NAPAD BEZ GRANICA
"... Do sada smo protiv neprijatelja koristili njegova sredstva. Hranili smo civilizaciju otrovom koji ona proizvodi..." Ćelija Nicola i Alfredo F.A.I./F.R.I.
ODABIR NAPADA
Sigurnost je stalna tema današnjeg industrijaliziranog društva, koje se u biti ne može osjećati sigurno budući da svakodnevno dijeli i širi mržnju, nasilje i otrov na samo sebe. Određujući postepeno podnošljive granice tumora koji se razvija unutar istog pokušava nas naviknuti na njihovo postojanje. Zato se "mikročestice" mogu nakupljati u određenim granicama, tortura u zatvorima bi trebala biti ograničena samo na zabranu čitanja bilo kakvog oblika teksta na najstrožim zatvorskim odjelima, voda je pitka samo ako sadrži određenu količinu teških metala... "Sigurno" je dakle neprekidno trovanje kojem smo podvrgnuti, i samo Moć može odrediti preporučenu dnevnu dozu. Ovih smo dana odlučili naglasiti neodrživost tih granica.
Sve što bi moglo okovati anarhističko djelovanje, pretvarajući ga u puko makinalno ponavljanje nasilnih slogana i bezopasnih djela, već smo odavno nadišli, uz neprekidno predivno iskustvo otkrivanja i izuma novih metoda napada.
Granice s kojima se pak danas suočavamo su one koje određuju sigurnost jednog prehrambenog proizvoda. Ako se obični potrošač osjeća zaštićen kontrolama koje isti proizvođači štetnosti primjenjuju sami na sebi, mi ovim djelom želimo učiniti očitim neodrživost mehanizma samokontrole unutar sektora kao što su prehrambeni, kemijski, poljoprivredni, inženjerski (koji si sve više naliče), u kojima nije točno da profit stoji ispred zdravlja potrošača, nego leži upravo u njihovom zdravlju, u jednom beskrajnom začaranom krugu otrov-lijek-otrov.
...

"Letimo kao leptiri, bodemo kao pčele: O situaciji Natalije Collado (Tato) i Javiera Pina"
Nedavno je demokratska inkvizicija čileanske države, uz svu svoju pravosudnu i birokratsku mašineriju, odlučila o bliskoj budućnosti naše braće nakon gotovo godinu dana istraga. Bili su okrivljeni za postavljanje i aktivaciju jedne zapaljive naprave; proglašeni su krivima, uz zahtjev tužilaštva za 5 godina i jedan dan Javieru te 4 godine i 1 dan Tato, koja je na kraju smanjena, nakon izjava obrane, na najmanju moguću po novom zakonu o kontroli oružja, to jest na 3 godine i jedan dan zatvora, bez ikakvim pravosudnih pogodnosti. Uzimajući u obzir vrijeme provedeno u pritvoru drugovima preostaje još 1 godina i 10 mjeseci zatvora, i trebali bi izaći između aprila i maja 2018.
...

Već je nekoliko dana anarhistička drugarica zatvorena u Soto de Real, od 13. aprila, na meti uprave zatvora. Pod izlikom "sigurnosnih razloga" nije joj samo zabranjeno da ostane sama sa svojim partnerom na dan vjenčanja, nego su joj i zabranjeni svi telefonski razgovori, kako s njim tako i sa svakom drugom osobom. Osim toga, zamjenik upravitelja joj je nametnuo različite disciplinske kazne jer - po njemu - huška na pobunu druge zatvorenice i zato što je noću pričala s drugim zatvorenicama. Navedene kazne možemo shvatiti kao osvetu zbog borbenog i solidarnog stava drugarice koja je, unatoč razdaljini i izolaciji, odlučno nastavila sudjelovati u borbama vani, šaljući poruku podrške pljački banke i jedan tekst u kojem je potvrdila svoja politička uvjerenja i djela borbe protiv države i kapitalističkog sistema.
S naše točke gledišta, koji smo vani, svi ti pokušaji da je ušutkaju i izoliraju mogu se pretvoriti samo u umnožavanje djela solidarnosti i širenje njenih riječi, za koje je žele dodatno kazniti. Podsjećamo i da ubrzo istječe rok njenog pritvora u Soto de Real te da se njeno izručenje Njemačkoj očekuje za 30. juni.

Nemojmo dozvoliti da uguše glas borbene zatvorenice!
Urušimo zid kojim žele izolirati našu drugaricu!
Širi vijest - Siđi na ulicu - Sudjeluj u pozivima - Djeluj!
...

Podsjećamo da su i dalje pod sudskom istragom drugovi optuženi tokom Operacije Pandora 1 i Operacije Piñata.
Sa više strana stiže nam lijepa vijest da je istraga protiv drugova pogođenih drugim dijelom Operacije Pandora arhivirana. Sutkinja koja je vodila slučaj kaže: "Tokom istrage nisu pronađeni objektivni i dokazivi dokazi koji bi mogli potvrditi, niti na pravosudni način, sudjelovanje optuženih u djelima za koja su bili pod istragom". Ista smatra da je jedinica koja je vodila istragu (Área de Análisis de la Comisaría General de Información de los Mossos) "uspjela samo dokazati da su optuženi jednostavno održavali odnose s pripadnicima anarhističkog kolektiva, od kojih su neki već bili kažnjavani". Ostale informacije navedene jedinice su se "ograničavače na izvještaje sa sastanaka, putovanja i posjeta zatvorenicima", ali ona u tome nije vidjela nikakav dokaz da su počinjena kaznena djela ili za pripadanje nekoj "terorističkoj organizaciji". Više od 500 policajaca, mjeseci istrage, da bi došli do zaključka kako su uhapšeni održavali veze s osobama iz anarhističke sredine...
Još jedan aspekt sudskih spisa koji treba spomenuti je njihova definicija GAC-a kao Katalonskih Anarhističkih Grupa, što još jednom dokazuje mentalni kaos tog šljama.
Ponovno je očita strategija države na napadne na svaki način anarhističku solidarnost, kako bi je paralizirala, i borbe u kojima se susrećemo, koristeći svu svoju silu u spektakularnim operacijama koje napadaju anarhističku sredinu. Naspram toga ne preostaje nam drugo nego da se pripremimo na ono što nam budućnost može pripremiti, osnažiti naše veze solidarnosti i podržati sve koji su i dalje pod istragom; i ostati ustrajni u našoj borbi protiv države i svakog autoriteta, naglašavajući da će represija moći samo još više zapaliti naša srca.
...

