w-4-wp-45-import-1.png

Ukratko bih želio napisati nešto o tjednu podrške zatvorenim drugovima u Meksiku, od 16. do 24. marta.

Odmah na početku želim reći da mi nije namjera sabotirati taj tjedan, nimalo; ali bili su navedeni moji stavovi kroz jednu rečenicu i jedan citat koji sam napisao u jednom otvorenom pismu iz zatvora. Tom prilikom korišten je citat iz izjave napisane u zatvoru, i potpisano mojim imenom. Primarni aspekt koji želim naglasiti je činjenica da izgleda (ili možda izgleda, možda zbog lošeg španjolskog prijevoda) kako je tekst, ili poziv, potpisan mojim imenom, što je nemoguće, iz nekoliko razloga.

Prvi:

Zato jer se ne slažem sa tjednima solidarnosti za podršku zatvorenicima (nekada jesam, danas više ne), ali ne zato što sam protiv solidarnosti sa drugovima; jasno, solidarnost je princip anarhističkih ideja i prakse, to je individualna etika koja postaje praksa u našem svakodnevnom životu.

Mislim da potrebna podrška i REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST (N1) sa zatvorenim drugovima nije odvojena borba, kao što borba protiv zatvora nije djelomična borba, već dio same borbe za uništenje Države/Kapitala, neodvojivi dio borbe za slobodu. Stoga, odrediti jedan specifičan dan na kalendaru na koji fokusirati antizatvorsko djelovanje, isto je kao odazivati se revolucionarnom kalendaru (povorka za 2. oktobar, za 1. maj... pa sada za 1. decembar itd.), usredotočiti akciju na samo jedan dan, oduzimajući značenje djelima koja su počinjena svakodnevno, a planirana su i za zatvorene drugove.

Drugi:

Zato što strateški ne funkcionira ako nagovještavamo buduća djela.

Treći:

Što se mene osobno tiče, nisam nikada pozivao niti ću sazivati ikada ikakav tjedan solidarnosti, prosvjede ili akcije kao takve; određujući ili bolje reći "utjelovivši" kolektivne činove, skrečući pažnju sa borbe i stvarajući ikone, fiktivne lidere i ideološke gurue.

Sasvim je poznato da sam protiv akronima, lidera, avangardističkih grupa, u biti protiv velikih organizacija (anarhističkih ili ne-anarhističkih) koje žele mobilizirati narod; ja sam pak za samoorganiziranje i samoupravljanje borbama, za autonomiju i neformalnu anarhističku organizaciju.

Neću surađivati s pravosudnim cirkusom koji uvijek individualizira kolektivnu pobunu, kako bi pronašao lažne lidere (kao istrage protiv mene i optužbe za ne znam koliko sranja), i na taj način minimizirao ustanak, usredotočivši se samo na jednu osobu ili na jednu specifičnu grupu.

Bez obzira na sve, zaista sam cijenio podršku.

Dragi pozdrav.

Živjela anarhija!

Mario López Hernández.

16/03/2014

N1: Kada govorim o Revolucionarnoj Solidarnost odnosim se na ono što piše u tekstu Pierleonea Porcu, koji nosi naslov upravo "Revolucionarna Solidarnost" [vidi The Anarchist Library, nap.prev.]

Publicacion Refractario via RadioAzione