w-7-wp-747-import-1.png

Mnogo je stvari rečeno o vrijednosti solidarnosti, i sve ima svoju važnost zato što pridonosi nastojanju davanja značenja smislu koji predstavlja životni sastojak naših planova i djelovanja. Pokušat ću iznijeti na moj vlastiti način egzistencijalni aspekt solidarnosti, naravno kroz moje vlastito iskustvo.

Solidarnost znači najprije emocije. Predivne, divlje, ali nadasve iskrene emocije. Emocije koje predstavljaju vodeću snagu za rast anarhističkih dinamika, koje su oslobađajuće, kada se u gradu čuju i osjete uzvikivanje parola, gradnja barikada i bacanje zapaljivih boca koje padaju na lakeje vlasti. Solidarnost ne znači identificiranje, nego suučesništvo sa svakim koji odabere urezati oslobađajuće putove na karti anarhističkog ustanka. To je odnos i unutar tog odnosa razvila su se iskustva i stvorile zajedničke želje za uništenje ovog svijeta, ne u nekoj neodređenoj budućnosti, nego najprije u nama samima, a zatim i onog oko nas. Uništenje degeneriranih odnosa koje ovaj svijet stvara, u svojim slikama, simbolima, službenicima i lojalnim lakejima.

Prošla je godina i po otkad sam bio zaključan u bolničkoj ćeliji uz sve simbole državne prisile oko mene (naoružani panduri, naredbe lokalnog tužitelja o prisilnom hranjenju), dok sam istovremeno gledao i saznavao o brojnim predivnim djelima pobune i prkosa koji su se odvijali na ulicama. Bez obzira na proturječnost ovog zaključka, tih sam dana, sa čitavom njihovom surovošću i poteškoćama, osjetio moje srce kucati kroz jedan primitivan osjećaj radosti, dok je moj um putovao daleko, prema plamtećim obzorima bez rešetaka i željeznih ograda. Od zapaljenih policijskih vozila u policijskim postajama Atene i napada požarima, do vozila MEP-a (članovi europskog parlamenta) u Bruxellesu i do solidarnih okupljanja prijatelja i drugova ispred bolnica, od borbenih prosvjeda i barikada iza kojih su se bijesne oči susretale ispod kapuljača do okupacija gradskih vijećnica i fakulteta koja su izmjenjivala prostore borbe, stvarajući točke diverzije u svojim operacijama i prostore širenja anarhističkih ideja. Osjećaj da je anarhija sposobna pronaći prostore i načine životnog razvoja te ostati živa i opasna bili su najljepši i najsnažniji osjećaji koji su, smatram, odražavali snagu solidarnosti.

"Tako ja želim gledati na ove godine u zatvoru, smatrati ih dijelom svjesnog izbora, izbora koji unatoč poznatim i očitim ograničenjima omogućavaju jednu drugačiju perspektivu, ne samo u vezi antizatvorskih borbi nego i anarhističkih borbi općenito. U tom pogledu mislim da mi zatvoreni anarhisti nismo samo "zatvorenici"; svesti nas na samo tu definiciju značilo bi svesti naš doprinos i spriječiti nas da nastavimo sudjelovati u borbi za potpuno oslobođenje u svoj svojoj širini i složenosti." - Francisco Solar

Zato trenuci borbe kao što je međunarodna solidarnost s anarhističkim zatvorenicima ne predstavljaju ništa više nego okidač za događaje za izoštravanje subverzvivnog sjećanja i za podsjećanje nas samih da borba protiv dominacije znači istovremeno i borbu protiv zatvora. Zato što napadačko i destruktivno djelovanje protiv kaznenog kompleksa predstavlja trenutke u kojima sloboda protječe kroz naša tijela i probija status zatočeništva koji nam je nametnut. Dok ljudske geste između zatvorenika i slobodnih drugova poprimaju ponovno toplinu zagrljaja, požari i eksplozije odražavat će našu želju da se ponovno sretnemo s našim vlastitim uvjetima. Sve dok svi ne budu slobodni.

Snage i solidarnosti svim anarhističkim zatvorenicima

<em>Nikos Romanos

</em>

Izvor: Act For Freedom Now!