Danas, četvrtak 23., na pet dana od 27. juna, datuma kada se sjećamo početka jednog od najmračnijih perioda ovog područja, jasno izjavljujemo da ništa nije gotovo: institucije koje su u tim okolnostima vršile teror u razdoblju 1973.-1985. su iste ove današnje, zamaskirane demokracijom, a ipak koriste i održavaju iste metode. Ali ne više protiv jednog određenog ideološkog neprijatelja, nego protiv svih koje smatraju neprijateljima potreba moći, kao što smo mogli vidjeti u požarima tokom deložacije Codicena (2015.), ubojstvom mladića Sergija Lemosa u kvartu Santa Catalina (2013.) i još jednog dečka u Marconiju u maju ove godine. Isto tako nije uopće slučajnost da su iste osobe bile protagonisti feminicida i pokretači nesigurnosti o kojoj tako puno priča režimska štampa. U takvom smo ozračju danas u zoru napali "Nacionalno Udruženja Urugvaja Umirovljenih Policajaca", koje se nalazi pokraj pravosudne zgrade, i ispljuvali našu vatru.
Vatrom i barutom na ovu kobnu stvarnost!
Vatrom i barutom na kapitalizam i patrijarhat!
Vatrom i barutom na sve diktature i demokracije!
Vatrom i barutom na desnicu i ljevicu!
Živjela ANARHIJA i čast pobunjenicima protiv svakog autoriteta.
Lokalna i međunarodna solidarnost sa svima koji se bore!
Zapaljiva ćelija Harley Quinn

...

U noći između 17. i 18. juna, uoči otvaranja još jednog nakaradnog medijskog/turističkog događaja, "the floating pears", odlučili smo da pređemo na djela.
Napasti tamo gdje nam se najviše dopada, gdje su noć i šuma bili naši najdraži saveznici.
2 drvene barikade podignute na pruzi željezničke linije Brescia-Iseo-Edolo blokirale su prve vlakove, jedan čelični kabel rastegnut preko pruge nosio je transparent: "Beretta suučesnik rata i njegovog svijeta: granica i deportacija. Sabotirajmo sve!".
Beretta, proizvođač i izvoznik oružja i smrti diljem svijeta, protagonist je "umjetničkog" događaja, zato što je vlasnik čitavog otoka San Paolo, koji je ne samo okružen plutajućim mostom nego je i sjedište čitave izložbe oružja.
Ratovi ne samo da su uvijek bili primarni izvor ogromnih profita obitelji Beretta, nego su i prvi mehanizam sistema granice-deportacije, uzrok smrti, ropstva i represije.
SMRTI GOSPODARIMA RATA I NJIHOVIM LAKEJIMA!
- SABOTIRAJMO SVE! -
Neki huligani partibrejkeri
...

Podsjećamo da je drug, unatoč činjenici da je potpuno odriješen optužbi za jedna teški slučaj, i dalje u zatvoru optužen za nove slučajeve pljački banaka, uz S. Cristodouloua, G. Petrakakosa i M. Theofilou. K tome, sva četvorica su kroz posljednji mjesec bila podvrgnuta specijalnom istražnom sucu, u pokušaju da se povećaju njihovi već ionako ogromni sudski spisi na temelju članka 187A i njihovog sudjelovanja u grupi oružane borbe, što se još treba definirati pošto optužnica još nije dovršena te se zato konstantno odgađa procedura.
Novi datum za njihovo pojavljivanje pred istražnim sucem zakazan je za 29.-30. jun 2016.

PROTIV NOVIH OPTUŽBI ZA G.TSIRONISA, S.CRISTODOULOUA. M. THEOFILOU, G. PETRAKAKOSA
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
SNAGE PROGONJENOM DRUGU M.SEISIDISU I SVIM DRUGOVIMA U ILEGALI
SLOBODA ZA SVE POLITIČKE ZATVORENIKE
ZAPALIMO SVE ZATVORSKE ĆELIJE
ps: 187A je u suštini samo idiom, ažurirani članak 187 o kriminalnim organizacijama
...

