solidarietà

Montreuil - Seine-Saint-Denis [Francuska]: Napad na sjedišta sindikata CGT i CFDT (25.06.2016.)
Sinoć su mnoge strpali u zatvore države. Na stotine njih, da budemo točni. Na stotine uhapšenih zbog prevare sindikata. Željeli bi napisati više i naglasiti naše djelo. Nažalost, nakon ovog djela, počinjenog u zgradi pod strogim nadzorom, svi smo teško ranjeni. Svi smo uspjeli pobjeći pandurima zahvaljujući suučesništvu prisutnih na ulicama koji su nas podržali i zaštitili u bijegu. Ustanička solidarnost sa 250 uhapšenih. Ustanička solidarnost s Olgom, Panagiotisom, Cristosom i svim drugovima iz ZVĆ koji su željeli pobjeći. MORAMO IM POMOĆI. K vragu pravda, k vragu država i k vragu njeni suradnici... Mi smo svoj izbor počinili... Ilegala i napad!
Jedna ćelija između mnogih

Nakon premještaja u novembru 2015. iz Bostadela u Saxerriet (Salez) na "zatvoreni prelazni" odjel, 10. decembra 2015. odvio se "sastanak za premještaj" s upravom zatvora, odgovornima iz DAP-a (Uprava za zatvorski sustav) u Zurichu i s mojim advokatom, na kojem su odlučeni a zatim naređeni idući "koraci", do sada već realizirani:
- januar 2016. unutarnji premještaj s "prelaznog" na "otvoreni odijel"- februar 2016. 2 izlaska od 5 sati u pratnji službenika institucije - mart 2016. 2 izlaska svaka od 5 sati u pratnji "jedne odgovorne osobe po vlastitom izboru koja će preuzeti odgovornost" - april 2015. 2 izlaska, jedan od sat vremena i jedan od 12 sati u pratnji "jedne odgovorne osobe po vlastitom izboru koja će preuzeti odgovornost" - maj 2016. izlasci od 12 sati u pratnji "jedne odgovorne osobe po vlastitom izboru koja će preuzeti odgovornost" - 18. maj još jedan "sastanak izvršnog odbora"

"Letimo kao leptiri, bodemo kao pčele: O situaciji Natalije Collado (Tato) i Javiera Pina"
Nedavno je demokratska inkvizicija čileanske države, uz svu svoju pravosudnu i birokratsku mašineriju, odlučila o bliskoj budućnosti naše braće nakon gotovo godinu dana istraga. Bili su okrivljeni za postavljanje i aktivaciju jedne zapaljive naprave; proglašeni su krivima, uz zahtjev tužilaštva za 5 godina i jedan dan Javieru te 4 godine i 1 dan Tato, koja je na kraju smanjena, nakon izjava obrane, na najmanju moguću po novom zakonu o kontroli oružja, to jest na 3 godine i jedan dan zatvora, bez ikakvim pravosudnih pogodnosti. Uzimajući u obzir vrijeme provedeno u pritvoru drugovima preostaje još 1 godina i 10 mjeseci zatvora, i trebali bi izaći između aprila i maja 2018.
...

Već je nekoliko dana anarhistička drugarica zatvorena u Soto de Real, od 13. aprila, na meti uprave zatvora. Pod izlikom "sigurnosnih razloga" nije joj samo zabranjeno da ostane sama sa svojim partnerom na dan vjenčanja, nego su joj i zabranjeni svi telefonski razgovori, kako s njim tako i sa svakom drugom osobom. Osim toga, zamjenik upravitelja joj je nametnuo različite disciplinske kazne jer - po njemu - huška na pobunu druge zatvorenice i zato što je noću pričala s drugim zatvorenicama. Navedene kazne možemo shvatiti kao osvetu zbog borbenog i solidarnog stava drugarice koja je, unatoč razdaljini i izolaciji, odlučno nastavila sudjelovati u borbama vani, šaljući poruku podrške pljački banke i jedan tekst u kojem je potvrdila svoja politička uvjerenja i djela borbe protiv države i kapitalističkog sistema.
S naše točke gledišta, koji smo vani, svi ti pokušaji da je ušutkaju i izoliraju mogu se pretvoriti samo u umnožavanje djela solidarnosti i širenje njenih riječi, za koje je žele dodatno kazniti. Podsjećamo i da ubrzo istječe rok njenog pritvora u Soto de Real te da se njeno izručenje Njemačkoj očekuje za 30. juni.

Nemojmo dozvoliti da uguše glas borbene zatvorenice!
Urušimo zid kojim žele izolirati našu drugaricu!
Širi vijest - Siđi na ulicu - Sudjeluj u pozivima - Djeluj!
...

Podsjećamo da su i dalje pod sudskom istragom drugovi optuženi tokom Operacije Pandora 1 i Operacije Piñata.
Sa više strana stiže nam lijepa vijest da je istraga protiv drugova pogođenih drugim dijelom Operacije Pandora arhivirana. Sutkinja koja je vodila slučaj kaže: "Tokom istrage nisu pronađeni objektivni i dokazivi dokazi koji bi mogli potvrditi, niti na pravosudni način, sudjelovanje optuženih u djelima za koja su bili pod istragom". Ista smatra da je jedinica koja je vodila istragu (Área de Análisis de la Comisaría General de Información de los Mossos) "uspjela samo dokazati da su optuženi jednostavno održavali odnose s pripadnicima anarhističkog kolektiva, od kojih su neki već bili kažnjavani". Ostale informacije navedene jedinice su se "ograničavače na izvještaje sa sastanaka, putovanja i posjeta zatvorenicima", ali ona u tome nije vidjela nikakav dokaz da su počinjena kaznena djela ili za pripadanje nekoj "terorističkoj organizaciji". Više od 500 policajaca, mjeseci istrage, da bi došli do zaključka kako su uhapšeni održavali veze s osobama iz anarhističke sredine...
Još jedan aspekt sudskih spisa koji treba spomenuti je njihova definicija GAC-a kao Katalonskih Anarhističkih Grupa, što još jednom dokazuje mentalni kaos tog šljama.
Ponovno je očita strategija države na napadne na svaki način anarhističku solidarnost, kako bi je paralizirala, i borbe u kojima se susrećemo, koristeći svu svoju silu u spektakularnim operacijama koje napadaju anarhističku sredinu. Naspram toga ne preostaje nam drugo nego da se pripremimo na ono što nam budućnost može pripremiti, osnažiti naše veze solidarnosti i podržati sve koji su i dalje pod istragom; i ostati ustrajni u našoj borbi protiv države i svakog autoriteta, naglašavajući da će represija moći samo još više zapaliti naša srca.
...

Izjava:
U noći između 29. i 30. maja, kao znak našeg prezira, zapalili smo policijski kontejner na raskršću (...)
Onima koji ostavljaju zatvorenike da umiru u požarima u svojim ćelijama; onima koji vladaju milijunima ljudi, koji nas kontroliraju nadzornim kamerama i telefonskim prisluškivanjima; onima koji se degradiraju najodvratnijim poslovima; onima koji se postavljaju između beskućnika i praznih zgrada, između imigranata i njihovih obitelji; onima koji dozvoljavaju da svaki dan bude isto: svima njima dokazujemo da su ranjivi. Tražimo slabe točke u sistemu i odabiremo vrijeme. Da bi vaša dominacija nestala.
Kao što znamo, panduri će uvijek biti ključni faktor u stroju deportacija, našim djelom sjećamo se Jaje Diabija, koji je umro u zatvoru Hanöversand, februara 2016, i svih bezimenih koji su izgubili svoje živote na vratima Europe.
Pripremite se za suočavanje sa samitom G20, uz nas, u Hamburgu! Za društvenu revoluciju!
...

Kao što smo mogli primijetiti građevinsko poduzeće Vinci kritizirano je u Francuskoj zbog suradnje na projektima kao što je aerodrom na području ZAD, u izgradnji nuklearnih centrala i zatvora. U više su navrata zapaljena vozila tog poduzeća.
Zato smo došli na ideju da bi jedan zapaljeni bager Vincija bio prikladan pozdrav pobunjenicima u Francuskoj, ranjenima na prosvjedima i zatvorenicima.
Smatramo da je velika stvar što se uspjeli (pa makar samo i na trenutke) preuzeti od bijednika CRS i BAC (interventne jedinice, nap.prev.) kontrolu nad ulicama, i što su banke, dućani i policijske stanice vandalizirani.
Tako smo u noći 17. juna zapalili jedan bager Eurovia Vinci u Berlinu - Licthenberg.
Anarhistički casseurs
...

"Da objasnimo jednom zauvijek: Moć ne može postojati bez nas. Mi možemo živjeti bez nje (čak i bolje). Moć nam oduzima našu bit; ona nam crpi život." [Iz: "Manifesto of Rebellion – Signpost to a Different Future", decembar 2008.]

Nametanje dominacije ne poznaje nacionalne granice ili državne podijele, niti se nalazi u rukama samo jedne malobrojne glavne elite u nekom određenom dijelu svijeta. Moć ispunjava svaki dio metropola svijeta, svaki ljudski odnos strukturiran po kapitalističkim standardima. Doba u kojem živimo posjeduje sva obilježja suvremenog rata; rat koji pokreće dominacija i broji žrtve - njen jedini način da nastavi postojati.
Već gotovo četiri mjeseca nemiri se nastavljaju u Parizu i drugim gradovima na francuskom teritoriju zbog prijedloga novog zakona o radu, unatoč pojačanom nadzoru i represiji kao odgovor na nedavne napade ISIS-a i u okviru europskog prvenstva. Borba se odvija na različite načine, od okupacija trgova, kazališta, tvornica, do napada na banke, dućane i sukobe širokog spektra s policijom.
Bez razočarenja, svjesni smo da je budućnost centraliziranih borbi, sa svojim zahtjevima, osuđena, i da subjekti društvenih borbi mogu biti nositelji autoritarnih logika. Međutim, realnost društvenog nemira je polje na kojem manjine mogu razviti djelotvornu solidarnost i ravnopravne odnose, na kojem mogu prevazići strah kroz sukobe s pandurima te osvijestiti da glasanje zakona nije ništa u usporedbi s postojanjem zakona, da nije ništa u usporedbi s postojanjem svakog oblika Moći.
Neka pobune na francuskom području postanu još jedna prilika za susret i organiziranje našeg djelovanja. Jedino stanje koje nam pogodi je jačanje borbenog sučeljavanja, nadilaženje straha, socijalizacija ove realnosti, i jedini način da sve to dostignemo je izmjena normalnosti u svakom dijelu naših života.
...

Već su prošle 3 godine i 2 mjeseca otkad se nalazim zatvoren u zatvoru. Ovdje, u ovoj vremenskoj pukotini, suočavaš se sa svime što ti je neprijateljsko. Potpuna kontrola, nametanja, autoritarno ponašanje, hijerarhija i sporazumi su svakodnevna rutina. Ponavljajuća užasna rutina koja želi najprije svakoga udaljiti od samog sebe, a zatim od okrutne realnosti.
Dakle, 3 godine i 2 mjeseca, razočaran i zgađen realnošću kako unutar i izvan zidova, ipak i dalje ostajem anarhist, neprijatelj izrabljivanja, apatije, pokoravanja i nametanja.
22. juna će se na žalbenom sudu u ulici Loukareos održati drugostupanjsko suđenje za pljačku u Pirgetosu, za koju smo ja i drug G. Naxakis osuđeni za pripadanje organizaciji ZVĆ. Još jedna imaginarna kreacija antiterorističke jedinice, koju je dovršila pravosudna vlast, ne oklijevajući da nas osudi kao članove ZVĆ, unatoč činjenici da u čitavoj optužnici kao i tokom prvostupanjskog suđenja nije ništa spomenuto u vezi našeg sudjelovanja u toj specifičnoj organizaciji. Ishod je bila kazna od 16 godina zatvora za svakoga.
Bit ću prisutan na procesu, spreman da odbacim optužbe i metode antiterorističke jedinice i sudaca, braneći moj izbor da budem anarhist.
Što se solidarnosti tiče, reći ću samo da se radi o jednoj od osnovnih vrijednosti borbe za slobodu, koja je višestrana i definitivno ne podrazumijeva identifikaciju.
Završavam ovaj tekst drugarskim pozdravom svima koji su odabrali neposluh i djelovanje protiv svega i svakog tko pokušava gospodariti našim životima.
Grigoris Sarafoudis, zatvor Koridallos.
...

Na ročištu petka 17. juna jedno od posljednjih „izvinjenja” bilo je od zatvorenika Fabia Duska, optuženog za suradnju sa ZVĆ pri pokušaju njihovog bijega iz zatvora. Fabio je odbio da odgovara na pitanja sudaca i rekao u izjavi: „Ponosan sam na suradnju za Zavjerom Vatrenih Ćelija i ponovno bih to učinio za steći slobodu. Bijeg iz zatvora je dužnost svakog zatvorenika”.
Suđenje je obustavljeno do 29. juna. Važno je napomenuti da po grčkom zakonu istražni zatvor može trajati maksimalno 18 mjeseci. Nakon tog perioda zatvorenik treba biti otpušten u očekivanju suđenja. U slučaju drugarice Angeliki Spyropoulou i drugih okrivljenika rok zadržavanja u istražnom zatvoru okončava se 13. jula. U tom pogledu sutkinja A. Yfanti vodila je „ekspresni proces” i izjavila da će suđenje biti okončano do 10. jula s presudom za okrivljenike, nastojeći na taj način spriječiti njihov povratak na ulicu. Kako bi ubrzla proces – kao što je rečeno u prethodnom izvješću sa suđenja – sutkinja je „pročitala” na tisuće stranica pravosudnih spisa u rekordno vrijeme, pokušavajući nastaviti suđenje i bez prisustva advokata, okrivljenika ili publike, te obustaviti druga suđenja (uključujući i suđenje protiv članova fašističke organizacije Zlatna Zora) kako bi sudnica bila uvijek na raspolaganju za suđenje protiv plana bijega ZVĆ.
Neka nijedan drug ne ostane sam!
IZJAVA OLGE ECONOMIDOU NA SUĐENJU ZA POKUŠAJ BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA IZ ZATVORA
Nisam danas došla u ovu sudnicu kako bih ponudila moja izvinjenja. Ne stojim ovdje i ne izvinjavam vam se zato što se ne kajem ni za što. Čak i kad bih mogla na tisuće puta vratiti vrijeme, opet bih donijela istu odluku. Želja za slobodom ne može se zatvoriti iza rešetaka, ne može joj se suditi.
...

Kao "Češki" Anarhistički Crni Križ i AntiFeniks Kolektiv pozivamo na međunarodnu solidarnu aktivnost protiv represije anarhista u takozvanoj Češkoj Republici. Ovaj represivni val nazvan je Operacija Feniks - 8 osoba je optuženo, neki od njih riskiraju doživotni zatvor, a mnogi druge je policija šikanirala, ispitivala, pretresla, zaplijenila uređaje.
Pozivamo na međunarodnu solidarnost sa svim optuženicima i pogođenima, ali nadasve da podržite Martina, anarhista kojeg su uhvatili u zamku i optužili za pripremanje terorističkog napada, u biti isplaniranog od strane dva državna infiltrirana agenta. Već se gotovo 14 mjeseci nalazi zatvoren u strašnim uvjetima te je kao odgovor krenuo u štrajk glađu.
Nadasve u mjestima gdje postoji češka ambasada ili konzulat možete dokazati da granice ne mogu zaustaviti anarhističku solidarnost.
Bez obzira što Martinov engleski nije baš dobar pošta će ga veoma obradovati. Ovo je adresa na koju mu možete pisati:
Martin Ignačák 10.8.1986
V.V. Praha – Pankrác
P.O.BOX – 5
Praha 4 - 140 57
Czech Republic
...

Antiklerikalno nasilje snažno je buknulo kao još jedan izraz anarhističkog sukoba s moći i svim oblicima autoriteta. Impakt je bio raznovrsan, političari gromoglasno traže nametanje novih zakon i strožih kazni za svakoga tko napada red i simbole kapitala. Mediji igraju svoju ulogu klevetanja i govore o socijalnom miru, krajnje u korist vlade. Građani, ovce, kritiziraju sve bez da dovedu u pitanje svoje trule ropske živote, dok vjernici plaču i kao obično ispadaju kao pozitivci filma.
Širimo i preuzimamo odgovornost za antiklerikalno nasilje zato što smatramo Crkvu još jednim šarafom dominacije, koja je dokazana kroz njihov utjecaj na politiku društvene kontrole. Ohrabrujući moć da nametne nove kazene zakone i fašistički moral, koje potrvđuju prazne predike zaogrnute mantijom nepostojećeg boga, u kojeg ljudi vjeruju bez postavljanja pitanja zbog životne presude koja završava u nebeskom raju.
Tko može vjerovati u takvu priču? Koja hrpa sranja.
Kao izraz male antiautoritarne geste na međunarodni poziv s dugogodišnjim zatvorenicima, u noći 14. juna, kamuflirani žalosnom maglom koja pada na ovaj odvratni grad Santiago, ukaljali smo tintom dva hrama pedofilije, novca i zločina te ispisali riječi "protiv svih autoriteta, anarhija".
Sva naša snaga Kevinu Garridu i Joaquinu Garciji, i subverzivnim Marcellu Villaroelu, Freddyju Fuentevilli i Juanu Alisteu. Ne zaboravljamo ustanike.
Mauricio Morales i Sebastian Oversluij su prisutni u svakom činu vandalizma.

Neprekidni napad na vjerski moral!
Solidarnosti i snage zatvorenicima!
Čak ni Bog ne može zaustaviti društveni rat!


Sebastian Oversluij Kružok Vandala

...

Želimo izjaviti da smo uništili 13 telefonskih govornica kompanije Telmex. Telmex je kompanija koja gradi federalni zatvor u Meksiku. Carlos Slim je jedan od vlasnika i drugih kompanija koje sudjeluju u izgradnji "brzog vlaka Meksiko-Toluca, što uništava šume i vode. Sabotaža je počinjena u noći 17. juna u Cuidad Nezahualcoyotl, Meksiko.
Ova je sabotaža i znak solidarnosti s pobunjenim zatvorenicima u zatvoru Barrientos. I podrška drugovima bjeguncima u Meksiku: Chivu, Tripi i "Cobi". Te za druga Gustava R. i za uništenje zatvora.
Zapalimo kompanije koje grade zatvore!
Anarhisti
Izvor: 325

6. i 7. ročište ticalo se 250 napada pripisanih Zavjeri Vatrenih Ćelija i pokušaju bijega 2015. Svjedoci obrane bili su prisutni samo za neke od okrivljenih.
Drugovi Christos i Gerasimos Tsakalos te Giorgos Polydoros, Olga Economidou i Angeliki Spyropolou bili su prisutni u sudnici, ali su odbili pozvati svjedoke u svoje obranu, jer kao što su izjavili već prvog dana "za nas je najbolja 'obrana' nastavak djelovanja na ulicama".
Pozvani su svjedoci obrane za tri člana obitelji ZVĆ (Christosa Polydoroas, Evi Statiri i Athenu Tsakalou).
Izjava svjedoka fokusirala se kriminalizaciji obiteljskih odnosa i pozvali su se na slučajeve iz doba diktature u Grčkoj (1967.-1974.), kada se pobunjicima i ustanicima pogamalo i sakrivalo kako ih ne bi uhapsila Vojna Hunta.
Tužitelj, I. Koutras, poznat po svojim ekstrmno desničarskim stavovima, u jednom je trenutku glasno zapitao: "ovdje nam dolaze sa svjedocima i razvijaju idelogiju po kojoj bi mogao postojati svijet bez zatvora! Ali, kako je to moguće?! Zamislite kakav bi to svijet bio bez zatvora... to je kao da kažete da možete ispeći jaje bez da ga razbijete!!".
U srijedu 15. i u četvrtak 16. juna započela su "izvinjenja" optuženih za pokušaj zatvorskog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, nakon završetka izjava obrane, gdje su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou odabrali da ne pozovu svjedoke u svoju obranu.
U pravosudnoj proceduri "izvinjenja" očekuje se od okrivljenih da se izvinu sudu, ali su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou iskoristili priliku da iznesu svoja političke izjave.
U srijedu su drugovi Olga Economidou, Giorgos Polydoros i Gerasimos Tsakalos iznijeli zajedničku izjavu u kojoj su govorili, između ostalog, o planu bijega, djelovanju organizacije i progonu članova njihovih obitelji optuženih za "pripadanje terorističkoj organizaciji".
...

Svako srce je jedna tempirana bomba.
13. aprila Mossos d'Esquadra [specijalne jedinice, nap.prev.], u suradnji s njemačkom policijom, izvršili su tri pretresa. Dva u privatnim domovima i jedan u skvotu Blokes Fantasma. Represivna operacija okončana je hapšenjem naše drugarice, protiv koje je izdan europski nalog za uhićenje, zato što je Njemačka podigla optužnicu za sudjelovanje u eksproprijaciji jedne njemačke banke 2014.
Od 14. aprila u izolacijskom režimu zatvora Soto de Real (Madrid), i unatoč činjenici da je izrazila želju da ne bude izručena, sutkinja Angela Murillo, iz četvrtog odijela Nacionalnog Suda, popustila je (kao i obično) volji njemačke države te je 26. maja izdala nalog za izručenje u roku od maksimalno 10 dana, nakon čega će ući u zatvor maksimalne sigurnosti.
Javna tužiteljica iz Aachena (Njemačka) je ona ista koja je prošlog 24. juna izdala europski nalog za uhićenje jedne nizozemske anarhistice, uhapšene na grčko-bugarskoj granici, gdje je bila zadržana dva mjeseca. Nakon čega je izručena u Koeln, gdje je ostala u zatvoru 4 mjeseca, i ona optužena za eksproprijaciju jedne njemačke banke 2013. Od 16. decembra nalazi se na uvjetnoj slobodi u očekivanju suđenja.
Ono što moćnici nazivaju krizom nije drugo nego kapitalističko restrukturiranje koje nas s jedne strane vodi u prekarijat, osiromašenje i u nesigurnost naših života, a s druge strane mora ugušiti i zatvoriti sve osobe koje odluče da se bore i pobune protiv ovog života bijede na koji nas žele osuditi.
Očiti primjeri su "ley mordaza" (nap.prev. na talijanski, zakon brnjica), novi kazneni zakonik, novi antiteroristički zakon...
Kako bi mogli sprovesti sve političke ekonomske mjere nužne za održavanja statusa quo moraju neprestano usavršavati svoje represivne i nadzorne organe.
...

Prije samo nekoliko dana mislili smo da je izručenje njemačkoj državi drugarice uhapšene 13. aprila gotova stvar, kada smo doznali da je odgođeno na mjesec dana. Odgodu je naložio Nacionalni Sud kao odgovor na zahtjev našeg advokata, pošto je već bila u toku, prije hapšenja drugarice, priprema dokumentacije za sklapanje braka.
U trenutku kada je stigla sudska odluka drugaricu su premještali u ženski zatvor u Brievi (Avila), gdje su, pretpostavljamo, pripremali let za Njemačku.
Od tamo nam je poslala ovaj tekst koji odmah objavljujemo.
Trenutno se drugarica nalazi ponovno u zatvoru Soto del Real (Madrid), u izolaciji uz dopuštenje izlaska u dvorište s drugima zatvorenicama, barem do 30. juna, dan kada se okončava odgoda koja dozvoljava sklapanje braka.
U međuvremenu pozivamo na nastavak iskazivanja solidarnosti s drugaricom na ulicama, da bi pokazali našu podršku svim zatvorenim borcima i sav naš duboki prezir prema sistemu koji ih drži u zatočeništvu kako bi zaštitio svoj bijedni poredak.
"Drugovi i drugarice, pišem iz zatvora u Brievi, Avila, u koji su me tek doveli, nakon mjesec i po dana u zatvoru Soto de Real, u Madridu, uvije pod režimom FIES i u izolaciji. Željela sam i prije pisati, ali komunikacija i informacije su vrlo spore i ograničene, zato to nisam učinila sve do danas.
Duboko cijenim sva djela i geste solidarnosti i podrške. Tako sam ih snažno osjetila da su prošli kroz zidove, rešetke i sve sisteme kontrole i sigurnosti. Koliko god se trudili neće uspjeti nikada zaustaviti ili prekinuti našu volju i odlučnost da se pobunimo protiv ovog svijeta potpune bijede u kojem nas primoravaju da živimo.
...

Danas popodne Ćelija Crni Juni poslala je medijima i policiji izjavu o postavljanju improvizirane eksplozivne naprave na 4 mjesta u Pragu. Konkretnije, u zgradu Visokog suda, na Kriminalistički institut češke policije, u parlament i u Češku televiziju. Do eksplozije nije došlo ili nije moglo doći. Namjera je bila evakuacijama narušiti rad tih institucija, koje koordiniraju zločin.
Sve se to zbilo u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačkom, koji je 27.05.2016. odlučio da u istražnom zatvoru Pankrac krene u štrajk glađu, zbog produženja pritvora. Martin Ignačak je optužen za pripremanje terorističkog napada. Već se više od godinu dana nalazi zatvoren u istražnom zatvoru, unatoč činjenici da je samo žrtva provokacije policijskih agenata. K tome, tužiteljstvo nije još iznijelo ni jedan dokaz kojim bi dokazali istinitost tih ozbiljnih optužbi. Čitav je proces stalno popraćen mješavinom manipulacija, laži, šikaniranjima i uskraćivanjem ljudskog dostojanstva.
Današnje djelo Ćelije Crni Juni je odgovor na navedenu situaciju. Ovim je djelom privremeno narušen rad institucija koje sudjeluju u tome. Kriminalistički institut češke policije koji je započeo progon anarhista i drugih protivnika organiziranog kriminala, odnosno kapitalizma. Parlament je pak zakonodavna moć koja organizirani kriminal stavlja u zakonske okvire. A sud igra ulogu pacifikatora opozicije, šaljući u zatvor svakoga tko se suprotstavi kapitalizmu i zastrašujući one koji to podržavaju. Svi mediji imaju u tome potpornu funkciju propagandističke manipulacije. Kada zakonodavstvo, policija i pravosuđe napadnu anarhiste zbog njihovog slobodoumnog stava, mediji ih prikažu kao krvoločne teroriste kako bi stvorili sveopće ozračje straha. Ali kada anarhist Martin Ignačak krene u štrajk glađu kako bi se domogao svojeg dostojanstva, onda mediji o tome šute. Kao što šute o terorističkim aktivnostima države, koje stalno padaju na naše glave.
...

Već smo informirali o činjenici da Martin nije bio upoznat s odlukom suda. Sve do danas (9. juna) nije dobio službenu odluku, već su ga o njoj informirali obitelj i advokat koji ga je jučer posjetio. Sud je odlučio da Martin mora ostati i dalje u pritvoru. Zato danas Martin službeno započinje štrajk glađu.
Slijedi Martinova izjava:

POČETAK ŠTRAJKA GLAĐU
Štrajk glađu je moja spontana reakcija na situaciju oko policijskog pristupa slučaju Feniks.
Za mene je situacija postala nepodnošljiva zbog kleveta koje je R. Šlachta demagoški iznio na Visokom sudu. Smatram nepravednim da se moja obitelj nadzire, da njihovi životi budu u upleteni u slučaj Feniks te da se prosuđuju njihovi stavovi i osjećaji. To indirektno dokazuje da svaka kritika postaje poticaj za nadzor disidenata i za prikupljanje informacija o njihovom privatnom životu.
Smatram isto tako nepravednim da policija zadire u privatni život mojih prijatelja i moje obitelji, pozivajući njihove poslodavce i stanodavce, te pokušavajući ih na taj način zastrašiti.
K tome, istražni zatvor u Pragu - Pankrác svjesno krši moralna i ljudska prava u vezi prehrane, osim što mi dostavljaju hranu koja je potpuno nehranjiva, nemam pristup ni veganskoj prehrani. Hranu u potpunosti dostavljaju ljudi iz vana, što je vrlo teško za moju obitelj i prijatelje.
Uz to, moje zadržavanje u pritvoru poprimilo je oblik pritiska - ne samo zbog toga što mi uskraćuju vegansku prehranu, nego i zbog stalnih mjera "sigurnosti", te se tako posjete mojeg advokata odvijaju kroz rešetke ili pleksiglas, čak i kada trebam proučiti dokumente spisa. Mada sam prije mjesec dana imao pristup dokumentima bez takvih mjera.
Ovim prosvjedom želim izraziti nezadovoljstvo i pokazati da policija sramotno ide u ekstreme i da svjesno krši zakon. Daju lažne, ciljane i neistinite informacije kako bi me zadržali u pritvoru, na temelju pukih pretpostavki i konstrukcija koje su izgradili policijski službenici i istražitelji.
...

U vrijeme dok se ljudski zombiji prehranjuju za život društvenim pravilima i površnim pojavama vođenim legitimnošću moći, u biti legitimirajući današnji bijedni život, sukob s moći automatski označava otvaranje polja dijalektike osjećajima živih. Dosada kuca na vrata svih nas, a mi je pokušavamo pretvoriti u njenu negaciju. Mi se nalazimo upravo tamo gdje je čekanje na masovnu pobunu postalo otrcano, gdje je apetit za uništenjem trulog svijeta jednak našem zadovoljstvu.
U ranim satima 27. maja 2016. zapalili smo dva vozila Grčke Pošte (ELTA) u Aghioi Anargyroi.
Ovim djelom šaljemo mali znak snage Zavjeri Vatrenih Ćelija, kojima se sudi zbog pokušaj bijega i druge slučajeve, i svim drugim drugovima koji su uključeni u te slučajeve.
Postanimo opasniji za Moć.
Predstavnici kreativnog ništa / Komandos Mauricio Morales
Neformalna Anarhistička Federacija / Međunarodni Revolucionarni Front (FAI/FRI)

...

Posljednjih dana maja u središtu Atene zapalili smo su dva bankomata Alpha banke te jedan bager za širenje podzemne željeznice u kvartu Egzarhija.
Smatramo da je trud države za povećanjem nadzora i mehanizma discipline način uspostavljanja potrošačke i mirne normalnosti, i napadanja prostora koji šire anarhističku teoriju i praksu - zato smo odlučili da napadnemo Moć sa svim raspoloživim sredstvima.
Počinili smo to djelo i u sjećanje na našeg druga Mauricia Moralesa, ubijenog 22. maja 2009., i u znak solidarnosti s našim drugovima u zatvoru.

NAŠI SE PALI DRUGOVI VRAĆAJU U ŽIVOT KROZ PLAMEN USTANKA
GERILSKI POZDRAVI DRUGOVIMA IZ ZVĆ
VJEŠALA ZA SUCE, METCI ZA PANDURE
BORBA PROTIV NACIJA, SKVOTIRAJMO SVIJET
Ćelija za širenje ustaničkog nasilja / FAI-IRF
...

Mnogo je stvari rečeno o vrijednosti solidarnosti, i sve ima svoju važnost zato što pridonosi nastojanju davanja značenja smislu koji predstavlja životni sastojak naših planova i djelovanja. Pokušat ću iznijeti na moj vlastiti način egzistencijalni aspekt solidarnosti, naravno kroz moje vlastito iskustvo.
Solidarnost znači najprije emocije. Predivne, divlje, ali nadasve iskrene emocije. Emocije koje predstavljaju vodeću snagu za rast anarhističkih dinamika, koje su oslobađajuće, kada se u gradu čuju i osjete uzvikivanje parola, gradnja barikada i bacanje zapaljivih boca koje padaju na lakeje vlasti. Solidarnost ne znači identificiranje, nego suučesništvo sa svakim koji odabere urezati oslobađajuće putove na karti anarhističkog ustanka. To je odnos i unutar tog odnosa razvila su se iskustva i stvorile zajedničke želje za uništenje ovog svijeta, ne u nekoj neodređenoj budućnosti, nego najprije u nama samima, a zatim i onog oko nas. Uništenje degeneriranih odnosa koje ovaj svijet stvara, u svojim slikama, simbolima, službenicima i lojalnim lakejima.
...

Međunarnodni dan kada svi zatvorenici iz svih krajeva svijeta, svi koji proživljavaju prisilno stanje zatočeništva u kaznenim zatvorskim logorima demokracije, svi kojima je oduzeto najvrednije dobro slobode, ujedinjuje svoje glasove, svoje misli i osjećaje kako bi im se poslao znak da nitko nije sam.
Unatoč stotinama kilometara koji nas razdvajaju, unatoč što se međusobno ne poznajemo, unatoč svim našim razlikama, postoji nešto što prelazi granice i briše sve razdaljine, nešto što se ne može utamničiti, nešto nadilazi zidove koji nas okružuju, nešto što nema cijene u srcima svih onih koji to osjete, izražavaju ili primaju.
To je snažan osjećaj solidarnosti koji nas ispunjava snagom, koji nam daje hrabrosti, kako se ne bi predali čak i u ovim vrlo teškim uvjetima koji svi proživljavamo, i zato se nastavljamo boriti istom strašću.
To je snažna veza između onih koji se smatraju drugovima putnicima, između onih koji pretvaraju teoriju u djelo, onih koji razvijaju višestruko djelovanje u svrhu uništenja postojećeg, onih koji se bore protiv svakog oblika nametanja i ograničenja, koji uzvraćaju udarac nepravdi i izrabljivanju, koji bijesom i sviješću slijede častan životni izbor.
To je solidarnost koja je danas, više nego ikada, postala meta vlasti, represijom i kriminalizacijom. No, ona je i naše oružje, nema veze koliko god pokušali nikada nas neće uspjeti razoružati. Zato što su "metci" solidarnosti sve male ili velike geste podrške svih onih koji nas smatraju dijelom sebe samih, i onih koji se ne mogu osjećati slobodnima dok istovremeno su drugovi zatvoreni, taoci u rukama države.
SOLIDARNOST SA SVIM ZATOČENICIMA DRUŠTVENO-KLASNOG RATA
SVE DO UNIŠTENJA I POSLJEDNJEG ZATVORA
Grigoris Tsironis
Zatvor Koridallos
11.06.2016.
...

Za svakoga od nas koji je naučio brojati svoje korake unutar zatvorskog dvorišta i odvajati svoje dane između zaključavanja i zaključavanja.
Istovremeno 11. juni je dan rata. To je dan pobune zato što zakon i red mogu vladati, ali ne mogu gospodariti.
Postojanje anarhističkih zatvorenika podsjeća nas na postojanje anarhističkog rata. Rat koji ponekad sporo gori, a ponekad zaslijepi nebo svojim plamenom.
Svaki rat ima svoje gubitke. To su drugovi koji su izgubljeni pandurskim metkom ili bombom kojoj se "žurilo" da eksplodira...
Drugovi koji neće biti uz nas na idućem sastanku zavjere.
A zatim su tu oni koji su upali u neprijateljsku klopku. Neprijatelj koji je prekršten u demokraciju i osvećuje se zatvorima i sudovima.
Demokraciju koja voli nositi svoje zatočenike kao trofeje od zatvora do zatvora, u specijalnim uvjetima, osuđene na brdo godina kazne...
Unutar ćelije pitanje koje te često ošamari je:
- "Da li je vrijedilo?"
Kažu da ako te tvoj neprijatelj ne progoni onda činiš nešto krivo...
Premještaji, specijalne sudnice, specijalni uvjeti izolacije, štrajk glađu, zabrana posjeta, hapšenja i zatvaranja članova obitelji, nova suđenja, pokušaj bijega iz zatvora... dokazi su da se nismo predali...
Zatvor ti može oduzeti slobodu, ali i dalje nosimo rat protiv autoriteta unutar nas, u svakom zatvorskom premještaju, u svakom pretresu ćelija, u svakom zaključavanju vrata.
I ponekad, kada se učini da zidovi postaju viši i svako zaključavanje stražara odzvanja u tvojoj glavi, znaš da nisi sam.
Znaš da ti se to nije jednostavno desilo, da nisi bio loše sreće zato što su te uhvatili.
Znaš da si nastavak niti, povijesti koja započinje pobunom Spartaka, a čak i ranije...
...

Zatvor posjeduje tu strašnu sposobnost da ostavi svoje neizbrisive tragove na tijelima i umovima svojih prebivatelja.
Tragove tuge, frustracije, nasilja, gušenja, tjeranja. Vrata koja se nastavljaju zatvarati i otvarati svaki dan u isto vrijeme, uz isti odvratni zvuk u monotonom ritmu ubitačne rutine koja uštrcava svoj otrov nepokretnosti i oholosti polako i bolno.
Kratki opis distilacije sepse koju proizvodi zatvor je dovoljan da shvatite mržnju koju osjećamo prema zatvorima.
Zato svaki put kada plan bijega uspije, svaki put kada zatvorski službenik ima neočekivani posjet, svaki put kada zatvorski upravitelj ili policijski narednik plati cijenu svojeg prezrivog izbora, naša se srca ispune jedinstvenim osjećajem radosti i zadovoljstva. Zato što osveta za zatočeništvo može pomoći samo kada se otjelovi kroz neprekidan napad na predstavnike zatvora.
Ako danas nešto nedostaje to nije bezopasno brbljanje, nego predivni i hrabri izbori drugova kako bi se kreirale točke organiziranog napada, kako bi se odgovorilo dinamički na pepeo koji je ostao iza represije, kako bi se potvrdila anarhija naspram njenih neprijatelja. Nedostaju strastveni razgovori za potrebno djelovanje koje trebamo izgraditi, za planiranje deregulacija, danas, sutra i dok god postoji ovaj svijet autoriteta koji nas okružuje.
Ono što danas želimo, svi mi koji osjećamo da nas guši suvremeni način život, ostaje zajedničko. Koordinirati i napasti šireće krakove države, kapitala, civilizacije, društvene apatije, svakidašnjeg bijega u gradovima. Bezbrojne neprijateljske slike u neprijateljskim šablonama života kojima, da bi ih uništili, trebamo izmijeniti ritam, pokret i mrski mir.
...

