Izjava o preuzimanju odgovornosti za napade [Italija]

Odlučnost u borbi i naša solidarnost je jedino „ubojito oružje”

Dragi drugovi i hrabri buntovnici, nalazim se u zatvoru kao mnogi, pogođen represijom države koja nas želi uništiti.

Ne zbog onog što činimo već zato što smo se „usudili” biti, reći ili misliti.

Nalazim se s Adrianom i mnogim drugima na inkvizitorskoj vrteški medijskog antiterorističkog stupa strama demokracije.

Želim kao prvo zahvaliti svim drugaricama i drugovima koji su mi pružili Solidarnost preko granice, neposredno ili posredno, zato što sam uvjeren da je i sam vlastiti borbeni život oblik podrške.

Nosimo isti bijes protiv ovog sivog i mizernog postojećeg koji nas gazi i osjećamo iste rane, ali osjetili bi istu radost predivnom stvarnošću naših snova i želja.

Nalazim se u situaciji neprijateljskog pojedinca, uhvaćenog i zatvorenog u kavez.

Zatvor i patnje kojima sam podvrgnut s predumišljajem su smislila druga ljudska bića, i ovise o opstanku moći sistema koji mi ih nameće.

Da, zatvoren sam, ali Duh i ideje se nastavljaju; ne mogu ih zaključati ni pripitomiti, i to mi daje daljnje snage da ustrajem.

Radošću i pri punoj svijesti odabrao sam anarhiju i nastavit ću istim putem, voleći zemlju zbog onog što je, u neprekidnom traganju za divljinom i za emancipacijom od komfora, uključujući i novac.

Vidim u Anarhiji divlje i iskonsko pulsiranje, već uspavano, možda čak i mrtvo, u čovjeku kojeg je napredak civilizirao.

Nisam nikada okolišao, ni u riječima ni u ponašanju, prihvaćam rizik za stjecanje hrane, uzgajanje i sakupljanje količine dovoljne da se prehranim.

Da bih to postigao koristiti ću svako potrebno sredstvo da bih uvjerio druge pojedince, nakon čega ću moći i odustati od pera i tinte kojima pišem moj bijes.

Oduvijek podržavam otpor domorodaca, antiautoritarnih i urođenika koji se konkretnom silom bore protiv Države i Multinacionalki, prakticirajući aktivni otpor, sabotažu i direktnu akciju.

Podržavam sve drugove i drugarice koji se žele osloboditi autoriteta i sudjeluju odlučni u međunarodnoj antikapitalističkoj i anti-imperijalističkoj Borbi.

Ostavljajući po strani dobro i loše ili pravo i krivo, pojmovi koji pristaju opaticama i popovima, moje stavove, kao i stavove drugih pojedinaca, pokreću vlastiti instinkti, u mogućnosti vlastitih sredstava, i uz moguće posljedice rizika.

Oduvijek sam imao jedinstvu viziju Oslobođenja Čovjeka od svakog gospodara i od njegovih mentalnih i realnih kaveza, i Oslobođenja životinja od struktura mučenja i smrti, i svakog drugog mjesta koje pretvara živo biće u proizvod, predmet ili hobi.

Ja sam anarhist, ne pripadam ovom dobu mehaniziranog ne-života koje koriste i konzumiraju vlasti. Ne priznajem nikakvu državu, sud ili bilo koju drugu instituciju i autoritet, ni pravosudne ni vojne ni civilne ni religiozne sisteme.

Za suce i pravosudne organe u halji inkvizicije ja sam samo jedan birokratski predmet koji opravdava njihove plaće. Ne zanimaju me sudovi, nadasve onih koji ne znaju voljeti zemlju, boriti se i sanjati, koji znaju samo izvršavati svoj posao i naredbe; a ne zanima me ni sud naroda, koji oduvijek tetoši trula utroba države i koji je pod svaku cijenu vezan za demokraciju, riječ koja još posjeduje omamljujući efekt.

Ovi Ljudi zakona igraju se sa svojim fašističko-demokratskim zakonima da bi izbljuvali presude, a u mojem slučaju „pripadanje” organiziranom terorističkom udruženju, što su u stvari država, vojska i Multinacionalke.

U paranoičnom i nesnosnom lovu na vještice, zvanom i pravosudnim pitanjem, čak i jedan natpis na zidu Politička policija katalogizira kao „terorističko djelo/čin za izvršavanje subverzivnog programa (?) F.A.I....”, u različitim slučajevima individualnim ili sa drugom i bratom Adrianom, kojem mogu iskazati moju naklonost i moju Solidarnost samo mojom odlučnošću, koju je on već uzvratio svojom hrabrošću i snagom Duha.

Ove igrice mogu ostaviti po strani. Bio bih si poštedio dosta „formalnih” problema pošto je neformalnost moja stvarnost, ali nisam sam (u slučaju) u neprijateljskim rukama.