15. februara 2016. započeo je drugo suđenje protiv mene, u vezi pljački za koje sam optužen još od 2002. Ovo se suđenje odvija u različitim vremenskim razmacima, ali istih dana i u istoj sudnici, i vode ga isti suci koji sude članovima ZVĆ za pokušaj bijega. Kao u slučaju ZVĆ, bilo je više pokušaja sudaca da provokativno zaobiđu štrajk DSA [grčka odvjetnička komora, nap.prev.]. Točnije, predsjednica suda, gospođa Ifanti, na početku mi je predložila da mi bude suđeno bez advokata, zato što po njenom mišljenju moj zakonski predstavnik mi ionako ništa ne može ponuditi, budući da prihvaćam optužbe i pošto sam već osuđen na 36 godina za drugi sudski slučaj. Tako da će se u svakom slučaju moja krajnja presuda svesti na 25 godina! Čime mi je dokazala zašto ona doživljava ovo suđenje kao jednu običnu matematičku jednadžbu, koja će samo dodati godine zatvorske kazne mojoj presudi, bez da čak ispita prave događaje.
Odbio sam njen prijedlog i ustrajao na mom početnom izboru da me zastupa advokat. Na idućem je ročištu gosp. Ifanti iznijela novi prijedlog i sugerirala mojem odabranom advokatu, Athanasiosu V. Stamou, da zaobiđe odluku DSA, tako da "završe s tim", što smo ja i moj advokat odbili.
Treći put je bila osvetnička, i ponovno predložila mojem advokatu da "barem malo prekrši zakon kako bi završili s tim...", što nas je iznenadilo te smo ponovno odbili. Nisam želio raspravljati o tome, temeljeći se na stavu da ignoriranje formalnosti nije važno koliko i kršenje biti.
Samo nekoliko dana ranije nositelji iste vlasti osudili su me za jednu pljačku u kojoj nisam učestvovao, kao i za još dvije te za pripadanje grupi Revolucionarna Borba, naravno bez ijednog dokaza. K tome, proživio sam nepravilnosti od strane predstavnika pravde već od samog početka mojeg sudskog slučaja, kada su zatvorili moju prijateljicu, kao i mog prijatelja iz djetinjstva, Th.A., mada nisu imali nikakve veze s tim slučajem.
...

Izjava:
U noći između 29. i 30. maja, kao znak našeg prezira, zapalili smo policijski kontejner na raskršću (...)
Onima koji ostavljaju zatvorenike da umiru u požarima u svojim ćelijama; onima koji vladaju milijunima ljudi, koji nas kontroliraju nadzornim kamerama i telefonskim prisluškivanjima; onima koji se degradiraju najodvratnijim poslovima; onima koji se postavljaju između beskućnika i praznih zgrada, između imigranata i njihovih obitelji; onima koji dozvoljavaju da svaki dan bude isto: svima njima dokazujemo da su ranjivi. Tražimo slabe točke u sistemu i odabiremo vrijeme. Da bi vaša dominacija nestala.
Kao što znamo, panduri će uvijek biti ključni faktor u stroju deportacija, našim djelom sjećamo se Jaje Diabija, koji je umro u zatvoru Hanöversand, februara 2016, i svih bezimenih koji su izgubili svoje živote na vratima Europe.
Pripremite se za suočavanje sa samitom G20, uz nas, u Hamburgu! Za društvenu revoluciju!
...

Kao što smo mogli primijetiti građevinsko poduzeće Vinci kritizirano je u Francuskoj zbog suradnje na projektima kao što je aerodrom na području ZAD, u izgradnji nuklearnih centrala i zatvora. U više su navrata zapaljena vozila tog poduzeća.
Zato smo došli na ideju da bi jedan zapaljeni bager Vincija bio prikladan pozdrav pobunjenicima u Francuskoj, ranjenima na prosvjedima i zatvorenicima.
Smatramo da je velika stvar što se uspjeli (pa makar samo i na trenutke) preuzeti od bijednika CRS i BAC (interventne jedinice, nap.prev.) kontrolu nad ulicama, i što su banke, dućani i policijske stanice vandalizirani.
Tako smo u noći 17. juna zapalili jedan bager Eurovia Vinci u Berlinu - Licthenberg.
Anarhistički casseurs
...

Berlin, 29. maja 2016.
Sastali smo se u Alte Jakobstrasse da bi učinili vidljivim bojom, kamenjem i vatrom naš bijes protiv marginalizacije, izbacivanja i nadzora, te naš prezir prema gradu bogatih.
Mete naših djela bile su novoizgrađeni luksuzni "Fellini Residences", luksuzna stambena zgrada u izgradnji u vlasništvu agencije za nekretnine Patrizia, jedan ured gradilišta, jedan ured nekretnina agencije, jedan transformator Vattenfall, različita skupocjena vozila, jedan hotel i jedan supermarket. Zaštitili smo se povlačenjem uz dvije zapaljene barikade i čavlima s četiri oštrice.
Nove luksuzne zgrade predstavljaju urbani razvoj koji pogoduje bogatima te jasno pokazuje podjelu između bogatih i isključenih.
Dok jedni u svojim stanovima uživaju u "sentimentalnom scenariju kvalitete talijanskog života", puk se drži na udaljenosti nadzornim kamerama. Dok jedni nazdravljaju rastu vrijednosti, drugi se trebaju plašiti deložacija.
Tko se samostalno organizira, izvan logika izrabljivanja, i zaposjedne urbani prostor okusit će pendreke policije, kao nedavno na jednoj uličnoj kurdskoj zabavi u Kreuzbergu, ili u ponovljenim okupacijama jednog društvenog centra.
Ako čitav kvart pruži otpor, odmah se stvori "opasna zona" koju se terorizira šikaniranjem, kontrolama i nasiljem. Tko misli da može represijom ubiti glasove i djela onih koji se suprotstavljaju i štite od deportacija, griješi. Tada dolazimo mi, kada ne očekuju, i napadamo tamo gdje se odvijaju svinjarije ove politike.
Dok se zarađuje na stambenom prostoru naša inicijativa se zove sabotaža i uništenje. Svaka deložacija ima svoju cijenu!
...