„Anarhistički zatvorenici nisu sami” i „ako dirnu jednog od nas, dirnuli su sve nas” su parole koje su još jednom zaživjele u svakidašnjom anarhističkom djelovanju prije, tokom i nakon suđenja protiv nas. Uzvici prezira prema vlastima koji prodiru kroz policijsku kontrolu i zidove do onih kojima se sudi očito dovode do bijesa suce i pravosudne službenike, kao što je bilo vidljivo na njihovim licima, i kao što su izmamili osmijehe na naša. Prisustvo u sudnici nama dragih poznatih i nepoznatih osoba ispunilo nas je ponosom i radošću, sprečavajući da nas zaplaše optužbe i zahtjevi tužitelja.
Ne mogu nas zaustaviti. Djela solidarnosti i negacije postojećeg koja su se proširila različitim zemljama su još jedan dokaz činjenice da smo svugdje, da za nas granice ne postoje i da je solidarnost neodvojiva od naših djela. Drugovi koji su odabrali i nastavljaju odabirati sukob, koristeći priliku u nastojanju da realiziraju svoje živote, odražavaju svoje želje, instinkte i strasti, kao i da dokrajče moć u svim svojim oblicima i svugdje, koji se ne zadovoljavaju praznim i samodopadnim riječima ustraju i izlažu se kroz djela aktivne solidarnosti: moja ljubav i poštovanje svima njima. Njihov prezir i hrabrost daju mi ogromnu snagu. Pokušavajući učiniti ono što se kaže i u ono što se vjeruje, pretvarajući riječi i ideje u djela, započinje se vraćati kontrola nad vlastitim životom. Prestajemo biti gledatelji i postajemo protagonisti u želji da preuzmemo uzde naših života odlučujući autonomno o prioritetima, ritmu, vremenu i projektima. Preuzimajući inicijativu postavljamo se napadački, bez da čekamo da se stvari dogode ili pozive pokreta koji nemaju nikakve veze s nama koji se odlučujemo na našu vlastitu borbu. Imamo bogatu povijest, snažne ideje i mnogo mašte da se nastavimo obnavljati. Kada nam to postane način života, prihvatimo i zatvor i posljedice našeg izbora sukoba.
...

Doznajemo da je anarhistički drug Gabriel Pombo da Silva napokon slobodan, unatoč preprekama koje su se bile stvorile oko njegovog otpuštanja nakon što je odslužio svoju kaznu.
Uslijedit će nove vijest što prije bude moguće.
PISMO GABRIELA POMBO DA SILVE
"Anarhizam je nešto što se tiče pojedinca, ne samo u odnosu na zajednicu, nego i u odnosu na samog sebe. Anarhizam nije usmjeren na "građanina" nego na narod." - Albert Libertad
Dragi drugovi,
Napokon, nakon beskrajnih igri i šikaniranja od strane zatvorske institucije i ministra unutarnjih poslova, bili su prisiljeni da se pokore svojim vlastitim zakonima, koje oni neprekidno krše, i sada sam ovdje, napokon slobodan, dok pišem ove prve riječi zahvalnosti i ljubavi svima koji su me u ovih više od 30 godina pratili i potvrđivali moja anarhistička uvjerenja, pretvarajući u djela temeljne vrijednosti i principe anarhizma, kao što su uzajamna podrška i solidarnost, i napokon me uspjeli otrgnuti iz kandži zatvorske zvijeri protiv koje ću se i dalje boriti na ulicama, ne zaboravljajući, naravno, bitku koja se vodi vani.
Siguran sam da sam čak u svemu ovome bio vrlo privilegiran što sam imao podršku drugova, zato što ima mnogo njih koji nemaju tu mogućnost. U nadolazećim danima napisat ću podrobniji tekst o našem pokretu i mogućim strategijama koje bi trebali razviti kako bi izliječili revolucionarni anarhizam naših predaka od svih institucionaliziranja i beskorisnog blebetanja.
Da budem jasan, neću nikada zaboraviti naše slobodarske drugove zatvorene u španjolskoj državi i diljem svijeta, nadasve Monicu, Francisca, Claudija i nedavno uhapšenu drugaricu koja će ubrzo biti izručena njemačkoj državi, te mnogo drugih neimenovanih.
Ima još mnogo toga za učiniti, znam, i neće sigurno ostati neučinjeno zbog nedostatka volje, strasti i predanosti.
...

Prošlo je 10 godina otkad sam bio odlučio preći u ilegalu, odbijajući da predam moje tijelo raljama grabežljivaca policijsko-pravosudnog kompleksa, tvrdoglavo i uz odricanja borio sam se da sačuvam najviši faktor za kojeg su kroz stoljeća prolivene rijeke krvi, faktor slobode, kao što je sposobnost da se autodefiniramo u svijetu ropstva i nepravde.
Deset godina od dana kada su pravosudne vlasti, u savršenoj suradnji s lešinarima novinarstva, izradili lošu kazališnu dramu naslovljenu "pljačkaši u crnom", pokrenuvši nemilosrdan lov na mene i na dva druga, Simosa Seisidisa i Marija Seisidisa.
Konstrukcija države koje nije uspjela uvjeriti čak ni suce pošto smo ja i Simos Seisidis jednoglasno razriješeni svih pripisanih optužbi, kao i Giannis Dimitrakis koji je razriješen optužbi za 6 drugih pljački koje su mu pripisane.
Naravno, to nisam vidio da se prikazuje na glavnim vijestima niti je glavna priča bila činjenica da ako ti navodno objektivni novinari vjeruju odlukama građanske pravde, onda bi trebali javno priznati da su godinama neprestano lagali i predstavljali nas kao glavne krivce svake pljačke ili svakog djela urbane gerile od tada do danas.
Jučerašnja jednoglasna odluka sudaca, moje razrješenje od svih optužbi, je moj osobni dokaz koji opravdava moju svjesnu i dostojanstvenu odluku prijelaza u ilegalu. Opravdava moju odluku da ne prihvatim hapšenje i nepravedno zatočeništvo za djela u koja nisam bio uključen, ali naravno, niti ne očekujem da to građanska pravda prizna. S druge pak strane, ne priznajem pravosudni pojam nevinosti i krivnje.
...

Drug je jednoglasno razriješen svih optužbi. Radi se o još jednoj pobjedi anarhističkog/anti-autoritarnog pokreta, ovaj put unutar sudnice. Stav sudaca prema ovom slučaju bio je zaista umjeren i bez provokacija, dok je nedostatak dokaza doveo tužitelja do prijedloga da se druga razriješi svih ovih trulih optužbi. Ovo razriješenje ima svoje korijenje u čvrstoj mreži solidarnosti koja je deset godina podržavala, i podržava, put naših drugova, podižući zidove nemilosrdnom lovu pravosudnog mehanizma države.
Rijetko kad se mogao čuti sličan govor tužitelja koji je stavio naglasak na neodrživost ove optužnice i na sramotu ovog suđenja, te je stoga predložio razriješenje druga. Tada je Grigoris stao u obranu svojih stavova rekavši da on općenito podržava eksproprijaciju banaka, pošto je glavna optužba protiv njega bila za sudjelovanje u nesretnoj pljački Grčke Nacionalne Banke, januara 2006.
Na kraju je krenuo pljesak solidarnih prisutnih u sudnici.

SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
SLOBODA ZA DRUGA GRIGORISA TSIRONISA
SNAGE TRAŽENOM DRUGU MARIOSU SEISIDISU
TERORISTI I LOPOVI SU DRŽAVE I KAPITALISTI
...

Download PDF [in English]: The Story of a Bank Robbery. Giannis Dimitrakis, the "Robbers in Black" and another spectacle of anarchist terror
Poziv na solidarnost s anarhistom Grigorisom Tsironisom, nakon što je odgođeno suđenje protiv druga za eksproprijaciju Grčke Narodne Banke i za drugih 6 pljački banaka zakazano za 3. juni.
Drugu će biti suđeno za 7 pljački banki počinjenih između 2002. i 2006. na temelju slabih dokaza i smiješnih policijskih nagađanja. Nažalost, unatoč činjenici da je Simos Seisidis odriješen optužbi za isti slučaj i da je G. Dimitrakis neopozivo osuđen na 12 i po godina za samo jednu od tih pljački (u kojoj je uhapšen), glupi novinarski pojam - "pljačkaši u crnom" - popraćen masivnim sudskim spisima, i dalje opasno proganjaju Grigorisa, kao i druga M. Seisidisa.
Podsjećamo da su drugovi Marios, Grigoris i Simos prešli u ilegalu još 2006., nakon izdavanja naloga za njihovo uhićenje zbog navedenih pljački. 2009. raspisana je ucjena od 600.000 eura, nakon što je ministar Zaštite građana, Michalis Chrisohoidis, postavio njihovo hapšenje na prvo mjesto. Nakon što su posljednje desetljeće bili na meti policijsko-novinarske sprege, dezinformacije još i dalje traju, pošto ih i dalje sumnjiče za napade grupa urbane gerile i za brojne neriješene pljačke banaka. Nedavni slučajevi i ishodi demoniziranja specifičnih slučajeva pojedinaca predstavljaju i pokušaj pretvaranja optužnice u osvetničko-pravosudni progon G. Tsironisa, M. Theofiloua, G. Petrakakosa i Spirosa Christodouloua.
SLOBODA ANTIAUTORITARNOM G. TSIRONISU
SNAGE PROGONJENOM DRUGU M. SEISIDISU

BANKE SU ORUŽJA MASOVNOG UNIŠTENJA, KOJIMA UPRAVLJAJU TERORISTI U PRAVOM SMISLU RIJEČI.

...

29. maj 2015.: Dan je bio težak, sve se zamračilo...
Probudili smo se uz oblačno nebo, a sredinom dana, dok je sunce sijalo, sve se zamračilo...
Bilo je oko 4 kada su nas EKAM (specijalna jedinica) i antiteroristička jedinica pozvali da se predamo!
Mislio sam da je laž, mislio sam da mi se stvari pričinjavaju...
Naprotiv, EKAM je već bio opkolio kuću, helikopter je letio nad nama i pokušavali smo shvatiti što možemo učiniti u dvije-tri minute.
Moje misli su počele lutati ćelijama u koje su me htjeli vratiti.
Hodnicima kojima bih besmisleno lutao.
Sjetio sam se osoba koje bih morao ostaviti!
Odjednom Spiros, naš mali Spiros, dečko koji nije znao ništa o diplomaciji, koji se iskazao hrabrošću, cjelovitošću i strašću prema slobodi za koju se toliko borio da ju osvoji, zgrabio je kalašnjikov kada je čuo EKAM i stavio ga pod grlo da okonča svoj život!!!
Sve se izbrisalo! Soba se ispunila dimom. Pao je s osmijehom na licu!
Bio je sretan zbog svoje odluke, i mogao si to vidjeti na njegovom malom licu.
Bio je to njegov izbor, i zato je njegovo lice sjalo!
Bio sam preneražen, moje je srce snažno kucalo, mislio sam da ono što vidim nije istinito.
Ali ne, naš voljeni Spiros (mali spiros) bio je mrtav.
Bio je hrabar i smio, imao je snage da učini ono što je učinio, a ja nisam!
Njegova je odluka bila hrabra, za razliku od moje!
Bio je umoran od lutanja hodnicima zatvora i kroz besmislene godine!
Spirakos, žao mi je što se nekad nismo uspjeli složiti i žao mi je što te nisam zaustavio!
Izvini, mali brate, ako sam te ponekad uzrujao!
Uvijek si bio i uvijek ćeš biti dio mog života.
Sjećat ću se trenutaka kada smo se smijali, kada sam se uz tebe osjećao kao dijete!
Ti si naš Spirakos, dečko koji je dao sve bez da išta traži zauzvrat.
Volim te, i uvijek ćeš biti dio mog srca, a kada se ponovno budemo sreli ponovno ćeš zbijati tvoje šale!!
Slava Spirosu Dravilasu koji će zauvijek živjeti u mom srcu!...
Spiros Christodoulou
...

Kao što je bilo rečeno, u srijedu 25. maja, u podne, u "palači pravde" je bilo sve spremno za proslavu presude protiv naše drugarice Tato. Kao i obično, na kraju suđenja (pogotovo kada neprijatelj ima razloga za slavlje) tužiteljstvo i sud su prve redove u sudnici rezervirali za štampu, koja si je uzela za dužnost da pretvori ovu "egzemplarnu kaznu" u spektakl za građanstvo. Ono što svi ti bolesni sadisti nisu znali je da Tato neće pristati na njihove medijske igre i da neće prisustvovati ročištu na kojem se izrekla kazna. Vrijedi spomenuti da jedan od razloga njenog izostanka je i, osim njene želje da izbjegne spektakl, zahtjev obrane za premještaj u zatvorsku bolnicu zbog liječničkog pregleda, zato što zbog silnih premještaja i stresa uzrokovanog sudskim proces već deset dana pati od želučanih problema.
Uslijedit će vijesti o mogućoj žalbi i o njenom zdravstvenom stanju.

Umnogostručimo djela ljubavi, solidarnosti i pobune!!!
Tato na ulicu, ili gjde god želi, kada želi, sama ili s kim god želi!!!
...

U noći između 22. i 23. maja, uz saučesništvo punog mjeseca, odlučili smo prijeći u napad. U gradu ispunjenim policijom i vojnicima još jednom smo se sjedinili s mrakom koji nas čini nevidljivima, obavija u anonimninost i tajnitovitost. Zapalili smo jednu podružnicu Banamexa zapaljenim automobilskim gumama, koje smo polili benzinom. Osvijetlili smo tamu i nanijeli udarac u trenu, u kojem smo uživali i zbog kojeg smo se barem na par sekundi osjećali slobodni, oslobađajući vatru koja je malo po malo progutala čitavu podružnicu i njezine bankomate. Čak smo i snimili to djelo kako bi čitav svijet vidio da su neka vrlo lako izvediva i kako bi nadahnuli i druge da krenu u djelovanje tamo gdje s nalaze.
Ne može se poreći, mi smo svugdje. Smatramo banke i njihove upravitelje izravno odgovornima za bijedu i nejednakost u društvu. Banke su hramovi iz kojih "bog" novac izlazi i ulazi, u kojima se upravlja bijedom, u kojima je taj bog iznad svakog oblika života. Napadi će se nastaviti usmjereni na svaku instituciju moći i njene strojeve. No, odmah naglašavamo da nas ne zanima fizički spas onih koje smatramo neprijateljima i suučesnicima rata u koji smo uvučeni, nećemo se ustručavati da napadnemo zatvorske stražare, policajce, vojnike, suce, bankare, manipulatore medija, političare itd., ako budemo imali mogućnosti.
Neće nas zaustaviti terorizam države. Naspram militarizacije i represije vlade odgovorit ćemo silom.
Odabiremo napad, neka se osjete ranjivim robovi i stražari poretka. Požar se širi.
Ovim se djelom sjećamo i svih palih drugova i zatvorenika. U sjećanje na Mauricia Moralesa, Sebastaiana Oversluija i na drugove zatvorene u tamnicama države. Za Fernanda Barcenasa, Tamaru Sol Vergaru, Moniku Caballero i Francisca Solara. Borbena solidarnost s drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija.
SMRT DRŽAVI!!
SMRT VLASTIMA!!
NEKA ŽIVI ANARHIJA!!
Neformalni Anarhistički Pojedinci
P.S. ha ha ha
...

Pozdrav drugovi,
bilo mi draže razgovarati s vama lice u lice, biti među vama. No, moje sigurnosne mjere ne dozvoljavaju mi da prijeđem granice grada Soluna. Sigurnosne mjere su oblik taktike koju često koristi grčka država koja nastoji zadržati anarhiste kao političke taoce.
Želim pozdraviti ovaj događaj naglašavajući važnost takvih zbivanja, u kojima sudjeluju osobe koje su poduzele oružane akcije ili koje su postale meta represivnog mehanizma države uz izliku anarhističke urbane gerile. K tome, važna je i činjenica da ovaj događaj ima međunarodni karakter, što dokazuje da granice ne mogu ograničiti solidarnost.
Želio bih spomenuti dvije teme. Prva je povezanost između "javnih" i "nezakonitih" dijelova anarhije, a druga moje osobno mišljenje o načinu na koji bi se nihilistička tendencija - takozvani "treći pol", kako je posljednjih godina nazivaju - trebala organizirati.
...

Sudac A. Yfanti je još jedno ročište, 24. maja, započeo bez da pričeka dolazak svih okrivljenika. Drugovi George Polydoros i Angeliki Spyropolou ušli su u sudnicu nakon što je ročište već bilo započelo.
Zahtjev drugova iz ZVĆ da se smjeni predsjednik sudskog vijeća, odbacilo je isto vijeće i zadržalo istog suca.
Na ročištu je drug George Polydoros pročitao izjavu u kojoj kaže da sudac nije primjeren da vodi ovo suđenje, pozivajući se na brojne epizode u kojima je sudac prijetio optuženima i ismijavao ih, te na činjenicu da ustraje na vođenju procesa bez advokata. Drug je između ostalog rekao i: "Što učiniti s predstavnicima pravosuđa koji su osudili i strpali u zatvor mog brata, majku Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te suprugu posljednjeg? Mi ne znamo, ali anarhistička urbana gerila pronaći će odgovor."
Preispitan je i zahtjev advokata ZVĆ da se Olgi Economidou i Gerasimosu Tsakalosu dozvoli povratak u sudnicu. Drugovi su izbačeni na neodređeno iz sudnice na prethodnom ročištu nakon što su izvrijeđali suca i bacali predmete na njega. Sudac je odbio zahtjev i drugovima nije dozvoljen ulazak u sudnicu.
Nakon svega navedenog, drugovi iz ZVĆ, Panagiotis Argyrou, Michalis Nikolopoulos i Giorgos Nikolopoulos pljunuli su na suca i bacili mu knjigu u glavu, te je zatim i njih udaljila iz sudnice interventna policija. Zatvorenik Fabio Dusco, optužen za pružanje pomoći pri pokušaju bijega, također je napustio sudnicu u znak solidarnosti s drugovima iz ZVĆ.
Solidarne osobe prisutne na ročištu koje su izvikivale parole kao "strast za slobodom je snažnija od svih kaveza" također su udaljene iz sudnice po nalogu suca, te se suočili s policijom na hodnicima.
Sudac je odlučio da nastavi suđenje iza zatvorenih vrata, bez prisutnosti optuženih i bez prisutnih solidarnih drugova, kao što je od samog početka i želio kako bi mogao osuditi optužene i članove njihovih obitelji bez ikakvih prepreka.
...

Odlučili smo napasti Nacionalni Institut za imigraciju kao znak sjećanja na druga Mauricia Moralesa, a nema boljeg načina od širenja sukoba i podsječajući da se napadi ne prekidaju ni smrću jednog druga ni zatvorom brojnih drugih koji su ostavili po strani dijalog i strah te su odlučili izravno i u potpunosti napasti sistem dominacije; preuzimamo odgovornost za ovaj napad, i kao oblik solidarnosti s drugovima Natalijom Collado i Javierom Pinom, koji iščekuju izricanje kazne.
ZATVOR NEĆE ZAUSTAVITI NAPADE
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Ovog popodneva su zatvorenici Fabio Dusco i Tony Nebu podmetnuli požar na izolacijskom odijelu, gdje se nalaze, u znak protesta protiv izolacije, ALI i zbog maltretiranja kojima su podvrgnuti posljednjih deset dana zbog njihovog navodnog premještaja. Dirigenti tih maltretiranja su tužiteljica V. Marsioni, koja je, osim što je priznala da se Dusco nalazi protuzakonito u izolaciji, rekla: "dobro ti je ovdje... zašto prosvjeduješ?", i narednik V. Lambrakis, koji mada je stalno obećavao da će prekinuti tu besmislenu izolaciju, na kraju dozvolio da dani jednostavno prođu..
Čim se požar razbuktao na odjelu politički zatvorenici s prizemnog odjela izašli su u dvorište i zapalili madrace u znak podrške. Dim je izazvao probleme na drugom katu, gdje se nalaze zatvorenice, koje su također izašle u dvorište. U muškom zatvoru Korydallos 1. i 4. odjel pridružili su se mobilizaciji i ostali izvan svojih ćelija.
Na koncu su panduri stigli u zatvor i premjestili dva zatvorenika u zatvor Trikala i Grevena. Obvezali su se da neće vršiti nasilje nad dvojcom zatvorenika i u 10:30 su premješteni. Istovremeno su se zatvorenici s 1., 4. i prizemnog odjela vratili u svoje ćelije.
Navedeni razvoj događaja, s ovim završetkom, može pridonijeti razmatranju o dinamikama mobilizacije, koje bi se trebale razvijati u zatvorima, daleko od ispraznih oduševljenja i defetističkih silogizama.
SVE SE NASTAVLJA
...

Bilo je prilično kratko, sudac je postavio pitanje jezika na kojem će se suđenje odvijati. U biti, svi potencijalni krivci nisu ništa izjavili na ispitivanjima, ali većina njih i nema ništa za reći... na nizozemskom! Dok se procedura nastavila na francuskom...
Ne znajući kako riješiti taj "problem", sastanak sudskog vijeća je odgođen.
Do sada nije zakazan novi datum.
Tako su svi optuženi ušli u novu fazu "pravosudne privremenosti".
Sada je na nama da držimo na oku čitavu ovu priču - bez alarmizma ili katastrofizma - kako ne bi dozvolili pravdi da krišom odradi svoj posao bez iskazivanja solidarnosti tim drugovima.
K tome, mada se optužbe odnose na par godina unazad, svijet se nije toliko izmijenio i uvijek je vrijeme za pobunu! Da li zbog trenutnih pobuna u zatvorima, zbog sramotnog zakona poznatog pod imenom "45 sati", zbog prosvjeda u centrima za imigrante, zbog sve gorih uvjeta života ili zbog svakodnevnog ponižavanja koje nameće dobar moral...
Razloga i šansi ima napretek.
Solidarnost u borbi.
Izvor: Act For Freedom Now!
BRUXELLES [BELGIJA]: 12 ANARHISTA I ANTIAUTORITARNIH OPTUŽENO ZA TERORIZAM
U utorak 10. maja 2016. sudsko vijeće će odlučiti da li smatraju shodnim nastaviti i održati sudski proces za terorizam protiv 12 anarhista i anti-autoritarnih.
Od 2008. do 2014. belgijska država je sprovela široku istragu mnogostruke borbe, u kontekstu borbi protiv centara za imigrante, granica, zatvora i svijeta utemeljenog na vlasti i izrabljivanju.
...

Na španjolski konzulat u Munchenu bačeno je nekoliko boca ispunjenih bojom u znak otpora protiv današnje represije španjolske države - međunarodna solidarnost i napad!
Solidarnost s Monicom, Franciscom i s nedavno uhapšenim drugom u Barceloni!
Izvor: Chronik

Ljeto 2016.
Kada se nađeš iza rešetaka, izoliran od ostatka zatvorske populacije, svakodnevni život postane težak u tako malom prostoru, gdje su društvo i njegove uloge intenzivniji, a prilagođavanje postane svakodnevna borba za opstanak, kako te ne bi njegov moral izbrisao i njegova čežnja potrošila. Lopovi, šverceri drogom i ubojice interioriziraju državu, njenu moć i njen autoritet.
Pokušavam opstati bez da izdam sebe, bez obzira na izolaciju koju policija nameće. Nismo uopće tako različiti, samo što lanci koji njih svezuju ne želim da i mene odvuku, kako tenzija ne bi postala rutinska. Život se sastoji od mnogo više stvari koje riječi mogu opisati, ali kada se pretvori u određeni program buđenja, hranjenja i spavanja borba protiv ustaljenog poretka započinje apstraktnim idejama i sjećanjima. Započinje potragom za sitnim detaljima ili gestama iskrenosti, koje nisu još kontaminirane natjecanjem između siromašnih, pošto su zidovi ogromni, kao rešetke i lokoti, a nalaze se u rukama fizičkog neprijatelja. I sve više širi svoju moć, a ja strpljivo čekam pravi trenutak za oslobođenje, na taj način pronalazim teoriju i praksu u samom životu.
...

"Dosta nam je"
U utorak noć 26. aprila napali smo policijsku stanicu molotovljevim koktelima.
Nećemo vam više lagati.
Dosta nam je.
Umorni smo od slušanja da će "sutra biti bolje".
Umorni smo od građanskih pokreta.
Umorni smo od spektakla drugačijeg mišljenja, gdje se strah uvlači u stomak a rezignacija u glavu.
Umorni smo da gledamo na internetu "mjesta gdje se sukob podijelio" ili od masturbacije ispred snimaka sukoba na youtubeu.
Umorni smo od prevaljivanja 600 km da bi učestvovali u jednoj divljoj povorci.
Izgleda da je to postao novi sport. Ili još gore. Novo zanimanje.
Profesionalni pobunjenici društvenih pokreta.
Baš zgodno za životopis jednog aktivista.
Umorni smo bacanja par boca ili od izvrtanja kontejnera nasred ulice, i od policijskih suzavaca, da bi to kasnije nazivali pobjedom.
Umorni smo da izigravamo sretne osobe kada se u biti ništa ne dešava.
Umorni smo da hinimo slogu.
Umorni smo da hinimo kako nas uopće nešto briga o zakonu El-Khomri [zakon o reformi rada, kojeg je uvela Hollandeova vlada, a protiv njega ustali brojni sindikati, nap.prev. na talijanski].
Nismo čekali indignadose 2.0 da provedemo koju besanu noć.
Baš moramo to reći.
Nestrpljivi smo.
Ne shvaćamo zašto bi trebali planirati sastanak s Moći da bi se sukobili s njom, dok nas okružuje sve više uniformi i pacifista-pandura.

Učinili smo to iz zadovoljstva.
Učinili smo to da bi označili jedan rascjep.
Zato što smo sretni i bijesni istodobno.
Ne želimo više biti tamo gdje nas čekaju.

Želimo poslati jedan dvostruki borbeni zagrljaj.
Prvi Moniki i Francisku u Španjolskoj.
Drugi drugovima u Bruxellesu koji još proživljavaju represiju zbog terorizma.
Naša solidarnost je napad, naš zločin sloboda.
Do skora
...

Sve po planu. Sigurno, mirno i brzim korakom približili smo se mjestu odabranom za napad. Napali smo nakon ponoći, u srijedu 27. aprila 2016. zapaljivom bombom iz kućne radinosti, sastavljene od kanistra benzina i petsto grama polistirola, uz što smo dodali i dvije boce butana/propana kako bi nanijeli više štete glavnom ulazu Doma Umirovljenih Žandara [nap.prev. na talijanski: Žandarmerija je čileanska zatvorska policija], u ulici Jose Toribio Medina 72.
Napadamo zato što smatramo da je neposredan i destruktivan napad na lakeje moći uvijek nužan i hitan. Uvjeti su uvijek pravi, iako nisu pogodni. Ne marimo za čekanja i mjere u trenutku djelovanja, one nisu dio borbenog arsenala.
Rad navedene institucije nije naivan, ne radi se izrabljivanim osobama koje se žele afirmirati nad drugima. Radi se o bijednom brlogu osoba žednih moći, zaljubljenih u položaj i uniformu, koja im dodjeljuje imunitet. Predstavljaju najniži i najomraženiji dio Društvenog Poretka, servilnog čuvara, krvnika i javnog neprijatelja Slobode, koji ne shvaća ni lanac čiji je on sam dio, ali je sposoban zatvarati ljudske živote i osjetiti se zbog toga superioran i častan. Zatvorski stražar voli svoj posao, identificira se s njim i zato zaslužuje sav naš nasilni prezir. Uvijek neprijatelji, kakav god bio njihov položaj.
Neće pronaći mir u svojim zatvorima, uredima ili umirovljeničkim klubovima.. ne zaboravljamo... nikada nećemo zaboraviti.
Pozdravljamo intenzivnim plamenom zavjere sve koji ne posustaju premda su zatvoreni, Nataly, Tato, Monicu, Francisca, Juana i sve druge zatvorenike moći.
Prihvaćamo uspješno iskustvo zatvorskih borbi drugova Juana, Marcela i Freddyja. Anarhistička djela, tako često ocrnjena kao sektaška, u krajnjoj analizi, su jedina koja nadilaze ideološko polje i usuđuju se izaći na ulicu.
Naše djelo, sa srcem u grlu, je obasjano osmijehom Mauricia Moralesa, druga koji je ostavio dubok trag u svima nama. Ovdje je, u našoj suučesničkoj krvi.
...

U noći između 23. i 24. aprila napadnut je grčki konzulat. Na fasadu je bačena boja i zapaljen je kontejner.
Zapalimo zatvore i društvo kojem su potrebni!
Ako je sloboda zločin, budimo svi zločinci...
Solidarnost sa svim zatvorenicima
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Odgođeno je za 24. maj suđenje protiv druga iz Genove, optuženog za poticanje na zločin, s otežavajućom okolnosti u svrhu terorizma (čl. 414 k.z.) zbog jednog solidarnog teksta s počiniteljima napada na izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija
Tekst plakata:
UTORAK 24. MAJA U 10.00 SATI
PRISUSTVO IZ SOLIDARNOSTI S CARLOM
NA SUDU U GENOVI

Optužen za poticanje na zločin u svrhu terorizma po članku 414 k.z. zato što je javno kritizirao osobe koje su se javno distancirale od napada na tadašnjeg izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija, kojeg su u nogu ranili anarhisti Nicola i Alfredo 7. maja 2012.
Jasna je namjera države da obeshrabi i ušutka izražavanje solidarnosti i podržavanje borbe.
Slični procesi odvijaju se duž Italije: sudac u Perugi osudio je tri anarhista zbog objavljivanja časopisa "KNO3"; jedan anarhist iz Rovereta osuđen je zbog članka protiv kapetana karabinjera, Pierpaola Sironija; protiv dvojce, tada u zatvoru, sud u Bologni bio je pokrenuo istragu zbog jedne izjave izašle iz zatvora; nedavno je protiv anarhista iz Palerma podignuta optužnica zato što su lijepili plakate protiv radara i antena MUOS-a te u znak solidarnosti s Nicolom i Alfredom; dok je u Udinama otvorena istraga za širenje plakata solidarnosti s Nicolom i Alfredom te protiv policije.
Da bi i dalje tvrdili da se tko živi od rata, kao poduzeće Finmeccanica i njene sestrinske tvrtke, neće nikada moći zaštiti od oružja kritike i od kritike izravnog napada.
Da bi naglasili da nijedan ad-hoc zakon neće moći prekinuti širenje solidarnosti s onima koji napadaju Moć i njene planove smrti i izrabljivanja.
...

Proces protiv Zavjere Vatrenih Ćelija - pravosudni, zakonski i represivni potezi države protiv ove anarhističke organizacije - traje već 7 godina, i još dalje se vodi.
20. aprila 2016., nakon 7 godina (od prvog hapšenja 2009.), 22 druga suočit će se s drugostupanjskim suđenjem u zatvoru Korydallos, Atena. Uz Zavjeru Vatrenih Ćelija bit će suđeno i drugim drugovima - dvostruki "ZVĆ proces" političkog-pravosudnog skupa koji će dodijeliti divovske razmjere njihovom sudskom udaru na anarhiste.
Žalbeno suđenje koje započinje 20. aprila tiče se:
1) slučaja Halandri (tri suđenja na prvostupanjskom)
2) slanje paketa bombe u novembru 2010.
3) hapšenja u Nea Smyrniji, Atena, u decembru 2010.
4) hapšenja petero članova ZVĆ u Volosu u martu 2011.
5) vatrenog okršaja s policijom u Pefkiju, Atena, u maju 2011.
6) hapšenja za dvostruku pljačku u Velventosu, Kozaniju u februaru 2013.
U još jednoj pravosudnoj inovaciji ne samo da će drugovima kojima je suđeno na prvostupanjskom sudu za navodno pripadanje organizaciji i samim članovima ZVĆ biti ponovno suđeno na žalbenom sudu, nego i šestorici optuženih za pljačku u Velventosu: Nikos Romanos, Yannis Michailidis, Dimitris Politis, Andreas-Dimitris Bourzoukos (koji je preuzeo odgovornost za dvostruku pljačku), Argyris Ntalios and Fivos Charisis (koji negira svoju upletenost). Na prvostupanjskom sudu šestorica drugova je u potpunosti odriješena krivice za navodno sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija, te njihov slučaj ni ne spada u sramotni "antiterositički" zakon 187A.
No, značenje ove policijske-pravosudne inovacije nije samo obično spajanje naizgled i praktički nepovezanih slučajeva. Ako pogledamo optužbe vrlo lako ćemo shvatiti što se dešava i nadasve zašto se to dešava.
...

Prošle nedjelju u noć (24. aprila) jedna je osoba uhapšena u Hagu zbog sumnje da je ljepila anarhističke zidne novine. Optužena je za poticanje protiv vlasti, na nasilje i za ljepljenje plakata. U četvrtak će biti izvedena pred istražnog suca koji će odlučiti da li će biti otpuštena ili premještena u pritvor.
Prethodnog tjedna anarhisti su podijelili na stotine zidnih novina u kvartovima Transvaal i Schilderswijk, te na drugim mjestima u gradu. Prvi broj zidnih novina govori u lanjskoj pobuni na području Schilderswijka, kada je na tisuće ljudi prosvjedovalo danima protiv policije i države nakon ubojstva Mitcha Henriqueza, kojeg je zadavila policija. Henriquez je još jedna žrtva policijskog rasističkog nasilja u Haagu. Mjesecima nakon pobune policija i dalje hapsi lanjske pobunjenike.
Sada kada je je još jedna osoba završila u zatvoru, a izgleda da bi ga tužilaštvo vrlo rado zadržalo što duže moguće na temelju sumnje za širenje plakata, izražavanje naše solidarnosti je jedina stvar koju možemo učiniti. Solidarnost kroz djela.
Na donjem linku možete skinuti anarhističke zidne novine. Štampajte i širite, ili izrazite solidarnost na bilo koji mogući način.
Download: Anarchist Wallpaper
Zaustavimo represiju! Solidarnost sa zatvorenicima!
Srušimo policiju i državu! Dug život anarhiji!
...

U ranim satima 23. aprila postavili smo eksplozivnu napravu ručne izrade u prostore CORTV Oaxaca, medijskog/manipulativnog TV-kanala u službi države.
Uzimajući u obzir val represije protiv anti-autoritarnih koji se posebno usredotočio na anarhistički pokret, poduzeli smo navedenu akciju kao poziv na širenje napada protiv onih koje smatramo našim neprijateljima.
Prepoznajemo različita lica onih koji nas osuđuju na život bijede i ugnjetavanja, i njihovih suradnika.
Ovaj put je to bio medij masovne komunikacije, poznat kao sredstvo moći nad društvenim otuđenjem i neophodan dio represivnog okvira različitih nedavnih operacija protiv anarhističkog pokreta, postižući ulogu kriminaliziranja naših drugova i njihove borbe.
Naš cilj je slomiti društveni mir, zaoštravajući konflikt te šireći pobunu.
Solidarni smo s našim zatvorenim i palim drugovima, u ovom ratu, te im šaljemo bratske zagrljaje, te želimo da osjete vatru i akciju.
Za Fernanda Barcenasa, Monicu Caballero, Francisca Solara i sve anarhističke i anti-autoritarne zatvorenike.
SMRT DRŽAVI!
DUG ŽIVOT ANARHIJI!
Neformalni Anarhistički Pojedinci

...

Prvo ročište od početka operacije Feniks održat će se u praškoj gradskoj sudnici češke republike 26. i 27. aprila. Sudit će se Igoru Ševcovu, anarhistu optuženom za napad na dom ministra obrane.
Tokom tog navodnog napada ništa nije oštećeno i nitko nije povrijeđen. U trenutku događaja - kojeg je ministrov sin naveo u svom prvom svjedočenju - Igor se fizički nije mogao nalaziti u blizini kuće.
Više informacija o slučaju u brošuri "Feniks se nije uzdigao iz pepela" na str. 5.
Igor je već proveo 3 mjeseca u pritvoru, a od septembra 2015. nalazi se na uvjetnoj slobodi. Dio "dogovora" je da Igor ne može napustiti Češku te da se jednom tjedno mora javljati u ured za uvjetnu slobodu.
Mogu ga osuditi na 15 godina zatvora.
Povedite prijatelje i dođite podržati druga, anarhista i velikog prijatelja Igora u sudnici!

Solidarnost je naše najjače oružje!
...

Jula 2015. naša prijateljica i drugarica uhapšena je tokom kontrole pasoša na grčko-bugarskoj granici. Europski nalog za uhićenje protiv nje izdalo je tužilaštvo u Aachenu, Njemačka, 24. juna 2015. U Koelnu je bila zatvorena pod "U-haft" režimom (Untersuchungshaft) zbog njene navodne upletenosti u oružanu pljačke banke koja se odvila prije dvije godine (2013.). 02. decembra 2015., nakon mjeseci istrage, tužilaštvo ju je i službeno optužilo za pljačku banke, uzimanje taoca i posjedovanje oružja. 16. decembra sud je pozvao zatvor da je otpusti pošto će biti oslobođena svih optužbi, budući da "dokazi" koje je istraga proizvela tih mjeseci nisu bili dovoljni da je izvedu pred sud.
Kada smo pisali tu izjavu glede zatvaranja i otpuštanja naše prijateljice nadali smo se da će biti posljednja. Nažalost njemački panduri se nisu složili i odlučili su uložiti žalbu na njeno otpuštanje. Zbog čega je, nakon što je obični sud odbacio slučaj, viši sud odlučio da ga ponovno otvori. Što znači da nakon što je provela gotovo šest mjeseci u pritvoru, naša prijateljica i drugarica se sada nalazi vani čekajući suđenje. Još nije jasno kada će se održati suđenje. Unatoč brojnim očajničkim pokušajima tužilaštva za izdavanjem novog naloga za hapšenje - trenutno čekamo odluku višeg suda na još jednu žalbu - ona se još nalazi vani uz nas.
No, u srijedu 13. aprila isto tužilaštvo je naložilo brojne pretrese u Barceloni koji su se okončali hapšenjem još jedne drugarice; rečeno je da je sudjelovala u pljački banke počinjenoj u Aachenu 2014. Jasno je da su njemačke i španjolske vlasti odlučile udružiti snage na ovom projektu represije protiv anarhista na europskom području, koje podržavaju poslušni psi medija.
Kao i očekivano, mediji trljaju ruke i isprepliću "obično krivično djelo" s anarhistima. Što nas ne iznenađuje, pogotovo u vrijeme represije protiv svega subverzivnog.
...