Konkretne akcije na koje se odnose, koje ne izvršavaju nikakav „program”, počinio sam ja osobno i objavio izjavama MEĐUNARODNOG REVOLUCIONARNOG FRONTA – NEFORMALNE ANARHISTIČKE FEDERACIJE/Subverzivne Anticivilizacijske Individualnosti, i dobro znaju, zahvaljujući njihovim voljenim videokamerama, da ih je počinila jedna jedina osoba, to jest, kao odgovor na devastaciju, po logici profita, Planeta i zemlje na kojoj živim i u znak solidarnosti sa pobunjenicima u sukobu s postojećim.

GPS, i druge naprave, koje su vojnici ljubazno instalirali na auto koji koristim već nekoliko godina, me navodno povezuje, posredno, sa drugim direktnim akcijama i sabotažama. U nekim slučajevima sjetiš se voljenih bicikli, ali treba shvatiti da se borimo protiv sistema koji će vjerojatno htjeti instalirati satelitske detektore izravno u glave osoba.

Dok je netko grijao supruge ovih uhoda, primijetio sam kako su katalogizirali zaplijenjeni materijal i kako su obavili svoje zadatke političke policije oblikujući, čak i podebljano te copy&paste, detaljno svoje papire, različita djela protiv energetskih/industrijskih i trgovačkih kompanija, uključujući i jednu maštovitu krađu novca, i ostale beznačajnosti, iz zapaljene crpke. Kako ne bih nagrizao moj integritet, hrabrost i žrtvovanje neću se podvinuti pojmovima „kriv-nevin”, zaista previše.

Bilo trideset ili sto djela nema veze, znači da ih onda u Italiji ima tisuću, a u svijetu deset tisuća!

Uostalom, smiješno je i banalno raspravljati o činjenicama, bilo bi kao poništiti stvarnu viziju sukoba i Otpora, i priznati demokratsku logiku „loše završene igre” ili dobrih protiv zlih.

Neka sada uživaju u svojim lovnim trofejima, ti suci, života i smrti svojih bližnjih, dok planet umire i čovjek propada. Ali sve ima svoj početak i kraj, kao i njihovi organi i kossti, zakon i poredak će pasti a ostati će samo pepeo i ruševine.

Društvo se danas sastoji samo od izforsiranih vrijednosti, tu i tamo pokrpanih i zakrpanih, uz napornu prisilu koja ih drži na okupu, a istovremeno se koriste za uništenje pojedinaca koji su im neprijateljski naklonjeni.

Stoljećima u ime Boga i Moći autoritet nameće civilizaciju, red i doktrinu. Pretvara Čovjeka u radni stroj, u poreznog obveznika i zamorca za znanost; ono malo njih koje čuva urođeno divljaštvo i konflikutalnu ideju gazi nasiljem, terorom i zatvara ih u zatvore ili ludnice da bi ih „preodgojio”, sve dok ne zadobije nad njima potpunu kontrolu.

U suprotnom djelovat će za njihovo uništenje.

Stupovi Civilizacije ruše se pod udarcima njenih vlastitih neuspjeha. Sve je manje prostora za život, sve manje nezagađenih mjesta, ratovi se vode svukuda sa svim svojim posljedicama, i sve više predstavljaju prijetnju za istrjebljenje tehnološkim oružjem i premoć nad poraženima.

Sve te nasilna i proizvoljna stanja moći i tiranije civiliziranog čovjeka sve su gnusnija što je društvo tehnološki „naprednije”.

Otpor Tehnološko-industrijskom stroju živi samo u smjeru oslobođenja od svakog autoriteta i reda, hita prema obzoru zbivanja, prema ničemu nenapisanom. To je odgovor novog divljeg i neformalnog otpora, i preuzima inicijativu, protiv nasilja vlasti sve više blindirane i nemilosrdne u gušenju protivnika, kao što su drugarice i drugovi pogođeni i gonjeni u antianarhističkim i protu-ustaničkim „operacijama” progona/represije.

Drugovi koje nisu pokorila mučenja i izolacije u specijalnim odjelima zatvora, ni rane u napadima, a čak ni smrt.

Ponosan sam na moj integritet Duha i da trčim ovim teškim putovima koji nas čekaju, rame uz nepokorne i bez zakona, ANARHISTE.

Vječni zavjerenici, sanjarke i sanjari oblikovani hrabrošću, koji se suočavaju sa titanskim i TIRANSKIM snagama i životom jednog nepisanog Života. Sa osnovnim i vrlo ograničenim sredstvima, a ipak posjeduju nesavladivu odlučnost.

Na kraju želio bih sve ohrabriti jednom metaforom onoga što osjećam u svima vama: vidim državu i poredak kao usamljenog civiliziranog Čovjeka izgubljenog usred Šume, u nemilostima divljih zvijeri. Kada opazi dolazak oluje usred noći taj se Čovjek više ne plaši da postane objed zvijeri, nego drhti zbog nadolazeće oluje.

Od uvala do planina, od sela do Šuma, za Oslobođenja Planeta i njegovih bića. Zato što zemlja vrijedi više od prljavog novca!

SMRT CIVILIZACIJI!

DUG ŽIVOT ANARHIJI!

Gianluca Iacovacci</em>

Anarhistički zatvorenik

C.R. San Michele, 14. januara 2014.

Izvor: RadioAzione