ŠPANJOLSKA: TEKST DRUGARICE MONIKE CABALLERO
"U rukama države sila se nazivo pravo, u rukama pojedinca dobiva ime zločin. Zločin je kada pojedinac koristi silu; samo zločinom pojedinac može uništiti moć države, kada smatra da nadilazi državu a ne država njega". Max Stirner
Danas, 10 mjeseci otkad se nalazim u zatvoru španjolske države, smatram nužnim predati vam ove riječi, drage/i drugarice/ovi koji se borite za ukidanje svakog autoriteta i poptuni rast svakog pojedinca.
Danas je anarhizam jedan od osnovnih briga u smislu sigurnosti, mnogih zapadnih država (i nekih istočnih); sve je dobrodošlo u ovom lovu na vještice neformalnih antiautoritaraca, ova represivna histerija je povezana s osvajanjem totalnog oslobođenja, stara koliko i anarhističke ideje.
Zato, sve one koji se pokušavaju sukobiti ili pak samo dovesti u pitanje vladajući poredak očekuje kratkoročna ili dugoročna posjeta jednom od mirovnih spomenika ljudskog istrebljenja. Za mene ćelije nisu nova stvar. Kada odlučimo da uđemo u borbu protiv onoga što je određeno kazna je jedna od posljedica, a taj položaj nadilazi demokratsku ideju Nevinog/Krivog, koja nije prisutna u osobama koje žele uništiti ovaj svijet utemeljen na zakonima u koje ne vjerujem.
Ne priznajem nijednog suca, njegovo pravo me pretvara u roba, njegova pravda me čini zatvorenicom.
Unutar zatvora blješti većio dio društvenog otpada. Ovdje unutra pojedinac je zgažen do same svoje srži, ucjena i manipulacija koje vrše pipci Moći mješaju se i pretvaraju u politiku društvene integracije. Naspram te politike dosljednost je moja pobjeda, ostati nepodmitljiva i dostojanstvena je svakidašnja borba.
U ovom političko-pravno-policijskom procesu koji se u početku razvio protiv grupe drugova, a na kraju samo protiv mene i mojeg voljenog partnera, aparati Moći koristili su brojne raznolike trikove, neke gotovo komične, ali tkogod je ispijao iz ovog sistema i nastoji ga obnavljati neće nikada shvatiti naše načine.
Načini koji ruše hijerarhiju, koji ne izvršavaju ničije naredbe, rastu i množe se kao korov u vašem mirnom i sterilnom dvorištu. Skup anarhističkih ideja razvijen je kroz složenost individualne cjelokupnosti, taj pojedinac udružen s drugim pojedincima okončati će ovo trulo društvo.
Oblici i načini kojima se pojedinci suočavaju s premoći su brojni i neograničeni, nijedan nije bolji ili gori, samo su različiti. Nijedan anarhist kao takav ne može nikome nametnuti što činiti, a još manje dozvoliti ikoji oblik nametanja.
Na putu prema anarhističkom građenju-uništavanju ne posjedujemo (i ne želimo) nikakav udžbenik ili vodič, nego ga gradimo dan za danom s našim srodnima. Onima koji misle da mi kao antiautoritarci strogo slijedimo principe nekog "poznatog" druga, odgovaram da nisu ništa shvatili.
Mada je kroz povijest borbe protiv autoriteta bilo (i ima) mnogo vrijednih drugova koji su dali veliki doprinos, to ne znači da ćemo ih pretvoriti u kult ličnosti.
Dragi drugovi, željela bih vam posvetiti češće moje riječi, ali uz restrikcije koje imam nisam sigurna da li ću uspjeti ponovno komunicirati na ovaj način.
Za par mjeseci održat će suđenje protiv nas, i u međuvremenu nastojim biti na visini situacije, ne spuštam glavu.
Šaljem bratski zagrljaj svima koji su nas podržali, svaka gesta solidarnosti obasjava sjene ovih hladnih zidova.
Političkim subverzivnim zatvorenicima u zatvorima čileanske države: uvijek ste prisutni u mojim mislima, i mada smo daleko ja sam s vama. A vi, braćo i sestre, koji ste odabrali da budete slobodni, ubrzo će se naši pogledi susresti.
<strong>Otvorena ruka drugu, stisnuta šaka neprijatelju!
Smrt državi i živjela anarhija!</strong>
<em><strong>Mónica Caballero Sepúlveda
Anarhistička Politička Zatvorenica
CP Ávila, septembar 2014.
Teritorij pod vlašću španjolske države</strong>
</em>
Izvor: RadioAzione
