GRČKA: VIJESTI SA SUĐENJA ZA PLJAČKU ATE BANKE U PURGETOSU
Ročište 30.04.2014.
<em>Suđenje je započelo čitanjem dokumenta antiterorističke jedinice koji jasno kaže da nije pronađen nikakav trag DNK druga G.Sarafoudisa!
Nakon čega je bilo na redu svjedočenje Sarafoudisovog oca, u obranu svog sina. Athanasios Sarafoudis, dugogodišnji sindikalist u kraju Kavala (grad u sjevernoj Grčkoj), mirno je odgovorio na sva provokativna sučeva pitanja. Između ostalih stvari napomenuo je i da je njegova obitelj demokratska, da su njegova djeca odrasla uz etičke vrijednosti i da su odgojena da uvijek podržavaju borbu naroda. Naveo je i kako su proteklih desetljeća komunisti bili na meti države, dok su danas to anarhisti. Kada mu je postavljeno pitanje u vezi optužbi protiv njegovog sina, odgovorio je da njegov sin nema nikakve veze s tim optužbama, zato što kad bi bio povezan onda bi i preuzeo odgovornost za svoja djela.
Nakon njega bilo je na redu ispitivanje Grigorisa Sarafoudisa. Grigoris je pročitao svoju pisanu izjavu:</em>
"Želim naglasiti da ovaj tekst, koji iznosi moje stavove u vezi optužbi protiv mene te također moje poimanje realnosti, nije nikakva "obrambena molba", zato što se nema što "moliti" unutar sudnice.
Odbacujem sve dijelove optužnice, uključujući i onaj koji me optužuje za sudjelovanje i pripadanje ZVĆ, i sudjelovanje u pljački ATE Banke u Purgetosu. Nisam nikada sudjelovao u ZVĆ, što sam i izjavio od samog početka. DAEEB (antiteroristička grčka jedinica), ruku pod ruku s pravosudnim vlastima, uredila je ovu specifičnu optužbu kako bi je proširila na brojne anarhiste nedavno uhapšene, bazirajući se na specijalnom zakon 187A, u cilju manipulacije i homogenizacije različitih anarhističkih tendencija pod istim plaštem političkih pozicija i djela ove specifične organizacije. Osobno, neću ovdje analizirati moje političke argumente sa ZVĆ pošto smatram da sudnica nije za to odgovarajuće mjesto.
Što se DNK tiče, čini se jedinog dokaza protiv mene za pljačku u Purgetosu, sve što imam reći je da vaše procedure ne dozvoljavaju preispitivanje uzorka, pridonoseći "sakralizaciji" izvješća vještačenja forenzičarskih laboratorija, pripisujući im titulu "nepogrešivih". Želim i nadodati da sam uvjeren da znanstveno dokazan DNK, čak i da govorimo o zaista postojećem dokazu, ne potvrđuje nikakvu fizičku prisutnost. Također, sasvim je dobro poznato kako se lako prenosi ili dobiva.
A sada ću reći kako ja vidim realnost koju svi mi živimo općenito. Ono što zasigurno mogu reći da je posljednje desetljeće, preciznije period od 2008. nadalje, okarakterizirano dubokim promjenama na političkoj/ekonomskoj sceni, jedino u svrhu održavanja zločina zvanog globalni kapitalizam.
