GIANLUCA IACOVACCI: RAT STROJEVIMA

RAT STROJEVIMA!

Inercija modernog društva i otpor tehnološko-industrijskoj prevlasti

Moderna kultura, što ne znači inteligencija, priviknula nas je da smatramo osobu koja se bavi radikalnom anti-civilizacijskom kritikom patološkim fanatikom ili čak paranoidnom. U tehno-modernom društvu, složenom i artikuliranom vjerskim i političkim pluralizmom, uz diku građanske tolerancije, ne opažamo da smo zapali u neku vrstu svinjskog korita (uz dužno poštovanje svinjama) iz kojeg svi zajedno jedemo isti hranu iz istih tvornica, međusobno se ubijamo za novac i druge beskorisnosti, i ostajemo "zajedno" samo zbog prisile, zbog postojanja zakona i moći koja ih sprovodi, sa svim svojim aberacijama: što predstavlja već jedan oblik nasilja.

Mase građana se veselo bombardiraju jednoprogramskom informacijom državne televizije, koja ih je popela, svojevoljno ili ne, na ekonomski vrtuljak krize, Bruto Domaćeg Proizvoda i "proizvodnje" rada-potrošnje.

Zapadna civilizacija zapada u svoj isti paradoks, tragičan koliko i komičan, humanitarne pomoći, obično u novcu, narodima u takozvanim poteškoćama kao bi mogli jesti, rađati i, još gore, "znati živjeti".

Najpoznatiji primjer je Afrika, koju bih opisao kao prvobitnu kolijevku. Tamo znaju bolje od nas "naprednih" kao živjeti, kad ne bi bilo ratova i bolesti kojima upravljaju Europa i SAD, konflikata uzrokovanih naftnom i mineralnom industrijom međunarodnih kompanija te plemenskim/vjerskim podjelama tokom prvih kolonizacija, a zatim istim multinacionalnim kompanijama, kao što je ENI [talijansko energetsko poduzeće, nap.prev.], koji se pretvore u humanitarne pomagače i graditelje civilizacije.

Multinacionalne kompanije i iskazivanje snaga država

Često se traže, i opravdano analiziraju, određeni konteksti borbe i konflikata daleki od "Lijepe Naše" (Italije), čak sredine na tisuće kilometara daleko, da bi se zatim kritiziralo i otvorilo rasprave, isprazne, o načinima i odabirima djelovanja "ispred praga". Više nego sud, kojeg ne podnosim, to je mala zagrada sa ljutnjom zbog nekih sredina koje su u posljednje vrijeme postale "ekološke" i otkrile da sve ono što su nekada podupirali proizvodi smeće i otrov.

Što se toga tiče možemo vidjeti kako su gradovi i velike metropole jedan ogroman supermarket u koji poduzeća i industrije istovaruju proizvode iz neprekidne proizvodnje, od miksera do beskrajnih automobila, od kojih ostaju velika zagađujuća groblja. Ekološke katastrofe, često nepovratne, su svakodnevna pojava, izlijevanjem industrijskog i gradskog otpada, uključujući nuklearnog i naftnog, koji se "kažnjavanju" običnom novčanom kaznom, kao da to može platiti zlo nanešeno zemlji i vodama.

