<em>Dobiveno od actforfree.nostate.net</em>

w-2-wp-238-import-1.jpg

Solidarnost s ustaničkim anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od danas 10.11.2014.

Revolucionarna solidarnost je tajna koja ruši sve zidove, izražavajući ljubav i bijes istovremeno s vlastitim ustankom u borbi protiv Kapitala i Države. Daniela Carmignani

Act for freedom now dobio je i preveo ovo pismo od našeg anarhističkog druga Nikosa Romanosa zatočenog u zatvoru Korydallos, u Ateni

IZJAVA O ŠTRAJKU GLAĐU

Asfiksija zbog daška slobode

Ovog proljeća položio sam upisne ispite u zatvoru i primljen sa na fakultet u Ateni. Na temelju njihovih zakona, stoga, od septembra 2014. podoban sam za obrazovni dopust iz zatvora kako bi mogao pohađati predavanja.

Kao očekivano, moji su zahtjevi završili na hrpi nepoželjnih stvari, što me dovelo da zahtijevam te zatvorske dopuste koristeći moje tijelo kao barikadu. I zato smatram nužnim da objasnim moj politički stav kako bi stvorio kontekst za izbor koji sprovodim. Zakoni, osim što su sredstva nadzora i opresije, istovremeno održavaju i ravnotežu, ili ono što ukratko nazivamo društveni ugovor, odražavaju politička i društvena udruženja, a djelomično oblikuju i određene ideje za vođenje društvenog rata.

Zato želim da izbor koji činim bude što moguće jasniji: ne branim njihovu legitimnost, naprotiv, ja upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih uvjeta zatvora.

Sada, podiže se pitanje u vezi naših zahtjeva dok se nalazimo u stanju zatočeništva. Podrazumijeva se da su proturječnosti uvijek postojale i uvijek će postojati u takvim uvjetima. Mi smo, na primjer, sudjelovali u masovnom štrajku glađu zatvorenika protiv novog zakona o zatvorima maksimalne sigurnosti, mada smo fanatični neprijatelji svih zakona, a na isti način su brojni drugi drugovi koristili vlastita tijela kao barikade da bi pregovarali o uvjetima njihovog zatvoreništva ("nepravedni" istražni zatvor, odbijanje tjelesnog pretresa, ostajanje u određenom zatvoru), i to što su učinili bilo je dobro.

Zaključak je, dakle, da smo u takvim okolnostima često prisiljeni da krenemo u strateški pozicijski rat, koji je nužno zlo u našoj situaciji. Ovim mojim izborom, čije su političke karakteristike navedene u samom naslovu teksta, dana je mogućnost za stvaranje jednog borbenog fronta u momentu koji je posebno kritičan za sve nas.

"U stvari, poezija je umjetnost čistoće. Ona je ta koja ostaje nepokorena, kada poredak transparencije podčini sva ostala sredstva izražavanja. Kada se riječi brižljivo dezinficiraju i urese kao markizi na dvoru, budući da će završiti u princezinom krevetu, koliko god ih to plašilo, predstavit će se skromnima, pretvarati da posjeduju vrline koje su davno izgubili u kaljužama kompromisa i prostitucije. Poezija je ili beskompromisna ili nije ništa." (Jean-Marc Rouillan)

Drugovi, već nas dugo vremena ograđuju. Policijskim blokovima i antiterorističkim pogromima, sve do gospodarskih komisija koje tamane sve koji se ne uklapaju u njihove statistike; grčkim industrijalcima koji pružaju otpor jurišima multinacionalnih konglomerata podržavajući posljednji socijalizam stranke Syriza, sve do izvanrednog državnog stanja gdje političari traže ruku ultra-patriota, uvijek na usluzi za dobrobit zemlje; pandurima i vojskom opremljenom najsuvremenijim oružjem kako bi ugušili pobune, sve do zatvora maksimalne sigurnosti.

Nazovimo to svojim imenom: ako država izrabljuje sve, onda znači da je inercija uspostavljena kao prirodni uvjet. Ubrzo će biti prekasno i autoritet će biti milosrdan samo prema onima koji se pokorno klanjaju pred njegovom svemoći. Sistem predviđa budućnost u kojoj su revolucionari pokopani živi u "korekcionim ustanovama za intenzivni tretman", u kojima će ih pokušati fizički, mentalno i moralno uništiti.

Inovativni muzej ljudske strave, sa živućim eksponatima izloženim s visećim natpisima "primjer za izbjeći", ljudski pokusni kunići na kojima će biti testirane sve sadističke namjere autoriteta. Svatko može doći do odgovora na dileme i počiniti svoj vlastiti izbor. Čak i gledatelji koji sjede u izoliranim foteljama vodeći kastrirani život, ili glumci događaja koji oblikuju tijek povijesti.

*Te noći gledali smo netremice horizont i vidjeli brojne zvijezde padalice koje su ispisivale svoje kaotične putove. I brojali smo ih ponovno i ponovno, zamislili želje, izračunali vjerojatnosti. Znamo da naša želja za slobodnim životom mora kročiti preko svega što nas guši, ubija, uništava, zato smo uronili u prazninu kao zvijezde padalice koje smo gledali. Nakon što su bezbrojne zvijezde pale, možda je vrijeme da padne i naša zvijezda, tko zna? Da smo posjedovali spreman odgovor ne bi bili postali ono što jesmo, nego sebični bijednici koji bi da uče narod kako postati glodavcima koji se međusobno žderu, kao što to oni čine danas. Ipak, mi i dalje ostajemo neumoljivi i tvrdoglavi, kao ljudi našeg tipa. A oni među nama koji su zatvorili oči u mukama i otputovali daleko, i dalje netremice gledaju ono noćno nebo koje smo i mi promatrali. I gledaju nas padati, predivne i sjajne zvijezde. Sada je na nama red. Sada, bez oklijevanja, mi padamo.

Od ponedjeljka 10. novembra 2014. započinjem štrajk glađu, bez odstupanja, s anarhijom uvijek u mojem srcu.

Odgovorna za svaki dan štrajka glađu i za sve što će se desiti od sada na dalje je zatvorska uprava, imenom javni tužitelj Nikolaos Pimenidis, direktor Charalabia Koutsomichali, kao i svi socijalni radnici.

SOLIDARNOST ZNAČI NAPAD

P.S.

Svim salonskim "borcima", profesionalnim humanistima, "emotivnim" intelektualcima i duhovnim likovima: lijepo vas se riješiti, unaprijed.

Nikos Romanos

Dikastiki Filaki Koridallou, Ε Pteryga, 18110 Koridallos, Athens, Greece