Noć u gradu... Dok je posljednjih tjedana na stotine pandura vršilo opsadu ulice Rigaer te maltretiralo osobe, upadalo u domove i u kolektivne prostore, bijeli okovratnici, odgovorni zločinci, susreli su se u Berlinu Mitte da odluče s predstavnicima oružane industrije, s delegatima raznih krvnika mučitelja različitih zemalja i s političarima čitave europske zone kako još bolje haračiti te vršiti druge represalije.
Kao mali znak solidarnosti sa svima koje napada taj stroj, a i kako bi iskazali naš plameni bijes protiv odgovornih, u noći 26. februara napali smo požarom i bojom antiterorističku agenciju federalnog kriminalnog ureda.
Na uobičajen lažovski način panduri su govorili o pet molotova od kojih se navodno samo jedan zapalio, a ulizička štampa je naravno radosno prenijela istu verziju.
Bacili smo 7 boca ispunjenih dizelom i benzinom, sve su pogodile metu i veselo zapalile zidove i jedna vrata zgrade. Ukrasili smo naše umjetničko djelo bojom bačenom na fasadu i čavlima s četiri šiljka za svinje koje bi nas pratile. Šteta što cement ne gori... ali i ta vatra je bila jedna mala svjetlost u noći inače crnoj kao katran.
Solidarnost s Friedel54, s Rigaer94, M99 i sa svim projektima u opasnosti!
Čitav svijet mrzi policiju!
...

Krajem 2008., tokom hajke koju je pokrenula policija zbog nemira u Grčkoj nakon ubojstva Alexisa, belgijsko federalno tužilaštvo pokreće istragu protiv nekoliko anarhista i antiautoritarnih. 2010., na temelju jednog popisa djela koja policija pripisuje "anarhističkoj sredini" i dok se razvijala borba protiv izgradnje još jednog centra za migrante u Steenokkerzeelu, istražna sutkinja Isabelle Panou postavljena je na čelo istrage koja već ulazi u okvire antiterorizma. U maju, a zatim i u septembru 2013., u kontekstu iste istrage, izvršeno je desetak pretresa domova i anarhističke biblioteke "Acrata" u Bruxellesu. Radi se o prvoj antiterorističkoj istrazi. Istragu sprovodi antiteroristička jedinica federalne sudske policije, koja će se najprije oslanjati na Državnu sigurnost, zatim na vojnu Opću službu za informaciju i sigurnost te na različite antiterorističke organe drugih europskih država. Istraga je okončana 2014., da bi danas dospjela čak do parlamenta, zbog optužbe protiv dvanaestoro anarhista i antiautoritarnih. Nakon rasprave o legalizaciji posebnih metoda istraživanja korištenih tokom istrage (praćenja, telefonska prisluškivanja, prisluškivanja putem aparata postavljenih u domove, službeni pretresi, pokušaji infiltracije, nadzorne kamere ispred domova i unutar, barem, jednog doma) u oktobru 2015., spisi su poslani u parlament koji će 10. maja 2016. odlučiti da li će se otvoriti suđenje, i za koja krivična djela.
...

U srijedu 13. aprila, u pet sati ujutro, započela je operacija katalonske policije Mossos d'Esquadra, pretresom dva doma i jednog skvota u četvrti La Salut, "Blokes Fantasma", dok je oko dvadesetak stanara zadržano na policiji dvanaest sati.
Osim haračenja i uništavanja kojima su popraćene sve policijske pretrage, u ovoj je operaciji uhapšena i jedna drugarica, već uhićena u kontekstu operacije Pandora, i za koju je 11. aprila izdan europski nalog za uhićenje na temelju optužbe za sudjelovanje u eksproprijaciji banke u Njemačkoj.
Nakon njenog premještaja na Španjolski nacionalni sud, sudac Eloy Velasco naložio je istražni zatvor te je premještena u zatvor Soto de Real. Pošto je već optužena u sudskom procesu Pandora (u pripremi) i budući da je izrazila želju da ne bude izručena Njemačkoj, obrana se pozvala na "uvjetovanost" europskog naloga za uhićenje, tražeći da bude zadržana u pritvoru u španjolskoj državi dok je u toku navedeni proces. U maksimalnom periodu od dva mjeseca (koji se može produžiti na još jedan) Visoki sud bi trebao odlučiti da li će izručenje naše drugarice njemačkim vlastima biti privremeno suspendirano ili ne. Iz njemačke štampe doznajemo da je povezuju s eskproprijacijom koja se odvila prije dvije godine u gradu Aachenu, tokom koje je, opet po riječima štampe, napadačka grupa odnijela značajnu svotu novaca iz banke, bez ranjavanja i nanošenja osobnih šteta.
...

"22. mart - Arese (Milano). Zapaljene dvije antene mobilne telefonije. Napasti sistem telekomunikacija i društvo kontrole. Solidarnost i suučesništvo na djelu s anarhističkim zatvorenicima."
Izvor: informa-azione

Moderno kapitalističko društvo je društvo kontrole.
Zato što se sistem bavi beskonačnim i totalnim pokušajem održavanja normale svakodnevnog društvenog života. U takvim uvjetima kontrole tehnologija nadzora mora biti prisutna, pošto je tehnološki razvoj izravno povezan s progresom autoriteta i njegovog načina nametanja.
Država i kapital, kao aktivni korisnici tehnologije, oblikuju taj oblik nadzora u svrhu profita i svojeg vlastitog budućeg nametanja. Od nadzornih kamera u velikim gradovima i javnim prijevozima za sigurnost onih "koji ništa ne skrivaju" (i zato radije sve pokazuju) do telekamera na radnim mjestima kako bi se "osigurala" produktivnost i normala u potrošačkim procedurama. I od novih biometričkih osobnih iskaznica do osobnih dosjea svih nas, kreiranih na temelju posjećivanja internet stranica, preferenci, slušane glazbe, pročitanih knjiga, financijskih transakcija, informacije koje pohranjuju razne velike kompanije koje su identificirale veći dio naših života s ciljanim oglasima i promocijom proizvoda za potrošnju.
...

Smatramo da nije potreban nikakav posebni razlog za destruktivno djelovanje koje manifestira mržnju i bijes protiv jednog od najstarijih mehanizama represije koje je ljudsko krdo stvorilo, da bi i on postao još jedno jamstvo sigurnosti i stabilnosti. K tome, kako bi mogla stoljeća represije, kazni, krivice, nemilosti i nametanja biti ukorena i dobro analizirana u jednoj jedinoj izjavi o preuzimanju odgovornosti? Trebali bi nam brojni tomovi knjiga da izložimo samo i najmanji dio dokaza te degeneracije života koja se zove religija, koja je uvijek promovirala slabost, rezignaciju, teror, izumiranje i izobličavanje, besramno sramočeći kroz vlastiti paradoks život i njegove pobornike, šireći svukud klicu krivice, protiv budućosti, i doprinoseći stvaranju amputiranih vjernika koji su voljni kleknuti pred svakim propovjednikom istine i štovati bič grijeha.
Kroz ovih nekoliko riječi svatko može shvatiti religijski doprinos u uspostavi autoritarnih društava i masovnog života koji se razvija duž kolosijeka svakidanšnjeg života nesigurnih osoba, odvojenih od vlastitih želja i strasti, osuđenih da nose teret svetog ideala, koji je uveden božanskim primjerom neporecive logike, koja u nastavku predstavlja maternicu današnje znanstvene doktrine... Osim toga, bitan doprinos svake religije u stvaranju oholosti i apatije jednostavno ne može ostati u sjeni, pošto božanstvena tvar koja proizlazi iz religioznih osoba kao jednosmjerna ulica može rasti samo uz dodijeljivanje i zastupanje.
Zato je napad na vjerske strukture sastavni dio sveopćeg rata koji vodimo protiv postojećeg sistema. Rata s posljedicama s kojima su se drugovi, na različitim mjestima i periodima, suočavali i još suočavaju... Neki od tih drugova su Monica Caballero i Francisco Solar, osuđeni zbog bombaškog napada na katedralu El Pilar u Zaragozi. Želeći izraziti naše suučesništvo sa zatvorenim drugovima razbili smo prozore i podmetnuli požar u dvije crkve:
- manastira Svih svetaca u Kallitheji
...

u srijedu navečer 30.03.2016. zapaljena su dva vozila ispred zidova zatvora Saint Gilles: jedan veliki auto u vlasništvu euro-parlamentaraca i jedan luksuzni auto u vlasništvu jednog službenika NATO-a.
Protiv militarizacije Bruxellesa, za slobodu.
Solidarnost s anarhistima Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Preuzimamo odgovornost za napad požarom, 29. marta. Zapalili smo dva vozila zaštitarske tvrtke "Securitas". Ovim napadom želimo iznijeti na svijetlo suradnju između "Securitasa" i poduzeća za nuklearnu energiju "Fennovoima", koje je poznato po uništenju okoliša.
1. aprila "Securitas" će preuzeti nadgledanje gradilišta u Hanhikivenniemi, gdje bi trebala biti izgrađena nuklearna elektrana.
Ovim požarom zaželjeli smo dobrodošlicu Fennovoimi!
Želimo poslati našu solidarnost Monici i Franciscu.
I svim zatvorenicima svijeta!
Izvor: Act For Freedom Now!

11. marta prerezali smo žice linije Avilés / Xixón u oba smjera. Žice su prerezane kod grada Villabona, gdje su uhapšeni naši drugovi Monica i Francisco, što je izazvalo pad napona na liniji i prekinulo željeznički prijevoz te dovelo do velikih kašnjenja i ekonomskih gubitaka. Cilj djela je slanje toplog revolucionarnog zagrljaja našim drugovima uoči suđenja/farse koje organizira španjolska država.
Ispisano je i nekoliko solidarnih slogana na dvjema oznakama zatvora - koje označavaju mjesto zatočeništva.
Ljubav prema slobodi i mržnja prema onima koji je oduzimaju.

Nekoliko anarhističkih pojedinaca
...

U noći između 8. i 9. marta 2016., koristeći odbačeno smeće i zapaljive proizvode, zapalili smo pročelje ureda arhitekta u Archiju, ulica Voltaire 5, u središtu Montreuila-sous-Boisa.
Na svom web-siteu Archi 5 se razmeće svojim postignućima, prošlim i budućim, među kojima se, među običnim zgradama, ističu i ovi jezivi projekti:
Zatvor u Bourge en Bressu, u Draguignanu, u Mont de Marsanu, u Rennesu, u Conde-sur-Sartheu i Vendinu, ured pravosudne policije u Cergy-Potoiseu, policijska stanica u Clichy-sous-Boisu, Viši sud u Chartresu, centar za imigrante francuske Polinezije na Tahitima.
Posvećujemo ovo djelo svima koji se bore za slobodu i protiv autoriteta, nadasve anarhistima Monici Caballero i Franciscu Solaru, koji u kandžama španjolske države, riskirajući teške presude, nisu nikada porekli ni riječ svojih ideja i svoje biti.
Zapalimo zatvore.
Zapalimo njihove graditelje.
...

"Tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne prouzrokuje samo velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze, naglašava da ne postoje granice i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza" - Riječi drugova iz Brazila u izjavi za preuzimanje odgovornosti za podmetanja požara u znak solidarnosti s Monicom Caballerom i Franciscom Solarom

Rano u subotu 12. marta detonirali smo zvučnu bombu ispred ureda za upravljanje autocestom, "Vespucio Sur", u središtu Santiaga. Odlučili smo da naša meta bude jasna i da izvršimo napad u trenutku kada nema prolaznika, zato što smatramo nepoželjnim raniti osobe koje nemaju nikakve veze s metama naših napada.
Smatramo da borba protiv civilizacije se ne treba razlikovati, ili odvajati, od borbe protiv svih oblika autoriteta. Utvrdili smo da poduzeće za upravljanje autocestom predstavlja važne arterije koje stvaraju mrežu dominacije, olakšavajući napredak civilizaciji, dok sebe obogaćuju kroz nametanje urbanizma koji služi interesima moći.
Kako sadašnjost tako i prošlost dokazuju da su se zameci iz kojih se rađa autoritet razvili u zajednicama koje su postojale prije civilizacije, a manifestirali su se u grupama koje su ostale izvan civilizacije. Zato je naša borba u srži ANTI-AUTORITARNA. Zato osjećamo potrebu da se distanciramo od samozvanih "eko-ekstremnih tendencija" koje promiču indiskriminirani napad, oprečan ideji "protiv svih autoriteta". Takve ideje nisu ni "evolucija" ni "radikalnije", nego su u biti suprotnost. Nismo zainteresirani za virtualne polemike s njima, preferiramo dijalog s našim drugovima putem djela.
Naši drugovi su oni koji se postavljaju, životom i djelima, kao neprijatelji svih oblika dominacije, i sprovode u djelo svoju solidarnost s drugovima, koji ostaju dostojanstveni i borbeni čak unutar kaveza moći.
...

U noći 9. marta postavili smo zapaljivi napravu u podružnicu banke Santander u ulici Ramiro Barcelos. Naš povod za urotu, a zatim za napad bila je solidarnost i suučesništvo s anarhistima iza rešetaka, koji unatoč brojnim danima u zatočeništvu još i dalje hodaju visoko uzidgnute glave, ponosni na svoje ideje i uvjerenja.
Kao odgovor na poziv solidarnosti s drugovima Monicom Caballerom i Franciscom Solarom organizirali smo se tako da naša želja za izražavanjem solidarnosti postane vatra koja će stići do drugova, suočenih sa suđenjem pod optužbom za terorizam, a posebice za napad na baziliku Pilar u Barceloni, za što je zatraženo 44 godine zatvora.
Ima mnogo razloga i motiva za napasti banku Santander. Na primjer, osim što predstavlja španjolsku državu (koja je otela naše drugove), na ovom su području rukovodili novcem Augustusa Pinocheta, slijedeći vojnu diktaturu u Čileu. Na koncu, te su činjenice samo detalji koji osnažuju naš bijes...
Svaka bankarska institucija koja pokušava sakriti svoje genocidne namjere "kulturnim projektima" ili nekim drugim pseudo-humanim pojmovima predstavlja sistem koji samo nadahnjuje naše gađenje.
Podružnice banke Santander ovih su dana već dva puta napadnute, u Santiagu, Čile, i u Buenos Airesu. Oba napada počinjena su u znak solidarnosti s Monicom i Franciscom. Ta tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne samo da prouzrokuje velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze te naglašava da granice ne postoje i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza.
Ovim solidarnim djelom za Monicu i Francisca, šaljemo istovremeno i pozdrave drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija i njihovim obiteljima, koji su suočeni s još jednim suđenjem. Njihova snaga nas nadahnjuje da svaki dan nastavimo tražiti vatru koja će obasjati tamu.

Srušimo zatvorske zidove.
Zapaljiva solidarnost s Monicom i Franciscom
...

U ponedjeljak 7. marta, između 2 i 4 popodne, na dan suđenja koje namjerava pokopati živote (tužiteljstvo traži 44 godine) anarhističkih drugova Monice Caballera i Francisca Solara, koji se nalaze u istražnom zatvoru već više od dvije godine, sabotirali smo nekoliko bankomata banke Santander (izvorno španjolske) čekićem, bojom i zvučnim bombama u slijedećim podružnicama:
Calle 13-32 La Plata
Boedo 805
Moreno 2300 Capital
Ostavili smo osvetniče letke za naše drugove.
S ovom gestom solidarnosti stajemo uz sve koji se suočavaju s moćnicima i njihovim svijetom.
Sloboda za Monicu i Francisco!
Ljubavi i ohrabrenja... dug život sabotaži!
Izvor: 325

Tek danas doznajemo da je pokrenuta procedura, zbog prijave jednog policajca iz udinskog DIGOS-a [poltička policija, nap.prev.], 25.06.2015., na tršćanskom sudu protiv nepoznatih osoba zbog klevete i teške prijetnje, izraženih zalijepljenim plakatima, 8. juna 2015., u središtu Udina, solidarnim plakatima s drugovima Alfredom Cospitom i Nicolom Gaiom, protiv policije.
Izvor: informa-azione

Na nekoliko profila, blogova i web-stranica vidjeli smo da je naš drug - stopostotni prijatelj i osoba od povjerenja, LUKAS BORL, optužen za suradnju s nacistima i pandurima. A netko je pokrenuo i LAŽNI Facebook profil pod Lukasinim imenom. Sve to je ČISTA LAŽ! Te lažne informacije vjerojatno šire panduri ili poduzetnik Vladimir Krulec. Krulec je već dugo vremena u sukobu s lokalnim anarhističkim pokretom jer on i njegova firma ne isplaćuju plaće radnicima i bijesan je zbog sabotaža počinjenih nad njegovim vlasništvom.
Lucas Borl već mjesecima živi u ilegali zato što je za njim izdana potjernica. Policijske web-stranice češke policije kažu da je opasan i naoružan.
No, on nije nikada nikoga ozlijedio, i to dokazuje koliko ga policija želi diskreditirati i otežati mu život što više moguće. Lažna informacija da Lukas Borl cinka za policiju je vjerojatno objavljena kako bi već ionako tešku životnu situaciju našeg druga učinila još težom, ili da bi nadgledali kako anarhistička mreža komunicira. Želimo sve osigurati da se radi o laži i o dijelu strategije koju policija vodi protiv njega, protiv anarhista, antiautoritarnog pokreta i međunarodne solidarnosti, koja je dokazala da je jača od policijske represije.
Molimo vas da objavite i podijelite ovaj tekst, kako bi preduhitrili krive informacije koje mogu naškoditi "slobodi" i životu ne samo samo Lukasa Borla. Kako bi provjerili ovu informaciju možete posjetiti antifenix.noblogs.org - sestrinski web-site češkog anarhističkog crnog križa, fokusiran na današnji val policijske represije u Češkoj, zvan operacija Feniks.
Solidarno.
Anarhisti iz Češke.

...

24. oktobra 2015. objavljen je jedan moj tekst na web-siteu Association of Alerta, u kojem sam iznio slutnje oko mojeg budućeg hapšenja i zatvaranja. Te su slutnje postale razlog mog nestanka iz perspektive državne moći. U manje od mjesec dana moje su sumnje potvrđene. 12. novembra 2015., po riječima policijskog web-sitea, potvrđeno je da me traže, kao što možete vidjeti ovdje: Češka policija.
Iz carstva pretpostavki prešli smo, dakle, u carstvo činjenica. Sada je potvrđeno da sam pod policijskom istragom. Ne znam što bi to točno za mene trebalo značiti i što će se desiti. Ne znam za što sam optužen. No, siguran sam da dok uživam u mojoj slobodi, policija bi me radije vidjela zaključanog u kavez, koji nazivaju zatvor.
Unatoč činjenici što moji neprijatelji misle da se sakrivam u nekoj rupi, to zasigurno nije tako. Slobodno se krećem raznim zemljama i gradovima. Svjestan sam rizika kojima se izlažem. No, ne mogu biti siguran da su i svi drugi svjesni tih rizika. Zato, molim vas, poštujte slijedeće:
Ako ste me vidjeli. Nije bitno tko, gdje i kada. Pravite se da me niste vidjeli i nemojte ni čak pričati o tome. Ikada! Ako pričate s nekim tko kaže da me vidio, pokušajte ga uvjeriti da ne priča o tome. Ali, nemojte to činiti putem telefona ili interneta.
Ako ne bi poštovali taj zahtjev, bilo bi vrlo neodgovorno s vaše strane i moglo bi dovesti do vrlo tragičnih posljedica. U najgorem slučaju moglo bi se smatrati jednim neprihvatljivim doušništvom.

Opasan i naoružan
Na policijskoj web-stranici, kraj moj slike i rubrike "opasan" i "naoružan" stoji "DA". I moram to još jednom ponoviti. Da, opasan sam i naoružan!
...

USTANIČKA SOLIDARNOST
S MONICOM CABALLEROM
I FRANCISCOM SOLAROM

Od 8. do 10. marta vodit će se suđenje protiv dvoje
drugova, optuženih za bombaški napad
na baziliku Pilar, simbol
crkvenog fašizma i vlasti,
u španjolskoj državi.
Širimo solidarni napad
širom svijeta djelima pobune protiv
moći civilizacije.

DIREKTNA AKCIJA
AUTONOMIJA
SOLIDARNOST
INTERNACIONALNOST

FAI - Neformalna Anarhistička Federacija
IRF - Međunarodni Revolucionarni Front
Izvor: Act For Freedom Now!

U vezi međunarodnog poziva na solidarnost s Monicom i Franciscom, šaljemo ovih nekoliko riječi, napisanih našim suučesničkim srcima...
Od 8. do 10. marta održat će se suđenje protiv drugova Monice Caballero i Francisca Solara, na Vrhovnom sudu u Madridu. Optuženi su za podmetanje eksploziva u baziliku Pillar u Zaragozi. Izjavu o preuzimanju odgovornosti potpisao je "Ustanički komando Mateo Morral", koji po riječima optužnice pripada Koordiniranim Anarhističkim Grupama, odnosno španjolskom odredu Neformalne Anarhističke Federacije (FAI/IRF).
Hapšenje Monice i Francisca, 13. novembra 2013. predstavljalo je samo početak niza antianarhističkin ekspedicija španjolske države (Operacija Pandora, Operacija Pinata). Njihove mete bili su prijatelji i drugovi dvoje zatvorenih anarhista, te anarhistički kolektivi i skvotovi. Uhapšeno je više od 40 osoba.
28. oktobra 2015. španjolske su vlastiti odlučile produžiti ostanak Francisca i Monice za još dvije godine, usred stalnih premještaja, u pritvorskom režimu FIES3 (specijalni zatvorski uvjeti). Javna tužiteljica je već predložila 44 godine zatvora za svakoga, kada je u svojom zlobnom izlaganju, koristeći se međunarodnom teror histerijom, nakon ISIS-ovog napada na Pariz, usporedila anarhističke ćelije s djelima džihadista!!!
Monica i Francisco su se već nalazili na "crnoj listi" vlasti, pošto su već bili u čileanskom zatvoru zbog "Slučaja Bombas"...
Mi nismo advokati da bi govorili o dokazima tog slučaja... ali znamo da je bomba u crkvi oslobađajuće djelo... Svaki hram je spomenik porazu Čovjeka.
Na tisuće strašila u haljama zgrću brdo para uspavljujući poslušne mase vjernika. Prodaju mjesto u njihovom lažnom raju, dok se oni sami voze u limuzinama, privatnim avionima i luksuznim jahtama.
Nude mrvice filantropije; a istovremeno su njihovi privatni bankovni računi natrpani novcima u istim onim bankama čije dionice posjeduju...
...

Izjava dobivena 11. februara 2016.
Prenosimo nekoliko riječi anarhističke drugarice Monice Caballero u vezi logike i funkcioniranja odjela poštovanja (m-R) u višestrukim zatvorima španjolske države. U svrhu neposredne kontrole zatvorenika i uz preventivnu izliku "rješavanja" tenzija između pojedinaca u-prisilnom-suživotu, ti odjeli u stvari imaju cilj da izbjegnu ozbiljne probleme između zatvorenika i institucije, blokirajući pobunjenički impuls ili ponašanje koje dovodi u pitanje nametnutu slogu. I radeći na temeljima podvrgavanja pravilima i protokolima za održavanje reda, traže sudjelovanje i suradnju s logikom "izvana", pošto je projekt zatvora vitalni dio sistema u svojoj cjelini, kroz koje on reproducira iste oblike postojeće Dominacije.
Podsjećamo i da će se Monici Caballeru i Franciscu Solaru suditi 8., 9. i 10. marta na madridskom ogranku Nacionalnog suda. Kao i u svim tim procesima dugogodišnjeg istražnog zatvora, kroz koje su prošli dostojanstveno i dosljedno, drugovi su i u ovom slučaju sami. Sva naša mržnja policiji i sucima, i sistemu koji štite, i sva naša revolucionarna borbena ljubav našim drugovima i svima koje progone i zatvaraju države. Neka solidarnost uvijek bude naša odgovornost. Sloboda za sve!
Srušimo svaki zid, smrt državi, dug život anarhiji.
[Trenutno se drugovi nalaze u zatvoru Villabona, no ubrzo će biti premješteni u madridske zatvore]
Barcelona, 10. februar 2016.
RIJEČI MONICE CABALLERO


...

Plan.
Anarhističkom "prostoru".

I. Poziv
Svaki poziv na djelovanje, kao što je bio Crni Decembar, je pokušaj koordinacije naših snaga. To je ulaganje napora u prekid normalnog toka realnosti. To je plan za njenu okupaciju našim vlastitim obilježjima, kako bi je izvrnuli. To je naša želja za anarhijom sada i ovdje, i naša sposobnost da se suočimo sa snagama reda. To je prilika za osobe, koje se poznaju ili ne, da se susretnu na polju djelovanja i da pokušaju prodrijeti u palače države, organizirano i iznenadno. To je međunarodni znak suučesništva svim drugovima unutar i izvan zidova, koji jača našu solidarnost. To je anarhistički dogovor koji potvrđuje da postoje osobe na svim uglovima zemlje, koje mada ne govore istim jezikom, ipak koordiniraju otkucaje svojih srca, usklađuju svoj pogled gledajući neprijatelja, stišću svoje šake, navlače kapuljaču i napadaju društveni motor vlasti, njegove strukture i odnose.
Poziv na "Crni Decembar" je imao takve trenutke...
I što sada? Povratak u normalnost?
Svaki poziv na djelovanje može biti samo jedan snimak pobune koji se ponavlja, čekajući iduću godišnjicu, iduću priliku, idući "Poziv", ili se pak može pretvoriti u sastanak s poviješću...
Za sve one kojima anarhija znači "iza sebe sam ostavio spaljene mostove kapitalucije i društvenog mira", anarhističko djelovanje ne posjeduje datume početka ili završetka.
Zato, ulog u "Crni Decembar" danas otvara još jedan veći ulog. Ulog za sve one čiji je kalendar napada zaustavljen na danas, sada i ovdje. Izazov za stvaranje autonomnog anarhističkog pola za organizaciju anarhističke urbane gerile.
II. Sjećanje nije smeće
"Crni Decembar" je bio otvoreni poziv svima, ali ostao je zapamćen nadasve kao referentna točka za ustanike, anarho-nihiliste, mlade drugove, izvan redova, "problematične", protiv države (i djelomično protiv inercije službenog "anarhističkog prostora", protiv njegove pacifističke transformacije).
Nećemo mnogo reći o pozivu na "Crni Decembar". Svaki poziv na djelovanje je epizoda jedne opsežnije povijesti koja joj prethodi i možda akcelerator jedne perspektive koja slijedi.
Ne bi bilo nikakvog "Crnog Decembra" da nije bilo novembra, oktobra, septembra... ne bi bilo nikakve urbane gerile da nije bilo sukoba na prosvjedima, barikadama i molotovljevih koktela; ne bi bilo nikakve pobune 2008. da nije bilo požara i napada u prethodne tri godine; ne može biti perspektive ako ne postoje sjećanja.
Kroz vrijeme, iz anarhije se - unutra - rađa njeno anarhističko prevladavanje. Rađaju se pravci (anarhistički individualizam, anarho-nihilizam, ustanička anarhija itd.) s oštrijim uglovima, koji odabiru da se kreću prema rubovima pokreta, "prostora", revolucije...
Ponekad takvi pravci djeluju kao detonator za anarhiju, podižući rampu za anarhistički napad, ponekad međusobno se izjedajući umišljeni i oholi...
U Grčkoj je pojava heretičkih pravaca unutar "prostora" stara kao i sam "prostor"... Pravci koji ili propadnu i pretvore se u kružoke umjetničkih intelektualaca (npr. situacionisti), ili se pak asimiliraju i integriraju u službeni "prostor"... No, većina njih su ipak ostavili svoj trag u povijesti bez kraja.
2005. je grupa ljudi javno istupila, na vrlo vidljivi način (plakatima, časopisima, sudjelovanjem na susretima), podržavajući jačanje anarhističkog nasilja, sloganom "misli revolucionarno - djeluj nasilno". Danas to liči na najorganiziranije i najstalnije javno prisustvo. Ustanička tendencija koje ne cilja samo na državu i na vlast, nego i na suučesništvo društvene apatije. U međuvremenu se pitanje odbijanja posla javno otvorilo, oružanim pljačkama banaka kao ekstremom... U biti, parcijalna tema odbijanja posla još sjaji u očima i danas predstavlja uvod u raspravu o širenju anarhističke urbane gerile. Iz te šireće pokretljivosti (požari, pljačke, napadi, skupštine kao Koordinacija Djelovanje) rodila se, u januaru 2008., Zavjera Vatrenih Ćelija.
Zavjera Vatrenih Ćelija pojavljuje se kao organizirani izraz jednog heretičkog anarhističkog pravca, koji je jasno usmjeren na oružanu borbu, anarhistički individualizam, nihilizam, na revoluciju svakidanjeg života i kritiku cjeline država-društvo.
Naravno, nije se iz tog pravca rodio ustanak u decembru 2008. Pobuna ne može biti nečije vlasništvo.
Ali je nadasve taj pravac ubrzao neke od najžešćih konflikata koji su se odvili u decembru 2008., pošto su male jezgre strukture već djelovale koordiniranim napadima.

U petak ujutro 26. februara, oko 03:30, uspjeli smo ući u "sigurno" privatno parkiralište u 7. ulici, u Marseillei, i zapaliti dva luksuzna vozila. Kutija zapaljenih kocki postavljena ispod prednjih guma svakog vozila se brzo zapalila i pretvorila u plamen dok smo odlazili, donoseći kratko "vanredno stanje" na vrata par buržuja.
Posvećujemo ovaj napad četvorici boraca koje je belgijska država zatvorila u "maksi-zatvor suđenje", 19. februara, i drugima optuženima za isti slučaj.
Zapalimo zatvore i svijet koji štite!
Pozdravi,
Nepoznate osobe
BRUXELLES: SUĐENJE ZA NAPAD NA MODEL ZATVORA MAKSIMALNE SIGURNOSTI
Četvorica od grupe okrivljenih za uništenje modela zatvora maksimalne sigurnost osuđeni su, u petak 19. februara su na 10 mjeseci zatvora, s odgodom na 3 godine. Šestero okrivljenika kažnjeno je s 600€ kazne, u sveukupnom iznosu od 3.600€. Veliki inkriminirajući dokaz tužitelja protiv njih bila je činjenica da su odbili da se izvine.
Prvostupanjska presuda dozvoljava građevinskom poduzeću da uloži žalbu za nanošenje štete, za koju traže 40.000€ oštete.
...

31. januara koordinirali smo dva djela solidarnosti s drugovima zatvorenicima; ne samo anarhističkim zatvorenicima nego i sa svim zatvorenicima demokracije ili koji bježe pred njenom represijom.
Izvjesili smo istovremeno dva transparenta s natpisima "SOLIDARNOST S ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA" I "ZAPALIMO ZATVORE I SVE SUCE", gdje su ostali izloženi na neodređeno vrijeme. U istom smo trenutku, na jugu, zapalili vozilo poduzeća TELMEX, u vlasništvu magnata Carlosa Slima.
Nismo se vratili na mjesto djela; ta djela proizlaze iz naših iskrenih i gorućih srca u suučesništvu sa svima koji su prihvatili frontalni sukob s državom i kapitalom.
SOLIDARNOST JE NAPAD
UNIŠTIMO ZATVORSKO DRUŠTVO
SVAKI JE DAN ŠANSA ZA POBUNU
Neki anarhisti
...

U praškoj policijskoj stanici, u ulici Nad Úpadem, 14.02.2016., zapaljena su dva policijska vozila. Požar je počinjen zapaljivom napravom s tajmerom.
Odgovornost za navedenu sabotažu preuzima Mreža revolucionarnih ćelija (SRB) - Ćelija solidarne subverzije.
Vozila su zapaljena u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačákom, koji se nalazi zatočen u praškom zatvoru Pankrac, gdje je izložen stalnoj torturi.
Martin je zbog svog opiranja kapitalističkom sistemu suočen s napadom onih koji žele sačuvati kontinuitet kapitalističkog izrabljivanja. Zatvor je jedan od oblika napada. Drugi oblik je uskraćivanje odgovarajuće prehrane. Martin je vegan, iz razumljivih razloga. Ne želi jesti jaja, mlijeko i ostale proizvode koji proizlaze iz okrutnosti nad životinjama. Martin se mnogo prije hapšenja već hranio samo biljkama, odnosno slijedio vegan dijetu. Zatvorska uprava mu sada uskraćuje to pravo i odbija da pruži vegansku hranu, mada je pristup veganskoj prehrani propisan zatvorskim pravilnikom i drugi zatvorenici vegani dobivaju takve obroke. Martin je očito žrtva torture, a posljedice mogu biti ozbiljni zdravstveni problemi ili smrt.
Metode korištene za mučenje Martina Ignačáka su neprihvatljive. Ali mi se nećemo obmanjivati da se situacija može bitno izmijeniti upućivanjem zahtjeva instituciji koja sama po sebi predstavlja dio problema. Anarhisti umjesto toga odabiru direktnu akciju. Solidarnost izraženu kroz subverzivno djelovanje usmjereno protiv struktura koje muče našeg druga i jamče kontinuitet kapitalizma. A policija je dio tih struktura. Zato su meta naše sabotaže bila njena vozila, koja ih koristi kao potpornu tehnologiju pri širenju represije.
...

Pozivamo na tjedan solidarnosti s našim drugovima, Monicom i Franciscom, od 29. februara do 6. marta, kako bi informirali o njihovih situaciji i učinili je vidljivom!
NE MOGU NAS ZAUSTAVITI
8., 9. i 10. marta održat će se suđenje protiv anarhista Monike Caballero i Francisca Solar, na Nacionalnom sudu u Madridu. Dvoje drugova nalaze se već više od dvije godine u istražnom zatvoru.
Optuženi su za nanošenje štete, zavjeru i članstvo u kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma, zbog čega tužiteljstvo traži po 44 godine zatvora za svakoga.
Njihovo hapšenje bilo je prvo u nizu antiterorističkih operacija u Kataloniji, Madridu i Palenciji, nazvanih Operacija Pandora i Pinata, kada je više od 40 osoba optuženo za pripadanje toj navodnoj "terorističkoj" organizaciji.
No, koja je to organizacija?
Policijske operacije iskoristile su akronim Koordinacije anarhističkih grupa (GAC) kako bi izgradile tu imaginarnu organizaciju.
Ali, što je točno GAC?
Radi se o projektu koordinacije anarhističkih grupa u zemlji, u cilju stvaranja snažnog i povezanog anarhističkog prokreta. Koordinacija se temelji na principima solidarnosti, uzajamne podrške i direktne akcije.
Pokrenuli su javne kampanje podrške progonjenim anarhistima, a 2013. objavili su knjigu "Protiv demokracije", u kojoj su analize različitih političkih sruktura popraćene prijedlozima ponuđenih kroz prizmu individualne slobode i anti-autoriteta itd.
Osim toga, očito je da se ni u kom slučaju ne radi o terotističkoj organizaciji, pošto nijedno od djela za koja su Monica i Francisco optuženi, ili drugi optuženici iz operacija, nije počinjeno pod tim akronimom.
...

Novo suđenje za slučaj Velvedo započet će 20. aprila 2016. na ženskom odijelu zatvora Korydallos. Prvostupanjska presuda donijeta u oktobru 2014. kada smo osuđeni za dvostruku eksproprijaciju (ATE banke i poštanskog ureda) u mjestu Velvedo, februara 2013. Proces prvostupanjskog suda predstavljao je za nas period tokom kojeg smo postali još sposobniji da se stopimo sa svijetom borbe. Mogli smo se, premda samo na par sati dok je svako ročište trajalo, odmaknuti od gušećeg zatvorskog svijeta i osjetiti objektivnu snagu solidarnosti. Stalno prisustvo solidarnih drugova na ročištima za nas je značilo potvrdu da čak i u tako neprijateljskom okruženju, u kojem se posebna težina simbolizma autoriteta bezobzirno nameće, nijedan drug ipak nije sam.
Tako su nas, nakon jednogodišnjeg procesa, suci razriješili optužbe za pripadanje organizaciji ZVĆ i kaznili s 16 godina zatvora, petoricu nas, i s 11 godina D. Politisa za neposredno suučesništvo. No, premda nismo optuženi po zakonu 187A, za "terorističku" organizaciju, žalbeni tužitelj, Georgios Gerakis, odlučio je dodijeliti nas istim sucima koji će suditi na žalbenom sudu Zavjeri Vatrenih Ćeliji.
Slučajevi Volos u 2011., oružani sukob u Pefkiju, hapšenja drugova A.Mitrousiasa, G.Karagianidisa, K.Sakkasa i S.Antoniou.
U stvari, G.Gerakis prenio je pet različitih presuda na zajedničko drugostupanjsko suđenje 20. aprila. Za nas je takav pristup, koji stoji iza odabira javnog tužitelja, sasvim jasan, radi se o još jednom pokušaju autoriteta da zadrži sve anarhističke borce što je duže moguće u zatvoru, neovisno o presudi. Zato će ovo drugostupanjsko suđenje, zbog mase slučajeva, trajati najmanje dvije godine, do kada ćemo odraditi 1/3 naše prve presude.
...

15. februar: Danas započinje suđenje za plan bijega ZVĆ.
Suđenje nije započelo zato što su advokati krenuli u štrajk za svoja "radnička prava".
Iduće ročište suđenja zakazano je za 22. februar
Dug život ZVĆ-FAI/IRF (325)
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2016/02/PROJECT-GORGOPOTAMOS.jpg
PROJEKT GORGOPOTAMOS*

"Na svaki njihov napad mi ćemo snažno uzvratiti, visoko uzdignute glave. Inercija i pasivnost ne pripadaju našim karakteristikama". Aggeliki Spyropoulou

4. januara članovi ZVĆ planirali su bijeg iz zatvora Korydallos. Dan ranije panduri su onemogućili bijeg, za koji su priznali da je bio jedan od najorganiziranijih posljednjih desetljeća.
Kroz naredne dane država je izvršila veliki broj hapšenja, pretresa i premještaja, a u želji da konsolidira strah nije sprezala ni od hapšenja članova obitelji zatvorenika iz ZVĆ (Athena Tsakalou, Evi Statiri, Christos Polydoros).