Grupe koje kombiniraju antiautoritarne i nacionalističke ideje nisu ništa novo. No, ipak su nešto novo za Bjelorusiju, gdje su anarhisti oduvijek bili antinacionalisti i vidjeli se kao dio globalnog pokreta za slobodu. Navedene grupe ne bi bile vrijedne vaše pažnje da se nisu pokušale predstaviti kao anarhističke i uspostaviti vezu s ljevičarskim i anarhističkim pokretom na Zapadu, kako bi dobili pristup različitim sredstvima: financijskim, informacijskim itd.
Ono što slijedi je popis činjenica koje dokazuju da onaj tko vjeruje u patriotizam kao vitalni čimbenik anti-državne borbe ne može biti anarhist. Ovaj je tekst pokušaj upozorenja naših drugova od mogućih kontakata s navedenim grupama i pružanja informacija o njihovom pravom licu.
Za sada postoje dvije grupe u Bjelorusiji koje se nazivaju etničkim anarhistima: Poshug i Khaurus (http://vk.com/union8x9). Sudeći po njihovim stranicama na društvenim mrežama obije su se grupe pojavile 2013.
Izgleda da pripadnicima Poshuga korijeni sežu u patriotsko (sic!) krilo antifašističkih nogometnih holigana "Partizana", bivši MTZ-RIPO (http://vk.com/nasasprava). Njihov podloga je bio odlučujući faktor za odabir polja njihove borbe: veganizam, straight-edge, oslobođenje životinja, ekologija, anti-imperijalizam.
Khaurus je navodno plod drugih ljudi - barem jednog od njih, takozvani vođa je bivši član desničarske konzervativne organizacije "Mladi front" (https://en.wikipedia.org/wiki/Young_Front). Ova se grupa bavi nadasve prevođenjem različitih autora (uključujući anarhističke) na bjeloruski, osvrčući se na posebne datume bjeloruske povijesti, koji su po njima oslobodili bjeloruski narod od carizma ili boljševičke vlasti.
Na svojoj web-stranici (koja za sada nije aktivna) potonja grupa izjavljuje da su njeni ciljevi:
- radikalna organizacija društva na slobodarskim temeljima - jednakost, bratstvo, sloboda
...

fireonthehorizon.noblogs.org
Krečući se prema idućem "Požaru na horizontu"
Za početak, ne zanimaju nas dugački uvodi, protiv smo rječitih tekstova koji doprinose našoj teoriji ali ne dovoljno i djelu!
Projekt "Fire on the Horizon" govorit će sam za sebe, šireći kontrainformaciju o sukobu s otokom zatvorom. Kako bi potaknuo, otvorio oči, dopro do slobodoumnih, rasplamsao bijes suučesnika koji su voljni da se probude i djeluju po svojim vlastitim individualnim željama. Ne zanima nas traženje suglasnosti kako bi vladali masama, niti bezuvjetno prihvaćanje lažnih obećanja o utopijama, doktrinama, ideologijama koji doprinose stvaranju novih autoriteta.
Zanima nas neprekidni sukob, beskonačni ustanak, volja da se napuste kavezi, umjesto da jednostavno sjedimo na njima, kako bi divlja kaotična anarhija slobodno letjela, uzdigla se iznad noćne more tehnološke metropole sastavljene od nadzora i reda...
Krećemo se prema idućem požaru na horizontu!

"Te noći gledali smo netremice horizont i vidjeli brojne zvijezde padalice koje su ispisivale svoje kaotične putove. I brojali smo ih ponovno i ponovno, zamislili želje, izračunali vjerojatnosti. Znali smo da naša želja za slobodnim životom mora kročiti preko svega što nas guši, ubija, uništava, zato smo uronili u prazninu kao zvijezde padalice koje smo gledali. Nakon što su bezbrojne zvijezde pale, možda je vrijeme da padne i naša zvijezda, tko zna? Da smo posjedovali spreman odgovor ne bi bili postali ono što jesmo, nego sebični bijednici koji bi da uče narod kako postati glodavci koji se međusobno žderu, kao što to oni čine danas. Ipak, mi i dalje ostajemo neumoljivi i tvrdoglavi, kao ljudi našeg soja. A oni među nama koji su zatvorili oči u mukama i otputovali daleko, i dalje netremice gledaju ono noćno nebo koje smo i mi promatrali. I gledaju nas padati, predivne i sjajne zvijezde. Sada je na nama red. Sada, bez oklijevanja, mi padamo."

...

"Da objasnimo jednom zauvijek: Moć ne može postojati bez nas. Mi možemo živjeti bez nje (čak i bolje). Moć nam oduzima našu bit; ona nam crpi život." [Iz: "Manifesto of Rebellion – Signpost to a Different Future", decembar 2008.]

