ITALIJA: NEUSPJEH OPERACIJE "REPLAY"
Od davne 2005. ROS [specijalne antiterorističke jedinice, nap.prev.] Karabinjera vode istragu putem prisluškivanja, praćenja i svega ostalog što istražna tehnologija dozvoljava - uključujući i analizu DNK - protiv nekoliko anarhista iz Genove te regija Toskana, Emilija i Pijemonte.
Istraga se usredotočila da pod svaku cijenu otkrije pripadnike navodne đenovske ćelije F.A.I. [Neformalne Anarhističke Federacije], pokušavajući dokazati odgovornost u organizaciji i realizaciji napada izvršenih u sjevernoj Italiji kroz posljednjih deset godina, za koje su, gotovo sve, preuzeli odgovornost različiti akronimi F.A.I.
Procedura je otkrila da postoje tri različite istrage ("Kontro", "Replay" i "Tortuga") za subverzivno udruživanje (čl.270bis) i atentat u svrhu terorizma (čl.280), protiv 11 osoba.
Prve dvije istrage su navodno zatvorene, dok je ona pod imenom "Tortuga" izgleda još u toku i obuhvaća veći broj osoba.
Istraga se odnosi na praktički sve napade izvršene u srednjoj/sjevernoj Italiji posljednjih godina, za koje su odgovornost preuzeli različiti akronimi F.A.I., ali i na druga djela za koju odgovornost nije preuzela ista.
Ova grana istrage se konkretno odnosi na:
- atentate s eksplozivnim naprava na Stanicu Karabinjera u Genova Prà i Genova Voltri dana 1.3.2005;
- izradu i postavljanje dviju eksplozivnih naprava dana 24.10.2005. u Parco Ducale [Knežev park, nap.prev.] u Parmi, namijenjenih napadu na sjedište forenzičarske jedinice Karabinjera;
- slanje eksplozivne pošiljke dana 3.11.2005. gradonačelniku Bologne, Sergiju Cofferatiju;
- napad požarom u Genovi, dana 26.6.2009., na štetu vozila Talijanskog Crvenog Križa (za ovo djelo F.A.I. nije preuzela odgovornost)
Deset godina prisluškivanja i praćenja, koje je naredio tadašnji šef istrage, javni tužitelj Canciani, uspjelo je navesti istražnog suca da tri puta odbije zahtjev za pritvaranje jedanaestero istraženih.
4. februara je po drugi odbijen zahtjev, nakon čega je uslijedilo zatvaranje istrage, ali javni tužitelj Manotti, na kojeg je prešla istraga, odlučio je da si stvori trenutak slave pa je uložio žalbu za ova posljednja tri djela.
28. februara odvili su se anormalni pretresi jedanaestero drugova (od kojih jedan u zatvoru) u svrhu istrage.
24. marta đenovski sud je preispitao slučaj i po treći put odbio pritvor zbog nepostojanja dokaza.
Kroz 21 svezak i na tisuće stranica papira, od kojih se sastoji istraga, jedini dokazni elementi koji izranjaju su neprekidni nizovi izvješća, iz pera ROS-a: prisluškivanja koja se često odnose na svakodnevne trenutke iz života, reinterpretirane u represivne svrhe i sasvim izvan konteksta; beskorisna praćenja; zapljena materijala kojeg bi svatko mogao imati kod kuće; na tisuće eura potrošenih na aparaturu i tehnička savjetovanja.
U okviru ovog procesa, đenovskom je tužiteljstvu odobreno audio i video praćenje na štetu Alfreda Cospita (danas u zatvoru zbog napada na izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija) unutar odjela AS2 [visoke sigurnosti, nap.prev.] zatvora najprije u Alessandriji a zatim u Ferrari, i uzimanje uzoraka, naravno protiv njegove volje, DNK kako bi ga usporedili s nekoliko genetskih tragova koji su navodno nađeni na napravi protiv forenzičara u Parmi... glavnih kolekcionara domaćeg DNK.
Nakon čega, nakon serije članaka uobičajenih lažova novinara, koji su se razmahivali preokretom u istrazi uslijed otkrivene kompatibilnosti između DNK, čitajući dobro između redova saznaje se da famozni DNK test ipak nije donio željene rezultate istražitelja i da se nadasve ne radi o tako neospornom i nepobitnom testu koji u policijskim filmovima u trenu rješava zamršeni zaplet, nego o testu upitne znanstvene valjanosti, i čiji se ishodi mogu često interpretirati na tako mnogo načina da ih u mnogo slučajeva ne smatraju valjanima ni u svrhu pravosuđa.
Jasno je, dakle, da su takva uspoređivanja više zastrašujuća nego dokazujuća, da su nakon što su ponovljeni više puta bez ishoda ipak uvršteni u dokaze više u sugestivne svrhe kako bi uvjetovali ishode procesa, i da osim toga, očito je, postoji već više godina DNK arhiva anarhista, revolucionara i društvenih buntovnika, koji se nalaze pod stalnom pažnjom represivnih organa.
Unatoč svemu, ipak, u više od desetljeća istrage istražitelji nisu nikad uspjeli išta dokazati.
U cjelokupnoj priči javni tužitelj Manotti je pokušao predstaviti ova izvješća u tako velikom broju kako bi se u vrijeme procesa ipak stvorila sumnja da nešto istinito u svemu tome mora postojati, a s druge strane nastojao je ishoditi od suca potrebu za elastičnijom interpretacijom zločina subverzivnog udruženja pošto je vezan, po njemu, za zastarjelu ideju kada su oružane/tajne organizacije bile snažno stukturirane.
U ovoj atraktivnoj predstavi sporednu glavnu ulogu odigrali su novinari, pogotovo Genove i Bologne. Još su nam jednom dokazali kako se istrage rađaju u kasarnama i policijskim stanicama, ali kroz novine i novinare dobivamo odgovarajući odjek funkcionalan istražiteljskoj djelovanju.
Novinski članci koji su objavljeni nakon pretresa izvršili su različite zadaće, pružiti spektakularni okvir beznačajnoj istrazi kreiranjem paradoksalnih i uvredljivih portreta spomenutih osoba, izprovocirati kako bi pratili reakcije i doveli pod pritisak istražene, objavljujući svima informacije o njihovom privatnom životu i njihovim najintimnijim odnosima.
Osim optužbi i osoba koje su pogođene ovom istragom, logika ovakvih operacija se sastoji od uništavanja sredine osoba koje podržavaju i šire ideju direktne akcije i napada na postojeće, u svrhu njegovog obaranja, i koje se sukobljavaju sa svakidašnjom dominacijom nad našim životima, ali ne kako bi je demokratski ublažili već da bi je uništili.
Mislimo da jedini način na koji se možemo suočiti s ovim represivnim metodama i pružiti im otpor je ne dozvoliti da nas zaplaše, ne izgubiti odlučnost vlastitih ideja i vlastitih djela, prakticirati i širiti solidarnost, na različite načine na koje predlažu individualna tenzija i mašta.
Nekoliko istraženih i solidarnih
Izvor: RadioAzione