ZATVORI SE NE MOGU POBOLJŠATI
ONI SE MORAJU SRUŠITI

SOLIDARNOST S AGGELIKI SPYROPOULOU
I S ČLANOVIMA VATRENIH ĆELIJA

15. januara u specijalnoj sudnici zatvora Korydallos započinje suđenje za plan bijega.

Anarhistički skvot Nadir
*rijeka u južnoj Grčkoj, 1942. grčki su partizani srušili željeznički most i na taj način prekinuli liniju Solun-Atena (Pirej, veza iz Njemačke za Afriku), kao odgovor na napad nacističke okupacione snage ubile su 16 grčkih civila (nap.prev.)
...

Po dobivenim informacija, Fabio Dusco, koji je trenutno pod suđenjem zbog pružanja pomoći Zavjeri Vatrenih Ćelija pri neuspjelom planu bijega, započeo je štrajk glađu 16. februara 2016. Fabija je nedavno iz zatvora Korydallos otela antiteroristička policija i nasilno premjestila u Pritvorni Centar u ulici Petrou Ralli, gdje bi trebao ostati dok traje suđenje. Njegov prisilni premještaj i prisilno uzimanje uzorka DNK, te napad na anarhističkog druga Panagiotisa Aspiotisa, prouzročili su trenutnu prosvjednu mobilizaciju zatvorenika u Korydallosu. Više informacija čim pristignu.
Solidarnost s Fabiom i borbom zatvorenika u Grčkoj!
Izvor: 325

Uvodne riječi prevoditelja (Dialectical Vagabonds) na engleski jezik: Tekst koji slijedi je prijevod izjave koju je objavila anarhistička knjižnica "La Discordia" iz Pariza, nakon što su njene članove optužili za fašizam jer su kritizirali Islam. Različiti komentari kružili su pariškom "antiautoritarnom" sredinom, opisujući La Discordiu i non-fides (mada nisu ista stvar, premda su neke osobe uključene u oba projekta, dok drugi samo vode knjižaru/knjižnicu) - kao anarho-nacionaliste. Ako itko pogleda oboje na samo dvije sekunde shvatit će ne samo da nema ni tračka istine u tim klevetama, nego i da su uvijek imali međunarodni stav, za razliku od nekih jasnih nacionalističkih stavova nekih "anti-autoritarnih" (npr. izostanak kritike palestinskog ili kurdskog nacionalizma). Iako ti grafiti mogu ličiti na jedan zaista trivijalni incident, takve stvari, ako se ne čvrstu pobiju, mogu prerasti u jedan bijedni ishod, mnogo gori od etiketiranja. Laž već prijeđe pola svijeta prije nego istina uspije i cipele obući. A u svijetu laži većina osoba je spremna povjerovati u bilo što, ako se poklapa s njihovim predrasudama - u laži se vjeruje iz povjerenja, većina ljudi neće sami provjeriti vjerodostojnost (dovoljno je pogledati povijest staljinizma da bi shvatili kako nastaju zlobne klevete i tehnike miješanja). Zato, u duhu solidarnosti s tim anarhistima preveo sam ovaj tekst, mada se tiče zaista samo nekoliko osoba.
...

PROTIV SVIH
NEPRIJATELJA SLOBODE

15. FEBRUARA
ZAPOČET ĆE SUĐENJE PROTIV
DRUGOVA IZ ZVĆ ZBOG
POKUŠAJA BIJEGA

SLOBODA ZA NJIHOVE
OPTUŽENE ČLANOVE OBITELJI
ATHENU TSAKALOU,
EVI STATIRI I
CHRISTOSA POLIDOROSA.

SOLIDARNOST SA
ZAVJEROM VATRENIH ĆELIJA I
AGGELIKI SPYROPOULOU
Izvor: 325

SVIM DRUGOVIMA ČIJA SU MI PRUŽILA TRENUTKE SLOBODE
Nešto prije okončanja suđenja za 4. uzastopni slučaj protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, i osobno protiv mene kao anarhista koji je preuzeo odgovornost za sudjelovanje u ZVĆ, želio bih reći par stvari, ali ne sudu, nego svim drugovima čija su djela doprinijela žestini i smislu Feniks Projekta.
Iz očitih razloga svi zatvoreni članovi ZVĆ pozdravljaju drugove iz Ćelije Sole-Baleno (ćelija među-prakse Zavjere Vatrenih Ćelija i Bandi Svjesti), čije nas je djelo odmah koštalo optužbe za poticanje [na grčkoma, moralno poticanje] na 4 Djela Feniks Projekta: napad eksplozivom na osobno vozilo upraviteljice zatvora Korydallos, napad eksplozivom na osobno vozilo šefa stražara zatvora Nafplion, napad požarom u indonezijskom hotelu, pismo-bomba poslana bivšem komandantu antiterorističke jedinice u Ateni.
Nadležne vlasti shvatile su naknadno da se optužbe za poticanje na napad u Indoneziji, za koji je odgovornost preuzela Bijesna Jedinica/Međunarodna Zavjera Osvete FAI/IRF, ne bi nikada mogle održati na sudu, zato je ta optužnica odbačena čak i prije nego je krenulo suđenje.
No, što se ostalih napada tiče, vrijeđaju me optužbe za koje sam optužen zato što kao anarhist ne podnosim hijerarhijske odnose bilo kojeg stupnja; s druge pak strane, te optužbe pomažu mi da shvatim kako se moć osjeća pod prijetnjom kada anarhistički gerilci, čak i u stanju zatočeništva, pokušavaju ostaviti trag i povezati se s borbom izvan zatvorskih zidova, podržavajući neprijateljska djela koja poduzimaju drugovi.
Moć se osjeća pod prijetnjom kada shvati da uvjeti zatvora nisu ni približno dovoljni da slome borbenu energiju anarhističkih zatvorenika. Samo to je dovoljno da se sastave sve optužbe za poticanje na napade. Međutim, ni u kom slučaju nije dovoljno da slome moje raspoloženje i moju volju da se povežem sa svim drugovima na borbenim pozicijama.
...

Suđenja anarhističkim zatvorenicima koji su odabrali da svoje ideje i vrijednosti pretvore u nasilni oblik, koji su odabrali da se udruže s vatrom, eksplozivima i mecima protiv Moći, su samo još jedan stupanj rata između Anarhističke Pobune i svijeta Suverenosti. Zato, pri kraju jednog takvog suđenja, trećeg po redu s kojim sam suočen zbog mojeg djelovanja kao član anarhističke grupe direktne akcije Zavjera Vatrenih Ćelija, osjećam potrebu da se moje riječi ponovno sretnu sa svakim anarhističkim drugom izvan zidova.
Od septembra 2009., kada sam skočio u protuzakonitu slobodu dok su me gonili, i odabrao da nastavim anarhističko djelovanje sudjelujući u Zavjeri Vatrenih Ćelija pa sve do sada, proteklo je šest godina. Šest godina, od kojih sam pet trčao kroz betonsko vrijeme i prostor, i gušeću stvarnost zatočeništva. Oko 1825 dana prohodao sam beskrajne kilometre u krugovima ispod komadića neba izrezanim bodljikavom žicom. Oko 1825 dana zaključan prije zalaska sunca.
Pet godina daleko od lutanja divljim ulicama anarhističkog djelovanja, daleko od tih predivnih trenutaka kada napad poremeti redovitost. Pet godina u kojima se pojava drugova, prijatelja i voljenih odražava na staklima predodređenog vremena posjeta i dana, upotpunjujući mozaik izblijeđenih portreta tako mnogo osoba koje posjeduju živući razlog da prijeđu prag zatvora nadajući se u "jednog dana ponovno zajedno".
Da, u ovih pet godina nije bilo ni jednog jedinog trenutka kada sam se osvrnuo na prošlost sumnjajući da li je vrijedilo truda. Zato jer vrijednost i ljepota anarhističke pobune se ne može zamijeniti hladnom matematikom sudskih presuda.
...

U četvrtak 5. novembra zatražilu su moje izvinjenje na suđenju koji se već 2 i po godine vodi protiv Zavjere Vatrenih Ćelija. Sudi se za 250 napada na organizacije.
U sudnici unutar zatvora, ispunjenoj sucima, kamerama, pandurima, tajnom policijom, antiterorističkom policijom, i uz prisustvo nekoliko članova obitelji i čak nekoliko prijatelja i drugova, oni sude djelima Zavjere Vatrenih Ćelija.
Ali kako strpati u prostoriju od nekoliko kvadratnih metara naša djela koja su pokušala izazvati mudru i poslušnu povijest našeg doba...
Djelo koje je prekinulo vječni san mirnog "miroljubivog" naroda na nekoliko noći, uznemirilo eksplozijom porobljene tišine metropole i našim izjavama odbilo pravila života gdje je nasilje gospodara uvijek prisutno, a mi neprekidno odsutni...
Putem naših napada željeli smo smrskati tiraniju brutalne realnosti. Namjeravali smo izokrenuti ravnotežu terora mehaničke rutine života. Pokušali smo izbrisati kompromis sa smrću uzrokovanom ropstvom plaće, tehnološke kontrole, dosade i ispraznih odnosa.
Željeli smo ratovati s "mirom" banaka, sudaca, bogatih, pandura, fašista, novinara, političara, ali i s "miroljubivim" građanima koji umjesto da traže osvetu, da se razbjesne i djeluju, sakrivaju se iza rezignacije i stare zajedno sa svojim namještajem... "Miroljubivi" i zakonima poslušni građani su najodgovorniji za sve, jer kroz svoju "mirnoću" dozvoljavaju da ružnoća vlada našim životima.
...
Čijoj će te pravdi sada suditi? Nakon što sam prošao kroz sve ceremonijalne razine pravde, tužiteljstvo-advokati-pritvor, nova gonjenja, nove optužbe, pritvori članova obitelji, svjedoka, sada traže od mene da se izvinem...
Neću im pružiti to zadovoljstvo. Ni jednu jedinu riječ neprijatelju. Odbijam da igram ulogu optuženog. Mogli su mi svezati ruke lisicama, zaključati moje godine i nebo pokriti bodljikavom žicom, nadzirati me kamerama, ali moju želja za nastavak oružane borbe gori u meni kao užareno željezo...
Jedini način da bacim krivnju na sebe bilo bi da ostanem inertan, poslušan, discipliniran, kao kućni rob koji uživa u sakatoj slobodi. Odbijam zato da se izvinem teologiji vaše pravde, koja ne trpi blasfemiju neporobljenog života. Niti ću sudjelovati u prikrivenim dijalozima među gluhima, pretvarajući se da odgovaram na svako pitanje sudaca...
Ono što ovdje pišem nije za suce...
To je za drugove, za anarhiste, za prijatelje, za buntovnike, za problematične, za memoriju borbe...
Optužen sam, uz ostale drugove Zavjere Vatrenih Ćelija i druge anarhiste, za "250 napada eksplozivom i požarom", na parlament, urede stranaka, domove ministara i tužitelja, podružnice banaka, novinarske organizacije, zatvorske zgrade, multinacionalne korporacije, vojna zdanja, crkve, policijske stanice, sudove, zaštitarske tvrtke, sigurnosne sisteme i video-nadzora, urede Zlatne Zore [neo-nacistička politička stranka], koncesionare luksuznih vozila, vladine agencije, diplomatska vozila itd.
Od prvog trenutka mog hapšenja preuzeo sam odgovornost i ponosan sam na sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija.
Preuzeti odgovornost znači Ne odustajem od oružja...
Preuzeti odgovornost znači Ne kajem se ni zbog čega...
Preuzeti odgovornost znači da strah nije pobijedio...
Preuzeti odgovornost znači da se borba nastavlja...
Izjava o preuzimanju odgovornosti je obećanje da će se zatvorena gerila vratiti na "mjesto zločina", da će on ili ona kročiti ponovno putem protuzakonite slobode.
Istovremeno je i znak suučesništva s novim drugovima da nastave s onim što je represija zaustavila. Zato što će uvijek biti ruku koje će podignuti pištolj tamo gdje je pao zatvoreniku, zato što će uvijek biti slobodnih umova i velikodušnih srca koja će nastaviti pisati drugačiju povijest ovog svijeta.
Kada odbijemo da se predamo, uz perspektive tog čina, plaše tiranine i posjednike straha.
Nakon toliko hapšenja, ispitivanja, godina zatvora, novih optužbi, teških presuda, nisu uspjeli izvući niti jedan jedini znak kajanja. Zato uzgajaju nove laži i upućuju ucjene...
Nakon što su otkrili plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, izgradili su novu verziju lova na vještice, pohapsili majke, supruge, braću, osnovali nova mjesta egzila određena za karanten sačinjena od jednog kvadratnog kilometra "slobode", zabranili svaku komunikaciju mojem bratu i njegovoj partnerici, želeći izgraditi zidove potpune izolacije...
Istovremeno, zgusnuli su maglu represije šaljući jasnu poruku našim solidarnim drugovima: "Tkogod komunicira sa zatvorenicima Zavjere Vatrenih Ćelija mogao bi se također naći u susjednoj ćeliji."

Jedan drug iz Genove optužen je za "poticanje na kaznena djela, s otežavajućom okolnosti u svrhu terorizma" zbog jednog teksta solidarnosti s Alfredom i Nicolom. Plakat spominje i presudu žalbenog suda, u okviru suđenja za Operaciju Shadow, tokom kojeg su donijete 3 presude (između kojih i protiv istog Alfreda), uvijek po čl.414 k.z. [poticanje na kazneno djelo, nap.prev.], na 3 godine zbog objavljivanja časopisa KNO3.
Podsjećamo da će u martu 2016. biti suđeno Nicoli Gaiu i Sergiu Mariu Stefaniu, u Bologni, ponovno zbog pokušaja poticanja na kazneno djelo zbog jednog Nicolinog teksta iz 2014.
NEMA MIRA ZA ONE KOJI VODE RAT
SUUČESNIŠTVO SA SVIMA KOJI SE BORE

OBJAVOM JEDNOG NAVODNOG RATA IZMEĐU CIVILIZACIJA
POTREBNOG DA BI SE AFIRMIRALE VLASTITE HEGEMONIJE MOĆNIKA ZEMLJE
POZIVAJU K SEBI SVOJE PODANIKE U IME NACIJE ILI
RELIGIJE
STVARANJEM STALNIH IZVANREDNIH STANJA
DRŽAVA OBNAVLJA SVOJE KAZNENE ZAKONE KAKO BI JOŠ JAČE OKOVALA
OSTATKE SLOBODNIH PROSTORA

U ozračju sigurnosne paranoje, dodatno pojačanom
događajima u Parizu, jedan je anarhistički drug iz Genove
optužen zato što je javno kritizirao autore jednog teksta
koji su se distancirali od napada na inženjera Roberta
Adinolfija, kojeg su u noge ranili 7. maja 2012. Nicola i Alfredo, anarhisti
koji se još i danas nalaze u zatvoru u Ferrari.
Navedeni je tada vršio dužnost izvršnog direktora poduzeća Ansaldo
Nucleare, kraka hobotnice poduzeća Finmeccanica, oduvijek
usmjerenog na tržište rata i represije, sve do
dostizanja ključne uloge u određivanju
razvoja međunarodnih ratnih polja.
Protiv druga iz Genova je pokrenuta istraga zbog
poticanja na teroristička djela, zločin čiji se spektar kazni
neprekidno širi svakim dekretom nakon izvanrednog stanja. Još je drugova
posljednjih godina pogodio isti tip istrage,
...

28. aprila 2015. antiteroristička jedinica karabinjera (R.O.S.), po nalogu javnog tužitelja Federica Manottija, pretresla je dom anarhističkog druga iz Genove, pod istragom zato što je "javno poticao na teroristička djela te javno veličao teroristički zločin [...] tekstom Tko se ne distancira", objavljenim na web-sajtovima anarhističkog pokreta, koji je drug potpisao, kao odgovor na "I puntini sulle i" [točke na i, nap.prev.], tekst koji je kružio internetom ubrzo nakon ranjavanja izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija.
7. aprila 2016. drugu će biti suđeno, po skraćenom postupku, zbog teksta solidarnosti.
...

Moje srce prijeti i prkosi
Moćnicima zemlje,
moja ruka pokreće rat podlacima, tlačiteljima (Butnovna ljubav - Pietro Gori)
Živimo u neprekidnom globalnom ratnom stanju, neprekidnom ratu između tlačitelja, to znamo mi i to znaju glavni i sporedni protagonisti moći. A nadasve to znaju potlačeni, čiji su životi izloženi samovolji moćnika.
Baš u ovom trenutku prisustvujemo na ulicama bogatog i obilatog Zapada prolazima tenkova i vojnika, pojačanim kontrolama i zaštiti poretka trgovine i potrošnje, militarizaciji teritorija.
Promjene koje upadaju u oči i najuspavanijim dušama, ali koje će nam strategija globalne kontrole pokušati pretvoriti u nešto probavljivo.
Među potlačenima, gospodo, možemo razlikovati dvije kategorije: jedni nisu svjesni ni što su ni što bi mogli biti, uzimaju život zdravo za gotovo, uvjereni da su rođeni kao robovi, sretni mrvicama koje im bacaju u zamjenu za njihov rad,
ali postoje i drugi, koji razmišljaju, proučavaju, te gledajući uokolo primjećuju vidljive društvene nejednakosti (Auguste Vaillant)
Nismo toliko kratkovidni da bi mislili kako ovaj globalni rat posjeduje tako određen i jasan raspored snaga. Kao što dobro prepoznajemo neprijatelje slobode, ne možemo podnijeti pomirenje i toleranciju onih koji su svakodnevno spremni odreći se dijela vlastitog života. Zato se ne obmanjujemo da djelujemo u ime revolucije, sasvim nam je jasno da jedina ostvariva anarhija je ona koju proživljavamo kada se napokon oslobodimo svakog jarma i odlučimo prijeći u napad na moć. Iskustvo koje osjećamo da dijelimo s drugovima/aricama iz čitavog svijeta koji su se pridružili projektu širenja anarhističkog sjemena F.A.I./F.R.I.
...

Jučer, 20. januara, izvršen je još jedan iznenadni pretres ćelija zatvorenih članova anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija (CCF) i ćelije anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa, na odjelu A zatvora Korydallos.
Pretres je vodila zatvorska upraviteljica Victoria Marsioni, koja je već prijetila članovima ZVĆ-a disciplinarnim premještanjem na druge odjele zato što su izvjesili transparent u znak solidarnosti sa štrajkom glađu anarhistice Evi Statiri.
Vjerojatno Marsioni ne djeluje samostalno, već dobiva naredbe odozgo, a ovaj posljednji pretres je samo još samo jedan element više u sistematičnom vršenju pritiska na zatvorene članove ZVĆ, kojim dirigiraju visoki službenici "ljevičarskog" ministarstva pravosuđa i antiterorističke policije.
...

U ponedjeljak u zoru, 18. januara, odlučili smo zapaliti dva bankomata - jedan od Eurobanke u ulici Papanastasiou, u četvrti Sykies, i drugi Alfabanke u ulici Olympiad, u četvrti Ano Poli.
Ovo je djelo u znak solidarnosti sa svim okupacijama koje su napadnute.

DUG ŽIVOT ANARHIJI!
Izvor: Act For Freedom Now

U novogodišnju zoru zapalili smo vozilo općine Naples u Solunu. Nalazilo se na području nekadašnjeg parkirališta gradske policije. Naše djelo je dio Crnog Decembra a istovremeno označava i početak jedne nove crne godine.
Snage svim anarhističkim zatvorenicima i svima koji su odgovorili na poziv za Crni Decembar!
Ukinite mjere ograničenja E.Statiri i A.Tsakalos!
Neposredno otpuštanje M.Theophilou!
Solidarnost s Kevinom, Iganciom i Joacquinom!
Za buntovnu novu godinu!
Pobunjeni Patuljci Djeda Mraza
Izvor: Machorka

U noći između 17 i 18 decembra postavili smo eksplozivnu napravu (s 8 kg baruta) u policijsku "školu" u Bresci. Simbolično djelo kako bi nanijeli materijalnu materijalnu štetu. Postavili smo je baš u to vrijeme kako ne bi ranili prolaznike.
Ovim smo djelom otvorili jedan naš projekt anarhističkog napada kao Anarhistička Ćelija Acca (C.A.A.), u afinitetu s međunarodnom internacionalom i uz doprinos pozivu na djelovanje za Crni Decembar.
Pridonosimo tom putu zato što:
Dopada nam se ideja o međunarodnoj koordinaciji anarhista za neposredno djelovanje. Naša ideja o suučesništvu nadilazi grupe i "grupice".
Koristimo sredstva koja smatramo shodnima, tražeći rast i u minimalnim detaljima djelovanja. U tom smislu ovo djelo u smislu materijalne štete je nikakvo, ali važno je kako bi naoružali našu samoorganizaciju i nadasve u ovom trenutku kada osjećamo veliku rezignaciju među anarhistima u Italiji. Napali smo jednu od naoružanih ruku države. U toj se "školi" obrazuju panduri iz čitave Italije i iz drugih država. To je i jedna mala gesta protiv rata.
Solidarni smo s osobama koje se bore protiv svih država i kapitala. Naše misli upućene su brojnim drugovima koje progone, koji su zatočeni, mučeni ili ubijeni, sada i jučer. Solidarni sa svim zatvorenicima u borbi. Ovo je znak suučesništva svima u zatvoru: s Alfredom jer je pucao na Adinolfija, s Chiarom (anarhistica NO TAV) jer je napala gradilište, s Nicolom Gaiom jer je ranio izvršnog direktora Ansalda, i to je minimalno što je zaslužio, s Nicom anarhistom NO TAV.
S Monicom i Franciscom koji ponosno ustraju u španjolskim zatvorima.
S Tamarom Sol koja nam je pokazala kako se osvećuju drugovi.
S Nikosom zbog njegovog jednostavnog doprinosa pozivom na borbu.
S drugovima iz ZVĆ.
S drugovima koji se bore kako unutar tako i izvan zatvora.
---------------------------------------------------------

Odgovor na tekst Pod pritiskom:
...

U božićnim danima je ING Banka u Den Haagu (Nizozemska) postala metada anarhista. Sabotirani su bankomati i ispisane parole na fasade, u vezi Crnog Decembra. Banke su temelje ovog gušećeg kapitalističkog i represivnog društva. Zato smo odabarali napasti te simbole vlasti. Dok su ljudi bili zauzeti potrošačkom ludnicom božića, mi smo željeli omesti taj potrošački mir. Ne želimo pasivno čekati dok ovaj svijet pati. Uništiti kapitalistički sistem. Želimo anarhistički napad.
Ovo djelo je odgovor na poziv za Crni Decembar, koji su uputili anarhisti Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, trenutno zatočeni u zatvoru grčke države...
Solidarni sa svim anarhistima u zatvorima širom svijeta!
Za Crni Decembar! Za anarhistički napad!
Izvor:325

Tijuana, 2. januar - ... jasno drugovi, trebamo slati državi i kapitalu cvijeće, pohvale, pjesme i volim te.
Da, trebamo je moliti da nam dozvoli malo slobode, da ne bude tako agresivna prema nama, da nas pusti da živimo sretni. Trebamo pregovarati o našim životima: što više budemo trgovali to će biti sretniji; oprostite, želio sam reći, to ćemo biti sretniji.
I ako to nije dovoljno, okrenut ćemo lijevo lice čekajući na njene nježne dodire, pošto nam je desna strana lica već otekla od udaraca.
No, jasno drugovi, učinili bi to kad ne bi bili mladi, i kad bi bili pripitomljeni!
Bez embarga, nećemo trgovati našim životima, niti ćemo pregovarati o našoj slobodi, živjet ćemo našu slobodu neodoljivo. Odgovorit ćemo našim bijesom, preuzet ćemo odgovornost za naša djela.
Od poziva na Crni Decembar počinjeno je više djela: kao oblik solidarnosti s našim drugovima zatočenim u zatvorima u Čileu, Grčkoj, Meksiku, Brazilu i u svijetu, ispisali smo grafite u kvartovima i u "urbaniziranim" zonama buržoaske klase.
Na istu su način podmetnuti požari u kvartu El Florido na simbole moći: prvi uspješan požar podmetnut je u prostor kapitala McDonalds; drugi, neuspješan, u vlasništvo psa države Kika Venga, koje se nalazi na brzoj i središnjoj cesti kamiona; treći danas u zoru, postavljanjem uspješne zapaljive naprave na bankomat.
Ovim djelima odgovaramo na poziv solidarnosti s našim zatočenim drugovima, a istovremeno to je naš odgovor na poziv drugova iz ove regije, Ustaničke Ćelije Kaosa.

Ne čekajmo praznike!
Ne čekajmo mase, u stadu sposobne samo da slijede!
Danas grafiti na ulici, sutra ćemo obasjati noć!
Danas obasjajte ulice, izađimo!
Sve do krajnjih posljedica!
Iz našeg kvarta pružamo otpor i djelujemo!
Sloboda za anarhističke zatvorenike u Čileu, Grčkoj, Meksiku, Brazilu i u svijetu!
Zapalimo njihova bogatstva!
Za jedan Decembar, jedan život i jednu borbu Crnu!
...

Nema mira sa zaštitnicima društva robe!

U prvim satima četvrtka 21. decembra zapalili smo kotače jednog vozila u vlasništvu privatne zaštitarske tvrtke Garda, na uglu St.Jaques i Irene, u kvartu St.Henri, u Montrealu. Garda nudi zatvorske usluge, sigurnosti i deportacije, zarađujući na mnogim aspektima ovog smetlišta, to jest života u kapitalizmu. Stoga, neka se jebu. Preuzimamo odgovornost za ovo djelo u kontekstu međunarodnog poziva na Crni Decembar koji su pokrenuli neki grčki anarhistički zatvorenici. Putem ove izjave želimo izraziti naše najiskrenije kriminalno suučesništvo svih anarhističkim drugovima u bijegu i u zatvorima diljem svijeta.
Crni Decembar svukud.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Često vidimo političare i novinare koji se međusobno pitaju, vidljivo iznenađeni:
"Tko su ti anarhisti koji se usude prkositi našoj demokraciji? Tko su ti koji insistiraju na remećenju društvenog mira te sabotiraju stabilnost i normalnost političkog i gospodarskog života? Tko su ti koji se usuđuju dovesti u sumnju naše vrijednosti i naš način života? Dakle, tko su ti koji žele potkopati našu civilizaciju?"
To smo mi...
Mi smo ti koji bacamo molotove na pandure u Egzarhiji i na drugim mjestima, koji palimo policijska vozila, koji sudjelujemo u solidarnim djelima za anarhističke zatvorenike, koji prevodimo tekstove sa i na druge jezike. Mi smo ti koji sudjelujemo u anarhističkim okupacijama, koji cijenimo svaki oblik nekomercijalne umjetnosti, koji otvaramo putove širenju žive i radikalne teorije kroz samoorganizirane radio stanice i inicijative u našim prostorima.
Mi smo ti koji kroz anarhističku propagandu, tekstovima, plakatima, transparentima, grafitima, podržavamo i promičemo sukob s postojećim i napad na isti.
Mi smo ti koji sabotiramo tok tržišta nedjeljom.
Mi smo ti, mada zatvorenici države, nastavljamo bez kajanja našim putem i gledamo suce u lice s prezirom.
Mi smo ti koje zakon goni i koji živimo u ilegali jer svinje vode hajku protiv nas, jer se ne želimo predati ili želimo nastaviti s našom borbom.
Mi smo ti koji dižu u zrak mir i red, koji okreću svoje oružje protiv neprijatelja slobode.
Svi mi koji vjerujemo da neformalna organizacija i koordinirano anarhističko djelovanje, uz temeljno oružje raznolike teorije i prakse te stalnog anarhističkog ustanka, postaju mogući kada svatko samostalno odluči da može i želi doprinijeti na autonoman način artikulaciji i konkretiziranju prijedloga, strategija i kampanja, otvarajući na taj način putove kolektivne pobune protiv ovog svijeta.
...

Posljednjih je godina, u ime sve veće sigurnosti te zaštite od terorizma i kriminala, represija pojačana na različite načine: povećan nadzor, zaštitari, telefonska prisluškivanja, kontrola svih elektronskih medija, u svakom kvartu nadzorne telekamere, alarmni sustavi koji štite svako vlasništvo.
I sve to uz suglasnost svih onih koji iznose svaki aspekt svoje svakidanje rutine, zbog zaštite njihovog vlasništva, uz iluziju da mogu kontrolirati vlastite živote.
Razumljivo je da vlast neprekidno razvija tehnologiju u svoju korist, a putem širenja straha širi i svoju kontrolu nad svakim kutkom gradova.
I upravo to dovodi u pitanje jedan maleni broj osoba kojima nije nimalo stalo do modernog stila života, nego eksperimentira, kuje zavjere i nastavlja se boriti protiv prevlasti, njene civilizacije i kulture živih mrtvaca, koji mogu dobrovoljno postati doušnici.
U prvim satima petka 11. decembra, u kontekstu Crnog Decembra postavili smo zapaljivu napravu u jedan dućan sigurnosnih sistema, u ulici Formionos, u kvartu Vyronas.
Posvećujemo ovo djelo svih anarhistima/cama iza rešetaka.
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS. Ne znamo zašto su mediji prešutjeli ovo djelo, ali u stvari uopće nas ni ne briga zašto.
...

"Zato, protiv tiranije stvarnosti koju ste nametnuli narodu odabrao sam zauvijek čarobni realizam anarhije i revolucije bez kraja..." - Christos Tsakalos u svojoj političkoj izjavi u sudnici na trećem suđenju protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, 04.11.2015., u Grčkoj.

Borba za slobodu uključuje borbu protiv svih onih koji nekažnjeno guše i nadziru naše živote.
Zapalili smo vatru 2016., u nedjelju noć, 3. januara, zapaljivom napravom s ogođenom aktivacijom, u glavnom uredu ISP SERVICE, privatne zaštitarske službe koju je osnovao bivši agent sigurnosne-obaviještajne agencije čileanske diktature, kao i brojni drugi agenti diktatorske represije koji su razvili svoj vlastiti biznis zaštitarstva u privatnom sektoru kada je stigla demokracija. Naša je vatra uspješno oštetila dio fasade zgrade u ulici Lord Cochrane, u središtu Santiaga.
Svjesni smo činjenice da su poduzeća zaštitara, telekamera i nadzora unosan biznis utemeljen na ideologiji sigurnosti, koju promiču Država/Kapital, a podržava većinski dio društva, koji bez dovodeći u pitanje pojam moći reproducira i štiti pojam Totalne Sigurnosti, zadovoljni što na svakom uglu svakog kvarta ima sve više nadzornih kamera, zaštitara i policije.
Našom zapaljivom ustaničkom vatrom, pod nosom nadzora, još smo jednom dokazali ranjivost mreže dominacije; jačajući našu odluke, odnose i svakodnevno djelovanje u direktnom napadu na zgrade, predstavnike, upravitelje i zaštitnike društvene kontrole.
Već smo jednom rekli, i ponavljamo još jednom: moć nije nikada neranjiva, anarhistički napad je uvijek moguć.
...

U noći 31. decembra počinili smo 3 djela požara i sabotaže protiv otvorenog rudnika lignita, kojim upravlja RWE*, u šumi Hambach.
Postavili smo trake s čavlima, kućne izrade, na cestu koju koriste zaštitari rudnika, kako bi ih omeli dok smo podmetali požar brojnim kablovima i na nekoliko centrala duž pruga vlaka, za prijevoz smeđeg ugljena iz rudnika do obližnje termoelektrane, i na taj način privremeno zaustavili vlakove.
Zatim smo zapalili jednu antenu za telekomunikacije kraj rudnika i iz daljine smo gledali kako je čitava struktura gorila, dobrih sat vremena.
I na kraju, nakon ponoći, napali smo još jednom, postavljajući još traka s čavlima na put zaštitara, blizu njihovog zdanja. Zatim smo zapalili jednu barikadu od guma i drva kako bi privukli zaštitare u zamku, prije nego što smo se još jednom povukli u šumu uz zvuk vatrometa.
Upotrebom traka s čavlima iz kućne radinosti (drvene daske s velikim čavlima) šaljemo buntovni i topli zagrljaj anarhističkoj drugarici u zatvoru, Emmi Sheppard, na godišnjicu njenog hapšenja.
Počinili smo ova djela u znak solidarnosti s otporom protiv širenja rudnika šumom Hambach.
Snage i hrabrosti svim anarhističkim borcima, unutra i vani.
Sretan Crni Decembar
- Neki Anarhisti
*RWE kompanija prisutna je i u Hrvatskoj: kroz proizvodnju energije (termoelektrana na ugljen Plomin u Istri), prodaju električne energije (RWE Energija), kroz prodaju plina (RWE Plin) i takozvano pročišćavanje otpadnih voda (ZOV d.o.o.), napomena yu.RadioAzione
...

"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
...

27.11., Milano - 4 bankomata napadnuta su čekićima i bojom u znak solidarnosti s uhapšenima u Grčkoj i Italiji, zbog prvomajskih sukoba. Neka napadi na moćnike postanu svakodnevna aktivnost. (A)
Izvor: Act For Freedom Now!

Navečer 30. novembra 2015. anarhisti iz kolektiva Rouvikonas okupirali su talijanski konzulat u Ateni, protiv izručenja 5 grčkih studenata Italiji, koji su na 1. maj 2015. sudjelovali u milanskim prosvjedima No Expo.
2. maja 2015., dan nakon sukoba, i samo zato što su krenuli iz jednog skvotiranog prostora, otela ih je talijanska policija i zadržala nekoliko sati bez prevoditelja, da bi zatim bili otpušteni bez optužbi.
Šest mjeseci kasnije, policija i milansko tužiteljstvo, kako bi skrenuli pažnju s umiješanosti mafije u Expo, pokrenuli su progon protiv 10 prosvjednika iz Italije i Grčke koji su sudjelovali u tim prvomajskim sukobima. Zato je danas 6 grčkih studenata, bez kriminalnog dosjea, suočeno s europskih uhidbenim nalogom (EAW) - procedurom koja se koristi isključivo u slučajevima ozbiljnih kriminalnih djela, kao što je šverc drogom i ljudima.
Ovo je prvi put, otkad je europski uhidbeni nalog stupio na snagu, da se traži izručenje iz jedne države članice EU u drugu zbog prosvjeda i političkih djela. Jasno je da se danas nalazimo pred jednim krajnjem zabranjivajućim pitanjem, kojem je cilj kriminalizariti slobodu izražavanja, političkih aktivnosti i međunarodne solidarnosti.
Iz tih razloga trebamo se boriti protiv izručenja 5 studenata Italiji, i za prekid političkog progona 5 grčkih studenata i 5 talijanskih aktivista.
...

Ćelija "Militanta Anarhija" Neformalne Anarhističke Organizacije/Međunarodnog revolucionarnog fronta preuzela je odgovornost za podmetanje požara u poštanski ured u Pefkiju, sjeveroistočnom kvartu Atene. Napad, počinjen improviziranom napravom sastavljenom od plinskih boca za kampiranje, odvio se u zoru 22. novembra. Razbijeni su prozori i nanijeta je manja šteta fasadi ureda. Djelo je počinjeno kao čin solidarnosti s anarhistima protiv kojih se vodi suđenje na antiterorističkom sudu zatvora Korydallos, i koji se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku istog poštanskog ureda, te kao odgovor na poziv za Crni decembar anarhističkog djelovanja koji su pokrenuli zatvoreni anarhisti Nikos Romanos i Panagiotis Argyrou.
...

11. novembra, dok je fašističko smeće marširalo diljem Poljske, mi - anarhisti - odlučili smo osloboditi naš bijes protiv države i kapitala.
Izražavamo našu podršku borbi protiv represivnog sistema na svakom dijelu njene fronte.
Vjerujemo da će ovaj simbolični požar banke zapaliti radikalne vatre širom zemlje.
Solidarni sa svim zatvorenicima sistema!
Posvećujemo ovo djelo češkim anarhistima u pritvoru zbog policijske operacije "Feniks".
Neka djela govore!
Solidarnost borbom!

Grupa CRNI REDOVI
Izvor: 325

06. novembar 2015.
Pandora II, nova hapšenja u Madridu, prijevod izjava uhapšenih:
U petak, 30, oktobra, devet drugova, uhapšenih dva dana ranije u Barceloni i Manresi tokom druge faze Operacije Pandora, izvedeno je pred Nacionalni, vrhovni, sud u Madridu. Dvoje njih otpušteno na uvjetnu slobodu, u očekivanju suđenja, šestero ih je otpušteno uz relativno visoku kauciju, dok je jednom određen pritvor do suđenja. Svi su optuženi za kriminalnu organizaciju po antiterorističkim zakonima Španjolske. Točnije, optuženi su za pripadanje GAC-FAI-FRI, fiktivnoj organizaciji koja je nastala iz policijske maštovite kombinacije GAC-a, javne anarhističke grupe odgovorne za objavljivanje knjige koja kritizira demokratski sistem, i FAI-FRI, jedine međunarodne anarhističke organizacije koju Europska Unija smatra terorističkom. Policija tvrdi da je val sabotaža i političkih požara, počinjenih između 2012. i 2013., počinila njihova fiktivna grupa, iako nijedna od dvije navedene grupe nije preuzela odgovornost ili je na bilo koji način povezana s napadima (niti je itko ranjen u ijednom od njih).
Anarhist iz Barcelone koji se trenutno nalazi u zatvoru čekajući suđenje već se nalazio na uvjetnoj slobodi u očekivanju suđenja, zbog optužbi proizašlih iz općeg štrajka marta 2012., po kojima je optužen za nanošenje štete velikom trgovačkom centru, Corte Ingles, na trgu Catalunya. Možete mu pisati na adresu:
Enrique Costoya Allegue
CP Madrid V Soto del Real
Ctra M-609, km3,5 Módulo 15
28791 Soto del Real (Madrid) - Spain
Hapšenja su se odvila isti dan kada je Nacionalni sud odredio još dvije godine pritvora Monici i Franciscu, dvoma anarhistima iz Čilea, koji su već bili razriješeni svih optužbi u slučaju "Bombas" u istoj zemlji, i koji su trenutno optuženi za postavljanje jedne malene bombe u katedralu u Saragozi, djelo za koje je odgovornost preuzeo "Komando Mateo Moral", i koje nije prouzrokovalo ranjene.
...