Nametanje dominacije ne poznaje nacionalne granice ili državne podijele, niti se nalazi u rukama samo jedne malobrojne glavne elite u nekom određenom dijelu svijeta. Moć ispunjava svaki dio metropola svijeta, svaki ljudski odnos strukturiran po kapitalističkim standardima. Doba u kojem živimo posjeduje sva obilježja suvremenog rata; rat koji pokreće dominacija i broji žrtve - njen jedini način da nastavi postojati.
Već gotovo četiri mjeseca nemiri se nastavljaju u Parizu i drugim gradovima na francuskom teritoriju zbog prijedloga novog zakona o radu, unatoč pojačanom nadzoru i represiji kao odgovor na nedavne napade ISIS-a i u okviru europskog prvenstva. Borba se odvija na različite načine, od okupacija trgova, kazališta, tvornica, do napada na banke, dućane i sukobe širokog spektra s policijom.
Bez razočarenja, svjesni smo da je budućnost centraliziranih borbi, sa svojim zahtjevima, osuđena, i da subjekti društvenih borbi mogu biti nositelji autoritarnih logika. Međutim, realnost društvenog nemira je polje na kojem manjine mogu razviti djelotvornu solidarnost i ravnopravne odnose, na kojem mogu prevazići strah kroz sukobe s pandurima te osvijestiti da glasanje zakona nije ništa u usporedbi s postojanjem zakona, da nije ništa u usporedbi s postojanjem svakog oblika Moći.
Neka pobune na francuskom području postanu još jedna prilika za susret i organiziranje našeg djelovanja. Jedino stanje koje nam pogodi je jačanje borbenog sučeljavanja, nadilaženje straha, socijalizacija ove realnosti, i jedini način da sve to dostignemo je izmjena normalnosti u svakom dijelu naših života.
...

Već su prošle 3 godine i 2 mjeseca otkad se nalazim zatvoren u zatvoru. Ovdje, u ovoj vremenskoj pukotini, suočavaš se sa svime što ti je neprijateljsko. Potpuna kontrola, nametanja, autoritarno ponašanje, hijerarhija i sporazumi su svakodnevna rutina. Ponavljajuća užasna rutina koja želi najprije svakoga udaljiti od samog sebe, a zatim od okrutne realnosti.
Dakle, 3 godine i 2 mjeseca, razočaran i zgađen realnošću kako unutar i izvan zidova, ipak i dalje ostajem anarhist, neprijatelj izrabljivanja, apatije, pokoravanja i nametanja.
22. juna će se na žalbenom sudu u ulici Loukareos održati drugostupanjsko suđenje za pljačku u Pirgetosu, za koju smo ja i drug G. Naxakis osuđeni za pripadanje organizaciji ZVĆ. Još jedna imaginarna kreacija antiterorističke jedinice, koju je dovršila pravosudna vlast, ne oklijevajući da nas osudi kao članove ZVĆ, unatoč činjenici da u čitavoj optužnici kao i tokom prvostupanjskog suđenja nije ništa spomenuto u vezi našeg sudjelovanja u toj specifičnoj organizaciji. Ishod je bila kazna od 16 godina zatvora za svakoga.
Bit ću prisutan na procesu, spreman da odbacim optužbe i metode antiterorističke jedinice i sudaca, braneći moj izbor da budem anarhist.
Što se solidarnosti tiče, reći ću samo da se radi o jednoj od osnovnih vrijednosti borbe za slobodu, koja je višestrana i definitivno ne podrazumijeva identifikaciju.
Završavam ovaj tekst drugarskim pozdravom svima koji su odabrali neposluh i djelovanje protiv svega i svakog tko pokušava gospodariti našim životima.
Grigoris Sarafoudis, zatvor Koridallos.
...

Na ročištu petka 17. juna jedno od posljednjih „izvinjenja” bilo je od zatvorenika Fabia Duska, optuženog za suradnju sa ZVĆ pri pokušaju njihovog bijega iz zatvora. Fabio je odbio da odgovara na pitanja sudaca i rekao u izjavi: „Ponosan sam na suradnju za Zavjerom Vatrenih Ćelija i ponovno bih to učinio za steći slobodu. Bijeg iz zatvora je dužnost svakog zatvorenika”.
Suđenje je obustavljeno do 29. juna. Važno je napomenuti da po grčkom zakonu istražni zatvor može trajati maksimalno 18 mjeseci. Nakon tog perioda zatvorenik treba biti otpušten u očekivanju suđenja. U slučaju drugarice Angeliki Spyropoulou i drugih okrivljenika rok zadržavanja u istražnom zatvoru okončava se 13. jula. U tom pogledu sutkinja A. Yfanti vodila je „ekspresni proces” i izjavila da će suđenje biti okončano do 10. jula s presudom za okrivljenike, nastojeći na taj način spriječiti njihov povratak na ulicu. Kako bi ubrzla proces – kao što je rečeno u prethodnom izvješću sa suđenja – sutkinja je „pročitala” na tisuće stranica pravosudnih spisa u rekordno vrijeme, pokušavajući nastaviti suđenje i bez prisustva advokata, okrivljenika ili publike, te obustaviti druga suđenja (uključujući i suđenje protiv članova fašističke organizacije Zlatna Zora) kako bi sudnica bila uvijek na raspolaganju za suđenje protiv plana bijega ZVĆ.
Neka nijedan drug ne ostane sam!
IZJAVA OLGE ECONOMIDOU NA SUĐENJU ZA POKUŠAJ BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA IZ ZATVORA
Nisam danas došla u ovu sudnicu kako bih ponudila moja izvinjenja. Ne stojim ovdje i ne izvinjavam vam se zato što se ne kajem ni za što. Čak i kad bih mogla na tisuće puta vratiti vrijeme, opet bih donijela istu odluku. Želja za slobodom ne može se zatvoriti iza rešetaka, ne može joj se suditi.
...

