w-7-wp-766-import-1.png

"Da objasnimo jednom zauvijek: Moć ne može postojati bez nas. Mi možemo živjeti bez nje (čak i bolje). Moć nam oduzima našu bit; ona nam crpi život." [Iz: "Manifesto of Rebellion – Signpost to a Different Future", decembar 2008.]

Nametanje dominacije ne poznaje nacionalne granice ili državne podijele, niti se nalazi u rukama samo jedne malobrojne glavne elite u nekom određenom dijelu svijeta. Moć ispunjava svaki dio metropola svijeta, svaki ljudski odnos strukturiran po kapitalističkim standardima. Doba u kojem živimo posjeduje sva obilježja suvremenog rata; rat koji pokreće dominacija i broji žrtve - njen jedini način da nastavi postojati.

Već gotovo četiri mjeseca nemiri se nastavljaju u Parizu i drugim gradovima na francuskom teritoriju zbog prijedloga novog zakona o radu, unatoč pojačanom nadzoru i represiji kao odgovor na nedavne napade ISIS-a i u okviru europskog prvenstva. Borba se odvija na različite načine, od okupacija trgova, kazališta, tvornica, do napada na banke, dućane i sukobe širokog spektra s policijom.

Bez razočarenja, svjesni smo da je budućnost centraliziranih borbi, sa svojim zahtjevima, osuđena, i da subjekti društvenih borbi mogu biti nositelji autoritarnih logika. Međutim, realnost društvenog nemira je polje na kojem manjine mogu razviti djelotvornu solidarnost i ravnopravne odnose, na kojem mogu prevazići strah kroz sukobe s pandurima te osvijestiti da glasanje zakona nije ništa u usporedbi s postojanjem zakona, da nije ništa u usporedbi s postojanjem svakog oblika Moći.

Neka pobune na francuskom području postanu još jedna prilika za susret i organiziranje našeg djelovanja. Jedino stanje koje nam pogodi je jačanje borbenog sučeljavanja, nadilaženje straha, socijalizacija ove realnosti, i jedini način da sve to dostignemo je izmjena normalnosti u svakom dijelu naših života.

Neka slomljena stakla u Besançonu, sabotaže bankomata, požar policijskog vozila u Parizu, molotovljevi kokteli na policijsku stanicu u Toulouseu postanu okidač za shvaćanje da se revolucionarne perspektive šire kroz ustaničke događaje i društvene destabilizacije, koje niti postoje same po sebi niti se razvijaju partenogenezom. Naprotiv, cilj je raznovrsne anarhističke borbe, koja je odgovorna i za pripremu, preseliti rat na sada i ovdje, daleko od logike zastupanja, daleko od logike čekanja na zrele društvene uvjete; promicati destabilizaciju sistema, da bi dva nasuprotna postojeća polja postala vidljiva: današnjeg svijeta i njegovih protivnika.

U ranim satima, srijede 23. juna 2016. zapalili smo izložbeni prostor koncesionara francuskih vozila Peugeot-Citroen, u aveniji Vasilissis Olgas, kao minimalnu gestu solidarnosti s pobunjenicima na ulicama Pariza, Toulousea, Lyona i svugdje drugdje.

<em><strong>Anarhistička ćelija "Les casseurs"

</strong></em>

PS. Posvećujemo naše djelo ne samo pobunjenicima diljem francuskog teritorija, nego i anarhističkim drugovima Giannisu Naxakisu i Grigorisu Sarafoudisu (obojica u grčkom zatvoru), kojima će biti suđeno na drugostupanjskom suđenju za pljačku banke u Pyrgetosu, 5. jula 2016. (na žalbenom sudu u ulici Loukareos, Atena). Anarhistički zatvorenici nisu nikad sami; solidarnost koja prelazi u napad slomit će rešetke izolacije koje nameće dominacija.

Izvor: Act For Freedom Now!