ, tužitelj je predložio da ih okrive za "vođenje" terorističke organizacije, pokušaj ubojstva, posjedovanje te nabavku oružja i eksploziva, eksploziva koji "izlažu riziku ljudske živote", krađu vozila i pokušaj bijega.
Tužitelj je predložio i da drugarica Angeliki Spyropoulou bude okrivljena za pripadanje terorističkoj organizaciji te za posjedovanje i nabavku oružja.
Za Athenu Tsakalou i Evi Statiri predložio je odbacivanje optužbe za sudjelovanje u "terorističkoj" organizaciji, što ih je poštedjelo kazne od 10-20 godina zatvora. Za Christosa Polydorosa je također predložio odbacivanje iste optužbe, ali je ipak predložio da drug bude okrivljen za čudnu optužbu "omogućavanja članstva u terorističkoj organizaciji" po ideji da je drug pomogao Angeliki da pristupi ZVĆ.

Nakon premještaja u novembru 2015. iz Bostadela u Saxerriet (Salez) na "zatvoreni prelazni" odjel, 10. decembra 2015. odvio se "sastanak za premještaj" s upravom zatvora, odgovornima iz DAP-a (Uprava za zatvorski sustav) u Zurichu i s mojim advokatom, na kojem su odlučeni a zatim naređeni idući "koraci", do sada već realizirani:
- januar 2016. unutarnji premještaj s "prelaznog" na "otvoreni odijel"- februar 2016. 2 izlaska od 5 sati u pratnji službenika institucije - mart 2016. 2 izlaska svaka od 5 sati u pratnji "jedne odgovorne osobe po vlastitom izboru koja će preuzeti odgovornost" - april 2015. 2 izlaska, jedan od sat vremena i jedan od 12 sati u pratnji "jedne odgovorne osobe po vlastitom izboru koja će preuzeti odgovornost" - maj 2016. izlasci od 12 sati u pratnji "jedne odgovorne osobe po vlastitom izboru koja će preuzeti odgovornost" - 18. maj još jedan "sastanak izvršnog odbora"

Nakon što presude drugarica Tato, Natalia Collao, premještena je iz zatvora San Miguel (u kojem se nalaze zatvorenici pod istragom) u zatovr San Joaquin, bivši COF (Centar za žensko usmjeravanje) na izdržavanje kazne na koju je osuđena 22. juna 2016. Drugarica se nalazi na odjelu SEAS (specijalni odjel visoke sigurnosti), dobro raspoložena i dobrog zdravlja. Podsjećamo da se u istom zatvoru nalazi i drugarica Tamara Sol, ali na drugom odijelu.
Srušimo sve zatvore!
...

23. maja 2016. policija je u Varšavi uhapsila tri anarhista, pod optužbom za posjedovanje eksploziva i namjere korištenja istog za podmetanje požara u policijsko vozilo. Policija i mediji su ih nazvali teroristima unatoč činjenici da do požara nije uopće došlo. Optužbe su vrlo ozbiljne: riskiraju od 6 mjeseci do 8 godina zatvora. Prvo saslušanje optuženih odvilo se Uredu okružnog tužitelja 24. maja. Na njihovim su tijelima vidljivi znakovi mučenja. 25. maja je na okružnom sudu tužilaštvo odlučilo da ih zadrži u istražnom zatvoru na tri mjeseca (koji može biti automatski produžen). Od tada se sva trojica nalaze u izolaciji te im je uskraćeno pravo na komunikaciju s obitelji, a tokom prvog tjedna pritvora nijedan od njih nije imao pristup advokatu.
Mediji, u službi države, samo reproduciraju propagandu vlasti. Započeo je lov na vještice, stvarajući masovnu histeriju i sliku zemlje pod prijetnjom terorizma. Na taj način vlasti i njihovi suradnici pokušavaju opravdati stupanje na snagu novog antiteroritičkog zakona. Značajno je da upravo prije stupanja na snagu tog zakona, 10. maja, 23. maja i 30. maja, u nekoliko poljskih gradova prijavljeno nekoliko lažnih bombi, zbog kojih su se morale evakuirati zgrade kao urednički ured štampe i televizije, trgovački centri i banke.

PDF in italiano & hrvatski
Napomena: Ovaj Alfredov tekst napisan je prije više od mjesec dana, ali do nas je stigao tek danas, uz želju da bude objavljen kako bi doprinijeo raspravi u toku, već duže vrijeme, između drugova grčkog jezika. Podsjećamo da drug, još i dalje pod režimom visoke sigurnosti AS2 u Ferrari, nije formalno podvrgnut nikakvom režimom poštanske cenzure, mada su i dalje prisutna kašnjenja i cenzure pri komunikaciji. (juni 2016.)

Jedna točka gledišta
Individualni doprinos raspravi koju su otvorili braća i sestre iz ZVĆ-Ćelija urbane gerile-Fai

S velikim sam zadovoljstvom pročitao, u prijevodu „Sin Banderas Ni Fronteras”, vaš tekst u pet točaka, i gorljivo sam se poželio uključiti u raspravu. Vijesti su ovdje u zatvoru u Italiji ograničene i uz nadu da je prijevod teksta na španjolski vjerodostojan, pokušat ću u granicama mogućeg reći što mislim, uz premisu da će zbog situacije u kojoj se nalazim i zbog mojeg nedovoljnog poznavanja situacije u Grčkoj, ovaj doprinos biti ograničen.
Brzo ću proći kroz vašu zanimljivu analizu situacije grčkog anarhističkog pokreta i njegovog povijesnog razvoja kroz posljednje desetljeće, koji me veoma podsjeća (uz nužne povijesne razlike) na talijansku situaciju „povlačenja” nakon iskustva oružane borbe sedamdesetih godina (bez, na vašu sreću, odvratne baštine pokajanih i disociranih), iz kojih se, tek toliko da budemo optimistični, rodio, iz pepela „oružane borbenosti”[1], vitalniji i originalniji anarhizam.
Slažem se s vama da riječi anarhista-zatvorenika ne smiju postati svete i apsolutnom istinom, one su jednostavno teorijski doprinosi borbi. Kao što se u potpunosti slažem s vama kada smatrate da bi trebalo: „sjetiti se naših iskustava iz prošlosti, ali ne da bi ih ponovili već da bih ih nadišli”. Upravo mi se zbog toga čini da bi stvaranje jednog „autonomnog anarhističkog pokreta”, jedne „međunarodne anarhističke federacije”, predstavljalo korak
....

"Letimo kao leptiri, bodemo kao pčele: O situaciji Natalije Collado (Tato) i Javiera Pina"
Nedavno je demokratska inkvizicija čileanske države, uz svu svoju pravosudnu i birokratsku mašineriju, odlučila o bliskoj budućnosti naše braće nakon gotovo godinu dana istraga. Bili su okrivljeni za postavljanje i aktivaciju jedne zapaljive naprave; proglašeni su krivima, uz zahtjev tužilaštva za 5 godina i jedan dan Javieru te 4 godine i 1 dan Tato, koja je na kraju smanjena, nakon izjava obrane, na najmanju moguću po novom zakonu o kontroli oružja, to jest na 3 godine i jedan dan zatvora, bez ikakvim pravosudnih pogodnosti. Uzimajući u obzir vrijeme provedeno u pritvoru drugovima preostaje još 1 godina i 10 mjeseci zatvora, i trebali bi izaći između aprila i maja 2018.
...

Već je nekoliko dana anarhistička drugarica zatvorena u Soto de Real, od 13. aprila, na meti uprave zatvora. Pod izlikom "sigurnosnih razloga" nije joj samo zabranjeno da ostane sama sa svojim partnerom na dan vjenčanja, nego su joj i zabranjeni svi telefonski razgovori, kako s njim tako i sa svakom drugom osobom. Osim toga, zamjenik upravitelja joj je nametnuo različite disciplinske kazne jer - po njemu - huška na pobunu druge zatvorenice i zato što je noću pričala s drugim zatvorenicama. Navedene kazne možemo shvatiti kao osvetu zbog borbenog i solidarnog stava drugarice koja je, unatoč razdaljini i izolaciji, odlučno nastavila sudjelovati u borbama vani, šaljući poruku podrške pljački banke i jedan tekst u kojem je potvrdila svoja politička uvjerenja i djela borbe protiv države i kapitalističkog sistema.
S naše točke gledišta, koji smo vani, svi ti pokušaji da je ušutkaju i izoliraju mogu se pretvoriti samo u umnožavanje djela solidarnosti i širenje njenih riječi, za koje je žele dodatno kazniti. Podsjećamo i da ubrzo istječe rok njenog pritvora u Soto de Real te da se njeno izručenje Njemačkoj očekuje za 30. juni.

Nemojmo dozvoliti da uguše glas borbene zatvorenice!
Urušimo zid kojim žele izolirati našu drugaricu!
Širi vijest - Siđi na ulicu - Sudjeluj u pozivima - Djeluj!
...

Podsjećamo da su i dalje pod sudskom istragom drugovi optuženi tokom Operacije Pandora 1 i Operacije Piñata.
Sa više strana stiže nam lijepa vijest da je istraga protiv drugova pogođenih drugim dijelom Operacije Pandora arhivirana. Sutkinja koja je vodila slučaj kaže: "Tokom istrage nisu pronađeni objektivni i dokazivi dokazi koji bi mogli potvrditi, niti na pravosudni način, sudjelovanje optuženih u djelima za koja su bili pod istragom". Ista smatra da je jedinica koja je vodila istragu (Área de Análisis de la Comisaría General de Información de los Mossos) "uspjela samo dokazati da su optuženi jednostavno održavali odnose s pripadnicima anarhističkog kolektiva, od kojih su neki već bili kažnjavani". Ostale informacije navedene jedinice su se "ograničavače na izvještaje sa sastanaka, putovanja i posjeta zatvorenicima", ali ona u tome nije vidjela nikakav dokaz da su počinjena kaznena djela ili za pripadanje nekoj "terorističkoj organizaciji". Više od 500 policajaca, mjeseci istrage, da bi došli do zaključka kako su uhapšeni održavali veze s osobama iz anarhističke sredine...
Još jedan aspekt sudskih spisa koji treba spomenuti je njihova definicija GAC-a kao Katalonskih Anarhističkih Grupa, što još jednom dokazuje mentalni kaos tog šljama.
Ponovno je očita strategija države na napadne na svaki način anarhističku solidarnost, kako bi je paralizirala, i borbe u kojima se susrećemo, koristeći svu svoju silu u spektakularnim operacijama koje napadaju anarhističku sredinu. Naspram toga ne preostaje nam drugo nego da se pripremimo na ono što nam budućnost može pripremiti, osnažiti naše veze solidarnosti i podržati sve koji su i dalje pod istragom; i ostati ustrajni u našoj borbi protiv države i svakog autoriteta, naglašavajući da će represija moći samo još više zapaliti naša srca.
...

Podsjećamo da je drug, unatoč činjenici da je potpuno odriješen optužbi za jedna teški slučaj, i dalje u zatvoru optužen za nove slučajeve pljački banaka, uz S. Cristodouloua, G. Petrakakosa i M. Theofilou. K tome, sva četvorica su kroz posljednji mjesec bila podvrgnuta specijalnom istražnom sucu, u pokušaju da se povećaju njihovi već ionako ogromni sudski spisi na temelju članka 187A i njihovog sudjelovanja u grupi oružane borbe, što se još treba definirati pošto optužnica još nije dovršena te se zato konstantno odgađa procedura.
Novi datum za njihovo pojavljivanje pred istražnim sucem zakazan je za 29.-30. jun 2016.

PROTIV NOVIH OPTUŽBI ZA G.TSIRONISA, S.CRISTODOULOUA. M. THEOFILOU, G. PETRAKAKOSA
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
SNAGE PROGONJENOM DRUGU M.SEISIDISU I SVIM DRUGOVIMA U ILEGALI
SLOBODA ZA SVE POLITIČKE ZATVORENIKE
ZAPALIMO SVE ZATVORSKE ĆELIJE
ps: 187A je u suštini samo idiom, ažurirani članak 187 o kriminalnim organizacijama
...

15. februara 2016. započeo je drugo suđenje protiv mene, u vezi pljački za koje sam optužen još od 2002. Ovo se suđenje odvija u različitim vremenskim razmacima, ali istih dana i u istoj sudnici, i vode ga isti suci koji sude članovima ZVĆ za pokušaj bijega. Kao u slučaju ZVĆ, bilo je više pokušaja sudaca da provokativno zaobiđu štrajk DSA [grčka odvjetnička komora, nap.prev.]. Točnije, predsjednica suda, gospođa Ifanti, na početku mi je predložila da mi bude suđeno bez advokata, zato što po njenom mišljenju moj zakonski predstavnik mi ionako ništa ne može ponuditi, budući da prihvaćam optužbe i pošto sam već osuđen na 36 godina za drugi sudski slučaj. Tako da će se u svakom slučaju moja krajnja presuda svesti na 25 godina! Čime mi je dokazala zašto ona doživljava ovo suđenje kao jednu običnu matematičku jednadžbu, koja će samo dodati godine zatvorske kazne mojoj presudi, bez da čak ispita prave događaje.
Odbio sam njen prijedlog i ustrajao na mom početnom izboru da me zastupa advokat. Na idućem je ročištu gosp. Ifanti iznijela novi prijedlog i sugerirala mojem odabranom advokatu, Athanasiosu V. Stamou, da zaobiđe odluku DSA, tako da "završe s tim", što smo ja i moj advokat odbili.
Treći put je bila osvetnička, i ponovno predložila mojem advokatu da "barem malo prekrši zakon kako bi završili s tim...", što nas je iznenadilo te smo ponovno odbili. Nisam želio raspravljati o tome, temeljeći se na stavu da ignoriranje formalnosti nije važno koliko i kršenje biti.
Samo nekoliko dana ranije nositelji iste vlasti osudili su me za jednu pljačku u kojoj nisam učestvovao, kao i za još dvije te za pripadanje grupi Revolucionarna Borba, naravno bez ijednog dokaza. K tome, proživio sam nepravilnosti od strane predstavnika pravde već od samog početka mojeg sudskog slučaja, kada su zatvorili moju prijateljicu, kao i mog prijatelja iz djetinjstva, Th.A., mada nisu imali nikakve veze s tim slučajem.
...

"Da objasnimo jednom zauvijek: Moć ne može postojati bez nas. Mi možemo živjeti bez nje (čak i bolje). Moć nam oduzima našu bit; ona nam crpi život." [Iz: "Manifesto of Rebellion – Signpost to a Different Future", decembar 2008.]

Nametanje dominacije ne poznaje nacionalne granice ili državne podijele, niti se nalazi u rukama samo jedne malobrojne glavne elite u nekom određenom dijelu svijeta. Moć ispunjava svaki dio metropola svijeta, svaki ljudski odnos strukturiran po kapitalističkim standardima. Doba u kojem živimo posjeduje sva obilježja suvremenog rata; rat koji pokreće dominacija i broji žrtve - njen jedini način da nastavi postojati.
Već gotovo četiri mjeseca nemiri se nastavljaju u Parizu i drugim gradovima na francuskom teritoriju zbog prijedloga novog zakona o radu, unatoč pojačanom nadzoru i represiji kao odgovor na nedavne napade ISIS-a i u okviru europskog prvenstva. Borba se odvija na različite načine, od okupacija trgova, kazališta, tvornica, do napada na banke, dućane i sukobe širokog spektra s policijom.
Bez razočarenja, svjesni smo da je budućnost centraliziranih borbi, sa svojim zahtjevima, osuđena, i da subjekti društvenih borbi mogu biti nositelji autoritarnih logika. Međutim, realnost društvenog nemira je polje na kojem manjine mogu razviti djelotvornu solidarnost i ravnopravne odnose, na kojem mogu prevazići strah kroz sukobe s pandurima te osvijestiti da glasanje zakona nije ništa u usporedbi s postojanjem zakona, da nije ništa u usporedbi s postojanjem svakog oblika Moći.
Neka pobune na francuskom području postanu još jedna prilika za susret i organiziranje našeg djelovanja. Jedino stanje koje nam pogodi je jačanje borbenog sučeljavanja, nadilaženje straha, socijalizacija ove realnosti, i jedini način da sve to dostignemo je izmjena normalnosti u svakom dijelu naših života.
...

Već su prošle 3 godine i 2 mjeseca otkad se nalazim zatvoren u zatvoru. Ovdje, u ovoj vremenskoj pukotini, suočavaš se sa svime što ti je neprijateljsko. Potpuna kontrola, nametanja, autoritarno ponašanje, hijerarhija i sporazumi su svakodnevna rutina. Ponavljajuća užasna rutina koja želi najprije svakoga udaljiti od samog sebe, a zatim od okrutne realnosti.
Dakle, 3 godine i 2 mjeseca, razočaran i zgađen realnošću kako unutar i izvan zidova, ipak i dalje ostajem anarhist, neprijatelj izrabljivanja, apatije, pokoravanja i nametanja.
22. juna će se na žalbenom sudu u ulici Loukareos održati drugostupanjsko suđenje za pljačku u Pirgetosu, za koju smo ja i drug G. Naxakis osuđeni za pripadanje organizaciji ZVĆ. Još jedna imaginarna kreacija antiterorističke jedinice, koju je dovršila pravosudna vlast, ne oklijevajući da nas osudi kao članove ZVĆ, unatoč činjenici da u čitavoj optužnici kao i tokom prvostupanjskog suđenja nije ništa spomenuto u vezi našeg sudjelovanja u toj specifičnoj organizaciji. Ishod je bila kazna od 16 godina zatvora za svakoga.
Bit ću prisutan na procesu, spreman da odbacim optužbe i metode antiterorističke jedinice i sudaca, braneći moj izbor da budem anarhist.
Što se solidarnosti tiče, reći ću samo da se radi o jednoj od osnovnih vrijednosti borbe za slobodu, koja je višestrana i definitivno ne podrazumijeva identifikaciju.
Završavam ovaj tekst drugarskim pozdravom svima koji su odabrali neposluh i djelovanje protiv svega i svakog tko pokušava gospodariti našim životima.
Grigoris Sarafoudis, zatvor Koridallos.
...

Na ročištu petka 17. juna jedno od posljednjih „izvinjenja” bilo je od zatvorenika Fabia Duska, optuženog za suradnju sa ZVĆ pri pokušaju njihovog bijega iz zatvora. Fabio je odbio da odgovara na pitanja sudaca i rekao u izjavi: „Ponosan sam na suradnju za Zavjerom Vatrenih Ćelija i ponovno bih to učinio za steći slobodu. Bijeg iz zatvora je dužnost svakog zatvorenika”.
Suđenje je obustavljeno do 29. juna. Važno je napomenuti da po grčkom zakonu istražni zatvor može trajati maksimalno 18 mjeseci. Nakon tog perioda zatvorenik treba biti otpušten u očekivanju suđenja. U slučaju drugarice Angeliki Spyropoulou i drugih okrivljenika rok zadržavanja u istražnom zatvoru okončava se 13. jula. U tom pogledu sutkinja A. Yfanti vodila je „ekspresni proces” i izjavila da će suđenje biti okončano do 10. jula s presudom za okrivljenike, nastojeći na taj način spriječiti njihov povratak na ulicu. Kako bi ubrzla proces – kao što je rečeno u prethodnom izvješću sa suđenja – sutkinja je „pročitala” na tisuće stranica pravosudnih spisa u rekordno vrijeme, pokušavajući nastaviti suđenje i bez prisustva advokata, okrivljenika ili publike, te obustaviti druga suđenja (uključujući i suđenje protiv članova fašističke organizacije Zlatna Zora) kako bi sudnica bila uvijek na raspolaganju za suđenje protiv plana bijega ZVĆ.
Neka nijedan drug ne ostane sam!
IZJAVA OLGE ECONOMIDOU NA SUĐENJU ZA POKUŠAJ BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA IZ ZATVORA
Nisam danas došla u ovu sudnicu kako bih ponudila moja izvinjenja. Ne stojim ovdje i ne izvinjavam vam se zato što se ne kajem ni za što. Čak i kad bih mogla na tisuće puta vratiti vrijeme, opet bih donijela istu odluku. Želja za slobodom ne može se zatvoriti iza rešetaka, ne može joj se suditi.
...

Kao "Češki" Anarhistički Crni Križ i AntiFeniks Kolektiv pozivamo na međunarodnu solidarnu aktivnost protiv represije anarhista u takozvanoj Češkoj Republici. Ovaj represivni val nazvan je Operacija Feniks - 8 osoba je optuženo, neki od njih riskiraju doživotni zatvor, a mnogi druge je policija šikanirala, ispitivala, pretresla, zaplijenila uređaje.
Pozivamo na međunarodnu solidarnost sa svim optuženicima i pogođenima, ali nadasve da podržite Martina, anarhista kojeg su uhvatili u zamku i optužili za pripremanje terorističkog napada, u biti isplaniranog od strane dva državna infiltrirana agenta. Već se gotovo 14 mjeseci nalazi zatvoren u strašnim uvjetima te je kao odgovor krenuo u štrajk glađu.
Nadasve u mjestima gdje postoji češka ambasada ili konzulat možete dokazati da granice ne mogu zaustaviti anarhističku solidarnost.
Bez obzira što Martinov engleski nije baš dobar pošta će ga veoma obradovati. Ovo je adresa na koju mu možete pisati:
Martin Ignačák 10.8.1986
V.V. Praha – Pankrác
P.O.BOX – 5
Praha 4 - 140 57
Czech Republic
...

Antiklerikalno nasilje snažno je buknulo kao još jedan izraz anarhističkog sukoba s moći i svim oblicima autoriteta. Impakt je bio raznovrsan, političari gromoglasno traže nametanje novih zakon i strožih kazni za svakoga tko napada red i simbole kapitala. Mediji igraju svoju ulogu klevetanja i govore o socijalnom miru, krajnje u korist vlade. Građani, ovce, kritiziraju sve bez da dovedu u pitanje svoje trule ropske živote, dok vjernici plaču i kao obično ispadaju kao pozitivci filma.
Širimo i preuzimamo odgovornost za antiklerikalno nasilje zato što smatramo Crkvu još jednim šarafom dominacije, koja je dokazana kroz njihov utjecaj na politiku društvene kontrole. Ohrabrujući moć da nametne nove kazene zakone i fašistički moral, koje potrvđuju prazne predike zaogrnute mantijom nepostojećeg boga, u kojeg ljudi vjeruju bez postavljanja pitanja zbog životne presude koja završava u nebeskom raju.
Tko može vjerovati u takvu priču? Koja hrpa sranja.
Kao izraz male antiautoritarne geste na međunarodni poziv s dugogodišnjim zatvorenicima, u noći 14. juna, kamuflirani žalosnom maglom koja pada na ovaj odvratni grad Santiago, ukaljali smo tintom dva hrama pedofilije, novca i zločina te ispisali riječi "protiv svih autoriteta, anarhija".
Sva naša snaga Kevinu Garridu i Joaquinu Garciji, i subverzivnim Marcellu Villaroelu, Freddyju Fuentevilli i Juanu Alisteu. Ne zaboravljamo ustanike.
Mauricio Morales i Sebastian Oversluij su prisutni u svakom činu vandalizma.

Neprekidni napad na vjerski moral!
Solidarnosti i snage zatvorenicima!
Čak ni Bog ne može zaustaviti društveni rat!


Sebastian Oversluij Kružok Vandala

...

6. i 7. ročište ticalo se 250 napada pripisanih Zavjeri Vatrenih Ćelija i pokušaju bijega 2015. Svjedoci obrane bili su prisutni samo za neke od okrivljenih.
Drugovi Christos i Gerasimos Tsakalos te Giorgos Polydoros, Olga Economidou i Angeliki Spyropolou bili su prisutni u sudnici, ali su odbili pozvati svjedoke u svoje obranu, jer kao što su izjavili već prvog dana "za nas je najbolja 'obrana' nastavak djelovanja na ulicama".
Pozvani su svjedoci obrane za tri člana obitelji ZVĆ (Christosa Polydoroas, Evi Statiri i Athenu Tsakalou).
Izjava svjedoka fokusirala se kriminalizaciji obiteljskih odnosa i pozvali su se na slučajeve iz doba diktature u Grčkoj (1967.-1974.), kada se pobunjicima i ustanicima pogamalo i sakrivalo kako ih ne bi uhapsila Vojna Hunta.
Tužitelj, I. Koutras, poznat po svojim ekstrmno desničarskim stavovima, u jednom je trenutku glasno zapitao: "ovdje nam dolaze sa svjedocima i razvijaju idelogiju po kojoj bi mogao postojati svijet bez zatvora! Ali, kako je to moguće?! Zamislite kakav bi to svijet bio bez zatvora... to je kao da kažete da možete ispeći jaje bez da ga razbijete!!".
U srijedu 15. i u četvrtak 16. juna započela su "izvinjenja" optuženih za pokušaj zatvorskog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, nakon završetka izjava obrane, gdje su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou odabrali da ne pozovu svjedoke u svoju obranu.
U pravosudnoj proceduri "izvinjenja" očekuje se od okrivljenih da se izvinu sudu, ali su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou iskoristili priliku da iznesu svoja političke izjave.
U srijedu su drugovi Olga Economidou, Giorgos Polydoros i Gerasimos Tsakalos iznijeli zajedničku izjavu u kojoj su govorili, između ostalog, o planu bijega, djelovanju organizacije i progonu članova njihovih obitelji optuženih za "pripadanje terorističkoj organizaciji".
...

Sud u Trstu donio je u ponedjeljak 13. juna 2016. odluku da će Kabu, anarhist iz Udina, osuđen za pružanje otpora i nanošenje rana policijskom službeniku, morati odslužiti kaznu u kućnom pritvoru, koja će započeti za nekoliko dana, čim stigne odluka koju je donio sudac.
Govori se o istim djelima za koja jedan anarhist i jedna anarhistica 19. maja odriješeni optužbi za pružanja otpora, u središtu Udina, policijskom službeniku dok su drugi panduri i žandari hapsili i tukli druga koji će sada odslužiti u Trstu 8 mjeseci kućnog zatvora, samo zato što je pokazo srednji prst jednoj patroli, te odmah identificiran u središtu grada, u jesen 2013. U jednoj drugom procesu osuđen je zbog nošenja oružja, dok je njihov američki prijatelj odriješen optube za pružanje otpora (već izbačen iz Italije), prisutan u trenutku događaja, jer je snimao što se zbiva. Nakon tih događaja, koji su se odvili prije tri godine, došlo je do prosvjeda 23 novembra 2013., ulicama Udina sve do policijske uprave, kada je jedan drug osuđen za korištenje dimnih bombi, dok su druga dva odriješena u petak 3. juna optužbi za kršenje mjera i upotrebu dimnih bombi tokom prosvjeda.
Solidarnost za druga Kabu! Suučesnički i solidarni pozdrav i Franceski, koja se nalazi u kućnom pritvoru, također u Trstu, zbog sukoba s policijom u Firenci, aprila.
Uslijedit će vijesti.
...

Dva druga, Jean Gutiérrez Zambrano i Andrés Aravena Sotelo, bit će zadržana 90 dana u pritvoru zbog istrage koja se vodi protiv njih, nakon što su uhapšeni, na temelju snimki i policijske kontrole, tokom studentskog prosvjeda kojeg je sazvala Confech [Confederación de Estudiantes de Chile, konfederacija studenata Čilea, nap.prev.], 9. juna u Santiagu. Tužitelj Sebastian Gana ih tereti za višestruko bacanje molotova na policijska vozila tokom prosvjeda.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Svako srce je jedna tempirana bomba.
13. aprila Mossos d'Esquadra [specijalne jedinice, nap.prev.], u suradnji s njemačkom policijom, izvršili su tri pretresa. Dva u privatnim domovima i jedan u skvotu Blokes Fantasma. Represivna operacija okončana je hapšenjem naše drugarice, protiv koje je izdan europski nalog za uhićenje, zato što je Njemačka podigla optužnicu za sudjelovanje u eksproprijaciji jedne njemačke banke 2014.
Od 14. aprila u izolacijskom režimu zatvora Soto de Real (Madrid), i unatoč činjenici da je izrazila želju da ne bude izručena, sutkinja Angela Murillo, iz četvrtog odijela Nacionalnog Suda, popustila je (kao i obično) volji njemačke države te je 26. maja izdala nalog za izručenje u roku od maksimalno 10 dana, nakon čega će ući u zatvor maksimalne sigurnosti.
Javna tužiteljica iz Aachena (Njemačka) je ona ista koja je prošlog 24. juna izdala europski nalog za uhićenje jedne nizozemske anarhistice, uhapšene na grčko-bugarskoj granici, gdje je bila zadržana dva mjeseca. Nakon čega je izručena u Koeln, gdje je ostala u zatvoru 4 mjeseca, i ona optužena za eksproprijaciju jedne njemačke banke 2013. Od 16. decembra nalazi se na uvjetnoj slobodi u očekivanju suđenja.
Ono što moćnici nazivaju krizom nije drugo nego kapitalističko restrukturiranje koje nas s jedne strane vodi u prekarijat, osiromašenje i u nesigurnost naših života, a s druge strane mora ugušiti i zatvoriti sve osobe koje odluče da se bore i pobune protiv ovog života bijede na koji nas žele osuditi.
Očiti primjeri su "ley mordaza" (nap.prev. na talijanski, zakon brnjica), novi kazneni zakonik, novi antiteroristički zakon...
Kako bi mogli sprovesti sve političke ekonomske mjere nužne za održavanja statusa quo moraju neprestano usavršavati svoje represivne i nadzorne organe.
...

Prije samo nekoliko dana mislili smo da je izručenje njemačkoj državi drugarice uhapšene 13. aprila gotova stvar, kada smo doznali da je odgođeno na mjesec dana. Odgodu je naložio Nacionalni Sud kao odgovor na zahtjev našeg advokata, pošto je već bila u toku, prije hapšenja drugarice, priprema dokumentacije za sklapanje braka.
U trenutku kada je stigla sudska odluka drugaricu su premještali u ženski zatvor u Brievi (Avila), gdje su, pretpostavljamo, pripremali let za Njemačku.
Od tamo nam je poslala ovaj tekst koji odmah objavljujemo.
Trenutno se drugarica nalazi ponovno u zatvoru Soto del Real (Madrid), u izolaciji uz dopuštenje izlaska u dvorište s drugima zatvorenicama, barem do 30. juna, dan kada se okončava odgoda koja dozvoljava sklapanje braka.
U međuvremenu pozivamo na nastavak iskazivanja solidarnosti s drugaricom na ulicama, da bi pokazali našu podršku svim zatvorenim borcima i sav naš duboki prezir prema sistemu koji ih drži u zatočeništvu kako bi zaštitio svoj bijedni poredak.
"Drugovi i drugarice, pišem iz zatvora u Brievi, Avila, u koji su me tek doveli, nakon mjesec i po dana u zatvoru Soto de Real, u Madridu, uvije pod režimom FIES i u izolaciji. Željela sam i prije pisati, ali komunikacija i informacije su vrlo spore i ograničene, zato to nisam učinila sve do danas.
Duboko cijenim sva djela i geste solidarnosti i podrške. Tako sam ih snažno osjetila da su prošli kroz zidove, rešetke i sve sisteme kontrole i sigurnosti. Koliko god se trudili neće uspjeti nikada zaustaviti ili prekinuti našu volju i odlučnost da se pobunimo protiv ovog svijeta potpune bijede u kojem nas primoravaju da živimo.
...

Danas popodne Ćelija Crni Juni poslala je medijima i policiji izjavu o postavljanju improvizirane eksplozivne naprave na 4 mjesta u Pragu. Konkretnije, u zgradu Visokog suda, na Kriminalistički institut češke policije, u parlament i u Češku televiziju. Do eksplozije nije došlo ili nije moglo doći. Namjera je bila evakuacijama narušiti rad tih institucija, koje koordiniraju zločin.
Sve se to zbilo u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačkom, koji je 27.05.2016. odlučio da u istražnom zatvoru Pankrac krene u štrajk glađu, zbog produženja pritvora. Martin Ignačak je optužen za pripremanje terorističkog napada. Već se više od godinu dana nalazi zatvoren u istražnom zatvoru, unatoč činjenici da je samo žrtva provokacije policijskih agenata. K tome, tužiteljstvo nije još iznijelo ni jedan dokaz kojim bi dokazali istinitost tih ozbiljnih optužbi. Čitav je proces stalno popraćen mješavinom manipulacija, laži, šikaniranjima i uskraćivanjem ljudskog dostojanstva.
Današnje djelo Ćelije Crni Juni je odgovor na navedenu situaciju. Ovim je djelom privremeno narušen rad institucija koje sudjeluju u tome. Kriminalistički institut češke policije koji je započeo progon anarhista i drugih protivnika organiziranog kriminala, odnosno kapitalizma. Parlament je pak zakonodavna moć koja organizirani kriminal stavlja u zakonske okvire. A sud igra ulogu pacifikatora opozicije, šaljući u zatvor svakoga tko se suprotstavi kapitalizmu i zastrašujući one koji to podržavaju. Svi mediji imaju u tome potpornu funkciju propagandističke manipulacije. Kada zakonodavstvo, policija i pravosuđe napadnu anarhiste zbog njihovog slobodoumnog stava, mediji ih prikažu kao krvoločne teroriste kako bi stvorili sveopće ozračje straha. Ali kada anarhist Martin Ignačak krene u štrajk glađu kako bi se domogao svojeg dostojanstva, onda mediji o tome šute. Kao što šute o terorističkim aktivnostima države, koje stalno padaju na naše glave.
...

Već smo informirali o činjenici da Martin nije bio upoznat s odlukom suda. Sve do danas (9. juna) nije dobio službenu odluku, već su ga o njoj informirali obitelj i advokat koji ga je jučer posjetio. Sud je odlučio da Martin mora ostati i dalje u pritvoru. Zato danas Martin službeno započinje štrajk glađu.
Slijedi Martinova izjava:

POČETAK ŠTRAJKA GLAĐU
Štrajk glađu je moja spontana reakcija na situaciju oko policijskog pristupa slučaju Feniks.
Za mene je situacija postala nepodnošljiva zbog kleveta koje je R. Šlachta demagoški iznio na Visokom sudu. Smatram nepravednim da se moja obitelj nadzire, da njihovi životi budu u upleteni u slučaj Feniks te da se prosuđuju njihovi stavovi i osjećaji. To indirektno dokazuje da svaka kritika postaje poticaj za nadzor disidenata i za prikupljanje informacija o njihovom privatnom životu.
Smatram isto tako nepravednim da policija zadire u privatni život mojih prijatelja i moje obitelji, pozivajući njihove poslodavce i stanodavce, te pokušavajući ih na taj način zastrašiti.
K tome, istražni zatvor u Pragu - Pankrác svjesno krši moralna i ljudska prava u vezi prehrane, osim što mi dostavljaju hranu koja je potpuno nehranjiva, nemam pristup ni veganskoj prehrani. Hranu u potpunosti dostavljaju ljudi iz vana, što je vrlo teško za moju obitelj i prijatelje.
Uz to, moje zadržavanje u pritvoru poprimilo je oblik pritiska - ne samo zbog toga što mi uskraćuju vegansku prehranu, nego i zbog stalnih mjera "sigurnosti", te se tako posjete mojeg advokata odvijaju kroz rešetke ili pleksiglas, čak i kada trebam proučiti dokumente spisa. Mada sam prije mjesec dana imao pristup dokumentima bez takvih mjera.
Ovim prosvjedom želim izraziti nezadovoljstvo i pokazati da policija sramotno ide u ekstreme i da svjesno krši zakon. Daju lažne, ciljane i neistinite informacije kako bi me zadržali u pritvoru, na temelju pukih pretpostavki i konstrukcija koje su izgradili policijski službenici i istražitelji.
...

Mnogo je stvari rečeno o vrijednosti solidarnosti, i sve ima svoju važnost zato što pridonosi nastojanju davanja značenja smislu koji predstavlja životni sastojak naših planova i djelovanja. Pokušat ću iznijeti na moj vlastiti način egzistencijalni aspekt solidarnosti, naravno kroz moje vlastito iskustvo.
Solidarnost znači najprije emocije. Predivne, divlje, ali nadasve iskrene emocije. Emocije koje predstavljaju vodeću snagu za rast anarhističkih dinamika, koje su oslobađajuće, kada se u gradu čuju i osjete uzvikivanje parola, gradnja barikada i bacanje zapaljivih boca koje padaju na lakeje vlasti. Solidarnost ne znači identificiranje, nego suučesništvo sa svakim koji odabere urezati oslobađajuće putove na karti anarhističkog ustanka. To je odnos i unutar tog odnosa razvila su se iskustva i stvorile zajedničke želje za uništenje ovog svijeta, ne u nekoj neodređenoj budućnosti, nego najprije u nama samima, a zatim i onog oko nas. Uništenje degeneriranih odnosa koje ovaj svijet stvara, u svojim slikama, simbolima, službenicima i lojalnim lakejima.
...

Međunarnodni dan kada svi zatvorenici iz svih krajeva svijeta, svi koji proživljavaju prisilno stanje zatočeništva u kaznenim zatvorskim logorima demokracije, svi kojima je oduzeto najvrednije dobro slobode, ujedinjuje svoje glasove, svoje misli i osjećaje kako bi im se poslao znak da nitko nije sam.
Unatoč stotinama kilometara koji nas razdvajaju, unatoč što se međusobno ne poznajemo, unatoč svim našim razlikama, postoji nešto što prelazi granice i briše sve razdaljine, nešto što se ne može utamničiti, nešto nadilazi zidove koji nas okružuju, nešto što nema cijene u srcima svih onih koji to osjete, izražavaju ili primaju.
To je snažan osjećaj solidarnosti koji nas ispunjava snagom, koji nam daje hrabrosti, kako se ne bi predali čak i u ovim vrlo teškim uvjetima koji svi proživljavamo, i zato se nastavljamo boriti istom strašću.
To je snažna veza između onih koji se smatraju drugovima putnicima, između onih koji pretvaraju teoriju u djelo, onih koji razvijaju višestruko djelovanje u svrhu uništenja postojećeg, onih koji se bore protiv svakog oblika nametanja i ograničenja, koji uzvraćaju udarac nepravdi i izrabljivanju, koji bijesom i sviješću slijede častan životni izbor.
To je solidarnost koja je danas, više nego ikada, postala meta vlasti, represijom i kriminalizacijom. No, ona je i naše oružje, nema veze koliko god pokušali nikada nas neće uspjeti razoružati. Zato što su "metci" solidarnosti sve male ili velike geste podrške svih onih koji nas smatraju dijelom sebe samih, i onih koji se ne mogu osjećati slobodnima dok istovremeno su drugovi zatvoreni, taoci u rukama države.
SOLIDARNOST SA SVIM ZATOČENICIMA DRUŠTVENO-KLASNOG RATA
SVE DO UNIŠTENJA I POSLJEDNJEG ZATVORA
Grigoris Tsironis
Zatvor Koridallos
11.06.2016.
...

Za svakoga od nas koji je naučio brojati svoje korake unutar zatvorskog dvorišta i odvajati svoje dane između zaključavanja i zaključavanja.
Istovremeno 11. juni je dan rata. To je dan pobune zato što zakon i red mogu vladati, ali ne mogu gospodariti.
Postojanje anarhističkih zatvorenika podsjeća nas na postojanje anarhističkog rata. Rat koji ponekad sporo gori, a ponekad zaslijepi nebo svojim plamenom.
Svaki rat ima svoje gubitke. To su drugovi koji su izgubljeni pandurskim metkom ili bombom kojoj se "žurilo" da eksplodira...
Drugovi koji neće biti uz nas na idućem sastanku zavjere.
A zatim su tu oni koji su upali u neprijateljsku klopku. Neprijatelj koji je prekršten u demokraciju i osvećuje se zatvorima i sudovima.
Demokraciju koja voli nositi svoje zatočenike kao trofeje od zatvora do zatvora, u specijalnim uvjetima, osuđene na brdo godina kazne...
Unutar ćelije pitanje koje te često ošamari je:
- "Da li je vrijedilo?"
Kažu da ako te tvoj neprijatelj ne progoni onda činiš nešto krivo...
Premještaji, specijalne sudnice, specijalni uvjeti izolacije, štrajk glađu, zabrana posjeta, hapšenja i zatvaranja članova obitelji, nova suđenja, pokušaj bijega iz zatvora... dokazi su da se nismo predali...
Zatvor ti može oduzeti slobodu, ali i dalje nosimo rat protiv autoriteta unutar nas, u svakom zatvorskom premještaju, u svakom pretresu ćelija, u svakom zaključavanju vrata.
I ponekad, kada se učini da zidovi postaju viši i svako zaključavanje stražara odzvanja u tvojoj glavi, znaš da nisi sam.
Znaš da ti se to nije jednostavno desilo, da nisi bio loše sreće zato što su te uhvatili.
Znaš da si nastavak niti, povijesti koja započinje pobunom Spartaka, a čak i ranije...
...

Zatvor posjeduje tu strašnu sposobnost da ostavi svoje neizbrisive tragove na tijelima i umovima svojih prebivatelja.
Tragove tuge, frustracije, nasilja, gušenja, tjeranja. Vrata koja se nastavljaju zatvarati i otvarati svaki dan u isto vrijeme, uz isti odvratni zvuk u monotonom ritmu ubitačne rutine koja uštrcava svoj otrov nepokretnosti i oholosti polako i bolno.
Kratki opis distilacije sepse koju proizvodi zatvor je dovoljan da shvatite mržnju koju osjećamo prema zatvorima.
Zato svaki put kada plan bijega uspije, svaki put kada zatvorski službenik ima neočekivani posjet, svaki put kada zatvorski upravitelj ili policijski narednik plati cijenu svojeg prezrivog izbora, naša se srca ispune jedinstvenim osjećajem radosti i zadovoljstva. Zato što osveta za zatočeništvo može pomoći samo kada se otjelovi kroz neprekidan napad na predstavnike zatvora.
Ako danas nešto nedostaje to nije bezopasno brbljanje, nego predivni i hrabri izbori drugova kako bi se kreirale točke organiziranog napada, kako bi se odgovorilo dinamički na pepeo koji je ostao iza represije, kako bi se potvrdila anarhija naspram njenih neprijatelja. Nedostaju strastveni razgovori za potrebno djelovanje koje trebamo izgraditi, za planiranje deregulacija, danas, sutra i dok god postoji ovaj svijet autoriteta koji nas okružuje.
Ono što danas želimo, svi mi koji osjećamo da nas guši suvremeni način život, ostaje zajedničko. Koordinirati i napasti šireće krakove države, kapitala, civilizacije, društvene apatije, svakidašnjeg bijega u gradovima. Bezbrojne neprijateljske slike u neprijateljskim šablonama života kojima, da bi ih uništili, trebamo izmijeniti ritam, pokret i mrski mir.
...

Danas je predsjedavajući sudac A. Yfanti dao novo značenje pojmu brze procedure. U roku od 2 i po sata "pročitano" je na tisuće stranica dokaza. U normalnoj proceduri takvi bi dokumenti bili čitani u sudnici riječ po riječ, pošto su, navodno, dio dokaza za suđenje.
Po naredbi uprave žalbenog suda, suđenje Zlatnoj Zori [grčka stranka ekstremne desnice, nap.prev.] je obustavljeno, tako je predsjedavajući sudac A. Yfanti mogao "okončati" suđenje protiv ZVĆ, još jednom dokazujući da su presude odlučene prije nego suđenje započne.
Danas, 02.06., svi su svjedoci saslušani u rekordnom vremenu, a često uz odgovore koje su diktirale policijske uprave. Zatim, unatoč zahtjevom za prekidom kako bi se ZVĆ mogli upoznati s dokazima, sudac je nastavio proces bez rasprave.
Čitava hrpa dokumenata od stotina stranica prelazila je iz ruke u ruku sudaca, dok je predsjedavajući govorio "Pretpostavljam da ne želite sve to čitati...", dok je sam sebi odgovorio "idemo dalje".
Očekuje se da će se suđenje nastaviti u utorak i srijedu, uz ispitivanje svjedoka obrane. Drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropoulou neće pozvati svjedoke u svoju obranu i pročitat će izjave sudnici.
Nije ničemu vrijedilo što tokom čitavog procesa neka od imena od 28 okrivljenih nisu uopće spomenuta, niti je njihov odnos sa ZVĆ dokazan, dok svjedoci protiv Evi Statiri, Athene Tsakalou i Chrisa Polydorosa, svi redom antiteroristički panduri, nemaju pojma o njihovim optužbama. No, svi okrivljeni su i dalje optuženi za sudjelovanje i članstvo u ZVĆ uz otežavajuću okolnost - što znači da umjesto kazne od 5-10 godina, riskiraju kaznu od 10-20 godina!
...

Prije nekoliko dana tužiteljica V. Marsioni kaznila je druga iz ZVĆ, Giorgosa Nikolopoulosa jednom godinom disciplinskih mjera nakon što su tokom pretresa u njegovoj ćeliji "pronađene" zabranjene stvari.
Ista tužiteljica kaznila je i drugove iz ZVĆ Michalisa Nikolopoulosa i Panagiotisa Argyroua.
Izvor: 325

„Anarhistički zatvorenici nisu sami” i „ako dirnu jednog od nas, dirnuli su sve nas” su parole koje su još jednom zaživjele u svakidašnjom anarhističkom djelovanju prije, tokom i nakon suđenja protiv nas. Uzvici prezira prema vlastima koji prodiru kroz policijsku kontrolu i zidove do onih kojima se sudi očito dovode do bijesa suce i pravosudne službenike, kao što je bilo vidljivo na njihovim licima, i kao što su izmamili osmijehe na naša. Prisustvo u sudnici nama dragih poznatih i nepoznatih osoba ispunilo nas je ponosom i radošću, sprečavajući da nas zaplaše optužbe i zahtjevi tužitelja.
Ne mogu nas zaustaviti. Djela solidarnosti i negacije postojećeg koja su se proširila različitim zemljama su još jedan dokaz činjenice da smo svugdje, da za nas granice ne postoje i da je solidarnost neodvojiva od naših djela. Drugovi koji su odabrali i nastavljaju odabirati sukob, koristeći priliku u nastojanju da realiziraju svoje živote, odražavaju svoje želje, instinkte i strasti, kao i da dokrajče moć u svim svojim oblicima i svugdje, koji se ne zadovoljavaju praznim i samodopadnim riječima ustraju i izlažu se kroz djela aktivne solidarnosti: moja ljubav i poštovanje svima njima. Njihov prezir i hrabrost daju mi ogromnu snagu. Pokušavajući učiniti ono što se kaže i u ono što se vjeruje, pretvarajući riječi i ideje u djela, započinje se vraćati kontrola nad vlastitim životom. Prestajemo biti gledatelji i postajemo protagonisti u želji da preuzmemo uzde naših života odlučujući autonomno o prioritetima, ritmu, vremenu i projektima. Preuzimajući inicijativu postavljamo se napadački, bez da čekamo da se stvari dogode ili pozive pokreta koji nemaju nikakve veze s nama koji se odlučujemo na našu vlastitu borbu. Imamo bogatu povijest, snažne ideje i mnogo mašte da se nastavimo obnavljati. Kada nam to postane način života, prihvatimo i zatvor i posljedice našeg izbora sukoba.
...