Kao "Češki" Anarhistički Crni Križ i AntiFeniks Kolektiv pozivamo na međunarodnu solidarnu aktivnost protiv represije anarhista u takozvanoj Češkoj Republici. Ovaj represivni val nazvan je Operacija Feniks - 8 osoba je optuženo, neki od njih riskiraju doživotni zatvor, a mnogi druge je policija šikanirala, ispitivala, pretresla, zaplijenila uređaje.
Pozivamo na međunarodnu solidarnost sa svim optuženicima i pogođenima, ali nadasve da podržite Martina, anarhista kojeg su uhvatili u zamku i optužili za pripremanje terorističkog napada, u biti isplaniranog od strane dva državna infiltrirana agenta. Već se gotovo 14 mjeseci nalazi zatvoren u strašnim uvjetima te je kao odgovor krenuo u štrajk glađu.
Nadasve u mjestima gdje postoji češka ambasada ili konzulat možete dokazati da granice ne mogu zaustaviti anarhističku solidarnost.
Bez obzira što Martinov engleski nije baš dobar pošta će ga veoma obradovati. Ovo je adresa na koju mu možete pisati:
Martin Ignačák 10.8.1986
V.V. Praha – Pankrác
P.O.BOX – 5
Praha 4 - 140 57
Czech Republic
...

Antiklerikalno nasilje snažno je buknulo kao još jedan izraz anarhističkog sukoba s moći i svim oblicima autoriteta. Impakt je bio raznovrsan, političari gromoglasno traže nametanje novih zakon i strožih kazni za svakoga tko napada red i simbole kapitala. Mediji igraju svoju ulogu klevetanja i govore o socijalnom miru, krajnje u korist vlade. Građani, ovce, kritiziraju sve bez da dovedu u pitanje svoje trule ropske živote, dok vjernici plaču i kao obično ispadaju kao pozitivci filma.
Širimo i preuzimamo odgovornost za antiklerikalno nasilje zato što smatramo Crkvu još jednim šarafom dominacije, koja je dokazana kroz njihov utjecaj na politiku društvene kontrole. Ohrabrujući moć da nametne nove kazene zakone i fašistički moral, koje potrvđuju prazne predike zaogrnute mantijom nepostojećeg boga, u kojeg ljudi vjeruju bez postavljanja pitanja zbog životne presude koja završava u nebeskom raju.
Tko može vjerovati u takvu priču? Koja hrpa sranja.
Kao izraz male antiautoritarne geste na međunarodni poziv s dugogodišnjim zatvorenicima, u noći 14. juna, kamuflirani žalosnom maglom koja pada na ovaj odvratni grad Santiago, ukaljali smo tintom dva hrama pedofilije, novca i zločina te ispisali riječi "protiv svih autoriteta, anarhija".
Sva naša snaga Kevinu Garridu i Joaquinu Garciji, i subverzivnim Marcellu Villaroelu, Freddyju Fuentevilli i Juanu Alisteu. Ne zaboravljamo ustanike.
Mauricio Morales i Sebastian Oversluij su prisutni u svakom činu vandalizma.

Neprekidni napad na vjerski moral!
Solidarnosti i snage zatvorenicima!
Čak ni Bog ne može zaustaviti društveni rat!


Sebastian Oversluij Kružok Vandala

...

Želimo izjaviti da smo uništili 13 telefonskih govornica kompanije Telmex. Telmex je kompanija koja gradi federalni zatvor u Meksiku. Carlos Slim je jedan od vlasnika i drugih kompanija koje sudjeluju u izgradnji "brzog vlaka Meksiko-Toluca, što uništava šume i vode. Sabotaža je počinjena u noći 17. juna u Cuidad Nezahualcoyotl, Meksiko.
Ova je sabotaža i znak solidarnosti s pobunjenim zatvorenicima u zatvoru Barrientos. I podrška drugovima bjeguncima u Meksiku: Chivu, Tripi i "Cobi". Te za druga Gustava R. i za uništenje zatvora.
Zapalimo kompanije koje grade zatvore!
Anarhisti
Izvor: 325

6. i 7. ročište ticalo se 250 napada pripisanih Zavjeri Vatrenih Ćelija i pokušaju bijega 2015. Svjedoci obrane bili su prisutni samo za neke od okrivljenih.
Drugovi Christos i Gerasimos Tsakalos te Giorgos Polydoros, Olga Economidou i Angeliki Spyropolou bili su prisutni u sudnici, ali su odbili pozvati svjedoke u svoje obranu, jer kao što su izjavili već prvog dana "za nas je najbolja 'obrana' nastavak djelovanja na ulicama".
Pozvani su svjedoci obrane za tri člana obitelji ZVĆ (Christosa Polydoroas, Evi Statiri i Athenu Tsakalou).
Izjava svjedoka fokusirala se kriminalizaciji obiteljskih odnosa i pozvali su se na slučajeve iz doba diktature u Grčkoj (1967.-1974.), kada se pobunjicima i ustanicima pogamalo i sakrivalo kako ih ne bi uhapsila Vojna Hunta.
Tužitelj, I. Koutras, poznat po svojim ekstrmno desničarskim stavovima, u jednom je trenutku glasno zapitao: "ovdje nam dolaze sa svjedocima i razvijaju idelogiju po kojoj bi mogao postojati svijet bez zatvora! Ali, kako je to moguće?! Zamislite kakav bi to svijet bio bez zatvora... to je kao da kažete da možete ispeći jaje bez da ga razbijete!!".
U srijedu 15. i u četvrtak 16. juna započela su "izvinjenja" optuženih za pokušaj zatvorskog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, nakon završetka izjava obrane, gdje su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou odabrali da ne pozovu svjedoke u svoju obranu.
U pravosudnoj proceduri "izvinjenja" očekuje se od okrivljenih da se izvinu sudu, ali su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou iskoristili priliku da iznesu svoja političke izjave.
U srijedu su drugovi Olga Economidou, Giorgos Polydoros i Gerasimos Tsakalos iznijeli zajedničku izjavu u kojoj su govorili, između ostalog, o planu bijega, djelovanju organizacije i progonu članova njihovih obitelji optuženih za "pripadanje terorističkoj organizaciji".
...