Postoji zatim i mogućnost da se sve zataška, kao što se moglo vidjeti u slučaju nuklearnog i toksičnog/industrijskog otpada u regiji Campania, a i šire, koji i dalje ubija nadasve djecu; uz državu koja je sve to servirala jednom uspavanom javnom mnijenju. Industrijske i trgovačke grupe kao ENI [talijanska energetska kompanija, nap.prev.]*, ENEL [talijanska elektroprivreda, nap.prev.], FINMECCANICA [četvrta po veličini zrakoplovna i obrambena grupacija u Europi, nap.prev.], EDISON [talijanska energetska kompanija, potencijalni ulagač u hrvatsku termoelektranu na ugljen Plomin C, nap.prev.], BENETTON, a popis se nastavlja satima (samo u Italiji), se eksponencijalno geo-politički šire. Pljačkaju izvore vode i ruda, truju vode, zrak i zemlju jedino u svrhu profita, sa svojim "projektima" (crpljenje, brane, centrale...), koje im omogućuju nova bio-teh istraživanja, otimaju nezagađenu zemlju domorocima, mijenjaju tokove voda, sijeku tisućljetne šume, sve uz suradnju vojske i zemljoposjednika, kao bijeli "konkvistadori" u XVI stoljeću; bez uzimanja u obzir, u stvari uzmimo u obzir, različite trgovačke aktivnosti u koja se svugdje uključuju. Ne bi me iznenadilo kad bi se jednog dana pojavio ENI-jev logo psine sa šest nogu na pakovanju mlijeka ili vode.

No, da se vratimo na početnu temu različitih sredina borbi, ni na našem području nije bolje: jedan poznati primjer (u svrhu režima) je militarizacija Val di Suse u projektu TAV [izgradnja superbrze željeznice, nap.prev.], uključujući i pooštravanje represivnih zakona donešenih upravo protiv mogućih otpora bilo kojeg oblika. Sasvim je dobro poznato (uobičajenim pojedincima) da su nuklearne i termoelektrane, toksične industrije, elektrosmog, spalionice otpada i koncentracioni kampovi (za imigrante) samo od nekoliko aktivnih frontova borbe na ovom teritoriju, u različitim oblicima naravno.

Međunarodne korporacije podižu svoje zastave na Zemlji, kao u jednom nemilosrdnom Riziku, za imperijalističku i kolonizacijsku prevlast nad neutralnim područjima ili nestabilnim zbog ratova, koje one same financiraju, ili koja je pak NATO "oslobodila"; u slučaju da ništa od toga nije prisutno postoji uvijek neka prirodna "katastrofa", dobrodošla za ulazak pseudo-humanitarnom izgradnjom, sve do izvlačenja najboljeg oružja Kapitala... tekućeg računa. Zahvaljujući različitim trgovačkim globalnim ugovorima, kao što je transatlantski, i uz podrške banaka, Međunarodnog monetarnog fonda, WTO-a i sličnih, pokreću svoje krakove za tešku kontrolu Globalnog Tržišta. Važne primjere možemo pronaći i dokazati u prehrani i intenzivnoj monokulturi (vidi Consento, Nestlé, Bayer, Novartis, u genetskoj i monopolističkoj modifikaciji sjemena), farmaceutici proizvodnjom i testiranjem lijekova, psihofarmaka i cjepiva na širokom području (ljudskom i životinjskom), sve do mesne industrije koja, osim masovnog istrebljenja i širenja viralnih pandemija, troši na tone vode, na tisuće hektara šuma i tla za proizvodnju hrane koja će toviti zatvorene životinje; trećina tih žitarica nahranila bi polovicu ljudskog stanovništva, no uz naglasak da je pretvaranje životinje u "proizvod" uzrokovana pitanjem potrošača. Ostajući na istoj temi moram u katastrofe uzrokovane logikom "izrabljivanje donosi novac" uključiti i intenzivno ribarenje koje pljačka Mora i Oceane sve do istrebljenja mnogih morskih vrsta, čak i prvobitnih, a isto važi i za druge životinjske vrste koje se love vatrenim oružjem, često iz "hobija", i za urbanizaciju.

U posljednje vrijeme velika Poduzeća i Kompanije, iste koje su odgovorne za trovanje zemlje, pojavljuju se na Tržištu smiješnom "Zelenom Ekonomijom" (koristeći kolonijalni pojam), reciklirajući se u nove "zelene" kompanije korištenjem alternativnih energija, kojima je alternativan samo način proizvodnje i potrošnje. Koriste nano-tehnologije u ekološke svrhe, ali naravno cilj je nešto drugačiji od čišćenja vode i zraka od njihovih istih otrova; sve se uvijek vrti oko logike koristi i profita, samo zelenijeg... kiselo zelenijeg.