Doznajemo da je anarhistički drug Gabriel Pombo da Silva napokon slobodan, unatoč preprekama koje su se bile stvorile oko njegovog otpuštanja nakon što je odslužio svoju kaznu.
Uslijedit će nove vijest što prije bude moguće.
PISMO GABRIELA POMBO DA SILVE
"Anarhizam je nešto što se tiče pojedinca, ne samo u odnosu na zajednicu, nego i u odnosu na samog sebe. Anarhizam nije usmjeren na "građanina" nego na narod." - Albert Libertad
Dragi drugovi,
Napokon, nakon beskrajnih igri i šikaniranja od strane zatvorske institucije i ministra unutarnjih poslova, bili su prisiljeni da se pokore svojim vlastitim zakonima, koje oni neprekidno krše, i sada sam ovdje, napokon slobodan, dok pišem ove prve riječi zahvalnosti i ljubavi svima koji su me u ovih više od 30 godina pratili i potvrđivali moja anarhistička uvjerenja, pretvarajući u djela temeljne vrijednosti i principe anarhizma, kao što su uzajamna podrška i solidarnost, i napokon me uspjeli otrgnuti iz kandži zatvorske zvijeri protiv koje ću se i dalje boriti na ulicama, ne zaboravljajući, naravno, bitku koja se vodi vani.
Siguran sam da sam čak u svemu ovome bio vrlo privilegiran što sam imao podršku drugova, zato što ima mnogo njih koji nemaju tu mogućnost. U nadolazećim danima napisat ću podrobniji tekst o našem pokretu i mogućim strategijama koje bi trebali razviti kako bi izliječili revolucionarni anarhizam naših predaka od svih institucionaliziranja i beskorisnog blebetanja.
Da budem jasan, neću nikada zaboraviti naše slobodarske drugove zatvorene u španjolskoj državi i diljem svijeta, nadasve Monicu, Francisca, Claudija i nedavno uhapšenu drugaricu koja će ubrzo biti izručena njemačkoj državi, te mnogo drugih neimenovanih.
Ima još mnogo toga za učiniti, znam, i neće sigurno ostati neučinjeno zbog nedostatka volje, strasti i predanosti.
...

U zatvoru osjećaj vremena ima svoju vlastitu karakteristiku. Dok mi dani izgledaju beskrajni, istovremeno 3 godine protekle od našeg hapšenja u Nea Filadelphiji ne izgledaju ništa. Zatvorsko okruženje potiče brze promjene osjećaja i zato je u ograničenom prostoru osjećaj vremena posebno izmjenjiv zbog sažetih perioda emocionalnih raspoloženja.
Dakle, 3 godine i jedan mjesec uz intenzivan doživljaj višestranog razočarenja i gađenja. Mogao bih napisati bezbroj stvari o zatvoru, osim uobičajenih, ali sve je tako fiktivno sada, vani i unutra, da svaka šira aluzija na bilo što meni izgleda besmislena. Samo ću reći, nastavljajući iz starih pisama, da zatvorski smrad nije povlastica samo jednog odjela, nego opći fenomen zatvora i da je izmjena značenja ovdje više nego pravilo, iskazivanje postaje vrlina, a mačizam ponos.
Nakon 3 godine i nešto došlo je vrijeme i za žalbeni sud. 22. juna počinje žalbeno suđenje za pljačku u Pirgetosu za koju smo ja i G. Sarafoudis osuđeni. Naravno, ne pozivam nikoga na nikakvo okupljanje pošto je poznato da ne prisustvujem toj bijednoj proceduri. Ova najava mog novog suđenja je samo podsjetnik nekim aktivnim drugovima i samo informativna, te otvorena za interpretaciju. Također, upućena je nepoznatim anarhistima, tamo vani, koje nisu zaveli političko kemeleonstvo, oportunizam i pokroviteljstvo koji su ispunili "sredinu" posljednjih godina, koji misle i djeluju slobodno, neovisno, bez ambicija i, naravno, napadački.
Ono što slijedi je kratak opis slučaja. Nakon jedne operacije antiterorističke agencije, 30.04.2013., u kafeu i u ulici, u Nea Filadelphiji, Atena, uhapšena su nas petorica. Dvojca su tražena (A.Dalios i F.Harisis), stoga su nas trojica optužena za pružanje utočišta kriminalcu.
U GADA-i (sjedište atenske policije) su svima nama nasilno uzeli uzorke DNK, a između ostalog otkrili su da moj i Sarafoudisov DNK odgovara uzorcima na dva različita pokretna predmeta pronađena nakon pljačke u Pirgetosu, Larissa, 2011.
...

Prošlo je 10 godina otkad sam bio odlučio preći u ilegalu, odbijajući da predam moje tijelo raljama grabežljivaca policijsko-pravosudnog kompleksa, tvrdoglavo i uz odricanja borio sam se da sačuvam najviši faktor za kojeg su kroz stoljeća prolivene rijeke krvi, faktor slobode, kao što je sposobnost da se autodefiniramo u svijetu ropstva i nepravde.
Deset godina od dana kada su pravosudne vlasti, u savršenoj suradnji s lešinarima novinarstva, izradili lošu kazališnu dramu naslovljenu "pljačkaši u crnom", pokrenuvši nemilosrdan lov na mene i na dva druga, Simosa Seisidisa i Marija Seisidisa.
Konstrukcija države koje nije uspjela uvjeriti čak ni suce pošto smo ja i Simos Seisidis jednoglasno razriješeni svih pripisanih optužbi, kao i Giannis Dimitrakis koji je razriješen optužbi za 6 drugih pljački koje su mu pripisane.
Naravno, to nisam vidio da se prikazuje na glavnim vijestima niti je glavna priča bila činjenica da ako ti navodno objektivni novinari vjeruju odlukama građanske pravde, onda bi trebali javno priznati da su godinama neprestano lagali i predstavljali nas kao glavne krivce svake pljačke ili svakog djela urbane gerile od tada do danas.
Jučerašnja jednoglasna odluka sudaca, moje razrješenje od svih optužbi, je moj osobni dokaz koji opravdava moju svjesnu i dostojanstvenu odluku prijelaza u ilegalu. Opravdava moju odluku da ne prihvatim hapšenje i nepravedno zatočeništvo za djela u koja nisam bio uključen, ali naravno, niti ne očekujem da to građanska pravda prizna. S druge pak strane, ne priznajem pravosudni pojam nevinosti i krivnje.
...

Drug je jednoglasno razriješen svih optužbi. Radi se o još jednoj pobjedi anarhističkog/anti-autoritarnog pokreta, ovaj put unutar sudnice. Stav sudaca prema ovom slučaju bio je zaista umjeren i bez provokacija, dok je nedostatak dokaza doveo tužitelja do prijedloga da se druga razriješi svih ovih trulih optužbi. Ovo razriješenje ima svoje korijenje u čvrstoj mreži solidarnosti koja je deset godina podržavala, i podržava, put naših drugova, podižući zidove nemilosrdnom lovu pravosudnog mehanizma države.
Rijetko kad se mogao čuti sličan govor tužitelja koji je stavio naglasak na neodrživost ove optužnice i na sramotu ovog suđenja, te je stoga predložio razriješenje druga. Tada je Grigoris stao u obranu svojih stavova rekavši da on općenito podržava eksproprijaciju banaka, pošto je glavna optužba protiv njega bila za sudjelovanje u nesretnoj pljački Grčke Nacionalne Banke, januara 2006.
Na kraju je krenuo pljesak solidarnih prisutnih u sudnici.

SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
SLOBODA ZA DRUGA GRIGORISA TSIRONISA
SNAGE TRAŽENOM DRUGU MARIOSU SEISIDISU
TERORISTI I LOPOVI SU DRŽAVE I KAPITALISTI
...

Return Fire #3 : Contents (Winter 2015-2016)
Colonisation (Glossary, Return Fire #3)
Smarter Prison A5 imposed
RF #3 Colour Cover
RF #3 B&W Cover
Upravo smo objavili PDF verzije naših nedavnih štampi, za skidanje i štampanje. (Za prethodne brojeve pogledaj ovdje). Ukratko, pred vama je prošireno izdanje "Return Fire" br. 3 (zima 2015.-2016.), ispunjen vijestima, teorijom, poezijom i antagonizmom. Popraćen je tekstom iz našeg "glosarija" o kolonizaciji; prijelomom teksta za štampanje "Pametniji zatvor?", koji smo dobili od "Radical Interference i objavili u decembru 2015.; i, na kraju, prenijeli smo jedan od tekstova iz br. 3, "Veil Drops" na theanarchistlibrary.org kao odvojeni tekst za čitanje i štampu.
...

Download PDF [in English]: The Story of a Bank Robbery. Giannis Dimitrakis, the "Robbers in Black" and another spectacle of anarchist terror
Poziv na solidarnost s anarhistom Grigorisom Tsironisom, nakon što je odgođeno suđenje protiv druga za eksproprijaciju Grčke Narodne Banke i za drugih 6 pljački banaka zakazano za 3. juni.
Drugu će biti suđeno za 7 pljački banki počinjenih između 2002. i 2006. na temelju slabih dokaza i smiješnih policijskih nagađanja. Nažalost, unatoč činjenici da je Simos Seisidis odriješen optužbi za isti slučaj i da je G. Dimitrakis neopozivo osuđen na 12 i po godina za samo jednu od tih pljački (u kojoj je uhapšen), glupi novinarski pojam - "pljačkaši u crnom" - popraćen masivnim sudskim spisima, i dalje opasno proganjaju Grigorisa, kao i druga M. Seisidisa.
Podsjećamo da su drugovi Marios, Grigoris i Simos prešli u ilegalu još 2006., nakon izdavanja naloga za njihovo uhićenje zbog navedenih pljački. 2009. raspisana je ucjena od 600.000 eura, nakon što je ministar Zaštite građana, Michalis Chrisohoidis, postavio njihovo hapšenje na prvo mjesto. Nakon što su posljednje desetljeće bili na meti policijsko-novinarske sprege, dezinformacije još i dalje traju, pošto ih i dalje sumnjiče za napade grupa urbane gerile i za brojne neriješene pljačke banaka. Nedavni slučajevi i ishodi demoniziranja specifičnih slučajeva pojedinaca predstavljaju i pokušaj pretvaranja optužnice u osvetničko-pravosudni progon G. Tsironisa, M. Theofiloua, G. Petrakakosa i Spirosa Christodouloua.
SLOBODA ANTIAUTORITARNOM G. TSIRONISU
SNAGE PROGONJENOM DRUGU M. SEISIDISU

BANKE SU ORUŽJA MASOVNOG UNIŠTENJA, KOJIMA UPRAVLJAJU TERORISTI U PRAVOM SMISLU RIJEČI.

...

29. maj 2015.: Dan je bio težak, sve se zamračilo...
Probudili smo se uz oblačno nebo, a sredinom dana, dok je sunce sijalo, sve se zamračilo...
Bilo je oko 4 kada su nas EKAM (specijalna jedinica) i antiteroristička jedinica pozvali da se predamo!
Mislio sam da je laž, mislio sam da mi se stvari pričinjavaju...
Naprotiv, EKAM je već bio opkolio kuću, helikopter je letio nad nama i pokušavali smo shvatiti što možemo učiniti u dvije-tri minute.
Moje misli su počele lutati ćelijama u koje su me htjeli vratiti.
Hodnicima kojima bih besmisleno lutao.
Sjetio sam se osoba koje bih morao ostaviti!
Odjednom Spiros, naš mali Spiros, dečko koji nije znao ništa o diplomaciji, koji se iskazao hrabrošću, cjelovitošću i strašću prema slobodi za koju se toliko borio da ju osvoji, zgrabio je kalašnjikov kada je čuo EKAM i stavio ga pod grlo da okonča svoj život!!!
Sve se izbrisalo! Soba se ispunila dimom. Pao je s osmijehom na licu!
Bio je sretan zbog svoje odluke, i mogao si to vidjeti na njegovom malom licu.
Bio je to njegov izbor, i zato je njegovo lice sjalo!
Bio sam preneražen, moje je srce snažno kucalo, mislio sam da ono što vidim nije istinito.
Ali ne, naš voljeni Spiros (mali spiros) bio je mrtav.
Bio je hrabar i smio, imao je snage da učini ono što je učinio, a ja nisam!
Njegova je odluka bila hrabra, za razliku od moje!
Bio je umoran od lutanja hodnicima zatvora i kroz besmislene godine!
Spirakos, žao mi je što se nekad nismo uspjeli složiti i žao mi je što te nisam zaustavio!
Izvini, mali brate, ako sam te ponekad uzrujao!
Uvijek si bio i uvijek ćeš biti dio mog života.
Sjećat ću se trenutaka kada smo se smijali, kada sam se uz tebe osjećao kao dijete!
Ti si naš Spirakos, dečko koji je dao sve bez da išta traži zauzvrat.
Volim te, i uvijek ćeš biti dio mog srca, a kada se ponovno budemo sreli ponovno ćeš zbijati tvoje šale!!
Slava Spirosu Dravilasu koji će zauvijek živjeti u mom srcu!...
Spiros Christodoulou
...

Ročište održano 31.05. temeljilo se na predstavljanju svjedoka. Još jednom predsjednik sudskog vijeća, A. Yfanti, se koristio prljavim trikovima kako bi naškodio okrivljenicima (drugovima ZVĆ, članovima njihove obitelji i zatvoreniku Fabiu Dusku). Sudac je požurio svjedoke optužbe da ponovno pročitaju svoje izjave i da se pokušaju "sjetiti više stvari", mada izjave nisu uopće pridonijele suštini optužbi.
Sudac je pokušao i otvoriti raspravu o "koletaralnoj šteti" koju su mogle nanijeti, na primjer, eksplozije ZVĆ i napad na porezni ured.
Kao odgovor na to drug Christos Tsakalos - kojem je dozvoljeno da se vrati u sudnicu tokom suđenja - preuzeo je riječ unatoč pokušajima suca da ga ušutka te rekao kako je Zavjera Vatrena Ćelija uvijek telefonskim pozivima obavještavala o napadima da bi se izbjeglo dovođenje u opasnost života ljudi koji nisu bili meta njihovih napada.
Drug je naglasio da u slučaju eksplozivnog napada na policijsku stanicu u Iteji nije došlo do poziva upozorenja zato što su meta bili policijski službenici. Drug je izjavio: "Policijska stanica u Iteji izabrana je kao meta zato što je u njoj zatvorenik mučen prije nego je ubijen u zatvoru u Nigriti".
Drug je nastavio: "Koletaralna šteta su smrti prouzročene "humanitirnim bombardiranjem" Iraka, Afganistana i Sirije... kolateralna šteta su ljudi koji spavaju na ulicama i traže hranu u kontejnerima zbog ovog sistema kojem suci vjerno služe".
Ovaj put je pokušaj suca da ušutka drugove bio neuspješan.
Suđenje se nastavlja u četvrtak 2. juna.

Ustanička solidarnost s drugovima koji se nastavljaju boriti u zatvorima!
...

Kao što je bilo rečeno, u srijedu 25. maja, u podne, u "palači pravde" je bilo sve spremno za proslavu presude protiv naše drugarice Tato. Kao i obično, na kraju suđenja (pogotovo kada neprijatelj ima razloga za slavlje) tužiteljstvo i sud su prve redove u sudnici rezervirali za štampu, koja si je uzela za dužnost da pretvori ovu "egzemplarnu kaznu" u spektakl za građanstvo. Ono što svi ti bolesni sadisti nisu znali je da Tato neće pristati na njihove medijske igre i da neće prisustvovati ročištu na kojem se izrekla kazna. Vrijedi spomenuti da jedan od razloga njenog izostanka je i, osim njene želje da izbjegne spektakl, zahtjev obrane za premještaj u zatvorsku bolnicu zbog liječničkog pregleda, zato što zbog silnih premještaja i stresa uzrokovanog sudskim proces već deset dana pati od želučanih problema.
Uslijedit će vijesti o mogućoj žalbi i o njenom zdravstvenom stanju.

Umnogostručimo djela ljubavi, solidarnosti i pobune!!!
Tato na ulicu, ili gjde god želi, kada želi, sama ili s kim god želi!!!
...

Napomena prevoditelja na talijanski: 5. jula 2015. drugovi Manuel, Felipe, Natalija, Amaru i Marija Paz uhapšeni su zbog navodnog sudjelovanja u atentanu na sjedište PDI u ulici Condell, općin Providencia, koji se dogodio u novembru 2014.

Posljednjih dana maja 2016. tužiteljstvo je iznijelo optužbe protiv Manuela, Felipea, Natalije, Amaru i Marije Paz, nakon više od 10 mjeseci pritvora i istraga, osumnjičenih za podmetanje požara u sjedište PDI-ja u novembru 2014.
Danas je tužiteljstvo uložilo zahtjev za kaznom protiv svakog druga, podijelivši je na:
- 15 godina zatvora za podmetanje požara u nastanjenu zgradu
- 5 godina zatvora za posjedovanje i prijenos zapaljive naprave.
Priprema sudskog procesa zakazana je za 24. juni 2016., kada će i tužiteljstvo i obrana odlučiti koje će dokaze koristiti tokom idućih ročišta.

Srušimo demokratsku inkviziciju!

...

U petak 27.05.2016. anarhistički zatvorenik u pritvoru, Martin Ignačák, optužen za terorizam, započeo je štrajk glađu. Odlučio se na taj korak nakon što je općinski sud u Pragu donio odluku o njegovom otpuštanju, a tužitelj se na nju žalio Vrhovnom sudu u Pragu. U petak 27.05.2016. Vrhovni sud u Pragu odlučio je da se pritvor produži. Zato je anarhist odlučio da prosvjeduje štrajkom glađu te prestao uzimati hranu i tekućinu. Taj oblik štrajka glađu postaje opasan po život štrajkaša već nakon tjedan dana.
Tokom godine dana istrage oko pripremanja navodnog terorističkog napada, zatvoreni anarhist je iskoristio sve zakonske opcije kako bi dostigao objektivnu proceduru mjerodavnih organa aktivnih u kriminalnom procesu. Nijedna nije uzeta u obzir. Zato je danas odabrao taj radikalni oblik izražavanja, kako bi skrenuo pažnju na ovaj manipulirani policijski slučaj. "Smatram da je pristup istražitelja i policije vrlo problematičan, to je prijetnja slobodi svakog ljudskog bića, prijetnja slobodi govora, prijetnja aktivizmu koji pokušava dovesti do boljeg svijeta, što ne uključuje samo anarhiste."
Martin je optužen u aprilu 2015. u okviru takozvanog slučaja Feniks, u kojem je pet osoba optuženo za pripremanje i neobavještavanje terorističkog napada na vlak. Martin je jedini ostao u pritvoru čitavo ovo vrijeme, a taj je pritvor sada produžen nakon intervencije tužitelja.
...

Sudac A. Yfanti je još jedno ročište, 24. maja, započeo bez da pričeka dolazak svih okrivljenika. Drugovi George Polydoros i Angeliki Spyropolou ušli su u sudnicu nakon što je ročište već bilo započelo.
Zahtjev drugova iz ZVĆ da se smjeni predsjednik sudskog vijeća, odbacilo je isto vijeće i zadržalo istog suca.
Na ročištu je drug George Polydoros pročitao izjavu u kojoj kaže da sudac nije primjeren da vodi ovo suđenje, pozivajući se na brojne epizode u kojima je sudac prijetio optuženima i ismijavao ih, te na činjenicu da ustraje na vođenju procesa bez advokata. Drug je između ostalog rekao i: "Što učiniti s predstavnicima pravosuđa koji su osudili i strpali u zatvor mog brata, majku Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te suprugu posljednjeg? Mi ne znamo, ali anarhistička urbana gerila pronaći će odgovor."
Preispitan je i zahtjev advokata ZVĆ da se Olgi Economidou i Gerasimosu Tsakalosu dozvoli povratak u sudnicu. Drugovi su izbačeni na neodređeno iz sudnice na prethodnom ročištu nakon što su izvrijeđali suca i bacali predmete na njega. Sudac je odbio zahtjev i drugovima nije dozvoljen ulazak u sudnicu.
Nakon svega navedenog, drugovi iz ZVĆ, Panagiotis Argyrou, Michalis Nikolopoulos i Giorgos Nikolopoulos pljunuli su na suca i bacili mu knjigu u glavu, te je zatim i njih udaljila iz sudnice interventna policija. Zatvorenik Fabio Dusco, optužen za pružanje pomoći pri pokušaju bijega, također je napustio sudnicu u znak solidarnosti s drugovima iz ZVĆ.
Solidarne osobe prisutne na ročištu koje su izvikivale parole kao "strast za slobodom je snažnija od svih kaveza" također su udaljene iz sudnice po nalogu suca, te se suočili s policijom na hodnicima.
Sudac je odlučio da nastavi suđenje iza zatvorenih vrata, bez prisutnosti optuženih i bez prisutnih solidarnih drugova, kao što je od samog početka i želio kako bi mogao osuditi optužene i članove njihovih obitelji bez ikakvih prepreka.
...

Ovih se dana sudi anarhističkim drugovima za okupaciju jedne prazne zgrade u Katowicama, tokom Anti-Kongresa 2015., kada su anarhisti organizirali odgovor na Europski Ekonomski Kongres u Katowicama, gdje su se okupile brojne utjecajne korporacije i članovi vlada iz Europe i šire.
Još jedan sudski proces održat će se u Poznanu (21.04.2016.), na kojem se sudi našem drugu Kamilu jer je uvrijedio dva policajca tokom njihove patrole kraj skvota Rozbrat, u junu 2015. Panduri su ga pretukli i optužen je za odupiranje policiji. U istom gradu Poznanu sudi se još jednom drugu, Lukaszu, optuženom za napad na policijsku patrolu, zbog čega je osuđen na tri mjeseca (27.04.2016.).
Kamil je optužen za okršaj s policijom zato što su se htjeli osvetiti za njegov aktivizam i za brojne prosvjede u kojima je sudjelovao.
Lukasz je optužen za napad na dva pandura tokom lokalnog neposrednog djelovanja, blokirajući deložaciju obitelji nastanjenoj u društvenom stanu.
Solidarnost sa zatvorenim i optuženim poljskim borcima za slobodu, solidarnost s kolektivom Anti-Kongres 2015, solidarnost s Kamilom i Lukaszom.

Zapalimo zatvore, bacimo kamenje na vladu, izbacimo vladajuće na ulice!

Kolektiv Grecja w Ogniu
...

Odlučili smo napasti Nacionalni Institut za imigraciju kao znak sjećanja na druga Mauricia Moralesa, a nema boljeg načina od širenja sukoba i podsječajući da se napadi ne prekidaju ni smrću jednog druga ni zatvorom brojnih drugih koji su ostavili po strani dijalog i strah te su odlučili izravno i u potpunosti napasti sistem dominacije; preuzimamo odgovornost za ovaj napad, i kao oblik solidarnosti s drugovima Natalijom Collado i Javierom Pinom, koji iščekuju izricanje kazne.
ZATVOR NEĆE ZAUSTAVITI NAPADE
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Danas 19. maja 2016. održano je posljednje ročište sudskog procesa i izricanje presude protiv Javiera i Tato, u palači pravde.
Smatraju se krivima za: aktivaciju i postavljanje zapaljive naprave u javni prijevoz, po novom zakonu o kontroli oružja. Tužilaštvo je zatražilo kaznu od 4 godine i jedan dan za Nataliju Collado te 5 godina i jedan dan za Javiera Pina. Obrana je pak za oboje zatražila kaznu od 3 godine i jedan dan. Kazna će biti izrečena 25. maja.
Solidarnost sa zatvorenicima društvenog rata.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U srijedu 18. maja, nakon odgađanja zbog štrajka advokata, nastavilo se suđenje za pokušaj bijega protiv drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija (neuspjeli plan bijega januara 2015.). Optuženi su i drugarica Angeliki Spyropoulou te članovi obitelji drugova.
Važno je istaknuti da je predsjednik sudskog vijeća, A. Yfanti, upotrijebio svoju odvratnu moć, u potpunosti podređenu državnoj osveti protiv drugova iz ZVĆ, pokušavajući na primjer nastaviti suđenje bez advokata, izigravajući drugove i ignorirajući zahtjeve advokata.
Na početku ročišta, u srijedu, bio je odsutan advokat jednog od drugova iz ZVĆ. U tom slučaju sudsko vijeće mora odrediti novog advokata, ali predsjednik sudskog vijeća je odlučio da će mu biti suđeno i bez prisutnosti advokata.
Drugovi iz ZVĆ, Gerasimos Tsakalos, Olga Economidou i Christos Tsakalos, prisutni u sudnici, su odmah prekinuli ročište, vičući i psujući suca zbog njegovog fašističkog stava tokom suđenja. Drugovi su počeli bacati predmete, nakon čega su intervenirali stražari, dok je predsjednik sudskog vijeća pobjegao kako bi se sakrio u uredu.
Jedan od advokata iznio je zahtjev za prekidanjem suđenja zbog stava suca.
Drug Christos Tsakalos je zatim spomenuo rizik s kojim su članovi obitelji suočeni (majka, Gerasimosova supruga te brat druga Giorgosa Polydorosa), zato što su optuženi za "pripadanje terorističkoj organizaciji", uz otežavajuću okolnost, zbog čega mogu biti osuđeni na 20 godina zatvora.
Drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropoulou preuzeli su odgovornost za plan bijega, što znači da nitko od ostalih okrivljenih nije igrao nikakvu ulogu u tome. Nakon toga su napustili sudnicu izjavljujući da bi ionako sudac bio zatražio njihovo izbacivanje, što se u stvari i desilo, sudac je naredio da se troje drugova, G. Tsakalos, O. Economidou i C. Tsakalos, na neodređeno izbace iz sudnice. Advokat je uložio prigovor, ali njegovi zahtjevi nisu uzeti u obzir.
...

Ovog popodneva su zatvorenici Fabio Dusco i Tony Nebu podmetnuli požar na izolacijskom odijelu, gdje se nalaze, u znak protesta protiv izolacije, ALI i zbog maltretiranja kojima su podvrgnuti posljednjih deset dana zbog njihovog navodnog premještaja. Dirigenti tih maltretiranja su tužiteljica V. Marsioni, koja je, osim što je priznala da se Dusco nalazi protuzakonito u izolaciji, rekla: "dobro ti je ovdje... zašto prosvjeduješ?", i narednik V. Lambrakis, koji mada je stalno obećavao da će prekinuti tu besmislenu izolaciju, na kraju dozvolio da dani jednostavno prođu..
Čim se požar razbuktao na odjelu politički zatvorenici s prizemnog odjela izašli su u dvorište i zapalili madrace u znak podrške. Dim je izazvao probleme na drugom katu, gdje se nalaze zatvorenice, koje su također izašle u dvorište. U muškom zatvoru Korydallos 1. i 4. odjel pridružili su se mobilizaciji i ostali izvan svojih ćelija.
Na koncu su panduri stigli u zatvor i premjestili dva zatvorenika u zatvor Trikala i Grevena. Obvezali su se da neće vršiti nasilje nad dvojcom zatvorenika i u 10:30 su premješteni. Istovremeno su se zatvorenici s 1., 4. i prizemnog odjela vratili u svoje ćelije.
Navedeni razvoj događaja, s ovim završetkom, može pridonijeti razmatranju o dinamikama mobilizacije, koje bi se trebale razvijati u zatvorima, daleko od ispraznih oduševljenja i defetističkih silogizama.
SVE SE NASTAVLJA
...

Nakon presude drugarica Monica Caballero dugo je ostala u izolaciji na privremenoj lokaciji; početkom maja vraćena je u zatvor Villabona u Asturiji, gdje je već bila i gdje može vidjeti Francisca.
Adresa drugova:
Mónica Caballero Sepúlveda
Francisco Solar Dominguez
C.P Villabona - Finca Tabladiello s/n
33422 Villabona Llanera, Asturias - Spain
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Ljeto 2016.
Kada se nađeš iza rešetaka, izoliran od ostatka zatvorske populacije, svakodnevni život postane težak u tako malom prostoru, gdje su društvo i njegove uloge intenzivniji, a prilagođavanje postane svakodnevna borba za opstanak, kako te ne bi njegov moral izbrisao i njegova čežnja potrošila. Lopovi, šverceri drogom i ubojice interioriziraju državu, njenu moć i njen autoritet.
Pokušavam opstati bez da izdam sebe, bez obzira na izolaciju koju policija nameće. Nismo uopće tako različiti, samo što lanci koji njih svezuju ne želim da i mene odvuku, kako tenzija ne bi postala rutinska. Život se sastoji od mnogo više stvari koje riječi mogu opisati, ali kada se pretvori u određeni program buđenja, hranjenja i spavanja borba protiv ustaljenog poretka započinje apstraktnim idejama i sjećanjima. Započinje potragom za sitnim detaljima ili gestama iskrenosti, koje nisu još kontaminirane natjecanjem između siromašnih, pošto su zidovi ogromni, kao rešetke i lokoti, a nalaze se u rukama fizičkog neprijatelja. I sve više širi svoju moć, a ja strpljivo čekam pravi trenutak za oslobođenje, na taj način pronalazim teoriju i praksu u samom životu.
...

"Nećemo im ostaviti nijedno sigurno mjesto. Naše oružje je napunjeno i spremno na odgovor... ako se budu zbog argumenata znojili, zbog djela će pustiti krv." Sebastian Oversluij
Danas ti pišem iz zatvora, Mauricio Morales. Ove su riječi za tebe, nadam se da će do tebe i stići.
Koliko je godina prošlo otkad si fizički napustio ovaj odvratni moderni svijet? Da li je uopće važno? Meni nije. Vrijeme je samo vrijeme, a budućnost neizvjesna, dok je napad sada i ovdje... Postoji jedna sadašnjost koju treba zapaliti i dignuti u zrak! Ratna sadašnjost!
Ti, za mene, nisi "pao u borbi". Da, borio si se, ali nisi pao. Zar umrijeti u napadu na vlast znači popustiti? Mislim da ne, i čini mi se da mnogi krivo koriste tu ponavljanu frazu. Za mene si umro u napadu na vlast, dostojanstveno i ponosno. Umro si hrabrošću jednog ratnika, kakav i jesi, uz oduševljenje Moći i uz poštovanje svakog tko te smatra drugom. Ne idoliziram ni tebe ni ikoga, a još manjem oplakujem. Poštujem hrabrost koju si imao, što si djelovao u skladu sa svojim riječima, idejama i taktikama; ratnik na djelu.
Namjera svakog djelovanja, ideje i ciljevi su različiti. Mogu govoriti o mojim djelima i potvrditi ono što mislim i što želim, ali ni ja ni itko drugi ne može govoriti o tvojim djelima, samo ti, zato je danas to nemoguće. Suosjećam s brojnim idejama koje si zapisao na papir. Kao što suosjećam s hrabrom odlukom da kreneš vrtoglavim putem u društvu Mjeseca i uz suučesništvo tame, uz svaki dodir pedale približavajući se meti i uz hladan dodir metalnog oružja koje ti je nadraživalo kožu. Suosjećam sa stalnim šapatom "smrt", "zatvor", a u tvom srcu "uspjeti". Tog si se 22. maja suočio sa smrću, a ja tog 19. novembra i danas sa zatvorom, ali donosi mi radost saznanje da drugovi/srodni i dalje ismijavaju vlasti i uspješno djeluju. Veseli me saznanje da unatoč danonoćnoj "kontroli" ulica ovog kužnog grada, oni i dalje pale vozila odvratnih i bijednih vlasti diljem svijeta.
...

U noći između 23. i 24. aprila napadnut je grčki konzulat. Na fasadu je bačena boja i zapaljen je kontejner.
Zapalimo zatvore i društvo kojem su potrebni!
Ako je sloboda zločin, budimo svi zločinci...
Solidarnost sa svim zatvorenicima
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Proces protiv Zavjere Vatrenih Ćelija - pravosudni, zakonski i represivni potezi države protiv ove anarhističke organizacije - traje već 7 godina, i još dalje se vodi.
20. aprila 2016., nakon 7 godina (od prvog hapšenja 2009.), 22 druga suočit će se s drugostupanjskim suđenjem u zatvoru Korydallos, Atena. Uz Zavjeru Vatrenih Ćelija bit će suđeno i drugim drugovima - dvostruki "ZVĆ proces" političkog-pravosudnog skupa koji će dodijeliti divovske razmjere njihovom sudskom udaru na anarhiste.
Žalbeno suđenje koje započinje 20. aprila tiče se:
1) slučaja Halandri (tri suđenja na prvostupanjskom)
2) slanje paketa bombe u novembru 2010.
3) hapšenja u Nea Smyrniji, Atena, u decembru 2010.
4) hapšenja petero članova ZVĆ u Volosu u martu 2011.
5) vatrenog okršaja s policijom u Pefkiju, Atena, u maju 2011.
6) hapšenja za dvostruku pljačku u Velventosu, Kozaniju u februaru 2013.
U još jednoj pravosudnoj inovaciji ne samo da će drugovima kojima je suđeno na prvostupanjskom sudu za navodno pripadanje organizaciji i samim članovima ZVĆ biti ponovno suđeno na žalbenom sudu, nego i šestorici optuženih za pljačku u Velventosu: Nikos Romanos, Yannis Michailidis, Dimitris Politis, Andreas-Dimitris Bourzoukos (koji je preuzeo odgovornost za dvostruku pljačku), Argyris Ntalios and Fivos Charisis (koji negira svoju upletenost). Na prvostupanjskom sudu šestorica drugova je u potpunosti odriješena krivice za navodno sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija, te njihov slučaj ni ne spada u sramotni "antiterositički" zakon 187A.
No, značenje ove policijske-pravosudne inovacije nije samo obično spajanje naizgled i praktički nepovezanih slučajeva. Ako pogledamo optužbe vrlo lako ćemo shvatiti što se dešava i nadasve zašto se to dešava.
...

20. aprila započinje drugostupanjsko suđenje ne samo protiv ZVĆ i njihovih djela, nego i protiv drugih anarhista optuženih za revolucionarno nasilje. Svi ti procesi spojeni su u jedno jedino suđenje, kako bi poslužili različitim i paralelnim sudskim manipulacijama protiv optuženih.
Što se nas tiče jasno izjavljujemo da smo naspram zakonskog procesa ove sudnice, kao i prema svim drugima, sasvim ravnodušni. Međutim, iako nas zakonska dimenzija ne zanima, želimo iskoristiti priliku da još jednom stanemo u obranu djela Zavjere Vatrenih Ćelija, da pretvorimo još jedno suđenje u arenu gdje anarhija stoji naspram neprijatelja slobode. Priliku da se ponovno suočimo s tehnokratskim lakejima Pravde i dokažemo im da su oni odgovorni za bijedu koju njihovo postojanje donosi.
Polazna točka državne represije, napad i upad u kuću u Halandriju 23.09.2009. te hapšenje Harisa Hadzimihelakisa - člana Zavjere te drugih povezanih sa slučajem ili ne, kao i masovni progon koji je uslijedio, predstavili su veliko iznenađenje bitnom dijelu anarhije. Činjenica je da je velika sjena straha uzrokovala jednu sveopću paralizu koja je pridonijela prekidu agresivne polimorfije, koja se bila odvila između 2008. i 2009., pošto su direktne akcije postepeno bile sve rjeđe.
Na nadolazećem suđenju unutar sudnice, jedan dio povijesti Zavjere Vatrenih Ćelija, koju država nastoji kazniti putem mrtvih slova stranica krivičnog zakona, koji predstavlja vrhunac represije protiv anarhističkih zatvorenika, ponovno će zaživjeti.
Brojni požari protiv države i kapitalističkih meta, bombe u domovima političara, nalozi za hapšenje, zatočeništvo, ilegala, eksplozivne naprave na sudovima, u zatvorima, bankama, domovima fašista i drugih neprijatelja revolucionarne ideje, naše su vlastito subverzivno iskustvo pošto proizlaze iz Zavjere, i kao takvo ćemo obraniti.
...

Prvo ročište od početka operacije Feniks održat će se u praškoj gradskoj sudnici češke republike 26. i 27. aprila. Sudit će se Igoru Ševcovu, anarhistu optuženom za napad na dom ministra obrane.
Tokom tog navodnog napada ništa nije oštećeno i nitko nije povrijeđen. U trenutku događaja - kojeg je ministrov sin naveo u svom prvom svjedočenju - Igor se fizički nije mogao nalaziti u blizini kuće.
Više informacija o slučaju u brošuri "Feniks se nije uzdigao iz pepela" na str. 5.
Igor je već proveo 3 mjeseca u pritvoru, a od septembra 2015. nalazi se na uvjetnoj slobodi. Dio "dogovora" je da Igor ne može napustiti Češku te da se jednom tjedno mora javljati u ured za uvjetnu slobodu.
Mogu ga osuditi na 15 godina zatvora.
Povedite prijatelje i dođite podržati druga, anarhista i velikog prijatelja Igora u sudnici!

Solidarnost je naše najjače oružje!
...

(Za žalbeno ročište 20. aprila)
„Udaljenost koja razdvaja slobodu od ropstva... je jasna...”
20. april, zatvor Korydallos, Žalbeno ročište protiv Zavjere Vatrenih Ćelija
Sudi nam se za eksplozivnu napravu pronađenu u domu u Halandriju (slučaj „Halandri”), za postavljanje bombe u stan bivšeg ministra unutrašnjih poslova P. Hinofotisa (radio je u vojsci u doba vojne diktature), u stan bivšeg zastupnika i današnjeg predsjednika Grčke banke, L. Katselija te za postavljanje bombe u ministarstvo Makedonije-Trakije, na dan Međunarodnog sajma u Solunu.
Optuženi smo i za slanje paketa-bombi ambasadama, međunarodnim policijskim-pravosudnim institucijama (Eurojust-Europol) te kancelarki [Angeli] Merkel, (tadašnjem) premijeru Italije, medijskom mogulu Berlusconiju i rasističkom bivšem francuskom predsjedniku Sarkozyju.
Na koncu, sudi nam se i za posjedovanje oružja s otežavajućim okolnostima te za sukob s pandurima u Pefkiju.
Sve to su samo neki fotogrami iz djelovanja Zavjere Vatrenih Ćelija. Mi smo otvoreno preuzeli odgovornost i stali u obranu svih naših djela, pošto smo uvjereni da se svijet ne može doseći ni molitvama ni kletvama.
Na ovom suđenju, 20. aprila, ne sudi se samo članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugim anarhistima za druge slučajeve, NEGO urbanoj gerili općenito.
U biti, sudi se odabiru oružane borbe protiv ubojitog stroja moći.
Danas, svatko tko ne shvaća nužnost oružanog anarhističkog djelovanja protiv tiranina naših života ili je krajnje naivan ili je pandur.
Svi oni koji se kockaju našim životima na burzama, u središnjim bankama, na međunarodnim susretima moćnika neće odustati od svojih službi i od svojeg blagostanja samo zato što smo ih pristojno zamolili... Jedini jezik koji oni razumiju je strah.
Naši glasovi i naše ideje postaju snažniji kada dolaze iz cijevi pištolja...
...

Doznajemo da je Gianluca Iacovacci, u kućnom pritvoru od 16. juna 2015., danas napokon slobodan, bez ikakvih mjera ograničenja... Drug je uhapšen, uz Adriana Antonaccija, zbog niza sabotaža na području Castelli Romani, za koje je preuzeo odgovornost. Prvostupanjska presuda na 6 godina smanjena je na žalbenom sudu na 3, nakon što je odbačena optužba za terorizam.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Sinoć, nakon ponoći, specijalna represivna antiteroristička jedinica, EKAM, uz druge policijske snage upala je na 1. i 4. odjel muškog zatvora Korydallos.
Najmanje 150 pandura, uz pravosudne službenike i predstavnike ministarstva pravosuđa, izvršilo je pretrese ćelija svih zatvorenika tih odjela. Zatvorenicima su ruke lisicama svezali na leđa i nije im dozvoljen nikakav vizualni kontakt s ćelijama tokom pretraga, dok je nekoliko zatvorenika pretučeno.
U ranim jutarnjim satima specijalna represivna antiteroristička jedinica, EKAM, se vratila i nasilno otela anarhističke zatvorenike Panosa Michalakogloua, Panosa Aspiotisa and Antonisa Stamboulosa te ih premjestila na atenski Odjel za premještaj zatvorenika u ulici Petrou Ralli. Kasnije je još nekoliko zatvorenika doživjelo progon. Zatvor je ostao zaključan do 11 sati ujutro.
Po posljednjim informacijama Panos Michalakoglou je premješten u zatvor Nigrita (kraj Serresa, sjeverna Grčka), Panos Aspiotis u zatvor Nafplion, a Antonis Stamboulos u zatvor Larissa.
...

U srijedu 13. aprila, u pet sati ujutro, započela je operacija katalonske policije Mossos d'Esquadra, pretresom dva doma i jednog skvota u četvrti La Salut, "Blokes Fantasma", dok je oko dvadesetak stanara zadržano na policiji dvanaest sati.
Osim haračenja i uništavanja kojima su popraćene sve policijske pretrage, u ovoj je operaciji uhapšena i jedna drugarica, već uhićena u kontekstu operacije Pandora, i za koju je 11. aprila izdan europski nalog za uhićenje na temelju optužbe za sudjelovanje u eksproprijaciji banke u Njemačkoj.
Nakon njenog premještaja na Španjolski nacionalni sud, sudac Eloy Velasco naložio je istražni zatvor te je premještena u zatvor Soto de Real. Pošto je već optužena u sudskom procesu Pandora (u pripremi) i budući da je izrazila želju da ne bude izručena Njemačkoj, obrana se pozvala na "uvjetovanost" europskog naloga za uhićenje, tražeći da bude zadržana u pritvoru u španjolskoj državi dok je u toku navedeni proces. U maksimalnom periodu od dva mjeseca (koji se može produžiti na još jedan) Visoki sud bi trebao odlučiti da li će izručenje naše drugarice njemačkim vlastima biti privremeno suspendirano ili ne. Iz njemačke štampe doznajemo da je povezuju s eskproprijacijom koja se odvila prije dvije godine u gradu Aachenu, tokom koje je, opet po riječima štampe, napadačka grupa odnijela značajnu svotu novaca iz banke, bez ranjavanja i nanošenja osobnih šteta.
...

"22. mart - Arese (Milano). Zapaljene dvije antene mobilne telefonije. Napasti sistem telekomunikacija i društvo kontrole. Solidarnost i suučesništvo na djelu s anarhističkim zatvorenicima."
Izvor: informa-azione

Moderno kapitalističko društvo je društvo kontrole.
Zato što se sistem bavi beskonačnim i totalnim pokušajem održavanja normale svakodnevnog društvenog života. U takvim uvjetima kontrole tehnologija nadzora mora biti prisutna, pošto je tehnološki razvoj izravno povezan s progresom autoriteta i njegovog načina nametanja.
Država i kapital, kao aktivni korisnici tehnologije, oblikuju taj oblik nadzora u svrhu profita i svojeg vlastitog budućeg nametanja. Od nadzornih kamera u velikim gradovima i javnim prijevozima za sigurnost onih "koji ništa ne skrivaju" (i zato radije sve pokazuju) do telekamera na radnim mjestima kako bi se "osigurala" produktivnost i normala u potrošačkim procedurama. I od novih biometričkih osobnih iskaznica do osobnih dosjea svih nas, kreiranih na temelju posjećivanja internet stranica, preferenci, slušane glazbe, pročitanih knjiga, financijskih transakcija, informacije koje pohranjuju razne velike kompanije koje su identificirale veći dio naših života s ciljanim oglasima i promocijom proizvoda za potrošnju.
...

2. aprila jedan drug iz Caserte primio je obavijest o istrazi, koju je pokrenulo tužilaštvo iz Genove, zbog kršenja članaka 610 kr.z. (osobno nasilje), 110 kr.z. (sudioništvo u kršenju zakona) i 112 kr.z. (otežavajuće okolnosti) u vezi događaja u Genovi 30. oktobra 2013. Tog je dana održano suđenje protiv Nicole Gaia i Alfreda Cospita, uz solidarno prisustvo kako unutar tako izvan suda.
Danas 6. aprila isti je postupak pokrenut protiv jednog druga iz Cesana (Rim).
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

31. marta je osam stražara, uz pratnju narednika zatvora Koridallos, vrlo nasilno i noseći lisice upalo u ćeliju anarhista A. Staboulosa, T. Theofiloua i P. Aspiotisa, kako bi prisilili potonjeg na premještaj u zatvor Navplio. Nakon što je Aspiotis odbio, jasno im dajući do znanja kako se neće pokoriti toj osvetničkoj naredbi premještaja, zato što mora ostati u Koridallosu zbog posjeta svoje obitelji i nadasve svoje tromjesečne kćeri, stražari su se udaljili.
Danas, 4. aprila, zatvorska upraviteljica Victoria Marsioni pozvala je svu trojicu da odgovore na optužbe za neposluh, prijetnje i nasilje protiv zaposlenika zatvora te za vrijeđanje istih, za koje su prva dvojca odriješeni, dok je P. Aspiotis poslan u petodnevnu izolaciju zbog neposluha i prijetnji zatvorskim zaposlenicima. Po riječima upraviteljice Victorie Marsioni, kazna će biti izvršena u zatvoru Navplio, tako neće doći do novog skandala oko odvratne situacije u disciplinskim ćelijama Koridallosa, koja je otkrivena prije dvije godine i od tada se nije ništa izmijenilo. Panagiotis za sada ostaje u Koridallosu te je izjavio da neće prihvatiti premještaj.
...

Danas 30. marta Visoki sud je obavijestio advokate drugova da su anarhisti Monica Caballero i Francisco Solar osuđeni na 5 godina zatvora zbog nanošenja "povreda", plus 7 godina zatvora zbog "štete u svrhu terorizma", sveukupno 12 godina pojedino. Razriješeni su optužbe za "pripadanje terorističkoj organizaciji i zavjeru" protiv samostana u Montserratu.
Naspram presude protiv naših drugova imamo zadatak da proširimo borbu i solidarnost, štiteći naše veze i naše ideje, odbijajući da će njihov svijet biti sveden na četiri zida koja će ih zaključavati.
Snage našim zatvorenim drugovima, uvijek prisutni u našim borbama i u našem svakidašnjem životu.
Ne postoji "unutra" niti postoji "vani", postoje samo neprijatelji države i autoriteta.
Smrt državi i dug život anarhiji!
...