"... moderni totalitarizam može se definirati kao uspostava, kroz izvanredno stanje, legalnog građanskog rata u svrhu fizičke eliminacije ne samo političkih protivinika već i čitave jedne kategorije građana, koji se iz različitih razloga ne mogu integrirati u politički sistem... Zato je dobrovoljno stvaranje neprekidnog izvanrednog stanja (mada nije javno objavljeno u tehničkom smislu) postalo jedno od osnovnih elemenata suvremenih država, uključujući i one takozvane demokratske."
Giorgio Agamben (Izvanredno stanje: Izvanredno stanje kao paradigma vladanja)
Nakon otkrivanja plana bijega anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija, iz zatvora Korydallos, početkom godine, "dobronamjerna" institucija iz avenije Alexandras [policijska uprava, nap.prev.] i korumpirana Antiteroristička jedinica (Specijalni odred za nasilni zločin) su koordinirale neviđeni napad na članove obitelji i prijatelje organizacije, koji su popratile odgovarajuća propaganda, hapšenja i pozivi obiteljima i prijateljima na ispitivanje. Crescendo te medijske disonance dostigao je svoj vrhunac kada su se marionete Antiterorističke jedinice iskrcale na otok Salamina i uhapsile traženu drugaricu Aggeliki Spiropolou, koja je bila pronašla utočište u domu Athene Tsakalou, majke Crhistosa i Gerasimosa Tsakalosa, zatvorenih članova ZVĆ. No, pošto se u istom domu, tokom hapšenja, nalazila i Gerasimosova supruga, Evi Statiri, uhićena je i ona, zbog pružanja utočišta osobi u bijegu. Kasnije je optužena i za pristupanje te sudjelovanje u organizaciji. Dvije su žene premještene kao pandurski trofeji u GADA-u [policijska uprava Atike, nap.prev.], imeđu telekamera i novinara, te zadržane u pritvoru po kratkom postupku. Šezdesetogodišnja majka braće Tsakalos, koja se - nepozvana - pojavila pred tužiteljem, također je zadržana u pritvoru. Zatvoreni članovi organizacije i A. Spiropoulou krenuli su tada u štrajk glađu, zahtijevajući neposredno optuštanje članova njihove obitelji. Nakon 32 dana štrajka glađu borba drugova i pokreta solidarnosti stigla je do pobjede, pošto je parlament izglasao jedan specifičan amandman glede otpuštanja članova obitelji zatvorenika. Međutim, unatoč otpuštanju Athene Tsakalou pod najstrožim mjerama ograničenja, Evi Statiri je ostala u zatvoru. Njene je zahtjeve za otpuštanjem odbacio specijalni žalbeni sudac, Eftihis Nikopoulos, i sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Poga (koja je odbacila i zahtjev za ukidanjem mjera ograničenja protiv A. Tsakalou, zato što nema razloga da posjećuje svoju djecu u zatvoru i Opću bolnicu u Nikaji, zbog potrebnih pretraga) i Erietom Halevidou.
Iz gore navedenog došli smo do zaključka da je izglasavanje amandmana bilo samo jedno veliko ismijavanja štrajkaša glađu - za što odgovornost snosi član SYRIZA-ine vlade, prvi ljevičarski ministar pravosuđa Nikos Paraskevopoulos - i da je talačko stanje članova obitelji organizacije podmukla emocionalna ucjena zakonodavnih vlasti - čiji je ugled narušen otkrivanjem plana bijega - pošto su sve ove godine zatvoreni drugovi ostali beskompromisni u ćelijama Demokracije.
Svi oni koji su upoznati sa slučajem ZVĆ sasvim dobro znaju da je progon članova obitelji organizacije bio vrhunac eskalirajuće prijetnje, koju je posljednjih godina oblikovao političko-pravosudni sistem grčke države, koja koristi specifični slučaj kao rezervoar za progon anarhističkih drugova iz čitavog spektra anarhističke sredine i nastoji izolirati zatvorene urbane gerilce uspostavom straha unutar ustaničkih krugova, pretvarajući zatvorene u primjer i kroz neprekidno talačko stanje nametanjem mjera ograničenja, te spriječiti nove drugove da odaberu anarhističku borbu i urbanu gerilu, stvarajući na taj način jedno neprekidno izvanredno stanje, u kojem svatko može biti uhapšen, samo zato što je povezan s drugovima iz ZVĆ, kao prijatelj ili član obitelji.
Zato je nakon 6 mjeseci pritvora, 14. septembra, Evi Statiri započela štrajk glađu, kako bi okončala svoje kontinuirano zatočeništvo... U kontekstu Evine borbe, u petak rano ujutro, 2. oktobra, odabrali smo napasti ured člana parlamenta i bivšeg ministra pravosuđa, Charalabosa Athanasioua, u središtu Mitilene.
Naš je napad bio čin solidarnosti, bijesa i sjećanja. Bio je to znak solidarnosti poslan Evi koja se, tih dana, svojim tijelom kao oružjem borila za sopstvenu slobodu, protiv kriminalizacije obiteljskih i prijateljskih veza političkih zatvorenika. Evi se uzdigla iznad straha od sjene autoriteta, koji se želio osvetiti na njoj, kao partnerici Gerasimosa Tsakalosa, i kazniti je za sve godine koje je ostala uz njega. Njen pobjednički štrajk glađu i njeno otpuštanje dokazali su da ako odabereš suočiti se sa strahom, strah će biti taj koji će se uplašiti i pobjeći...
Bio je to čin bijesa za dane i djela Ch. Athanasioua. Athanasiou, kao moderni inkvizitor, čelnik pravosudne klike (u kojoj se nalazi i advokat vrhovnog suda, E. Goutzamani), planirao je i izradio pravosudne slučajeve, te time činio usluge svojim ljudima, u interesu konzervativne oligarhije gangstera s brda Atos (slučaj Efraim; svećenik uhapšen zbog pronevjere i pranja novca u suradnji s političarima, nap.prev.) i odvratnog svećenstva... Unatoč procurenim vijestima iz Ureda za štampu ND-a (Nove Demokracije) o nadolazećoj ostavci ministarske funkcije, tokom tadašnje reorganizacije vlade, zbog njegovog "neprikladnog" rukovođenja slučajem Zlatne Zore, bivši predsjednik Saveza sudaca i tužitelja ipak je ostao na položaju nadzornika grčkog pravosuđa, iz nekog misterioznog razloga, povezan s kumstvom roda Antonisa Samarasa kroz lokalni lobi velikaša i osobnih prijatelja. Nakon što je zataškao financijski skandal, u kojem je odigrao glavnu ulogu, prikrivanjem vlastite imovine, Athanasiou se želio predstaviti kao kažnjavatelj disidenata i političkih zatvorenika. On je bio ministar pravosuđa koji je inaugurirao zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu za urbane gerilce i "opasne" zatvorenike osuđene na dugogodišnju kaznu. Čak i pri napuštanju ministarstva pobrinuo se da ostavi svoju pastorčad na odgovarajućim točkama vlasti, kako bi dovršili njegov posao. Kralj dvora, specijalni žalbeni sudac E. Nikopoulos (kojeg su na funkciju postavili Athanasiou i njegov ujak Vasilis Nikopoulos, bivši predsjednik Vrhovnog suda, uključen u slučaj pedofilije u sjevernoj Grčkoj, štiteći arhimandrita i prijeteći svjedocima). E. Nikopoulos, strogo slijedeći naputke svog mentora Ch. Athanasioua, pokrenuo je bijesnu antiterorističku kampanju. Odgovoran je za ukidanje izlazaka u svrhu obrazavanja anarhistu Nikosu Romanosu, te za pokretanje velikog fašističkog progona članova obitelji političkih zatvorenika, s pritvorom A. Tsakalou i E. Statiri.

Kad jednom izađeš iz zatvora prva stvar koju primijetiš je da se pogled više ne sudara sa zidovima, rešetkama ili pregradama. Može lutati i gledati u nebo, bez da se spotiče o bodljikavu žicu. Zatim, broj koraka nije više određen - dvadeset do zida zatvorskog dvorišta i dvadeset nazad do ćelije. Naravno, u mojem slučaju zidovi zatvorskog dvorišta su se protezali do jedan kilometar udaljenosti od mojeg doma, a nisam mogla ni biti u kontaktu s mojim partnerom.
No, kako god bilo, za mene otpuštanje iz zatvora predstavlja prvu pobjedu protiv straha i nepravde koje nam žele nametnuti u obliku ograničenih uvjeta života.
Sve se to ne bi bilo ostvarilo bez jednog dinamičnog raznovrsnog pokreta solidarnosti, koji mi je prenosio sa svakog ugla Grčke snagu i optimizam da povijest ne pišu samo autoritarni nego i pobunjenici...
Veliko hvala svim poznatim i nepoznatim drugovima koji su slomili teror svemoguće Moći.
Veliko hvala i liječnicima Opće državne bolnice u Nikaji, a nadasve doktoru Spyrosu Sakkasu i doktorici Olgi Kosmopoulou, koji su me podržali toplinom i samo-odricanjem od samog početka.
Naravno, ne zaboravljam one koji su ostali u zatvorima i u ledenim ćelijama... Uvijek ću biti uz njih i zadržati sve trenutke koje smo dijelili sve dok se ponovno ne sretnemo...
Jer dok god bude zatvora nitko neće biti slobodan...
Sloboda svim političkim zatvorenicima
Sloboda svima u zatvorskim ćelijama
Evi Statiri
...

Doznaje se u utorak 29. semptembra da je anarhistički zatvorenik Gerasimos Tsakalos već bio započeo štrajk glađu 14. semptembra, kako bi stao uz svoju partnericu Evi Statiri. Gerasimos je bio odlučio da ne obznani odmah svoju situaciju. Podsjećamo da se nije još ni bio u potpunosti oporavio od teškog štrajka glađu kojeg je vodio uz ostale zatvorenike iz ZVĆ i anarhističku zatvorenicu Angeliki Spyropoulou. (talijanski Anarhistički Crni Križ)
Već sedam mjeseci moja partnerica Evi Statiri je zatvorena u ćelijama demokracije. Njen jedini "zločin" je njezin osobni odnos sa mnom. Istovremeno, moja majka, A. Tsakalou, nalazi se u egzilu na otoku Salamini po odluci sudske hunte.
Već sedam mjeseci vlast eksperimentira šireći krug represije na prijatelje i članove obitelji političkih zatvorenika. Njihov cilj je širiti strah u osobama koje su s njima solidarne i gurnuti urbane gerilce u jednu posebnu vrstu karantene. Vlast pokušava putem kriminalizacije prijateljskih-obiteljskih odnosa osakatiti sve veze solidarnosti koje nadilaze zatvorske zidove i hrane borbu za slobodom. U ovom trenutku policijski-pravosudni aparat vlasti testira snagu našeg svijeta, koji nije naučio saginjati glavu i kalkulirati svoje reakcije. Svaki naš korak nazad je pobjednički teren za totalitarizam zvijeri države.
...

14. septembra Evi Statiri započela je štrajk glađu zahtijevajući otpuštanje iz zatvora. Nalazi se u zatvoru bez okrivljujućih dokaza, osim što je partnerica našeg druga zatvorenika i člana Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosa Tsakalosa.
To je nije prvi put da panduri i suci šikaniraju i muče članove obitelji zatvorenika.
Nema goreg ili podmuklijeg mučenja od gledanja članova naših obitelji u lisicama i iza rešetaka zatvora.
To je njihova pravda.
Mi, kriminalni zatvorenici osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, s odjela E1 zatvora u Domokosu, odlučili smo odbijati obroke do Evinog oslobođenja.
Zatvorenici odjela E1, Domokos
...

IZJAVA EVI STATIRI NA 15. DAN ŠTRAJKA GLAĐU
U nedjelju noć, u 2 sata, odvedena sam su zatvorsku bolnicu zbog hipoglikemijskog šoka. Liječnici su tu ustanovili da je nužan premještaj u vanjsku bolnicu. Odvedena sam natrag u zatvor i kasnije, ujutro, nakon pregleda doktora Sakke i Kosmopouloua, zatvorski su liječnici zatražili moj hitni premještaj u vanjsku bolnicu. Tog sam popodneva odvedena u Opću bolnicu Nikaia, gdje sam odbila primanje svake tekućine osim fiziološke otopine, pošto je liječnike zabrinuo vrlo niski tlak. Danas, u ponedjeljak 28.09., prekinula sam primanje fiziološke otopine.
Istovremeno dok na tisuće osoba odlazi na posao, na tisuće učenika u škole i studenata na fakultete, na tisuće njih živi u slijepoj ulici ekonomske tiranije i život teče dalje kao uvijek, ja nastavljam moj štrajk glađu protiv baršunastog fašizma demokracije, koji zatvara ljude samo zato što su članovi obitelji političkih zatvorenika, i zato što se opiru strahu, ugnjetavanju i izrabljivanju.
Zahtjev za otpuštanjem predala sam prije dvadeset dana sudskom vijeću koje će morati odlučiti da li jedan ljudski život vrijedi manje od održavanja lažnih optužbi koje su u službi planova i interesa moćnika.
Klepsidra otječe...
Sistem koji prisiljava osobe da izlažu riziku svoje živote putem štrajka da bi dosegli slobodu, osuđen je na propast...
Borba se nastavlja...
Evi Statiri, 15. dan štrajka glađu,
Opća bolnica Nikaia, zatvorski odjel
Izvor: Act For Freedom Now
SOLIDARNOST ZATVORENIKA S EVI STATIRI S A-ODJELA ZATVORA KORYDALLOS
...

U četvrtak 24. augusta oko 2 u noći postavili smo eksplozivnu napravu kućne naprave, sastavljene od plastične boce od pola litre ispunjene barutom i fitiljima, na što smo zalijepili cigaretu kao vremenski detonator i sve spojili s dvije plinske kamp-boce (butan), te postavili na ulaz jednog od domova podoficira argentinske federalne policije, u četvrti Balvanera. Iako telekamere slijede naše sjene, mi imamo dobre prijatelje te posjedujemo odlučnost i kreativnu maštu za izbjeći sigurnost ovog socijalnog mira.
Ovom gestom solidariziramo s anarhističkim drugovima u bijegu i u zatvorima diljem svijeta. Oni su primjeri borbe i uvjerenja!
Moć je ta koja upotrebljava monopol nad nasiljem, koje je pravno opravdano, i ne odnosimo se samo na policijsko, nego i na ekonosmko, medijsko, društveno, demokratsku raspravu.
Zato SMO uz pobunjenike, bjegunce, uz dečke i djevojke zatvorene u zatvore i psihijatrijske institucije u argentini (i svijetu), uz "obične" i anonimne koji pružaju otpor, uz "samoubojstva" koja su ubili zatvorski stražari.
Sjećanje i osveta za SERGIA "URUBU" TERENZIJA*, MAURICIA MORALESA I SEBASTIANA OVERSLUIJA
Djelujmo slobodno, suočimo se s ravnodušnošću. Slavimo život!
Pozdravi i snage!
Neki anarhisti i nihilisti
*Sergio Terenzi: anarhist iz Santa Fea kojeg je 1996. ubila argentinska federalna policija dok je vršio eksproprijaciju, ranjenog ostavila da umre na pločniku.
...

Sistem je ponovno pokazao svoje pravo lice, a njegova osveta poprimila je oblik nezakonitog (po njihovim vlastitim zakonima) pritvora partnerice Gerasimosa Tsakalosa, Evi Statiri.
Njen jedin "zločin" je ljudski odnos s drugom Gerasimosom Tsakalosom.
Vidite, sistem želi pretvoriti u doušnike one koje se čak ni nacisti ne bi usudili. Njihove drugove, djevojke, majke, prijatelje i članove obitelji. Kao i osobe koje se bore za individualnu slobodu, osobnu neovisnost, radost i anarhiju.
Naravno, njihov je cilj je dvosmjeran. Jedan, osvetiti se nad onima koji ne žele pognuti glavu, drugi uplašiti svakoga tko želi iskazati solidarnost i podršku zatvorenim borcima.
I naravno, zaplašiti svakoga tko misli krenuti teškim putem anarhije i uništenja sistema.
Uzvikujemo marionetama sistema šaljući poruku:
"Vi nas ne plašite nas, vi raspirujete naš bijes i jačate našu volju za vašim uništenjem".
NIŠTA NIJE GOTOVO SVE SE NASTAVLJA
NEPOSREDNO OTPUŠTANJE EVI STATIRI

anarhist Panos Mihalakoglou
Zatvor Nigrita (Serres)
Srijeda, 16 Septembar 2015.
...

"IZ ZEMLJE ZABORAVLJENIH PROTIV ZABORAVA..."
Zatvorska situacija u kojoj se nalazim već 4,5 godine, zbog osvetničke i egzemplarne kazne, stvorila je distancu između mene i vanjske stvarnosti. Uostalom, cilj zatvorske kazne, protiv svih koji se bore protiv postojećeg, je razdvajanje, oduzimanje, politička izolacija, moralno uništenje. Ali postoje uvijek rešetke koje se mogu slomiti, ili hodaš monotonim sterilnim hodnicima kaznionice ili prelaziš ukrašene ulice potrošnje društva-zatvora. U ovim zatvorskim ćelijama demokracije moja potreba za slobodom i dalje mi svakodnevno udiše život. To je moja pokretačka snaga, razmišljati, zamišljati, organizirati, djelovati. Odabir totalnog konflikta s postojećim i moć individualnog izbora, obogaćen kolektivnim iskustvom djela, su sastavci koji mogu prodrijeti u zatvor, i tada se boriš. Već 4,5 godine budim se u zatvorskom krevetu ubrzo nakon zore, mada sam često voljela spavati duže kada sam bila vani, organiziram svaki moj pokret, premda me vani često pokretala spontanost, analiziram i prosuđujem podatke (političke i osobne) samo jučerašnjeg dana, iako sam ih vani uvijek dijelila s drugovima. Već 4,5 godine budim se svakog jutra uvjerena da samo ja sama određujem moje sudjelovanje u ratu protiv svakog oblika autoriteta, i da se sloboda ne predaje... ona se osvaja.
Januar 2015.... plan koji se trebao materijalizirati, pretvoriti u nešto od krvi i mesa. Jedan korak... uzdisaj prije slobode... I ako se cilj nije dostigao... vrijedilo je ipak pokušati!
...

U zoru 2. septembra 2015. zapalili smo:
- 2 bankomata Nacionalne Banke u četvrti Galatsi
- 1 bankomat Alfa Banke u kvartu Patisia
- 1 bankomat Pirejske Banke u predgrađu Peristerije
- te razbili bankomat Pirejske Banke u četvrti Galatsi
Jedini naš povod bila je naša želja za napadom. Napasti društvo-zatvor koji pokušava ukalupiti, diskriminirati i klasificirati naše potrebe, želje i odnose, te prilagoditi ih kako bi služili njegovim ciljevima: neprekidan sistem represije i strateške manipulacije subjektivnosti i različitosti.
Rezultat koji moramo postići kao anarhisti je slijedeći: zajamčiti da mi namećemo tok našeg svijeta koji teče u ritmovima koji određuju naše anarhističke volje, daleko od svjetla strojeva moći; protiv društvene realnosti ekonomske, znanstvene i ideološke dominacije, morala tržišta i jednog svijeta koji je klasificiran i programiran da proizvodi pitanja s već spremnim odgovorima.
Protiv tog okvira dominacije odabrali smo da nastavimo ustaničko djelovanje ovdje i sada. Jasno je da će aparat moći učiniti sve što može kako bi ugušio sve što opire osiromašenju života. Kao posljedica toga moć primjenjuje najoštriju mjeru i društvenu prihvatljivu: zatvor. U tamnicama demokracije nalaze se oni koji su odabrali da djeluju na temelju svojih želja za slobodom, umjesto da prihvate sužanjstvo i nepostojanje. Anarhistički zatvorenici su naši drugovi u ratu protiv postojećeg i nećemo ih prepustiti sudbini u raljama pravosudnog usranog sistema. Ne smijemo zaboraviti naše drugove u zatvoru, ali ne smijemo ih ni idolizirati. Želimo jasno reći da se ne plašimo posljedica naših djela, niti dovodimo u pitanje i sumnju njihovu vrijednost.
...

"Zbog tehnološkog napretka civilizacije osjećamo potrebu da rat pokrenemo sada i ovdje, protiv svake dominacije i njenih krakova koji nas sputavaju."

U prvim jutarnjim satima u četvrtak 25. juna podmetnuli smo zapaljivu napravu ispred koncesionara Toyote, u aveniji Vallejo; izigrali smo njihove sisteme zaštite i izbjegli patrole sistema te nadzorne videokamere, kako bi im bilo jasno da je rat sada i ovdje - kako su videokamere, patrole, metci i sve mjere poduzete protiv naših djela beskorisne. Jer unatoč videokamerama na svakom uglu, unatoč njihovim lakejima na svakoj ulici, mi i dalje napadamo, povećavamo korake protiv dominacije.
Preuzimamo odgovornost za ovo djelo, u ime svih drugova koji su ubijeni, oteti, mučeni, zatvoreni, osuđeni u Meksiku i diljem svijeta, kako bi shvatili da će vam se svaki metak vratiti - i ako nas ubiju ili nas zatvore treba im biti sasvim jasno da će doživjeti istu sudbinu. Za svakog mrtvog druga ubit ćemo na tisuće njih. Kažu da se Crni Juni okončao 7. juna, no mi kažemo da se nije okončao 7. niti će se okončati neki drugi dan ili mjesec, ovo je poziv na nastavak rata na neprekidan način.
Protiv svake tehnologije, otrova koji ubija divlju prirodu!
Ne samo u junu, za neprekidni Crni Rat!
Zapalimo civilizaciju!
Pozdravljamo i drugove u bijegu, Felicity, Chiva i Tripu - iz ilegale rat se nastavlja! Šaljemo i topli zagrljaj štrajkašima glađu neformalne koordinacije zatvorenika, znamo da je moguće boriti se za zdravlje, slobodu i oslobođenje zatvorenika na svim geografskim područjima.
...

Solidarnost s drugom Spyrosom Mandylasom i sa skvotom Nadir!

20. maja 2015. grupa od 6 osoba upala je u skvot Nadir i sat i po vremena mučila Spyrosa Mandylasa koji se tamo nalazio. Drug Mandylas je zbog rana nanesenih na glavi, rukama i nogama zadržan u bolnici, a na desnoj nozi stavljeno mu je nekoliko šavova.
Koji god bio razlog napada, nema opravdanja za napad na druga koji se još nije bio oporavio od svog 54-dnevnog štrajka glađu. Štrajka u kojem je riskirao život. Napadači su pali tako nisko da su koristili policijske metode kako bi izvukli informacije od druga, a pokušali su i uvući još jednog druga u zamku.

Zbog svojeg nepopustljivog stava naspram države i zbog svojeg bratskog pristupa prema drugovima, Spyros zaslužuje našu podršku i povjerenje.

Solidarnost sa S. Mandyladom i sa svima koji ga podržavaju.
Solidarnost sa skvotom Nadir.

Snage!

Urednici grecjawogniu.info

...

Sada, nakon što je okončano razdoblje istrage, dok čekamo datum ročišta za Javiera Pinta i Nataliu Collado, kao bliska grupa prijatelja želimo vas informirati i otkriti vam kako su naši drugovi optuženi za paljenje autubusa poduzeća Transantiago, prije tri mjeseca, te zbog toga nam oduzeti.
ČINJENICE
Rano ujutro 7. aprila, na uglu Ecuadora i Concona, u Estación Central, mrak je prekinut gorećom linijom 210 Transantiago autobusa, kojeg je požar u potpunosti progutao. Par minuta kasnije Natalia Collado (Tato) i Javier Pino uhapšeni su u Alamedi, pred USACH-om (Sveučilište Santiago Čile) i zadržani zbog sumnje da njihov izgled navodno odgovara opisu koji je vozač autobusa, nakon što je prijavio požar, dao policiji. Drugovi su odvedeni u Središnju Policijsku Stanicu 21 gdje im je rečeno da ih je vozač autobusa prepoznao kao dvije osobe koje su ušle u autobus bez karte, na uglu Alamede i Cumminga te ostavili torbu na zadnjem sjedištu prije nego su izašli na stražnja vrata. Tato i Javier su zatim premješteni u BIPE (Policijska brigada za specijalne istrage), gdje im je oboma nasilno uzet uzorak DNK.
Do tada su članovi obitelji, bliski prijatelji i drugovi koji su čuli o hapšenju započeli prosvjed ispred zgrade u znak solidarnosti s drugovima.
Mediji su se kao i obično pojavili kako bi snimili svojim kamerama lica naših drugova.
Idućeg jutra, dok su ga vodili na sud, Javier je viknuo medijima "Dole antropocentrično patrijarhalno društvo!".
...

Današnje se društvo može nesumnjivo opisati kao tehnokratski sistem u kojem neograničena znanost i proizvodi koje stavlja na tržište vladaju životom i uređuju ga.
Otkad postoje, multinacionalne kompanije održavaju vlast nad Planetom kroz države i međunarodne institucije (ONU, EU, MMF, ECB).
Hiper-tehnološko društvo je savršeno društvo koje će zadovoljiti 2 osnovne potrebe Vlasti: profit i društvenu kontrolu.
Zahvaljujući znanosti i tehnologiji, uzdignute u moderna božanstva, profit je postao bezgraničan: od vojnih sredstava u neprekidnom razvoju do nevjerojatne količine beskorisnih proizvoda na tržištu.
Isto tako će kontrola nad društvom i životima biti sve proširenija, od upotrebe običnih video-kamera pa sve do nanotehnologije.
Osobe, kojima je već oduzet svaki oblik autonomije i vlastite volje, uvode se u bajni svijet znanosti putem djelomičnog i lažnog pristupa tehnologiji.
Obmanom o poboljšanju kvalitete života, jedini realni ishodi su neograničena proizvodnja, artrofiranje uma i vlastitih sposobnosti, brisanje stvarnih osjećaja, odnosno samog života.
I sve se to odvija dok se pred našim očima uništava ono što je preostalo od prirode kako bi se izgradile velike strukture koje omogućavaju brže putovanje tih istih proizvoda, kako bi bili još dostupniji.
I sve se to odvija dok mediji, u sveopćem nemaru, prikazuju slike masakra naroda koji su dovedeni do gladi kako bi mogli iskorištavati sirovine nužne za povećanje proizvodnje tih proizvoda.
Zato smo odlučili da se jednostavno izmaknemo kontroli i ugrozimo profit tehnokratskog društva.
Zapalili smo strujne kablove antene za telekomunikaciju u vlasništvu poduzeća Italsite Spa, koje djeluje na razini čitave Europe.
ZA NEPOSREDNO OTPUŠTANJE MARCA CAMENISCHA.
SOLIDARNO S ANARHISTIMA I ANARHISTICAMA U ZATVORIMA U ITALIJI, ČILEU, GRČKOJ, ŠPANJOLSKOJ I MEKSIKU.
...

U srijedu 1. jula 2015. u Pragu je zapaljeno policijsko vozilo, pokraj parka blizu stanice podzmene Strašnicka. Kao dio svoje borbe ćelija SRB-a napala je jedno vozilo i poslala vatreni pozdrav Aleši Kočiji. Anarhist uvjeren u klasnu borbu pao je u ruke neprijatelja. Zatvoren je 28.04.2015. tokom policijske "Operacije Feniks" te zatim optužen za ilegalno posjedovanje oružja. Postao je zatočenik države i sada sjedi u pritvoru.
Državne institucije posjeduju ogroman arsenal oružja i stvaraju monopol nad upotrebom istog. Neprekidno koriste oružje kako bi održali u pokretu izgradnju kapitalističke mreže odnosa izrabljivanja i ugnjetavanja. Anarhisti ne prihvaćaju državni monopol nad oružjem. Njihovo djelovanje sukobljava se s vrijednostima koje štite državno nasilje i reproduciraju ga. Nasilje države protiv anarhista gradi ustaničko nasilje.
Aleš Koči je anarhist koji se naoružao i prekinuo državni monopol nad oružjem. SRB podržava takav stav. Pošto se sada Aleš nalazi u rukama neprijatelja njegov potencijal borbe je vrlo ograničen. Ali mi nemamo namjere da se pomirimo s tim uslovima. Oštre riječi, vatra, vatreno oružje i eksplozivi. Sve je to dio naše borbe. Revolucionarna borba protiv nasilja koje vrši država da bi održala kapitalističku bijedu. Za sada je zapaljen automobil. Ali tu nije kraj.
Pozdravi Vatrene Ćelije - Mreža Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

U posljednjih nekoliko mjeseci prisustvovali smo eskalaciji represije slobodarskog i anarhističkog pokreta putem strategija korištenih U Mexico Cityju: brojne i uvijek iste, teške, optužbe, bez obzira na specifičnu situaciju, povodeći se za diktatom države.
Progoni i ukazivanje prstom u medijima su osnovni elementi njihovih namještaljki: navesti imena grupa, osoba ili prostora (postojali oni ili ne), stvoriti veze koje u stvari ne postoje, usporediti sve i svakoga s vertikalne točke gledišta, pokušati nas ugurati u shematično vodstvo. Naravno, to dokazuje duboko nepoznavanje i/ili prezir anarhističkih ideja, koje nemaju veze s tom vrstom hijerarhijske logike.
S druge pak strane imamo vladine pokušaje da pravno klasificira anarhizam ili "anarhističko ponašanje" kao terorizam, uz teške optužbe i uz parametre maksimalne sigurnosti, da bi kasnije odbacili optužbe zbog nedostatka dokaza - ali uvijek ostavljajući otvorenu prijetnju da se "istraga nastavlja". Apsurdne istrage, koje se arbitrarno odnose na grupe i pojedince koji egzistiraju na različitim područjima.
To ide paralelno s policijskim nadzorom i nadgledanjem određenih pojedinaca u pokušaju zastrašivanja, i kao provokacija određenih autonomnih prostora.

Dok prividni mir vlada čileanskim teritorijem i prazničko ozračje ispunjava ulice zbog nogometnog cirkusa koji otuđuje one koji dobrovoljno zapadaju u mrtvilo, mi smo odlučili da izvedemo malu destruktivnu gestu da bi iskazali solidarnost na djelu s našim drugovima u zatvoru. Nismo ravnodušni prema šikaniranju Tamare Sol u ženskom zatvoru San Joaquin, niti zaboravljamo zatvorske uvjete u kojima se naši drugovi nalaze: Juan Flores, Nataly Casanova, Enrique Guzman, Javier Pino, Natali Collado, Monica Caballero i Francisco Solar. Ne zaboravljamo dugogodišnje subverzivne zatvorenike, niti zaboravljamo političke zatvorenike Mapuche.
U srijedu noć 24. juna, u 00:30, zapalili smo podružnicu banke BCI pokraj autobusne stanice 22, na Gran Avenidi, i uništili veći dio bankomata. Preuzimamo odgovornost i za požar koji je spalio bankomate podružnice BancoEstado, na križanju avenije Matta i Chiloe, 13. juna.

Neka plamen i buka stignu do vaših ćelija!
Mauricio Morales, Sebastian Oversluij: prisutan!
Ratni zatvorenici na ulice!
Solidarnost - Zavjera - Napad
Autonomne Borbene Grupe
...

U noći 14. juna, u ulici De l'Est, zapaljeno je vozilo poduzeća Eiffage. Zato što izgrađuje zatvore.
Solidarnost s drugovima iz Bruxelessa koji se bore protiv izgradnje zatvora.
Izgradnja kaveza raspiruje naš bijes!
Izvor: Act For Freedom Now

U zapadnom svijetu čovjek, odvojen od svojih primarnih fizičkih aktivnosti, troši ogromne količine energije kako bi zadovoljio svoje prirodne i umjetne potrebe.
Te potrebe i komoditete pokrivaju također i električni naponi i proizvodnja energije, čija izgradnja zahtjeva vađenje mineralnih sirovina, pošto su minerali ili obnovljivi izvori energije potrebni za proizvodnju, dipol koji nas ostavlja ravnodušnima, budući da nijedna "čista" zelena energija nije razvijena za održivost prirode i ljudskih i ne-ljudskih bića, nego samo za održivost tehno-industrijskog sistema, kapitala i njegovih ulaganja.
Električna mreža je u stvari stup modernog tehnološkog razvoja, potreban za reprodukciju autoritarne civilizacije i industrijskog masovnog društva. Tkogod se postavi između njih i njihove dobrobiti suočit će se s kaznom i s osvetom sistema.
Anarhist Marco Camenisch uhapšen je u Švicarskoj 1980. zbog sabotaže električnog stupa visokog napona i stanice za proizvodnju električne energije. Godinu kasnije pobjegao je iz zatvora i živio u ilegali do 1991., kada je uhapšen u Italiji tokom prometne kontrole. 2002., dok je bio u Italiji, osuđen za direktnu akciju protiv visokonaponskih vodova, izručen je Švicarskoj na izdržavanje izvorne kazne. Tamo je ponovno osuđen za ubojstvo švicarskog graničnog policajca, optužba koju on odbacuje. Danas, zbog nepokorenog stava druga i zbog njegovog odbijanja kompromisa, kako unutar tako i izvan zatvora, optužen je u kontekstu talijanske policijske operacije Ardire za poticanje na teroristička djela, koristeći se talijanskim antiterorističkim zakonom. K tome, švicarska država, pripisujući psihijatrijski karakter njegovom odbijanju da se pokaje za svoja djela i da odbaci anarhističke ideale, ne dozvoljava mu da napusti zatvor mada je odslužio potrebni postotak svoje kazne.
...

Borbena Anarhija/FAI-IRF preuzima odgovornost za napad požarom na ured SYRIZA-e u Kypseliju. Zapalili smo ured tih političkih oportunista kao prvi odgovor na odbijanje izlaska u svrhu studija našem drugu Nikosu Romanosu i zbog osvetničkog širenja situacije zatočeništva na suprugu druga Gerasimosa Tsakalosa, iz Zavjere Vatrenih Ćelija. Svijet autoriteta se nalazi ovdje. Na rukama imigranata obilježenim brojevima, na samitima ekonomista, u neprekidnoj propagandi novinara, u ministrima "ljevičarske vlade", u sudnicama, policijskim stanicama, u vilama bogatih. Anarhističkom ustanku nije cilj reforma kapitalizma, niti zaustaviti djelovanje koje ovisi o političkoj upravi stroja smrti i izrabljivanja. Zora našeg doba svanuti će nad ruševinama kapitalističkog društva. Do tada jedino što nam preostaje je neprekidna i beskompromisna anarhistička borba.
SNAGE SVIMA KOJI NAORUŽAVAJU SVOJU NEGACIJU! SVIM ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA!
PS) Tokom štrajka glađu anarhističkih zatvorenika u Čileu zapalili smo diplomatsko vozilo u Ano Pefkiju, uz želju da zagrijemo njihova srca vatrom anarhističke solidarnosti. Budite nam dobro, drugovi.
Borbena Anarhija/FAI-IRF
...

Nužni dodatak svakoj borbi je njena procjena nakon završetka. Djela njenih subjekata, pitanja, nedostaci i problematike na koje se naišlo, stvoreni odnosi i razvijene percepcije bilo bi dobro da postanu teme razmatranja, u cilju unapređenja naših sveukupnih stavova protiv postojećeg, izvlačeći korisne zaključke i vršeći autokritiku. Ovaj tekst nije ni u kom pogledu sveukupna ocjena date borbe. Nemamo namjeru analizirati specifične događaje, aktivnosti, točke gledišta i ponašanja koja su se odvila unutar pokreta solidarnosti, niti generalne probleme i patologije anarhističke sredine. Pored toga, svaka rasprava o specifičnim borbama i pokreta tiče se njihovih sudionika i onih koji namjeravaju nastaviti borbu pod uvjetima tih pokreta. Nakon tako dugih i brojnih aktivnosti i praktične borbe, sposobni smo izraziti naše mišljenje o širokom spektru pitanja kao što su „posredne borbe”, štrajk glađu kao sredstvo borbe, odnosi između zatvorenih anarhista i njihovih solidarnih, odnos između anarhista i projekata s političkim zahtjevima i još mnogo toga. Dakle, koristeći šansu, zauzet ćemo stav o onome što mislimo da je najvažnije, nastojeći podijeliti naše brige i naše zaključke.
Štrajk glađu kao sredstvo borbe

Štrajk glađu je sredstvo koje su anarhistički, politički i kriminalni zatvorenici u Grčkoj koristili desetljećima, relativno često. Učestalost povlači za sobom automatsko izražavanje podrške, solidarnosti i sudjelovanja u odgovarajućim pokretima, nešto što, međutim, ne ide u korist anarhističke kritike, ne samo u vezi pojedinačnih slučajeva, nego i samih sredstava.
Kada se odvija u uvjetima zatočeništva, štrajk glađu je u stvari jedan od najtežih sredstava borbe koje zatvorenik države ima na svom raspolaganju. No, štrajkaš priznaje neprijatelja kao „partnera za pregovore” i postavlja zahtjeve u jednom procesu ucjenjivanja humanitarne maske države, te stoga sredstvo kao takvo ne posjeduje agresivnu karakteristiku anarhističke borbe. Pasivna priroda, utemeljena na karakteru zahtjeva, štrajka glađu je realnost na koju mi gledamo kritički, ali uvijek u odnosu na posebne materijalne uslove nepovoljnog polja zatvora. Ne možemo ga zato usporediti sa sredstvima borbe izvan zidova. Ali posjeduje ipak jednu posebnu karakteristiku koja se uvijek mora uzimati u obzir; on je po definiciji auto-destruktivan u smislu biološke štete i obično vodi u trajne zdravstvene probleme. Što ne znači da borba posjeduje rizik koji se mora izbjeći pod svakom cijenu, na temelju jedinog kriterija preživljavanja. No, znači pažljiv odabir borbi i njihove odgovarajuće organizacije, a zasigurno ne olakšati istrebljenje koje nam neprijatelj priređuje.
U tom slučaju nije mudro za štrajkaše glađu i njihove solidarne obaviti subjekt u idealizam, niti pojmiti taj izbor kao samoodricanje i smatrati anarhističkog borca osobom koja se žrtvuje za neki viši Razlog, ili pak oportunistički zanemariti, ili iz frustracije, birokraciju pravosudno-zatvorskog sistema, vodeći u slijepu ulicu ili u „poraz” iz de facto poraženog položaja zatvorenika. Osobni izbori anarhista trebaju se, po nama, temeljiti na njihovoj odluci da žive u stalnom i višerazinskom ratu s dominacijom. A ta se odluka donosi zato jer njen subjekt shvaća da je umjetni „život”, posredstvom vlasti, robe i spektakla, u današnjoj društvenoj pustinji, lažan i okovan. Dakle, radi se o odluci da se živi, a ne o žrtvovanju i smrti. Ukratko, mi smatramo da ekstremna sredstva borbe se ne mogu koristiti kao paspartu, nepažljivo odabrana i korištena na neorganiziran i beskoristan način, bez uzimanja u obzir društveno-politički kontekst te apsolutnost i povijesno-političku težinu sredstava, kao i zasićenje kojem su podložni takvom uporabom, vodeći, na taj način, u neefikasnost i u beznačajnost fizičke egzistencije samog štrajkaša glađu. Unatoč tomu, štrajk glađu, s postojećim problemima gore navedenim, je osobni izbor, čije elemente ne možemo uvijek poznavati i zato ga ostavljamo temperamentu, analizama, realnim mogućnostima i šansama zatvorenih anarhista, koji su ga odabrali i koji su odgovorni za komunikaciju sa solidarnim drugovima, u vezi pitanja strategije i razvoja borbe.

