z-k-zatvor-koridallos-atena-grcka-solidarni-tekst-2.jpg

Još dva hapšenja.

Još jednom se tuga i ponos izmjenjuju kroz sate.

Još dva druga u rukama policije nakon oružanog sukoba.

Još dva anarhista u zatvoru, u očekivanju brojnih godina zatvora, koji se sada nalaze u status quo, zaglavljeni u represivnim okvirima zakonskih i korekcijskih pravila.

No, tuga ne može potopiti ponos prema dvojci drugova koji su odabrali da ne budu lovina apetitima smeća specijalnih tužitelja, da prevaziđu svoj strah i nastave sami definirati svoja kretanja. Naravno, time ne mislimo da je izbor ilegale i života u tajnosti jedini snažan ili dostojan izbor osoba koje se bore protiv autoriteta. Međutim, takav izbor definitivno oduzima vlastima dio kontrole koju (želi misliti) nameće. I upravo su tu sliku svemoćne države napali Marios Seisidis i njegovi drugovi, kada je država po prvi puta raspisala novčanu nagradu za njihovo hapšenje, dokazujući na taj način svoj nesposobnost, i strah od trojice anarhista u ilegali.

Mi nismo samo naši izbori, nego i način na koji ih branimo. Oba druga su obranila svoj izbor ilegale postojano, ali i skromno, bez fraziranja i ispraznih riječi. Nadasve je Kostas Sakkas svojim štrajkom glađu praktički poništio pravosudnu makinaciju neodređenog pritvora, utirući put obrani slobode, zahtjevanju slobode. Unatoč svemu, njegovu je borbu iskoristila buduća ljevičarska vlada, dok ju jedan mali dio anarhista ocrnio i oklevetao javno. Činjenica da je odabrao staloženo odgovoriti na svo blato koje je bačeno na njega, spriječilo je talasanje internetske kloake, ogovaranje i spletkarenja. Na kraju su se današnji ljevičarski upravitelji vlasti, koji su iskoristili njegov štrajk glađu da bi sebi izgradili anti-sistemski profil, našli ugroženi Kostasovim izborom da prijeđe u ilegalu, da bi ga zbog toga njihovi glasnogovornici optužili za „ugrožavanje solidarnosti pokreta”.

Nakon hapšenja Kostasa Sakkasa i Mariosa Seisidisa uslijedile su poznate emetične izjave ministara i parlamentaraca u vezi jačanja pravosuđa itd. Syiriza je sada na neko vrijeme dokazala da zaslužuje povjerenje koje je dobila od domaćeg i stranog kapitale te srednje – sada siromašne zbog krize – klase.

Ekonomsko tlačenje ide ruku pod ruku s ljevičarskom verzijom dogme zakona i reda, sporazumima za ograničenje izbjeglica i deložacijom skvotova, i progonom osoba koje iskazuju solidarnost skvoterskim izbjeglicama, dokazujući nam da naš projekt antiautoritarne solidarnosti mora biti postavljen na stol ponovno i ponovno. Naše legalne i ilegalne strukture su ne samo korisno nego i potrebne, i unatoč udarcima koje nam zadaju možemo samo odgovoriti kadgod se susretnemo.

Sve do kraja, sve do pobjede...


Anarhisti s 4. odijela zatvora Koridallos.