Smatramo da nije potreban nikakav posebni razlog za destruktivno djelovanje koje manifestira mržnju i bijes protiv jednog od najstarijih mehanizama represije koje je ljudsko krdo stvorilo, da bi i on postao još jedno jamstvo sigurnosti i stabilnosti. K tome, kako bi mogla stoljeća represije, kazni, krivice, nemilosti i nametanja biti ukorena i dobro analizirana u jednoj jedinoj izjavi o preuzimanju odgovornosti? Trebali bi nam brojni tomovi knjiga da izložimo samo i najmanji dio dokaza te degeneracije života koja se zove religija, koja je uvijek promovirala slabost, rezignaciju, teror, izumiranje i izobličavanje, besramno sramočeći kroz vlastiti paradoks život i njegove pobornike, šireći svukud klicu krivice, protiv budućosti, i doprinoseći stvaranju amputiranih vjernika koji su voljni kleknuti pred svakim propovjednikom istine i štovati bič grijeha.
Kroz ovih nekoliko riječi svatko može shvatiti religijski doprinos u uspostavi autoritarnih društava i masovnog života koji se razvija duž kolosijeka svakidanšnjeg života nesigurnih osoba, odvojenih od vlastitih želja i strasti, osuđenih da nose teret svetog ideala, koji je uveden božanskim primjerom neporecive logike, koja u nastavku predstavlja maternicu današnje znanstvene doktrine... Osim toga, bitan doprinos svake religije u stvaranju oholosti i apatije jednostavno ne može ostati u sjeni, pošto božanstvena tvar koja proizlazi iz religioznih osoba kao jednosmjerna ulica može rasti samo uz dodijeljivanje i zastupanje.
Zato je napad na vjerske strukture sastavni dio sveopćeg rata koji vodimo protiv postojećeg sistema. Rata s posljedicama s kojima su se drugovi, na različitim mjestima i periodima, suočavali i još suočavaju... Neki od tih drugova su Monica Caballero i Francisco Solar, osuđeni zbog bombaškog napada na katedralu El Pilar u Zaragozi. Želeći izraziti naše suučesništvo sa zatvorenim drugovima razbili smo prozore i podmetnuli požar u dvije crkve:
- manastira Svih svetaca u Kallitheji
...

u srijedu navečer 30.03.2016. zapaljena su dva vozila ispred zidova zatvora Saint Gilles: jedan veliki auto u vlasništvu euro-parlamentaraca i jedan luksuzni auto u vlasništvu jednog službenika NATO-a.
Protiv militarizacije Bruxellesa, za slobodu.
Solidarnost s anarhistima Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

11. marta prerezali smo žice linije Avilés / Xixón u oba smjera. Žice su prerezane kod grada Villabona, gdje su uhapšeni naši drugovi Monica i Francisco, što je izazvalo pad napona na liniji i prekinulo željeznički prijevoz te dovelo do velikih kašnjenja i ekonomskih gubitaka. Cilj djela je slanje toplog revolucionarnog zagrljaja našim drugovima uoči suđenja/farse koje organizira španjolska država.
Ispisano je i nekoliko solidarnih slogana na dvjema oznakama zatvora - koje označavaju mjesto zatočeništva.
Ljubav prema slobodi i mržnja prema onima koji je oduzimaju.

Nekoliko anarhističkih pojedinaca
...

U noći između 8. i 9. marta 2016., koristeći odbačeno smeće i zapaljive proizvode, zapalili smo pročelje ureda arhitekta u Archiju, ulica Voltaire 5, u središtu Montreuila-sous-Boisa.
Na svom web-siteu Archi 5 se razmeće svojim postignućima, prošlim i budućim, među kojima se, među običnim zgradama, ističu i ovi jezivi projekti:
Zatvor u Bourge en Bressu, u Draguignanu, u Mont de Marsanu, u Rennesu, u Conde-sur-Sartheu i Vendinu, ured pravosudne policije u Cergy-Potoiseu, policijska stanica u Clichy-sous-Boisu, Viši sud u Chartresu, centar za imigrante francuske Polinezije na Tahitima.
Posvećujemo ovo djelo svima koji se bore za slobodu i protiv autoriteta, nadasve anarhistima Monici Caballero i Franciscu Solaru, koji u kandžama španjolske države, riskirajući teške presude, nisu nikada porekli ni riječ svojih ideja i svoje biti.
Zapalimo zatvore.
Zapalimo njihove graditelje.
...

"Tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne prouzrokuje samo velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze, naglašava da ne postoje granice i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza" - Riječi drugova iz Brazila u izjavi za preuzimanje odgovornosti za podmetanja požara u znak solidarnosti s Monicom Caballerom i Franciscom Solarom

Rano u subotu 12. marta detonirali smo zvučnu bombu ispred ureda za upravljanje autocestom, "Vespucio Sur", u središtu Santiaga. Odlučili smo da naša meta bude jasna i da izvršimo napad u trenutku kada nema prolaznika, zato što smatramo nepoželjnim raniti osobe koje nemaju nikakve veze s metama naših napada.
Smatramo da borba protiv civilizacije se ne treba razlikovati, ili odvajati, od borbe protiv svih oblika autoriteta. Utvrdili smo da poduzeće za upravljanje autocestom predstavlja važne arterije koje stvaraju mrežu dominacije, olakšavajući napredak civilizaciji, dok sebe obogaćuju kroz nametanje urbanizma koji služi interesima moći.
Kako sadašnjost tako i prošlost dokazuju da su se zameci iz kojih se rađa autoritet razvili u zajednicama koje su postojale prije civilizacije, a manifestirali su se u grupama koje su ostale izvan civilizacije. Zato je naša borba u srži ANTI-AUTORITARNA. Zato osjećamo potrebu da se distanciramo od samozvanih "eko-ekstremnih tendencija" koje promiču indiskriminirani napad, oprečan ideji "protiv svih autoriteta". Takve ideje nisu ni "evolucija" ni "radikalnije", nego su u biti suprotnost. Nismo zainteresirani za virtualne polemike s njima, preferiramo dijalog s našim drugovima putem djela.
Naši drugovi su oni koji se postavljaju, životom i djelima, kao neprijatelji svih oblika dominacije, i sprovode u djelo svoju solidarnost s drugovima, koji ostaju dostojanstveni i borbeni čak unutar kaveza moći.
...

U noći 9. marta postavili smo zapaljivi napravu u podružnicu banke Santander u ulici Ramiro Barcelos. Naš povod za urotu, a zatim za napad bila je solidarnost i suučesništvo s anarhistima iza rešetaka, koji unatoč brojnim danima u zatočeništvu još i dalje hodaju visoko uzidgnute glave, ponosni na svoje ideje i uvjerenja.
Kao odgovor na poziv solidarnosti s drugovima Monicom Caballerom i Franciscom Solarom organizirali smo se tako da naša želja za izražavanjem solidarnosti postane vatra koja će stići do drugova, suočenih sa suđenjem pod optužbom za terorizam, a posebice za napad na baziliku Pilar u Barceloni, za što je zatraženo 44 godine zatvora.
Ima mnogo razloga i motiva za napasti banku Santander. Na primjer, osim što predstavlja španjolsku državu (koja je otela naše drugove), na ovom su području rukovodili novcem Augustusa Pinocheta, slijedeći vojnu diktaturu u Čileu. Na koncu, te su činjenice samo detalji koji osnažuju naš bijes...
Svaka bankarska institucija koja pokušava sakriti svoje genocidne namjere "kulturnim projektima" ili nekim drugim pseudo-humanim pojmovima predstavlja sistem koji samo nadahnjuje naše gađenje.
Podružnice banke Santander ovih su dana već dva puta napadnute, u Santiagu, Čile, i u Buenos Airesu. Oba napada počinjena su u znak solidarnosti s Monicom i Franciscom. Ta tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne samo da prouzrokuje velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze te naglašava da granice ne postoje i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza.
Ovim solidarnim djelom za Monicu i Francisca, šaljemo istovremeno i pozdrave drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija i njihovim obiteljima, koji su suočeni s još jednim suđenjem. Njihova snaga nas nadahnjuje da svaki dan nastavimo tražiti vatru koja će obasjati tamu.

Srušimo zatvorske zidove.
Zapaljiva solidarnost s Monicom i Franciscom
...

U ponedjeljak 7. marta, između 2 i 4 popodne, na dan suđenja koje namjerava pokopati živote (tužiteljstvo traži 44 godine) anarhističkih drugova Monice Caballera i Francisca Solara, koji se nalaze u istražnom zatvoru već više od dvije godine, sabotirali smo nekoliko bankomata banke Santander (izvorno španjolske) čekićem, bojom i zvučnim bombama u slijedećim podružnicama:
Calle 13-32 La Plata
Boedo 805
Moreno 2300 Capital
Ostavili smo osvetniče letke za naše drugove.
S ovom gestom solidarnosti stajemo uz sve koji se suočavaju s moćnicima i njihovim svijetom.
Sloboda za Monicu i Francisco!
Ljubavi i ohrabrenja... dug život sabotaži!
Izvor: 325

Drug Joaquin Garcia, uhapšen novembra 2015. pod optužbom za bombaški napad, prije par dana napao je bivšeg šefa tajne službe diktature, koji se nalazi u istom zatvoru zbog "kršenja ljudskih prava".
Joaquin je uhapšen s Kevinom Garridom, zbog napada na školu za zatvorske čuvare i na policijsku stanicu. Za ovo posljednje djelo odgovornost je preuzela "Međunarodna Urota za Osvetu/Ćelija Gerasimos Tsakalos".
Drug je pretukao to kopile, udario ga u glavu i ozlijedio mu lice, i sada pati tvrdeći da je žrtva.
Solidarnost s Joaquinom i Kevinom!
Dug život anarhiji!
Izvor:325

USTANIČKA SOLIDARNOST
S MONICOM CABALLEROM
I FRANCISCOM SOLAROM

Od 8. do 10. marta vodit će se suđenje protiv dvoje
drugova, optuženih za bombaški napad
na baziliku Pilar, simbol
crkvenog fašizma i vlasti,
u španjolskoj državi.
Širimo solidarni napad
širom svijeta djelima pobune protiv
moći civilizacije.

DIREKTNA AKCIJA
AUTONOMIJA
SOLIDARNOST
INTERNACIONALNOST

FAI - Neformalna Anarhistička Federacija
IRF - Međunarodni Revolucionarni Front
Izvor: Act For Freedom Now!

U vezi međunarodnog poziva na solidarnost s Monicom i Franciscom, šaljemo ovih nekoliko riječi, napisanih našim suučesničkim srcima...
Od 8. do 10. marta održat će se suđenje protiv drugova Monice Caballero i Francisca Solara, na Vrhovnom sudu u Madridu. Optuženi su za podmetanje eksploziva u baziliku Pillar u Zaragozi. Izjavu o preuzimanju odgovornosti potpisao je "Ustanički komando Mateo Morral", koji po riječima optužnice pripada Koordiniranim Anarhističkim Grupama, odnosno španjolskom odredu Neformalne Anarhističke Federacije (FAI/IRF).
Hapšenje Monice i Francisca, 13. novembra 2013. predstavljalo je samo početak niza antianarhističkin ekspedicija španjolske države (Operacija Pandora, Operacija Pinata). Njihove mete bili su prijatelji i drugovi dvoje zatvorenih anarhista, te anarhistički kolektivi i skvotovi. Uhapšeno je više od 40 osoba.
28. oktobra 2015. španjolske su vlastiti odlučile produžiti ostanak Francisca i Monice za još dvije godine, usred stalnih premještaja, u pritvorskom režimu FIES3 (specijalni zatvorski uvjeti). Javna tužiteljica je već predložila 44 godine zatvora za svakoga, kada je u svojom zlobnom izlaganju, koristeći se međunarodnom teror histerijom, nakon ISIS-ovog napada na Pariz, usporedila anarhističke ćelije s djelima džihadista!!!
Monica i Francisco su se već nalazili na "crnoj listi" vlasti, pošto su već bili u čileanskom zatvoru zbog "Slučaja Bombas"...
Mi nismo advokati da bi govorili o dokazima tog slučaja... ali znamo da je bomba u crkvi oslobađajuće djelo... Svaki hram je spomenik porazu Čovjeka.
Na tisuće strašila u haljama zgrću brdo para uspavljujući poslušne mase vjernika. Prodaju mjesto u njihovom lažnom raju, dok se oni sami voze u limuzinama, privatnim avionima i luksuznim jahtama.
Nude mrvice filantropije; a istovremeno su njihovi privatni bankovni računi natrpani novcima u istim onim bankama čije dionice posjeduju...
...

Izjava dobivena 11. februara 2016.
Prenosimo nekoliko riječi anarhističke drugarice Monice Caballero u vezi logike i funkcioniranja odjela poštovanja (m-R) u višestrukim zatvorima španjolske države. U svrhu neposredne kontrole zatvorenika i uz preventivnu izliku "rješavanja" tenzija između pojedinaca u-prisilnom-suživotu, ti odjeli u stvari imaju cilj da izbjegnu ozbiljne probleme između zatvorenika i institucije, blokirajući pobunjenički impuls ili ponašanje koje dovodi u pitanje nametnutu slogu. I radeći na temeljima podvrgavanja pravilima i protokolima za održavanje reda, traže sudjelovanje i suradnju s logikom "izvana", pošto je projekt zatvora vitalni dio sistema u svojoj cjelini, kroz koje on reproducira iste oblike postojeće Dominacije.
Podsjećamo i da će se Monici Caballeru i Franciscu Solaru suditi 8., 9. i 10. marta na madridskom ogranku Nacionalnog suda. Kao i u svim tim procesima dugogodišnjeg istražnog zatvora, kroz koje su prošli dostojanstveno i dosljedno, drugovi su i u ovom slučaju sami. Sva naša mržnja policiji i sucima, i sistemu koji štite, i sva naša revolucionarna borbena ljubav našim drugovima i svima koje progone i zatvaraju države. Neka solidarnost uvijek bude naša odgovornost. Sloboda za sve!
Srušimo svaki zid, smrt državi, dug život anarhiji.
[Trenutno se drugovi nalaze u zatvoru Villabona, no ubrzo će biti premješteni u madridske zatvore]
Barcelona, 10. februar 2016.
RIJEČI MONICE CABALLERO


...

Nešto zaista neshvatljivo se zbiva oko suđenja za pokušaj bijega iz zatvora Korydallos, protiv Zavjere Vatrenih Ćelija...
Dvoje od okrivljenika, Athena Tsakalou i Evi Statiri ne mogu biti prisutne u sudnici tokom suđenje zbog određenih mjera ograničenja koje su im nametnute nakon uvjetnog otpuštanja iz pritvora.
Već se tri puta desila ista stvar: sudac ih prozove imenom kako bi zabilježio njihovo prisustvo i svaki put uslijedi isti dijalog. Advokati obrane moraju objasniti da se obije žene nalaze na uvjetnoj slobodi i da ako prekrše mjere ograničenje ponovno će biti uhapšene. Mjere ograničenja su za Athenu Tsakalou, koja živi na otoku Salamina, kućni pritvor, a Evi Statiri pak nije dozvoljeno udaljiti se više od 1 km od kuće.
Od početak procesa, mada suđenje još nije započelo, Christos Tsakalos je iznio svoju zabrinutost o ovom apsurdu, a danas je njegov brat, Gerasimos, izjavio da suđenje neće započeti dok njegova majka i žena ne budu prisutne.
Advokati obrane su se u više navrata obratili sucu sa zahtjevom o dogovoru kako bi okrivljene mogle prisustvovati suđenju, ali je sudac izjavio da to ne spada u njegovu nadležnost.
Dok se očekuje odluka koja će odlučiti da li će moći prisustvovati vlastitom suđenju - i naravno, postoji pitanje kako to dostići u ovakvim okolnostima - one, već uhapšene i zatvorene, sada se nalaze u novom režimu zatočeništva, koje im oduzima pravo da prisustvuju vlastitom suđenju. Athea Tsakalou je i dalje u kućnom pritvoru, a Evi Statiri se morala podvrgnuti štrajku glađu kako bi bila otpuštena iz zatvora.
...

15. februara započelo je suđenje za plan bijega Zatvora Vatrenih Ćelija. Pod suđenjem je 28 osoba, uključujući članove naše obitelji i druge osobe koje nemaju veze s tim slučajem.
Kao Zavjera Vatrena Ćelija preuzeli smo odgovornost za plan i njegovu praktičnu/tehničku pripremu (oružje, eksplozive, rakete, ukradena vozila) pronađenu u skrovištu organizacije.
No, odgovor na pitanje što nas je navelo na bijeg, suci i panduri neće pronaći ni u pronađenom oružju, ni u eksplozivu, ni u dešifriranim porukama.
Svatko tko čuje zveckanje okova na sebi, lanaca nazvanih sloboda, može pronaći odgovor. "Sloboda" koja je zamijenjena kablovima, uređajima i ekranima... "sloboda" koja nosi masku sretnog roba... Ali iza maske se ne nalazi ništa stvarno...
Život je gušenje ucjenom financijske tiranije, potplaćenim znojem u tamnicama rada, to su pendreci, suzavci i metci represije...
U međuvremenu, s neba pada smrt s bombama koje pretvaraju čitave zemlje u masovne grobnice, mala djeca se utapaju na obalama Egejskog mora i na tisuće osoba ugurava se u koncentracione logore...
Istovremeno, laž se pretvara u istinu kroz novinarsku propagandu, tehnologija kontrolira naše trenutke i emocije, spektakl blještavo oblači našu samoću, i Zapadni čovjek postoje krvnik i žrtva vlastite amnezije, pošto zaboravlja što znači slobodan život. To je odgovor ne samo na pitanje zašto bi netko trebao pobjeći iz zatvora, nego i zašto bi postao bjegunac zakonskog života poslušnog bića...
Ta razmišljanja su potaknula naš izlaz. Kad bi mogli, prokopali bi za naš bijeg zidove vlastitim noktima i iskopali oružje u svrhu slobode i revolucije. I nema veze koliko pokušaja će propasti ili koliko će se glava slomiti o zatvorske rešetke, na koncu će rešetke popustiti.
Zato što se naslijeđe ne može brojati ni oružjem ni eksplozivom, nego vjerovanjem da se ovaj svijet mora uništiti, kako bi dozvolili slobodi da procvjeta...
...

Plan.
Anarhističkom "prostoru".

I. Poziv
Svaki poziv na djelovanje, kao što je bio Crni Decembar, je pokušaj koordinacije naših snaga. To je ulaganje napora u prekid normalnog toka realnosti. To je plan za njenu okupaciju našim vlastitim obilježjima, kako bi je izvrnuli. To je naša želja za anarhijom sada i ovdje, i naša sposobnost da se suočimo sa snagama reda. To je prilika za osobe, koje se poznaju ili ne, da se susretnu na polju djelovanja i da pokušaju prodrijeti u palače države, organizirano i iznenadno. To je međunarodni znak suučesništva svim drugovima unutar i izvan zidova, koji jača našu solidarnost. To je anarhistički dogovor koji potvrđuje da postoje osobe na svim uglovima zemlje, koje mada ne govore istim jezikom, ipak koordiniraju otkucaje svojih srca, usklađuju svoj pogled gledajući neprijatelja, stišću svoje šake, navlače kapuljaču i napadaju društveni motor vlasti, njegove strukture i odnose.
Poziv na "Crni Decembar" je imao takve trenutke...
I što sada? Povratak u normalnost?
Svaki poziv na djelovanje može biti samo jedan snimak pobune koji se ponavlja, čekajući iduću godišnjicu, iduću priliku, idući "Poziv", ili se pak može pretvoriti u sastanak s poviješću...
Za sve one kojima anarhija znači "iza sebe sam ostavio spaljene mostove kapitalucije i društvenog mira", anarhističko djelovanje ne posjeduje datume početka ili završetka.
Zato, ulog u "Crni Decembar" danas otvara još jedan veći ulog. Ulog za sve one čiji je kalendar napada zaustavljen na danas, sada i ovdje. Izazov za stvaranje autonomnog anarhističkog pola za organizaciju anarhističke urbane gerile.
II. Sjećanje nije smeće
"Crni Decembar" je bio otvoreni poziv svima, ali ostao je zapamćen nadasve kao referentna točka za ustanike, anarho-nihiliste, mlade drugove, izvan redova, "problematične", protiv države (i djelomično protiv inercije službenog "anarhističkog prostora", protiv njegove pacifističke transformacije).
Nećemo mnogo reći o pozivu na "Crni Decembar". Svaki poziv na djelovanje je epizoda jedne opsežnije povijesti koja joj prethodi i možda akcelerator jedne perspektive koja slijedi.
Ne bi bilo nikakvog "Crnog Decembra" da nije bilo novembra, oktobra, septembra... ne bi bilo nikakve urbane gerile da nije bilo sukoba na prosvjedima, barikadama i molotovljevih koktela; ne bi bilo nikakve pobune 2008. da nije bilo požara i napada u prethodne tri godine; ne može biti perspektive ako ne postoje sjećanja.
Kroz vrijeme, iz anarhije se - unutra - rađa njeno anarhističko prevladavanje. Rađaju se pravci (anarhistički individualizam, anarho-nihilizam, ustanička anarhija itd.) s oštrijim uglovima, koji odabiru da se kreću prema rubovima pokreta, "prostora", revolucije...
Ponekad takvi pravci djeluju kao detonator za anarhiju, podižući rampu za anarhistički napad, ponekad međusobno se izjedajući umišljeni i oholi...
U Grčkoj je pojava heretičkih pravaca unutar "prostora" stara kao i sam "prostor"... Pravci koji ili propadnu i pretvore se u kružoke umjetničkih intelektualaca (npr. situacionisti), ili se pak asimiliraju i integriraju u službeni "prostor"... No, većina njih su ipak ostavili svoj trag u povijesti bez kraja.
2005. je grupa ljudi javno istupila, na vrlo vidljivi način (plakatima, časopisima, sudjelovanjem na susretima), podržavajući jačanje anarhističkog nasilja, sloganom "misli revolucionarno - djeluj nasilno". Danas to liči na najorganiziranije i najstalnije javno prisustvo. Ustanička tendencija koje ne cilja samo na državu i na vlast, nego i na suučesništvo društvene apatije. U međuvremenu se pitanje odbijanja posla javno otvorilo, oružanim pljačkama banaka kao ekstremom... U biti, parcijalna tema odbijanja posla još sjaji u očima i danas predstavlja uvod u raspravu o širenju anarhističke urbane gerile. Iz te šireće pokretljivosti (požari, pljačke, napadi, skupštine kao Koordinacija Djelovanje) rodila se, u januaru 2008., Zavjera Vatrenih Ćelija.
Zavjera Vatrenih Ćelija pojavljuje se kao organizirani izraz jednog heretičkog anarhističkog pravca, koji je jasno usmjeren na oružanu borbu, anarhistički individualizam, nihilizam, na revoluciju svakidanjeg života i kritiku cjeline država-društvo.
Naravno, nije se iz tog pravca rodio ustanak u decembru 2008. Pobuna ne može biti nečije vlasništvo.
Ali je nadasve taj pravac ubrzao neke od najžešćih konflikata koji su se odvili u decembru 2008., pošto su male jezgre strukture već djelovale koordiniranim napadima.

24.02.2016. započinje drugostupanjsko suđenje protiv anarho-komunista Tasosa Theofiloua za pljačku Alfabanke u Naousi, na otoku Parosu. Unatoč neodrživosti optužnice, Tasos je osuđen na 25 godina zatvora i sada se suočava sa "žalbom" tužitelja, što znači da će mu ponovno biti suđeno, ovaj put za optužbe koje su na prvostupanjskom suđenju odbačene (sudjelovanje u ZVĆ i ubojstvo).
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU TASOSU!
Nova adresa:
Anastasios Theofilou
Dikastiki Filaki - Korydallou D’ Pteriga,
T.K. 18110 - Korydallos
Athens - Greece
ANARHISTI IZ PROJEKTA ACT FOR FREEDOM NOW!
Izvor: Act For Freedom Now!

31. januara koordinirali smo dva djela solidarnosti s drugovima zatvorenicima; ne samo anarhističkim zatvorenicima nego i sa svim zatvorenicima demokracije ili koji bježe pred njenom represijom.
Izvjesili smo istovremeno dva transparenta s natpisima "SOLIDARNOST S ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA" I "ZAPALIMO ZATVORE I SVE SUCE", gdje su ostali izloženi na neodređeno vrijeme. U istom smo trenutku, na jugu, zapalili vozilo poduzeća TELMEX, u vlasništvu magnata Carlosa Slima.
Nismo se vratili na mjesto djela; ta djela proizlaze iz naših iskrenih i gorućih srca u suučesništvu sa svima koji su prihvatili frontalni sukob s državom i kapitalom.
SOLIDARNOST JE NAPAD
UNIŠTIMO ZATVORSKO DRUŠTVO
SVAKI JE DAN ŠANSA ZA POBUNU
Neki anarhisti
...

U praškoj policijskoj stanici, u ulici Nad Úpadem, 14.02.2016., zapaljena su dva policijska vozila. Požar je počinjen zapaljivom napravom s tajmerom.
Odgovornost za navedenu sabotažu preuzima Mreža revolucionarnih ćelija (SRB) - Ćelija solidarne subverzije.
Vozila su zapaljena u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačákom, koji se nalazi zatočen u praškom zatvoru Pankrac, gdje je izložen stalnoj torturi.
Martin je zbog svog opiranja kapitalističkom sistemu suočen s napadom onih koji žele sačuvati kontinuitet kapitalističkog izrabljivanja. Zatvor je jedan od oblika napada. Drugi oblik je uskraćivanje odgovarajuće prehrane. Martin je vegan, iz razumljivih razloga. Ne želi jesti jaja, mlijeko i ostale proizvode koji proizlaze iz okrutnosti nad životinjama. Martin se mnogo prije hapšenja već hranio samo biljkama, odnosno slijedio vegan dijetu. Zatvorska uprava mu sada uskraćuje to pravo i odbija da pruži vegansku hranu, mada je pristup veganskoj prehrani propisan zatvorskim pravilnikom i drugi zatvorenici vegani dobivaju takve obroke. Martin je očito žrtva torture, a posljedice mogu biti ozbiljni zdravstveni problemi ili smrt.
Metode korištene za mučenje Martina Ignačáka su neprihvatljive. Ali mi se nećemo obmanjivati da se situacija može bitno izmijeniti upućivanjem zahtjeva instituciji koja sama po sebi predstavlja dio problema. Anarhisti umjesto toga odabiru direktnu akciju. Solidarnost izraženu kroz subverzivno djelovanje usmjereno protiv struktura koje muče našeg druga i jamče kontinuitet kapitalizma. A policija je dio tih struktura. Zato su meta naše sabotaže bila njena vozila, koja ih koristi kao potpornu tehnologiju pri širenju represije.
...

Pozivamo na tjedan solidarnosti s našim drugovima, Monicom i Franciscom, od 29. februara do 6. marta, kako bi informirali o njihovih situaciji i učinili je vidljivom!
NE MOGU NAS ZAUSTAVITI
8., 9. i 10. marta održat će se suđenje protiv anarhista Monike Caballero i Francisca Solar, na Nacionalnom sudu u Madridu. Dvoje drugova nalaze se već više od dvije godine u istražnom zatvoru.
Optuženi su za nanošenje štete, zavjeru i članstvo u kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma, zbog čega tužiteljstvo traži po 44 godine zatvora za svakoga.
Njihovo hapšenje bilo je prvo u nizu antiterorističkih operacija u Kataloniji, Madridu i Palenciji, nazvanih Operacija Pandora i Pinata, kada je više od 40 osoba optuženo za pripadanje toj navodnoj "terorističkoj" organizaciji.
No, koja je to organizacija?
Policijske operacije iskoristile su akronim Koordinacije anarhističkih grupa (GAC) kako bi izgradile tu imaginarnu organizaciju.
Ali, što je točno GAC?
Radi se o projektu koordinacije anarhističkih grupa u zemlji, u cilju stvaranja snažnog i povezanog anarhističkog prokreta. Koordinacija se temelji na principima solidarnosti, uzajamne podrške i direktne akcije.
Pokrenuli su javne kampanje podrške progonjenim anarhistima, a 2013. objavili su knjigu "Protiv demokracije", u kojoj su analize različitih političkih sruktura popraćene prijedlozima ponuđenih kroz prizmu individualne slobode i anti-autoriteta itd.
Osim toga, očito je da se ni u kom slučaju ne radi o terotističkoj organizaciji, pošto nijedno od djela za koja su Monica i Francisco optuženi, ili drugi optuženici iz operacija, nije počinjeno pod tim akronimom.
...

Novo suđenje za slučaj Velvedo započet će 20. aprila 2016. na ženskom odijelu zatvora Korydallos. Prvostupanjska presuda donijeta u oktobru 2014. kada smo osuđeni za dvostruku eksproprijaciju (ATE banke i poštanskog ureda) u mjestu Velvedo, februara 2013. Proces prvostupanjskog suda predstavljao je za nas period tokom kojeg smo postali još sposobniji da se stopimo sa svijetom borbe. Mogli smo se, premda samo na par sati dok je svako ročište trajalo, odmaknuti od gušećeg zatvorskog svijeta i osjetiti objektivnu snagu solidarnosti. Stalno prisustvo solidarnih drugova na ročištima za nas je značilo potvrdu da čak i u tako neprijateljskom okruženju, u kojem se posebna težina simbolizma autoriteta bezobzirno nameće, nijedan drug ipak nije sam.
Tako su nas, nakon jednogodišnjeg procesa, suci razriješili optužbe za pripadanje organizaciji ZVĆ i kaznili s 16 godina zatvora, petoricu nas, i s 11 godina D. Politisa za neposredno suučesništvo. No, premda nismo optuženi po zakonu 187A, za "terorističku" organizaciju, žalbeni tužitelj, Georgios Gerakis, odlučio je dodijeliti nas istim sucima koji će suditi na žalbenom sudu Zavjeri Vatrenih Ćeliji.
Slučajevi Volos u 2011., oružani sukob u Pefkiju, hapšenja drugova A.Mitrousiasa, G.Karagianidisa, K.Sakkasa i S.Antoniou.
U stvari, G.Gerakis prenio je pet različitih presuda na zajedničko drugostupanjsko suđenje 20. aprila. Za nas je takav pristup, koji stoji iza odabira javnog tužitelja, sasvim jasan, radi se o još jednom pokušaju autoriteta da zadrži sve anarhističke borce što je duže moguće u zatvoru, neovisno o presudi. Zato će ovo drugostupanjsko suđenje, zbog mase slučajeva, trajati najmanje dvije godine, do kada ćemo odraditi 1/3 naše prve presude.
...

15. februar: Danas započinje suđenje za plan bijega ZVĆ.
Suđenje nije započelo zato što su advokati krenuli u štrajk za svoja "radnička prava".
Iduće ročište suđenja zakazano je za 22. februar
Dug život ZVĆ-FAI/IRF (325)
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2016/02/PROJECT-GORGOPOTAMOS.jpg
PROJEKT GORGOPOTAMOS*

"Na svaki njihov napad mi ćemo snažno uzvratiti, visoko uzdignute glave. Inercija i pasivnost ne pripadaju našim karakteristikama". Aggeliki Spyropoulou

4. januara članovi ZVĆ planirali su bijeg iz zatvora Korydallos. Dan ranije panduri su onemogućili bijeg, za koji su priznali da je bio jedan od najorganiziranijih posljednjih desetljeća.
Kroz naredne dane država je izvršila veliki broj hapšenja, pretresa i premještaja, a u želji da konsolidira strah nije sprezala ni od hapšenja članova obitelji zatvorenika iz ZVĆ (Athena Tsakalou, Evi Statiri, Christos Polydoros).

ZATVORI SE NE MOGU POBOLJŠATI
ONI SE MORAJU SRUŠITI

SOLIDARNOST S AGGELIKI SPYROPOULOU
I S ČLANOVIMA VATRENIH ĆELIJA

15. januara u specijalnoj sudnici zatvora Korydallos započinje suđenje za plan bijega.

Anarhistički skvot Nadir
*rijeka u južnoj Grčkoj, 1942. grčki su partizani srušili željeznički most i na taj način prekinuli liniju Solun-Atena (Pirej, veza iz Njemačke za Afriku), kao odgovor na napad nacističke okupacione snage ubile su 16 grčkih civila (nap.prev.)
...

Po dobivenim informacija, Fabio Dusco, koji je trenutno pod suđenjem zbog pružanja pomoći Zavjeri Vatrenih Ćelija pri neuspjelom planu bijega, započeo je štrajk glađu 16. februara 2016. Fabija je nedavno iz zatvora Korydallos otela antiteroristička policija i nasilno premjestila u Pritvorni Centar u ulici Petrou Ralli, gdje bi trebao ostati dok traje suđenje. Njegov prisilni premještaj i prisilno uzimanje uzorka DNK, te napad na anarhističkog druga Panagiotisa Aspiotisa, prouzročili su trenutnu prosvjednu mobilizaciju zatvorenika u Korydallosu. Više informacija čim pristignu.
Solidarnost s Fabiom i borbom zatvorenika u Grčkoj!
Izvor: 325

Danas 6. februara naš je anarhistički drug Panagiotis Aspiotis trebao biti premješten iz zatvora Naplio u Korydallos zbog ispitivanja u ponedjeljak. Međutim, neočekivano je odveden u pritvorni centar u ulici Petrou Ralli, gdje je stavljen u izolaciju i odveden u dio bez nadzornih kamera. Tu su ga podlo napali panduri s fantomkama iz antiterorističke jedinice u pokušaju da nasilno uzmu uzorak DNK. Svinje u uniformama udarale su ga po glavi, rebrima i ostalim dijelovima tijela. Na kraju su uspjeli uzeti DNK uzorak pri drugom pokušaju, pošto je prvi put drug progutao štapić koji su koristili. Nakon uzimanja uzorka nastavili su ga udarati po rebrima kako bi na taj način dali primjer.
Ispitivač Eftychis Nicolopoulos, antiteroristička jedinica i ljevičarsko Ministarstvo pravosuđa su jedini odgovorni za ovaj napad i odgovarat će. Pokažimo im da ništa ne ostaje bez odgovora kod ljudi iz borbe.
NE ZABORAVLJAMO - NE OPRAŠTAMO
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU ANARHISTU PANAGIOTISU ASPIOTISU
TAMEIO-Atena (Solidarni fond za zatvorenike i progonjene borce)
...

PROTIV SVIH
NEPRIJATELJA SLOBODE

15. FEBRUARA
ZAPOČET ĆE SUĐENJE PROTIV
DRUGOVA IZ ZVĆ ZBOG
POKUŠAJA BIJEGA

SLOBODA ZA NJIHOVE
OPTUŽENE ČLANOVE OBITELJI
ATHENU TSAKALOU,
EVI STATIRI I
CHRISTOSA POLIDOROSA.

SOLIDARNOST SA
ZAVJEROM VATRENIH ĆELIJA I
AGGELIKI SPYROPOULOU
Izvor: 325

SVIM DRUGOVIMA ČIJA SU MI PRUŽILA TRENUTKE SLOBODE
Nešto prije okončanja suđenja za 4. uzastopni slučaj protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, i osobno protiv mene kao anarhista koji je preuzeo odgovornost za sudjelovanje u ZVĆ, želio bih reći par stvari, ali ne sudu, nego svim drugovima čija su djela doprinijela žestini i smislu Feniks Projekta.
Iz očitih razloga svi zatvoreni članovi ZVĆ pozdravljaju drugove iz Ćelije Sole-Baleno (ćelija među-prakse Zavjere Vatrenih Ćelija i Bandi Svjesti), čije nas je djelo odmah koštalo optužbe za poticanje [na grčkoma, moralno poticanje] na 4 Djela Feniks Projekta: napad eksplozivom na osobno vozilo upraviteljice zatvora Korydallos, napad eksplozivom na osobno vozilo šefa stražara zatvora Nafplion, napad požarom u indonezijskom hotelu, pismo-bomba poslana bivšem komandantu antiterorističke jedinice u Ateni.
Nadležne vlasti shvatile su naknadno da se optužbe za poticanje na napad u Indoneziji, za koji je odgovornost preuzela Bijesna Jedinica/Međunarodna Zavjera Osvete FAI/IRF, ne bi nikada mogle održati na sudu, zato je ta optužnica odbačena čak i prije nego je krenulo suđenje.
No, što se ostalih napada tiče, vrijeđaju me optužbe za koje sam optužen zato što kao anarhist ne podnosim hijerarhijske odnose bilo kojeg stupnja; s druge pak strane, te optužbe pomažu mi da shvatim kako se moć osjeća pod prijetnjom kada anarhistički gerilci, čak i u stanju zatočeništva, pokušavaju ostaviti trag i povezati se s borbom izvan zatvorskih zidova, podržavajući neprijateljska djela koja poduzimaju drugovi.
Moć se osjeća pod prijetnjom kada shvati da uvjeti zatvora nisu ni približno dovoljni da slome borbenu energiju anarhističkih zatvorenika. Samo to je dovoljno da se sastave sve optužbe za poticanje na napade. Međutim, ni u kom slučaju nije dovoljno da slome moje raspoloženje i moju volju da se povežem sa svim drugovima na borbenim pozicijama.
...

Suđenja anarhističkim zatvorenicima koji su odabrali da svoje ideje i vrijednosti pretvore u nasilni oblik, koji su odabrali da se udruže s vatrom, eksplozivima i mecima protiv Moći, su samo još jedan stupanj rata između Anarhističke Pobune i svijeta Suverenosti. Zato, pri kraju jednog takvog suđenja, trećeg po redu s kojim sam suočen zbog mojeg djelovanja kao član anarhističke grupe direktne akcije Zavjera Vatrenih Ćelija, osjećam potrebu da se moje riječi ponovno sretnu sa svakim anarhističkim drugom izvan zidova.
Od septembra 2009., kada sam skočio u protuzakonitu slobodu dok su me gonili, i odabrao da nastavim anarhističko djelovanje sudjelujući u Zavjeri Vatrenih Ćelija pa sve do sada, proteklo je šest godina. Šest godina, od kojih sam pet trčao kroz betonsko vrijeme i prostor, i gušeću stvarnost zatočeništva. Oko 1825 dana prohodao sam beskrajne kilometre u krugovima ispod komadića neba izrezanim bodljikavom žicom. Oko 1825 dana zaključan prije zalaska sunca.
Pet godina daleko od lutanja divljim ulicama anarhističkog djelovanja, daleko od tih predivnih trenutaka kada napad poremeti redovitost. Pet godina u kojima se pojava drugova, prijatelja i voljenih odražava na staklima predodređenog vremena posjeta i dana, upotpunjujući mozaik izblijeđenih portreta tako mnogo osoba koje posjeduju živući razlog da prijeđu prag zatvora nadajući se u "jednog dana ponovno zajedno".
Da, u ovih pet godina nije bilo ni jednog jedinog trenutka kada sam se osvrnuo na prošlost sumnjajući da li je vrijedilo truda. Zato jer vrijednost i ljepota anarhističke pobune se ne može zamijeniti hladnom matematikom sudskih presuda.
...

U četvrtak 5. novembra zatražilu su moje izvinjenje na suđenju koji se već 2 i po godine vodi protiv Zavjere Vatrenih Ćelija. Sudi se za 250 napada na organizacije.
U sudnici unutar zatvora, ispunjenoj sucima, kamerama, pandurima, tajnom policijom, antiterorističkom policijom, i uz prisustvo nekoliko članova obitelji i čak nekoliko prijatelja i drugova, oni sude djelima Zavjere Vatrenih Ćelija.
Ali kako strpati u prostoriju od nekoliko kvadratnih metara naša djela koja su pokušala izazvati mudru i poslušnu povijest našeg doba...
Djelo koje je prekinulo vječni san mirnog "miroljubivog" naroda na nekoliko noći, uznemirilo eksplozijom porobljene tišine metropole i našim izjavama odbilo pravila života gdje je nasilje gospodara uvijek prisutno, a mi neprekidno odsutni...
Putem naših napada željeli smo smrskati tiraniju brutalne realnosti. Namjeravali smo izokrenuti ravnotežu terora mehaničke rutine života. Pokušali smo izbrisati kompromis sa smrću uzrokovanom ropstvom plaće, tehnološke kontrole, dosade i ispraznih odnosa.
Željeli smo ratovati s "mirom" banaka, sudaca, bogatih, pandura, fašista, novinara, političara, ali i s "miroljubivim" građanima koji umjesto da traže osvetu, da se razbjesne i djeluju, sakrivaju se iza rezignacije i stare zajedno sa svojim namještajem... "Miroljubivi" i zakonima poslušni građani su najodgovorniji za sve, jer kroz svoju "mirnoću" dozvoljavaju da ružnoća vlada našim životima.
...
Čijoj će te pravdi sada suditi? Nakon što sam prošao kroz sve ceremonijalne razine pravde, tužiteljstvo-advokati-pritvor, nova gonjenja, nove optužbe, pritvori članova obitelji, svjedoka, sada traže od mene da se izvinem...
Neću im pružiti to zadovoljstvo. Ni jednu jedinu riječ neprijatelju. Odbijam da igram ulogu optuženog. Mogli su mi svezati ruke lisicama, zaključati moje godine i nebo pokriti bodljikavom žicom, nadzirati me kamerama, ali moju želja za nastavak oružane borbe gori u meni kao užareno željezo...
Jedini način da bacim krivnju na sebe bilo bi da ostanem inertan, poslušan, discipliniran, kao kućni rob koji uživa u sakatoj slobodi. Odbijam zato da se izvinem teologiji vaše pravde, koja ne trpi blasfemiju neporobljenog života. Niti ću sudjelovati u prikrivenim dijalozima među gluhima, pretvarajući se da odgovaram na svako pitanje sudaca...
Ono što ovdje pišem nije za suce...
To je za drugove, za anarhiste, za prijatelje, za buntovnike, za problematične, za memoriju borbe...
Optužen sam, uz ostale drugove Zavjere Vatrenih Ćelija i druge anarhiste, za "250 napada eksplozivom i požarom", na parlament, urede stranaka, domove ministara i tužitelja, podružnice banaka, novinarske organizacije, zatvorske zgrade, multinacionalne korporacije, vojna zdanja, crkve, policijske stanice, sudove, zaštitarske tvrtke, sigurnosne sisteme i video-nadzora, urede Zlatne Zore [neo-nacistička politička stranka], koncesionare luksuznih vozila, vladine agencije, diplomatska vozila itd.
Od prvog trenutka mog hapšenja preuzeo sam odgovornost i ponosan sam na sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija.
Preuzeti odgovornost znači Ne odustajem od oružja...
Preuzeti odgovornost znači Ne kajem se ni zbog čega...
Preuzeti odgovornost znači da strah nije pobijedio...
Preuzeti odgovornost znači da se borba nastavlja...
Izjava o preuzimanju odgovornosti je obećanje da će se zatvorena gerila vratiti na "mjesto zločina", da će on ili ona kročiti ponovno putem protuzakonite slobode.
Istovremeno je i znak suučesništva s novim drugovima da nastave s onim što je represija zaustavila. Zato što će uvijek biti ruku koje će podignuti pištolj tamo gdje je pao zatvoreniku, zato što će uvijek biti slobodnih umova i velikodušnih srca koja će nastaviti pisati drugačiju povijest ovog svijeta.
Kada odbijemo da se predamo, uz perspektive tog čina, plaše tiranine i posjednike straha.
Nakon toliko hapšenja, ispitivanja, godina zatvora, novih optužbi, teških presuda, nisu uspjeli izvući niti jedan jedini znak kajanja. Zato uzgajaju nove laži i upućuju ucjene...
Nakon što su otkrili plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, izgradili su novu verziju lova na vještice, pohapsili majke, supruge, braću, osnovali nova mjesta egzila određena za karanten sačinjena od jednog kvadratnog kilometra "slobode", zabranili svaku komunikaciju mojem bratu i njegovoj partnerici, želeći izgraditi zidove potpune izolacije...
Istovremeno, zgusnuli su maglu represije šaljući jasnu poruku našim solidarnim drugovima: "Tkogod komunicira sa zatvorenicima Zavjere Vatrenih Ćelija mogao bi se također naći u susjednoj ćeliji."