Ujutro 27. maja smrdilo je na paljevinu, pokraj Télégraphea.
Izgorio je kombi JC Decaux.
Oni se bogate džentrifikacijom gradova i izrabljivanjem zatvorenika.

Solidarnost s uhapšenim drugovima tokom operacije Pinata u Španjolskoj.
Solidarnost s Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

"Pandorina kutija je otvorena i čudovišta su izašla. Ali bilo je nešto skriveno na dnu Pandorine kutije. Nešto predivno. Bijes."

1. juna dobili smo dobru vijest da je troje od petero drugova otpušteno iz pritvora, optuženih za sudjelovanje u terorističkoj grupi tokom operacije Operacije Piñata (uključujući i jednog koji je već uhapšen i zatvoren tokom operacije Pandora), bez kaucije. I dalje su na snazi optužbe za sve njih i morat će se učestalo javljati na sud, a dvoje njih ne smije napustiti državu.
Operacija Pandora pokrenuta je u decembru u Kataloniji, a Operacija Piñata 30. marta diljem Španjolske države, ali fokusirane na Madrid. Operacije su dovele do hapšenja 26 anarhističkih drugova (plus brojna hapšenja svih koji su pružali otpor pri pretresu skvotova) pod aniterorističkim optužbama, do pretresa brojnih domova i skvotova, do krađe novaca i zaplijene računala, hard diskova, telefona itd.
Petero uhapšenih tokom operacije Piñata "nestali su", poslani u zatvore maksimalne sigurnosti što dalje od prijatelja i obitelji, mada se Audiencia Nacional, nakon žalbe advokata obrane, slaže da odgovorni istražni sudac, megalomanski Eloy Velasco, križar antiterorističkih zakona, već nepopularan zbog represije baskijske borbe, nije dokazao nikakvu direktnu povezanost između zatvorenih anarhista i specifičnih djela sabotaže ("terorizma") niti ikakvu povezanost između javne anarhističke grupe GAC (Grupos Anarquistas Coordinados) i FAI-FRI, koju je Europska Unija proglasila terorističkom organizacijom.
Ostalo dvoje zatvorenika u pritvoru zasigurno će biti ubrzo optuštena.
...

Ove srijede, 27. maja 2015., Tamara Sol Farias Vergara premještena je u zatvor perverznog imena "Centar za žensku orijentaciju" (COF), u ulicama Vicuña Mackenna i Capitan Prat, u San Joaquinu, Santiago.
Zatvorski stražar, Jenny Muñoz Gajardo, komandant na čelu centra za istrebljenje "San Miguel", u kojem se nalazi više od 500 žena, je vjerni predstavnik policijske brutalnosti, plaćen u milijunima pesosa za upotrebu logike zatvorske kazne i kontrole nad ljudskim životima. Taj je službenik iskalio svoj bijes na Tamari Sol, ne dozvolivši joj da se oprosti od svojih drugarica iz ćelije, nasilno je izvlačeći, ne dopustivši joj čak ni da spakira osobne stvari (drugarice iz zatvora sakupile su što su mogle u jednu torbu koju Sol još nije dobila). Rečeno nam je da se Tamara Sol opirala šakama, urlicima i pljuvanjem, dok su je zatvorski stražari nasilno izvlačili, te joj zatim stavili lisice i odveli u izolaciju, oko šest popodne.
Još ne znamo na koji će stupanj zatvorski stražari odlučiti da zatvore Sol, u zatvoru San Joaquin. Vrijeme posjete i veličina paketa ovise o stupnju na kojem će biti zatvorena.
Obitelj Tamare Sol Farias Vergare
JAVNA IZJAVA
Tamare Sol Farias Vergare
2015. Jesen [u Južnoj Americi]. Mlad Mjesec.
Ovo su moje prve riječi putem interneta nakon što sam osuđena na 7 godina i 61 dan zatvora zbog pokušaja ubojstva i krađu.
Mnoge osobe misle da je [moj drug] Angry [Sebastian Oversluij Seguel] bio moj partner, ili da sam bila u nekakvoj vezi s njim, što je potpuno netočno. On je bio vrijedan drug s kojim sam dijelila brojne ideje i osjećaje. Bio je nihilistički anarhist i preuzimam odgovornost za osvetu njegovog ubojstva kao politički čin, pošto ću uvijek smatrati da njegovo ubojstvo nije bilo slučajno. Nemojmo zaboraviti da je TVN [tv-kanal vijesti] opisao čin [Angryjevog ubojstva] kao "herojski", pošto se trebala zaustaviti pljačka.
Ja nisam pucala na istog zaštitara koji je povukao obarač i zatim ponovno napunio pištolj da ispuca još nekoliko metaka, ali moj čin je jasan, kao i njegova poruka.
Zaštitari: ne možete nastaviti ubijati našu braću, niti riskirati vaše živote za jednu bijednu plaću ili za bilo koji drugi iznos! Zapitajte se, što štitite, tko su vaši poslodavci i čiji je novac koji vi štitite svojim životima!
Ne vjerujem u pravdu.

English & Italiano

Nismo nikada imali namjeru napraviti od našeg bloga novinsku agenciju, niti da ga ograničimo samo na objavljivanje vijesti i prevođenje izjava, zato što nismo ni novinari ni prevodioci, nego anarhisti. Naš rad na ovom portalu kontrainformacije se temelji na afinitetu s borbom, što nas čini suučesnicima anarhističke borbe, a ne gledateljima ili reporterima spektakla. Zato se ne možemo zadovoljiti prostim prevođenjem i mahanjem transparenata za podršku djela naših drugova, jer pošto smo dio borbe i pošto smo anarhisti osjećamo potrebu da kritički preispitamo ono što se događa u trenutnim borbama, kuda nas one vode i gdje se mi nalazimo u svemu tome (kao i da kritički preispitamo akcije koje poduzimaju naši drugovi), i da na taj način obogatimo anarhističku borbu razmjenom ideja, da se izbjegne trenutna rigidnost i tišina prostora anarhističke kontrainformacije.
U ovom su se posljednjem periodu odvile intenzivne borbe u Grčkoj, no brojna su previranja pokrenula i mnoga pitanja. Nažalost, vidjeli smo jako malo rasprave oko tih pitanja na kontrainformacijskom prostoru, a svaki kritički osvrt na zbivanja u Grčkoj kao da je bio „zabranjen” ili ignoriran, kao od strane portala kontrainformacije, tako i od samih učesnika u tim zbivanjima. Krajnje neočekivano ponašanje među anarhističkim tenzijama i koje samo po sebi treba da bude predmet odvojene kritike.
Naravno, treba postojati podrška i solidarnost sa svakom borbom koju vode naši drugovi u inozemstvu. (Obratite pozornost da smo napisali drugovi, što znači da se ne odnosimo na podršku bilo kojem pojedincu ili grupi koji se deklarira kao anarhist, a još manje komunistima i ostalim ljevičarskim sranjima. Mi dijelimo naš afinitet s individualističkom i nihilističkom tenzijom anarhizma, zato ćemo iskazati našu solidarnost i podršku anarhistima od prakse koje pripadaju toj tenziji. Mnogi portali kontrainformacije odabiru da „pokrivaju” djela i izjave najrazličitijih grupa – od borbi za autonomiju kurdskog naroda, preko komunističkih grupa i markističkih urbanih gerila, pa sve do nihilističkih grupa i ćelija FAI/IRF. Ne razumijemo kako mogu te različite tenzije, koje su velikim dijelom međusobno u konfliktu, da se nađu u zajedničkom prostoru na istim anarhističkimportalima kontrainformacije. I ovdje se radi o jednom posebnom problemu koji bi trebao biti raspravljen.) Slažemo se i s mišljenjem nekih drugova da u određenim osjetljivim trenucima, kao što je na primjer u slučaju teškog i rizičnog štrajka glađu, trebamo pažljivije birati riječi i treba držati na umu ranjivi položaj drugova koji štrajkaju glađu, no to ne znači da treba u tišino promatrati kako se napuštaju neke temeljne ideje anarhije. Ne slažemo se pak, s druge strane, s tim istim drugovima koji kažu da treba čekati pravi trenutak i da se svaka rasprava treba odgoditi dok se okonča štrajk glađu. Tko može odlučiti koji je pravi trenutak za kritičku raspravu, pogotovo kada neki od nas definitivno osjete da treba nešto reći ovdje i sada? Solidarnost i podrška borbi moraju biti popraćene preispitivanjem, zato što se radi neraskidivim aspektima anarhističke borbe. Borimo se protiv konformizma mišljenja – ne smijemo dozvoliti njegovu reprodukciju u našim sredinama.

Pozdrav drugovi i srodni. Želio bih prenijeti vama vani nekoliko anarhističkih riječi, smatrajući vrijednima raznovrsne stavove i poglede koje anarhizam može usvojiti, pošto su svi jednako vrijedni kada nastoje uništiti moć, autoritet i državu. Mislim da u tome leži ljepota naših ideja, i mislim da svi ti putovi mogu zajedno živjeti i sjediniti se u potrazi za potpunim oslobođenjem, toliko željenim.
Želim izraziti moju mržnju, prezir i odvratnost prema svemu što je vezano za državu, moć, autoritet i nadasve za sredstvo uništenja zvanog zatvor, koji koristi kao jedno od svog osnovnog oružja izolaciju.
Uvijek sam bio pobornik ideje da anarhisti trebaju biti spremni i svjesni da u svakom trenutku može stići dan kada će se suočiti sa zatvorom i, po meni, to je logična stvar, jer ako nastojiš uništiti državu, ona će te pokušati uhapsiti da bi te uništila, paralizirala. No, unatoč svemu, neće uspjeti. No, ako iz ovog ili onog razloga, ona nas ne dira, tim bolje za sve.
Želim vas informirati da sam fizički i mentalno dobro. I dalje mislim isto kao i prije nego što sam ušao ovdje, čak sam još više uvjeren u moje ideje, visoko uzdignute glave i ponosan na ono što jesmo. Ja sam takav kako se ponašam i kakav je moj odnos prema teoriji i praksi, uvijek samokritičan kao bih mogao rasti, jer nikada ne prestajemo učiti, i ovim što sam sada iznio ne smatram se ni boljim ni gorim od drugih.
Želim prenijeti snage i hrabrosti drugovima, drugaricama i srodnima, i reći vam svom mojom snagom i bijesom da moj jedini put je borba. Svim tim napadima represija želi zastrašiti i paralizirati anarhističku sredinu i srodne, kako bi bili zauzeti samo pomaganjem onima koje je odmazda pogodila. Nemojte dozvoliti da se to desi, i nastavite ustrajno s vašim projektima, i nemojte oklijevati da kažete ono što jeste i što mislite.
Sve do dostizanja istinskog potpunog oslobođenja! Neka solidarnost ne budu samo ispisane riječi!
SMRT DRŽAVI I ŽIVJELA ANARHIJA!
...

Pišem ove riječi najprije u namjeri da se zahvalim na svim činovima i gestama solidarnosti koje sam primio, kako onima koji su prešli svijet tako i onim anonimnim, i ne samo u posljednje vrijeme, nego već gotovo šest godina, otkad je započeo moj bijeg od Moći/Države/Pravde, kao i na istim nemirima i solidarnosti koji su pokrenuti kada me policija uhapsila u februaru ove godine.
Zatim, želim vas informirati da sam izašao s odjela maksimalne sigurnosti Zatvora Visoke Sigurnosti, nakon što sam bio tamo oko sedam tjedana, u pritvoru zbog suđenja po skraćenom postupku, na kojem sam osuđen na 541 dan mjesečnih potpisa, zbog krivičnog djela posjedovanja eksplozivnog materijala i elemenata za izradu eksplozivnog materijala.
Odabir skraćenog postupka ili propagande mojeg pritvora/presude, je moja osobna odluka, o kojoj sam si postavio mnoga pitanja, i da bih je ostvario trebao sam napraviti jednu inkriminirajuću izjavu, u kojoj sam preuzeo odgovornost/autorstvo za zločin za koji sam optužen.
Danas, uz sva moja osobna pitanja, i dalje sam uvjeren u moje životne izbore, u sve moje odluke i razloge koje su dovele do njih. Odabir skraćenog sudskog postupka nije upitan, za mene on ne predstavlja kajanje, a još manje nekakav oblik izdaje, i mislim da postoje minimalni kriteriji/vrijednosti u suočavanju sa zatvorom.
Još jednom, cijenim podršku, solidarnost i suučesništvo, ali znamo da ništa nije gotovo i imamo još mnogo za učiniti. Pozdrav i zagrljaj svima koji nastavljaju svojim putem protiv Moći.
Diegos Rios
...

U utorak 28. aprila češka policija, očigledno nadahnuta europskim kolegama, izvršila je niz protuanarhističkih intervencija pod imenom "Operacija Feniks": hapšenja, ispitivanja, pretresi domova i zaplijena servera. Tri anarhista zadržana su među zidovima pritvora, dok će drugima biti suđeno sa "slobode".
Čitav događaj je predstavljen kao policijsko suzbijanje terorizma - naljepnicu koju su smjesta i vrlo zdušno prihvatili mediji, te umjetno izazvali i širili paniku koja je pogodila čitavu javnost, i opravdala događaj.
Operacija sprovedena s ciljem gušenja rastućeg anarhističkog pokreta u Češkoj nije nas nimalo iznenadila, zato što je naša borba protiv nejednakosti kroz samoorganizaciuju koja nadilazi službene institucije i zakone, nepoželjna za državu.
Lekcije o "terorizmu" nam tako daju oni isti koji sprovode terorizam i nepravdu - kako policijskom represijom, tako vodeći ratove, antidruštvenim zakonima koje proizvodi politika, sveprisutnim telekamerama, koje općine sakraliziraju i koriste poslodavci.
Tko su onda pravi "kriminalci" i "teroristi"?
Uhapšeni i optuženi su naši drugovi, ako su oni teroristi, onda smo i mi. Mi gradimo zajedništvo, stvaramo alternative i ukazujemo na one koji nas pljačkaju i izrabljuju!
Tražimo neposredni prekid policijskih progona!
I povlačenje svih optužbi!
Iskazujemo solidarnost našim drugovima i nastavljamo borbu!
...

* Iz anarhističkog časopisa „Molotov”, br.1, mart 2015.*
Ujutro 23. januara 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi moje veb stranice RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države. Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama (ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhističku veb stranicu RadioAzione Italia). Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac, da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd. Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih “talijanskih i grčkih prijatelja” (izraz koji su često koristili). A ujutro 25. januara, taman dok je stiglo izvješće hrvatskih agenata kolegama Talijanima, već su isti druga s RadioAzione Italia pratili u kvartu gdje živi dok je išao u kupovinu.
I više je nego očito da se radi o međunarodnom planu nadzora i represije.
Nakon napada u Parizu Franucska najavila drakonske anti-terorističke zakone. Europa na visokom stupnju pripravnosti: vojska na u ulicama Belgije, pojačana sigurnost u Britaniji, masovne racije u Njemačkoj. Britanski premijer Cameron najavio blokadu aplikacija za razmjenu poruka, Snapchat i WhatsApp, američka vojska priprema novu generaciju dronova za urbano ratovanje; teroristi oružje nabavljaju iz Hrvatske?
To su samo neki od naslova kojima se u posljednje vrijeme susrećemo. Teror-histerija vlada Europskom Unijom, a Hrvatska uredno slijedi naputke onih koji su je u nju uveli. Ujedinjena kontrola i represija u svrhu suzbijanja međunarodnog terorizma, pošto on kao takav kakvog nam ga predstavljaju i kojim nas zastrašuju mora postojati, budući da je za efikasniju kontrolu stanovništva nužan i unutarnji neprijatelj, jer strah od istog građane tjera u potragu za zaštitom, koju umjesto da potraže u vlastitim snagama ustupaju je (po pravilima demokracije) nekom drugom, da netko drugi zastupa njihovu zaštitu, tj. oni koji posjeduju monopol nad nasiljem i kao takvi imaju jedini pravo da ga vrše, odnosno snage reda, pravosuđe i vojska. Možda je ta teror-histerija s kojom se danas suočavamo za nas u Hrvatskoj nešto sasvim novo (više se ne radi o izgradnji nezavisne države; a u diktatorskim režimima stanovnici se na određeni način moraju plašiti države, moraju znati da ih se uhodi, i po potrebi eliminira, da postoji cenzura, politički zatvorenici, politički zatvori itd.; dok se u demokraciji građani moraju osjećati slobodnima, da mogu slobodni misliti, govoriti, izražavati se, kretati itd., a kažnjavaju se, tako tvrde, djela a ne ideje, a zatvori su institucije za preodgoj). Međutim, taj strah od terora u zapadnim europskim zemljama bio je prisutan kroz čitavu povijest demokratskih režima. Ponekad su ga oličavali anarhisti, ponekad komunisti, a ponekad i fašisti. Ili pak svi zajedno. Tada se takvim situacijama upravljalo na nešto drugačiji način, ali već su i tada bile prisutne ujedinjene politike zaštite Zapadnog bloka. Konsolidacijom EU, stvaranjem Super-Države, nacionalna sigurnost je izjednačena s europskom. A razvoj IT alata jača i olakšava kontrolu stanovništva i razmjenu podataka unutar Unije.
Primjera radi:
07.01. 2015. napad na Charlie Hebdo u Parizu.
26.01.2015. udarna vijest hrvatskih medija „U Hrvatskoj uhićen džihadist, državljanin BiH”. U stvari, osoba je uhićena još polovicom decembra, a 15.01. je izručena Austriji (u strogoj tajnosti). Ovo je prvi slučaj da ovakva vijest na ovakav način pogađa Hrvatsku.
Podrazumijeva se da neću solidarizirati s osobama koje za mene, kao anarhista, predstavljaju neprijatelja iste vrste kao što je i država (s bilo kojim oblikom političkog i ekonomskog ustrojstva). Što pak ne znači da podržavam, isto tako kao anarhist, hapšenje bilo koje osobe. Što se mene osobne tiče, idealno bi bilo da se svi oni međusobno pobiju.
Međutim, koliko je taj jedan Bosanac uhapšen u Hrvatskoj zaista bitan u ovom globalnom ratu protiv terorizma? Da li on, bez obzira na svoje fundamentalističke ideje, zaista predstavlja prijetnju poretku EU?
No, ta osoba je tek delić jednog veliko mozaika kojeg slažu europske zemlje (uz SAD i njihove saveznike). Ovim slučajem putem Austrije, i Hrvatske koja izvršava njihove naloge – da bi nam na kraju predstavili sliku o islamskom terorizmu, koji bi nas trebao uplašiti da potražimo spas pod skutima istih onih koji nas nadziru, izrabljuju, guše... Ono što iz medija moramo doznati je da i u Hrvatskoj također postoji teroristička opasnost, da je Hrvatska također uključena u borbu protiv terorizma, te da moramo živjeti istovremeno u strahu od mogućih terorističkih napada i u miru jer ionako nas „naša” država, uz potporu međunarodnih snaga (EU i NATO) štiti od njih.
Ovo je bilo, kao što sam rekla, primjera radi, ali slične se priče stvaraju o anarhistima u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj itd.
Ne želim, podrazumijeva se, povlačiti paralele između anarhista i grupa/pojedinaca koji su izravni neprijatelji anarhista, kao što je to i država, pošto se bore samo za jedan drugačiji oblik iste. No, uprava se ta ista država (koje god ona boje, uređenja bila), u svrhu zaštite svog opstanka, dakle Kapitala (bez obzira na oblik tržišta), služi terorom, ma iz kakvih sredina navodne prijetnje potjecale. Boja neprijatelja ovisi o političko-ekonomskom obliku Države/Kapitala, no u svim njenim oblicima samo jedan neprijatelj ostaje isti, jedini koji se bori za totalnu destrukciju postojećeg i potpunu slobodu čovjeka i svih drugih bića, anarhist.

U petak 15. maja anarhistički drugovi Juan Flores, Nataly Casanova i Guillermo Duran nalaze se u 32. danu štrajka glađu, tražeći:
- otpuštanje druga Enriquea Guzmana
- neposredni premještaj drugarice Nataly Casanova iz izolacije na odjel/toranj gdje će joj biti dozvoljeno više konatakata/odnosa s drugim zatvorenicama i više sati u dvorištu
- prekid šikaniranja bliskih osoba
- prekid šikaniranja i disciplinskih mjera protiv Juana i Nataly
- ukidanje optužbi na temelju DNK
Drug Enrique Guzman prekinuo je štrajk glađu u drugom tjednu zbog fizičkih problema.
Sudsko vijeće je odbilo da udovolji zahtjevima drugova.
Dok osobe bliske drugovima pokušavaju pravnim putem zadovoljiti zahtjeve drugova, solidarni drugovi izvan zatvora izvršili su zapaljive napade i prosvjede na ulicama i ispred zatvora u kojima se drugovi zatvoreni.
Zdravstveno stanje drugova nije baš dobro. Na primjer, Juan je na početku štrajka glađu ima 61kg a prije deset dana 54kg, Guillermo je započeo štrajk glađu 14. aprila s (oko) 91kg, a 9. maja je težio 83kg, a drugarica Nataly je pala ispod 50kg.
Prenosimo nekoliko riječi drugova Juana, Enriquea i Guillerma:

U ponedjeljak ujutro 27. aprila, zamaskirani su podigli barikade i napali policiju ispred Liceo de Aplicación (javna srednja škola) u znak solidarnosti sa svim anarhističkim zatvorenicima zatočenima u zatvorima moći.
Izvor: InterArma

U četvrtak 30. aprila žalbeni sud je potvrdio presude protiv Nicole i Alfreda, umanjujući kaznu za par mjeseci. Dakle, na zapadu ništa novo, ali nije ni moglo biti drugačije pošto su vješala pravosuđa uvijek spremna za one koji djeluju. Ne mogu se sami osuditi kada zakoni, koje vrlo efikasno sprovode, osuđuju na smrt stotine useljenika među morskim valovima ili kada njihovi zakoni dozvoljavaju da radnike izrabljuje, sve do smrti na radnom mjestu, nekoliko gospodara u odjelu i kravati,
Ali mogu osuđivati, optuživati, istraživati, zatvarati, mučiti u ime zakona i u ime onih koji ih pišu.
Još jednom, ovaj put koristeći babarogu ISIL-a, država promiče svoj pokušaj da obuhvati i, dakle, uništi svako djelovanje i svako ponašanje realne kritike, munjevitim odobrenjem novog antiterorističkog zakona. Proširujući na gotovo kapilaran način mogućnost pripisivanja u svrhu terorizma (čl.270 k.z.) različitim vrstama i kontekstima djelovanja, te pretvarajući u krivično djelo sve oblike solidarnosti i podrške (neposredne i posredne) osobama koje su optužene i/ili osuđene za terorizam, država drsko afirmira jednu od osnovnih ucjena demokratskog poretka: nesuglasnot je dozvoljena samo ako je bezazlena, beskorisna, voljna da ostane u redovima kontrole i po mogućnosti politički, kulturno, društveno i/ili ekonomski apsorbirana.
Možemo primijetiti kako se isti mehanizma koristi za problem imigracije. Medijska kampanja terora (uz insinuaciju sumnje da su na lađama među očajnicima infiltrirani krvoločni ubojice) služi samo prihvaćanju najkonzervativnijih tvrdnji kroz strah i sveopću ravnodušnost, i uvođenju odgovarajućih mjera za jačanje granica divovske ekonomske i financijske kamarile, takozvane Europske Utvrde.
Kako bi se ono što se već odvija u njenoj unutrašnjosti moglo nastaviti, neometano i bez posljedica, na još brutalniji način, izvan njenih granica: neprekidno pljačkanje prirodnih područja, trovanje i porobljavanje čitavih naroda.
...

Ujutro 3. maja razveselili smo Komunističku omladinu preoblikujući fasadu njihovog ureda u San Pablu, 9059, Pudahuel, sa bojom i nekoliko razbijenih stakala.
Ova govna su naširoko tražila suradnju s demokracijom, pregovarajući sa moći i njenim policijskim aparatom, posvečujući se prijetnjama putem štampe, kroz svoje pravne zahtjeve, protiv anarhista zbog sukoba iz prošle godine, i čini se da su neki zaboravili što se desilo, ali što se nas tiče ništa se nije izmijenilo, a ovaj napad je vjerni odraz, no ići ćemo i dalje...
Preuzeli smo odgovornost za ovaj napad letcima u znak solidarnosti s drugovima Juanom Floresom, Nataly Casanovom i Guillermom Duranom (u štrajku glađu već 20 dana) i s Enriqueom Guzmanom, koji su se uvijek izjašnjavali protiv svakog oblika moći i autoriteta.
Nema vremena ni za izvinjenja ni za pauzu.
Napadačka solidarnost sa zatvorenicima u štrajku glađu.
...

Anarhist Sypros Mandylas nalazi se u 54. danu štrajka glađu, pati od snažnih glavobolja, vrlo niskog tlaka i velike fizičke iscrpljenosti, što ga primorava na krevet 24 sata dnevno.
Prije nekoliko sati objavljen je jedan tekst bivših članova Nadira, u kojem iznose slučaj i pokušaj izlaska iz apatije, čak uz privremenu nestabilnost. Taj potez ne dolazi od strane drugih okrivljenika za slučaj "Skvotovi Soluna" i njihovih advokata, koji ostaju ravnodušni prema kritičnoj situaciji druga Spyrosa Mandylasa.
Netko tko pobliže prati slučaj...
5.5.2015.
Izvor: InterArma
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/05/αφισα.jpg
Kažu da se osoba obično pobuni kada nema više što izgubiti, osim vlastitog života. Ali što kažu kada osoba odabere da obgrli smrt za Revoluciju i svoje ideje? Kada stavi u djelo riječi kao "Ni korak nazad", izlažući svoje vlastito tijelo ogromnom riziku?
Kao minimalni čin solidarnosti sa Spyrosom Mandylasom zalijepili smo jučer gornji plakat u centar Patrasa.
Bez mnogo i velikih riječi, nadamo se da će drug što prije okončati štrajk glađu, prije nego bude prekasno. Bolje je da odgovorni maknu sa strane svoju vlastitu sebičnost i plate bijedni iznos novca koji je potreban, i da prestanu igrati političke i sebične igre, prepirući se s osobom koja se nalazi u neposrednoj opasnosti!
Ako i dalje budu ravnodušni prema tome, trebali bi biti spremni za kasnije suočavanje sa svojom odgovornošću i savješću.
Borba se nastavlja, druže ostani snažan!
Suradnja Anarhista, Nihilista, Kaotičara s Olginog trga
RIJEČI PLAKATA:

Sloboda za anarhista Spyorsa Mandylasa
"Ni korak nazad, štrajk glađu do kraja, bijes i svjesnost"
Neka 39-orica smjesta plate kauciju

...

NA SVAKU AGRESIJU ODGOVOR
DOWNLOAD PDF: NO AGRESSION WITHOUT RESPONSE
Uhapšeni 18. septembra 2014., drugovi Juan Flores, Nataly Casanova i Guillermo Duran optuženi su za sudjelovanje u bombaškim napadima koji su se odvili 13. jula, za koji je odgovornost preuzela Međunarodna Zavjera Osvete, i 8. septembra 2014., za koji je odgovornost preuzela Zavjera Vatrenih Ćelija (Čile).
Odbacuju optužbe ali izjavljuju se anarhistima.
6. aprila 2015. uhapšen je Enrique Guzman, solidarni drug i prijatelj koji je posjećivao drugove u zatvoru.
14. aprila 2015. četvero drugova je započelo štrajk glađu tražeći:
- otpuštanje druga Enrique Guzmana
- neposredno otpuštanje drugarice Nataly Casanove iz izolacije i premještaj na odjel/toranj gdje će joj biti omogućeni kontakti/odnosi s drugim zatvorenicima i više vremena u dvorištu
- prestanak šikaniranja njihove bliske sredine
- okončanje napada i disciplinskih mjera protiv Juana i Nataly
- okončanje optužbi utemeljenih na DNK
Brošura sadrži tekstove drugova, o šikaniranju njih i njihove bliske sredine. Također, uvrstili smo i poziv solidarnosti koji smo objavili uz druge solidarne grupe.
Većinu tekstova su na engleski preveli drugovi iz Act for Freedom!
SOLIDARNOST-SUUČESNIŠTVO-DJELOVANJE PROTIV MOĆI
Sin Banderas Ni Fronteras, (Ni Zastave Ni Granice), nukleus antiautoritarnog nemira

Čile / sinbanderas.nifronteras(at)riseup.net
...

Iz "Des Ruines", Anarhistički aperiodični časopis, br. 1, januar 2015.
Ukinimo Političkog Zatvorenika
Već par godina vidimo kako se ponovno pojavljuje pojam "politički zatvorenik". Pojam koji smo smatrali da je nestao već desetljećima, barem iz antiautoritarnih sredina.
Pojam koji je postao tipičan za razne markističke ili maoističke sekte, za Amnesty International ili za građanske političke disidente u autoritarnim režimima kao što su Rusija, Birmanija ili Iran; ili pak u okvirima borbi za takozvano nacionalno "oslobođenje", od Baskije do Kurdistana, prolazeći kroz Palestinu; ali tipičan i za krajnju desnicu. Iz čega, dijelomično, proizlazi naš osjećaj tjeskobe naspram ponovnog pojavljivanja ovog pojma, u raznim dijelovima svijeta, u ustima drugova. Želimo ukinuti, danas i zauvijek, navedeni pojam ne samo zato što je oprečan svim našim antipolitičkim perspektivama, zato šmo smo mi oprečni svima koji nama žele upravljati, koji nas žele zastupati i nama vladati putem sredstva politike. Nego i zato što, uz ovo uskrsnuće, postoji i, svjesna ili nesvjesna, nezdrava posljedica stavaranja razlika između zatvorenika samo na temelju "krivičnih djela" za koje nas država optužuje, kroz povečalo Kaznenog zakona. To vodi u društvenu hijerarhiju, po takozvanoj vrlini okrivljenih djela, između onoga zaslužuje da bude oslobođen ili podržan i drugih. Poništavajući sve stoljetne antizatvorske kritike anarhista i antiautoritaraca. Radilo bi se dakle o izražavanju solidarnosti samo zatvorenicima koji su u zatvoru zbog svojih ideja, na štetu ostatka zatvorskog stanovništva, potpuno zaboravljenog ili korištenog samo za potvrdu, na njihovoj koži, neke teorije.
No, što je točno politički zatvorenik? Pogledajmo s aspekta moći: za Vijeće Europe, na primjer, političkim zatvorenikom treba smatrati zatvorenika ako mu je zatvorom uskraćeno jedno od osnovnih prava zajamčenih Europskom Konvencijom o Ljudskim pravima, posebice "sloboda misli, savijesti i vjeroispovjesti, sloboda izražavanja i informacije, i sloboda okupljanja i udruživanja". Ali, i ako je zatvor nemetnut iz čisto političkih razloga, bez ikakve veze s ijednim kršenjem. No, tiču li se ta demokratska naklapanja anarhista?
Da budemo jasni, mi smatramo da je većina zatvorskih kazni, danas kao i uvijek, uzrokovana mnogo više političkim kontekstima i razlozima, nego specifičnim kršenjima. Zato što, mada se na sudskom procesu optužnice gotovo uvijek temelje na konkretnim djelima, uvijek država i njen pravosudni sistem odlučuju u kojoj će mjeri kazniti ovo ili ono specifično djelo, ovaj ili onaj dio stanovništva. Zato što je represija baš svih takozvanih "nezakonitih" djela, očigledno, tehnički neizvediva. Zbog prevelikog broja zakona, zbog broja policajaca ili zbog drugih tehničkih, ili pak političkih, razloga, pošto bi tolerancija nultog stupnja povukla za sobom i veći rizik pobuna. Represija nezakonitosti (a zatvor je jedan od sredstava) odgovara, dakle, određenoj strategiji i političkim programima.
Zar ne zatvaraju osobe kako bi povećali ili smanjili cifre koje će poslužiti izbornim ambicijama političara, kako bi dokazali neku teoriju ili bacili pijesak u oči? Zar ne zatvaraju nadasve nepoželjne koje ne žele vidjeti drugdje u društvu, nepoželjne koji se često suočavaju s represivnim institucijama zbog svog siromaštva, dakle zbog svoje nemogućnosti da se obrane sredstvima koje pravda tvrdi da "jamči" istima, kao što su odvjetnici, koji rade samo ako su skupo plaćeni, ili pak jamstva dohotka i doma, luksuz za većinu zatvorenika. Sve je uređeno na način da zatvori budu ispunjeni siromasima, a tako zaista i je.

Neka se svaki dan nemira i svaka minuta u kojoj je potrebna naša solidarnost s našim drugovima u zatvoru, pretvori u prikladan trenutak za izoštravanje afiniteta u uličnim djelima, pokrećemo naše zapaljivo suučesništvo da bi prekinuli rutinu, normalan tok života u gradu i monopol države i prevladavajućeg poretka nad upotrebom nasilja.
Tokom prvih jutarnjih sati, u petak 1. maja, podigli smo barikadu i zapalili je, na području Vespucio Sur, kao znak nemira i solidarnosti sa štrajkom glađu naših drugova Juana Floresa, Guillerma Durana i Nataly Casanove, koji traže prekid izolacije Nataly, neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana, prekid upitnog korištenja testova DNK i prijetnji obiteljima, prijateljima i drugovima.
Neka solidarna vatra učini vidljivom borbu drugova, koju vode na dostojanstven i borben način.
Zato što je njihova borba i naša.
Zato što bi se svatko tko se suoči s autoritetom mogao bi naći u istoj situaciji, ili sličnoj, da ga moć napadne i prijeti mu.
Neka nijedan drug ne ostane indiferentan prema odluci Juana, Guillerma, Enriquea i Nataly.
Oni danas riskiraju vlastiti život, šaljući istu ratnu poruku koja se zapalila kao benzin na našoj barikadi: protiv napada moći naš odgovor je izoštriti borbu za naše dostojanstvo i slobodu.
Protiv ravnodušnosti i inercije
Za neprekidno suočavanje sa svim oblicima moći.
Solidarnost i djela sa štrajkom glađu Juana, Guillerma i Nataly.
...

DOWNLOAD: .wav
DOWNLOAD: Soundcloud
Glazba ovog CD-a napisana je za pripovjetku "NA013" (autor Jkz), čitanu tokom radioemisija (Dirette D'Azione) na RadioAzione.org, između decembra 2013. i oktobra 2015.
Izvorna ideja, koja je još aktualna, bila je objaviti ovaj CD uz knjigu "NA013", ali uzevši u obzir vrijeme potrebno za realizaciju (iz različitih razloga, među kojima i nažalost najosnovnijeg... financijskog) odlučeno je da se glazba stavi na raspolaganje svakome tko je želi skinuti, a i umnožiti za distribuciju.
Podsjećam da CD nema cijene, moja je želja da bude korišten kao benefit za anarhističke drugove u zatvorima diljem svijeta.
Zato, ako ga netko skine i snimi, neka ne bude škrt, ili još gore trgovac, i neka pošalje novac ili izravno u zatvor ili anarhističkim fondovima solidarnosti.
Isto tako, tko ga uzme od neke distribucije, neka bude darežljiv, i neka se sjeti da novac ne ide meni, a u slučaju da ga distribucija prodaje u svrhu zarade, možete ga ukrasti.
CD možete skinuti i sa stranice "Muzika" web-sitea RadioAzione [Hrvatska] ili sa stranice Download i "Edizioni RadioAzione" web-sitea RadioAzione [Italija].
<em>
...

Povratak na ulicu, nakon više od godinu dana zatvora.
Bila bi laž reći da je sve bilo lako. Radi se o mješavini lijepih iskustava i trenutaka neizvjesnosti, što je teško podijeliti. Oduzimanje tijela, svake psihičke autonomije, ostati sama sa sobom, to je bila svakodnevna borba. Mješavina straha i sreće. Ali suučesnici koji su me pratili, iz bliza i iz daleka, bili su i više nego svjesni, i vrlo prisutni. Senzibilnost je snaga jedne bezgranične solidarnosti.
Željela bih ovim malim pismom poslati jedan iskren i suučesnički pozdrav svima koji su u bijegu, koji su još zatočeni u zatvorima diljem svijeta i koji se bore za slobodu u ovom veliku zatvoru pod otvorenim nebom. Bila sam u zatvoru, gdje svaki dan pristižu nove osobe, represija postaje sve snažnija, i nakon ovog iskustva želim zahvaliti na bezgraničnoj solidarnosti koju smo dobili, borba se nastavlja sa svima koji se bore za svoju slobodu.
Uzvik buntovne snage buntovnim dušama koje sam susrela na mojem putu i koje su me dirnule svojim senzibilitetom i snagom.
Poseban pozdrav Chivi, drugu, bratu, nadam se da je sve u redu tamo gdje jesi, i uvijek ćeš biti uz mene. I snažan zagrljaj drugaricama iz Santa Marte koje nosim u srcu.
...