Sud u Trstu donio je u ponedjeljak 13. juna 2016. odluku da će Kabu, anarhist iz Udina, osuđen za pružanje otpora i nanošenje rana policijskom službeniku, morati odslužiti kaznu u kućnom pritvoru, koja će započeti za nekoliko dana, čim stigne odluka koju je donio sudac.
Govori se o istim djelima za koja jedan anarhist i jedna anarhistica 19. maja odriješeni optužbi za pružanja otpora, u središtu Udina, policijskom službeniku dok su drugi panduri i žandari hapsili i tukli druga koji će sada odslužiti u Trstu 8 mjeseci kućnog zatvora, samo zato što je pokazo srednji prst jednoj patroli, te odmah identificiran u središtu grada, u jesen 2013. U jednoj drugom procesu osuđen je zbog nošenja oružja, dok je njihov američki prijatelj odriješen optube za pružanje otpora (već izbačen iz Italije), prisutan u trenutku događaja, jer je snimao što se zbiva. Nakon tih događaja, koji su se odvili prije tri godine, došlo je do prosvjeda 23 novembra 2013., ulicama Udina sve do policijske uprave, kada je jedan drug osuđen za korištenje dimnih bombi, dok su druga dva odriješena u petak 3. juna optužbi za kršenje mjera i upotrebu dimnih bombi tokom prosvjeda.
Solidarnost za druga Kabu! Suučesnički i solidarni pozdrav i Franceski, koja se nalazi u kućnom pritvoru, također u Trstu, zbog sukoba s policijom u Firenci, aprila.
Uslijedit će vijesti.
...

Prema kulturi sigurnosti.
Unatoč činjenici da se naši drugovi nalaze iza rešetaka optuženi za konstrukcije koje nemaju nikakve veze sa požarima Mreže Revolucionarnih Ćelija, možemo ipak aplaudirati pandurima. Operacija "Feniks" je mnoge paralizira. Zapeli smo o prečku koju su nam postavili i zaplašili one kojima smo vjerovali i smatrali prijateljima.
Kako je uopće do toga došlo? Jednostavno - jednom se to moralo desiti. Anarhizam je po svojoj prirodi nelegalan. Ometati status quo, dovoditi u pitanje postojeće ili "jednostavno" preuzeti sudbinu u vlastite ruke, povezati se - sve to država ne voli. Zato, dok god bude bilo države i njenih snaga reda, dok bude zaštitnika postojećeg poretka, uvijek ćemo im biti na nišanu. Više manje. Biti anarhist, prema tome, znači biti u stalnoj opasnosti i stalno se izlagati riziku, jer ne možemo izumiti čarobni štapić ili jednostavno zanemariti. Svijet, a pogotovo vrijeme u kojem živimo, nam to ne dozvoljava.
Ali, time nije sve gotovo. Da, naši neprijatelji su nam stalno za vratom. Da, naši neprijatelji su moćni. No, to ne znači da bi mi trebali pognuti glavu! Pri operaciji Feniks naša "ljutnja" ne bi smjela ostati nijema. To je upravo ono što oni očekuju od nas. Naprotiv. Ljutiti se, ali i biti pažljivi!
Često ne znamo kako se pažljivo kretati gradom; ne znamo što nam prijeti; ne znamo kako nešto sprovesti u djelo. Obuhvaća nas strah i rizik da nas uhvate raste, ako se uopće na nešto odvažimo. No, uz dovoljno znanja možemo umanjiti strah i kontrolirati rizik. Kada znamo gdje se kamera nalazi, kako da je izbjegnemo i ne ostavimo tragove iza sebe, gotovo da smo pobijedili. Drugim riječima, što bolje poznajemo neprijatelja više snage imamo u našim rukama.
...