"Dok postoji jedna niža klasa, ja sam dio nje, i dok postoji kriminalni element, on je u meni, i dok postoji jedna jedina duša u zatvoru, ja nisam slobodan." Eugene Debs

Drugovi!
Danas sam dobro raspoložen (znate, naš život nije jedna ravna linija, niti kostantna, ili statična...), i oni koji me lično poznaju znaju da posjedujem prilično crni smisao za humor (ono što druge "skandalizira" meni je smiješno itd.), gotovo ciničan (pogotovo kada se govori o stvarima koje imaju veze sa "Zakonom", "Pravima", "Vlašću" itd.); zato što su to "stvari" koje ne mogu shvatiti ozbiljno (mada je moj život isprepleten sa svim tim), kolikogod te "stvari" ozbiljne bile.
Stoga, pišem ovo neformalno, s osmijehom na licu (iako govorim o ozbiljnim "stvarima") pošto je smisao za humor jedna od "stvari" koja me oduvijek održavala u "borbi". Ne mogu se prestati čuditi kada vidim/čujem političare koji pune svoja usta riječima/pojmovima kao što su "živimo po Pravilima zakona", "svi smo isti pred zakonom" itd. "Španjolski zaštitni znak" (tako to sad nazivaju) ne zna što je Demokracija (uzimajući u obzir da ni ja nisam demokrata); Zakon je "manjino-kracija" i služi samo interesima jedne kaste (sviđa mi se pojam kaste, zato jer upravo to imamo u ovoj Zemlji), a mi koji se ne smijemo njihovim vicevima smo svi "protiv sistema". Sumnja li uopće netko u to?
Tkogod ispunjava svoja usta tim riječima u ovoj zemlji je "bijedni lopuža" (ili potencijalni), zato što i "obični ljudi" - iako nisu "anarhisti" - sasvim dobro znaju da je poslovno-politička kasta (da, ona iz "okretnih vrata", slučaj Filesa i Malesa, Gal, slučaj Guertel, slučaj "crnih kartica", ERE[1] itd., itd.) opskrbila čitav pravosudni reket (C.G.P.J., T.S., T.C.[2] itd. itd,) hrpom "pisara" koji kada "sude" (ili "istražuju", "optužuju", "love") jednog od svojih, taj ulazi na jedna vrata i izlazi na druga... i da se Banke, poduzeća energije i telekomunikacija (da ne govorimo o građevinskim kartelima, prijevoza, otpada itd., itd.), MMF i "Europski Konzorcij" mogu rasipati takvom hrpom novca... da mogu kupiti svakoga i ušutkati većinu.
Najgora stvar je shvatiti kako ta endemska korupcija dovodi one najsjebanije do beskućništva, gladi, bespomoćnosti, oduzima im više školovanje... Znam da u tome nema "ničeg novog", ali nikada nije bilo čitavo to "oduzimanje i zbrajanje" svih tih podlaca toliko poznato, u eri "komunikacije"... a ipak se Političke Stranke, najveće lopuže i pljačkaši, najveće "demokrato-ubojice" i slobodo-ubojice u ovoj zemlji, i dalje pojavljuju u "anketama"... da nije zbog činjenice što vidim tako mnogo siromašnih nepismenih, marginalnih i bolesnih ljudi umirati (i trunuti) oko sebe, cinično bih izjavio: imamo političare koje zaslužujemo. Ali, zaslužujemo li doista to? Možemo li dostići samo stupanj "ozlojeđenosti"? Možemo li se samo nadati (i stremiti) Mesiji, Političkoj Stranci koja će nas "spasiti"?
Zabavlja me to njihovo nepokolebljivo pozivanje na "Ustav" (i na njihove "anti-ustavne" protivnike), "Demokraciju", poštivanje "Sudskih Odluka" (naravno, ako se njih osobno ne tiču), "istrage u toku"; i otkad je ruka Pravde uhvatila Rodriga Rata (znate, velikog ekonimista!) za vrat, stalno govore o Pravu "zatvorenika" na ugled i poštovanje...
Otkad je ovoj zemlji stalo do ugleda i poštovanja zatvorenika? Kojih zatvorenika? Da nam je ostalo imalo hrabrosti i ponosa zapalili bi sve Institucije (s njima unutra) ove zemlje i čitave Europe! Oprostite, moje nihilističko ja je ovdje izašlo... ili bolje bez onog "oprostite"...
Gdje sam ono bio stao? Ah, da, poštivanje zatvorenika? Da, vidio sam kako je čak Barcenas[3], u tih par mjeseci što se našao zatvoren na "uglednom odjelu", postao protiv sistema i govorio protiv "zlostavljanja" kojima je prisustvovao za vrijeme perioda provedenog u zatvoru... za razliku od njega, Ortega Cano[4] je davao "političke savjete" PSOE-u[5] na samim vratima zatvora (tokom jednog od svojih zatvorskih izlazaka). Vidio sam ih kako podržavaju Isabelu Pantoju[6] (kada je i ona izašla uz pogodnost izlaska)... predivno! I kako su "zajamčili" "izlaske" Jaumeu Matasu[7], mada su "suđenja bila u toku"! Da ne govorimo o bijegu Grofice ili Markize Aguirre[8] (nisam nikada dobio ta vojna, klerikalna i aristokratska prava staleža) kroz ulice Madrida.
"Zatvorenici" koje ja znam (one oko sebe) nisu tako "čuveni" i naravno oni ne dobivaju "pogodnosti izlaska" (nema veze što su odslužili četvrtinu kazne, što im je ostalo samo mjesec dana kazne, što su na smrt bolesni ili su teškog mentalnog zdravlja) ili prava, zato jer su "siromašni", "protiv sistema", "protiv ustava" i/ili "teroristi"...
Poštivanje prava zatvorenika? Nemojte me nasmijavati!! Kada se toj kategoriji zatvorenika (oni dolje lijevo, kao što bi Sub-Marco rekao) odbijaju njihovi "izlasci" i/ili prava, ne vidim staru bagru Kraljevstva (Angel Yuste Castillejos) da drži govore u Parlamentu ili daje presice pred Ministarstvom Pravosuđa.
Recite mi, indignatos! Je li vas zaista zaimaju Prava svih zatvorenika? Znate li da su ovdje prava samo komad papira? Kakva vrsta "Prava" je Iščezavanje? Ne kaže li L.O.G.P.[9] da svi zatvorenici imaju Pravo da odsluže svoju kaznu u zajednicama odakle dolaze?
Recite mi! Ne kaže li da svi zatvorenici imaju Pravo sudjelovati u svim društvenim, kulturnim i sportskima aktivnostima? A zašto ne oni iz režima F.I.E.S [specijalni režim za političke zatvorenike, nap.prev.]? Govoreći o F.I.E.S., znate li uopće što je to?
Ne kaže li L.O.G.P. da svi terminalni bolesnici moraju biti otpušteni kako bi mogli umrijeti dostojanstveno u svoj sopstevnom okruženju sa svojom obitelji i voljenima?
Ali ima još... kada "valovi" građana zauzmu ulice tražeći da se "Sovaldi" treba davati pacijentima s hepatitisom C, odnose li se oni zaista na sve građane? I na zatvorenike? Jesu li zatvorenici "građani" ili gube sva prava kada uđu u zavor?
Poznajete li slikara Jamesa Ensora? Ako ga ne poznate savjetujem vam da pogledate njegovo djelo naslovljeno "Doctrinal nourishment"... "oni dolje lijevo" smo definitivno mi: nitko... samo što nam danas sranje dolazi s TV ekrana.
No, vratimo se na Ustav (tu Knjigu svetu kao Bibliju, koju nitko od nas ne bi upotrijebio ni da zamota džoint). Mada vam može zvučati čudno, ali ja sam ga morao pročitati, uz ostalih stotina, tisuća knjiga, Ugovora i Kaznenih Zakona (stvar je u tome što je 30 godina zatvora zaista puno...), da bih vidio što ti odvratni "demokrati" kažu. Pravo na pristojan dom, posao, školovanje... razumijete? Pravo da imate prava, mogli bi reći. Zajebi!
I onda kažu da smo mi anarhisti "utopisti"... zato jer mi nismo takvi idioti da napišemo neku Svetu knjigu ispunjenu sranjima koja ne bi nikada mogli primijeniti?
Nisam nikada glasao (niti ću ikada) zato što odbijam da predam moje odgovornosti marionetama IBEX-35[10]... ali postojala su vremena kada sam se, da, borio da bi se priznala Prava zatvorenika (toliko su nas tukli da nismo više bili za ništa), ali zatim sam vidio kako su se ta Prava* strogo primjenjivala na one iz GALA, na korumpirane, na fašiste i "zatvorenike" ulizice! Kako ironično! Na tisuće zatvorenika odozdo se borilo Desetljećima samo da bi kasnije vidjelo kako se ta Prava primjenjuju samo na one odozgo.

Jedan drug iz Genove optužen je za "poticanje na kaznena djela, s otežavajućom okolnosti u svrhu terorizma" zbog jednog teksta solidarnosti s Alfredom i Nicolom. Plakat spominje i presudu žalbenog suda, u okviru suđenja za Operaciju Shadow, tokom kojeg su donijete 3 presude (između kojih i protiv istog Alfreda), uvijek po čl.414 k.z. [poticanje na kazneno djelo, nap.prev.], na 3 godine zbog objavljivanja časopisa KNO3.
Podsjećamo da će u martu 2016. biti suđeno Nicoli Gaiu i Sergiu Mariu Stefaniu, u Bologni, ponovno zbog pokušaja poticanja na kazneno djelo zbog jednog Nicolinog teksta iz 2014.
NEMA MIRA ZA ONE KOJI VODE RAT
SUUČESNIŠTVO SA SVIMA KOJI SE BORE

OBJAVOM JEDNOG NAVODNOG RATA IZMEĐU CIVILIZACIJA
POTREBNOG DA BI SE AFIRMIRALE VLASTITE HEGEMONIJE MOĆNIKA ZEMLJE
POZIVAJU K SEBI SVOJE PODANIKE U IME NACIJE ILI
RELIGIJE
STVARANJEM STALNIH IZVANREDNIH STANJA
DRŽAVA OBNAVLJA SVOJE KAZNENE ZAKONE KAKO BI JOŠ JAČE OKOVALA
OSTATKE SLOBODNIH PROSTORA

U ozračju sigurnosne paranoje, dodatno pojačanom
događajima u Parizu, jedan je anarhistički drug iz Genove
optužen zato što je javno kritizirao autore jednog teksta
koji su se distancirali od napada na inženjera Roberta
Adinolfija, kojeg su u noge ranili 7. maja 2012. Nicola i Alfredo, anarhisti
koji se još i danas nalaze u zatvoru u Ferrari.
Navedeni je tada vršio dužnost izvršnog direktora poduzeća Ansaldo
Nucleare, kraka hobotnice poduzeća Finmeccanica, oduvijek
usmjerenog na tržište rata i represije, sve do
dostizanja ključne uloge u određivanju
razvoja međunarodnih ratnih polja.
Protiv druga iz Genova je pokrenuta istraga zbog
poticanja na teroristička djela, zločin čiji se spektar kazni
neprekidno širi svakim dekretom nakon izvanrednog stanja. Još je drugova
posljednjih godina pogodio isti tip istrage,
...

Država koristi različite strategije da bi eliminirala svoje neprijatelje i svakoga tko glasno kritizira ustavni poredak.
Želi eliminirati i iskorijeniti svaki znak pobune; u tu svrhu može se osloniti na moćni pravosudni aparat koji sadrži široki spektar kazni, od lakših, obično novčanih ili uvjetnih, do teških, kao što je antiteroristički zakon, karta koja se često igra na igračem stolu moćnika. Svakome tko gleda na zatvor kao mogućnost u borbi protiv vlasti, možemo reći da sadašnji politički kontekst ga čini mogućim i mnogim drugima: mnogi ne znaju da li će se sutra probuditi u zatvorskoj ćeliji, a mi koji smo već unutra ne znamo koliko dugo ćemo ostati. S vremenom situacija postaje konfuzna, pošto smo suočeni s aparatom represije kojeg pokreću paranoja i halucinacije; i na koncu, to je samo jedan od brojnih načina vršenja moći. Brzina uzastopnih brojnih policijskih operacija pridodaje konfuziji, nadasve zato što su optužbe često "imaginarne", a sve je popraćeno spektaklom koji režiraju mediji Moći. Tkogod vrši i podržava vlast neće nikada shvatiti našu antiautoritarnu tenziju, zato što nas pokušavaju postaviti na njihovu razinu razmišljanja.
Kao što smo vidjeli, kolektivni prostori i pojedinci pogođeni represijom su raznovrsni te posjeduju različite i zajedničke točke pogleda na državu i njeno funkcioniranje, te stoga i kako se suočiti s Moći i zatvorom, kako i s kim se udružiti.
Zbog toga se često kaže da je bolje prevazići razlike i staviti u prvi plan zajedničke točke kako bi se učinkovitije suočili s napadom moći, pristup koji favorizira više pitanje količine nego odlučnost i volju, aspekte koje mi smatramo temeljnima. Poznajemo važnost udruživanja, ali pitanje je s kim. Povijest nam je jasno pokazala koliko kobne mogu biti za anarhiste posljedice udruživanja s autoritarnim grupama i/ili grupama koje podržavaju institucionalnu politiku, pošto takve grupe uvijek strema ka moći, gazeći na kraju sve slobodarske inicijative.
...

Jučer, 20. januara, izvršen je još jedan iznenadni pretres ćelija zatvorenih članova anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija (CCF) i ćelije anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa, na odjelu A zatvora Korydallos.
Pretres je vodila zatvorska upraviteljica Victoria Marsioni, koja je već prijetila članovima ZVĆ-a disciplinarnim premještanjem na druge odjele zato što su izvjesili transparent u znak solidarnosti sa štrajkom glađu anarhistice Evi Statiri.
Vjerojatno Marsioni ne djeluje samostalno, već dobiva naredbe odozgo, a ovaj posljednji pretres je samo još samo jedan element više u sistematičnom vršenju pritiska na zatvorene članove ZVĆ, kojim dirigiraju visoki službenici "ljevičarskog" ministarstva pravosuđa i antiterorističke policije.
...

21. januara 2016. Maria Theofilou otpuštena je iz zatvora Korydallos pod teškim uvjetima: jamčevinu od 5.000 eura i obavezu javljanja u najbližu policijsku stanicu dvaput mjesečno.

p.s. Brat Marije Theofilou je anarho-komunist Tasos Theofilou, zatvorenik u zatvoru Domokos, a životni partner Giorgos Petrakakos uhapšen je 24. septembra 2015.
Izvor: Act For Freedom Now!

Alfredo Cospito, iz Nukleusa Olga, u talijanskom zatvoru, opširno odgovara na pitanja Zavjere Vatrenih Ćelija, u grčkim zatvorima, o različitim aspektima anarhije i anarhizma: neformalna anarhistička federacija, crna internacionala, revolucionarna solidarnost i kampanje, međusobna komunikacija, direktna akcija kroz neposredan napad, podjele unutar talijanskog ustaničkog [insurekcionističkog] anarhizma (tzv. "klasičnog insurekcionizma" i "nove anarhije") i razlike u metodama, formalne strukture, pitanje akronima i anonimnosti djela, iščekivanja revolucije i osobnog ustanka, građanski/socijalni anarhizam, podilaženje masama i gubitak identiteta, masovni pokret, smisao skvota, reprodukcija moći u anarhističkim sredinama, anticivilizacijska nihilistička anarhija nasuprot anarhističkoj utopiji samoupravljanja i "anarhističke vladavine" svijetom, odnosi ALF/ELF sa FAI-FRI...

"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
...

Javna tužiteljica Nacionalnog Suda, Teresa Sandoval, uručila je optužbu sudu 6 Nacionalnog Suda, i otjelovila inkvizitorske razloge nadmoći nad životima Monike i Franciska.
U tezama moćnika ostaje laž da je GAC (Koordinirane Anarhističke Grupe) grupa djelovanja koja stoji iza različitih napada eksplozivom i požarom i preuzima za njih odgovornost. Tužiteljica pokušava iskoristiti u svoju korist antiterorističku histeriju koju su izazvali napadi vjerskih fašista iz ISIL-a u Europi, naglašavajući da je "ustaničkim grupama afiniteta, kao i osnovnim ćelijama džihadista, sasvim jasan njihov općeniti neprijatelj te im zato nije potreban neki viši organ da bi pokrenuli napad".
Optužba priznaje da je prilikom atentata na baziliku Pilar došlo do telefonskog poziva kozmetičkom salonu pokraj vjerske institucije, kako bi obavijestila vlasti. Misleći da se radi o šali službeni organi nisu obaviješteni te je tako naprava eksplodirala bez evakuacije crkve, i prouzročila jednom od prisutnih štete na sluhu.
Uz sve te priče o terorizmu, zatraženo je 44 godine po osobi, podijeljeno na:
- pripadanje terorističkoj organizaciji: 9 godina
- uzrokovane štete na sluhu jednoj žrtvi: 12 godina
- teroristički napad (eksplozija naprave u basilici Pilar): 18 godina
- pripremanje drugih napada (navodni posjet basilici Montserrant u Barceloni): 5 godina
Prijetnja ogromnim brojem godinama nisu ništa novo za drugove: već je u Čileu na suđenju za slučaj Bombas zatraženo 20 godina za Moniku i 25 za Franciska. Neće prijetnje španjolske države godinama zatvora zaustaviti ustanak ni volju za borbom.
Međunarodna i ustanička solidarnost za uništenje svake presude!
Vječna ljubav u pobuni prema drugovima... Uvijek u ratnoj pripravnosti, ni korak nazad!

...

Španjolska policija odlučila je nazvati svoju posljednji represivni napad na anarhističku sredinu "Operacija Led". 4. decembra uhapšeno je 5 drugova iz madridskog kolektiva Straight Edge, zbog optužbi za organizirani zločin u svrhu terorizma, za nanošenje štete i za štićenje terorizma.
Policija ih optužuje za postavljanje 4 zapaljive naprave kućne izrade u različite podružnice banke La Caixa i Bankia u Madridu, za nanošenje štete drugoj banci i trgovačkom centru u Barceloni. Za sva djela preuzeta je odgovornost grafitima ostavljenima na mjestima događaja.
Policijski pretresi izvršeni nadasve u Madridu navodno su otkrili materijal namijenjen izradi eksplozivnih naprava i baruta.
Nakon što su zadržani u policijskoj stanici, 5 drugova odvedeno je u središnji sud broj 3 Nacionalnog Suda, gdje je potvrđen pritvor za Juana Manuela Bustamantea Vergara i za Borja Marqueriea Echavea, dok su ostali otpušteni uz oko 20.000 eura jamčevine.
Režimski mediji kažu da su Juan i Borja bili navodni "vođe" i da je jedan od njih čileanskog porijekla, što pridonosi tezama koje također podržavaju prethodne represivne valove.
Sa svoje pak strane, Straight Edge-Madrid javno je najavio raspuštanje kolektiva jednom kratkom izjavom, čime samo igraju igru represije, šire državni terorizam i posredno odbacuju svaki odnos s uhapšenima, što dozvoljava nedavnoj policijskoj politici španjolske države da stvara izolaciju i nadzor.
Sve naše gađenje prema onima koji poriču svoje odnose, stavove i povijest...
Sva naša solidarnost ponosnima koji se ne kaju.
Solidarnost s Juanom i Borjom!
Juan Manuel Bustamante Vergara premješten je u drugi zatvor 17. novembra. Adresa:
Centro Penienciario Madrid IV, Navalcarnero.
Ctra. N-V, km. 27.7,
28600 Navalcarnero
Madrid - Spain

Borja je otpušten iz pritvora 20. novembra.
...

Barcelona, španjolska država: naspram napada moći, naš napad se nastavlja

Nakon nedavnih policijskih operacija protiv anarhističkih sredina mnogo je rečeno i napisano, izjave i mišljenja koja nadasve "osuđuju" represiju koju vrši vlast. Nakon posljednje represivne operacije i reakcije koje su uslijedile, i mi smatramo da trebamo izraziti našu točku gledišta.
Krenuvši od činjenice da je represija koja se odvija samo jedan logički odgovor države protiv svih onih koji se smatraju (ili ih država smatra) njenim neprijateljem, ne razumijemo izjave ispunjene osjećajem žrtve kojima se u biti (i naravno s odgovarajućim riječima) moli državu da prekine tjerati policijske horde na anarhiste, "nasumice". Da je represija neopravdana, da nas napadaju zato što "drugačije mislimo", da ne činimo ništa "loše", naravno koristeći i iskorištavajući pojam "namještaljka"... Nastoji se prikazati slika "normalnosti" i na sve moguće načine pretvoriti je u javnu i čistu, društveno prihvatljivu. Čini se sve da bi se distanciralo od nasilne teorije i djelovanja, padajući tako u igru moći i koristeći njihov isti jezik, prave se razlike između "dobrih" i "loših" anarhista, koje promiču iznutra istu kriminalizaciju.
Na toj točki, među "anarhistima" postoje osobe koje se ne srame dati intervjue medijima, prikazujuću jednu bijednu sliku, a što je još gore prikazujući se kao glasnogovornici "anarhističkog pokreta" (i svih društvenih pokreta), ti nadobudni političari i vođe masa čine sve što im je u moći kako bi otuđili anarhizam od svog subverzivnog i konfliktualnog karaktera, opisujući ga kao jedan običan pokret društvenog aktivizma, ispražnjen od svake teorije i prakse sukoba s moći i s postojećim poretkom.
...

Po riječima jednog članka objavljenog na OmniaTV, Ministarstvo pravosuđa nije dozvolilo anarho-komunističkom zatvoreniku Tasosu Theofilou da dovrši svoje obrazovanje na atenskom nacionalnom sveučilištu Kapodistrian, unatoč činjenici da mu je zatvorsko vijeće odobrilo kontroliran i nadziran pristup internetu. Ministarstvo je opravdalu svoju odluku temeljeći se na činjenici da studij na koji je Tasos bio upisan ne vodi do diplome, a sam članak tvrdi da je zakon očigledno krivo protumačen.
Tasosova sestra, Maria, također i dalje ostaje u zatvoru, nakon što je nasilno odvojena od svoje dvoje djece, zbog optužbe koja nije utemeljena na dokazima nego na njezinom odnosu s vlastitim suprugom i bratom, što u stvari predstavlja još jedan primjer kažnjavanja članova obitelji zatvorenika kako bi se ti isti izolirali i kaznili.
...

11. novembra, dok je fašističko smeće marširalo diljem Poljske, mi - anarhisti - odlučili smo osloboditi naš bijes protiv države i kapitala.
Izražavamo našu podršku borbi protiv represivnog sistema na svakom dijelu njene fronte.
Vjerujemo da će ovaj simbolični požar banke zapaliti radikalne vatre širom zemlje.
Solidarni sa svim zatvorenicima sistema!
Posvećujemo ovo djelo češkim anarhistima u pritvoru zbog policijske operacije "Feniks".
Neka djela govore!
Solidarnost borbom!

Grupa CRNI REDOVI
Izvor: 325

Zatvorenik Marco Camenisch premješten je zatvor polu-otvorenog tipa Saxerriet (Kanton St. Gallen).
Marco Camenisch
PF1
CH-9466 Sennwald - Switzerland
Izvor: Act For freedom Now!

16. novembra 2015. objavljeno je da je 27 osoba optuženo za slučaj planiranog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija iz zatvora Koridallos. Članovi obitelji zatvorenih anarhista također su uvršteni među optužene: Athena Tsakalou (majka članova ZVĆ, Christosa i Gerasimosa Tsakalosa) i Evi Statiri (supruga Gerasimosa Tsakalosa), što znači da će im biti suđeno.
U međuvremenu je Evi Statiri podnijela zahtjev za ukidanje jedne od mjera ograničenja koje su joj nametnute nakon otpuštanja iz zatvora. Zatražila je ukidanje zabrane komunikacije i susreta s partnerom Gerasimosom Tsakalosom, ali njen zahtjev je odbačen početkom mjeseca (3. novembra).
Izvor: 325

Od utorka 29. septembra, nakon što sam pet dana zadržana u policijskoj upravi, nalazim se zatvorena u ženskom zatvoru Koridallos. Optužena sam uglavnom za "pružanje utočišta" mojem partneru.
Naša djeca, od 2 i 4,5 godine, proživjela su trenutke nasilja tokom hapšenja njihovog oca, ali nadasve strašno iskustvo napada na njih pošto je oružje bilo upereno na sve nas, uz pretjerano nasilje dok je nas četvero ulazilo u vozilo. Ti događaji, uz nasilno odvajanje i oduzimanje roditelja, dovode njihovo mentalno zdravlje u posebno ozbiljnu opasnost.
Želim naglasiti da je moj obiteljski odnos s bratom, koji se nalazi u zatvoru Domokos, također upotrebljen kao dokaz moje krivice, kako bi donijeli odluku o mojem pritvoru. Vrijedi i spomenuti nimalo slučajno pitanje koje su mi postavili kako ispitivač tako i tužitelj, uz veliku dozu ironije, ali i kao odraz zadovoljstva što je moja krivica dokazana - Imala ja ili ne braću ili sestre i gdje se sada moj brat nalazi.
Uzimajući u obzir da ne postoje dokazi o mojoj krivici, zahtijevam okončanje mojeg pritvora kako bih se vratila djeci. Zahtijevam da se zaustavi osvetnički progon koji se vodi protiv mene, jer suočit ću se s činjenicama koje zaista postoje, a ne s onima koje se temelje na obiteljskim odnosima.
Maria Theofilou
21.10.2015.
p.s. Brat Marije Theophilou je anarho-komunist Tasos Theophilou, koji se nalazi u zatvoru Domokos, a njen partner je Giorgos Petrakakos, uhapšen 24.09.2015.
...

U petak 9. oktobra započelo je drugostupanjsko suđenje na Žalbenom sudu u Loukareosu protiv okrivljenih anarhista G. Naxakisa i G.Sarafoudisa, za pljačku koja se odvila 2011. u Pirgetosu, Larisi. Na prvom su suđenju obojica osuđena na istu kaznu od 16 godina zatvora zbog pljačke, povećanu u kontekstu terorizma uz dokaz DNK koji je pronađen na dva pokretna predmeta.
Solidarni s naša dva druga.
Act For Freedom Now!
Na mnogim jezicima, idiomima, simbolima govorimo o onima koji nedostaju. I svaka tuga i svaki bijes dobiva jedno ime, jedno lice, jednu povijest, jednu prazninu koja boli i izruguje.
Svijet i njegova povijest su ispunjeni odsutnostima. I odsutnost postaje gunđanje, jedna snažna riječ, jedan plač ili urlik.
Mi ne urličemo zbog kajanja. Mi ne plačemo zbog milosti. Mi se ne žalimo zbog pomirenja.
Mi to činimo zbog onih koji nedostaju, kako bi pronašli svoj put povratka. Tako da znaju da su ovdje, iako ih nema. Tako da ne zaborave da mi ne zaboravljamo, mi se uvijek sjećamo.
To je razlog otpora. Ustanka. Zato jer će trenutak stići, oni koji nam duguju sve platit će. Tkogod proganja platit će, tkogod zatvara platit će, tkogod napada i muči platit će.
Zato što će sistem koji su stvorili, koji gaje, štite i kojim pokrivaju zločine, pod maskom loše vlade, biti uništen. Neće biti uljepšan, neće biti reformiran i neće biti moderniziran. Bit će srušen, bit će uništen, okončan i pokopan.
Zato naša poruka nema namjeru utješiti one koje pate zbog jedne ili više odsutnosti. Zato što dijelimo istu tugu. Zato što posjedujemo isti bijes u našem želucu. Zato što premda smo različiti, postajemo isti.
To je razlog našeg otpora, razlog našeg ustanka.
Zbog ustanka i bijesa.
Zato:
Ne oklijevaj. Ne odustaj. Ne predaj se...!

Zajednice potlačenih koje se bore se bez svojih taoca boraca.

...

Kad jednom izađeš iz zatvora prva stvar koju primijetiš je da se pogled više ne sudara sa zidovima, rešetkama ili pregradama. Može lutati i gledati u nebo, bez da se spotiče o bodljikavu žicu. Zatim, broj koraka nije više određen - dvadeset do zida zatvorskog dvorišta i dvadeset nazad do ćelije. Naravno, u mojem slučaju zidovi zatvorskog dvorišta su se protezali do jedan kilometar udaljenosti od mojeg doma, a nisam mogla ni biti u kontaktu s mojim partnerom.
No, kako god bilo, za mene otpuštanje iz zatvora predstavlja prvu pobjedu protiv straha i nepravde koje nam žele nametnuti u obliku ograničenih uvjeta života.
Sve se to ne bi bilo ostvarilo bez jednog dinamičnog raznovrsnog pokreta solidarnosti, koji mi je prenosio sa svakog ugla Grčke snagu i optimizam da povijest ne pišu samo autoritarni nego i pobunjenici...
Veliko hvala svim poznatim i nepoznatim drugovima koji su slomili teror svemoguće Moći.
Veliko hvala i liječnicima Opće državne bolnice u Nikaji, a nadasve doktoru Spyrosu Sakkasu i doktorici Olgi Kosmopoulou, koji su me podržali toplinom i samo-odricanjem od samog početka.
Naravno, ne zaboravljam one koji su ostali u zatvorima i u ledenim ćelijama... Uvijek ću biti uz njih i zadržati sve trenutke koje smo dijelili sve dok se ponovno ne sretnemo...
Jer dok god bude zatvora nitko neće biti slobodan...
Sloboda svim političkim zatvorenicima
Sloboda svima u zatvorskim ćelijama
Evi Statiri
...

Doznaje se u utorak 29. semptembra da je anarhistički zatvorenik Gerasimos Tsakalos već bio započeo štrajk glađu 14. semptembra, kako bi stao uz svoju partnericu Evi Statiri. Gerasimos je bio odlučio da ne obznani odmah svoju situaciju. Podsjećamo da se nije još ni bio u potpunosti oporavio od teškog štrajka glađu kojeg je vodio uz ostale zatvorenike iz ZVĆ i anarhističku zatvorenicu Angeliki Spyropoulou. (talijanski Anarhistički Crni Križ)
Već sedam mjeseci moja partnerica Evi Statiri je zatvorena u ćelijama demokracije. Njen jedini "zločin" je njezin osobni odnos sa mnom. Istovremeno, moja majka, A. Tsakalou, nalazi se u egzilu na otoku Salamini po odluci sudske hunte.
Već sedam mjeseci vlast eksperimentira šireći krug represije na prijatelje i članove obitelji političkih zatvorenika. Njihov cilj je širiti strah u osobama koje su s njima solidarne i gurnuti urbane gerilce u jednu posebnu vrstu karantene. Vlast pokušava putem kriminalizacije prijateljskih-obiteljskih odnosa osakatiti sve veze solidarnosti koje nadilaze zatvorske zidove i hrane borbu za slobodom. U ovom trenutku policijski-pravosudni aparat vlasti testira snagu našeg svijeta, koji nije naučio saginjati glavu i kalkulirati svoje reakcije. Svaki naš korak nazad je pobjednički teren za totalitarizam zvijeri države.
...

14. septembra Evi Statiri započela je štrajk glađu zahtijevajući otpuštanje iz zatvora. Nalazi se u zatvoru bez okrivljujućih dokaza, osim što je partnerica našeg druga zatvorenika i člana Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosa Tsakalosa.
To je nije prvi put da panduri i suci šikaniraju i muče članove obitelji zatvorenika.
Nema goreg ili podmuklijeg mučenja od gledanja članova naših obitelji u lisicama i iza rešetaka zatvora.
To je njihova pravda.
Mi, kriminalni zatvorenici osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, s odjela E1 zatvora u Domokosu, odlučili smo odbijati obroke do Evinog oslobođenja.
Zatvorenici odjela E1, Domokos
...

IZJAVA EVI STATIRI NA 15. DAN ŠTRAJKA GLAĐU
U nedjelju noć, u 2 sata, odvedena sam su zatvorsku bolnicu zbog hipoglikemijskog šoka. Liječnici su tu ustanovili da je nužan premještaj u vanjsku bolnicu. Odvedena sam natrag u zatvor i kasnije, ujutro, nakon pregleda doktora Sakke i Kosmopouloua, zatvorski su liječnici zatražili moj hitni premještaj u vanjsku bolnicu. Tog sam popodneva odvedena u Opću bolnicu Nikaia, gdje sam odbila primanje svake tekućine osim fiziološke otopine, pošto je liječnike zabrinuo vrlo niski tlak. Danas, u ponedjeljak 28.09., prekinula sam primanje fiziološke otopine.
Istovremeno dok na tisuće osoba odlazi na posao, na tisuće učenika u škole i studenata na fakultete, na tisuće njih živi u slijepoj ulici ekonomske tiranije i život teče dalje kao uvijek, ja nastavljam moj štrajk glađu protiv baršunastog fašizma demokracije, koji zatvara ljude samo zato što su članovi obitelji političkih zatvorenika, i zato što se opiru strahu, ugnjetavanju i izrabljivanju.
Zahtjev za otpuštanjem predala sam prije dvadeset dana sudskom vijeću koje će morati odlučiti da li jedan ljudski život vrijedi manje od održavanja lažnih optužbi koje su u službi planova i interesa moćnika.
Klepsidra otječe...
Sistem koji prisiljava osobe da izlažu riziku svoje živote putem štrajka da bi dosegli slobodu, osuđen je na propast...
Borba se nastavlja...
Evi Statiri, 15. dan štrajka glađu,
Opća bolnica Nikaia, zatvorski odjel
Izvor: Act For Freedom Now
SOLIDARNOST ZATVORENIKA S EVI STATIRI S A-ODJELA ZATVORA KORYDALLOS
...

U noći 10. septembra oslobođen je Carlos Gutierrez Quiduleo. Uhapšen je u novembru 2013. nakon dugo godina života u ilegali. 9. septembra 2015., na sudskom procesu po skrećenom postupku preuzeo je odgovornost za niz eksproprijacija (Banka Santander 26. jula 2006., Banka Santander Valparaíso septembar 2007., Banka Security 18. oktobra 2007.). Na kraju je osuđen na 650 dana zatvora, s kaznom izračunatom na temelju zastare, pošto je proteklo između osam i devet godina (koje je drug proveo u ilegali) otkad su počinjena kaznena djela: 540 za pljačku, 109 za posjedovanje vatrenog oružja.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Sistem je ponovno pokazao svoje pravo lice, a njegova osveta poprimila je oblik nezakonitog (po njihovim vlastitim zakonima) pritvora partnerice Gerasimosa Tsakalosa, Evi Statiri.
Njen jedin "zločin" je ljudski odnos s drugom Gerasimosom Tsakalosom.
Vidite, sistem želi pretvoriti u doušnike one koje se čak ni nacisti ne bi usudili. Njihove drugove, djevojke, majke, prijatelje i članove obitelji. Kao i osobe koje se bore za individualnu slobodu, osobnu neovisnost, radost i anarhiju.
Naravno, njihov je cilj je dvosmjeran. Jedan, osvetiti se nad onima koji ne žele pognuti glavu, drugi uplašiti svakoga tko želi iskazati solidarnost i podršku zatvorenim borcima.
I naravno, zaplašiti svakoga tko misli krenuti teškim putem anarhije i uništenja sistema.
Uzvikujemo marionetama sistema šaljući poruku:
"Vi nas ne plašite nas, vi raspirujete naš bijes i jačate našu volju za vašim uništenjem".
NIŠTA NIJE GOTOVO SVE SE NASTAVLJA
NEPOSREDNO OTPUŠTANJE EVI STATIRI

anarhist Panos Mihalakoglou
Zatvor Nigrita (Serres)
Srijeda, 16 Septembar 2015.
...

"IZ ZEMLJE ZABORAVLJENIH PROTIV ZABORAVA..."
Zatvorska situacija u kojoj se nalazim već 4,5 godine, zbog osvetničke i egzemplarne kazne, stvorila je distancu između mene i vanjske stvarnosti. Uostalom, cilj zatvorske kazne, protiv svih koji se bore protiv postojećeg, je razdvajanje, oduzimanje, politička izolacija, moralno uništenje. Ali postoje uvijek rešetke koje se mogu slomiti, ili hodaš monotonim sterilnim hodnicima kaznionice ili prelaziš ukrašene ulice potrošnje društva-zatvora. U ovim zatvorskim ćelijama demokracije moja potreba za slobodom i dalje mi svakodnevno udiše život. To je moja pokretačka snaga, razmišljati, zamišljati, organizirati, djelovati. Odabir totalnog konflikta s postojećim i moć individualnog izbora, obogaćen kolektivnim iskustvom djela, su sastavci koji mogu prodrijeti u zatvor, i tada se boriš. Već 4,5 godine budim se u zatvorskom krevetu ubrzo nakon zore, mada sam često voljela spavati duže kada sam bila vani, organiziram svaki moj pokret, premda me vani često pokretala spontanost, analiziram i prosuđujem podatke (političke i osobne) samo jučerašnjeg dana, iako sam ih vani uvijek dijelila s drugovima. Već 4,5 godine budim se svakog jutra uvjerena da samo ja sama određujem moje sudjelovanje u ratu protiv svakog oblika autoriteta, i da se sloboda ne predaje... ona se osvaja.
Januar 2015.... plan koji se trebao materijalizirati, pretvoriti u nešto od krvi i mesa. Jedan korak... uzdisaj prije slobode... I ako se cilj nije dostigao... vrijedilo je ipak pokušati!
...

Protiv straha i nepravde

Od danas, 14. septembra, kalendar na zidu moje ćelije neće promijeniti stranicu. Taj će datum ostati zaustavljen sve do dana slobode.
Danas, 14. septembra, započinjem ŠTRAJK GLAĐU za moje otpuštanje; protiv straha od moći, protiv laži novinara, protiv apatije, protiv tišine...
Panduri, suci i političari okovali su moje dane za zidove ovog zatvora, ali ne mogu staviti u lance moje dostojanstvo ili moju želju za slobodom...
To je moj otpor prema svemoći vlasti koja uništava naše živote arhivirajući ih u spise ispunjene policijskim izvješćima, u istražnim uredima, to je baština kolektivne historije - borbe potlačenih koji su se usprotivili, pobunili, krvarili i još traže pravdu.
To je povratak memorije pobunjenih, otpadnika i zatvorenika koji ne zaboravljaju da se sloboda ne oduzima... nego pridobija kroz borbu...

"Moguće je održati moć nad narodom sve dok mu se nešto daje. Uzmi čovjeku sve i taj neće više biti pod tvojom vlašću." - A. Solženjicin

Evi Satiri
Ženski zatvor Korydallos
14.09.2015.
...

U zoru 2. septembra 2015. zapalili smo:
- 2 bankomata Nacionalne Banke u četvrti Galatsi
- 1 bankomat Alfa Banke u kvartu Patisia
- 1 bankomat Pirejske Banke u predgrađu Peristerije
- te razbili bankomat Pirejske Banke u četvrti Galatsi
Jedini naš povod bila je naša želja za napadom. Napasti društvo-zatvor koji pokušava ukalupiti, diskriminirati i klasificirati naše potrebe, želje i odnose, te prilagoditi ih kako bi služili njegovim ciljevima: neprekidan sistem represije i strateške manipulacije subjektivnosti i različitosti.
Rezultat koji moramo postići kao anarhisti je slijedeći: zajamčiti da mi namećemo tok našeg svijeta koji teče u ritmovima koji određuju naše anarhističke volje, daleko od svjetla strojeva moći; protiv društvene realnosti ekonomske, znanstvene i ideološke dominacije, morala tržišta i jednog svijeta koji je klasificiran i programiran da proizvodi pitanja s već spremnim odgovorima.
Protiv tog okvira dominacije odabrali smo da nastavimo ustaničko djelovanje ovdje i sada. Jasno je da će aparat moći učiniti sve što može kako bi ugušio sve što opire osiromašenju života. Kao posljedica toga moć primjenjuje najoštriju mjeru i društvenu prihvatljivu: zatvor. U tamnicama demokracije nalaze se oni koji su odabrali da djeluju na temelju svojih želja za slobodom, umjesto da prihvate sužanjstvo i nepostojanje. Anarhistički zatvorenici su naši drugovi u ratu protiv postojećeg i nećemo ih prepustiti sudbini u raljama pravosudnog usranog sistema. Ne smijemo zaboraviti naše drugove u zatvoru, ali ne smijemo ih ni idolizirati. Želimo jasno reći da se ne plašimo posljedica naših djela, niti dovodimo u pitanje i sumnju njihovu vrijednost.
...

Od 2. marta do 4. aprila 2015., desetoro zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija/FAI-FRI, Gerasimos Tsakalos,Christos Tsakalos, Olga Ekonomidou, Michalis Nikolopoulos, Giorgos Nikolopoulos, Haris Hadjimihelakis, Giorgos Polidoros, Panagiotis Argirou, Damiano Bolano e Theofilos Mavropoulos – i anarhistička zatvorenica Angeliki Spyropoulou - vodili su štrajk glađu zahtijevajući oslobođenje članova njihovih obitelji: Athene Tsakalou (majke braće Tsakalos) i Evi Satiri (majke Gerasimosa Tsakalosa), uhapšene prije šest mjeseci u kontekstu istrage plana bijega zatvorenika ZVĆ, otkrivenog u januaru 2015.
6. aprila Athea Tsakolou otpuštena je iz zatvora uz vrlo ograničavajući i stroge mjere.
Evi Satiri se nalazi još u pritvoru ženskog zatvora Korydallos, samo zato što je supruga Gerasimosa Tsakalosa. 7. septembra sudsko vijeće, na čelu sa sucem Chalevidoum, odbacilo je posljednji zahtjev za oslobođenje. Istog dana Evi je objavila otvoreno pismo u kojem najavljuje štrajk glađu od 14. semptembra, tražeći neodgodivo otpuštanje.
Prošlo je šest mjeseci otkad su me primorali da gledam nebo kroz bodljikavu žicu i da mjerim vrijeme između zatvaranja vrata moje ćelije. Sudsko vijeće je posljednjim odbacivanjem mojeg zahtjeva za otpuštanjem samo potvrdilo ono što sam već znala od prvog dana kada sam se našla u ćelijama antiterorističke jedinice. Moj pritvor nije samo osobna stvar. Moj pritvor je odraz čitave jedne represivne strategije u svrhu vladanja putem straha, te kako bi se zadovoljio osvetnički bijes pravosudnog aparata protiv političkih zatvorenika i svih onih koji odbacuju kulturu moći.
I dalje sam u zatvoru na temelju samo jednog dokaza "krivice": zato što sam supruga političkog zatvorenika, člana Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosa Tsakalosa.
I dalje sam u zatvoru zato što nisam "potpisala" potvrdu o društvenoj savijesti* i nisam odbacila mojeg partnera i naš odnos.
...

15. augusta anarhistička zatvorenica Natalia "Tato" Collado premještena je sa S.A.R.-a (Odjel Visoke Sigurnosti - izolacija) nazad na "Javni odjel", gdje se nalazi zatočena i drugarica Nataly Casanova. Tato je bila zatočena u izolaciji od 27. jula kao kazna zbog njenog buntovnog stava prema zatvorskim stražarima.
Sada joj nije dozvoljeno da ponovno dijeli ćeliju s Nataly, međutim nije više u izolaciji i vraćena je na odjel gdje su uvjeti ipak nešto manje restriktivni.
Ne zaboravimo da se drugarice Natalia i Maria Paz još nalaze zatočene na S.A.R.-u, optužene za podmetanje požara na postaju Istražne Policije za Ubojstva.
Solidarnost i ustanička srodnost sa zatvorenim drugaricama!
Izvor: 325

Suđenje za pljačku ATE banke u Filoti Florini započelo je u četvrtak 14. jula. Okrivljeni drugovi su Argiris Dalios, Fivos Harisis, Giannis Mihailidis, Dimitris Politis i Grigoris Sarafoudis.
Članovi suda su isti koji su osudili G.Sarafoudisa i G.Naxakisa za pljačku u Pirgetosu na tešku kaznu bez ijednog dokaza, samo zato jer su "anarhisti, koji su se pridružili ZVĆ i u jednom trenutku počinili pljačku"! Tu je teoriju razvila tužiteljica i iznijela je u samo 16 minuta, a sud je smjesta prihvatio.
Isti sud, s K.Economou kao predsjednikom i O.Smirlijem kao tužiteljicom, koji je sudio na 3. suđenju za slučaj Volos protiv drugova A.Daliosa i N.Romanosa, te na 2. suđenju za slučaj Pefki protiv druga G.Mihailidisa. Na ovom suđenju tužiteljica je radikalno izmijenila svoj stav. U svojem govoru nije se ograničila na primjedbe kao "anarhisti, koji su se pridružili ZVĆ i u jednom trenutku počinili pljačku i nije ga "ubrzala" na 16 minuta. Govorila je 156 minuta, nije ništa izostavila, sagledala je stvari sa svih točka gledišta, izbjegla je primjedbe, smatrala je da otisci i DNK nisu dovoljni za okriviti A.Daliosa i N.Romanosa, te se "usudila" predložiti da se G.Mihailidis odriješi optužbe za poticanje na pokušaj ubojstva, i da se pokušaj ubojstva izmijeni u nanošenje teških rana u kombinaciji s člankom 315A. Optužnica protiv G.Mihailidisa bila je neutemeljena i optužba za nanošenje teških rana je provokativno izmijenjena u pokušaj ubojstva.
Sud je u potpunosti prihvatio prijedlog tužiteljice glede A.Daliosa i N.Romanosa, a djelomično glede G.Mihailidisa, opravdavajući autore optužnice koji su teške rane pretvorili u pokušaj ubojstva. Tako sada imamo dva različita i proturječna stava u vezi prijedloga tužiteljice, a odluka suda u vezi G.Sarafoudisa i G.Naxakisa pridonijela je radikalnoj izmijeni stava tužiteljstva.
...

14. jula 2015. odgovorno zatvorsko vijeće odbacilo je i posljednji zahtjev koji je predala Evi Statiri (životna partnerica zatvorenog člana ZVĆ, Gerasimosa Tsakalosa). Unatoč činjenici da Evi nije nikada bila članica Zavjere Vatrenih Ćelija niti je bila na ikoji način uključena u plan njihovog bijega, koji je otkriven u januaru 2015., i dalje se, od 2. marta 2015., nalazi u pritvoru zatvora Koridallos.
Izvor: 325

Sada, nakon što je okončano razdoblje istrage, dok čekamo datum ročišta za Javiera Pinta i Nataliu Collado, kao bliska grupa prijatelja želimo vas informirati i otkriti vam kako su naši drugovi optuženi za paljenje autubusa poduzeća Transantiago, prije tri mjeseca, te zbog toga nam oduzeti.
ČINJENICE
Rano ujutro 7. aprila, na uglu Ecuadora i Concona, u Estación Central, mrak je prekinut gorećom linijom 210 Transantiago autobusa, kojeg je požar u potpunosti progutao. Par minuta kasnije Natalia Collado (Tato) i Javier Pino uhapšeni su u Alamedi, pred USACH-om (Sveučilište Santiago Čile) i zadržani zbog sumnje da njihov izgled navodno odgovara opisu koji je vozač autobusa, nakon što je prijavio požar, dao policiji. Drugovi su odvedeni u Središnju Policijsku Stanicu 21 gdje im je rečeno da ih je vozač autobusa prepoznao kao dvije osobe koje su ušle u autobus bez karte, na uglu Alamede i Cumminga te ostavili torbu na zadnjem sjedištu prije nego su izašli na stražnja vrata. Tato i Javier su zatim premješteni u BIPE (Policijska brigada za specijalne istrage), gdje im je oboma nasilno uzet uzorak DNK.
Do tada su članovi obitelji, bliski prijatelji i drugovi koji su čuli o hapšenju započeli prosvjed ispred zgrade u znak solidarnosti s drugovima.
Mediji su se kao i obično pojavili kako bi snimili svojim kamerama lica naših drugova.
Idućeg jutra, dok su ga vodili na sud, Javier je viknuo medijima "Dole antropocentrično patrijarhalno društvo!".
...

Dok prividni mir vlada čileanskim teritorijem i prazničko ozračje ispunjava ulice zbog nogometnog cirkusa koji otuđuje one koji dobrovoljno zapadaju u mrtvilo, mi smo odlučili da izvedemo malu destruktivnu gestu da bi iskazali solidarnost na djelu s našim drugovima u zatvoru. Nismo ravnodušni prema šikaniranju Tamare Sol u ženskom zatvoru San Joaquin, niti zaboravljamo zatvorske uvjete u kojima se naši drugovi nalaze: Juan Flores, Nataly Casanova, Enrique Guzman, Javier Pino, Natali Collado, Monica Caballero i Francisco Solar. Ne zaboravljamo dugogodišnje subverzivne zatvorenike, niti zaboravljamo političke zatvorenike Mapuche.
U srijedu noć 24. juna, u 00:30, zapalili smo podružnicu banke BCI pokraj autobusne stanice 22, na Gran Avenidi, i uništili veći dio bankomata. Preuzimamo odgovornost i za požar koji je spalio bankomate podružnice BancoEstado, na križanju avenije Matta i Chiloe, 13. juna.