"Danas u Čileu, kao u Grčkoj i Španjolskoj, kažnjava se solidarnost, ljubav i njihove ljepote". Natalie Casanova

Pozdravljamo drugove Nataly Casanovu, Juana Floresa i Guillerma Durána, koji su 14. aprila započeli štrajk glađu zahtijevajući oslobođenje Enrique Guzmána (uhapšenog u noći 6. aprila, od tada u pritvoru), progon njihovih voljenih od strane bijedne institucije Žandarmerije i represivnih ruku države, zahtijevajući i prekid izolacije kojoj je podvrgnuta drugarica Nataly Casanova.
U ovim mjesecima pritvora drugovi su se s dostojanstvom suočili s represivnim potezima stražara, bez da i jedan milimetar povuku svoju uvjerenja i ideje o slobodi. S ulice, bezuvjetno solidarni s njima, priznajući ih kao drugove i kao dio naše iste borbe protiv Moći i čitavog Autoriteta.
SOLIDARNOST I AKCIJA S DRUGOVIMA U ŠTRAJKU GLAĐU OD 14. APRILA!!!
NAPRIJED I RATNO!!!
...

Nedavni događaji koji su se materijalizirali kroz novi materijalno-pravosudni i medijski napad na našu najbližu sredinu, uz maštovitost nekog pravosudnog službenika, koji nastoji zastupati i podignuti moral svojih kolega, zasjenjenih prethodnim neuspjehom "Slučaja Bombas", i pokušava oživjeti slučaj koji ni nakon više od šest mjeseci našeg pritvora (od 10 kojih su odobreni) nije dao željene ishode, već samo nagađanja, kroz njihove medije koji igraju odvratnu ulogu odobravanja i sanktifikacije svake istine koju vlast prikazuje kao apsolutnu, pa makar joj nedostajala svaka logika.
Lažno, kao i prijetnje smrću koje kažu da smo izrekli njihovim slugama... mene i mojeg druga optužili su za iste stvari, nameću nam kaznu unutar ove kazne, zbog našeg buntovnog ponašanja i zato što preziremo stražare, a osim toga uskraćuju nam svaki oblik susreta, mada se to desilo samo jednom, u novembru 2014., što je odmah izazvalo prijave.
Danas prikazuju tako apsurdne dokaze, kao u prethodnom slučaju, protiv našeg brata i prijatelja Enriquea Guzmana: opušak cigarete, kapa, ugljen, sumpor, aparat za gašenje požara. Nadobudnost kojom se pokušava nastaviti ovaj slučaj je zaista smiješna, kao i njihov najbolji "dokaz" protiv nas, koji su bile (ili jesu) slike s telekamera za video-nadzor, i koje su mnoge nasmijale, te DNK koji navodno pripada meni i mojem drugu Juanu Floresu, a sada se "trude" i da okrive Enriquea.
Doznajemo od njihovih vještaka, putem sredstva informiranja, kako je gotovo nemoguće pronaći nakon eksplozije genetski materijal prikladan za usporedbu, kao što su to iznijeli tužitelji. Radi se, po njima, o 3 ili više traga izmiješanog DNK, a po riječima istih stručnjaka izmiješanost 2 DNK ne može biti vjerodostojna i pouzdana (osim pouzdanog primjerka njihovih stručnjaka).
Znači, najbolja alternativa je uhapsiti osobe koje su nas posjećivale: Enriquea, ali to nije jedini slučaj, jer su bili uhapsili još jednog našeg prijatelja i odveli ga u 33. Komesarijat, gdje je odveden i Enrique. Prijatelj o kojemu nitko nije imao nikakvih vijesti gdje se nalazi, čitav ponedjeljak 6. aprila, nakon što je izašao u kupovinu. Danas, sretna sam što si dobro i što su te pronašli, ne znam što se zbilo na tom mjestu.
Unatoč svemu tome, progon naših obitelji i naših prijatelja ne prestaje, svaki put prijete sve očajnijim represivnim iznenađenjima... Enrique, prijatelju i brate, otkad smo ovdje pružio si nam svu tvoju podršku i tvoju solidarnu ljubav, tvoja mirnoća, snaga i dostojanstvo stiže do nas putem njihovih odvratnih sredstava. Enrique, kojeg naši progoni nisu nikada zastrašili ili udaljili, koji nas je dolazio posjećivati svaki tjedan, s brdo hrane, kao i Guillermo, čineći sve moguće kako nam ništa ne bi nedostajalo... Udaljavamo te od našeg slučaja i volimo te.

Prijateljice/i, drugarice/ovi, obitelj i srodni.
Kroz nekoliko riječi koje sam uspjela izmijeniti s nekoliko osoba (zato što se nalazim u izolaciji i nisam upoznata sa zbivanjima) saznala sam da postoji tjedan nemira, koji se održava između 10. i 20. aprila, za solidarnost s antiautoritarnim zatvorenicima/enicama, nadasve za one koji su osuđeni na duge godine zatvora. U vezi toga željeli bih izraziti ovim tekstom moj doprinos solidarnosti, točnije solidarnosti sa zatvorenim drugovima. I prije sam mislila, a sada s ovim što proživljavam mi je još jasnije, da kada drug stigne u zatvor i postane dakle zatvorenik, jedinu podršku koju ima je on sam, njegova uvjerenja, misli, osjećaji i njegova vlastita ljubav, individualnost, što je osnovno kada se osoba suoči s tako ružnim i dekadentim mjestom kao što je zatvor, k tome mi smo sami naš izvor snage. Ali odjednom se desi da naše uši i naše oči susretnu geste, inicijative, djela učinjena za nas, i u tim trenucima osjeti se kao zagrljaj, kada se osjetimo ispunjeni i vrati se neizbježiv osmijeh. Kada se prijeđe zatvorski zid, tada čitava individualnost zatvorenika se ispuni još većom snagom i uvjerenjem. Taj trenutak smatram suučesništvom, zato što znamo da nastavljamo s borbom. Pridružujem se pozivu koji se realizira i pozivam na solidarnost sa zatvorenicima s područja u borbi, postavljajući se protiv svakog autoriteta. Sva moja ljubav i snaga onima koji su suočeni s teškim kaznama, i neka godine ne unište njihove ideje i osjećaje. Ne zaboravimo, osim toga, da zatvor, ljudski proizvod, pogađa danas i druga bića. Životinje u kavezima, mučene za ljudsko zadovoljstvo.
Završavam prenoseći svu moju ljubav mojim prijateljima/cama, drugovima, obitelji i djevojkama u antipatrijarhalnoj borbi.
Tato (Natalia Collao)
S Odjela 1, zatvor San Miguel
Nedjelja, 12. aprila
...

Dan za danom, minutu za minutom, moć se održava i reproducira, u društvenim odnosima svih koji prihvaćaju ovaj poredak utemeljen na autoritetu, moći i izrabljivanju, i na svakoj instituciji, poduzeću i mehanizmu koji dozvoljava njegov normalan razvoj, i da ne zaboravimo, nikada, na dobrovoljnim aktivnostima službenika moći i njihovih suradnika: poduzetnika, političara, policije i građana zaštitnika moći, i na naporima da bi pokorili kako bi se održao i funkcionirao ustaljeni poredak.
Kada odlučimo da se suočimo s moći, u svim njenim oblicima i izrazima, borba za potpuno oslobođenje mora se odnositi na sve što predstavlja različite scenarije po kojima moć vrši svoju vlast. Naša borba nije djelomična, nego čitava, zato što boriti se potpunu slobodu podrazumijeva borbu i borbu protiv države, kapitala, specizma, hijerarhija, specijalizacije i različitih izraza autoriteta.
I unatoč naporima čileanske države da eliminira ideje i djela pobune, izravni napad grupa anarhističke akcije se nastavlja.
U zoru 7. aprila napali smo urede uprave mesne industrije, Ganadera Rio Bueno S.A., koja se bavi klanjem životinja u svojim radnim logorima, kako bi njima trgovala kao robom za intenzivnu ljudsku potrošnju. Napad smo izveli zapaljivom napravom i mehanizmom na odgađanje, koja je bez problema funkcionirala i nanijela štetu dijelu fasade.
Razlozi su jasni i brojni. Kada odlučimo da se borimo za oslobođenje, onda to činimo na sveobuhvatni i potpuni način, bez hijerarhije prema vrstama. Zato ne možemo ostati pasivni naspram specističkog i ubojitog mehanizma kojeg predstavlja navedeno poduzeće, ne možemo ostati pasivni naspram zatvaranja, izolacije i smrti stotina životinja.
Naša je borba antispecistička zato što je ponajprije antiautoritarna, za oslobođenje nas, zemlje i životinja.
Simboli i strukture moći nalaze se posvuda, oni su poticaj da se usudimo i prijeđemo u napad, sprovodeći u djelo naše ideje i vrijednosti o oslobođenju, naše svijesti i našu kreativnost u ratu.
I pošto podrazumijevamo borbu kao mnogostrani čin i pravimo hijerarhiju među sredstvima i alatima koje koristimo, pozivamo na umnožavanje djela direktnog napada. Činimo to sa skromnošću, ali i uvjereni da je anarhistički prijedlog o autonomnom napadu putem grupa sastavljenih od srodnih pojedinaca, organiziranih na horizontalan način, moguć, realan i uvijek aktualan i nužan.

Svaka fraza ispisana na sivim zidovima mrtvog grada, svaki transparent solidarnosti, svaki udarac bokserom u lice, svaka krađa, svako zapaljenjo vozilo, uništeni bankomat. Svako bogohuljenje, svaka ucjena svijetu Moći i civilizacije, svakom predstavniku i lakeju sistema, održavaju duh na životu i guraju ga naprijed. Duh individualne oružane pobune u beskrajnom ratu protiv Autoriteta... Ovo je trenutak kada slobodni pojedinci - muškarci i žene - donose odluke koje će nadići strah od smrti.
Snage zatvorenim članovima ZVĆ i svim zatvorenim anarhistima od akcije diljem svijeta.
Dug život oružanoj anarhiji FAI/IRF
InterArma

Tek danas, 16. marta, potvrđen nam je štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva koji vode naša braća i sestra iz ZVĆ. Cilj njihove borbe je oslobođenje članova njihovih obitelji, koji su uhapšeni iz osvete zbog pokušaja bijega. U očekivanju svježijih vijesti (naše su od 06.03.), u nadi da su njihovi voljeni već otpušteni, samo par ali odlučnih riječi: mi smo uz vas srcem, umom i nadasve rukom.
Dug život ZVĆ.
Alfedo i Nicola
talijanski Anarhistički Crni Križ

Nakon što su razriješeni federalne optužbe da su počinili kazneno djelo nanošenja štete požarom, 27. februara 2015., i nakon što su platili kauciju za (lokalnu) presudu od 2 godine i 7 mjeseci za kaznena djela napada na javni mir i nanošenje štete, napokon su drugarice Amelie Trudeau i Fallon Roullier, kao i drug Carlos Lopez "Chivo" otpušteni 13. marta.
Pošto su drugarice Amelie i Fallon kanadske državljanke premještene su izravno u postaju Nacionalnog Instituta za Migraciju, to jest zatvor za osobe bez potrebnih dokumenata za prijelaz granica, koje nameću Država i Kapital. Zatvor u kojem dane provode na stotine osoba u očekivanju rješavanja njihove situacije, pošto ne posjeduju jedan papir. Zatvor kao svi zatvori, gdje vlada maltretiranje, ponižavanje, bolest itd. Tamo su provele više dana. S obzirom na uvjete mjesta: ograničene posjete i rijetke informacije, situacija drugarica je bila prilično nejasna, sve do 23. marta kada su ih deportirali na njihovo izvorišno mjesto.

Banka Carisbo napadnuta u noći između 16. i 17. marta: bankomat izvan upotrebe i stakla razbijana čekićem. Pozdrav drugovima zatvorenima na AS2 [odjel visoke sigurnosti, nap.prev.], koji su već mjesec dana podvrgnuti kaznenoj izolaciji.
talijanski Anarhistički Crni Križ

Jučer ujutro, po nalogu uobičajenih tužitelja Rinauda i Padalina, ROS [politička policija, nap.prev.] su izvršili pretres domova 3 drugova i sjedište kulturnog kružoka Barbarià te narodnu knjižnicu Rebeldies.
Nalog za pretres se poziva na kaznenu proceduru za čl.270bis (udruženje u svrhu terorizma ili rušenja demokratskog poretka): klasični teorem "dvostruke razine" po kojem drugovi uz "očite" inicijative, kao štampanje časopisa Nunatak i aktivnosti AntiRepresivne Blagajne zapadnih Alpi, sprovode i direktne akcije te djela sabotaže "s posebnim naglaskom na one protiv gradilišta TAV" [superbrza željeznica, nap.prev.].
Pretresi su doveli, osim do nespretnih pokušaja postavljanja aparata za prisluškivanje ili drugog, i do zaplijene informatičkog materijala te sadržaja elektronske pošte časopisa Nunatak, AntiRep Blagajne i mailing liste Buntovnih Alpi.
Trpanjem u isti lonac poruka i izjava s mailing liste, antizatvorske solidarnosti i solidarnosti prema osuđenim anarhistima za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, začinjeno neodređenim napadom na gradilište u Chiomonteu [superbrze željeznice, nap.prev.], očigledna je namjera Tužilaštva da kriminalizira revolucionarnu solidarnost i samoorganiziranje na alpskom području.
Mi idemo dalje našim putem.
Protiv države i njenih zatvora! Tisuću načina, samo jedan obzor: sloboda!
Pretreseni drugovi
...

Drug u štrajku glađu Giorgors Polydoros premješten je u bolnicu izvan zatvora. Drug je podvrgnut pretragama krvi i liječnici su smatrali da bi se pretrage trebale ponoviti, zato što ih nekih nalaza nije bilo jasno da li postoji neki pomerećaj. Drug je najprije premješten u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", ali pošto ista ne posjeduje potrebnu opremu za takve vrste pretraga premješten je u bolnicu izvan zatvora.
Pobjeda štrajku glađu naših drugova, neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ako se nešto desi nekom štrajkašu glađu, ništa neće proći bez odgovora.
Jučer ujutro, 17.03., drugu Panagotisu Argyrou (u štrajku glađu od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) je teško pozlilo. Premješten je u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", gdje je utvrđen pad šećera, zbog čega je premještaj u vanjsku bolnicu, "Attico", i prevezen je ambulantnim vozilom, u pratnji pandura. Tamo je drug odbio primiti infuziju i rekao da je u štrajku glađu, na što su mu liječnici zaprijetili da će zatražiti sudski nalog za prisilno hranjenje. Drug je zadržao negativan stav, ne ostavljajući prostora raspravi i pregovorima oko okončanja njegovog štrajka glađu. Nakon čega je bolnica "Attico" odbila da ga hospitalizira i vraćen je natrag u bolnicu zatvora Korydallos, gdje je utvrđen veliki pad šećera i rizik da drug Panagiotis zapadne u hipoglikemijski šok. Zatražen je ponovni premještaj u vanjsku bolnicu. Trenutno ne znamo u koju je bolnicu odveden. Uslijedit će vijesti čim budemo saznali.
Snage drugu Panagyotisu Argyrou, sa zdravstvenim problemima nakon 16 dana štrajka glađu.
Snage štrajkašima glađu - članovima Zavjere Vatrenih Ćelija, u štrajku glađu od 02.03., zahtijevajući otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i djevojke posljednjeg.
Neposredno i bezuvjetno ispunjenje zahtjeva štrajkaša glađu.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
...

U ponedjeljak rano ujutro, 08.03., zapalili smo službeno vozilo Općine Volos.
Neki ljudi sanjaju kako bi pretvorili grad u sterilnu zapadnjačku shopping-zonu, u ogromni dućan s tisućama bijeda za uljepšavanje. Mi smo zapalili njihov potrošački opskurantizam našim vlastitim uresima sabotaže. Zato što sva govna smrde, ali Achilleas Beos [gradonačelnik Volosa, nap.prev.] smrdi više.
SOLIDARNOST SA ŠTRAJKAŠIMA GLAĐU U ZATVORIMA
InterArma

U ranim jutarnjim satima, u petak 3. februara došlo je do napada požarom na ured Narodne Stranke Španjolske (PP). Napad je izvršen u znak solidarnosti s Monicom Caballero i Franciscom Solarom, koji su već više od godinu dana zatočeni zbog optužbe španjolske države da pripadaju "terorističkoj organizaciji" i da su postavili eksplozivnu napravu.
Navedena je stranka najistaknutija u Španjolskoj, a njeni političari su među najodgovornijima za progon drugova društvenog rata u toj zemlji, kao u nedavnoj Operaciji Pandora. Između ostalog predložili su i odobrili Mordaza zakon, koncem 2014., kojemu je namjera ojačati kazne i ograničenja kako bi spriječili prosvjede, skvotiranje stanova i dolazak imigranata.
Mi smo svugdje!
Komando Mateo Moral
...

U našem aktualnom povijesnom kontekstu, globalna i lokalna moć se utjelovljuje kroz različite mehanizme, koji služe društvenoj kontroli za reprodukciju odnosa moći i pokoravanja.
Od velikih industrijskih kompleksa sve do tehnologije, vječno prisutne u našoj svakodnevnici, prikupljanja informacija putem "društvenih mreža" i promicanja ideologije "sigurnosti", moć se pobrinula da u svojim rukama zadrži sposobnost samo-održavanja putem nadzora, održavajući poredak utemeljen na povlasticama, bogatstvu i represiji.
U zoru 12. aprila [nap.prev. na tal.: zasigurno se radi o grešci budući smo sada u martu] napali smo sjedište jednog osiguravajućeg društva i dozvole saobraćaja Penta-Security, u općini San Miguel. Razbili smo stakla i ostavili anarhističke letke. Ovaj napad nije počinjen zbog trenutnog ekonomskog skandala, ovaj napad je dio napadačke borbe protiv svakog autoriteta. To je djelo protiv onog što oni jesu i predstavljaju: mehanizam moći s velikim središtima financijskog kapitala (banke, osiguranja, krediti itd.), koji, kao što znamo, svojom zaradom financira čileansku političku klasu.
Neka jedno razbijeno staklo pozove drugo. Neka djela napada i borba protiv moći gurnu u kolaps sistem dominacije, za potpuno oslobođenje.
Šaljemo naše pozdrave i antiautoritarnu solidarnost drugovima u zatvoru, u Čileu i diljem svijeta; zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugovima u štrajku glađu koje je zatočila grčka država; te drugovima u izolaciji u zatvorima talijanske države i štrajkašima glađu u španjolskim zatvorima.
Zatvorenici u ratu iz Čilea i čitavog svijeta, slobodni.
Vatra i napad na moć i njegove predstavnike.
Protiv svake društvene kontrole, potpuno oslobođenje.

Neki anarhisti
...

Napomena: Ovaj tekst druga Carlosa je odgovor IRI-BD - "Amelie y Fallon, de la arrogancia imperialista a la miseria pequeñoburguesa"
3. mart
Odgovaram u moje ime klevetničkoj agresiji koja je napisana protiv mojih drugarica u afinitetu, Fallon i Amelie.
Između stvari koje obilježavaju internacionalizma je borba protiv ideje o naciji, moći i vlasti, dovodeći u pitanje vrijednost fizičkih i mentalnih granica koje su vlade izgradile, da bi izbjegli bratski i slobodan suživot među osobama rođenim na različitim geografskim točkama.
Zato, reći da su te anarhistice stigle na ovo područje "da bi proživjele jedno iskustvo među narodima trećeg svijeta, nakon što su napustile svoj život u civiliziranom Quebecu", navodi me da mislim kako ste vi, međunarodni ljevičari, iskazali prezir prema strankinjama koje su odlučile sprovesti u djelo svoj destruktivnu strast protiv države/kapitala, bila ona kanadska, meksička, europska ili bilo koja druga.
Mi barem ne tražimo djelomično uništenje samo jedne države - zato jer su, ako uzete odvojeno, samo krakovi svjetske moći - niti ne nastojimo da ujedinimo napore/sposobnosti isključivo među Meksikancima ili s "revolucionarima trećeg svijeta"; naprotiv, boriti se zajedno sa svakom slobodnom osobom, rođena ona ovdje ili u Kini.
Ali što možemo očekivati od nekog tko podržava pripadanje "klasnom krilu meksičkog revolucionarnog pokreta", optužujući za imperijalističku aroganciju ili malograđanstvo one koji su odabrali da se organiziraju putem afiniteta ili da bi podijelili trenutke subverzije s kim god žele?
Naravno, afinitet nije nešto svojstveno samo anarhistima/slobodarima, u stvari ona se može izroditi između bilo kojeg pojedinca ili grupe, koji se poistovjećuje s borbom za potpuno oslobođenje, (borba) u kojoj umjesto da se usredotočimo na "stadij u kojem nitko više neće biti zatvaran", želi uništiti svaku zatvorsku zgradu, fizičku i mentalnu, svaku autoritarnu instituciju, sa svim što to podrazumijeva; to možda izgleda utopijski, ali smatram da je bolje prekinuti mlakost lijepih riječi i, daleko od idealiziranja ostvarenja utopije, nastaviti sa svakodnevnim neprekidnim konfliktom u društvenom kontekstu.

Nakon što smo dovršili više od godinu dana djelovanja na području kontrainformacije i širenja teorije i prakse Crne Anarhije, smatramo da vrijedi reći nešto i o našoj dosadašnjoj aktivnosti. Da bi rezimirali, prepoznali greške, slabe točke, ali i iznijeli naše viđenje stanja anarhističke kontrainformacije u Grčkoj i šire.
Kontroinformacija
Osobe koje sačinjavaju Inter Armu su drugovi koji su, budući da posjeduju više ili manje iskustva ne samo s područja kontrainformacije, nego i borbe u Grčkoj, shvatili nužnost jedne središnje (ali ni u kom slučaju centralizirane) strukture kontrainformacije. Struktura koja na svjestan i ciljani način širi vijesti, razmatranja, analize i praksu šire ustaničke anarhističke sredine. Mi smatramo da smo taj cilj dostigli. Prisustvo Inter Arme je, u kombinaciji s odgovarajućim naporima malobrojnih ali prisutnih drugova u Grčkoj, uspjelo konsolidirati, što se teorije tiče, taj skup stavova i odnosa, i nadasve učiniti ih prepoznatljivima u odnosu na druge anarhističke pravce i gledišta. Osim toga, smatramo da smo dostigli ravnotežu između informacija o aktualnim temama s jedne strane i širenja ustaničke teorije s druge, u svrhu promicanja ne samo upoznavanja konteksta u kojem se odvija anarhistička borba, nego i promicanja dijalektike teorije i prakse među drugovima. K tome, bitna je i činjenica da dok anarhističku teoriju činimo pristupačnom svakome tko je zainteresiran, doprinosimo i ponudi tema za razmatranje mlađim drugovima. Mi smatramo da razinu koju smo dosegli trebamo i održavati. Istovremeno, neprekidna oklada je i evolucija sredstava borbe koje posjedujemo, u nastojanju da budemo što učinkovitiji.
...

SOLIDARNOST ZA ZATVORENIM ČLANOVIMA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA - S ANARHISTICOM AGGELIKI SPYROPOULOU I NEPOSREDNO OTPUŠTANJE ČLANOVA NJIHOVE OBITELJI I NJIHOVIH PRIJATELJA KOJI NEMAJU NIKAKVE VEZE SA SLUČAJEM.
Anarhistička Grupa - Od 0 do beskonačnosti
Izvor: Inter Arma

U ratu u kojem živimo, izvan i unutar zatvora, i u borbi koju vodimo, nijedan drug nije sam. Zbog osvetništva koju su antiteroristička jedinica i specijalni žalbeni suci pokazali prema obiteljima i prijateljima članova Zavjere Vatrenih Ćelija, najmanje što mogu učiniti, u zatvoru, je uzdržati se od zatvorskih obroka.
SOLIDARNOST JE NAŠE VELIKO ORUŽJE
NIŠTA NIJE GOTOVO, SVE SE NASTAVLJA
Srijeda, 04.03.
Panos Mihalakoglou - Anarhistički Ratni Zatvorenik
Izvor: InterArma

U petak 06.03. u 17:30 održat će se inicijativa solidarnosti sa Zavjerom Vatrenih Ćelija i anarhističkim zatvorenikom Panagiotisom Mihalakoglou u atenskoj Politehničkoj Školi.
InterArma

Pogledi koji su obuhvatili tamu osvijetljeni su samo vatrom koja okružuje vaš zastarjeli svijet.
Još jedna ljigava kampanja nadmoći protiv anarhističkih ustanika iz Zavjere Vatrenih Ćelija je okončana. Država je, u odličnoj suradnji s dobronamjernom savješću poštovanih građana i drugih poštenih revolucionara, pokušala izolirati naše drugove sakrivajući njihovu želju za dostizanjem slobode, stavljajući ih u isti koš s onim što pravda naziva obični zločin.
Ta kukavička kampanja države želi ne samo izolirati članove ZVĆ od poštenih društvenih "revolucionarnih" sredina, nego i izobličiti važnost ustanka kao najvišeg čina rata protiv čitavog postojećeg, povezujući ga s neformalnim ogledalom države, mafijom.
Klevetanje zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija i napor uložen u izobličavanje značenja djela drugova na televizijskim ekranima demokracije, otkrivaju novi kontekst u kojem se prevladavajuća propaganda protiv ustanika kreće. Vlast djeluje zahvaljujući vlažnim snovima društvene bare, kreirajući stvarnost u kojoj je svatko stražar postojeće narodne presude. Stoga, što bi drugo nego "mafija-kriminalci" mogli biti oni koji se bune protiv ovog svijeta.

Drugovima vani, 14. februar 2015.
Samo nekoliko riječi da vas izvijestimo što se zbiva na odjelu AS2 [visokog nadzora, nap.prev.] u Ferrari. Nemamo nikakvih namjera/želja da hranimo divlji apetit obožavatelja žrtve ili profesionalnu antizatvorsku ulogu, u posjeti posljednjem jecaju zatvorenika.
U petak 13. Alfredo je podvrgnut zatvorskom sudiću, zbog prijave koja je protiv njega podignuta noć prije, zato što je izvrijeđao jednog stražara koji se njemu bezobrazno obratio, a provocirao drugog od nas, Graziana, kriv što je od hulje zatražio da stiša ton. Informacije radi, sve se odvilo nakon ponoći. Osim što je izgubio 45 dana prijevremenog otpusta, "osuđen" je i na izolaciju, u koju je odmah odveden, ili kako bi oni rekli, na isključenje iz svih zajedničkih aktivnosti (dvorište, društvo, vježbaonica). Čim smo to saznali, nakon kratke konzultacije, započeli smo snažno lupati. Zahtjev je jednostavan: hoćemo Alfreda natrag na odjel. U roku od par minuta stigli su razni inspektori, kojima smo ponovili naš zahtjev. Nakon nekoliko beskorisnih priča, otišli su obečavajući nam (po njima) najveću čast: "u ponedjeljak ćete razgovarati s komandantom" (zaboli nas!)
Budući da se činilo kako nisu shvatili što smo rekli, možda zbog pomalo uzrujanih tonova, nakon sat vremena odlučili smo da krenemo s još jednim lupanjem, i okončali smo dan s jednim lupanjem by night, kada je otkucala ponoć. Danas, rano popodne, ponovno smo prešli preko rešetaka, vidjet ćemo sutra...
Za sada smo "postigli" zabranu druženja ("sve do nove naredbe") za vrijeme ručka i popodne, ali Alfreda i dalje ne vidimo...
Znamo da je dobro i da ga naveliko zaboli za njihove kazne, kao što se nama jebe za njihove ucjenice i neprobavljive povoljnosti.
Tvrdoglavi smo i nastavit ćemo izražavati našu bliskost i suučesništvo s Alfredom.
To je sve, javit ćemo se s novim vijestima!
Anarhistički drugovi s odjela AS2 u Ferrari
Adriano, Francesco, Graziano, Lucio, Michele e Nicola
...

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

17. februar - Iz razgovora s drugovima u zatvoru doznajemo da se Alfredo od petka nalazi na drugom odjelu, gdje će biti zatvoren 15 dan u izolaciji. Radi se o disciplinskoj mjeri unutar zatvora, nakon svađe s jednim stražarom. Protiv njega i Graziana pokrenut je disciplinski postupak zbog istih stvari, na temelju kojeg će obojici biti za 45 dana umanjen prijevremeni otpust (po državnom zatvorskom pravilniku automatski se za 45 dana umanjuje svaki semestar proveden u zatvoru, ne na zahtjev zatvorenika nego po pravilu, a odnosi se i na slučajeve zatvora u specijalnom režimu; s druge pak strane svaka disciplinska mjera se pretvara, kroz unutarnji proces zatvorske uprave, u smanjivanje dana prijevremenog otpusta).
Zatvorenici koji se nalaze na odjelu visokog nadzora (Adriano, Graziano, Lucio, Francesco, Michele, Nicola*) ovih dana prosvjeduju za povratak oduzetog druženja i protiv premještaja.
Uslijedit će vijesti.

DE PROFUNDIS CLAMAVI
Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena "De Profundis". Ne očekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno došli do slobode i vratili se na putove anarhističke urbane gerile.
Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritičko razmatranje.
Pošto mi se čini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se često zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/čitaju, gotovo kao da smo novinske agencije.
Da ne ulazim previše u prošlost (zato što slični primjeri nisu i neki novitet), započela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj izjavi o preuzimanju odgovornosti, od 12.-29.01., iz Grčke, pročitala citat jednog šefa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer "kriminalci"), ali pretpostavljajući da mafijaška aktivnost i nije tako različita od one na prostoru Grčke, ili bivše Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi više-manje upoznati s njenim organizacionim i političko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhističko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhističke borbe/djela unese slična ličnost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga?
Tako je drug postao i Ch. Xiros, član komunističke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaču (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u prošlosti (a oni koji su to učinili, šute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je?
Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila vijest o neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu.
Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi?
Gerilci svih zemalja ujedinite se?
Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju?
Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-američki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe...
Živjela oružana borba sama po sebi?

Prošli mjesec započela je operacija zatvora tipa C. Specijalni zatvori su pokušaj države da slomi političke zatvorenike koji se bore ili se pak smatraju opasnima za mirno funkcioniranje zatvora. Osim toga, radi se o još jednom pokušaju stvaranja primjera i zastrašivanja svi onih koji se bore izvan zidova, u cilju oslabljenja ili čak prekidanja svakog oblika društvene borbe, koja prijeti mirnim operacijama režima.
Naravno, povećanje zatvorske kazne i izolacije u specijalnim ćelijama demokracije nisu nešto odvojeno od sve jačeg izrabljivanja na radnim mjestima, od širenja devastacije prirode u korist profita, od neprestanog razvoja tlačenja društvenih odnosa. Stvaranje zatvora unutar zatvora je dio pojačanog napada države i kapitala na one ispod.
Napad koji neće prestati ako ne podignemo barikade, ako ne prestanemo polagati naše nade u izbore i spasitelje, ako ne uzmemo naše živote i borbe u naše ruke.
Širimo požare diljem Grčke, kao znak zajedničke borbe sa zatvorenim revolucionarima...
...

U petak ujutro, 30. januara, baš kada je ukinuta tajnost nad istragama i kada se proširila vijest o neminovnom puštanju drugova na uvjetnu slobodu*, odlučili smo izraziti našu solidarnost na ulicama. Sabotirali smo bankomate i prozore slijedećih ureda banke Santander.
Mataró, podružnice u ulici Camí del Mig, na trgovima Granollers i Santa Anna, Carrer Sant Cugat, na aveniji América i u ulici Europa. Sabotirali smo i podružnice iste banke u El Masnou, Vilassar de Mar i Premià de Mar.
Izabrali smo banku Santander zato što je jedina odgovorna za upravljanje cirkulacijom novca u zatvorima španjolske države, proizvodeći oko 100 milijuna eura godišnje, po službenim podacima. Špekulirajući i zarađujući na temelju ove velike svote novca, koji je plod patnje i zatvora tisuće osoba.
Slavimo činjenicu da su naši drugovi ponovno vani, ali unatoč tome sasvim smo dobro svjesni da i dalje imamo ispred sebe dugi i teški put, i dok god postoji otpor prema nadmoći kapitalističkog sistema, države i njenog represivnog mehanizma mi ćemo nastojiti to privesti kraju.
Neka se plamen solidarnosti ne ugasi.
Sloboda za Monicu i Francisca!
*Napomena: Odnose se na drugove optužene u kontekstu operacije "Pandora".
...

"Za mene sloboda nije neko mjesto, niti nekakva dozvola, ona je djelovanje, ona je antiautoritaran osjećaj koji ispunjava svako djelo, ona je nervoza koja prethodi napad, ona je neobuzdivi izraz jednog/e druga/rice, to je osjećaj života, zato što znaš da tvoj život ne pripada više kapitalu već se s njim suočava." - Diego Rios
Kada govorimo o raznolikoj borbi smatramo da svako djelo pridonosi nečim, svojom nužnom veličinom, i iskrenošću kojom je izvedeno, zato je ovo minimalna ali potrebna gesta solidarnosti naspram zatvaranja druga Diega Riosa, popodne 7. februara 2015. Šaljemo bratski zagrljaj drugu koji se nalazi u kandžama Moći u ovom trenutku.
Naspram represivnih poteza koje pokreće policijska država, naša djela se zaoštravaju i prelaze nepovratno u konflikt. Društveni rat se ne zaustavlja, širi se svakim revolucionarnim korakom i djelom.

Danas, 7. februara 2015., bijednici iz istražne policije, vođeni trulim Južnim Tužilaštvom, uhapsili su anarhističkog druga Diega Riosa, u gradu La Ligua.
Trenutno informacije nisu sasvim jasne, ne zna se ni da li je još drugova uhapšeno ni kako je otkriveno skrovište.
Podsjećamo da je Druga izdala majka, 24. juna 2009., koja je pronašla materijal za izradu eksploziva, tokom represivne histerije nakon smrti Mauricia Moralesa.
Od tada se Diego nalazi u ilegali, više od pet godina. Sada je drug zatvoren u kasarni grada La Ligua, čekajući sutra kada će biti odveden u centar (ne)pravde.
Drug je suočen s brojnim optužbama, s jedne strane za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i eksploziva (jun 2009.), s druge, u 2010., za vrijeme represivnih delirija Slučaja Bombas ponovno je upleten (u odsutnosti) za terorističko protuzakonsko udruženje.

Ova je izjava odgovor na članke objavljene u različitim usranim medijima režima, koji upliću Inter Armu u svoja izvješća u vezi rukopisa koji se nalaze među policijskim nalazima u slučaju pokušaja zatvorskog bijega anarhističke grupe Zavjera Vatrenih Ćelija, ali i na tužne, no očekivane, spekulacije od strane takozvane anarhističke "sredine".
Već više od mjesec dana, s izbornim festivalom u pozadini, antiteroristička agencija i njeni doušnici vode u medijima veliku komunikatvinu kamapanju u kontekstu pokušaja zatvorskog bijega ZVĆ i nekih drugih kriminalnih zatvorenika. Brdo nalaza, teorija, policijskog ažuriranja, telefonskih razgovora i intervjua objavljeno je javno. Nije prvi put da nas doušnici pandura upliću na različite načine u takve situacije. I dok obično koriste više mašte, kao u slučaju projekta "Nemesis", kada su govorili o nama kao o dijelu projekta, ovaj nas put napadaju zbog nečeg očitog, to jest zbog komunikacije s drugovima koji se nalaze zatvoreni u tamnicama Demokracije. Razlog zbog kojeg se antiterorističke agencije međunarodno kreću komunikativno i operaciono protiv projekata kao što je Inter Arma, već je više puta analizirano. Kontrainformacijski projekti onih anarhista koji još smatraju anarhističku borbu borbom protiv režima su očite mete za neprijatelja.

Preludij anarhističkog ustanka...
Anarhistička grupa „Simfonija Kaosa” je točka susreta djelovanja za drugove iz širokog spektra crne anarhije. Radi se anarhističkoj neformalnoj strukturi kojoj je cilj stvoriti stabilnu i mnogoliku intervenciju na javnim mjestima, šireći ustaničku perspektivu oko tema do kojih nam je stalo, i podržati drugove čije su riječi i ideje nama bliske.
Da bude jasan naš stav o solidarnosti, reći ćemo da smatramo pogrešnim staviti je u političke, stoga strateške, i simboličke pojmove. Za nas ona ima smisla samo kada je dio analiza i prakse anarhističke bitke, kao što je izražavaju subjekti i organičke ili dijalektičke veze koje oni razvijaju. Zato, solidarnost s progonjenim drugovima, na međunarodnoj razini (zatvorenici, bjegunci, kojima se sudi) može se odviti samo u kontekstu afiniteta teorije i prakse, a ne pod općenitim etiketama kao „anarhisti” ili „revolucionari”, što samo po sebi znači jako malo ili ništa. Istovremeno, očito je da, u svakom slučaju, podrška nije automatski refleks koji se aktivira prema potrebi, niti je uključen automatski pilot, bez obzira na poteze i ponašanje primatelja. Radi se o dinamičkom procesu, koji ispituje svaki slučaj i situaciju individualno. Također smatramo da je važno razviti konkretne odnose s onim anarhistima koji gledaju na anarhističku borbu kroz istu prizmu kao i mi, kako u Grčkoj tako i šire, s kojima postoji želja da se susretnemo na putovima pobune, kada se naši izbori dijalektično podudaraju ili međusobno djeluju.
Smatramo da u jednoj stvarnosti gdje se sustav dominacije neprestano mijenja i širi, gdje su mase, unatoč njihovom progresivnom duhovnom i materijalnom osiromašivanju, još uspavane, voljno poslušne, u iščekivanju mogućih spasioca, gdje veliki dio anarhističke sredine trči prema kolektivizaciji, alternativnim politikama ili podršci ljevice i socijal-demokratskih vlada, nužno je da izroni militantna anarhistička teorija i praksa, koja se suprotstavlja postojećem kao cjelini.