Prošlo je više od godinu otkad su stanovnici Češke upoznati s policijskom operacijom "Feniks". Više od godinu dana od prvih hapšenja, od kojih se Martin još nalazi u istražnom zatvoru, zato što mu je postavljena zamka. Osobe se još i dalje svakodnevno šikaniraju, progone i guše. 26. i 27. aprila započelo je prvo suđenje otkad je započela (koliko mi znamo) represija. Igor Ševcov optužen je za bacanje molotovljevog koktela na dom ministra obrane, Stropnickyja i za snimanje ispisivanja grafita na zatvoru. Zatraženo je 15 godina zatvora, pored 3 mjeseca koje je već odslužio u istražnom zatvoru, gdje se dio vremena nalazio pod režimom maksimalne sigurnosti (više o Igoru pročitaj na antifenix.noblogs.org)
U sudnici održan prvi javni igrokaz farse, poznate pod imenom Feniks
Suđenje se održalo u maloj prostoriji, u kojoj je moglo ući samo 18 osoba, od kojih su većina bili novinari. To nije spriječilo Igorove solidarne da se sakupe u hodniku i ispred suda.
Nakon što su pročitane optužbe, iznijeti su navodni dokazi. Od svih digitalnih i štampanih dokaza koje je policija sakupila tokom istrage, sutkinja je izvukao sliku pronađenu na Igorovom mobitelu, na kojoj je prikazana zastava SAD-a kao otirač za noge. Kada je sutkinja upitala zašto je pohranio tu sliku, Igor je odgovorio: "Smatrao sam je zabavnom". Tada je bilo jasno da će tužiteljstvo insistirati na Igorovom ruskom podrijetlu, kao razlogu za navodno bacanje molotova na Stropnickyjev dom. Da pojasnimo, Stropnickyjeva ustrajna ljubav prema Zapadu pretvorila ga je u metu za svakog Rusa! U ovom slučaju Rus se prevodi kao "pro-Putin/anti-Zapad". Igora su mediji nakon hapšenja opisali kao ludog ruskog nacionalista. Velika proturječnost je što je u Rusiji Igor progonjen zbog neovlaštenog prosvjeda protiv ruske okupacije Krima i Putinove imperijalističke vladavine. Kao što je objasnio u svom završnom govoru, biti Rus ne čiti te automatski pro-Rusom/nekom vrstom ruskog nacionalista.
Iduća "šala" u sudnici bio je interes sutkinje prema Igorovim tetovažama, pogotovo ACAB ["all cops are bastards", nap.prev.], pri čemu je čitava sudnica prasnula u smijeh. To nije bio posljednji put kada je sutkinja morala umiriti smijeh u sudnici.
Nije nas iznenadilo, ali ipak boli. Proturječje. Jedno pravilo za Igora, drugo za Stropnickyja. Kao i brojnim drugim anarhistima prije njega i Igoru je bilo zabranjeno da koristi bilo koju političku argumentaciju u svojoj obrani. Kada je Stropnicky preuzeo riječ u potpunosti je iskoristio svoju slobodu, mješavinom politike, straha i kleveta pretvorio je Igora u čudovište, tvrdeći da je od Igorovog preseljenja u Češku osjetio veliku radikalizaciju u društvu, uz povećanje mržnje prema ljevici i desnici. O navodnom napadu molotovom govorio je kao o ubojstvu (mediji su senzacionalistički koristili taj pojam), a o Igorovom prisustvu u zemlji kao doprinosu u širenju takozvanog desničarskog, ljevičarskog i fundametalističkog ekstremizma. Stropnicky je bio jedina osoba u sudnici koja je javno izjavila da zna kako se pravi molotovljev koktel, pošto je to naučio na anarhističkim web-siteovima, te je opisao zašto se boca nije dobro zapalila, a da je došlo do toga onda bi kuća u trenu bila spaljena do temelja. Zanimljivo.
Što još.
Martin Stropnicky i njegova supruga Veronika Stropnicka rekli su da je napad jasno ciljao na sobu njihove kćeri, pošto anarhisti obično napadaju djecu. Nema veze što je kolaž sa slikom njihove kćeri, čije je lice prekrivenom crnim križevima, poslano obitelji. Obitelj je iz nekog čudnog razloga smatrala da slika i napad nisu bili povezani. Policija je izjavila da oni u biti imaju neku osobu koja je iskusna u pravljenju molotovljevih koktela i koja radi u poduzeću piva Bernard (jer su molotovi napravljeni od Bernardovih boca). I da je ta osoba slala pisma Stropnickyjima. No, po njima ta osoba nije sumnjiva te je poslana u psihijatrijsku bolnicu.
Tužiteljev glavni dokaz je bilo navodno podudaranje Igorovog mirisa s molotovljevom bocom. Obrana je zatražila da svjedoči ekspert iz znanstvenog sektora za mirise, pošto ova vrsta dokaza izgleda neuvjerljiva. Međutim, sutkinja je odbacila zahtjev.

Unatoč činjenici da se naši drugovi nalaze iza rešetaka optuženi za konstrukcije koje nemaju nikakve veze sa požarima Mreže Revolucionarnih Ćelija, možemo ipak aplaudirati pandurima. Operacija “Feniks” je mnoge paralizira. Zapeli smo o prečku koju su nam postavili i zaplašili one kojima smo vjerovali i smatrali prijateljima.

Otkriven je još jedan infiltrirani policajac u Hamburgu. Infiltrirana policajka, poznata pod lažnim imenom "Astrid Schütt", se u stvari zove Astrid Oppermann. Radila je za Landeskriminalamts (LKA) u Hamburgu i bila je infiltrirana u različite autonomne sredine od kraja 2006. do aprila 2013., kada se udaljila tvrdeći da namjerava otputovati u Italiju sa svojim dečkom barem na šest mjeseci. U stvari se vratila u službu u Policijsku upravu Alterdorfa, nakon produženog godišnjeg odmora, u oktobru 2013., i po riječima drugova još i danas tamo radi.
Nakon te infiltrirane policajke otkrivene su još Iris Plate, krajem 2014., i Maria Böhmlichen, krajem augusta 2015. Slučaj Astrid Oppermana je vrlo sličan Iris Plate: bila je u središtu aktivnosti i projekata skvota "Rote Flora", što joj je dozvolilo da izgradi "aktivistički kredibilitet" kroz duži period i da godinama bude dio miljea. Njena infiltracija se odvila istodobno s infiltracijom druge policajke, Marije Bömlichen.
K tome, obije su sudjelovale na sastancima za pripremu prosvjeda protiv konferencije Ministarstva unutrašnjih poslova 2010. i antifašističkih 2012. protiv neonacističkog "Dana njemačke budućnosti". Bile su zajedno i bavile se unutarnjom organizacijom takvih "protu-prosvjeda". "Maria" i "Astrid" su čak zajedno putovale za vrijeme klimatske konferencije u Kopenhagenu 2009., a radile su i na istom projektu stanogradnje. To je dozvolilo sigurnosno-obavještajnoj agenciji da, po potrebi, povuče jednu, bez da time izgubi pristup informacijama.
Za detaljnije informacije, na njemačkom jeziku verdeckteermittlerinhh.blackblogs.org
...