Neka plamen i buka stignu do vaših ćelija!
Mauricio Morales, Sebastian Oversluij: prisutan!
Ratni zatvorenici na ulice!
Solidarnost - Zavjera - Napad
Autonomne Borbene Grupe
...

Drugovi iz Coordinadora Anticarcelaria "La Fuga" [Anti-zatvorska Koordinacija "Bijeg"] javljaju da se anarhistička zatvorenica Nataly Casanova morala pojaviti na sudskom ročištu 25. juna na kojem je kažnjena za štrajk glađu u kojem je sudjelovala od 14. aprila do 7. juna, s drugovima Juanom Floresom, Guillermom Duranom i Enriqueom Guzmanom. Kazna za njeno sudjelovanje u štrajku glađu je zabrana posjeta na dva dana. Još nije određeno sudsko ročište za kažnjavanje Juana Floresa. Coordinadora Anticarcelaria "La Fuga" također javlja da se sada Guillermo Duran nalazi u kućnom pritvoru, dok Enrique Guzman i dalje ostaje u zatvoru u Santiagu, nakon što mu je povučen kućni pritvor, 9. juna.

Solidarnost s Nataly, Juanom, Guillermom i Enriqeom! Zapalimo zatvore!
...

Od jučer 16. juna 2015., Gianluca Iacovacci se nalazi u kućnom pritvoru. Drug je uhapšen zbog niza sabotaža na području Castelli Romani, za koje je preuzeo odgovornost. Prvostupanjska presuda na šest godina zatvora, umanjena je žalbenim postupkom na 3 godine, nakon što je odbačena otpužba za terorizam.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

12. juna 2015., solidarni drugovi anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa javili su da je zatvorska uprava - tužitelj Nikolaos Poimenidis, ravnatelj zatvora Charalambia Koutsomichali i socijalni radnik Vassiliki Fragathoula - jednoglasno odbacila drugov zahtjeva za izlazak u svrhu studija, i umjesto toga predložila da "olakša" studij unutar škole zatvora Korydallos. Zatvorska uprava tvrdi da je njihova odluka zasnovana nadasve na činjenici da je nedavno specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos odbacio mogućnost da se Romanosu zajamče izlasci iz zatvora u svrhu studija.
Izvor: In The Belly of The Beast

Po posljednjim vijestima (juna 2015.), Evi Satiri - životna družica anarhističkog zatvorenika Gerasimosa Tsakalosa - je specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos (isto kopile koje je u više navrata odbacilo zahtjev za otpust u svrhu studija anarhističkom zatvoreniku Nikosu Romanosu) već tri puta odbacio zahtjev za otpuštanjem iz zatvora.
Evi Satiri ostaje i dalje u pritvoru zato što je u emocionalnoj vezi s drugom Gerasimosom Tsakalosom, članom anarhističke urbane gerilske grupe Zavjera Vatrenih Ćelija. Idućih će dana sudsko vijeće ispitati još jedan zahtjev Evi Satiri za otpuštanjem iz zatvora.
Istovremeno je drugo sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Pogom, odbacilo zahtjev Athene Tsakalos, majke braće Tsakalos, za povlačenjem mjera ograničenja koje joj ne dozvoljavaju da napusti otok Salamina. Dakle, ne samo da Athena Tsakalos ne može posjetiti svoja dva sina u zatvoru Koridallos, ali nije joj dozvoljeno ni da se podvrgne nužnim liječničkim pregledima (ima ozbiljnih zdravstvenih problem, a na Salamini ne postoje odgovarajuće bolnice).
...

5. juna 2015. drugovi Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran prekinuli su svoj štrajk glađu, koji su vodili od aprila 13-/14., smatrajući da je većina njihovih zahtjeva zadovoljena.
No, danas doznajemo da je njihov drug i prijatelj Enrique Guzman vraćen nazad u zatvor.
Ujutro 10. juna sud San Miguela odlučio je u korist tužitelja Orellane, koji je povukao potpuni kućni pritvor i zatražio da Enrique bude ponovno poslan u istražni zatvor. Kada smo primili vijest drug se još nalazio kod kuće čekajući da sud naloži pandurima i Istražnoj policiji (PDI) da ga potraže i odvedu nazad u zatvor.
Izvor: InterArma

English version below
S tekstom Spyosa Mandylasa o završetku štrajka glađu, RadioAzione definitivno zatvara vrata novom obliku prosvjeda „štrajk glađu do smrti”, trulom plodu doba brze komunikacije. Da, zato jer će sada uslijediti brojni štrajkovi glađu do smrti zahvaljujući web informacijama.
Uvijek sam odbijao štrajk glađu kao metodu borbe, ali uvijek sam poštivao one koji su prethodnih godina osjetili potrebu da ga usvoje iz nekog „x” razloga.
U odnosu na štrajk glađu, u kojem se izlaže riziku vlastiti život, preferiram „kamikazu” koji će se dignuti u zrak u nekoj stanici.
Ne samo da nas bace u logore države, već i pomažemo toj istoj državi da nas eliminira fizički. Onda bolje pokušati ubiti jednog stražara ako se već želi izložiti riziku vlastiti život u zatvoru, umjesto to činiti kroz „ucjenjivanje/milostinju” države.
Ucjena je: što bi se moglo desiti ako se vlastito zdravlje pogorša zbog štrajka. Kao reći: „Državo,gledaj, ako ja odapnem tamo vani će izbiti kaos...”. Milostinja nosi masku zahtjeva s ucjenom.
Iz tog razloga ne mislim da „štrajk glađu”, a nadasve onaj u kojem se traži od države da bude blaža, nije dostojanstvena metoda za anarhiste.
Shvaćam da se radi o jednoj od malobrojnih metoda na raspolaganju u zatvoru, ali ako smo odlučili da „ukrademo čokoladu”, dobro znamo da će ishod toga možda biti kazna. Nema smisla poslije da se poslije žalimo...
Čak i u slučaju da nas optuže da smo ukrali čokoladu, a nismo to učinili, moramo krenuti od pretpostavke da ionako pripadamo onima koji bi tu čokoladu bili željeli ukrasti.
Kratko rečeno, mi smo anarhisti, i osim ako ne odlučimo provesti naš život u knjižnicama čitajući knjige i slažući se s različitim teorijama, zatvor će nas prije ili poslije ugostiti.
Desit će se to jer ili će nas uhvatiti na djelu ili zbog namještaljke, ali u ratu neprijatelji se eliminariju na bilo koji način, a u tome je država doslijednija od anarhista.

Po objavljenoj izjavi drugova s web-sitea Coordinadora Anticarcelaria La Fuga, Nataly, Juan i Guillermo odlučili su okončati štrajk glađu nakon 53 dana - što se trebalo odviti u petak 7. juna.
Podsjećamo da su drugovima zadovoljena dva od većih zahtjeva - izlazak Nataly iz izolacije i otpuštanje njihovog druga Enriquea Guzmana iz zatvora.
Idućih dana troje drugova objavit će izjavu o svojoj situaciji, objašnjavajući razloge okončanja štrajka glađu.
Solidarnost s Nataly, Juanom, Guillermom i Enriqueom!
Izvor: 325

02.06.15.
Borac Spiros Stratoulis otpušten je danas nakon 23 godine zatvora.
Nakon brojnih borbi i sukoba unutar zatvora, Spiros će kročiti putem slobode.
Čestitamo Spiros!
03.06.2015. anarhist Rami Sirianos otpušten je iz zatvora Kassandra, nakon 4 i po godine. Točnije, jučer je donesena odluka da će biti otpušten na uvjetnu slobodu.
ČESTITAMO, DRUŽE!
Izvor: Act For Freedom Now

Nužni dodatak svakoj borbi je njena procjena nakon završetka. Djela njenih subjekata, pitanja, nedostaci i problematike na koje se naišlo, stvoreni odnosi i razvijene percepcije bilo bi dobro da postanu teme razmatranja, u cilju unapređenja naših sveukupnih stavova protiv postojećeg, izvlačeći korisne zaključke i vršeći autokritiku. Ovaj tekst nije ni u kom pogledu sveukupna ocjena date borbe. Nemamo namjeru analizirati specifične događaje, aktivnosti, točke gledišta i ponašanja koja su se odvila unutar pokreta solidarnosti, niti generalne probleme i patologije anarhističke sredine. Pored toga, svaka rasprava o specifičnim borbama i pokreta tiče se njihovih sudionika i onih koji namjeravaju nastaviti borbu pod uvjetima tih pokreta. Nakon tako dugih i brojnih aktivnosti i praktične borbe, sposobni smo izraziti naše mišljenje o širokom spektru pitanja kao što su „posredne borbe”, štrajk glađu kao sredstvo borbe, odnosi između zatvorenih anarhista i njihovih solidarnih, odnos između anarhista i projekata s političkim zahtjevima i još mnogo toga. Dakle, koristeći šansu, zauzet ćemo stav o onome što mislimo da je najvažnije, nastojeći podijeliti naše brige i naše zaključke.
Štrajk glađu kao sredstvo borbe

Štrajk glađu je sredstvo koje su anarhistički, politički i kriminalni zatvorenici u Grčkoj koristili desetljećima, relativno često. Učestalost povlači za sobom automatsko izražavanje podrške, solidarnosti i sudjelovanja u odgovarajućim pokretima, nešto što, međutim, ne ide u korist anarhističke kritike, ne samo u vezi pojedinačnih slučajeva, nego i samih sredstava.
Kada se odvija u uvjetima zatočeništva, štrajk glađu je u stvari jedan od najtežih sredstava borbe koje zatvorenik države ima na svom raspolaganju. No, štrajkaš priznaje neprijatelja kao „partnera za pregovore” i postavlja zahtjeve u jednom procesu ucjenjivanja humanitarne maske države, te stoga sredstvo kao takvo ne posjeduje agresivnu karakteristiku anarhističke borbe. Pasivna priroda, utemeljena na karakteru zahtjeva, štrajka glađu je realnost na koju mi gledamo kritički, ali uvijek u odnosu na posebne materijalne uslove nepovoljnog polja zatvora. Ne možemo ga zato usporediti sa sredstvima borbe izvan zidova. Ali posjeduje ipak jednu posebnu karakteristiku koja se uvijek mora uzimati u obzir; on je po definiciji auto-destruktivan u smislu biološke štete i obično vodi u trajne zdravstvene probleme. Što ne znači da borba posjeduje rizik koji se mora izbjeći pod svakom cijenu, na temelju jedinog kriterija preživljavanja. No, znači pažljiv odabir borbi i njihove odgovarajuće organizacije, a zasigurno ne olakšati istrebljenje koje nam neprijatelj priređuje.
U tom slučaju nije mudro za štrajkaše glađu i njihove solidarne obaviti subjekt u idealizam, niti pojmiti taj izbor kao samoodricanje i smatrati anarhističkog borca osobom koja se žrtvuje za neki viši Razlog, ili pak oportunistički zanemariti, ili iz frustracije, birokraciju pravosudno-zatvorskog sistema, vodeći u slijepu ulicu ili u „poraz” iz de facto poraženog položaja zatvorenika. Osobni izbori anarhista trebaju se, po nama, temeljiti na njihovoj odluci da žive u stalnom i višerazinskom ratu s dominacijom. A ta se odluka donosi zato jer njen subjekt shvaća da je umjetni „život”, posredstvom vlasti, robe i spektakla, u današnjoj društvenoj pustinji, lažan i okovan. Dakle, radi se o odluci da se živi, a ne o žrtvovanju i smrti. Ukratko, mi smatramo da ekstremna sredstva borbe se ne mogu koristiti kao paspartu, nepažljivo odabrana i korištena na neorganiziran i beskoristan način, bez uzimanja u obzir društveno-politički kontekst te apsolutnost i povijesno-političku težinu sredstava, kao i zasićenje kojem su podložni takvom uporabom, vodeći, na taj način, u neefikasnost i u beznačajnost fizičke egzistencije samog štrajkaša glađu. Unatoč tomu, štrajk glađu, s postojećim problemima gore navedenim, je osobni izbor, čije elemente ne možemo uvijek poznavati i zato ga ostavljamo temperamentu, analizama, realnim mogućnostima i šansama zatvorenih anarhista, koji su ga odabrali i koji su odgovorni za komunikaciju sa solidarnim drugovima, u vezi pitanja strategije i razvoja borbe.

1. Više od 50 dana u štrajku glađu: solidarnost unutar i izvan zatvora.
Anarhistički drugovi Juan Flores, Guillermo Duran i Nataly Casanova nastavljaju svoj štrajk glađu, započet 14. aprila, tražeći okončanje šikaniranja njihove bliske sredine; prekid agresija na Juana i Nataly; okončanje izolacije drugarice Nataly Casanove; prekid indiskriminirajuće upotrebe testova DNK; neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana.
Troje drugova ostaje u potpunosti na poziciji sukoba s moći, a solidarni drugovi su izvršili polimorfne prosvjede na ulicama i pred zatvorom. Isto tako su postavljene barikade i podmetnuti požari u javni znak solidarnosti sa štrajkačima glađu.
Subverzivni i anarhistički zatvorenici Juan Aliste, Marcelo Villaroel, Carlos Gutierrez Quiduleo, Hans Niemeyer, Alfredo Canales, Alejandro Astorga, Natalia Collado i Tamara Sol pridružili su se štrajku glađu na nekoliko dana u maju.
2. Drugarica Nataly Casanova premještena s izolacije
Kao što nas obavještavaju drugovi s Publicacion Refractarioa, drugarica Nataly Casanova premještena je na odjel gdje se može družiti s ostalim zatvorenicama:
"Tokom posljednjeg dana maja drugarica Nataly Casanova premještena je sa ekstremne izolacije u kojoj je bila zatvorena, na 2. odjel "javne prirode" zatvora San Miguel.
Na tom odjelu bila je zatvorena drugarica Tamara Sol, ali prije nekoliko dana premještena je u centar za istrebljivanje San Joaquin. Sada se Nataly nalazi na istom odjelu s drugaricom Nataliom Colladom (Tato).

Ove srijede, 27. maja 2015., Tamara Sol Farias Vergara premještena je u zatvor perverznog imena "Centar za žensku orijentaciju" (COF), u ulicama Vicuña Mackenna i Capitan Prat, u San Joaquinu, Santiago.
Zatvorski stražar, Jenny Muñoz Gajardo, komandant na čelu centra za istrebljenje "San Miguel", u kojem se nalazi više od 500 žena, je vjerni predstavnik policijske brutalnosti, plaćen u milijunima pesosa za upotrebu logike zatvorske kazne i kontrole nad ljudskim životima. Taj je službenik iskalio svoj bijes na Tamari Sol, ne dozvolivši joj da se oprosti od svojih drugarica iz ćelije, nasilno je izvlačeći, ne dopustivši joj čak ni da spakira osobne stvari (drugarice iz zatvora sakupile su što su mogle u jednu torbu koju Sol još nije dobila). Rečeno nam je da se Tamara Sol opirala šakama, urlicima i pljuvanjem, dok su je zatvorski stražari nasilno izvlačili, te joj zatim stavili lisice i odveli u izolaciju, oko šest popodne.
Još ne znamo na koji će stupanj zatvorski stražari odlučiti da zatvore Sol, u zatvoru San Joaquin. Vrijeme posjete i veličina paketa ovise o stupnju na kojem će biti zatvorena.
Obitelj Tamare Sol Farias Vergare
JAVNA IZJAVA
Tamare Sol Farias Vergare
2015. Jesen [u Južnoj Americi]. Mlad Mjesec.
Ovo su moje prve riječi putem interneta nakon što sam osuđena na 7 godina i 61 dan zatvora zbog pokušaja ubojstva i krađu.
Mnoge osobe misle da je [moj drug] Angry [Sebastian Oversluij Seguel] bio moj partner, ili da sam bila u nekakvoj vezi s njim, što je potpuno netočno. On je bio vrijedan drug s kojim sam dijelila brojne ideje i osjećaje. Bio je nihilistički anarhist i preuzimam odgovornost za osvetu njegovog ubojstva kao politički čin, pošto ću uvijek smatrati da njegovo ubojstvo nije bilo slučajno. Nemojmo zaboraviti da je TVN [tv-kanal vijesti] opisao čin [Angryjevog ubojstva] kao "herojski", pošto se trebala zaustaviti pljačka.
Ja nisam pucala na istog zaštitara koji je povukao obarač i zatim ponovno napunio pištolj da ispuca još nekoliko metaka, ali moj čin je jasan, kao i njegova poruka.
Zaštitari: ne možete nastaviti ubijati našu braću, niti riskirati vaše živote za jednu bijednu plaću ili za bilo koji drugi iznos! Zapitajte se, što štitite, tko su vaši poslodavci i čiji je novac koji vi štitite svojim životima!
Ne vjerujem u pravdu.

English & Italiano

Nismo nikada imali namjeru napraviti od našeg bloga novinsku agenciju, niti da ga ograničimo samo na objavljivanje vijesti i prevođenje izjava, zato što nismo ni novinari ni prevodioci, nego anarhisti. Naš rad na ovom portalu kontrainformacije se temelji na afinitetu s borbom, što nas čini suučesnicima anarhističke borbe, a ne gledateljima ili reporterima spektakla. Zato se ne možemo zadovoljiti prostim prevođenjem i mahanjem transparenata za podršku djela naših drugova, jer pošto smo dio borbe i pošto smo anarhisti osjećamo potrebu da kritički preispitamo ono što se događa u trenutnim borbama, kuda nas one vode i gdje se mi nalazimo u svemu tome (kao i da kritički preispitamo akcije koje poduzimaju naši drugovi), i da na taj način obogatimo anarhističku borbu razmjenom ideja, da se izbjegne trenutna rigidnost i tišina prostora anarhističke kontrainformacije.
U ovom su se posljednjem periodu odvile intenzivne borbe u Grčkoj, no brojna su previranja pokrenula i mnoga pitanja. Nažalost, vidjeli smo jako malo rasprave oko tih pitanja na kontrainformacijskom prostoru, a svaki kritički osvrt na zbivanja u Grčkoj kao da je bio „zabranjen” ili ignoriran, kao od strane portala kontrainformacije, tako i od samih učesnika u tim zbivanjima. Krajnje neočekivano ponašanje među anarhističkim tenzijama i koje samo po sebi treba da bude predmet odvojene kritike.
Naravno, treba postojati podrška i solidarnost sa svakom borbom koju vode naši drugovi u inozemstvu. (Obratite pozornost da smo napisali drugovi, što znači da se ne odnosimo na podršku bilo kojem pojedincu ili grupi koji se deklarira kao anarhist, a još manje komunistima i ostalim ljevičarskim sranjima. Mi dijelimo naš afinitet s individualističkom i nihilističkom tenzijom anarhizma, zato ćemo iskazati našu solidarnost i podršku anarhistima od prakse koje pripadaju toj tenziji. Mnogi portali kontrainformacije odabiru da „pokrivaju” djela i izjave najrazličitijih grupa – od borbi za autonomiju kurdskog naroda, preko komunističkih grupa i markističkih urbanih gerila, pa sve do nihilističkih grupa i ćelija FAI/IRF. Ne razumijemo kako mogu te različite tenzije, koje su velikim dijelom međusobno u konfliktu, da se nađu u zajedničkom prostoru na istim anarhističkimportalima kontrainformacije. I ovdje se radi o jednom posebnom problemu koji bi trebao biti raspravljen.) Slažemo se i s mišljenjem nekih drugova da u određenim osjetljivim trenucima, kao što je na primjer u slučaju teškog i rizičnog štrajka glađu, trebamo pažljivije birati riječi i treba držati na umu ranjivi položaj drugova koji štrajkaju glađu, no to ne znači da treba u tišino promatrati kako se napuštaju neke temeljne ideje anarhije. Ne slažemo se pak, s druge strane, s tim istim drugovima koji kažu da treba čekati pravi trenutak i da se svaka rasprava treba odgoditi dok se okonča štrajk glađu. Tko može odlučiti koji je pravi trenutak za kritičku raspravu, pogotovo kada neki od nas definitivno osjete da treba nešto reći ovdje i sada? Solidarnost i podrška borbi moraju biti popraćene preispitivanjem, zato što se radi neraskidivim aspektima anarhističke borbe. Borimo se protiv konformizma mišljenja – ne smijemo dozvoliti njegovu reprodukciju u našim sredinama.

Pozdrav drugovi i srodni. Želio bih prenijeti vama vani nekoliko anarhističkih riječi, smatrajući vrijednima raznovrsne stavove i poglede koje anarhizam može usvojiti, pošto su svi jednako vrijedni kada nastoje uništiti moć, autoritet i državu. Mislim da u tome leži ljepota naših ideja, i mislim da svi ti putovi mogu zajedno živjeti i sjediniti se u potrazi za potpunim oslobođenjem, toliko željenim.
Želim izraziti moju mržnju, prezir i odvratnost prema svemu što je vezano za državu, moć, autoritet i nadasve za sredstvo uništenja zvanog zatvor, koji koristi kao jedno od svog osnovnog oružja izolaciju.
Uvijek sam bio pobornik ideje da anarhisti trebaju biti spremni i svjesni da u svakom trenutku može stići dan kada će se suočiti sa zatvorom i, po meni, to je logična stvar, jer ako nastojiš uništiti državu, ona će te pokušati uhapsiti da bi te uništila, paralizirala. No, unatoč svemu, neće uspjeti. No, ako iz ovog ili onog razloga, ona nas ne dira, tim bolje za sve.
Želim vas informirati da sam fizički i mentalno dobro. I dalje mislim isto kao i prije nego što sam ušao ovdje, čak sam još više uvjeren u moje ideje, visoko uzdignute glave i ponosan na ono što jesmo. Ja sam takav kako se ponašam i kakav je moj odnos prema teoriji i praksi, uvijek samokritičan kao bih mogao rasti, jer nikada ne prestajemo učiti, i ovim što sam sada iznio ne smatram se ni boljim ni gorim od drugih.
Želim prenijeti snage i hrabrosti drugovima, drugaricama i srodnima, i reći vam svom mojom snagom i bijesom da moj jedini put je borba. Svim tim napadima represija želi zastrašiti i paralizirati anarhističku sredinu i srodne, kako bi bili zauzeti samo pomaganjem onima koje je odmazda pogodila. Nemojte dozvoliti da se to desi, i nastavite ustrajno s vašim projektima, i nemojte oklijevati da kažete ono što jeste i što mislite.
Sve do dostizanja istinskog potpunog oslobođenja! Neka solidarnost ne budu samo ispisane riječi!
SMRT DRŽAVI I ŽIVJELA ANARHIJA!
...

Anarhističke zatvorenice Tamara Sol i Tato (Natalia Collado) izjavile da će započeti solidarni post sa štrajkašima glađu, Juanom, Nataly i Guillermom. Od srijede 20. maja drugarice će odbijati jedan obrok dnevno. Izjavile su i da ne isključuju mogućnost oštrijeg posta tokom idućih dana.
Izvor: Anarchist News

Odlukom Žalbenog suda odbačena je optužba za terorizam protiv Gianluke i Adriana. Dva anarhistička druga, u zatvoru pod režimom Visoke Sigurnosti 2 od 19. septembra 2013., bila su optužena za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za paljenje, sudjelovanje u teškoj krađi, uništenje tuđe imovine: pravni pojmovi i represivna sredstva kojima je trebalo kazniti 13 djela za koja su bili smatrani odgovornima.
Opstaju optužbe za specifična kaznena djela, ali buduće da je odbačena optužba za terorizam Adriano je otpušten, dok Gianluca ostaje i dalje u zatvoru.
Izvor: informa-azione

U utorak 28. aprila češka policija, očigledno nadahnuta europskim kolegama, izvršila je niz protuanarhističkih intervencija pod imenom "Operacija Feniks": hapšenja, ispitivanja, pretresi domova i zaplijena servera. Tri anarhista zadržana su među zidovima pritvora, dok će drugima biti suđeno sa "slobode".
Čitav događaj je predstavljen kao policijsko suzbijanje terorizma - naljepnicu koju su smjesta i vrlo zdušno prihvatili mediji, te umjetno izazvali i širili paniku koja je pogodila čitavu javnost, i opravdala događaj.
Operacija sprovedena s ciljem gušenja rastućeg anarhističkog pokreta u Češkoj nije nas nimalo iznenadila, zato što je naša borba protiv nejednakosti kroz samoorganizaciuju koja nadilazi službene institucije i zakone, nepoželjna za državu.
Lekcije o "terorizmu" nam tako daju oni isti koji sprovode terorizam i nepravdu - kako policijskom represijom, tako vodeći ratove, antidruštvenim zakonima koje proizvodi politika, sveprisutnim telekamerama, koje općine sakraliziraju i koriste poslodavci.
Tko su onda pravi "kriminalci" i "teroristi"?
Uhapšeni i optuženi su naši drugovi, ako su oni teroristi, onda smo i mi. Mi gradimo zajedništvo, stvaramo alternative i ukazujemo na one koji nas pljačkaju i izrabljuju!
Tražimo neposredni prekid policijskih progona!
I povlačenje svih optužbi!
Iskazujemo solidarnost našim drugovima i nastavljamo borbu!
...

Krajem 2014., kao i po informacijama Crvene Pomoći i na talijanskom jeziku, federalni je sud odbacio žalbu upućenu godinu dana ranije na odluku ciriškog DAP-a [uprava za zatvorski sustav, nap.prev.] kojom je odbijena uvjetna sloboda. No, ipak pozvao je na početak "uključivanja u društvo", to jest na ublažavanje ("mjere pogodnosti" kao što su izlasci, dozvole, zatvor polu-otvorenog tipa itd.) zatvora zbog "uključivanja u društvo" kako bi se umanjio rizik ponovnog kršenja zakona nakon otpuštanja iz zatvora (maj 2018.).
Advokat je tražio od "odgovornog za (moj) slučaj" pri DAP-u da se izjasni o ishodima navedenog poziva (i isto mišljenje dvaju zatvora u Lenzburgu i Bostadelu). Odgovorni je izjavio da će morati ići tim putem, ali da prije treba zatražiti "mišljenje" (neobvezujuće) sudsko-psihološkog odjela DAP-a, u okvirima ROS-Abklärung-a. ROS je skraćenica za Risikoorientierter Strafvollzug, što znači "izvršenje kazne usmjerene na rizik", a Abklärung "razjašnjenje", "objašnjenje".
Abklärung je "pojačani" način kontrole i vrednovanja (po principu "tri oka"), unutar DAP-a, "mjera pogodnosti" i otpuštanja "opasnih klijenata", koji je uveo kanton ZH, da bi ga zatim imitirala, do sada, tri kantona.
Krajem aprila 2015. (gotovo olimpijskim ritmom...) stiglo je navedeno "mišljenje" (primjeri na njemačkom bit će ubrzo objavljeni) na čak 24 stranice!, s izjavom da će mi "Konkretno planiranje izvršenja koje slijedi biti saopćeno polovicom maja 2015." O tom "konkretnom planiranju" najvjerojatnije će ubrzo biti (pravno) "saslušan" "klijent", odnosno ja.
I tako je jedna sudska-psihologinja porodila "znanstveno" brdo Risk-Assessement standardiziran (vrednovanje rizika) s glupostima kao što su npr. 1) PCL-R (Psychopathy Checklist-Revised; Hare, 2003), 2) VRAG (Violence Risk Appraisal Guide; Harris et al., 1993) e 3) Fotres (Urbaniok, 2006).
...

Anarhistička drugarica Monica Caballero nedavno je premještena iz zatvora Brieva, u Avili, u zatvor Villabona u Asturiji, gdje je zatvoren i drug Francisco Solar.
Nova adresa na koju možete pisati drugarici:

Monica Caballero Sepulveda
CP Villabona
Finca Tabladiello s/n
33422 Villabona-Llanera (Asturias) - Španjolska
Izvor: RadioAzione

U petak 15. maja anarhistički drugovi Juan Flores, Nataly Casanova i Guillermo Duran nalaze se u 32. danu štrajka glađu, tražeći:
- otpuštanje druga Enriquea Guzmana
- neposredni premještaj drugarice Nataly Casanova iz izolacije na odjel/toranj gdje će joj biti dozvoljeno više konatakata/odnosa s drugim zatvorenicama i više sati u dvorištu
- prekid šikaniranja bliskih osoba
- prekid šikaniranja i disciplinskih mjera protiv Juana i Nataly
- ukidanje optužbi na temelju DNK
Drug Enrique Guzman prekinuo je štrajk glađu u drugom tjednu zbog fizičkih problema.
Sudsko vijeće je odbilo da udovolji zahtjevima drugova.
Dok osobe bliske drugovima pokušavaju pravnim putem zadovoljiti zahtjeve drugova, solidarni drugovi izvan zatvora izvršili su zapaljive napade i prosvjede na ulicama i ispred zatvora u kojima se drugovi zatvoreni.
Zdravstveno stanje drugova nije baš dobro. Na primjer, Juan je na početku štrajka glađu ima 61kg a prije deset dana 54kg, Guillermo je započeo štrajk glađu 14. aprila s (oko) 91kg, a 9. maja je težio 83kg, a drugarica Nataly je pala ispod 50kg.
Prenosimo nekoliko riječi drugova Juana, Enriquea i Guillerma:

U ponedjeljak ujutro 27. aprila, zamaskirani su podigli barikade i napali policiju ispred Liceo de Aplicación (javna srednja škola) u znak solidarnosti sa svim anarhističkim zatvorenicima zatočenima u zatvorima moći.
Izvor: InterArma

Ujutro 3. maja razveselili smo Komunističku omladinu preoblikujući fasadu njihovog ureda u San Pablu, 9059, Pudahuel, sa bojom i nekoliko razbijenih stakala.
Ova govna su naširoko tražila suradnju s demokracijom, pregovarajući sa moći i njenim policijskim aparatom, posvečujući se prijetnjama putem štampe, kroz svoje pravne zahtjeve, protiv anarhista zbog sukoba iz prošle godine, i čini se da su neki zaboravili što se desilo, ali što se nas tiče ništa se nije izmijenilo, a ovaj napad je vjerni odraz, no ići ćemo i dalje...
Preuzeli smo odgovornost za ovaj napad letcima u znak solidarnosti s drugovima Juanom Floresom, Nataly Casanovom i Guillermom Duranom (u štrajku glađu već 20 dana) i s Enriqueom Guzmanom, koji su se uvijek izjašnjavali protiv svakog oblika moći i autoriteta.
Nema vremena ni za izvinjenja ni za pauzu.
Napadačka solidarnost sa zatvorenicima u štrajku glađu.
...

Danas u noći, 06.05.2015., prekinuo sam štrajk glađu nakon ispunjenja mojeg zahtjeva i otpuštanja koje slijedi, smanjenja kaucije s 5.000 na 2.000 eura, koju su platili neki od mojih 39 su-okrivljenih (iznos su platili neki od optuženih za "Skvot Nadir").
Stoga sada primam infuziju i oporavljam se u bolnici, iz koje ću izaći slobodan idućih dana.
U mojem slučaju mnoge stvari trebaju biti rečene, ali u ovom trenutku to nije moguće zato što nisam sposoban da u potpunosti iznesem sve što se desilo i što se pisalo tokom ovog perioda. Pošto vjerujem da svako političko djelo ostaje dio baštine, idućih ću dana objaviti sažetak o štrajku glađu.
Zahvaljujem svim solidarnim drugovima koji su ili riskirali svoju slobodu ili me podržali solidarnim tekstovima.
Veliko hvala odvjetničkom uredu Frangiskosa Ragousisa (Atena) i Stavrosa Malamisa (Solun).

BIJES I SVJESNOST

SVE ZA ŽIVOT - SVE ZA SLOBODU
Spyoros Mandylas
član Anarhističkog Skvota Nadir
06.05.2015.
Pirej, bolnica "Tzaneion"
...

Anarhist Sypros Mandylas nalazi se u 54. danu štrajka glađu, pati od snažnih glavobolja, vrlo niskog tlaka i velike fizičke iscrpljenosti, što ga primorava na krevet 24 sata dnevno.
Prije nekoliko sati objavljen je jedan tekst bivših članova Nadira, u kojem iznose slučaj i pokušaj izlaska iz apatije, čak uz privremenu nestabilnost. Taj potez ne dolazi od strane drugih okrivljenika za slučaj "Skvotovi Soluna" i njihovih advokata, koji ostaju ravnodušni prema kritičnoj situaciji druga Spyrosa Mandylasa.
Netko tko pobliže prati slučaj...
5.5.2015.
Izvor: InterArma
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/05/αφισα.jpg
Kažu da se osoba obično pobuni kada nema više što izgubiti, osim vlastitog života. Ali što kažu kada osoba odabere da obgrli smrt za Revoluciju i svoje ideje? Kada stavi u djelo riječi kao "Ni korak nazad", izlažući svoje vlastito tijelo ogromnom riziku?
Kao minimalni čin solidarnosti sa Spyrosom Mandylasom zalijepili smo jučer gornji plakat u centar Patrasa.
Bez mnogo i velikih riječi, nadamo se da će drug što prije okončati štrajk glađu, prije nego bude prekasno. Bolje je da odgovorni maknu sa strane svoju vlastitu sebičnost i plate bijedni iznos novca koji je potreban, i da prestanu igrati političke i sebične igre, prepirući se s osobom koja se nalazi u neposrednoj opasnosti!
Ako i dalje budu ravnodušni prema tome, trebali bi biti spremni za kasnije suočavanje sa svojom odgovornošću i savješću.
Borba se nastavlja, druže ostani snažan!
Suradnja Anarhista, Nihilista, Kaotičara s Olginog trga
RIJEČI PLAKATA:

Sloboda za anarhista Spyorsa Mandylasa
"Ni korak nazad, štrajk glađu do kraja, bijes i svjesnost"
Neka 39-orica smjesta plate kauciju

...

Danas je moj zahtjev za ukidanjem mjere ograničenja kaucije, koja me drži u zatvoru, procesuiran za Žalbenom sudu u Solunu.
Odgovor sudskog vijeća nije ukidanje kaucije, nego njeno smanjenje na 2.000 eura.
Zato, nastavljam štrajk glađu.
Sada breme okončanja štrajka glađu i moje otpuštanje leži samo na mojih 39 su-okrivljenika, pošto je sve što se pravno moglo učiniti, učinilo.
Dakle, 39 okrivljenika trebalo bi SMJESTA sakupiti iznos od 2.000 eura.
Okrivljenici za "Skvot Nadir" trebali bi sakupiti novac pri odvjetničkom uredu Olga Vlontzou, a okrivljenici za "Skvotove Soluna" bi trebali sakupiti novac pri odvjetničkom uredu Giannis Ieropoulos.
NI KORAK NAZAD
ŠTRAJK GLAĐU DO KRAJA
BIJES I SVJESNOST
Spyros Mandylas,
član Anarhističkog Skvota Nadir.
ponedjeljak 4.5.
Pirej, bolnica Tzanio
...

Danas, ponedjeljak 4.3., ispitan je zahtjev anarhista Spyorosa Mandylasa za ukidanjem 5.000 eura kaucije. U roku od oko pola sata sudsko vijeće je, čija imena ćemo objaviti u idućoj vijesti, odbacilo zahtjev i odlučilo, po savjetu tužitelja, da UMANJI IZNOS NA 2.000 EURA. Suci su jedva dozvolili (nakon prigovora Mandylasovog advokata) da saslušaju svjedoka obrane i samog advokata, manipulirajući proceduru ročišta. Bilo je i očito da se nisu čak ni pobrinuli da pročitaju zahtjev prije početka rasprave.
Drug, kao što je rekao mnogo puta, nije imao i nema namjeru prekinuti štrajk glađu budući da kaucija nije u potpunosti izbrisana. Zato će se, imajući to na umu, plus činjenica da se nalazi u 52. danu štrajka glađu, njegovo zdravstveno stanje ubrzo potpuno destabilizirati, zasigurno vodeći u SMRT.
Iskorištene su sve moguće "rupe u zakonu" i sada je slučaj "pravno iscrpljen". Nadamo se da u toku idućeg dana neće biti ispisana crna stranica u povijesti anarhije s mrtvim anarhističkim borcem kao glavnim likom...
K tome, ukazujem na propust lažne informacije na suđenju, u vezi okončanja štrajka glađu Spyrosa Mandylasa, nakon što su solidarni drugovi nazvali druga da saznaju njegovo zdravstveno stanje.
U idućim će satima uslijediti tekst Spyrosa Mandylasa, štrajkaša glađu od 14.03.
JOŠ NIŠTA NIJE GOTOVO
NI KORAZ NAZAD
Solidarni drugovi
...

Po riječima liječnika koji nadgledaju zdravstveno stanje štrajkaša glađu, Spyrosa Mandylasa, ako ukupni gubitak njegove tjelesne težine, dosegne 28%, a do sada je dosegao 25%, izgubit će život.
Treba naglasiti još jednom da je život našeg druga u neposrednoj opasnosti i da će sav teret odgovornosti u slučaju stalne štete ili gubitka pasti na njegovih 39 su-okrivljenika, te suce Lygasa, Panagiotakopouloua, Stergoudia i Zografosa, koji su ga osudili u odsustvu, na sedam godina zatvora uz 5.000 eura kaucije. Sudac koji će preispitati njegov zahtjev za ukidanjem plaćanja kaucije, u ponedjeljak 4.5., bit će također odgovoran ako ga odbije, pošto će u tom slučaju drug nastaviti štrajk glađu i neće prihvatiti da drugovi i prijatelji plate kauciju.
BIJES I SVJESNOST
Anarhistički Skvot Nadir
...

Iz "Des Ruines", Anarhistički aperiodični časopis, br. 1, januar 2015.
Ukinimo Političkog Zatvorenika
Već par godina vidimo kako se ponovno pojavljuje pojam "politički zatvorenik". Pojam koji smo smatrali da je nestao već desetljećima, barem iz antiautoritarnih sredina.
Pojam koji je postao tipičan za razne markističke ili maoističke sekte, za Amnesty International ili za građanske političke disidente u autoritarnim režimima kao što su Rusija, Birmanija ili Iran; ili pak u okvirima borbi za takozvano nacionalno "oslobođenje", od Baskije do Kurdistana, prolazeći kroz Palestinu; ali tipičan i za krajnju desnicu. Iz čega, dijelomično, proizlazi naš osjećaj tjeskobe naspram ponovnog pojavljivanja ovog pojma, u raznim dijelovima svijeta, u ustima drugova. Želimo ukinuti, danas i zauvijek, navedeni pojam ne samo zato što je oprečan svim našim antipolitičkim perspektivama, zato šmo smo mi oprečni svima koji nama žele upravljati, koji nas žele zastupati i nama vladati putem sredstva politike. Nego i zato što, uz ovo uskrsnuće, postoji i, svjesna ili nesvjesna, nezdrava posljedica stavaranja razlika između zatvorenika samo na temelju "krivičnih djela" za koje nas država optužuje, kroz povečalo Kaznenog zakona. To vodi u društvenu hijerarhiju, po takozvanoj vrlini okrivljenih djela, između onoga zaslužuje da bude oslobođen ili podržan i drugih. Poništavajući sve stoljetne antizatvorske kritike anarhista i antiautoritaraca. Radilo bi se dakle o izražavanju solidarnosti samo zatvorenicima koji su u zatvoru zbog svojih ideja, na štetu ostatka zatvorskog stanovništva, potpuno zaboravljenog ili korištenog samo za potvrdu, na njihovoj koži, neke teorije.
No, što je točno politički zatvorenik? Pogledajmo s aspekta moći: za Vijeće Europe, na primjer, političkim zatvorenikom treba smatrati zatvorenika ako mu je zatvorom uskraćeno jedno od osnovnih prava zajamčenih Europskom Konvencijom o Ljudskim pravima, posebice "sloboda misli, savijesti i vjeroispovjesti, sloboda izražavanja i informacije, i sloboda okupljanja i udruživanja". Ali, i ako je zatvor nemetnut iz čisto političkih razloga, bez ikakve veze s ijednim kršenjem. No, tiču li se ta demokratska naklapanja anarhista?
Da budemo jasni, mi smatramo da je većina zatvorskih kazni, danas kao i uvijek, uzrokovana mnogo više političkim kontekstima i razlozima, nego specifičnim kršenjima. Zato što, mada se na sudskom procesu optužnice gotovo uvijek temelje na konkretnim djelima, uvijek država i njen pravosudni sistem odlučuju u kojoj će mjeri kazniti ovo ili ono specifično djelo, ovaj ili onaj dio stanovništva. Zato što je represija baš svih takozvanih "nezakonitih" djela, očigledno, tehnički neizvediva. Zbog prevelikog broja zakona, zbog broja policajaca ili zbog drugih tehničkih, ili pak političkih, razloga, pošto bi tolerancija nultog stupnja povukla za sobom i veći rizik pobuna. Represija nezakonitosti (a zatvor je jedan od sredstava) odgovara, dakle, određenoj strategiji i političkim programima.
Zar ne zatvaraju osobe kako bi povećali ili smanjili cifre koje će poslužiti izbornim ambicijama političara, kako bi dokazali neku teoriju ili bacili pijesak u oči? Zar ne zatvaraju nadasve nepoželjne koje ne žele vidjeti drugdje u društvu, nepoželjne koji se često suočavaju s represivnim institucijama zbog svog siromaštva, dakle zbog svoje nemogućnosti da se obrane sredstvima koje pravda tvrdi da "jamči" istima, kao što su odvjetnici, koji rade samo ako su skupo plaćeni, ili pak jamstva dohotka i doma, luksuz za većinu zatvorenika. Sve je uređeno na način da zatvori budu ispunjeni siromasima, a tako zaista i je.

Neka se svaki dan nemira i svaka minuta u kojoj je potrebna naša solidarnost s našim drugovima u zatvoru, pretvori u prikladan trenutak za izoštravanje afiniteta u uličnim djelima, pokrećemo naše zapaljivo suučesništvo da bi prekinuli rutinu, normalan tok života u gradu i monopol države i prevladavajućeg poretka nad upotrebom nasilja.
Tokom prvih jutarnjih sati, u petak 1. maja, podigli smo barikadu i zapalili je, na području Vespucio Sur, kao znak nemira i solidarnosti sa štrajkom glađu naših drugova Juana Floresa, Guillerma Durana i Nataly Casanove, koji traže prekid izolacije Nataly, neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana, prekid upitnog korištenja testova DNK i prijetnji obiteljima, prijateljima i drugovima.
Neka solidarna vatra učini vidljivom borbu drugova, koju vode na dostojanstven i borben način.
Zato što je njihova borba i naša.
Zato što bi se svatko tko se suoči s autoritetom mogao bi naći u istoj situaciji, ili sličnoj, da ga moć napadne i prijeti mu.
Neka nijedan drug ne ostane indiferentan prema odluci Juana, Guillerma, Enriquea i Nataly.
Oni danas riskiraju vlastiti život, šaljući istu ratnu poruku koja se zapalila kao benzin na našoj barikadi: protiv napada moći naš odgovor je izoštriti borbu za naše dostojanstvo i slobodu.
Protiv ravnodušnosti i inercije
Za neprekidno suočavanje sa svim oblicima moći.
Solidarnost i djela sa štrajkom glađu Juana, Guillerma i Nataly.
...

28. aprila održano je ročište sudskog procesa protiv drugova Juana Floresa, Nataly Casanove, Enriquea Guzmana i Guillerma Durana, optuženih za postavljanje i detonaciju različitih eksplozivnih naprava, i za pokušaj postavljanja drugih u Santiagu. Drugovi su započeli štrajk glađu između 13. i 14. aprila. Na ovom ročištu tužilaštvo i tužitelji, pravni i fizički, izmijenili su tužbe, dodajući novi optužbe.
Nataly je optužena za sudjelovanje u izradi naprave koja je eksplodirala na 1. Komesarijatu Santiaga, pošto javno tužilaštvo i policija tvrde da su pronašli DNK drugarice među ostacima eksploziva. Isti tvrde da su bili prisutni i tragovi Juana i Enriquea među tim ostacima. Osim toga, optužena je, bez ikakvog dokaza, i za eksploziju u 39. Komesarijatu Bosquea, a tome je dodana i optužba za postavljanje i detoniranje naprave u podzemnoj željeznici Los Dominicos te za pokušaj atentata, na osnovu sumnjivih dokaza pronađenih tokom pretresa njenog doma.
Drugarica se i dalje nalazi u pritvoru u zatvoru San Miguel.
Juanu je također izmijenja optužnica te je dodatno optužen i za sudjelovanje u eksploziji u podzemnoj željeznici Subcentro, Vojna Škola, gdje je ranjeno 14 osoba, što znači 14 novih optužbi, za nanošenje težih i lakših ozljeda, pokušaj ubojstva, a sve to kao terorističko djelo. To dozvoljava tužiteljstvu korištenje antiterorističkih zakona za povećanje kazni i različitih trikova, kao što su tajni svjedoci, zamke istrage koje nose teret zatvora za naše drugove. Zadržane su optužbe za sudjelovanje u napadima na 1. Komesarijat, na Los Dominicos i za pokušaj atentata.

TEKST ANARHO-NIHILISTA SPYROSA MANDYLASA U KONTEKSTU PREISPITIVANJA NJEGOVOG ZAHTJEVA
U ponedjeljak 4. maja, u 9, moj zahtjev za ukidanjem mjere ograničenja, kaucije, koja me drži u zatvoru, bit će procesuiran na Žalbenom sudu u Solunu, u sudnici 335.
Danas, četvrtak 29. aprila, ja sam u 47. danu štrajka glađu, i izgubio sam oko 20 kila, što znači 25% moje početne težine. Tlak, razina šećera i puls nalaze se sada u kritičnom stanju, dva puta sam izgubio svijest, pretrpio nekoliko trbušnih poremećaja, uz gubitak prirodnih elektrolita, i probleme s jetrom. Odbio sam liječnički savjet da uzmem elektrolite. Uz to, od prvog dana hospitalizacije u bolnici Tzanio jasno sam rekao da ne prihvaćam serum čak ako pandem u komu. Liječnici i medicinske sestre nemaju nikakve odgovornosti.
Na dan kada će moj zahtjev biti preispitan bit ću u 52. danu štrajka glađu. Jedina odluka koju ću prihvatiti je potpuno ukidanje mjere ograničenja kaucije, koja me drži u zatvoru.
ŠTRAJK GLAĐU DO KRAJA

BIJES I SVIJESNOST
Spyros Mandylas
član Anarhističkog Skvota Nadir
četvrtak 29. aprila 2015.
Atena, bolnica Tzanio
...