Da bi se to desilo, koristeći famoznu ekonomsku krizu kao izliku, namještena je međunarodna geopolitička igra u svrhu izvlačenja profita iz većeg dijela društvene populacije, vodeći s matematičkom preciznošću prema daljnjem izrabljivanju na svim razinama. Detaljnije, državni mehanizam skinuo je svoj demokratsku masku i pokazao isprobani totalitarni režim, a da bi održao svoju moć izvršava naredbe globalnih kriminalnih organizacija (EU, Europski socijalni fond, MMF) i započinje frontalni napad na svim razinama - posao, školstvo, zdravstvo, porezi - neposredno gazeći prava izborena u prošlosti krvavim borbama. Uz pomoć čitavog svojeg arsenala pravosudnih instrumenata, nastavlja svoje post-hunta prekomjerno zaduživanje od istih kriminalnih organizama, pokušavajući "prikriti" pljačke vlade te također rekapitalizirati, s upitnim brojkama za svaku običnu osobu, domaći bankovni sistem, kao bi se zaštitila temeljna infrastruktura kapitalizma. Čitava težina tog pretjeranog zaduživanja, kao i refinanciranje tih uobičajenih lihvara, stavlja se na dug ne samo populacije društva već i na buduće generacije. Zato, kao posljedica navedenog, društveni nemiri su buknuli iz rudimentarne društvene kohezije prošlosti, i u ovom momentu represivne snage uz pravosudne vlasti igraju ključnu ulogu, spremne da unište svaku prepreku ili svaki oblik otpora na putu, uključujući posredno ili neposredno nasilje sa svim raspoloživim sredstvima.
U sažetku, živimo u intenzifikaciji socijalnog-klasnog rata, u kojem na jednoj strani imamo državni mehanizam ispunjen korupcijom koji ide pod ruku sa zakonodavnim vlastima i, naravno, s većim dijelom medija, želeći održati ekonomiju, odnosno profit lokalne i međunarodne elite, pod svaku cijenu i žrtvu, pretvarajući rad u ropstvo, unoseći bijedu u ljudske živote, nastavljajući ugnjetavati društvo u zamjenu za profit. Istovremeno policijsko-pravosudni aparat pokazuje svoje prisustvo, usvajajući dogmu nulte tolerancije, spreman da pruži potrebnu zaštitu svojim nadzornicima, kao što je i uvijek činio, i uguši svaku elaboraciju koja predstavlja prijetnju njihovim planovima. S druge strane imamo te društvene elaboracije među ljudima koji dovode u pitanje super-moć državnog stroja, odbijajući da prihvate budućnost koja im se nameće te zato reagiraju i pružaju otpor na osobnom i kolektivnom nivou, stvarajući u sadašnjosti neposredne radikalne borbe, za dostizanje vlastite emancipacije od podređenosti i izrabljivanja.
Po mom mišljenju najvitalniji dio otpora protiv tog totalitarizma i mračne budućnosti koju nameće je anarhistički/antiautoritarni pokret. Djelujući samo na horizontalnim strukturama i odbacujući građansku legitimnost, bez ikakvog oblika hijerarhije, sposoban je miješati različite percepcije, prakse i osobne izbore, dosljedno podupirući političke argumente kao neodvojive od djela, aktivno sudjelujući u različitim borbama protiv svakog oblika autoriteta u tekućoj revolucionarnoj proceduri. Stoga sam odbacio dominantni "kod" vrijednosti koji promiče kanibalsko nadmetanje, sebičnost i rasizam, postavljajući se protiv svake institucije koja reproducira autoritet, bio politički ili ekonomski, u svrhu manipulacije, izrabljivanja, ograničavanja ljudske slobode i određenom kontekstu, opravdavajući ljudsko tlačenje čovjeka i prirode.
Svaka agresija civilne države, procedure, stereotipi i trule vrijednosti koje su mi htjeli nametnuti, obilježilo je moje samo-nadilaženje, moje mentalno jačanje i moj pravac putem pobune i ustanka. I tako, korak za korakom, riječi kao dostojanstvo, solidarnost, jednakost, drugarstvo i sloboda, prestale su biti samo riječi i poprimile oblik unutar mene, prožimajući moju unutrašnjost i odnose s onima oko mene, čineći da ne čekam sutra već da mislim, djelujem i živim danas. Zato se danas, s plamenom u srcu i pogledom čvrsto usmjerenim na nebo, osjećam sigurnijim nego ikada u vezi svega što sam odabrao da budem u životu, i izjavljujem vama da sam nepokajani anarhist protiv svega što vi predstavljate i štitite. Na kraju, želim reći da je moje prisustvo na "terror"-suđenju osobni izbor, kao što je moj osobni izbor da ne otvaram ikakav dijalog ili odgovaram na pitanja.
Suđenje se nastavilo 3. juna s tužiteljevim prijedlogom presude.
Izvor: Act For Freedom Now
