g-m-grcka-mario-seisidis-i-kostas-sakkas-prva-izja-1.jpg

4. augusta, zbog nasumične policijske kontrole kraj Sparte, okončao se put slobode.

Dva različita puta su došla do kraja, dok su dva različita započela, no ipak imaju jedan zajednički cilj. Slobodu. Sloboda koja nam nije data i nije zajamčena čak ni na tren. Naprotiv, svako se od nas, na vlastiti način i s vlastitim obilježjima, vrlo oštro borio za nešto što se podrazumijeva.

Borili smo se za svaki slobodni pogled u nebo, za svako slobodno rukovanje, svaki slobodni zagrljaj, svaki slobodni udisaj.

Potvrdili smo ono što nam svaki kazneni mehanizam oduzima, naše jedine oružje naša beskrajna želja za slobodom, ali i hrabrost koju izvlačimo iz pomisli da se borimo i za one koji više nisu s nama.

S druge strane, nasuprot slobodi i samog života, susreli smo se s uniformiranim državnim ubojicama, poslušnim psima, lakejima buržoazije i njenog kapitala. S onima koji nisu oklijevali da nam pucaju u leđa, koji su nas mučili jer smo instinktivno poduzeli najočitije, pokušali pobjeći iz njihovih ruku. No, i da su meci pogodili metu bili bi ubili nas, ali ne naše ideje. Zato što, vrlo jednostavno, ustrajnost slobode ostaje nedodirnuta kroz sva vremena unatoč svim sojevima tužitelja i njihovog oružja. Zato što se naši vidici neće nikada prilagoditi šupljim glavama vlasti. I na taj način, čak i ako ubiju nas neće nikada izbrisati viziju revolucije, koja će i dalje inspirirati prenoseći štafetu borbe drugome.

Od samog trenutka našeg hapšenja počela se na sistematiziran način izlijevati poznata medijska kanalizacija. Uz loše konstruirane scenarije pokušavaju povezati osobe i situacije koje su međusobne potpuno nepovezive, kako bi na bilo koji način „dokazali” teoriju spojenih posuda. Ta nas specifična taktika ne iznenađuje i znamo čemu služi. Ali, neće im uspjeti.

Kroz protekle su godine novinarska strašila na nas obojicu bacila na tone blata i dezinformacija, i sasvim nam je dobro poznata opsesivna osvetnička praksa antiterorističkih snaga protiv osoba koje su nanišanili. No, ipak ih želimo ih podsjetiti – jer oni to sasvim dobro znaju – da ne mogu zauvijek obmanjivati ljude i da nikako nećemo biti lagana lovina za njihove zube.

Netko je uhapšen s oružjem... terorist je.

Netko je uhapšen u kratkim hlačama i s vrećom za spavanje... prerušen je u turista kako nitko ne bi znao da je terorist.

Zato bi novinari trebali znati da su nepouzdanost i komičnost dostigli vrhunac, a ne njihova gledanost.

Na kraju, pozdravljamo sve drugove koji su uz nas, pošto su riječi premalene da bi opisale što smo osjetili kada smo vidjeli brojne solidarne na sudu u Evelpidonu. Još je jednom činjenično dokazano da za solidarnost ne postoje praznici ili odmor. K tome, kroz sve ove godine ilegale nismo se u nijednom trenutku osjetili usamljenima.

P.S. Analitičke izjave o našim slučajevima i događajima uslijedit će kroz vrijeme.

STRAST ZA SLOBODOM SNAŽNIJA JE OD ZATVORSKIH ĆELIJA


MARIOS SEISIDIS

KOSTAS SAKKAS