Zahtjev koji je predao drug - u štrajku glađu - Spyros Mandylas, stigao je danas u Solun, faksom, protokoliran i poslan službeniku odgovornom za utvrđivanje dana ročišta. Priloženi su i postojeća liječnička izvješća o drugu Spyrosu Mandylasu. Zahtjev će preispitati žalbeni sudac, kako bi odredio datum ročišta. Tajništvo će uzeti njegov slučaj u obzir kao prioritetan.
Najveći problem koji se nameće proizlazi iz činjenice je da bi se odredio datum ročišta, odluka suda mora biti prije javno objavljena (što znači sve odgode, praznici, izmjene, optužbe, svjedočenja, prijedlozi tužitelja i advokata, odluke, SVE mora biti točno zapisano). Po riječima tajništva, to se neće desiti prije juna, pošto odluka sadrži 200 strana i mora je provjeriti predsjednik suda, kako bi bila dovršena. Radi se o vrlo velikom spisu da bi se mogao odmah objaviti.
Ako sudac, na temelju neformalne odluke, ne odluči datum ročišta do sutra (što može učiniti samo iznimno, ako to uopće čini), nema drugog načina da bude otpušten, osim sakupljanjem iznosa novca potrebnog za kauciju.
Ozbiljnost situacije našeg druga Spyrosa Mandylasa - u štrajku glađu od 14.03.2015. - ne ostavlja prostora za ravnodušnost i inertnost birokratskih trikova pravosudnih vlasti. U slučaju nanošenja svake štete ili poremećaja zdravlja S.Mandylasa (zbog kašnjenja), odgovornost neće pasti samo na njegovih 39 su-okrivljenika, nego i na pravosuđe.
DRUŽE, IZDRŽI DO POBJEDE
Anarhistički Skvot Nadir
...

Žalbeni sud je potvrdio presude protiv dvojce anarhističkih drugova Alfreda Cospita i Nicole Gaia. Podsjećam da su drugovi preuzeli odgovornost na sudu, kroz dva teksta, za napad na izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija (7. maja 2012.), za koji odgovornost preuzeo, putem izjave 11. maja 2012., "Nukleus Olga - F.A.I./F.R.I".
Kazne su nešto umanjene zbog redefiniranja manjih kaznenih djela:
Alfredo Cospito osuđen na 9 godina, 5 mjeseci i 10 dana (prije žalbe na 10 godina i 8 mjeseci).
Nicola Gai osuđen na 8 godina, 8 mjsesci i 20 dana (prije žalbe 9 godina i 4 mjeseca).
Solidarnost i suučesništvo s Alfredom i Nicolom!
RadioAzione
...

Video s podnapisima na engleskom i talijanskom jeziku, prikazuje početni dio Projekta Feniks, međunarodnog projekta brojnih i različitihe sabotaža i napada u različitim zemljama.
Posvećeno Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, Ćelija Olga FAI/IRF, koji su preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.


"Mi smo ovdje, gdje sve započinje sada."

Projekt "Feniks" je odmotavanje sakrivene mape, koja označava jedan od puteva prema Atlantidi praktične teorije. Nepoznati i izgubljeni kontinent koji postoji onkraj rubova gorućih gradova međuprostora. Stvoren kroz djelo, dijalog i ideje, neformalno organiziran po anarhističkim principima neprekidnog autonomnog napada, revolucionarne solidarnosti i internacionalizma. Niz napada koje su počinile različite radikalne grupe direktne akcije širom svijeta, prekidajući tišinu izolacije i uzvračajući udarac zatvorskom društvu tehno-industrijskog sistema.
Zatvoreni članovi ZVĆ optuženi su za poticanje na napade, Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis uhapšeni su i optuženi za čin 4. ovog projekta, šaljući paket-bombu bivšem komandantu antiterorističke agencije, Dimitrisu Xorianopoulosu; doke je Christos Rodopoulos optužen za slanje paketa-bombe Dimitrisu Mokkasu, glavnom tužitelju za slučaj ZVĆ, kao čin 6.
Projekt Feniks je danas obnovljen kroz napade 2015. u Čileu, Češkoj i Grčkoj, s drugovima s područja Češke koji su započeli kampanju "Uništimo represiju". Priča Feniksa se i dalje piše...
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

NI MILIMETAR NAZAD

DEVET MILIMETARA U GLAVU PANDURA
...

Od četvrtka 16. aprila nije više na snazi zabrana susreta među zatvorenicima s odjela AS2 u Ferrari, koju je naložilo torinsko tužilaštvo, kako bi zabranila komunikaciju između zatvorenika u pritvoru zbog sabotaže NO TAV u Chiomonteu (suđenje - protiv Graziana Mazzarellija, Francesca Sale, Lucia Alberta - po skraćenom postupku, započet će 23. aprila u Torinu) i anarhističkih zatvorenika, Nicole Gaia i Alfreda Cospita, već zatvoreni na odjelu visoke sigurnosti.
Adriano Antonacci se nalazi na uzdržavanju 15 dana izolacije (kazna kojoj su svi zatvorenici podvrgnuti, redom, zbog prosvjeda proteklih mjeseci). I za njega, već nekoliko tjedana, nije više na snazi zabrana susreta sA su-optuženim Gianlucom Iacovaccijem, nakon prvostupanjske presude i premještaja Gianluke iz Alessandrije u Ferraru.
Dakle, svi drugovi mogu ponovno zajedno dijeli izlaz u dvorište i međusobno se družiti.
...

Juanu Floresu, Nataly Casanovi, Enriqueu Guzmanu i Guillermu Duranu, odvratno Javno Tužilaštvo pri 15. Garantnom Sudu preoblikovat će optužbe.
Određeni javni tužitelj, Claudio Orellana, naglasio je da će u tzv. "Slučaju Bombas 2" ovo preoblikovanje optužbi služiti za određivanje broja žrtava i štete nanesene prilikom napada, i da bi se i Enriquea uvrstilo u sudski proces.
Podsjećamo da su tokom posljednjeg ročišta i Juanu i Nataly lisicama svezane ruke i noge, uz apsurdne mjere zaštite, što samo želi pokoriti našu braću i sestre.
Solidarizirajmo aktivno s drugovima Juanom, Nataly, Enriqueom i Guillermom u štrajku glađu od 14. aprila!
...

Danas, u petak, podnijet je zahtjev za prekid mjera ograničenja sudu u Solunu, u vezi 5.000 eura potrebnih za otpuštanje. Zahtjev je ispunio drug u tajništvu zatvora Korydallos na temelju svojeg štrajka glađu i zato što očekuje važnu sudsku raspravu. Drug se od petka navečer (17.04.) nalazi u Općoj bolnici Tzanio. Ustrajno nastavlja svoju borbu za otpuštanje i ostaje mentalno i fizički snažan. Iduće vijesti o njegovom zdravstvenom stanju uslijedit će u nadolazećim satima.
SNAGE NAŠEM DRUGU SPYROSU MANDYLASU
NEPOSREDNO ISPUNJENJE NJIHOVIH ZAHTJEVA
NI KORAK NAZAD
NEKA SVATKO PREUZME SVOJU ODGOVORNOST
Anarhistički Skvot Nadir
Izvor: InterArma

"Danas u Čileu, kao u Grčkoj i Španjolskoj, kažnjava se solidarnost, ljubav i njihove ljepote". Natalie Casanova

Pozdravljamo drugove Nataly Casanovu, Juana Floresa i Guillerma Durána, koji su 14. aprila započeli štrajk glađu zahtijevajući oslobođenje Enrique Guzmána (uhapšenog u noći 6. aprila, od tada u pritvoru), progon njihovih voljenih od strane bijedne institucije Žandarmerije i represivnih ruku države, zahtijevajući i prekid izolacije kojoj je podvrgnuta drugarica Nataly Casanova.
U ovim mjesecima pritvora drugovi su se s dostojanstvom suočili s represivnim potezima stražara, bez da i jedan milimetar povuku svoju uvjerenja i ideje o slobodi. S ulice, bezuvjetno solidarni s njima, priznajući ih kao drugove i kao dio naše iste borbe protiv Moći i čitavog Autoriteta.
SOLIDARNOST I AKCIJA S DRUGOVIMA U ŠTRAJKU GLAĐU OD 14. APRILA!!!
NAPRIJED I RATNO!!!
...

Nedavni događaji koji su se materijalizirali kroz novi materijalno-pravosudni i medijski napad na našu najbližu sredinu, uz maštovitost nekog pravosudnog službenika, koji nastoji zastupati i podignuti moral svojih kolega, zasjenjenih prethodnim neuspjehom "Slučaja Bombas", i pokušava oživjeti slučaj koji ni nakon više od šest mjeseci našeg pritvora (od 10 kojih su odobreni) nije dao željene ishode, već samo nagađanja, kroz njihove medije koji igraju odvratnu ulogu odobravanja i sanktifikacije svake istine koju vlast prikazuje kao apsolutnu, pa makar joj nedostajala svaka logika.
Lažno, kao i prijetnje smrću koje kažu da smo izrekli njihovim slugama... mene i mojeg druga optužili su za iste stvari, nameću nam kaznu unutar ove kazne, zbog našeg buntovnog ponašanja i zato što preziremo stražare, a osim toga uskraćuju nam svaki oblik susreta, mada se to desilo samo jednom, u novembru 2014., što je odmah izazvalo prijave.
Danas prikazuju tako apsurdne dokaze, kao u prethodnom slučaju, protiv našeg brata i prijatelja Enriquea Guzmana: opušak cigarete, kapa, ugljen, sumpor, aparat za gašenje požara. Nadobudnost kojom se pokušava nastaviti ovaj slučaj je zaista smiješna, kao i njihov najbolji "dokaz" protiv nas, koji su bile (ili jesu) slike s telekamera za video-nadzor, i koje su mnoge nasmijale, te DNK koji navodno pripada meni i mojem drugu Juanu Floresu, a sada se "trude" i da okrive Enriquea.
Doznajemo od njihovih vještaka, putem sredstva informiranja, kako je gotovo nemoguće pronaći nakon eksplozije genetski materijal prikladan za usporedbu, kao što su to iznijeli tužitelji. Radi se, po njima, o 3 ili više traga izmiješanog DNK, a po riječima istih stručnjaka izmiješanost 2 DNK ne može biti vjerodostojna i pouzdana (osim pouzdanog primjerka njihovih stručnjaka).
Znači, najbolja alternativa je uhapsiti osobe koje su nas posjećivale: Enriquea, ali to nije jedini slučaj, jer su bili uhapsili još jednog našeg prijatelja i odveli ga u 33. Komesarijat, gdje je odveden i Enrique. Prijatelj o kojemu nitko nije imao nikakvih vijesti gdje se nalazi, čitav ponedjeljak 6. aprila, nakon što je izašao u kupovinu. Danas, sretna sam što si dobro i što su te pronašli, ne znam što se zbilo na tom mjestu.
Unatoč svemu tome, progon naših obitelji i naših prijatelja ne prestaje, svaki put prijete sve očajnijim represivnim iznenađenjima... Enrique, prijatelju i brate, otkad smo ovdje pružio si nam svu tvoju podršku i tvoju solidarnu ljubav, tvoja mirnoća, snaga i dostojanstvo stiže do nas putem njihovih odvratnih sredstava. Enrique, kojeg naši progoni nisu nikada zastrašili ili udaljili, koji nas je dolazio posjećivati svaki tjedan, s brdo hrane, kao i Guillermo, čineći sve moguće kako nam ništa ne bi nedostajalo... Udaljavamo te od našeg slučaja i volimo te.

Napomena RadioAzione: Slijedi nekoliko rečenica iz teksta Nikosa Maziotisa koji, mada nipošto ne dijelim njegove stavove, vrlo jasno kaže iz kojih je razloga pokrenut štrajk glađu u grčkim zatvorima.
Nije potrebno posjedovati veliku mudrost da bi shvatili, sasvim jasno, kako je navedeni štrajk organiziran jer je sada na vlasti Syriza, dok su premještaji u nove zatvore tipa C započeli u prvim danima decembra (za vrijeme prethodne vlade). Neću niti postavljati pitanje zašto nije prije započeo taj oblik prosvjeda, jer ionako, uz ovakve zahtjeve, ne bih ga bio podržao ni u tom slučaju.
Pravi cilj zbog kojeg je organiziran takav štrajk, koji veoma podsjeća na onaj u specijalnim njemačkim zatvorima u sedamdesetim godinama, kojeg je vodila jedna grupa maoističkih boraca (Crvene Brigade su bili u odnosu na njih slobodari...), i koje mnogi anarhisti još i danas cijene (ali zašto???), bio je vršiti pritisak na Tsiprasa i njegovu bandu.
Reformistički cilj, ili revolucionaran ako vam je draže, ali značenje ostaje isto (revolucije su u povijesti dovele samo do promjene vlasti, i to je činjenica a ne teorija). Vršiti pritisak na vladu, prebacujući joj odgovornost eventualne smrti zatvorenika u štrajku glađu, kada se misli da ta vlada može popustiti zahtjevima, to je politika, a ne anarhizam. To znači priznati, čak i samo simbolički, vlast, njegove zakone i državu. Tko podržava takve borbe nije drugačiji od onih koji ih vode na vlastitoj koži.
Zar bi RadioAzione trebao sve tu prešutjeti?
U redu! Onda neka govore riječi Maziotisa, tako nećete reći da smo mi ti koji ustrajemo na tome.
Iz teksta Nikosa Maziotisa o okončanju štrajka glađu. Čitav tekst na engleskom na 325
...

Prijateljice/i, drugarice/ovi, obitelj i srodni.
Kroz nekoliko riječi koje sam uspjela izmijeniti s nekoliko osoba (zato što se nalazim u izolaciji i nisam upoznata sa zbivanjima) saznala sam da postoji tjedan nemira, koji se održava između 10. i 20. aprila, za solidarnost s antiautoritarnim zatvorenicima/enicama, nadasve za one koji su osuđeni na duge godine zatvora. U vezi toga željeli bih izraziti ovim tekstom moj doprinos solidarnosti, točnije solidarnosti sa zatvorenim drugovima. I prije sam mislila, a sada s ovim što proživljavam mi je još jasnije, da kada drug stigne u zatvor i postane dakle zatvorenik, jedinu podršku koju ima je on sam, njegova uvjerenja, misli, osjećaji i njegova vlastita ljubav, individualnost, što je osnovno kada se osoba suoči s tako ružnim i dekadentim mjestom kao što je zatvor, k tome mi smo sami naš izvor snage. Ali odjednom se desi da naše uši i naše oči susretnu geste, inicijative, djela učinjena za nas, i u tim trenucima osjeti se kao zagrljaj, kada se osjetimo ispunjeni i vrati se neizbježiv osmijeh. Kada se prijeđe zatvorski zid, tada čitava individualnost zatvorenika se ispuni još većom snagom i uvjerenjem. Taj trenutak smatram suučesništvom, zato što znamo da nastavljamo s borbom. Pridružujem se pozivu koji se realizira i pozivam na solidarnost sa zatvorenicima s područja u borbi, postavljajući se protiv svakog autoriteta. Sva moja ljubav i snaga onima koji su suočeni s teškim kaznama, i neka godine ne unište njihove ideje i osjećaje. Ne zaboravimo, osim toga, da zatvor, ljudski proizvod, pogađa danas i druga bića. Životinje u kavezima, mučene za ljudsko zadovoljstvo.
Završavam prenoseći svu moju ljubav mojim prijateljima/cama, drugovima, obitelji i djevojkama u antipatrijarhalnoj borbi.
Tato (Natalia Collao)
S Odjela 1, zatvor San Miguel
Nedjelja, 12. aprila
...

Prethodnih dana dobili smo vijest da je drug Abraham Cortes ponovno osuđen na sudskom procesu koji traje od 2. oktobra 2013.
Podsjećamo da je Abraham jedina osoba koja je još i dalje u zatvoru zbog događaja iz tih dana.
Abraham je bio suočen s optužbom za ubojstvo, okrivljen da je bacio različite molotove na redove interventne policije. A bio je optužen i za napad na javni mir u grupi.
Za te optužbe drug je osuđen na 13 godina i 4 mjeseca zatvora, ali prethodnih dana stigla je nova presuda, koja se odnosi na žalbu.
Nova presuda protiv druga je 5 godina i 9 mjeseci za kazneno djelo napada na javni mir u grupi, pošto je razriješen optužbe za pokušaj ubojstva.
Nesumnjivo, radi se o lijepoj vijesti, ali to ne znači da priznajemo (u presudi) to kao izraz pravde meksičkog pravno-zatvorskog sistema. Sasvim dobro znamo da nam ovaj sistem neće nikada donijeti pravdu, i ako su danas malo popustili ne smijemo zaboraviti da drug i dalje ostaje u zatvoru, i dok on kao i na tisuće drugih osoba koje trenutno nastanjuju zatvor budu iza tih zidova, mi ćemo se nastaviti boriti...
Za slobodu svih!
Srušimo zidove zatvora!
Cruz Negra Anarquista México
...

Danas 04.04.2015. zatvoreni članovi Zavjere Vatrenih Članova prekinuli su štrajk glađu nakon 32 dana i nakon što je osam drugova hospitalizirano, izlažući život smrti (Mihalis premješten na JIZ, Olga pala na 40 kg, Panagiotis već ima narušeno zdravlje zbog prethodne operacije na glavi, Georges P. ima problema sa srcem koje je dostiglo 30 otkucaja u minuti, a svi zu izgubili 15-20% težine), pošto je odlučeno otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te djevojke posljednjeg.
Unatoč prekida svojeg štrajka glađu, ZVĆ izjavljuje da podržava ostale zatvorenike koji nastavljaju štrajk glađu za ukidanje zakona, izražavajući podršku Nikosu Maziotisu, članu Revolucionarne Borbe, i Mreži borbenih zatvorenika (DAK).
...

Marco Camenisch zatražio uvjetnu slobodu nakon što je odradio 2/3 kazne, no taj je zahtjev odbio Administrativni Sud Ciriškog kantona, 24. oktobra 2013. zato što zatvorenik nakon svih godina nije izmijenio svoj stav o postojećem. Što znači da se Marco nije nikada pokorio i nije nikada dozvolio da ga postave na tračnice trulog postojećeg.
Marco je uložio žalbu na navedenu odluku koju je 3. decembra 2014. odbio Federalni Sud.
Zagrljaj suučesništva i solidarnosti Marcu!
Izvor: RadioAzione

Nakon više od 5 godina u bijegu, optužen za posjedovanje eksploziva nakon što ga je izdala majka, anarhist Diego Rios uhapšen 7. februara 2015.
Nakon što je proveo gotovo dva mjeseca u zatvoru na odjelu maksimalne sigurnosti, uoči procesa po skraćenom postupku, 30. marta Diegu je izmijenjena sigurnosna mjera i otpušten je u kućni noćni pritvor.
2. aprila 2015. Diego je osuđen na 541 dan, ali je i dalje na slobodi.
Izvor: Publicacion Refractario via Radio Azione

02.04.2015.
Prije dva sata drug Mihalis Nikolopoulos je premješten na Jedinicu intenzivne njege u bolnici Evaggelismos, zbog kritičnog stanja njegovog zdravlja. Otkucaji srca ostaju niski (oko 33 otkucaja u minuti).
Mihalis, izdrži!
------
03.04.2015.
Anarhistički drug Spyros Mandylas, na 21. danu štrajka glađu (od 14.03.), izgubio je 10 kg. Drug će nastaviti štrajk glađu sve do otpuštanja iz zatvora i dok njegovi su-okrivljeni ne plate 5.000 eura kaucije za slučaj "Skvotovi Soluna".
Drug podržava sve štrajkaše glađu.
Neposredno ispunjenje zahtjeva svih štrajkaša glađu.
Snage svim štrajkašima glađu.
----
Danas 03.04., kada sam na 33. dana štrajka glađu, moja je djevojka došla u uobičajenu jutarnju posjetu. Posjetu koja se odnosi na pomoć pri dnevnoj njezi i higijeni, otkad sam oslabio. Informacije radi, mogućnost 24-satne posjete za njegu odobrila je zatvorska uprava i narednik vanjske straže, u slučaju da mi nešto zatreba.
No, kad je došla na red tipična pretraga tijela kako bi ušla u ćeliju, doživjela je nešto nečuveno: pandurki iz jedinice ZEUS naložio je šef smjene da obavi DEGRADIRAJUĆU/PONIŽAVAJUĆU PRETRAGU TIJELA moje djevojke, postavljajući joj pitanja kao "Odakle si?", "Zašto su te zaustavili?" (pitanja osobnog karaktera koja nemaju nikakve veze sa situacijom u toku).
Izražavam javno žaljenje za tako nehumani događaj koju je izazvala jebena jedinica ZEUS, po očitoj NAREDBI NADLEŽNOG (pandura na dužnosti izvan ćelija).
Smatram neprihvatljivim da se članove obitelji ibliskie partnere podvrgava fizičkoj i psihičkoj torturi prljavih ruku svih sorta pandura.
TAKVO PONAŠANJE I DJELOVANJE NEĆE OSTATI BEZ ODGOVORA
NI KORAK NAZAD
Argiris Dalios
...

Drug Mihalis Nikolopoulos skoro je zadobio srčani udar, danas ujutro, po treći put za redom. Oko 3 sata ujutro njegovi su otkucaji pali na 27 u minuti a njegov tlak na 7, zbog čega je dobio injekciju atropina. Stanje druga je vrlo kritično. Kada pokušava spavati njegovi otkucaji srca ponovno padnu ubrzo nakon injekcije atropina, zato je drugu smanjen monitoring na koji je stalno prikopčan, kako bi mogao spavati sat-dva, uz još veći rizik srčanog zastoja.
Sada liječnici kažu da i kad bi drug danas prekinuo štrajk glađu, postoji mogućnost da mu srce ostane trajno oštećeno, što bi moglo zahtjevati ugradnju pacemakera.
InterArma

Zatvoreni član Zavjere Vatrenih Ćelija, Theofilos Mavropoulos, nalazi se u ozbiljnom stanju pogoršanja zdravstvenog stanja, u kritičnom stanju, u bolnici. Laboratorijske pretrage pokazale su neravnotežu elektrolita, što je upućeno liječnicima, koji poštuju njegov osobni izbor nastavka štrajka glađu.
To se desilo kada je "Ministar Pravosuđa" dao vijest da će biti odgođena odluka o otpuštanju ili ne članova obitelji ZVĆ, igrajući se njihovim životima. Ministar je trebao sutra objaviti odluku članovima obitelji ZVĆ, a 30. marta od općim zahtjevima štrajkaša glađu. Na taj način, produžujući štrajk glađu u nadi da uništi drugove, vlada se igra svojim životima i životima svih onih koji predstavljaju grčku državu i ekonomske interese. Osveta.
Solidarnost sa štrajkom glađu
Neposredno ispunjenje zahtjeva
Vatra i krvoproliće za SY.RIZ.A-u & ANEL
...

PANAGIOTIS ARGYROU u kritičnom stanju: drug pati od želučane kiseline i situacija je vrlo kritična, što znači da zbog nedostatka elektrocita postoji opasnost od srčanog udara.
Nijedan drug nije sam
Snage štrajkašim glađu!
Pobjeda njihovoj borbi!
Drugovi MICHALIS NIKOLOPOULOS i DAMIANO BOLANO (u štrajku glađu od 02.03. i članovi Zavjere Vatrenih Ćelija) premješteni su u bolnicu "Evagelismos".
Zdrastveni uvjeti štrajkaša glađu, THEOFILOSA MAVROPOULOSA, hospitaliziran u Nikejskoj Državnoj Bolnici, pogoršali su se. Laboratorijskim nalazi pokazuju poremećaj elektrolita (niski potasij), kojeg liječnici nastoje riješiti, dok istovremeno poštuju njegov osobni izbor nastavka štrajka glađu.
Drugovi HARIS HATZIMIHELAKIS, GIORGOS POLYDOROS, GERASIMOS TSAKALOS, OLGA EKONOMIDOU (u štrajku glađu od 02.03., članovi ZVĆ) premješteni su u bolnicu izvan zatvora, uz masovno prisustvo pandura:
Haris Hatzimihelakis u bolnicu "Gennimatas".
Gerasimos Tsakalos i Giorgos Polydoros u bolnicu "Tzanio"
Olga Ekonomidou u bolnicu "Sotiria".
Sutra, u četvrtak 26.03., Vijeće će odlučiti o otpuštanju majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa i supruge posljednjeg.
...

Krenula je inkvizicija!!!
Braćo: prošlo je već šest mjeseci od onog olujnog i sudbonosnog 18. septembra, kada su nas uhvatili krakovi represivne hobotnice, uz nasilno i zaglušujuće odobravanje. I tako smo, uz moju braću, Nataly i Guillerma, zatočeni i podvrgnuti božjem sudu, te iznijeli nam optužbe, sve utemeljene na antiterorističkom zakonu, da smo postavili različite eksplozivne naprave u glavnom gradu, premda mi odbacujemo ikakvo sudjelovanje. Još jednom možemo vidjeti kako su moć i njene represivne agencije uperile prstom na nas, pretvarajući u zločin naše političke ideje/slobodu, pretvarajući naše hapšenje u neupitni Socijalni Mir pred građanima...
Naš brat Guillermo je u kućnom pritvoru, dok smo ja i moja voljena drugarica odvedeni u ćelije moći, svakodnevno se suočavajući i boreći se s našim hapšenjem i razdvajanjem naše ljubavi...
Povijesno smo "mi", koji se ne podvrgavamo moći i prevladavajućem sistemu, na meti represivnih napada, i jasno to nije prvi put da Država/Kapital pokreće politički progon dostojanstvenih muškaraca i žena, onih koji ne žele i dalje surađivati s kapitalističkim ekonomskim sistemom, koji je u potpunosti izbrisao pravi značaj i bit života...
Kada se odluči odbaciti svaku figuru i/ili strukturu moći i/ili nadmoći, i u tome prepoznati slobodu kao najdragocjeniju stvar u ovoj tužnoj priči "koju moramo živjeti", jasno i nesumnjivo neovisno o situaciji i okolnostima, držeći na umu posljedice svega toga... kao što ću i "njima" reći što se desilo 23. februara.

Drug - štrajkaš glađu, Theofilos Mavropoulos (u štrajku od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) premješten je danas u zatvorsku bolnicu zatvora Korydallos, zbog jakih vrtoglavica i bolova u trbuhu i bubrezima.
Trenutno se nalazi u nikejskoj Općoj državnoj bolnici.
Pobjeda štrajkašima glađu i neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ni korak nazad
Drug [Fivos Charisis] premješten je u pirejsku bolnicu Tzanio. Njegovo se zdravlje ozbiljno pogoršalo, budući da je izgubio gotovo 13% svoje težine, i ima raznih problema zbog štrajka te boluje o bronhijalne astme.
Izvor: InterArma

Drug u štrajku glađu Giorgors Polydoros premješten je u bolnicu izvan zatvora. Drug je podvrgnut pretragama krvi i liječnici su smatrali da bi se pretrage trebale ponoviti, zato što ih nekih nalaza nije bilo jasno da li postoji neki pomerećaj. Drug je najprije premješten u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", ali pošto ista ne posjeduje potrebnu opremu za takve vrste pretraga premješten je u bolnicu izvan zatvora.
Pobjeda štrajku glađu naših drugova, neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ako se nešto desi nekom štrajkašu glađu, ništa neće proći bez odgovora.
Jučer ujutro, 17.03., drugu Panagotisu Argyrou (u štrajku glađu od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) je teško pozlilo. Premješten je u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", gdje je utvrđen pad šećera, zbog čega je premještaj u vanjsku bolnicu, "Attico", i prevezen je ambulantnim vozilom, u pratnji pandura. Tamo je drug odbio primiti infuziju i rekao da je u štrajku glađu, na što su mu liječnici zaprijetili da će zatražiti sudski nalog za prisilno hranjenje. Drug je zadržao negativan stav, ne ostavljajući prostora raspravi i pregovorima oko okončanja njegovog štrajka glađu. Nakon čega je bolnica "Attico" odbila da ga hospitalizira i vraćen je natrag u bolnicu zatvora Korydallos, gdje je utvrđen veliki pad šećera i rizik da drug Panagiotis zapadne u hipoglikemijski šok. Zatražen je ponovni premještaj u vanjsku bolnicu. Trenutno ne znamo u koju je bolnicu odveden. Uslijedit će vijesti čim budemo saznali.
Snage drugu Panagyotisu Argyrou, sa zdravstvenim problemima nakon 16 dana štrajka glađu.
Snage štrajkašima glađu - članovima Zavjere Vatrenih Ćelija, u štrajku glađu od 02.03., zahtijevajući otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i djevojke posljednjeg.
Neposredno i bezuvjetno ispunjenje zahtjeva štrajkaša glađu.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
...

Od utorka 10.03.2015., kada sam uhapšen, nalazim se u zatvoren u zatvoru Korydallos.
Uzrok mog novog hapšenja je "građanski rat među anarhistima" u Solunu, to jest konflikt unutar pokreta koji se desio u gradu 2012. Nekoliko dana prije početka suđenja iznio sam jasnu moju namjeru o odgađanju zato što, s jedne strane, već imam jedno suđenje u toku za Projekt "Feniks", u zatvoru Korydallos, a s druge je moj advokat Fragkiskos Ragkousis imao u međuvremenu važna suđenja u toku i nije moga prisustvovati (mojem). Dakle, zatražili smo od predsjedništva suda odgodu. Ono što se na koncu desilo bilo je, s jedne strane, da je predsjedništvo regularno nastavilo s procedurom, a s druge da su optuženi potvrdili suđenje svojim prisustvom. Što znači da se suđenje regularno odvilo s pandurima u civilu i sucima koji su me čitavo vrijeme spominjali, bez protuodgovora. Tada sam objavio otvoreno pismo u kojem sam pojasnio i objasnio da će me svatko od mojih su-okrivljenika koji će konvalidirati suđenje svojim prisustvom, predati apetitima antiterorističke agencije i sudaca.
Na kraju je samo jedan od mojih su-okrivljenika napustio proces i suđenje se okončalo (unutar 3-4 dana) presudom od sedam godina zatvora i 5.000 eura kazne za mene.
Logički, neko se može zapitati zašto nisu svi okrivljeni zatražili odgodu ovog suđenja. Odgovor koji su mi dali su-okrivljeni iz slučaja "skvotovi Soluna"[1] da se suđenje trebalo okončati kako bi "borac" S.Stratoulis dobio pogodnost izlaska pošto mu zatvor, pod izlikom litispendencije, uskraćuje izlaske. Naravno, to nije pravno primjenjivo pošto se izlasci iz zatvora ne uskraćuju zbog prekršaja.
S točka gledišta sudionika u Anarhističkom Skvotu Nadir, odgovor je bio da su oni to željeli dobiti putem suđenja...
...

U ranim jutarnjim satima, u petak 3. februara došlo je do napada požarom na ured Narodne Stranke Španjolske (PP). Napad je izvršen u znak solidarnosti s Monicom Caballero i Franciscom Solarom, koji su već više od godinu dana zatočeni zbog optužbe španjolske države da pripadaju "terorističkoj organizaciji" i da su postavili eksplozivnu napravu.
Navedena je stranka najistaknutija u Španjolskoj, a njeni političari su među najodgovornijima za progon drugova društvenog rata u toj zemlji, kao u nedavnoj Operaciji Pandora. Između ostalog predložili su i odobrili Mordaza zakon, koncem 2014., kojemu je namjera ojačati kazne i ograničenja kako bi spriječili prosvjede, skvotiranje stanova i dolazak imigranata.
Mi smo svugdje!
Komando Mateo Moral
...

Drug Juan Flores se od septembra 2014. nalazi u pritvoru zatvora Santiago 1, u Režimu 1 (maksimalna sigurnost), optužen po antiterorističkom zakonu.
Doznajemo da je još jednom došlo do fizičke agresije na revolucionarne zatvorenike i u ratu. Neprekidni stav šikaniranja od strana stražara i njihova nemoćna osveta ovaj put su izbili u zatvoru Santiago 1.
Nekoliko riječi druga Juana glede agresije:
"U ponedjeljak 23. februara, oko 6 sati navečer, pretjeran broj lakeja žandarmerije ulazi u ćeliju u kojoj živim od dana kada me moć zatočila. Nasilno upadaju nakon općeg zatvaranja režima 1. Između 20 i 25 lakeja me najprije izvrijeđalo, zatim su me izveli iz ćelije i rekli da se radi samo o rutinskoj proceduri, ali kako su minute prolazile i čuvši šuštanje listova solidarne propagande, zapitao sam zašto mi uništavaju stvari, i tada su me ti likovi počeli vrijeđati a ja sam naravno odgovorio istim uvredama. Počeli su me udarati nogama, a onda su mi stavili dvostruke lisice, "jednu iznad druge", i nastavili me udarati po rebrima i koljenima, kako bih kleknuo, a među svim tim pokušao sam se braniti... Odveli su me u ured unutarnjeg stražara i kažnjen sam s 10 dana izolacije zbog prijetnji smrću i zbog agresije na jednog službenika žandarmerije. No, kasnije su ih snizili na 4. Dobro sam, čitav, ljut zbog postupanja u zatvoru i zato što se radi o pitanju za koji se rijetki brinu."
Banda stražara ponovno napada revolucionarne drugove, nastojeći zadovoljiti vlastite frustracije i osvetu protiv neukrotivog ponašanja drugova zatvorenika u ratu.
S legalne strane, tajna nad istragom slučaja protiv drugova ide dalje bez bitnih noviteta.
Sva naša snaga i hrabrost zbog neukrotivog stava Juanu i Nataly!
Publicacion Refractario
...

Drugarica Tamara, nakon što je nedavno osuđena na sedam godina zato što je pucala na jednog zaštitara, premještena je u koncentracioni logor San Miguela.
Za vrijeme pritvora, oko godinu dana, Sol je bila zatvorena u Tornju 1, dok je tokom 2014. žandarmerija gradila i pripremala novi odjel za zločine "javnog karaktera" ili "složene".
Sol je nedavno premještena na novi odjel sigurnosti, koji je tek otvoren u Tornju 2. Radi se o malom odjelu, planiranom za 15 zatvorenika, kojeg osvjetljava samo umjetna svjetlost, s 2 ili 3 zatvorenika po ćeliji, s wc-om unutar ćelije, ograničenim pristupom "javnom telefonu", dva sata izlaska u dvorište ujutro i popodne. Dvorište novog odjela opremljeno je dvjema nadzornim videokamerama.
...

Napomena: Ovaj tekst druga Carlosa je odgovor IRI-BD - "Amelie y Fallon, de la arrogancia imperialista a la miseria pequeñoburguesa"
3. mart
Odgovaram u moje ime klevetničkoj agresiji koja je napisana protiv mojih drugarica u afinitetu, Fallon i Amelie.
Između stvari koje obilježavaju internacionalizma je borba protiv ideje o naciji, moći i vlasti, dovodeći u pitanje vrijednost fizičkih i mentalnih granica koje su vlade izgradile, da bi izbjegli bratski i slobodan suživot među osobama rođenim na različitim geografskim točkama.
Zato, reći da su te anarhistice stigle na ovo područje "da bi proživjele jedno iskustvo među narodima trećeg svijeta, nakon što su napustile svoj život u civiliziranom Quebecu", navodi me da mislim kako ste vi, međunarodni ljevičari, iskazali prezir prema strankinjama koje su odlučile sprovesti u djelo svoj destruktivnu strast protiv države/kapitala, bila ona kanadska, meksička, europska ili bilo koja druga.
Mi barem ne tražimo djelomično uništenje samo jedne države - zato jer su, ako uzete odvojeno, samo krakovi svjetske moći - niti ne nastojimo da ujedinimo napore/sposobnosti isključivo među Meksikancima ili s "revolucionarima trećeg svijeta"; naprotiv, boriti se zajedno sa svakom slobodnom osobom, rođena ona ovdje ili u Kini.
Ali što možemo očekivati od nekog tko podržava pripadanje "klasnom krilu meksičkog revolucionarnog pokreta", optužujući za imperijalističku aroganciju ili malograđanstvo one koji su odabrali da se organiziraju putem afiniteta ili da bi podijelili trenutke subverzije s kim god žele?
Naravno, afinitet nije nešto svojstveno samo anarhistima/slobodarima, u stvari ona se može izroditi između bilo kojeg pojedinca ili grupe, koji se poistovjećuje s borbom za potpuno oslobođenje, (borba) u kojoj umjesto da se usredotočimo na "stadij u kojem nitko više neće biti zatvaran", želi uništiti svaku zatvorsku zgradu, fizičku i mentalnu, svaku autoritarnu instituciju, sa svim što to podrazumijeva; to možda izgleda utopijski, ali smatram da je bolje prekinuti mlakost lijepih riječi i, daleko od idealiziranja ostvarenja utopije, nastaviti sa svakodnevnim neprekidnim konfliktom u društvenom kontekstu.

SOLIDARNOST ZA ZATVORENIM ČLANOVIMA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA - S ANARHISTICOM AGGELIKI SPYROPOULOU I NEPOSREDNO OTPUŠTANJE ČLANOVA NJIHOVE OBITELJI I NJIHOVIH PRIJATELJA KOJI NEMAJU NIKAKVE VEZE SA SLUČAJEM.
Anarhistička Grupa - Od 0 do beskonačnosti
Izvor: Inter Arma

Nedjelja, 1.3.2015.
Šaljemo par redaka o posljednjim novostima o okončavanju naše epizode.
28. februara Alfredo se vratio iz izolacije. Istoga dana odveden je Graziano.
To je posljedica kazne koju smo svi (Adriano, Fra, Graziano, Lucio, Michele, Nicola) dobili nakon našeg prosvjeda. Okrivljeni smo da smo dana 13., 14. i 15.02. vrijeđali stražare i (čujte čujte) izazvali "nemire i nerede" (čl.77 zatvorskog pravilnika).
Vrlo širokogrudna optužba, na koju smo samo ponosni. Stoga smo, nakon uobičajenog "sudića", odnosno disciplinskog vijeća direktora, komandanta, liječnika i raznih zatvorskih glavešina, osuđeni svi na 15 dana "isključivanja iz zajedničkih aktivnosti". Kazna će biti izvršena na način i vrijeme najpogodnije zatvorskoj logistici. Zato ne znamo da li ćemo ići u ćelije svakih 15 dana po jedan, ali znamo da će tokom idućih mjeseci svatko od nas završiti u kazni na dva tjedna.
U međuvremenu su ovdje premješteni iz Alessandrije, Gianluca i Franco. Dakle, ima nas devet u šest ćelija.
Zagrljaj Grazianu!
Anarhistički drugovi s odjela visoke sigurnosti AS2 u Ferrari.
...

Kao što je poznato, zatvoreni članovi ZVĆ su u štrajku glađu do smrti. Majka Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te supruga Gerasimosa svjedočile su ispred istražnog suca u utorak, kada su obije odbacile optužbu za pripadanje "terorističkoj organizaciji" (za što su optužene). Majka drugova je prihvatila samo optužbu za "pružanje utočišta zločincu" i antiteror država vratila ju je u pritvor. Gerasimosova supruga je također vraćena istog dana.
Jučer je Christos Tsakalos napisao vlastitu političku izjavu, glede pokušaja bijega, a Giorgos Polydoros je takađer objavio tekst, pošto je osobni prijatelj njegovog brata uhapšen (otpušten je zajedno sa ženom koja je uhapšena u nedjelju).
Danas je zatraženo da svjedoče Aggeliki S. i 39-godišnji drug Christo s R., uhapšen u četvrti Galatsi 28. februara. Aggeliki je izjavila da ne priznaje sud pošto se smatra anarhisticom. Aggeliki je zadržana u Korydallosu i započela je štrajk glađu iz istih razloga kao i ZVĆ. Christos R. je također iznio izjavu i smjesta je vraćen u zatvor tipa C u Domokosu.


Smrt policiji - Smrt državi
...

O metodologiji istrage
Život je jedan ne-činjenični kontinuum. Upotreba tehnika kvantizacije - omiljene nadasve u modernom tehnokratskom "društvu" - za shvaćanje istog, osuđena je na neuspjeh, kako u smislu strukture tako i namjere.
Jedan primjer od navedenih tehnika je široka optužba koju ste mi nametnuli. Tekst koji je, između ostalog, nejasan, i kada je čitan željom za slobodom i životom. Željom za ujedinjenjem s prirodom života i njenom kreacijom, ali također i slobodom onih koji je nesebično nude svakom biću koje se želi približiti poštovanjem sudionika i pobuđuju traganje.
Možda ste već počeli razabirati - ako naravno, barem na trenutak, napustite ulogu nositelja takvog teksta - jaz koji postoji između vaših istražnih pitanja i moje situacije.
Dakle, nemojmo se doticati toga i uhvatimo to zarađeno vrijeme, kako bi oslušnuli, između ostalog, daleki huk, koji potječe iz tog jaza.
.......
I naravno, ne, taj huk ne dolazi od beskrajnog stroja u aveniji Alexandras. To je tiha gromka patnja koju krivični skalpel kvantizacije stvara u dušama onih koji opstaju u zatvorskim ćelijama.
No, ovdje ću dovršiti ovu moju izjavu, premda strmo, no nadajući se da neće biti daljnjih razgraničavanja s ničim što proistječe iz toga.
Christos Rodopoulos
Napomena: Christos Rodopoulos se nalazi zatvoren u zatvoru tipa C u Domokosu, optužen za pokušaj bijega ZVĆ i za navodno pripadanje istoj.
...

Od ponedjeljka 02.03. anarhistička drugarica Aggeliki Spyropoulou započela je štrajk glađu zahtijevajući neposredno otpuštanje članova obitelji Gerasimosa i Christosa Tsakalosa.
Snage štrajkašici glađu Aggeliki Spyropoulou i 10 članova ZVĆ.
Neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Anarhistički Skvot Nadir
InterArma

U ratu u kojem živimo, izvan i unutar zatvora, i u borbi koju vodimo, nijedan drug nije sam. Zbog osvetništva koju su antiteroristička jedinica i specijalni žalbeni suci pokazali prema obiteljima i prijateljima članova Zavjere Vatrenih Ćelija, najmanje što mogu učiniti, u zatvoru, je uzdržati se od zatvorskih obroka.
SOLIDARNOST JE NAŠE VELIKO ORUŽJE
NIŠTA NIJE GOTOVO, SVE SE NASTAVLJA
Srijeda, 04.03.
Panos Mihalakoglou - Anarhistički Ratni Zatvorenik
Izvor: InterArma

Tekst je poslan medijima:
Od samog početka preuzeli smo odgovornost za plan bijega iz zatvora Korydallos, kada je otkriven, mi, 10 članova Zavjere Vatrenih Ćelija.
Posljednjih pet dana gledamo kako se članove naših obitelji i njihovi prijatelji odvlače i napadaju, koji nemaju nikakve veze sa slučajem, a majka Christosa i Gerasimosa Tskakalosa, te supruga posljednjeg, su čak zadržane u pritvoru.
Optužba za sudjelovanje u [terorističkoj] organizaciji, koju je protiv njih podigla antiteroristička jedinica, je smiješna i neodrživa. Zatvorili su 60-godišnju majku i suprugu člana [ZVĆ] pod izlikom da bi mogle pobjeći. Govorimo o osobama koje imaju stalnu adresu i koje su nas dolazile posjećivati u zatvor u vrijeme posjeta. Koga to smeće antiterorističke jedinice obmanjuje? Proživljavamo trenutke u kojem antiteroristička jedinica radi štogod želi i prešla je svagu granicu nemoralnosti, bez da ikome polaže račune. Njezini politički neprijatelji smo mi, a ne naša obitelj. Ako žele nekog napasti, neka napadnu nas i ostave lakrdije po strani.
Znamo i da se danas odvija evaluacija policije, stoga svatko shvaća koja se to prljava igra odvija u pozadini, i predstava koju su postavili, kako bi bili unaprijeđeni.
Od ponedjeljka 02.03. mi, desetoro članova Ćelije započeli smo štrajk glađu do smrti, kako bi članovi naše obitelji i njihovi prijatelji bili oslobođeni. Oni nemaju nikakve veze s našim djelima. Ili će biti oslobođeni ili neka se pripreme da broje prve mrtve političke zatvorenike.
Istovremeno, podržavamo i štrajk glađu koji se odvija u zatvorima, za ukidanje antiterorističkog zakona, kapuljače-zakona i zatvora tipa C. Situacija koju je stvorila antiteroristička jedinica našim obiteljima je vrhunac posljedice terorističkog zakona i otvara nova vrata.
Giorgos Polydoros
...

Izjava poslana medijima:
Ovih dana proživljavamo posljednji trijumf državne antiterorističke jedinice.
Nakon što je podržala i namjestila čitavu predstavu uz tele-kamerame, prikazujući kako uhapšene osobe s kapuljačama na glavi odvlače u GADA-u [sjedište antiterorizma], dovršili su djelo zatvaranjem moje majke i supruge moga brata.
I mada smo jučer izjavili da preuzimamo potpunu političku i krivičnu odgovornost za plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, najednom čujem da su moja majka i bratova supruga zadržane u zatvoru.
Slučajnosti, istog su dana članovi Zlatne Zore [neonacistička stranka] otpušteni iz zatvora. K tome, slučajnosti, ovog popodneva odvija se evaluacija policije*.
I pošto u svijetu u kojem živimo ne postoje tolike slučajnosti, već samo interesi, očito je da se ovdje odvija igra interesa.
Neovisno o smiješnim optužbama protiv njih i protiv dva njihova osobna prijatelja, optužba protiv osoba u pritvoru nije ocijenjena da nužno zahtjeva njihovo zatvaranje.
Njihov zakon određuje da: "treba zadržati u pritvoru samo kada je utvrđena sumnja na bijeg ili slična krivična djela". Tko razuman bi mogao nešto slično misliti o mojoj majci ili o supruzi mojeg brata?
Ovo što se danas dešava podsjeća na fašističku državu u Njemačkoj, u sedamdesetima, koja je da bi se osvetila RAF-u pokrenula pogrom članova njihovih obitelji i advokata.
Tada je Njemačka počela brojati prve mrtve štrajkaše glađu.
Možda netko želi brojati i u Grčkoj prve mrtve štrajkaše glađu.
Zato nećemo okončati štrajk glađu do smrti, dok članovi naše obitelji i prijatelji, koji danas svjedoče, ne budu otpušteni.