Utvrda Europa, kao i druga globalna carstva, zaoštrava kontrolu granica, upravljanje zatvorskim kampovima, utrku u naoružanju, policijske kontrole i uvježbavanje jedinica za suzbijanje nereda, kao što je Europska Žandarmerija (Eurogenfor), koje logistički podupiru nove tehnologije, kao i hi-tech videokamere sveprisutne. Među najaktivnijim pretečama svega toga je Finmeccanica, koja iz svoje utrobe izbacuje civilne/vojne tehnološke uređaje za ratne operacije i masovni nadzor; grupa koja među svojim stvorenjima ima i poduzeće Ansaldo Nucleare, koja trči prema ludoj, ali dopro isplaniranoj, atomskoj smrti.

Ljudi slični strojevima, strojevi kao ljudi

Droni i droidi se već koriste u civilnim i vojnim sredinama. "Ljudski" robot je cilj znanstvenika, koji su uspjeli proizvesti umjetne živce već u europskom projektu Human Brain Project (Projekt Ljudski Mozak), na kojem su sudjelovala talijanska i švicarska sveučilišta, te IBM kao i obično. Humanoidni roboti koji obavljaju ljudske aktivnosti uz sposobnost učenja. Egzokosturi, aparati i umjetni organi u ljudskom tijelu i moždane stanice u aparatima su zastrašujući ciljevi koje su dostigli znanstvenici na međunarodnim tehnološkim institutima, kao što je M.I.T. u Bostonu, ali i na talijanskim. Uzimajući u obzir da je vjerojatno ljudsko kloniranje već ostvareno, tko zna što se još zbiva u laboratorijima, ali već i humanoidni robot I-CAB, koji bi se trebao koristi u domaćinstvima, trebao bi nas zabrinuti.

Tehnološka utrka pronalazi sponzore u hi-tech kompanijama kao što su Amazon, Apple, Samsung, Sony itd., koje beskrupulozno izbacuju na tržište računala, bio-računala i aparate koji, osim što su beskorisni i uzrokuju tešku glupost, pogodni su za kontrolu i statistiku masa, i odgovorni za zagađujuće iskopavanje minerala potrebnih za izradu sustava; tih istih sustava koji će u apsurdnom krugu potrošnje biti razgrađeni golim rukama i kiselinama u Kini, Gani, Vijetnamu i Indiji, zapošljavajući čak i djecu budući da su njihove male ruke prikladne za taj posao. Da li vrijedi posjedovati smartphone, tablet, I-phone i druge gluposti?

To tržište ne ograničava znanstvenike i inženjere da truju i manipuliraju svaku stvar na zemlji, pošto je kolonizacija svemira već aktivna. Na djelu su svemirski programi NASA-e i SEGC-a, među kojima talijanski CNR i sveučilišta, koji će upotrebom bio/nano tehnologija moći doprinijeti robotskom i ljudskom istraživanju kako bi izgradili na Mjesecu, Marsu i asteroidima strukture za iskopavanje minerala kao što su platina, zlato, litij i lantan neophodni za hi-tech elektroniku. Neka vrsta astro-rudara koji će izvrnuti Prirodu stvari, Sunca i Mjeseca, koji nam daju vrijeme koje prolazi između života i smrti, u utrci za osvajanjem, ukorijenjenoj u nekoliko "prosvijetljenih" ali odlučnih da ostvare svoje izbore i sudbinu ovog Planeta, a i svega onoga što stoji oko njega.

