ČILE: O SITUACIJI ANARHISTIČKIH ZATVORENIKA NATALIJE COLLADO-TATO I JAVIERA PINA (06.2016.)
"Letimo kao leptiri, bodemo kao pčele: O situaciji Natalije Collado (Tato) i Javiera Pina"
Nedavno je demokratska inkvizicija čileanske države, uz svu svoju pravosudnu i birokratsku mašineriju, odlučila o bliskoj budućnosti naše braće nakon gotovo godinu dana istraga. Bili su okrivljeni za postavljanje i aktivaciju jedne zapaljive naprave; proglašeni su krivima, uz zahtjev tužilaštva za 5 godina i jedan dan Javieru te 4 godine i 1 dan Tato, koja je na kraju smanjena, nakon izjava obrane, na najmanju moguću po novom zakonu o kontroli oružja, to jest na 3 godine i jedan dan zatvora, bez ikakvim pravosudnih pogodnosti. Uzimajući u obzir vrijeme provedeno u pritvoru drugovima preostaje još 1 godina i 10 mjeseci zatvora, i trebali bi izaći između aprila i maja 2018.
Kao i uvijek pravosudni sistem je podesio svoja tehnička i zakonska sredstva kako bi dosegnuo svoje institucionalne ciljeve. Drugovi nisu bili bogati, dobrostojeći, politički ni korektni ni tradicionalni, oni su pojedinci koji su prigrlili anarhističke ideje i djelovanje. A to za moć podrazumijeva samo jedan smjer djelovanja: primjerna kazna, spaliti vještice na javnom trgu dok se suci, sudski službenici i tužitelji tapšaju po ramenima, i dok ih odmah snimaju hijene štampe, na skupovima i po hodnicima, kao što smo sasvim dobro vidjeli, izvan sudnica gdje se ti likovi uzdižu kao polubogovi dijeleći kazne kao da su bombone. To nije delirij, to je činjenica, sprave koje forenzičari i tehnokrati buržujskog prava neprestano koriste kako bi dokazali ono što žele dokazati i da bi vidjeli ono što žele vidjeti. Veliki "dokaz" koji je iznijelo tužiteljstvo u ovom slučaju su bili ostaci ugljikovodika na odjeći optuženih, ostaci koji su analizirani aparatom koji nije sposoban razlikovati tip specifičnog derivata nafte na ispitanom primjerku. Što znači da se moglo raditi o mrlji od ulja dok su nešto čistili ili nauljili lance bicikle itd. Što znači da nisu postojali dokazi, a još manje odlučujući dokazi. Tome treba nadodati obmanjujuću tvrdnju po kojoj je pronađena velika količina ugljikovodika na odjeći. Radi se o ogromnoj banalnosti uzimajući u obzir da je analiza izvršena na jednoj uljnoj mrlji, a ne na skupu uzoraka s iste odjeće, kako bi se statistički odredio rezultat. Zato je očigledno da postoji jedan tehnički temelj, ali i, držimo to na umu, jedan politički temelj kojem je svrha iskorijeniti svaki pupoljak radikalnosti koji se rascvjeta u ovom ratu protiv društva i u njemu, i koji nastoji poslati poruku svim izrabljivanima i odbačenima koji su, više ili manje, na strani sukoba: prekinuti kapitalistički moral nije šansa, iskoristit će svako zakonsko i tehničko sredstvo da bi ga zajamčili, i ako ti nisu dovoljni manipulirat će pravosudni sistem kako bi slomili svaki revolucionarni pokušaj djelovanja i nastavili obnavljati normalni tok današnjeg društva, odnosno tok robe za kapitalističku akumulaciju i novac financijskom sistemu koji nema realnu podršku jer se temelji na uništenju prirodnog divljeg okoliša te na izrabljivanju i otuđenju ljudske aktivnosti.
Naspram takve stvarnosti ne preostaje nam drugo nego da potvrdimo naše negiranje pravosudnih procesa u obliku i u suštini (ali ne i drugova koji koriste pravnu pomoć), zato što znamo kroz ovaj i druge slučajeve da objektivnost ne postoji, kao ni navodna jednakost pred zakonom: "igra se završava i prije nego je počela". Na isti način smatramo ključnim konkretizirati našu bezuvjetnu podršku drugovima zatvorenicima koji sprovode slobodarstvo u djelo. Od najosnovnijih potreba, kao što su hrana i ostala sredstva da bi se mogli opustiti u skučenim prostorima te održati ljubavnu i bratsku komunikaciju s osobama izvan tamnica. Na kraju, smatramo da održavanje živog, stalnog, konkretnog i materijalnog sukoba s kapitalističkim sistemom i svim njegovim odrazima je naš najbolji doprinos i nadahnuće za sve pobunjenike unutar i izvan zatvora.
Istjerajmo trgovinsku pornografiju koju nam nameću dan za danom, proširimo beskrajni erotizam naših najdubljih želja, pretvorimo naše životno pulsiranje u kaotični i anarhistički čin koji će orgazmičkom energijom preplaviti kapitalističku normalu koja je dostigla gotovo svaki kutak.
Potražimo pukotine, slijepe točke da bi napali i širili beskrajne mogućnosti individualne i kolektivne pobune!
S neke strane Vatrenog Pojasa Pacifika