Christos Tsakalos
*Crhistos se odnosi na proceduru koja ocjenjuje službu policijaca.
Napomena prevoditelja na engleski: Prijateljica Christosove majke (optužena za pripadanje ZVĆ) i prijatelj brata Giorgosa Polydorosa otpušteni su na slobodu uz mjere ograničenja.
...

Prije dva mjeseca naš plan bijega iz zatvora Korydallos otkriven je. Za to smo preuzeli potpunu odgovornost i napravili auto-kritiku. Nakon toga je započeo neviđeni lov na navodne krivce. Meta su naše obitelji i njihovi prijatelji. Prije dva dana vidjeli smo da je uhapšen brat Giorgosa Polydorosa i osobni prijatelj Christosa i Gerasimosa Tsakalosa. Zatim su počeli pričati o "regionalnim članovima", "mailerima" i "revolucionarnom fondu". Za što? Za torbu s odjećom? Za nešto para iz priloga i inicijativa solidarnosti? Ili zbog famoznih "ručnih lasera"? Optužena osoba nije čak ni znala da su laseri bili u torbi. K tome, još važnije je da su ti laseri igračke koje se prodaju za 2 eura u Monastirakiju, i kojima smo željeli stvoriti konfuziju u trenutku napada. Zašto to agencija za antiterorizam ne kaže, umjesto da ih, obrnuto, predstavlja kao oružje?

Dobre vijesti iz Meksika! Po Radio Regeneracion naši drugovi Amelie, Carlos i Fallon, zatvoreni u Meksiku, razriješeni su federalnih optužbi za napad molotovom na zgradu vlade u Mexdico Cityju, u 2014.
Ovdje moj grubi prijevod:
"Informirao nas je u posljednji moment jedan od advokata naših drugova Ameli Trudeau, Fallon Roullier i Carlosa Lopeza Marina (optuženi 5. januara 2014. za bacanje kamenja i molotova na zgradu Sekretarijata za Komunikacije i Prijevoz), da su obaviješteni da su razriješeni na federalnom procesu koji ih je osudio na sedam godina i šest mjeseci zatvora. To će dozvoliti žalbu na lokalnom procesu, koji ih je osudio na dvije godine i četiri mjeseca."
Upravo nam je drug blizak slučaju potvrdio da je ova informacija ispravna.
...

Danas, četvrtak 26. februara, nakon pauze nastavilo se suđenje u vezi konflikata unutar pokreta 2012. u Solunu.
S moje strane, od samog je početka bila jasna činjenica da se suđenje ne može održati u ovo vrijeme zato što je moj advokat Fragiskos Ragousis suočen s određenim zaprekama, a meni se već sudi na suđenju za projekt "Feniks", u Ateni.
Danas je sud odlučio započeti suđenje premda me moj advokata ne može zastupati. Treba naglasiti da sam u ovom suđenju optužen za krivična djela eksplozija, posjedovanja eksploziva i korištenja eksploziva itd.
Dakle, podrazumijeva se da se jedno takvo suđenje ne može nastaviti budući da njegov glavni okrivljenik ima tako snažne prigovore.
No, predsjednici suda (Lygas, Panagiotakopoulou, Stergoudi, Zografou) su na današnjem ročištu zaključili da se može nastaviti i bez mojeg prisustva i bez prisustva mojeg advokata, Fragiskosa Ragousisa.
Međutim, nije bitna pravosudna samovolja suda nego činjenica da se sve to, s par iznimki, smatra normalnim.
Zato, da bude jasno, tkogod se pojavi na sutrašnjem ročištu (27.02.2015.) opravdat će svojim prisustvom suce, a s moje ću ga/je strane smatrati da me ostavlja bez obrane mehanizmu antiterorističke i policijske jedinice Soluna, koji uz pravosudni sistem šalju anarhiste u zatvorske ćelije.
Od te točke nadalje svatko preuzima odgovornost za svoja djela i odabire.
Spyros Mandylas,
Solun, 26.02.2015.
...

U petak 06.03. u 17:30 održat će se inicijativa solidarnosti sa Zavjerom Vatrenih Ćelija i anarhističkim zatvorenikom Panagiotisom Mihalakoglou u atenskoj Politehničkoj Školi.
InterArma

26. februar 2015. - Anarhistički zatvorenici Francesco Porcu i Gianluca Iacovacci premješteni su s odjela visoke sigurnosti AS2 u Alessandriji na isti u Ferrari, smještajući na taj način sve anarhističke zatvorenike u režim visoke sigurnosti zatvora pokrajine Emilije.
Porcu Francesco
Iacovacci Gianluca
Alberti Lucio
Mazzarelli Graziano
Sala Francesco
Antonacci Adriano
Cospito Alfredo
Gai Nicola
Fabiani Michele
Cassa Circondariale, via Arginone 327 - 44122 Ferrara - Italia
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Anarhistica Natalie Casanova prijavljena je zbog "prijetnji" stražarki zatvora San Miguel, gdje je zatvorena od semptembra 2014., u očekivanju suđenja zbog postavljanja 4 eksplozivne naprave (podzemna željeznica Los Dominicios, Subcentro, 1. i 39. policijska postaja).
Po tvrdnjama optužnice šefa žandarmerije: "Protiv svih naših članova, ne samo protiv jedne određene osobe, nije posebno ozlojeđena samo na tu osobu, već održava neprijateljski stav protiv svakog službenika naše institucije."
Natalie je tokom ovih mjeseci već četiri puta prijavljena zato što se ne pokorava tamničarima.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Smatram da država upravlja povlasticama interesa političke-ekonomske klase, vjerna sluga tehno-industrijskog kapitala i svih oblika društvene manipulacije koji o tome ovise; nije teško shvatiti da joj je običaj nametati kazne svakom pojedincu koji se pobuni protiv njenih zakona i pravila kontrole, pošto ima na raspolaganju između širokog spektra jedno od svojih brojnih odvratnih sredstava: pravosudni zatvorski sistem.
Osnovna karakteristika navedene institucije je posjedovanje, kao da si radi o igri, odluke o budućnosti osuđenika, izručivanjem istog brutalnosti policijskog i administrativnog zatvora, upotrebom perverzne i sulude taktike fizičkog, moralnog i duhuvnog iscrpljivanja, kako nad osobom koja je neposredno uključena, tako nad njenom obitelji, prijateljima i drugovima.
Osim što je „kazneno djelo” čvrsto sredstvo za nastavak i ostvarenje planova vladanja moći, ono je i plodonosna ekonomska aktivnost, rezultat administrativnog utjerivanja, kao što je plaćanje kaucije, kazni, mita i drugih barbarija, barem u latino-američkim zatvorima, i novčano samo-uzdržavanje zatvorenika.
Ova posljednja točka je vrlo značajna, da bi naglasili veliku laž, jer upravo država podržava ostanak osobe u zatvoru, zbog čega je „službeni” iznos od 150 dolara koji se troši na pojedinca sasvim lažan u odnosu na stvarnost.
Suditi „kazneno djelo” je sasvim hipotetska vjerodostojnost, zato jer se trebamo podsjetiti da samo institucije i osobe koje vladaju – i žive u potpuno drugačijoj stvarnosti u odnosu na one koji ne uživaju povlastice kupole moći – brišu i pišu zakone putem demokratske i reformističke politike. Trebamo dovesti u pitanje zašto se moramo pokoriti da činimo ono što oni smatraju pod kriminalom i kako ga ispraviti, te da samo društvo to podržava. Ne možemo govoriti o ljudima iz naroda unutar zakona, pošto bi to značilo ponoviti isti model koji nastojimo uništiti.
...

24. februara 2015. anarhističku zatvorenicu Emmu Sheppard bristolski sud je osudio na dvije godine zatvora jer je nanijela štetu policijskim vozilima. Posebice tri patrolna vozila, u službi na novogodišnju noć, kojima su zamke ručne izrade probušile gume, na području Bristola.
Emma Sheppard
A7372DJ - HPM Eastwood Park
Church Avenue - Falfield
Wotton-under-Edge
Gloucestershire - GL12 8DB - UK
za više informacija ABC Bristol

Drugovima vani, 14. februar 2015.
Samo nekoliko riječi da vas izvijestimo što se zbiva na odjelu AS2 [visokog nadzora, nap.prev.] u Ferrari. Nemamo nikakvih namjera/želja da hranimo divlji apetit obožavatelja žrtve ili profesionalnu antizatvorsku ulogu, u posjeti posljednjem jecaju zatvorenika.
U petak 13. Alfredo je podvrgnut zatvorskom sudiću, zbog prijave koja je protiv njega podignuta noć prije, zato što je izvrijeđao jednog stražara koji se njemu bezobrazno obratio, a provocirao drugog od nas, Graziana, kriv što je od hulje zatražio da stiša ton. Informacije radi, sve se odvilo nakon ponoći. Osim što je izgubio 45 dana prijevremenog otpusta, "osuđen" je i na izolaciju, u koju je odmah odveden, ili kako bi oni rekli, na isključenje iz svih zajedničkih aktivnosti (dvorište, društvo, vježbaonica). Čim smo to saznali, nakon kratke konzultacije, započeli smo snažno lupati. Zahtjev je jednostavan: hoćemo Alfreda natrag na odjel. U roku od par minuta stigli su razni inspektori, kojima smo ponovili naš zahtjev. Nakon nekoliko beskorisnih priča, otišli su obečavajući nam (po njima) najveću čast: "u ponedjeljak ćete razgovarati s komandantom" (zaboli nas!)
Budući da se činilo kako nisu shvatili što smo rekli, možda zbog pomalo uzrujanih tonova, nakon sat vremena odlučili smo da krenemo s još jednim lupanjem, i okončali smo dan s jednim lupanjem by night, kada je otkucala ponoć. Danas, rano popodne, ponovno smo prešli preko rešetaka, vidjet ćemo sutra...
Za sada smo "postigli" zabranu druženja ("sve do nove naredbe") za vrijeme ručka i popodne, ali Alfreda i dalje ne vidimo...
Znamo da je dobro i da ga naveliko zaboli za njihove kazne, kao što se nama jebe za njihove ucjenice i neprobavljive povoljnosti.
Tvrdoglavi smo i nastavit ćemo izražavati našu bliskost i suučesništvo s Alfredom.
To je sve, javit ćemo se s novim vijestima!
Anarhistički drugovi s odjela AS2 u Ferrari
Adriano, Francesco, Graziano, Lucio, Michele e Nicola
...

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

17. februar - Iz razgovora s drugovima u zatvoru doznajemo da se Alfredo od petka nalazi na drugom odjelu, gdje će biti zatvoren 15 dan u izolaciji. Radi se o disciplinskoj mjeri unutar zatvora, nakon svađe s jednim stražarom. Protiv njega i Graziana pokrenut je disciplinski postupak zbog istih stvari, na temelju kojeg će obojici biti za 45 dana umanjen prijevremeni otpust (po državnom zatvorskom pravilniku automatski se za 45 dana umanjuje svaki semestar proveden u zatvoru, ne na zahtjev zatvorenika nego po pravilu, a odnosi se i na slučajeve zatvora u specijalnom režimu; s druge pak strane svaka disciplinska mjera se pretvara, kroz unutarnji proces zatvorske uprave, u smanjivanje dana prijevremenog otpusta).
Zatvorenici koji se nalaze na odjelu visokog nadzora (Adriano, Graziano, Lucio, Francesco, Michele, Nicola*) ovih dana prosvjeduju za povratak oduzetog druženja i protiv premještaja.
Uslijedit će vijesti.

DE PROFUNDIS CLAMAVI
Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena "De Profundis". Ne očekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno došli do slobode i vratili se na putove anarhističke urbane gerile.
Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritičko razmatranje.
Pošto mi se čini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se često zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/čitaju, gotovo kao da smo novinske agencije.
Da ne ulazim previše u prošlost (zato što slični primjeri nisu i neki novitet), započela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj izjavi o preuzimanju odgovornosti, od 12.-29.01., iz Grčke, pročitala citat jednog šefa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer "kriminalci"), ali pretpostavljajući da mafijaška aktivnost i nije tako različita od one na prostoru Grčke, ili bivše Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi više-manje upoznati s njenim organizacionim i političko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhističko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhističke borbe/djela unese slična ličnost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga?
Tako je drug postao i Ch. Xiros, član komunističke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaču (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u prošlosti (a oni koji su to učinili, šute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je?
Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila vijest o neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu.
Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi?
Gerilci svih zemalja ujedinite se?
Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju?
Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-američki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe...
Živjela oružana borba sama po sebi?

Iz današnjeg (13.02.) telefonskog razgovora doznajemo da jedan od drugova, Alfredo, zatvoren na odjelu Visokog Nadzora zatvora u Ferrari, stavljen u izolaciju, nakon svađe s jednim od stražara. Kaznena izolacija, po čl. 14bis, naložena je prije dva dana, a drugi je drug s istog odjela dobio disciplinski postupak, iz istog razloga. Od tada drugi zatvorenici s odjela Visokog Nadzora prosvjeduju i namjeravaju nastaviti dok Alfredu ne bude ukinuta izolacija.
14. februar - Alfredo je smjesta premješten na drugi odjela zatvora i ne može, dakle, ostvariti nikakav kontakt s drugim zatvorenicima, ni s odjela Visokog Nadzora ni s drugih odjela. Drugim drugovima je ukinuto druženje i opstaje zabrana susreta.
ALFREDO COSPITO
Casa Circondariale di Ferrara
Via Arginone, 327 – 44122 Ferrara - Italija
...

JAVNA SAMOKRITIKA
Nemamo namjeru doprinijeti neprekidnom javnom padu i unutarnjem kanibalizmu koje šire uspješnim konstrukcijama policija, novinari i bijedni intervju koji je dao Xsiros[1]. No, bijeda kraljuje...
1) Jednom cinkaroš... uvijek izdajica
Ono što nas najviše ljuti je da cinkaroš iz 17.Novembra[2] priča o moralu... On koji je u svojim preliminarnim izjavama 2002. (objavljene na internetu) cmizdrio i molio pandure da budu blagi prema njemu, u zamjenu za njegovu suradnju s organima gonjenja.
Ono što je najviše provokativno je da se cinkaroš predstavlja kao kritičar "pokreta". On koji je se, do danas, nije čak ni izvinuo svojim bivšim drugovima zbog doživotnih kazni koje im je on "ponudio", svojim neopterećenim priznanjima antiterorističkoj agenciji (mada ga nisu ni ošamarili).
Ono što je najviše kontradiktorno je da taj smiješni nadobudni bijedni vođa traži da budu poštovane kolektivne procedure i različitosti. U svojim buncanjima, gdje utjelovljuje reinkarnaciju Karaiskakisa[3], iznosi autoritarni kompleks koji je bio napad na živce drugova, koji su bili uz njega i pomagali mu čitavu godinu dana pri bijegu, s ogromnim strpljenjem i riskirajući svoje živote i slobodu zbog pandura.
Ono što najviše pogađa da smo stalno odgađali naš totalni raskid s njim, koji bi nas bio oslobodio njegovih mentalnih ograda. Nesposoban da podrži i samog sebe, svojim izbacivanjem iz naših sredina, bilo bi samo pitanje vremena prije nego što bi ga policija uhvatila i na temelju svoje izdajničke povijesti postojala je opasnost da oda plan bijega koji smo mi organizirali i koji je on neprekidno sabotirao. Osim toga, ne bi mu to bio prvi put da cinka...
Što je bilo još gore od naše vlastite kontradikcije. Dok smo ga u početku podržali svom našom snagom, smatrajući ga našim drugom, jer smo u stvari napisali "jednom gerilac, uvijek gerilac", te zaboravili da postoji i "jednom cinkaroš, zauvijek izdajica".
Izdao je naše povjerenje, naše prijateljstvo, naše drugarstvo i solidarnost koju smo mu dali, naspram realnosti koja je, kako su mjeseci prolazili, otkrivala odvratnost njegove osobe, odurno pod-biće sklono lažima.
Bilo je i za očekivati da će ga progoniti svi zatvorenici, sa svih zatvorskih odjela[4] i da će biti pod zaštitom zatvorskih vlasti. Ali ne zato jer, kao što kažu mediji, zatvorenici misle da je on odgovoran za stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti (tipa C), zato što je prekršio pogodnost izlaska[5]. Da je to točno onda nije trebalo biti sukoba s policijom tokom prosvjeda, jer oni uzrokuju represiju. a urbani gerilci bi trebali napustiti polje jer je predložen zakon o antiterorizmu.
Xirosa progone svi zbog bljuvotina koje se usudio izreći protiv nas unutar zatvora, i zbog ljage izdajice koju će nositi zauvijek. Oni i njemu slični ismijavaju urbanu gerilu i prljaju veći dio nje, pretvarajući je u povijest cinkanja i izdaja.
Na koncu mi, našom "praksom mafijaškog tipa" nismo nikada izdali naše ideje i naše drugove. Ali čak i oni koji su uhapšeni i optuženi za pripadanje našoj grupi, premda nisu imali ništa s tim, nema veze da li neke od njih smatrali drugovima ili čak neke od njih smatrali našim osobnim neprijateljima, jedina sigurna stvar je da među njima nije bilo nijednog cinkaroša ili izdajice.
II) Od oružja kritike... do samokritike
Slijedeći tekst je naše vlastito unutarnje ogledalo. Iskrivljeno i prilično zamagljeno nakon njegove javne procesije na oltaru medija, ostaje dio nas i nećemo se pretvarati da ga ne prepoznajemo. Voljeti odgovornost znači da se ne smijemo plašiti izloženosti, da se ne smijemo prodati za spas neukaljane "dobre" javne slike. Zato, neka svi idoli budu srušeni, a ponajprije naši vlastiti.

Prošli mjesec započela je operacija zatvora tipa C. Specijalni zatvori su pokušaj države da slomi političke zatvorenike koji se bore ili se pak smatraju opasnima za mirno funkcioniranje zatvora. Osim toga, radi se o još jednom pokušaju stvaranja primjera i zastrašivanja svi onih koji se bore izvan zidova, u cilju oslabljenja ili čak prekidanja svakog oblika društvene borbe, koja prijeti mirnim operacijama režima.
Naravno, povećanje zatvorske kazne i izolacije u specijalnim ćelijama demokracije nisu nešto odvojeno od sve jačeg izrabljivanja na radnim mjestima, od širenja devastacije prirode u korist profita, od neprestanog razvoja tlačenja društvenih odnosa. Stvaranje zatvora unutar zatvora je dio pojačanog napada države i kapitala na one ispod.
Napad koji neće prestati ako ne podignemo barikade, ako ne prestanemo polagati naše nade u izbore i spasitelje, ako ne uzmemo naše živote i borbe u naše ruke.
Širimo požare diljem Grčke, kao znak zajedničke borbe sa zatvorenim revolucionarima...
...

"Za mene sloboda nije neko mjesto, niti nekakva dozvola, ona je djelovanje, ona je antiautoritaran osjećaj koji ispunjava svako djelo, ona je nervoza koja prethodi napad, ona je neobuzdivi izraz jednog/e druga/rice, to je osjećaj života, zato što znaš da tvoj život ne pripada više kapitalu već se s njim suočava." - Diego Rios
Kada govorimo o raznolikoj borbi smatramo da svako djelo pridonosi nečim, svojom nužnom veličinom, i iskrenošću kojom je izvedeno, zato je ovo minimalna ali potrebna gesta solidarnosti naspram zatvaranja druga Diega Riosa, popodne 7. februara 2015. Šaljemo bratski zagrljaj drugu koji se nalazi u kandžama Moći u ovom trenutku.
Naspram represivnih poteza koje pokreće policijska država, naša djela se zaoštravaju i prelaze nepovratno u konflikt. Društveni rat se ne zaustavlja, širi se svakim revolucionarnim korakom i djelom.

4. februar: Nakon tjedan dana sudskog procesa, Tamara Sol Farias Vergara, već godinu dana u pritvoru, osuđena je na 7 godina zatvora zbog pokušaja ubojstva, potvrđujući u potpunosti teze i zahtjeve koje je postavilo tužiteljstvo, za ranjavanje zaštitara banke Estado.
Sud je odbio olakotne okolnosti koje je zatražila obrana, utemeljene na činjenicama da Tamara do sada nije bila kažnjavana, da je preuzela odgovornost za djela za koja je optužena i zbog uvjeta u kojima se nalazila kada je počinila djelo.
Tokom čitanja presude, članovi obitelji prisutni u sudnici prekinuli su suce nazivajući ih "fašistima", tvrdeći da se suđenje odvilo na tendenciozan i politički način, i bacajući letke.
Obrana će vjerojatno uložiti žalbu na prvostupanjsku presudu.
...

Brzinski, 30. januara donesen je sud protiv Tamare Sol, optužene za pucnjavu na zaštitara banke Estado.
4. Krivični sud osudio je Tamaru proglašavajući je krivom za "pokušaj ubojstva" i pljačke.
U srijedu, 3. februara 2015., u 12:00, bit će izrečena kazna. Uzevši u obzir smjer kojim je krenuo pravosudni sistem kada se radi o ovakvim slučajevima, možemo očekivati da će se izmijeniti i sat i dan izricanja kazne.
Ovo posljednje ročište je vrlo bitno, kako bi znali kako će drugarica biti kažnjena i da li će moći "uživati" u "uvjetnoj slobodi". Podsjećamo da je tužiteljstvo zatražilo kaznu od sedam godina zatvora, dok se obrana nada u "uvjetnu slobodu", pošto drugarica nije nikada bila kažnjavana, a preuzela je i odgovornost za djela za koja je optužena.
Tamara Sol Slobodna!
...

ZATVORI TIPA "C", ZVĆ POKUŠALI BIJEG, SCENARIJ O OSMOZI IZMEĐU KRIMINALACA I TERORISTA, I NOVINARSKO SMEĆE
Nećemo govoriti o tome kako su strukturirani zatvora tipa C, kako su izgrađeni ili kako će biti poboljšani. Reći ćemo samo da nisu nikakva neprobojna barijera ili nekakva nepobjediva zvijer. Zatvori tipa C su još jedan čin rata protiv zarobljenika rata. Oni su odgovor države protiv anarhista koji nisu pognuli svoje glave, koji svakodnevno oštre svoje ratne sjekire, koji nisu prekinuli ili nisu odgodili djelovanje protiv neprijatelja. Oni su izgrađeni za sve one koji se nisu pretvorili u "gerilce kafića" ili "zatvorene ideologe" prema represiji. K tome, država nije nikada poštedjela takve osobe. A državni monopol nad nasiljem uvijek bukne samo kada ga primatelj dovede u pitanje kroz djela.

16. januara 2015. jedinica EKAM-a [antiteroristička] upala je u muški zatvor Korydallos, i zatvorila ga od podne pa sve do idućeg jutra, blokirajući pravo zatvorenika na dvorište i opće aktivnosti. Nedavno, 12. decembra i na novogodišnju noć naloženi su premještaji zatvorenika u zatvor Domokos, i tako su zatvori tipa C stavljeni u pogon. Ovo je moderni Guantanamo. Ubrzo nakon toga odvilo se još premještaja, između kojih i premještaj dvojce člana Zavjere Vatrenih Ćelija u bijele ćelije ženskog zatvora Korydallos.
U ovoj izbornoj igri igranoj protiv zatvorenika, ženske zatvorenice su odavno gurnute u vreće krumpira, stisnute i nagomilane u skladištu duša, bez da ikog zaboli. Iako ženski zatvor ima tri odjela, za 150 osoba, sada se 120 žena nalazi zgurano na jednom katu, pošto se ostale sobe koriste za nešto drugo ili su prazne.

16. januara 2015. EKAM-ovi policajci [antiteroristička jedinica] i druge represivne snage upale su u zatvor i izvršili pretrese ćelija naših drugara zatvorenika. Zato nam nije dozvoljeno da u podne izađemo u dvorište i čitav smo dan ostali zaključani. Prije nekoliko dana, tokom novogodišnjeg ručka, naloženi su prvi premještaji zatvorenika, i tako je inauguriran grčki Guantanamo u Domokosu (mada se na taj dan ne odvijaju regularni premještaji), igrajući tako svoju predizbornu igru preko naših leđa. U subotu 3. januara, nakon upada i istrage EKAM-a, naši drugari i članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, oteti su u noći i premješteni u izolaciju, u suterenu ženskog zatvora Korydallos. Nakon svega toga odlučili smo da se pokrenemo i kao prva reakcija odlučili smo da odbijemo zatvaranje u ćelije u podne, do subote 24. januara 2015. Idućih dana zaoštrit ćemo naše djelovanje ako bude potrebno. Želimo:
1) Ukidanje zatvora tipa C

Prisustvujemo sukobljavanju dva vladina kandidata u komunikativnom konfliktu uoči parlamentarnih izbora za buduće upravljanje grčkom državom. S jedne strane stoje upravitelji straha koji lutaju od jednog do drugog TV kanala pričajući o neizbježnim katastrofama, a s druge prodavači nada koji prodaju svoje proizvode svim očajnim i naivnim ljudima koji sanjaju socijalnu državu kao što postoji u drugim europskim zemljama, gdje je izrabljivanje zamaskirano socijalnim povlasticama.
U takvom političkom kontekstu država je pokrenula novu antiterorističku kampanju koja je putem medija predstavljena kao dobro režirani akcijski film u kojem su panduri pobjednici. Posljednji čin tog bijedno izrežiranog scenarija odvio se jučer. U petak ujutro panduri su upali na odjela zatvora u Avloni, pretražili ćelije nekih mojih bivših zatvorskih drugova i dobrih prijatelja i zaplijenili im telefonske adresare, kartice, privatne bilješke i druge osobne stvari.
Kasnije su, moj dragi prijatelj Dimitris Ch, koji je dobio valjanu pogodnost izlaska, i njegova supruga uhapšeni, dok su istovremeno odvijao pretres u njegovom domu. Pretres je izvršen i u zatvoru Koridallos, kada je zatvor ostao zatvoren od podne pa sve do idućeg jutra. EKAM (specijalne policijske jedinice) je izvršio ciljane pretrese raznih ćelija političkih i kriminalnih zatvorenika na odjelima A i F. Naravno, nije slučajnost da je policijska intervencija najavljena u vijestima čak prije nego je započeta, potvrđujući komunikativi aspekt i političku eksploataciju policijskih pretresa od strane države. Uslijedili su EKAMO-ovi pretresi i u zatvorima Larise, Domokosa i Trikale, uvijek pod blagoslovm javnih tužitelja i zatvorskih vlasti.
...

Nakon više od godinu pritvora u Koncentracionom logoru San Miguel anarhistička drugarica Tamar Sol suočit će se sa suđenjem, kojim je moć želi uništiti.
Tamara je optužena za pucnjavu na zaštitara jedne podružnice banke Estado, u januaru 2014., nekoliko dana nakon što je u drugoj podružnici iste banke jedan zaštitar oduzeo život anarhističkom drugu Sebastianu Oversluiju.
U novembru 2014. na preliminarnom ročištu odlučen je dan početka suđenja protiv Tamare, 23. januar 2015.
Ovog petka drugarica će se morati suočiti, u sudnici njihove pravde, s demokratskom inkvizicijom, koja je želi osuditi je na brojne godine zatvora. 4. Sud Oral odlučit će o budućnosti drugarice na temelju optužbe za pokušaj ubojstva i pljačku.
Ustanička solidarnost s Tamarom Sol!
Nijedan sud neće moći osuditi naš izbor borbe!
...

Kalamata,južni Peloponez: Po izvještajima korporativnih medija u utorak 13. januara antiteroristička policija je uhapsila dva muškarca, 37-godišnjeg Albanca i 54-godišnjeg Grka. 37-godišnji Albanac je optužen za iznajmljivanje kuće u Anavyssosu, kraj koje je drug Christodoulos Xiros* uhapšen, i gdje je je pronađena brojan municija, kalašnjikovi, piètolji, eksplozivi, dokoumenti i raketni bacač. Grk je bivši član EKAM-a, grčke antietorirstičke jedinice. Po nalogu za hapšenje, oba muškarca su osumnjičenja za pripadanje jednoj terorističkoj grupi, da su počinili teroristička djela, za stvaranje, nabavljanje i posjedovanje eksploziva i posjedovanje ilegalnog vatrenog oružja. Dva muškarca pojavila su se idući dan pred javni tužiteljem i opovrgli sve optužbe.

Međunarodna solidarnost Christodoulosu Xirosu i svim zatvorenim i traženim članovima za pokušaj bijega ZVĆ.
...

Bio je 3. januar kada je nakon velike operacije antiterorističke policije traženi Ch.Xiros uhapšen u regiji Anavissos. Istovremeno otkriveno je skrovište na istom području. Nakon upada na taj posjed pronađena je ogromna količina municije i vatrenog oružja (8 kalašnjikova, 1 ručni raketni bacač, na stotine metaka, više od 150 kg eksploziva itd.), nacrti plana bijega članova Zavjere Vatrenih Ćelija i jedna lažna osobna iskaznica drugarice Aggeliki (koja je posjećivala članove ZVĆ u zatvoru). Iste noći EKAM (specijalne snage antiterorističke policije) i članovi antiterorističke policije upali su u zatvorske ćelije članova ZVĆ, a drugovi Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, kao i drugovi Spyros Mandilas i Andreas Tsavdaridis, su premješteni na odjel izolacije u tamnice ispod zatvora, gdje nema drugih zatvorenika.
Idući dan je antiteroristička policija proglasila drugaricu Aggeliki bjeguncem i započela intenzivni lov na čovjeka kako bi je uhapsili (nakon što su objavili njenu sliku na svim TV kanalima), a otkrili su i još jedno skrovište u regiji Loutraki, gdje su pronašli brojne gotove bombe, jedan pištolj i dva ukradena vozila (1 džip i 1 kombi). Ministar Javnog Reda i šef Policije su dali javna saopćenja u kojima izjavljuju da je policija uspjela spriječiti plan bijega članova Zavjera Vatrenih Ćelija. Po riječima tog saopćenja nekoliko drugova bilo bi napalo i diglo u zrak vanjski zid zatvorskog odjela, na kojem se nalaze članovi ZVĆ, mega-bombom od 150 kila eksploziva postavljenog u vozilo (ukradeni kombi), a sa kalašnjikovima i ručnim raketnim bacačima bili bi napali naoružane stražare u stražarnicama zatvora. Nakon toga bili bi zajedno s članovima ZVĆ pobjegli u ukradenim kombijima, koje su namjeravali zamijeniti drugim vozilima ukradenim tokom bijega prema skrovištu.
...

Paleograf je paleograf... ali znači više od komada papira kada na njemu vidimo i shvatimo borbu kroz neprekidnu mnogostrukost.
Taj je odgovor mala gesta, pozdrav drugovima koje je otela španjolska država, naše suučesništvo koje prelazi svaki granicu.
Suradnja čileanske države sa španjolskom postala je očita javnim surađivanjem njihovih represivnih organa, koja se materijalizirala susretima njihovih vlasti putovanjima na oba područja tokom posljednjih mjeseci.
Operacija Pandora nije samo slijepo ponavljanje jednog represivnog oblika, već sadrži u sebi i avangardistički pokret, potpunim izobličenjem stvarnosti, ukazujući na GAC kao na ćeliju direktne akcije (kao što su ovdje okupirane zgrade predstavljene kao fasada jedne "terorističke organizacije"). Osim toga, represivni skok unaprijed počinjen je maštovitom zamkom optužbe protiv drugova za izgradnju "terorističke organizacije", koja nije izvela nijedan poznati napad.
To je Demokracija, apsurd koji se samo-potvrđuje da bi reproducirao kroz moć. Mi kao antiautoritarci nemamo što prositi, nego samo izjaviti naš prezir.

Sutra [13. januara] u 10 sati ujutro započinje novo suđenje protiv anarhističkih zatvorenika, u koje je uključeno više slučajeva. Slučaj Chalandri za koji su optuženi Bourzoukos, Sakkas i Romanos. Pljačka banke i lokalnog ureda Nacionalne Poštanske Agencije (ELTA) za koje su optuženi Politis, Dalios i Mihailidis. Zapaljivi napadi za koje su optuženi Harisis, Romanos, Dalios, Bourzoukos, Mihailidis i Politis. Za dokaze uzete iz domova koje su pretresli panduri odmah nakon pljačke u Velventu i Kozaniju optuženi su Bourzoukos, Mihailidis, Romanos, Politis, Dalios, Harisis i G. Tsakalos.
Trebamo svi biti tamo.
Solidarnost je naše oružje.
...

U ponedjeljak 12.01. popodne anarhistički drugovi Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis otpuštenti su napokon nakon 18 mjeseci pritvora koji im je bio nametnut. Podsjećamo da su drugovi uhapšeni 12.07.2013. i da su optuženi za pripadanje anarhističkoj gerilskoj grupi Zavjera Vatrenih Ćelija, te za slanje paketa bombe bivšem naredniku antiterorističke jedinice, Dimitrisu Xorianopoulosu, u julu 2013., koje je počinio Komando "Mauricio Morale"-FAI/FRI, kao dio projekta "Feniks" (čin 4.). Napad za koji je Andreas preuzeo odgovornost. Pozdravljamo velikom radošću naše drugove koji se ponovno vraćaju na ulice neprekidnog ustanka.
Snage drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija
Sloboda anarhističkim ratnim zatvorenicima
Bijes i Svijesnost
...

"Najprije sam mu pucao u usta da bi prestao pričati sranja;
zatim sam ga upucao u ruku da bi prestao pisati sranja"
Jacques Mesrine o otmici jednog francuskog novinara

Prljavi rat i vulgarnost novinara u vezi slučaja pokušaja bijega Zavjere Vatrenih Ćelija nemaju kraja. Napadom na drugaricu Angeliki, emocionalnom ucjenom njenih roditelja i šireći bijedne laži o njenon navodnom odnosu, u ulozi djevojke, s jednim od uhapšenih.
Angeliki je prijateljica pobune, anarhije i slobode.
Kada bi bilo više osoba kao što je Angeliki, borba i anarhija bile bi jedina moguća stvarnost.
SMEĆE CINKAROŠKO NOVINARSKO - OSVETIT ĆEMO SE.
SOLIDARNOSTI I MOĆI svim mogućim sredstvima drugarici Angeliki i svima progonjenima u vezi istog slučaja.

Ćelija će uvijek biti uz vas...
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Giorgos Polydoros
Olga Ekonomidou
Gerasimos Tsakalos
Christos Tsakalos
Haris Hatzimixelakis
Theofilos Mavropoulos
Giorgos Nikolopoulos
Mihalis Nikolopoulos
Damiano Bolano

...

OLUJA KOJU JE PODIGLA OPERACIJA "PANDORA"
Našim ljudima, svim poznatim i nepoznatim drugovima koji su prigrlili anarhističke ideje, i svim solidarnim i zainteresiranim.
Ujutro 16. decembra brojne snage reda upale su u kvartove Sant Andreu, Poble Sec i Gracia u Barceloni, te Manresa, Sabadell i Carabanchel u Madridu, ulazeći u naše domove vičući "Policija!", i nakon detaljnog pretresa nas pohapsili. Istovremeno pretreseno je i Slobodarsko Sveučilište u Sant Andreu, Anarhističko Sveučilište u Poble Secu, skvot Kasa de la Muntanya te domovi nekoliko prijatelja, bez dodatnih hapšenja.
Kada su se policajci umorili od pretresanja, zapisivanja i sakupljanja navodnih dokaza, mi uhapšeni u Kataloniji odvezeni smo odvojeno u različite policijske stanice izvan Barcelone, s namjerom da spriječe svaku gestu solidarnosti, a 48 sati kasnije premještene smo 600 km, dp Audiencie Nacional [politički sud, nap.prev.] u Madridu. Nakon dugih sati čekanja, tokom kojih se međusobno neprijateljstvo moglo rezati nožem, četvero drugova je otpušteno uz mjere opreza, dok je nas sedmero poslano u pritvor bez kaucije, pod optužbom za stvaranje, promicanje, upravljanje i pripadanje terorističkoj organizaciji, za nanošenje štete i posjedovanje eksploziva i zapaljivih naprava.
Najprije su nas odveli sve u zatvor Soto del Real (Madrid), primjenjujući režim FIES 3 [visokog nadzora, nap.prev.], namijenjen zločinu oružane bande. Sva naša pošta je pod cenzurom, mada nemamo ograničenje nad brojem pisama koja dobivamo, ali možemo slati samo dva pisam tjedno. Naše hapšenje i naš zatvor su dio "Operacije Pandora", kojom su dirigirali Audiencia Nacional i Mossos d'Esquadra [specijalna policijska jedinica, nap.prev.], protiv fiktivne terorističke organizacije kojoj pripisuju odgovornost za djela koja su nam i dalje nepoznata.
...

LEIPZIG [NJEMAČKA]: NADADNUTA DEUTSCHE BANKA U ZNAK SOLIDARNOSTI S UHAPŠENIM ŠPANJOLSKIM ANARHISTIMA

U znak solidarnosti s anarhistima uhapšenim u Španjolskoj napali smo jednu podružnicu Deutsche Banke u Leipzigu.
U Španjolskoj su 16. decembra 2014. različite jedinice policije izvršile koordinirane pretrese 12 stanova, iz čega je uslijedilo hapšenje 11 anarhista. Jedna od izlika ovih pretresa je da su neki od uhapšenih uništili jedan bankomat.
Budimo solidarni s onima koje je pogodila državna represija i tko je uništio bankomat te razbio prozore Deutsche Banke, u Lindenauer Marktu.
Neki su pogođeni - svi smo obuhvaćeni!
Podržimo poziv na nasilje za 31. decembar 2014.
Izvor: RadioAzione
BERLIN [NJEMAČKA]: ZAPALJENO VOZILO DHL-A
Kao znak solidarnosti s uhapšenim i zatvorenim drugovima, u Barceloni i drugim gradovima, tokom Operacije Pandora, zapalili smo vozilo DHL-a, u noći 5. januara 2015., u berlinskom kvartu Neukoelln.
Nismo napali DHL samo zbog njene suradnje s vojskom, nego i zbog međunarodne raširenosti vozila u ovom biznisu, što ih čini prikladnom metom sabotaže. U isto vrijeme kada europske agencije za sigurnost razmjenjuju informacije i pripremaju zajedničku borbu protiv struktura otpora, istovremeno pogoduju otporu i solidarnosti da se šire preko granica.
Radosti i slobode za:
Lisu Sandru Dorfer
Albu Graciu Martinez
Cuadradu Noemi Carvajal
Annu Hernandez del Blanco
Enriquea Perez Balaguera
Davida Juan Fernandeza
Sve dok ne budu slobodni!
...

Njihova pravda neće nikada biti naša i zato ćemo izaći pobjedonosno sa suda koji naspram slobodarske akracije, naspram prave društvene pravde i anarhije, postaje malen u svojoj srži i značenju!
Ugnjetavanoj braći i sestrama
Buntovnim dušama
Narodu općenito
Prije svega želim reći da je ovo moj način da izrazim solidarnost svi anarhistima i anarhisticima koji su unatoč represivnim anti-ustaničkim tehnikama uspjeli ostati ustrajni; braćo, sestre, drugovi/arice, vaši su životi jasan primjer dosljednosti i beskompromisa, i dokaza da obećana sloboda postoji na zemlji.
Mnogi će se možda zapitati tko su anarhisti/ce? Ti usamljeni anonimni vojnici i otpadnici svakog zakona i nametnutog poretka, svakog samoprozvanog autoriteta. Neki će možda reći da su "anarhisti/ce vandali i uobičajeni delinkventi", drugi pak da su anarhisti lijeni, da ne žele raditi, a mnogi će možda reći da su anarhisti totalni luđaci.

Nećemo odati ni jednu jedinu riječ koja bi mogla otključati informaciju neprijatelju. Bijeg iz zatvora je jedini cilj i namjera zatočenog anarhističkog urbanog gerilca. Riječ "bijeg" sadrži sažeti smisao slobode i ruši zatvore zidova koji zaključavaju naše živote. Mi, zatočeni anarhisti Zavjere Vatrenih Ćelija nismo nikada zaboravili tu riječ, mada je većina zaboravila nas. Suci su nas osudili da godinama živimo kao ljudske sjene unutar zaključanih zgrada, ali nisu nikada uspjeli zaključati naše razuzdane želje.
Svake noći u lutanjima naših umova mi bježimo u svijet bez zatvora, naoružanih stražara i zaključanih duša. I mada nas svakog jutra ključ stražara vraća u konkretnu stvarnost zatvora, znamo da će jednom stići i naš dan i da ćemo sanjati san o anarhiji otvorenih očiju. Zvuk zatvaranja ključanice oblikuje našu mržnju prema zatvoru. Svaki neuspjeh, svako hapšenje, svaka greška čini nas upornijima. Ako padnemo tri puta, četvrti ćemo ustati.
Nema pobjede ni poraza, samo borba. Mi znamo da su anarhistička urbana gerila i Zavjera Vatrenih Ćelija borba iznad svakih očekivanja. Ako u toj borbi izgubimo oružje, eksplozive, skrovišta, vozila, novac, sve to možemo ponovno pronaći. Ono što nije izgubljeno su drugovi zbog kojih smo osjetili da će naš dan stići i da ćemo reći "zbogom" zatvoru, bez povratka.
U ovim satima kada neprijatelj slavi svoj trijumf, šaljemo naše najtoplije osmijehe zavjere tim predivnim osobama, bez imena, koje sada traže policijske vlasti zakona i reda. Za ove predivne osobe, bez imena, vrijedi još jednom ponoviti stalno obećanje: "Naš dan će stići."
SNAGE I SOLDIARNOSTI TRAŽENIMA ZA POKUŠAJ ZATVORSKOG BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA

Hidra Vatrenih Ćelija neće stati.
Zavjera Vatrenih Ćelija vratiti će se još snažnija.
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Polydoros Giorgos
Ekonomidou Olga
Tsakalos Gerasimos
...

29.12.2014. objavljene su presude za okrivljene u trećom suđenju protiv ZVĆ:
(članovi ZVĆ)
Christos Tsakalos: 24 godine i dva mjeseca, 1.500 eura kazne
Gerasimos Tsakalos: 21 godinu i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Mihalis Nikolopoulos: 20 godina
Giorgos Nikolopoulos: 24 godine i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Damiano Bolano: 24 godine i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Panagiotis Argirou: 19 godina i devet mjeseci, 1.300 eura kazne
Giorgos Polidoras: 25 godina, 1.200 eura kazne
Olga Economidou: 25 godina, 1.200 eura kazne
Theofilos Mavropoulos: 25 godina, 1.200 eura kazne
(okrivljeni koji negiraju pripadanje ZVĆ)
Kostas Sakkas: 16 godina (drug je u ilegali, prekršio je uvjetnu slobodu i tražen je)
Alexandros Mitrousias: 14 godina
Giorgos Karagiannidis: 14 godina
Giannis Mihailidis: 5 godina
Dimitris Politis: 6 mjeseci
Podsjećamo da su 04.12.2014. Stella Antoniou i Kostas Papadopoulos odriješeni optužbe za pripadanje terorističkoj organizaciji u istom sudskom procesu. Stella Antoniou je zbog obične suradnje u otežanom posjedovanju oružja kažnjena uvjetnom osudom na 6 godina, a Kostas Papadopoulos zbog posjedovanja oružja kažnjen na 6 mjeseci uvjetnom osudom na tri godine. Oboje je otpušteno.
Giorgos Karagiannidis je pročitao izjavu koju je Kostas Sakkasa, iz ilegale, poslao svom advokatu Dimitrisu Katsarisu.
...

Nakon razgovora s jednim drugom obaviješteni smo danas 02.12.2015. da su anarhistički drugovi G.Naxakis i G.Sarafoudis premješteni u novi zatvor tipa C u Domokosu. Drugovi K.Gournas, član Revolucionarne Borbe, i D.Koufodinas, član 17.Novembra, su također premješteni.
Premještaji u paklene ćelije tipa C su već započeli, naša reakcija mora biti direktna.
Naši drugovi nisu nikada sami.
ZATVORI VISOKE SIGURNOSTI NIKADA I NIGDJE
ZAPALIMO SVE ĆELIJE
04.01.2015. Drugovi su nas obavijestili da su članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, član FAI Andreas Tsavdaridis i anarhist Spyros Mandylas prošle noći premješteni na izolacijski odjel ženskog zatvora Korydallos, gdje su bili zatvoreni članovi 17.Novembra. Čuli smo i da će svi drugovi biti premješteni idućih dana. Ovo je nesumnjivo tek početak, kao što se desilo s drugim zatvorenicima iz oružanih grupa, Revolucionarna Borba i 17.Novembar, koji su premješteni u zatvor tipa C maksimalne sigurnosti, u Domokosu.
Premještaj u "Grčki Stammheim" već je započeo.
NE DOZVOLIMO DA NAŠI DRUGOVI OSTANU SAMI U NJIHOVIM BETONSKIM GROBOVIMA!
NIJE VRIJEME ZA ŽALOPOJKE, VRIJEME JE DA NAPADNEMO ZATVOR KOJI NAS OKRUŽUJE!
*Zatvor Stammheim u Njemačkoj: izgrađen početkom šezdesetih kao zatvor super-maksimalne sigurnosti, u kojem su bili zatvoreni i suđeni članovi RAF-a. Za njih je 1975. izgrađen specijalni odjel, tada smatran jednim od najsigurnijih na svijetu. Između 1976. i 1977. četvoro vođa navedene komunističke oružane grupe navodno je počinilo samoubojstvo [nap.prev.]
...

"Zatvor je najbrutalniji i najdirektniji izraz moć te ga kao i moć treba uništiti, ne može se postepeno ukinuti. Oni koji misle da ga mogu najprije poboljšati a zatim uništiti, zauvijek će ostati njegovi zatvorenici. Revulucionarni projekt anarhista je zajednička borba s narodom, kako bi se pobunio protiv svakog zlostavljanja i svakog ugnjetavanja, dakle i protiv zatvora. Ono što pokreće anarhiste je želja za boljim svijetom, boljim životom, za dostojanstvom i moralom koje su ekonomija i politika uništili. U takvom društvu ne može biti mjesta za zatvor. Zato anarhisti ulijevaju strah. Zato anarhiste zatvaraju u zatvore." Alfredo M. Bonanno, zatvor Rebibbia u Rimu, 20. marta 1997.
[Iz pamfleta "Chiusi a chiave. Una riflessione sul carcere"; engleski prijevod "Locked Up" u izdanju Elephant Editions, dostupan on-line na theanarchistlibrary.org, nap.prev.]
Da je Romanos izabrao frontalni napad bez sutrašnjice bio bi upotrijebio svoje oružje - bez obzira na žrtve - da spriječi hapšenje nakon pljačke, i bio bi vjerojatno poginuo u borbi. Gore navedeni hipotetski izbor pripada širokoj ustaničkoj/nihilističkoj struji i posjeduje svoja opravdanja, ono je uvažavajuće i relevantno za životne ideje, koje neću ovdje analizirati. Ali Romanos je odabrao drugačije. Dakle, on kao zatvorenik prolazi kroz jednu postepenu i mučnu istrebljivačku proceduru koju sprovodi država, koja se u stvari osvećuje, kako bih odgovorio nekim osobama (Shockault prekjučer u jednom postu na Athens Indymedia), mada one u to ne vjeruju. To se dešava zato jer autoritarna asimilacija i otuđenje su uvijek popraćeni nasilnom osvetom, prevedenom u zastrašujući primjer koji dostiže ekstremne granice.
...