Tehnološko i znanstveno društvo pokazalo je, a i dalje to čini, sva svoja najgora zlodjela toksičnosti i genetske manipulacije, sa građaninom kojeg organizira država i koji se pokorava svoj sličnima "nadređenima", koji nisu nikada pitali dozvolu za nametanje svojih uvjeta, već su ih jednostavno sproveli u djelo nasiljem i prisilom nad pojedincima, koji su po njima inferiorni. Što i nije tako teško sprovesti u djelo nad masom koja sve više živi "nagomilana" u metropolama, koja se boji čak kiše i insekta čak i sa TV-a, koja se međusobno vara i zanemaruje.

Možemo se samo pripremiti na najgore.. sada možemo raspravljati da li je riječ Antitehnološki Otpor paranoična, ali vjerujem da barem neki osjete i slažu se barem djelomično s onim u što vjerujem i zbog čega sam postao zatvorenik, da bi mogli odlučiti svojom glavom kojim sredinama i putovima krenuti. Naravno, naspram takvih sila moglo bi se iz kukavičluka, lukavštine ili neznanja pretvarati kao da se ništa ne zbiva, čekati božji znak ili povući se kao pustinjak na jedno od rijetkih još nedirnutih mjesta. Ali u Čovjeku postoji instinkt opstanka i obrane životne sredine, i životinjski instinkt opstanka vlastitog ja i elemenata koji mu daju Život.

S druge pak strane, ne možemo mirno spavati u sobici jedne velike kuće koja gori.

U OBRANU ZEMLJE SVIM RASPOLOŽIVIM SREDSTVIMA! ILI STROJEVI ILI EMOCIJE!

<em><strong>Gianluca Iacovacci

anarhistički zatvorenik</strong></em>

Izvor: informa-azione

<em>*ENI: najveća talijanska tvrtka na području naftne/plinske industrije. 1996. kreće suradnja s hrvatskom naftnom industrijom INA, kada ENI od hrvatske države dobiva koncesiju da istražuje i buši more na području sjevernog Jadrana. Na tom području nalazi se 9 plinskih polja i 16 proizvodnih platformi. Prema koncesijskom ugovoru ENI dobiva pola svakog kubnog metra, ali Hrvatska je dodatno dužna i vratiti svaku lipu njihove investicije u zemnom plinu. Što znači da se Hrvatska odužuje zemnim plinom u vrijednosti od 0.063 do 0.08 dolara po kubnom metru dok ne isplati investiciju, a istovremeno uvozi ruski plin za oko tri puta veću cijenu. Međutim ENI taj isti plin prodaje ostatku Europe po uobičajenim tržišnim cijenama.

Na Jadranu svoj utjecaj širi još jedan koncesionar, EDISON GAS, još jedna talijanska tvrtka koja se bavi resursima nafte i zemnog plina.

2013. norveška grupacija Spectrum GEO Limited, svojim brodom Seabird Northern Explorer, obavila je seizmičko snimanje podmorja hrvatske strane Jadrana u potrazi za naftnim i plinskim nalazištima. Među prvima koji će otkupiti snimke bit će, između ostalih energetskih divova kao što Exxon i Total, i ENI. Prve koncesije međunarodnim naftnim tvrtkama hrvatska država dodijelit će 2015.

Za morski ekosustav nije štetna samo eksploatacija nafte već i samo istraživanje dna. Za otkrivanje podmorskih rezervi ugljikovodika koriste se eskplozije komprimiranog zraka od koje se stvaraju reflektirani valovi na temelju kojih se određuje postojanje nalazišta. Te eksplozije uzrokuju nasukavanje morskih sisavaca. A samo crpljenje nafte pak uzrokuju eroziju obale, koja se spušta te stoga mijenja i sveukupni sustav. Tehnologije koje se upotrebljavaju pak ugrožavaju i pitku vodu uz obalu. A uz to postoji i opasnost od curenja nafte u more ili ispuštanja štetnih materijala iz postrojenja.

Trenutno u cjelokupnom Jadranu postoji devet platformi za crpljenje nafte, ali zakonom o koncesijama niknut će ih još 70. Nap.prev.</em>