GRČKA: PISMO ANARHISTIČKOG ZATVORENIKA P.MICHALAKOGLOUA IZ ZATVORA NIGRITA

Ponedjeljak, 13. oktobra 2014.

U 5:30 ujutro, dok sam još spavao u mojoj ćeliji u prizemlju odjela F zatvora Korydallos, zajedno s neopravdano zatvorenim drugom i prijateljem M.B., čuo sam kako me netko zove prezimenom. Probudio sam se i vidio dva stražara kako izgovaraju: "Premještaj". Ljutito sam ponovno upitao: "Zašto premještaj?", on je odgovorio "Hitni premještaj", pokazujući mi papir s imenima među kojima jedino moje je bilo napisano olovkom. Još jednom sam shvatio da se rat nastavlja i unutar zatvora. Odveli su me samog u takozvani frižider - "čekaonicu" - bez da znam u koji ću zatvor biti premješten. Četiri sata kasnije zvao me drugi stražar i pokazao mi papir za premještaj u zatvor Nigrita u Serresu. Dali su mi moje osobne stvari, a zatim me pretresli i odveli me u vozilo za premještaj. Krenuo sam za solunsku Agenciju za Premještaj s ostalih 30 zatvorenika. 11 sati kasnije stigao sam u Solun gdje su me uniformirani bijednici iz Agencije za Premještaj čekali i ponovno me podvrgnuli pretresu. Tu sam noć proveo u ćeliji. Ujutro smo krenuli zajedno s drugim zatvorenicima prema zatvoru Nigrita. Čim smo stigli odveli su nas u tzv. frižider, gdje sam ostao još dva sata. Stražari su me najprije pozvali da kontroliraju moje osobne stvari, a zatim da me još jednom pretresu. Zaplijenili su mi 2 džempera, jednu jaknu i jedno nalivpero (smatrajući da može poslužiti kao oružje). Tokom pretresa pokušali su mi nametnuti njihove ponižavajuće metode, tražeći da skinem svu odjeću, a zatim da se "savijem i kašljem". Naravno, susreli su se mojim totalnim odbijanjem, i jasno sam im rekao, podižući ton, da sam anarhist i da neću izvršavati njihove naredbe, koje vrijeđaju moje dostojanstvo. Nakon što su osjetili prvu neugodno zbunjenost, odveli su me u prizemlje odjela C2.

Tokom tog kratkog perioda što sam proveo u zatvoru, zamijetio sam nažalost da na mnogim odjelima većina zatvorenika živi od lijekova, droge i doušništva.

Utorak, 21. oktobar 2014.

Toga su jutra upali u moju ćeliju da izvrše pretres 4 stražara i jedan pandur, dok je jedan pandur u civilu bio vani. Tokom pretresa jedan moj predmet je "slučajno" nestao, dok je ćelija potpuno prevrnuta u potrazi za nečim. Sve je to osnažilo moju mržnju i bijes. Neću prestati da se borim za moja uvjerenja. Bio sam, jesam i biti ću nepokajani anarhist od prakse.

Što se tiče oružja pronađenog u mojem stanu, u Kolonakiju, ono je dio ustaničke ideje koju ja podržavam. Vjerujem u revolucionarno nasilje, u napade na sve oblike moći sada i ovdje. Mojim mislima i djelima želim promicati anarho-individualističku tenziju, i boriti se za dezintegraciju autoritarnog društva sve do uništenja svih zakona i vladajuće civilizacije. Zato prezirem reformizam, mirne prosvjede-pogrebe i lažni pseudo-anarhistički životni stil službene "scene" koji pretvaraju anarhističku borbu u opuštenu pseudo-slobodu (npr. alternativni skvotovi), odvojenu od svakog tipa ustaničkog elementa. Istovremeno, držim se podalje od potrošačkih odnosa od takozvanih kolektiviziranih anarho-shopova, gdje jedino što čine je nuditi alternativnu zabavu i patvorene podvige. Ne postoji anarhistička akcija bez nasilja. Revolucije nisu vođene cvijećem i molitvama. Jedini put je nasilje protiv nasilja autoriteta.

Govoreći o mojem slučaju...

Pri našem hapšenju pripremljena je prava teroristička-predstava već prvi dan, govoreći o neutralizaciji "Nove ZVĆ" ćelije, o pripremanju napada solidarnosti sa zatvorenim članovima ZVĆ, dok su pak neke procurene informacije govorile da smo pod istragom za pucnjavu na dom njemačkog ambasadora u Chalandriju, u decembru 2013. (izvor je, ponovno, bio "anonimni" telefonski poziv, po spisima istrage).

Doduše, nakon balističke analize oružja antiteroristička jedinica nije uspjela stvoriti dokaz i svi su se tele-sudovi odmah stišali u vezi našeg slučaja, te u nastojanju da zadovolje gledateljsku žeđ za "teror-scenarijem" usredotočili se na anarhističkog borca A.Staboulosa, koji se tih dana nalazio u obližnjoj ćeliji antiterorističke jedinice.

Od prvog trenutka mog uhićenja osobno sam preuzeo odgovornost za oružje, da bude jasno kako prijatelj i drug M.B., koji se slučajnu nalazio u mojem stanu, nema veze s tim. Ali tužiteljica Maria Avgita, sasvim očito izvršavajući naredbe i zadovoljavajući osvetništvo vlasti pošto nisu našli ono što su tražili i tako se izložili, odlučila je zadržati M.B. bez dokaza.

Na kraju, želim reći da sam ja posjedovao oružje zato jer je ono alat u rukama revolucionara za napad na neprijatelja. Ništa više, ništa manje.

Organizirano nasilje vlasti (pandura, sudova, zatvora) moramo napasti oružjem bez sustezanja. Nema nevinih. Društvo nijemih, ravnodušnih i konzervativnih snosi dio odgovornosti. Trijumfi moći utemeljeni na pokornosti svojih pokornih. Naravno, nećemo oružjem napasti masu svojevoljno pokorenih, ali ne smijemo se ni dodvoravati mnogima da bi im se dopali i prihvatili nas, kao što to rade komunisti i socijalistički anarhisti, proglašavajući narod kao apsolutni revolucionarni subjekt. Daleko od arhaičnih i zastarjelih ideoloških dogmi, ja želim uništiti društvenu mašinu i normalnost koju ona reproducira. Krećemo se naprijed prema potpunom uništenju postojećeg i moći.

SLOBODA ORUŽANIM URBANIM GERILAMA

POZDRAVI DRUGOVIMA U BORBI ZA NOVU ANARHIJU, OD GRČKE DO INDONEZIJE, ČILEA, MEKSIKA

<em><strong>Nepokajani anarhist

Michalakoglou Panos</strong></em>

30.10.2014.

Izvor: InterArma