Željeli su nas pokopati,
ali zaboravili su da smo sjeme.

SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE

Solidarnost s našim drugovima koje je uhitila španjolska država
u "Operaciji "Pandora"

Objavljen je međunarodni poziv na solidarnost s drugaricama i drugovima uhapšenima tokom Operacije "Pandora": represivni napad protiv anarhističke konfliktualnosti u Kataloniji i Madridu.
U subotu 27. decembra planirane su različite solidarne inicijative u Španjolskoj, Južnoj Americi i Grčkoj, a poziva se i na organiziranje gdjegod i u kakvom god obliku.
"Terorist je onaj tko nas osuđuje na bijedni život, a ne onaj tko se pobuni protiv njega. Solidarnost sa zatvorenim anarhističkim drugaricama i drugovima."
...

Protekla je već godina dana otkad je Fernando Barcenas uhapšen u Mexico Cityju, uslijed prosvjeda protiv poskupljenja podzemne željeznice (cijena je naglo skočila s 3 na 5 meksičkih pesosa, u zemlji u kojoj je, podsjećamo, minimalna plaća zaustavljena na 60 pesosa dnevno, manje od 5 dolara, i gdje širenje ogromnog grada-čudovišta tjera na tisuće osoba da se neprekidno kreću s jedne strane grada na drugu).
Na kraju tog prosvjeda 15. decembra 2013. bačen je molotov na jednu ogromnu božićnu jelku Coca Cole, koja se zapalila usred sveopće radosti, osvjetljavajući te noći dvije od glavnih arterija grada, Reformu i Insurgentes.
Nakon toga uhapšene su tri osobe, među kojima i Fernando, dok su druge dvije otpuštene pošto se radilo o maloljetnicima. 11. decembra Fernando je osuđen na 5 godina i 9 mjeseci, pod optužbom za napad na javni mir i za zločinačko udruženje.
FERNANDOV TEKST
15. decembar 2014.
Slobodnim i buntovnim dušama
Ugnjetavanima i odbačenima
Općenito svim ljudima
Danas sam i službeno napunio godinu dana zatvora; 10. decembra 2014. osuđen sam na pet godina i devet mjeseci zatvora, pod optužbom za napad na javni mir i za zločinačko udruženje; navedene optužbe obrazložene su samo pukim pretpostavkama i bez stvarnih dokaza koji bi dokazali moju krivicu. Što se tiče zločinačkog udruženja jedina stvar na kojoj se temelji optužnica je da sam sa sobom nosio anarhistički materijal, prosvjeda i izjava, iz čega jasno proizlazi da se radi o ideološkom zločinu, kojemu je u cilju ocrniti i omalovažiti anarhističke i slobodarske ideje.
Povijesno, u svim razdobljima bile su prikrivane brojne ideje, misli i informacije općenito, koje nije dozvoljeno da misle pojedinci takvog društva. Unatoč tome, uvijek postoje osobe i pojedinci koji odbijamo da se poistovjetimo i koji pošto nismo suglasni s onim što je dozvoljeno činiti, biti i misliti, odlučili smo da izlažemo riziku naš život u potrazi za istinskom slobodom.
...

Kada bih mogla izabrati drugačiji život nimalo ga ne bih izmijenila.
Savršeno se sjećam što sam osjetila kada sam se započela propitkivati o autoritetu, sjećam se brojnih proturječja i pitanja. U tom slijedu ideja susrela sam mnoge koje su sprovodile u praksu svoje ideje, u bibliotekama, publikacijama, na sveučilištu itd.... živjeti ideje sada i ovdje. Nije prošlo dugo vremena, a i druge su isto učinile.
Sjećam se tjeskobe koju sam osjetila kada sam vidjela brojne drugarice u zatvoru zato što su svoje ideje o slobodi sprovele u djelo; sestre po idejama u svim dijelovima svijeta u raljama panoptičke zvijeri. Taj se osjećaj tjeskobe nije nikada izmijenio, ali vođen je gestom solidarnosti.
Mi, brojne anarhistice nalazimo se s druge strane velikog zida, a taj je popis u utorak 16. decembra postao duži.
Pipci moći pali su na anarhističke prostore, slobodarska sveučilišta, okupirane zgrade i domove brojnih anarhista Katalonije i Madrida. Lov je uhvatio 11 drugova od kojih je 7 njih zadržano u zatvoru, optuženi za pripadanje oružanoj bandi terorističke prirode. Nije slučajno da su mi te drugarice bliske te da me više od polovice njih često posjećivalo u zatvoru. Policijska/pravosudna mreža kaznila je solidarnost.

Drugovi talijanskog Anarhističkog Crnog Križa objavili su popis drugova uhapšenih u Španjolskoj tokom operacije "Pandora". Neki od njih se nalaze privremeno u navedenim zatvorima i ubrzo će biti premješteni. Nedostaje potvrda jedne od drugarica da li želi javno objavljivanje svojeg imena.
Lisa Sandra Dorfer
C. P. Madrid VII – Estremera
Ctra. M-241
28595 Estremera - Madrid - España
Alba Gracia Martínez / Noemí Cuadrado Carvajal / Anna Hernandez del Blanco
C. P. Madrid V – Soto del Real
Carretera M-609, Km 3,5
28791 Soto del Real - Madrid - España
Enrique Balaguer Pérez
C. P. Madrid VI – Aranjuez
Ctra. Nacional 400, Km. 28
28300 Aranjuez - Madrid - España
David Juan Fernández
C. P. Madrid III – Valdemoro
Ctra. Pinto-San Martín de la Vega, km. 4,5
...

Lucio, uhapšen s Francescom i Grazianom zbog napada na gradilište superbrze željeznice TAV u Chiomonteu, premješten je na odjel Visoke Sigurnost zatvora u Ferrari. Premještaj je direktna posljedica optužbe za "atentat u terorističke svrhe", koju je torinsko tužilaštvo pokrenulo prije desetak dana.
* * *
Torinsko tužilaštvo je potvrdilo zabranu susreta novih zatvorenika No-TAV (Graziano, Lucio i Francesco, u očekivanju suđenja, te Claudio tek premješten nakon presude u Torinu) s Alfredom i Nicolom (osuđeni za napad na Adinolfija), kao što se već desilo prethodnih mjeseci kada je torinsko tužilaštvo zatražilo istu zabranu, potrkrijepivši je negativnim utjecajem koji bi drugovi već prisutni u zatvoru mogli vršiti na nove zatvorenike.
Ferrarska zatvorska uprava pokušala je iskoristiti ovu novu zabranu susreta kako bi dodatno odvojila Adriana i Michelea s jedne strane, a Alfreda i Nicolu s druge, čemu su se drugovi usprotivili te ponovno dobili zajednički izlazak u dvorište i međusobno druženje.
Drugovi zatvoreni zbog napada na Chiomonte, kako oni s prvostupanjskom presudom tako oni u očekivanju suđenja, nemaju mjera ograničenja ni međusobno ni s Micheleom (operacija Brushwood, osuđen na dvije godine i tri mjeseca) ni s Adrianom (uhapšen za sabotaže na rimskom području Castelli Romani).
Ovo što je gore navedeno svjedoči još jednom o prljavoj igri koju sudovi i zatvorske uprave igraju kako bi stvorili dodatne ograde u prostoru visoke sigurnosti gdje su ionako susreti sa zatvorenicima na drugim odjelima onemogućeni.
...

"MILANO 15. DECEMBRA. OŠTEĆENO VIŠE OD 20 VOZILA TVRTKE ENJOY, RENT-A-CAR SLUŽBA KOMPANIJE E.N.I. U PARTNERSTVU S TRENITALIA FRECCIAROSSA* I FIAT-om. OVO JE DJELO SOLIDARNOSTI S GIANLUCOM I ADRIANOM I SA SVIM ZATVORENIM ANARHISTIMA."
[*E.N.I.- energetska talijanska kompanija, već prisutna s plinskim platformama i na Sjevernom Jadranu Hrvatske, zainteresirana i za buduću eksploataciju nafte duž istog mora; TRENITALIA FRECCIAROSSA - superbrzi vlak talijanskih željeznica, nap.prev.]
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Nakon 31 dan štrajka glađu N.Romanos je otpušten u srijedu nakon jedan sat iz bolnice "C.Genimatas", nakon 8 dana rehabilitacije, praćen brojnim policijskim snagama krenuo je putem zatvora Korydallos, gdje će odmah biti zatvoren u "svoju" ćeliju, a ne u zatvorsku bolnicu.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

KRETA: U noći 9. decembra blokirali smo 28 bankomata (od ukupuno 30) u gradu Hania, kao minimalni znak solidarnosti s borbom anarhista N. Romanosa... 1. februara 2013. drugovi iz slučaja Velvedo odabrali su počiniti eksproprijaciju podružnice agrotiki banke i poštanskog ureda.
Banke su zupčanici kapitalističkog sistema i uvijek će biti meta svake ustaničke svijesti. Premda su drugovi zahtjevi ispunjeni, borba za slobodom i društvenom emancipacijom nastavi će se svim sredstvima.
Solidarnost znači napad
Sve dok svi zatvori budu uništeni
Ničemu nije kraj
Solidarni
* * *
ATENA: Anarhistički drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu 10.11. zahtjevajući pogodnosti izlazaka na koje ima pravo po zakonima sistema. Kao znak konkretne solidarnost i drugi su drugovi ušli u štrajk glađu, Giannis Mihailidis (17/11), Andreas-Dimitris Bourzoukos (1/12), Dimitris Politis (1/12) and Ilias Karadouman (5/12). Nikos Romanos izabrao je upotrijebiti jedno krajnje sredstvo borbe postavljajući svoje vlastito tijelo kao barikadu i kao prepreku svoju beskompromisnu volju i želju za daškom slobode iz uništavajućih uvjeta zatvora. Očito je da smo uz njega, konkretno, i da podržavamo njegovu borbu sve do kraja svim sredstvima, prepoznajući totalitarne i osvetničke uvjete koje korekcioni bordeli stvaraju i reproduciraju.
Zato smo u ranim satima utorka 09.12. pretvorili naše agresivne namjere u djela, šaljući zapaljive signale solidarnosti Nikosu Romanosu i ostalim drugovima.
Točnije:
Postavili smo zapaljivu napravu sačinjenu od plinske boce za kampiranje ispred ulaza u gradsku vijećnicu Kesariani.
Zapalili smo dva vozila poštanskog ureda i jedno vozilo elektroprivrede u Sepoliju.

Od danas 12.12.2014. anarhist Nikos Romanos je zaoštrio svoju borbu ulazeći u štrajk žeđu i insistirajući na svojim zatjevima.

"Njegov život sada visi o koncu", izjavo je kardiolog, nadodajući da: "Njegov organizam je oslabljen i dehidriran. Ako se to nastavi doći će do ograničenog funkcioniranja organa i bit će u neposrednoj opasnosti otkazivanja brojnih organa."

Na liječnike je vršen pritisak da bi ga prisilno hranili, ali oni pružaju otpor i bore se kako bi slijedili liječničku etiku. Romanos je pobijedio.

Nema veze što će uslijediti, kako će daleko on stići, da li će živjeti ili umrijeti. Meni nije njega žao, čak da umre neće mi ga biti žao...

Ja ga poštujem.

Da sam bio u borbi bio bih ga želio imati na svojoj strani, ne kao neprijatelja.

Ne zanima me koliko godina ima.

On nije dijete.

On je osoba slobodne volje, nešto čega se ostatak nas kloni ili je pak to razvodnilo.

Taj jebeni Romanos, anarhist, kriminalac, svojeglav (zovite ga kakogod želite, njega ionako zaboli za to), je stavio svoje tijelo pred čudovište koje nazivamo Grčka Demokracija, grozotu moderne globalizirane stvarnosti.

Sam, jedno ljudsko biće od krvi i mesa, sam, protiv svih.

On nije ni heroj ni mučenik, niti štiti prava onih s punim stomakom koji se virtualno brinu za njega u parlamentu, u kafićima i na facebooku.

On ne uzvikuje "kruha, obrazovanja, slobode" na okupljanjima godišnjica i na beživotnim štrajkovima, da bi se kasnije jele kokice i gledalo posljednji film Kena Loacha.

Ne, njega ne zanima da bude "obrazovan" na Institutu naše bijede.

On je u ovom trenutku jedina osoba, u jednoj Pustoj Zemlji, koja želi sve! Više nije važno da li će ustuknuti, da li će ga liječnici spasiti, da li će premijer i ministri ustuknuti.

Romanos, jedna osoba sama pobijedila je čitavu naciju.

Bez ubojstva, bez bacanja pametnih bombi, bez slave, da bude izabran u parlament, bez da preda jednu zemlju MMF-u.

Sam. U zamjenu za svoj život.

...

Nakon 31 jednog dana oštre i ustrajne borbe okončao sam moj štrajk glađu, i postigao važnu pobjedu. Amandman koji je izglasao Parlament, a čiji sam ja jedini korisnik, sadrži bitne razlike u odnosu na prvotnu izjavu Ministra Pravosuđa, na koncu je moj zahtjev prihvaćen - ma to znači da ću morati "nositi elektronsku narukvicu".
Jedina sigurna stvar je da je ova pobjeda rezultat političkog pritiska kojeg su izvršili ljudi u borbi, a Borbena Anarhija je nedvojbeno veliki moralni, politički i praktični pobjednik. Raznovrsna revolucionarna borba i mi, kao politički zatvorenici, izranjamo iz te borbre snažniji nego prije.
Podižem moju šaku i šaljem najtoplije pozdrave i moju beskrajnu ljubav svim drugovima koji su bili na mojoj strani.
SVIM SREDSTVIMA!
SOLIDARNOST S POLITIČKIM ZATVORENICIMA
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS: Opšriniji tekst uslijedit će idućih dana.
PS2: Želim također zahvaliti i liječnicima bolnice koji su odbili pokoriti se pritiscima tužitelja glede mojeg prisilnog hranjenja, i koji su me podržali koliko god su mogli.
...

Javljamo da je drugarica Tamara Sol Farías Vergara "kažnjena" krajem prethodnog tjedna pošto je optužena da je prekršila pravila zatvora. Kazna se sastoji od:
- Zabrane posjeta
- Zabrane primanja paketa
Ova posljednja kazna odnosi se i na zabranu primanja hrane i neposredni je napad na njeno zdravlje i prehranu, budući da je vegetarijanka (kao dio ideja jednog antiautoritarnog života), i pokušaj slamanja naše nepokorene drugarice.
Pozivamo na hitnu solidarnost s našom drugaricom koja se nalazi u zatvoru o 21. januara, optužena za pokušaj pljačke i pokušaj ubojstva za počinjenu akciju u banci Estado, protiv jednog zaštitara, kao navodni čin osvete za ubojstvo našeg druga Sebastiana Oversluija Seguela.
Sva naša solidarnost Tamari Sol Farias Vergari.
I svim drugovima anarhistima, nihilistima i
antiautoritarcima u zatvoru i u bijegu.
...

"Odlučili smo da budemo nešto drugo...
Mi smo barbari.
Oni koji plešu s VATROM
i pričaju jezikom SLOBODE" - actforfree.nostate.net
Nikos Romanos okončao je svoj štrajk glađu nakon 31 dan, zbog zahtjeva na pogodnosti izlaska u svrhu pohađanja fakulteta.

Bit će primijenjen zakon o nošenju narukvice, koja će nadzirati sva njegova kretanja tokom pohađanja studija izvan zatvora.

Solidarni s tobom, druže, u tvojem dugom oporavku!

Solidarnost sa svim uhapšenima i optuženima za 6.12.!
Izvor: Act For Freedom Now

Nikosa Romanosa je država zatočila nakon dvostruke eksproprijacije, jedne banke i jednog poštanskog ureda ELTA-e u Velventosu, Kozani, 02.01.2013.
Djelo je dio polimorfne anarhističke borbe protiv odgovornih za haračenja koja država i kapital vrše nad čitavim društvom.
Politički izbor i borba Nikosa Romanosa uslijedili su nakon pobune 2008. On se bori za svijet bez moći, izrabljivanja i gospodara.
Borba zatvorenika u štrajku glađu za dašak slobode i protiv brutalnosti zatvora te pojačane kaznene represije (blokada i odbijanje otpusta, generalizacija izolacije, zatvori tipa-C), rame uz rame s borbom svih potlačenih protiv represije i izrabljivanja njihovih života.
Liječnik koji prati druga kaže da je Nikosa ispitao psihijatar, koji je dijagnosticirao da nije mentalno bolestan i da nema samoubilačke namjere. Zato mu nisu potrebni psihofarmaci ili prisilno hranjenje. Sam liječnik je imao poteškoća pristupiti bolnici, iako je u više navrata potvrdio da je osobni liječnik Nikosa Romanosa.
Atena, 10. decembra
U utorak 9. decembra javni tužitelj Vrhovnog Suda Vasiliki Theodorou ponovno je odbio zahtjev za pogodnosti izlaska u svrhu obrazovanja.
U ponedjeljak se Samaras (premjer) susreo s roditeljima druga, u pokušaju da izvrši pritisak na njih kako bi odvratili sina od štrajka glađu.
U noći između ponedjeljka i utorka ministar pravosuđa Charalambos Athanasiou odbio je zakon o elektronskoj narukvici za zatvorenike, koji su predložili Syriza-KKE-DIMAR.
U noći je kružio hitan poziv na prosvjed solidarnosti ispred grčkog parlamenta na trgu Syntagma.
...

U ranim jutarnjim satima 06.12. napali smo crkvu Sv.Marije u Nea Filadelfiji (Atena) zapaljivom napravom. Neposredno ispunjenje zahtjeva našeg brata Nikosa Romanosa ili vas neće ni vaš bog spasiti. "Bolje je uništiti čitav svijet nego spriječiti slobodnu dušu da zadovolji potrebu koju njegova priroda zahtjeva."
kaplje prije oluje
Izvor: InterArma

Protekla je godina dana otkad je policija upala u naš stan vičući: "Imate li nešto toplo?". Bio sam iznenađen, ali istovremeno me i nasmijalo. Zatim smo shvatili da su mislili imamo li neku eksplozivnu napravu korištenu kao zamku, što nas je samo još više nasmijalo.
Godina otkad me stotina kilometara odvajaju od moje drugarice, otkad mogu da čujem njen glas samo na 5 minuta svakih 15 dana.
Godinu dana u izolaciji 3 različita zatvora španjolskog kraljevstva. Zatvori koji temelje svoju zatvorsku politiku na psihijatri, liječeći zatvorenike s ciljem da ih unište. Određujući potpuni nadzor nad komunikacijom i kontaktom s vanjskim svijetom. U zatvorima prvoga svijeta prioritet su bezlični odnosi s vanjskim svijetom, sve što obilježava fizički kontakt je krajnje ograničeno, za razliko od mog iskustva u čileanskim zatvorima. Mogućnosti da budeš s tvojim ljudima na ovakvim su mjestima nezamislive.
Godinu dana kroz koju sam solidarnost osjetio svakog trena, nadasve od strane anarhista iz Barcelone koji su svojom voljom i pobudom uništili raspršenost i izolaciju. Oni su dokazali da solidarnost nije isprazna riječ, nego neodvojivi sadržaj čitave naše prakse i borbe za potpunim oslobođenjem. Time se, još jednom, moć ističe; uopće ne shvaća na čemu se temelje naši odnosi. Poteškoće koje nam nameću čine nas snažnijima, kroz nevolje se bolje upoznajemo i puno bolje učimo prepoznati se, i mnogo se više smijemo svemu što nam je izgledalo nepremostivo. Odlučili smo da se suočimo s državom zato što smo davno odlučili da prestanemo živjeti na koljenima.
Francisco Solar
13. novembar 2014.
...

Riječi druga Carlosa Gutierreza
Drugom Vojnom Tužilaštvu Santiaga
Molimo ovo vojno tužilaštvo, ako tako smatra, da izda nalog za istragu, uz ovlast zatvora, gdje su i gdje će biti premješteni pod nadležnost Usije; protiv prestupnika Juana Manuela Alistea Vege i Carlosa Javiera Gutierreza Quidulea, obojica s ekstremističkom prošlošću i odgovorni za zločin oružane pljačke, koju je pretrpjela podružnica banke Security, u ulici Augustinas br.621, općina Santiago, dana 18. oktobra 20017, gdje je poginuo komandant karabinjera Luis Moyano Farias.
U svrhu obavljanja policijske istrage koju će voditi ova specijalizirana brigada, kako bi dostigla a zatim uhapsila navedene opasne antidruštvene elemente koji su već gotovo godinu dana u bijegu.
Istražna Policija Čilea
Arhiv BIROM, NALOG br. 1467
24. semptembar 2008.
Kad čitam dokumente Istražne Brigade (BIROM) uopće me ne iznenađuje ton ubojica njihovih riječi. Smijao sam se zbog mržnje i straha koji izranjaju iz naših imena. To su strah i mržnja koji oduvijek prate našeg neprijatelja kada se sukobi s osobom koja nije nikada prihvatila život robova i automa koji nudi kapitalistički sistem.

Ovim mejlmo preuzimamo odgovornost za blokadu kamenjem i šljunkom, željezničke linije teretnog vlaka u provinciji Talagante (Santiago) u srijedu 26. novembra, u smjeru San Antonio (V región). Nakon što smo blokirali liniju na značajnoj razini, zapalili smo nekoliko guma na 50 metara od izgrađene barikade. Nakon čega smo ostavili letke solidarnosti s našim bratom koji je pao u borbi, Sebastianom Oversluijom, i za slobodu drugarice Tamare Farías.
Danas, kao i u drugim prilikama, odlučili smo da počinimo djelo protiv jednog od brojnih sredstava dominacije i izrabljivanja. Ovom prilikom radi se o sabotaži jednog sektora ogromnog kapitalističkog stroja i moći, koji se odražava u dotoku robe koju ovaj sistem prevozi uzduž i poprijeko, između svojih gradova izgrađenih u korist vlastite reprodukcije.
Ovim djelom sjećamo se druga anarhista Sebastiána Oversluija, koji je svjesno udružen s ostalim anonimnim, odlučio izvršiti eksproprijaciju banke Estado u općini Pudahuel dana 11. decembra 2013. Neuspjeli napada zbog prokletog Wiliama Vere - kurvinog sina - koji je dobrovoljno odabrao da zaštiti interes kapitala te bez oklijevanja zapucao na našeg brata. On je pak dostojanstveno izvadio automat i bez kolebanja otvorio vatru. Nažalost, meci prokletnika su pogodili u središte, uzrokujući smrt našeg druga - smrt u borbi.
Tugom i mržnjom sjećamo se tog dana. Ali, ne možemo zaboraviti tvoju veliku smjelost, mi ne zaboravljamo tvoj doprinos anarhističkoj borbi. Održavamo naše sjećanje kao oružje i pretvorit ćemo ga u djelo, pretvoriti teoriju u praksu protiv moći u svim njenim oblicima, kako tvoja posljednja paljba postala sjeme ustanka.

Iz prezrene štampe doznajemo da su se jučer, 6. decembra, diljem Grčke odvili prosvjedi u znak sjećanja na Alexisa Grigoropoulosa (kojeg su ubili bijednici u uniformi 06. decembra 2008. na trgu Exarchia) te u znak solidarnosti s drugom Nikosom Romanosom i drugim drugovima u štrajku glađu u Grčkoj.
Posebice u Solunu i Ateni došlo je do sukoba koji su trajali od večeri do kasno u noć, a buržoaska prezrena štampa govori o 200 uhapšenih osoba.
Očekujemo vijesti od grčkih drugova, a u međuvremenu ako je vijest o hapšenjima točna:
Solidarnost s uhapšenim drugovima!
Snage, solidarnosti i suučesništvo s Nikosom, Yannisom, Dimitrisom i Andreasom B. u štrajku glađu
...

Nikos je bio ustrajan u svojoj borbi već 25 dana i nastavit će sve do kraja, unatoč tome što je odbijen njegov posljednji zahtjev za pogodnosti izlaska iz zatvora u obrazovne svrhe. Dinamični solidarni pokret razvio se oko borbe Nikosa Romanosa diljem zemlje i šire. Unatoč njegovim slabostima i kontradikcijama, taj je pokret poprimio masovne i široke dimenzije, te nadahnuo brojne različite društvene subjekte koji prepoznaju u borbi Nikosa Romanosa dio svoje vlastite borbe za život i dostojanstvo. Djela propagande i napadi, masovni prosvjedi, širenje kontra-infromacija, okupiranje javnih zgrada i škola itd.
U uturak 2.12. odvio se masovni prosvjed u središtu Atene, koji je doveo do sukoba sa snagama represije oko okupiranog prostora atenske Politehničke Škole i oko kvarta Exarchia. Policijska represija koja je uslijedila na području Exarchie dovela je do hapšenja 12 osoba, koje su bile sistematski podvrgnute mučenju kako tokom hapšenja tako i u sjedištu policije, gdje će biti zadržane barem do sutra ujutro.
Politehnička Škola je okupirana, od 1.12., kako bi se stvorio prostor za razvijanje nužnog jačanja borbe protiv današnjeg modernog totalitarizma, poimajući štrajk glađu Nikosa Romanosa ključnom točkom te borbe. Ta okupacija povezuje njegovu borbu sa širim društvenim i političkim nužnostima, te s godišnjicom pubune iz 6. decembra 2008.
Idućih nekoliko dana (do usvajanja proračuna u nedjelju 07.12.) biti će kritični za borbu i život Nikosa Romanosa, kao i za izglede društvene i klasne borbe. Skupština okupirane Politehničke Škole održat će oslobođeni prostor barem do pobjede štrajka glađu Nikosa Romanosa, ostajući na taj način jedan od brojnih centara svakidašnjih borbi. Skupština okupirane Politehničke škole poziva sve potlačene da zauzmu ulice pobune sve do pobjede. Mi ne smatramo Politehničku školu središtem sukoba sa snagama represije, jer sukob se mora širiti svukuda i u svim smjerovima.
<strong>SVI NA ULICE POBUNE
POBJEDA BORBE NIKOSA ROMANOSA
...

Pišem ovih nekoliko riječi kako bih izrazio koliko me dirnula široka i raznolika solidarna aktivnost drugova izvan zidova zatvora. Ne samo zato što je njena proširenost, maštovitost, organizacija-koordinacija, ustrajnost i agresivnost uvelike nadišla moja očekivanja, znajući da su značajne zgrade države i kapitala, televizijske i radio postaje okupirane, da su organizirani skupovi i prosvjedi u svim većim gradovima teritorija, te izvršeni napadi na snage represije, kao i drugi ustanički napadi različitog karaktera. Već i zato što upravo to razbija samoću moju ćelije i donosi mi osmijeh, zato što u srijedu noć nisam bio u zatvoru, bio sam između vas i osjetio toplinu barikada u plamenu.
Zato jer, bez obzira na ishod, i samo postojanje ovog borbenog fronta predstavlja pobjedu samu po sebi, kako zbog neposredne perspektive ove borbe tako i zbog ostavštine koju ostavlja iza sebe.
Dobro znam da na tisuće drugova uključenih u ovu borbu koju je Nikos započeo, uz puno brige ali i mnogo odlučnosti, ima vrlo različita shvaćanja i prakse, kako međusobno tako i s nama. Međutim, napredovanje se rađa iz različitosti. To je pravo značenje anarhističke solidarnosti; ona povezuje bez da nas čini jednakima, ujedinjuje bez da homogenizira. A kada se radi o solidarnosti usmjerenoj ka akciji, funkcionira.
Danas kada mediji masovne obmane tvrde da nastavak štrajka glađu prijeti nacionalnoj sigurnosti, shvatio sam nijedna borba nije uzaludna, i da su se pukotine koje je otvorio očaj - uzrokovan produženom neaktivnošću u gušećim uvjetima zatvora - ponovno obojile znakovitim bojama; ustanak je uvijek pravodoban.
Naši snovi postat će njihovi košmari.
Borbena anarhija se probudila i urliče.
Ništa nije gotovo, sve počinje sada.
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA U NEREDIMA UTORKA
Nikosu:Brate, ostani snažan, do sada dobro poremetio njihovo slavlje. Ti se ne povlačiš, tako će morati i oni. Bit ću uz tebe sve do krajnje pobjede.
Athaniasou (ministru pravosuđa):
...

24 dana plesa sa smrću
Nastojat ću na par papirića oblikovati posljednje ostatke mojih misli, u vezi nedavnih događaja i ponovnog odbacivanje zahtjeva za pogodnostima izlaska iz zatvora zbog obrazovnih razloga.
U prvim danima štrajka glađu, tokom mojeg govora na solidarnoj skupštini koja je održana na Politehničkoj školi, rekao sam da je Nikopoulosov odgovor, koji već duže vrijeme tvrdi da nema kompetenciju za donositi odgovore na tu temu, samo početak državne strategije, kako bi me uništili. Ta se politička procjena u potpunosti potvrdila: najprije nalogom direktorice zatvora Koridallos, Evangelie Marsioni, za prisilnim hranjenjem, koje se sastoji od pravog pravcatog nasilja i koje je usmrtilo, između ostalih, Holgera Meinsa u Njemačkoj, a i razne članove GRAPO-a u Španjolskoj. Liječnici u bolnici su ipak bili toliko dostojanstveni da bace u smeće nalog zatvorske uprave i odbili da izvrše taj zločin države. Nakon žalbe pravosudnom vijeću izvan zatvora (pravni potez koji odabiru brojni zatvorenici kada im zatvorska uprava odbije zahtjev) ponovno je stigao negativan odgovor, pošto ih je uvjetovala Nikopoulosova odluka, ista ona odluka na koju je uložena žalba.
Za one koji imalo shvaćaju politiku, intervencija minsitra pravosuđa, dan prije ročišta, bila je očita naredba za odbijanje mojeg zahtjeva, a objasnit ću i zašto:
U izjavi koju je objavilo Ministarstvo pravosuđa posredno se navodi činjenica da Athanasiou, ministar pravosuđa, nema kompetencije da odlučuje u vezi toga, a niže isti dokument kaže: "Izlaske iz obrazovnih razloga dozvoljava isključivo nadležna zatvorska uprava, na čelu s nadležnim službenikom javnog tužiteljstva, dok je za okrivljene potrebna dozvola pravosudnog organa koji je naložio pritvor."
Što znači da ministar poništava, na jednostavan i jasan način, valjanost moje žalbe. Sve je to popraćeno prijedlogom, neutemeljenim, da se predavanja održavaju putem videokonfernecije, umjeto izlazaka u obrazovne svrhe, što nema smilsa budući da postoje laboratoriji koji iziskuju obavezno fizičko prisustvo. Osim toga, na taj se način otvara put zatvorskim upravama da u potpunosti ukinu pogodnosti za obrazovanje, dobro poznavajući njihov strah od preuzimanja odgovornosti, kako bi se rješenje videokonferencije moglo primijeniti na sve zatvorenike.
Po toj logici, ukratko, čak bi se i razgovori s našim obiteljima obavljali putem ekrana, iz sigurnosnih razloga, kao i naša suđenja. Tehnologija u službi "korekcije" i pravde. Ljudski napredak ili fašistizacija... povijest će prosuditi.

U utorak 2. decembra 2014. zapalili smo tri vozila u vlasništvu članova Europskog Parlamenta.
Akcija je počinjena pokraj aleje Général Lartigue u Bruxelleu..
Ovo je djelo čin solidarnosti s anarhističkim i revolucionarnim zatvorenicima, u Grčkoj i svugdje.
Solidarnost s borbama drugova u Čileu.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

26. novembra, u srijedu u podne, uz barikade i molotov iz kojih se rodio jedan novi dan anarhističkog nasilja i sukoba sa snagama reda, u tzv. “Cordón Macul” na "bulevaru Grčke", jedna od grupa koja je sudjelovala u akciji izrazila je transparentnom, uzvicima i brošurama našu solidarnost s drugom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu za dašak slobode u grčkom zatvoru.
Šaljemo našu snagu Nikosu, zbog njegove odluke da se bori korišteći vlastito tijelo i cjelovitost kao prepreku planovima moći.
ZATO ŠTO JE NIKOS ROMANOS JEDAN OD NAS
ANARHISTIČKA MEĐUNARODNA-USTANIČKA SOLIDARNOST
Izvor: RadioAzione

Anarhisti u akciji, danas 3.12.14., zapalili smo zaštitarsko vozilo u Londonu u znak solidarnosti s našom braćom: Nikos Romanos, Yiannis mixailidis, Andreas-Dimitris Bourzoukos i Dimitris Politis u štrajku glađu u Ateni.
Te noći gledali smo netremice horizont i vidjeli brojne zvijezde padalice koje su ispisivale svoje kaotične putove. I brojali smo ih ponovno i ponovno, zamislili želje, izračunali vjerojatnosti. Znamo da naša želja za slobodnim životom mora kročiti preko svega što nas guši, ubija, uništava, zato smo uronili u prazninu kao zvijezde padalice koje smo gledali. Nakon što su bezbrojne zvijezde pale, možda je vrijeme da padne i naša zvijezda, tko zna? Da smo posjedovali spreman odgovor ne bi bili postali ono što jesmo, nego sebični bijednici koji bi da uče narod kako postati glodavcima koji se međusobno žderu, kao što to oni čine danas. Ipak, mi i dalje ostajemo neumoljivi i tvrdoglavi, kao ljudi našeg tipa. A oni među nama koji su zatvorili oči u mukama i otputovali daleko, i dalje netremice gledaju ono noćno nebo koje smo i mi promatrali. I gledaju nas padati, predivne i sjajne zvijezde. Sada je na nama red. Sada, bez oklijevanja, mi padamo.
Pozdravaljamo! naše drugove iz F.A.I. Baklje u Noći - Front za Oslobođenje Zemlje
FAI-Požari na Horizontu - Nikos Romanos
...

Politehnička Škola u Ateni: Solidarnost s anarhistom N.Romanosom, u štrajku glađu od 10.11.
Kako bi postao još jedan centar solidarnosti i sudjelovanja u borbi anarhističkog štrajkaša glađu Nikosa Romanosa (od 10.11.14.), kao i za drugove koji su sada u solidarnom štrajku glađu s Nikosom, Yannis Michaelidis (od 17.11.14.), Dimitris Politis i Andreas Dimitris Bourzoukos (od 1.12.14.). Nikos Romanos je talac u rukama države od 01.12.13. zbog dvostruke pljačke, banke i poštanskog ureda u Velvedosu, Kozani. Njegovo je djelo dio raznovrsne anarhističke borbe protiv svih odgovornih za pljačku društva, koju sprovode kapital i država.
Politički izbori Nikosa Romanosa i njegova militantna posvećenost borbi označava nastavak pobune iz decembra 2008. On se bori za svijet bez autoriteta, bez izrabljivanja i šefova. Borba zatvorenika u štrajku glađu za dašak slobode, protiv divljaštva zatvora i sve veće represije zatvorskog sistema (npr. ukidanje i odbijanje pogodnosti izlaska, često nametanje izolacije, izgradnja novih zatvora visoke sigurnosti) kreću se paralelno s borbom svih potlačenih ljudi protiv podčinjenosti i haračenja naših života.
Okupacija Politehničke škole u Ateni želi pretvoriti oslobođeni prostor Politehničke u otvoreni, masovni militantni centar borbe, zajedno sa svakim drugim punktom borbe koja se podiže za ispunjenje N.Romanosovih zahtjeva (zajamčene pogodnosti izlaska iz zatvora), kao i za društveno oslobođenje.
NA ULICE POBUNE

SOLIDARNOST S BORCIMA U ŠTRAJKU GLAĐU

POBJEDA BORBE NIKOSA ROMANOSA
Skupština Okupirane Politehničke Škole
1.12.2014
...

Solidarnost.
Od 10.11. naš prijatelj i drug Nikos Romanos štrajka glađu zahtjevajući pogodnosti izlaska za obrazovanje, što mu dozvoljavaju njihovi isti zakoni. No, njegova borba ne može se na nikako odvojiti od njegovih političkih karakteristika koje je on sam izabrao, i ne može se smatrati inferiornijom od one iste potrebe koju i mi nosimo, za uništenjem sistema tlačenja i bijede, koji je stoljećima vladao našim životima.
Ne može zanemariti rašireno političko ozračje koje postoji u ovo vrijeme, pakosnu represiju koju su pokrenule država i kapital protiv svakog tko se nastoji oduprijeti kapitalističkoj brutalnosti i opipljivom napadau "parazita" ovo ekonomskog sistema. U trenutku kada Ministarstvo Pravosuđa priprema zatvore tipa-C kako bi premjestio anarhističke/komunističke borce i neposlušne zatvorenike, Nikos je izabra da podigne barikadu za sebe (i u proširenju, za sve nas) protiv sve većih restrikcija koje proživljava.
24.11. premješten je, po nalogu tužioca u bolnicu "Georgios Gennimatas". Njegov premještaj popraćen je dokumentom zatvorskog tužitelja koji drsko tvrdi da je odgovornost za Nikosa sada na bolničkim liječnicima, posredno prebacujući zadatak prisilnog hranjenja na bolničko osoblje. Unatoč svemu, željeli oni ti ili ne, odgovornost za štogod se desilo Nikosovom zdravlju je na ministru pravosuđa, Nikolopoulosu, i na zatvorskoj upravi.
Kao minimalni znak solidarnosti, i mi također započinjemo štrajk glađu, baš kao naš drug Giannis Michailidis (koji je započeo 17.11.), od 1.12., sve do ispunjenja njegovog zahtjeva.
"Radi se, naposljetku, o snazi koja leži unutar ljudskog bića i kojom dostižemo sve, samo odlučnošću i čestitim pravcem srca. Tkogod posjeduje tu snagu ne bi smio sebe izgubiti u strahu."
ZAJEDNO DO KRAJA, ZAJEDNO DO POBJEDE
Andreas-Dimitris Bourzoukos
Dimitris Politis
...

Uslijed velikog solidarnog prosvjeda s Nikosom Romanos, u kojem je prošle noći u Ateni sudjelovalo 8.000-10.000, izbili su neredi na području četvrti "Exarchia" u Ateni, dok je Romanosovo zdravlje u kritičnom stanju (22 dana u štrajku glađu), a grčke vlasti se prave da on ni ne postoji.
Act For Freedom Now

Izvor: Act For Freedom Now

Ujutro 23. novembra zapalili smo bankomat banke Pirej na trgu Kanigos (u centru Atene). Četiri dana kasnije, ujutro 27. novembra, ostavili smo eksplozivni materijal na ulazu jednog poštanskog ureda, ELTA-e, u kvartu Pefki. Djela su počinjena kao izraz solidarnosti sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom i Yannisom Michailidisom.
PS.1: Nikose i Yannise, snage, sve do slobode!
PS.2: Solidarnost se nastavlja samo putem djela!
Noći požara
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/12/Fire-Hands-Screensaver_1.jpg
U noći 30. novembra 2014. zapalili smo 5 bankomata, kao minimalno djelo solidarnosti s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra:
- Bankomat Nacionalne Banke u ulici Aghias Sofis, u kvartu Vyronas
- Bankomat Alfabanke na sjecištu ulice Karaoli s ulicom Dimitriou, u kvartu Vyronas
- Bankomat Nacionalne Banke na trgu Varva, u kvartu Pagrati
- Bankomat Nacionalne Banke u ulici Formionos, u kvartu Pagrati
- Bankomat Alfabanke u kvartu Kaisariani
To je samo upozorenje. U slučaju da se zahtjev našeg druga ne ispuni, svi ćete vi biti na nišanu.
Borba se nastavlja
Snage štrajkašima glađu Nikosu Romanosu, Yannisu Michailidisu, Andreasu-Dimitrisu Bourzoukosu i Dimitrisu Politisu.
Anarhisti
...

Saznajemo 28. novembra da je drug Yannis Michailidis, u štrajku glađu od 17. novembra 2014. iz solidarnosti s drugom Nikosom Romanosom, hospitaliziran zbog bradikardije (smanjenje srčane frekvencije ispod 60 otkucaja u minuti).
U prvom momentu je zatvorski liječnik Koridallos zatražio da se drug premjesti u bolnicu istog zatvora, što je Yannis odbio. Dakon njegovog odbijanja tužilaštvo je odlučilo da se drug hospitalizira u bolnicu Tzaneio, u Pireju.
Izvor: RadioAzione

Sloboda za Monicu Caballero i za Franciska Solara
Optuženi za postavljanje eksplozivne naprave, za zavjeru i za pripadanje oružanoj bandi. Sve u okvirima antiterorističkog zakona.
Odvajaju nas razdaljine, spaja nas osjećaj...
ZA POTPUNO OSLOBOĐENJE,
SOLIDARNOST NE POZNAJE GRANICE

Monica i Francisco, anarhistički drugovi zatvoreni u španjolskoj zemlji od 13. novembra 2013. Policija ih je uhapsila, uz tri druge osobe, pod optužbom za postavljanje eksplozivne naprave, koja je eksplodirala u bazilici Pilar (Saragoza) u oktobru 2013, za pripremanje napada na marijanski samostan u Montserratu (Barcelona) i za pripadanje oružanoj bandi (Ustanički komando Mateo Moral).
Pozivamo na solidarnost u različitim oblicima sve dok naši drugovi ne budu ponovno slobodni i sve dok se ovaj divlji lov ne privede kraju.
SOLIDARNOST NE POZNAJE GRANICE...
SVE DO POTPUNOG OSLOBOĐENJA I DIVLJE ANARHIJE
SLOBODA ZA MONICU CABALLERO I FRANCISCA SOLARA
ŽIVJELA ANARHIJA
...

Ako Država izrabljuje sve, onda znači da je inercija uspostavljena kao prirodni uvjet. Ubrzo će biti prekasno i autoritet će biti milosrdan samo prema onima koji se pokorno klanjaju pred njegovom svemoći.

REVOULUCIONARNA SOLIDARNOST S ANARHISTOM NIKOSOM ROMANOSOM

u štrajku glađu od 10.11.2014.

Revolucionarna solidarnost je tajna koja koja ruši sve zidove,
izražavajući istovremeno ljubav i bijes, kao i vlastiti ustanak.

DANAS 29. NOVEMBRA 2014. NA TRGU BRIXTON RITZY CINEMA
OD 15.00 DO 18.00

Razdaljina je nebitna kada govorimo o solidarnosti.
Zato pozivamo na međunarodnu revolucionarnu solidarnost s Nikosom.

JUŽNI LONDON - UK

SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE!
ŠIRI DALJE!
Anarhisti iz Act for freedom now!
...

U ponedjeljak 24. novembra u Santiagu održano je pripremno ročište za suđenje protiv drugarice Tamare Sol Farias Vergare, koja se nalazi u zatvoru San Miguel već skoro godinu dana, okrivljena za pokušaj ubojstva i krađu.
Na ovom su ročištu obrana i tužiteljstvo priložile različite dokaze, svjedoke i vještačenja.
Sud je odbio oko 28 svjedoka tužiteljstva, većinom pandura iz OS-9 i bankarskih službenika. Većina njih nisu čak ni očevici djela za koja je Tamara okrivljena.
Na zahtjev obrane sudac je poništio i druge elemente dokaza, vještačenja i materijale koje su predstavili tužiteljstvo i zastupnik banke Estado (žalitelj).
Na ovom prvom ročištu bilu su prisutni brojni drugovi koji su oduvijek iskazivali solidarnost drugarici i njenoj obitelji. No, solidarni drugovi su se morali ograničiti na prisustvo izvan suda zato što je sudac naložio ročište iza zatvorenih vrata. Unatoč tome drugarica je uspjela čuti uzvike drugava izvana.
Idućih će dana biti izabrani suci i datum početka suđenja.
Solidarnost i suučesništvo s Tamarom Sol!
...

11. novembra Vrhovni sud je poništio ishode liječničkog vještačenja te odbio zahtjev za otkrivanjem pshiholoških/psihijatrijskih informacija, kojima su se drugovi oduprijeli.
Ova sudska odluka znači da dokazi proizašli iz tih ispitivanja se neće moći koristiti na budućem suđenju.
U međuvremenu, koristeći antiterorističku histeriju, ponovno je otvoren slučaj u vezi napada na banku Itaù de Concepcion u Santiagu.
11. maja 2012. nekoliko nepoznatih osoba postavilo je eksplozivnu napravu u banku Itaù de Concepcion. Kako bi izbjegli ranjavanje civila, ostavili su na vratima obavijest o postavljanju eksplozivne naprave. Natpis je pao čim su se udaljile osobe koje su unijele eksploziv; unatoč tome naprava je eksplodirala i nanijela samo materijalnu štetu banci, bez ranjavanja osoba.
Odgovornost za djelo preuzela je "Ilegalna Ćelija Daniel Riquelme Ruiz/Neformalna Anarhistička Federacija/Međunarodni Revolucionarni Front
7. novembra 2014. žalitelji i javno tužiteljstvo odlučili su ponovno otvoriti sudski slučaj, u kojem nije bio pronađen nijedan osumnjičenik. Ovaj put izlika je sličnost u izradi eksplozivne naprave s onima koje su eksplodirale u podzemnoj željeznici SubCentro i u Los Dominicios. Javni tužitelj se odnosi, nadasve, na upotrebu baruta, aparata za gašenje požara i tajmera. Na koncu će istraga u Concepcionu dokazati da li su Juan, Nataly i Guillermo povezani i s ovim eksplozivnim napadom.
...

U utorak navečer, 25. novembra, oko 150 drugova okupilo se ispred bolnice Gennimatas na aveniji Mesogeion, u Ateni, kako bi iskazalo solidarnost s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra 2014.


ZAPALIMO ZATVORE

"Da sam bio vjetar bio bih postao oluja,
da sam bio vatra bio bih zapalio svijet,
da sam bio voda bio bih postao bujica za utapanje,
da sam bio bog bio bih poslao u pakao,
da sam bio krist bio bih pobio sve kršćane,
da sam bio osjećaj bio bih ispunio narod bijesom,
da sam bio revolver bio bih pucao na moje neprijatelje,
da sam bio san bio bih postao košmar,
da sam bio nada bio bih gorio u dušama pobunjenika kao goruća
barikada."

Nikos Romanos
...