Plakat o operaciji "Pandora" u Španjolskoj, kojeg je prošlog tjedna objavila anarhistička grupa "Simfonija Kaosa."
16. decembra 2014., u kontekstu takozvane operacije "Pandora", uhapšeno je 11 anarhista tokom policijskih pretresa domova i skvotova, koje je izvršila španjolska antiteroristička jedinica, u Barceloni i Madridu, uz optužbu za pripadanje jednoj "anarhističkoj terorističkoj grupi". 7 drugova je zadržano u zatvoru bez optužbi za specifična djela, dok tužitelji opisuju Anarhističku Grupu Koordinacije (GAC) kao bedem terorističke aktivnosti.
Represivne snage reagiraju na širenje subverzivne, nasilne prakse koju koriste anarhističke manjine na području Europe i pokreću represivne operacije kojima su meta militantni anarhisti. Vladine i policijske agencije različitih država formiraju ujedinjeni front protiv unutarnjeg neprijatelja, njegovih struktura i njegovih osoba.
ZAŠTITIMO NEFORMALNE STRUKTURE I NAŠE DRUGOVE

NAPADNIMO MOĆ SVIM SREDSTVIMA

DEMOKRACIJA NEĆE PREVLADATI
Anarhistička Grupa "Simfonija Kaosa"
...

U noći 16. januara 2015., kao odgovor na poziv solidarnosti s onima koji su podvrgnuti odmazdi "Operacije
Pandora", sabotirali smo 16 bankomata.
Sloboda za sve!
Želimo ih doma, sada!
Solidarnost je naše najbolje oružje
Solidarne Pandore
Izvor: 325

ZATVORI TIPA "C", ZVĆ POKUŠALI BIJEG, SCENARIJ O OSMOZI IZMEĐU KRIMINALACA I TERORISTA, I NOVINARSKO SMEĆE
Nećemo govoriti o tome kako su strukturirani zatvora tipa C, kako su izgrađeni ili kako će biti poboljšani. Reći ćemo samo da nisu nikakva neprobojna barijera ili nekakva nepobjediva zvijer. Zatvori tipa C su još jedan čin rata protiv zarobljenika rata. Oni su odgovor države protiv anarhista koji nisu pognuli svoje glave, koji svakodnevno oštre svoje ratne sjekire, koji nisu prekinuli ili nisu odgodili djelovanje protiv neprijatelja. Oni su izgrađeni za sve one koji se nisu pretvorili u "gerilce kafića" ili "zatvorene ideologe" prema represiji. K tome, država nije nikada poštedjela takve osobe. A državni monopol nad nasiljem uvijek bukne samo kada ga primatelj dovede u pitanje kroz djela.

16. januara 2015. jedinica EKAM-a [antiteroristička] upala je u muški zatvor Korydallos, i zatvorila ga od podne pa sve do idućeg jutra, blokirajući pravo zatvorenika na dvorište i opće aktivnosti. Nedavno, 12. decembra i na novogodišnju noć naloženi su premještaji zatvorenika u zatvor Domokos, i tako su zatvori tipa C stavljeni u pogon. Ovo je moderni Guantanamo. Ubrzo nakon toga odvilo se još premještaja, između kojih i premještaj dvojce člana Zavjere Vatrenih Ćelija u bijele ćelije ženskog zatvora Korydallos.
U ovoj izbornoj igri igranoj protiv zatvorenika, ženske zatvorenice su odavno gurnute u vreće krumpira, stisnute i nagomilane u skladištu duša, bez da ikog zaboli. Iako ženski zatvor ima tri odjela, za 150 osoba, sada se 120 žena nalazi zgurano na jednom katu, pošto se ostale sobe koriste za nešto drugo ili su prazne.

16. januara 2015. EKAM-ovi policajci [antiteroristička jedinica] i druge represivne snage upale su u zatvor i izvršili pretrese ćelija naših drugara zatvorenika. Zato nam nije dozvoljeno da u podne izađemo u dvorište i čitav smo dan ostali zaključani. Prije nekoliko dana, tokom novogodišnjeg ručka, naloženi su prvi premještaji zatvorenika, i tako je inauguriran grčki Guantanamo u Domokosu (mada se na taj dan ne odvijaju regularni premještaji), igrajući tako svoju predizbornu igru preko naših leđa. U subotu 3. januara, nakon upada i istrage EKAM-a, naši drugari i članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, oteti su u noći i premješteni u izolaciju, u suterenu ženskog zatvora Korydallos. Nakon svega toga odlučili smo da se pokrenemo i kao prva reakcija odlučili smo da odbijemo zatvaranje u ćelije u podne, do subote 24. januara 2015. Idućih dana zaoštrit ćemo naše djelovanje ako bude potrebno. Želimo:
1) Ukidanje zatvora tipa C

- "Virtualni odnosi..."
- "Bliski odnosi između talijanskih, hrvatskih i grčkih anarhista za formiranje napadačke ćelije"."
- "Virtualne borbe..."
- "Poticanje na neodgodivost napada na nuklearnu centralu između Slovenije i Hrvatske."
- "Internetauti, zatvoreni u svoje sobice ustajalog zraka, koji prepisuju svoje dijareje..."
- "Prevođenje i širenje tekstova koji se smatraju opasnima i da veličaju potpuno uništenje poostojećeg."
Svi, od nekih nekih anarhista do "James Bondova" (preciziram da se ne radi o usporedbi) misle da znaju tko smo i što činimo.
Među brojnim zaključcima svih onih koji polažu pravo da znaju kakvi smo, mi smo mnogo dalje.
Naspram toliko maštovitosti, preostaje nam samo da se nasmijemo.
I smijemo se svemu tome.
Smijemo se, ali istovremeno nastavit ćemo projekt RadioAzione, ne kao što smo do sada činili, nego s još snažnijim bijesom u tijelu i krvlju u očima.
Nastavit ćemo širiti tekstove drugova koji su odlučili da prijeđu u napad, u nadi da će potaknuti nove napade na strukture moći i na njihove pse čuvare.
Nastavit ćemo biti solidarni s drugovima u zatvorima diljem svijeta, i kretat ćemo se između vaših granica kako mi odlučimo, zato što je pojedinac sam po sebi izvan kontrole ako, i kada, želi.
Zahvaljujem vam što imam pratnju u kvartu tokom odlaska u kupovinu... zaista ste vrlo ljubazni, ali nije mi uopće potrebna. Između mene i vas, nisam ja taj koji nije dobrodošao u kvart, stoga idući put pratite se međusobno.
Želite znati što mislimo o direktnoj akciji?
Samo ime web-sitea trebao bi vam dočarati ideju (Radio - Azione), ali budući da vicevi o pandurima nisu slučajnost, možete pročitati sajt i produbiti. Ono što objavljujemo je ono što većim dijelom i podržavamo.
Želite znati na koga glasi domena RadioAzione?
Možda na onog koga ste pratili kada je išao kupiti kruh i cigarete, inače ne bi radili prekovremeno nedjeljom.
Ja sam kupio kruh, a vi ste zaradili kruh... Nadam se da vam je ostao u grlu...
...

Prisustvujemo sukobljavanju dva vladina kandidata u komunikativnom konfliktu uoči parlamentarnih izbora za buduće upravljanje grčkom državom. S jedne strane stoje upravitelji straha koji lutaju od jednog do drugog TV kanala pričajući o neizbježnim katastrofama, a s druge prodavači nada koji prodaju svoje proizvode svim očajnim i naivnim ljudima koji sanjaju socijalnu državu kao što postoji u drugim europskim zemljama, gdje je izrabljivanje zamaskirano socijalnim povlasticama.
U takvom političkom kontekstu država je pokrenula novu antiterorističku kampanju koja je putem medija predstavljena kao dobro režirani akcijski film u kojem su panduri pobjednici. Posljednji čin tog bijedno izrežiranog scenarija odvio se jučer. U petak ujutro panduri su upali na odjela zatvora u Avloni, pretražili ćelije nekih mojih bivših zatvorskih drugova i dobrih prijatelja i zaplijenili im telefonske adresare, kartice, privatne bilješke i druge osobne stvari.
Kasnije su, moj dragi prijatelj Dimitris Ch, koji je dobio valjanu pogodnost izlaska, i njegova supruga uhapšeni, dok su istovremeno odvijao pretres u njegovom domu. Pretres je izvršen i u zatvoru Koridallos, kada je zatvor ostao zatvoren od podne pa sve do idućeg jutra. EKAM (specijalne policijske jedinice) je izvršio ciljane pretrese raznih ćelija političkih i kriminalnih zatvorenika na odjelima A i F. Naravno, nije slučajnost da je policijska intervencija najavljena u vijestima čak prije nego je započeta, potvrđujući komunikativi aspekt i političku eksploataciju policijskih pretresa od strane države. Uslijedili su EKAMO-ovi pretresi i u zatvorima Larise, Domokosa i Trikale, uvijek pod blagoslovm javnih tužitelja i zatvorskih vlasti.
...

DOWNLOAD PDF: "AGAINST THE NE HIGH SECURITY PRISONS IN GREECE"
Vijesti, djela i napadi solidarnosti u vezi novih zatvora visoke sigurnosti u Grčkoj.
Brošura sastavljena i štampana u izdanju actforfreedomnow za info-noć/benefit koncert za zatvorenike u Londonu 7. juna 2014.
Sve donacije bit će poslane zatvorenim drugovima u Grčkoj.
Sloboda će procvjetati iz pepela zatvora
Izvor: Act For Freedom Now

Bio je 3. januar kada je nakon velike operacije antiterorističke policije traženi Ch.Xiros uhapšen u regiji Anavissos. Istovremeno otkriveno je skrovište na istom području. Nakon upada na taj posjed pronađena je ogromna količina municije i vatrenog oružja (8 kalašnjikova, 1 ručni raketni bacač, na stotine metaka, više od 150 kg eksploziva itd.), nacrti plana bijega članova Zavjere Vatrenih Ćelija i jedna lažna osobna iskaznica drugarice Aggeliki (koja je posjećivala članove ZVĆ u zatvoru). Iste noći EKAM (specijalne snage antiterorističke policije) i članovi antiterorističke policije upali su u zatvorske ćelije članova ZVĆ, a drugovi Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, kao i drugovi Spyros Mandilas i Andreas Tsavdaridis, su premješteni na odjel izolacije u tamnice ispod zatvora, gdje nema drugih zatvorenika.
Idući dan je antiteroristička policija proglasila drugaricu Aggeliki bjeguncem i započela intenzivni lov na čovjeka kako bi je uhapsili (nakon što su objavili njenu sliku na svim TV kanalima), a otkrili su i još jedno skrovište u regiji Loutraki, gdje su pronašli brojne gotove bombe, jedan pištolj i dva ukradena vozila (1 džip i 1 kombi). Ministar Javnog Reda i šef Policije su dali javna saopćenja u kojima izjavljuju da je policija uspjela spriječiti plan bijega članova Zavjera Vatrenih Ćelija. Po riječima tog saopćenja nekoliko drugova bilo bi napalo i diglo u zrak vanjski zid zatvorskog odjela, na kojem se nalaze članovi ZVĆ, mega-bombom od 150 kila eksploziva postavljenog u vozilo (ukradeni kombi), a sa kalašnjikovima i ručnim raketnim bacačima bili bi napali naoružane stražare u stražarnicama zatvora. Nakon toga bili bi zajedno s članovima ZVĆ pobjegli u ukradenim kombijima, koje su namjeravali zamijeniti drugim vozilima ukradenim tokom bijega prema skrovištu.
...

Paleograf je paleograf... ali znači više od komada papira kada na njemu vidimo i shvatimo borbu kroz neprekidnu mnogostrukost.
Taj je odgovor mala gesta, pozdrav drugovima koje je otela španjolska država, naše suučesništvo koje prelazi svaki granicu.
Suradnja čileanske države sa španjolskom postala je očita javnim surađivanjem njihovih represivnih organa, koja se materijalizirala susretima njihovih vlasti putovanjima na oba područja tokom posljednjih mjeseci.
Operacija Pandora nije samo slijepo ponavljanje jednog represivnog oblika, već sadrži u sebi i avangardistički pokret, potpunim izobličenjem stvarnosti, ukazujući na GAC kao na ćeliju direktne akcije (kao što su ovdje okupirane zgrade predstavljene kao fasada jedne "terorističke organizacije"). Osim toga, represivni skok unaprijed počinjen je maštovitom zamkom optužbe protiv drugova za izgradnju "terorističke organizacije", koja nije izvela nijedan poznati napad.
To je Demokracija, apsurd koji se samo-potvrđuje da bi reproducirao kroz moć. Mi kao antiautoritarci nemamo što prositi, nego samo izjaviti naš prezir.

"Najprije sam mu pucao u usta da bi prestao pričati sranja;
zatim sam ga upucao u ruku da bi prestao pisati sranja"
Jacques Mesrine o otmici jednog francuskog novinara

Prljavi rat i vulgarnost novinara u vezi slučaja pokušaja bijega Zavjere Vatrenih Ćelija nemaju kraja. Napadom na drugaricu Angeliki, emocionalnom ucjenom njenih roditelja i šireći bijedne laži o njenon navodnom odnosu, u ulozi djevojke, s jednim od uhapšenih.
Angeliki je prijateljica pobune, anarhije i slobode.
Kada bi bilo više osoba kao što je Angeliki, borba i anarhija bile bi jedina moguća stvarnost.
SMEĆE CINKAROŠKO NOVINARSKO - OSVETIT ĆEMO SE.
SOLIDARNOSTI I MOĆI svim mogućim sredstvima drugarici Angeliki i svima progonjenima u vezi istog slučaja.

Ćelija će uvijek biti uz vas...
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Giorgos Polydoros
Olga Ekonomidou
Gerasimos Tsakalos
Christos Tsakalos
Haris Hatzimixelakis
Theofilos Mavropoulos
Giorgos Nikolopoulos
Mihalis Nikolopoulos
Damiano Bolano

...

U ponedjeljak, u zoru 15.12.2014. postavili smo zapaljivu napravu u 7. porezni ured Soluna.
Nadasve, želimo razjasniti da nismo izvršili ovaj napad da zaštitimo ikojeg "nesretnika" koji je zbog svojih dugova također pogođen nepravdom jer porezi postaju sve više i više nepodnošljivi, ali unatoč svemu tome on i dalje prefira sigurnost vlastitog doma.
Mi predstavljamo same sebe i samo sebe. K tome, ne želimo iznositi ekonomsku analizu o ulozi i djelima poreznih ureda. Smatramo zamornim gubiti se ekonomskim figurama ili postocima. Naposljetku, život se ne mjeri brojevima, nego emocijama i intenzitetom.
No, porezni uredi ipak djeluju u korist države (pošto djeluju kao glavni izvor prihoda) i zbog toga za nas predstavljaju metu.
Želimo uništiti sve što održava državu, dominaciju i postojeću civilizaciju.
Kao dio mnogolike anarhističke borbe, vjerujemo da direktna akcija promiče revolucionarni proces i da je dio revolucionarne aktivnosti.
SVE DO UNIŠTENJA POSTOJEĆE CIVILIZACIJE.
DUG ŽIVOT ANARHIJI.
P.S. Djelo je posvećeno sjećanju na Sebastiana Oversluija koji je ubijen mecima jednog bijednika tokom pokušaja eksproprijacije banke u Čileu, kao i drugovima koji su optuženi u kontekstu Operacije Pandora u Španjolskoj.
...

OD ČILEA DO GRČKE
"Loša večer moja gospodo, mada to nije vaša volja... pobunjenici na zidovima jebu vašeg Krista!"*
Ovi "sveti" dani kada se socijalni problemi zakopaju pod licemjernim osmijesima trulog društva - koje zaboravlja na sebe dimnom zavjesom lažne ljubavi i radosti, u ozračju ispunjenim blagdanskim zajedništvom, nastojeći stimulirati osjećaj sigurnosti, prosperiteta i fiktivne potrošačke sposobnosti građana, kako bi tržišna ekonomija pogođena krizom nadoknadila svoje gubitke - i kada se gradovi ispune veselim potrošačkim šupcima, dok masa beskućnika pati u mračnim kutovima, a radnici trgovačkog sektora (mada nisu ni oni nevini) pljuju krv zbog iscrpljujućih radnih sati i "bijelih noći" šefova, odlučili smo "poslati" jedan naš poklon našim voljenima, a istovremeno poslati nekoliko bombi čestitki našim neprijateljima, s obećanjem za pobunjeničku 2015.
Željeli smo da naše paljenje vozila ELTA Dostavljača (nacionalna poštanska agencija) u Zografou, 25.12., bude mali doprinos širenju ustaničkog nasilja u kontekstu međunarodnog poziva anonimnih drugova iz Čilea na Crni Decembar, u sjećanje na ustaničkog anarhističkog borca Sebastiana, kojeg su usmrtili meci stražara Kapitala, tokom pokušaja eksproprijacije banke u Santiagu, 11.12.2013. Šaljemo našu solidarnost i naše najtoplije zagrljaje našoj zatvorenoj drugarici Tamari Sol (Čile), Monici Caballero i Franciscu Solaru (Španjolska), dok zabrinuto gledamo napredak slučaja sedmero zatvorenih drugova u antiterorističkoj operaciji "Pandora" u Španjolskoj.
Također, nešto prije zore, na zadnji dan godine, zapalili smo vozilo zaštitarske kompanije DELTA u Elliniku, kao neposredni refleksni odgovor na premještaj gerilca i člana Revolucionarne Borbe, Nikosa Maziotisa, u zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu.
MISLI GLOBALNO - DJELUJ LOKALNO

ZAPALIMO GALEJE

...

LEIPZIG [NJEMAČKA]: NADADNUTA DEUTSCHE BANKA U ZNAK SOLIDARNOSTI S UHAPŠENIM ŠPANJOLSKIM ANARHISTIMA

U znak solidarnosti s anarhistima uhapšenim u Španjolskoj napali smo jednu podružnicu Deutsche Banke u Leipzigu.
U Španjolskoj su 16. decembra 2014. različite jedinice policije izvršile koordinirane pretrese 12 stanova, iz čega je uslijedilo hapšenje 11 anarhista. Jedna od izlika ovih pretresa je da su neki od uhapšenih uništili jedan bankomat.
Budimo solidarni s onima koje je pogodila državna represija i tko je uništio bankomat te razbio prozore Deutsche Banke, u Lindenauer Marktu.
Neki su pogođeni - svi smo obuhvaćeni!
Podržimo poziv na nasilje za 31. decembar 2014.
Izvor: RadioAzione
BERLIN [NJEMAČKA]: ZAPALJENO VOZILO DHL-A
Kao znak solidarnosti s uhapšenim i zatvorenim drugovima, u Barceloni i drugim gradovima, tokom Operacije Pandora, zapalili smo vozilo DHL-a, u noći 5. januara 2015., u berlinskom kvartu Neukoelln.
Nismo napali DHL samo zbog njene suradnje s vojskom, nego i zbog međunarodne raširenosti vozila u ovom biznisu, što ih čini prikladnom metom sabotaže. U isto vrijeme kada europske agencije za sigurnost razmjenjuju informacije i pripremaju zajedničku borbu protiv struktura otpora, istovremeno pogoduju otporu i solidarnosti da se šire preko granica.
Radosti i slobode za:
Lisu Sandru Dorfer
Albu Graciu Martinez
Cuadradu Noemi Carvajal
Annu Hernandez del Blanco
Enriquea Perez Balaguera
Davida Juan Fernandeza
Sve dok ne budu slobodni!
...

Njihova pravda neće nikada biti naša i zato ćemo izaći pobjedonosno sa suda koji naspram slobodarske akracije, naspram prave društvene pravde i anarhije, postaje malen u svojoj srži i značenju!
Ugnjetavanoj braći i sestrama
Buntovnim dušama
Narodu općenito
Prije svega želim reći da je ovo moj način da izrazim solidarnost svi anarhistima i anarhisticima koji su unatoč represivnim anti-ustaničkim tehnikama uspjeli ostati ustrajni; braćo, sestre, drugovi/arice, vaši su životi jasan primjer dosljednosti i beskompromisa, i dokaza da obećana sloboda postoji na zemlji.
Mnogi će se možda zapitati tko su anarhisti/ce? Ti usamljeni anonimni vojnici i otpadnici svakog zakona i nametnutog poretka, svakog samoprozvanog autoriteta. Neki će možda reći da su "anarhisti/ce vandali i uobičajeni delinkventi", drugi pak da su anarhisti lijeni, da ne žele raditi, a mnogi će možda reći da su anarhisti totalni luđaci.

Nećemo odati ni jednu jedinu riječ koja bi mogla otključati informaciju neprijatelju. Bijeg iz zatvora je jedini cilj i namjera zatočenog anarhističkog urbanog gerilca. Riječ "bijeg" sadrži sažeti smisao slobode i ruši zatvore zidova koji zaključavaju naše živote. Mi, zatočeni anarhisti Zavjere Vatrenih Ćelija nismo nikada zaboravili tu riječ, mada je većina zaboravila nas. Suci su nas osudili da godinama živimo kao ljudske sjene unutar zaključanih zgrada, ali nisu nikada uspjeli zaključati naše razuzdane želje.
Svake noći u lutanjima naših umova mi bježimo u svijet bez zatvora, naoružanih stražara i zaključanih duša. I mada nas svakog jutra ključ stražara vraća u konkretnu stvarnost zatvora, znamo da će jednom stići i naš dan i da ćemo sanjati san o anarhiji otvorenih očiju. Zvuk zatvaranja ključanice oblikuje našu mržnju prema zatvoru. Svaki neuspjeh, svako hapšenje, svaka greška čini nas upornijima. Ako padnemo tri puta, četvrti ćemo ustati.
Nema pobjede ni poraza, samo borba. Mi znamo da su anarhistička urbana gerila i Zavjera Vatrenih Ćelija borba iznad svakih očekivanja. Ako u toj borbi izgubimo oružje, eksplozive, skrovišta, vozila, novac, sve to možemo ponovno pronaći. Ono što nije izgubljeno su drugovi zbog kojih smo osjetili da će naš dan stići i da ćemo reći "zbogom" zatvoru, bez povratka.
U ovim satima kada neprijatelj slavi svoj trijumf, šaljemo naše najtoplije osmijehe zavjere tim predivnim osobama, bez imena, koje sada traže policijske vlasti zakona i reda. Za ove predivne osobe, bez imena, vrijedi još jednom ponoviti stalno obećanje: "Naš dan će stići."
SNAGE I SOLDIARNOSTI TRAŽENIMA ZA POKUŠAJ ZATVORSKOG BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA

Hidra Vatrenih Ćelija neće stati.
Zavjera Vatrenih Ćelija vratiti će se još snažnija.
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Polydoros Giorgos
Ekonomidou Olga
Tsakalos Gerasimos
...

U decembru 2014. različiti oblici ulične borbe ponovno su se susrele na ulicama, želeći održati na životu pobunjeničko sjećanje na anarhističkog druga Sebastiana Oversluija, ubijenog tokom eksproprijacije banke 13. decembra 2013.
Već se u septembru sabotaža izrazila vatrom i borbom, zapalivši autobus linije Macul-Grecia, ili pak blokadom željezničke linije teretnog vlaka, koji je počinila "Anarhistička Koordinirana Grupa-GAC, Organizirana Banda Mauricio Morales/Zapaljiva Ćelija Sebastian Oversluij".
Samo neke od akcija, kratki rezime - za sada djelomičan - zbivanja.
SUKOBI NA BIVŠEM PEDAGOŠKOM, IDENTIFICIRAN JEDAN INFILTRIRANI POLICAJAC
10. decembra 2014., oko 13:30, maskirani su podigli barikade i sukobili se s policijom ispred Bivšeg Pedagoškog, u sjećanje na ubojstvo Angryja.
Tokom sukoba, studenti koji su bili prisutni, zamijetili su jednu sumnjivu osobu. Licem u lice bijednik je promrljao da je student fakulteta. Studenti nisu povjerovali u neke njegove proturječnosti i nastavili su ga ispitivati dok nije otkrivena njegova uloga infiltriranog policajca. Baš su u tom trenutku specijalne policijske jedinice upale masovno na fakultet kako bi spasile svojeg infiltriranog kolegu, udarajući sve prisutne.
Nekoliko sati nakon sukoba policija je počela nasumice hapsiti studente ispred fakulteta, optužujući ih za napad na infiltriranog pandura. Nakon formaliziranja optužbe za krađu uz nasilje, za otmicu karabinjera u vršenju dužnosti, i agresiju na istog, studenti su vraćeni na slobodu.
...

Željeli su nas pokopati,
ali zaboravili su da smo sjeme.

SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE

Solidarnost s našim drugovima koje je uhitila španjolska država
u "Operaciji "Pandora"

Objavljen je međunarodni poziv na solidarnost s drugaricama i drugovima uhapšenima tokom Operacije "Pandora": represivni napad protiv anarhističke konfliktualnosti u Kataloniji i Madridu.
U subotu 27. decembra planirane su različite solidarne inicijative u Španjolskoj, Južnoj Americi i Grčkoj, a poziva se i na organiziranje gdjegod i u kakvom god obliku.
"Terorist je onaj tko nas osuđuje na bijedni život, a ne onaj tko se pobuni protiv njega. Solidarnost sa zatvorenim anarhističkim drugaricama i drugovima."
...

Kada bih mogla izabrati drugačiji život nimalo ga ne bih izmijenila.
Savršeno se sjećam što sam osjetila kada sam se započela propitkivati o autoritetu, sjećam se brojnih proturječja i pitanja. U tom slijedu ideja susrela sam mnoge koje su sprovodile u praksu svoje ideje, u bibliotekama, publikacijama, na sveučilištu itd.... živjeti ideje sada i ovdje. Nije prošlo dugo vremena, a i druge su isto učinile.
Sjećam se tjeskobe koju sam osjetila kada sam vidjela brojne drugarice u zatvoru zato što su svoje ideje o slobodi sprovele u djelo; sestre po idejama u svim dijelovima svijeta u raljama panoptičke zvijeri. Taj se osjećaj tjeskobe nije nikada izmijenio, ali vođen je gestom solidarnosti.
Mi, brojne anarhistice nalazimo se s druge strane velikog zida, a taj je popis u utorak 16. decembra postao duži.
Pipci moći pali su na anarhističke prostore, slobodarska sveučilišta, okupirane zgrade i domove brojnih anarhista Katalonije i Madrida. Lov je uhvatio 11 drugova od kojih je 7 njih zadržano u zatvoru, optuženi za pripadanje oružanoj bandi terorističke prirode. Nije slučajno da su mi te drugarice bliske te da me više od polovice njih često posjećivalo u zatvoru. Policijska/pravosudna mreža kaznila je solidarnost.

Ustanička soldiarnost s anarhistima uhapšenima u Španjolskoj! Nijedna agresija bez odgovora!
Naspram nove represivne operacije tokom koje je 16. decembra policija pretresla deset anarhističkih prostora i uhapsila 7 anarhista, koje je zatočila španjolska država uz optužbu za terorizam, naš odgovor može biti samo anarhistička međunarodna solidarnost, raznoliki neprekidni napad protiv svih izraza moći.
Neka naši drugovi osjete toplinu solidarnosti i neka naš neprijatelj gori u plamenu antiautoritarne borbe za slobodu.
NI KRIVI NI NEVINI, JEDNOSTAVNO NEPRIJATELJI MOĆI I SVAKOG AUTORITETA.
MONICA CABALLERO, FRANISCO SOLAR, GABRIEL POMBO DA SILVA I SVI DRUGOVI ZATOČENI U ŠPANJOLSKOJ I DILJEM SVIJETA, SLOBODNI!!!
Sin Banderas Ni Fronteras
[Bez Zastava I Granica, nap.prev.]
...

"MILANO 15. DECEMBRA. OŠTEĆENO VIŠE OD 20 VOZILA TVRTKE ENJOY, RENT-A-CAR SLUŽBA KOMPANIJE E.N.I. U PARTNERSTVU S TRENITALIA FRECCIAROSSA* I FIAT-om. OVO JE DJELO SOLIDARNOSTI S GIANLUCOM I ADRIANOM I SA SVIM ZATVORENIM ANARHISTIMA."
[*E.N.I.- energetska talijanska kompanija, već prisutna s plinskim platformama i na Sjevernom Jadranu Hrvatske, zainteresirana i za buduću eksploataciju nafte duž istog mora; TRENITALIA FRECCIAROSSA - superbrzi vlak talijanskih željeznica, nap.prev.]
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

TKO SE BORI NEĆE NIKADA BITI ZABORAVLJEN!
Sebastián Oversluij Seguel “Angry” bio je drug koji je prihvatio anarhističke, nihilističke i ustaničke ideje, kojeg je tokom pokušaja eksproprijacije banke 11. decembra 2013. ubio Wiliam Vera, prokleti zaštitar, zaštitnik novaca imućnih.
"Angryjev" je život bio ispunjen borbama, borio se protiv svega što ga je ograničavalo, za svoju autonomiju i za potpuno oslobođenje (životinja, ljudi i zemlje), zato je bio vegan i odbijao je konzumirati droge i alkohol.
Zauvijek ćemo se sjećati druga i svih koji se bore za slobodu i suočavaju se s moći i sa svakim autoritetom!
NAŠI ŽIVOTI SE NASTAVLJAJU U KONFLIKTU!

Najbolji način da odamo čast njegovoj smrti je nastaviti borbu!
...

KRETA: U noći 9. decembra blokirali smo 28 bankomata (od ukupuno 30) u gradu Hania, kao minimalni znak solidarnosti s borbom anarhista N. Romanosa... 1. februara 2013. drugovi iz slučaja Velvedo odabrali su počiniti eksproprijaciju podružnice agrotiki banke i poštanskog ureda.
Banke su zupčanici kapitalističkog sistema i uvijek će biti meta svake ustaničke svijesti. Premda su drugovi zahtjevi ispunjeni, borba za slobodom i društvenom emancipacijom nastavi će se svim sredstvima.
Solidarnost znači napad
Sve dok svi zatvori budu uništeni
Ničemu nije kraj
Solidarni
* * *
ATENA: Anarhistički drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu 10.11. zahtjevajući pogodnosti izlazaka na koje ima pravo po zakonima sistema. Kao znak konkretne solidarnost i drugi su drugovi ušli u štrajk glađu, Giannis Mihailidis (17/11), Andreas-Dimitris Bourzoukos (1/12), Dimitris Politis (1/12) and Ilias Karadouman (5/12). Nikos Romanos izabrao je upotrijebiti jedno krajnje sredstvo borbe postavljajući svoje vlastito tijelo kao barikadu i kao prepreku svoju beskompromisnu volju i želju za daškom slobode iz uništavajućih uvjeta zatvora. Očito je da smo uz njega, konkretno, i da podržavamo njegovu borbu sve do kraja svim sredstvima, prepoznajući totalitarne i osvetničke uvjete koje korekcioni bordeli stvaraju i reproduciraju.
Zato smo u ranim satima utorka 09.12. pretvorili naše agresivne namjere u djela, šaljući zapaljive signale solidarnosti Nikosu Romanosu i ostalim drugovima.
Točnije:
Postavili smo zapaljivu napravu sačinjenu od plinske boce za kampiranje ispred ulaza u gradsku vijećnicu Kesariani.
Zapalili smo dva vozila poštanskog ureda i jedno vozilo elektroprivrede u Sepoliju.

Od danas 12.12.2014. anarhist Nikos Romanos je zaoštrio svoju borbu ulazeći u štrajk žeđu i insistirajući na svojim zatjevima.

"Njegov život sada visi o koncu", izjavo je kardiolog, nadodajući da: "Njegov organizam je oslabljen i dehidriran. Ako se to nastavi doći će do ograničenog funkcioniranja organa i bit će u neposrednoj opasnosti otkazivanja brojnih organa."

Na liječnike je vršen pritisak da bi ga prisilno hranili, ali oni pružaju otpor i bore se kako bi slijedili liječničku etiku. Romanos je pobijedio.

Nema veze što će uslijediti, kako će daleko on stići, da li će živjeti ili umrijeti. Meni nije njega žao, čak da umre neće mi ga biti žao...

Ja ga poštujem.

Da sam bio u borbi bio bih ga želio imati na svojoj strani, ne kao neprijatelja.

Ne zanima me koliko godina ima.

On nije dijete.

On je osoba slobodne volje, nešto čega se ostatak nas kloni ili je pak to razvodnilo.

Taj jebeni Romanos, anarhist, kriminalac, svojeglav (zovite ga kakogod želite, njega ionako zaboli za to), je stavio svoje tijelo pred čudovište koje nazivamo Grčka Demokracija, grozotu moderne globalizirane stvarnosti.

Sam, jedno ljudsko biće od krvi i mesa, sam, protiv svih.

On nije ni heroj ni mučenik, niti štiti prava onih s punim stomakom koji se virtualno brinu za njega u parlamentu, u kafićima i na facebooku.

On ne uzvikuje "kruha, obrazovanja, slobode" na okupljanjima godišnjica i na beživotnim štrajkovima, da bi se kasnije jele kokice i gledalo posljednji film Kena Loacha.

Ne, njega ne zanima da bude "obrazovan" na Institutu naše bijede.

On je u ovom trenutku jedina osoba, u jednoj Pustoj Zemlji, koja želi sve! Više nije važno da li će ustuknuti, da li će ga liječnici spasiti, da li će premijer i ministri ustuknuti.

Romanos, jedna osoba sama pobijedila je čitavu naciju.

Bez ubojstva, bez bacanja pametnih bombi, bez slave, da bude izabran u parlament, bez da preda jednu zemlju MMF-u.

Sam. U zamjenu za svoj život.

...

Nakon 31 jednog dana oštre i ustrajne borbe okončao sam moj štrajk glađu, i postigao važnu pobjedu. Amandman koji je izglasao Parlament, a čiji sam ja jedini korisnik, sadrži bitne razlike u odnosu na prvotnu izjavu Ministra Pravosuđa, na koncu je moj zahtjev prihvaćen - ma to znači da ću morati "nositi elektronsku narukvicu".
Jedina sigurna stvar je da je ova pobjeda rezultat političkog pritiska kojeg su izvršili ljudi u borbi, a Borbena Anarhija je nedvojbeno veliki moralni, politički i praktični pobjednik. Raznovrsna revolucionarna borba i mi, kao politički zatvorenici, izranjamo iz te borbre snažniji nego prije.
Podižem moju šaku i šaljem najtoplije pozdrave i moju beskrajnu ljubav svim drugovima koji su bili na mojoj strani.
SVIM SREDSTVIMA!
SOLIDARNOST S POLITIČKIM ZATVORENICIMA
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS: Opšriniji tekst uslijedit će idućih dana.
PS2: Želim također zahvaliti i liječnicima bolnice koji su odbili pokoriti se pritiscima tužitelja glede mojeg prisilnog hranjenja, i koji su me podržali koliko god su mogli.
...

U zoru 25. septembra 2014. jedna je eksplozija potresla četvrt Yungay u samoj povijesnoj jezgri Santiaga. Eksplozija je prouzročila teške rane i opekline Sergiju Landskronu, 29 godina, koji je u prvom momentu optužen za postavljanje eksplozivne naprave te ga je policija ostavila da umre dok su ga je medicinsko osoblje fotografiralo u agoniji.
Prije smrti, mada u agoniji, policija je zabranila da osobe iz susjedstva pruže pomoć zato što su bili očarani mogučnošću da se možda radi o anarhistu te su odlučili svojom moći da počine "autopsiju na životu", proširujući i zaoštravajući njegovu agoniju.
Nakon nekoliko dana otkrilo se da je Sergio Landskron bio narkoman, i siromašan, koji je jednostavno pokupio torbu i prenio je, oko 10 minuta, s mjesta na kojem ju je našao.
Nakon što su kontrolirali nadzorne videokamere kako bi prikazali dokaze, policija i tužiteljstvo su objavili da su dvije anonimne osobe postavile jednu eksplozivnu napravu, sastavljenu od aparata za gašenje požara ispunjenog barutom, koju je aktivirao elektronski sistem. Naprava je postavljena pokraj ulaza u ANFUP (Nacionalna Udruga Zatvorskih Službenika), oko 01:00, gdje su pronađeni i letci na kojima piše:
"Tamničari, sjetite se da ste uvijek na meti naših djela. Nemate nikakvog razloga da mirno spavate i mirno hodate. Svaki napad na revolucionarne zatvorenike imat će kao neposredni odgovor našu ustaničku akciju. Požarom i barutom protiv moći, protiv svakog oblika autoriteta i dominacije."
Par minuta kasnije, Sergio Landskron je navodno prošao tim mjestom i uzeo eksplozivnu napravu te je prenio nekoliko ulica dalje, kada je ova eksplodirala i prouzročila teške rane, a zatim smrt.
Do sada, osim letaka, nijedna grupa nije preuzela odgovornost za eksplozivni napaad. Dok su Vlada i tamničari tražili odgovorne, koristeći antiteroristički zakon, obitelj pak optužuje državu što je onemogućila medicinsku pomoć i što je uvrijedila Sergija mada je bio u agoniji.
...

Javljamo da je drugarica Tamara Sol Farías Vergara "kažnjena" krajem prethodnog tjedna pošto je optužena da je prekršila pravila zatvora. Kazna se sastoji od:
- Zabrane posjeta
- Zabrane primanja paketa
Ova posljednja kazna odnosi se i na zabranu primanja hrane i neposredni je napad na njeno zdravlje i prehranu, budući da je vegetarijanka (kao dio ideja jednog antiautoritarnog života), i pokušaj slamanja naše nepokorene drugarice.
Pozivamo na hitnu solidarnost s našom drugaricom koja se nalazi u zatvoru o 21. januara, optužena za pokušaj pljačke i pokušaj ubojstva za počinjenu akciju u banci Estado, protiv jednog zaštitara, kao navodni čin osvete za ubojstvo našeg druga Sebastiana Oversluija Seguela.
Sva naša solidarnost Tamari Sol Farias Vergari.
I svim drugovima anarhistima, nihilistima i
antiautoritarcima u zatvoru i u bijegu.
...

U ranim jutarnjim satima, u petak 05.12., nakon telefonskog poziva doušnika, panduri su uhapsili dva druga u Ateni, tokom eksproprijacije praznih boca iz dvorišta privatne tvrtke za reciklažu. Drugovi (jedna žena i jedan muškarac) su najprije odvedeni u lokalnu policijsku stanicu, a zatim u GADA-u (Policijski stožer Atike), gdje je tužitelj izdao nalog za pretres njihovih domova. Panduri su našli nekoliko praznih pivskih flaša, pun kanistar benzina, nekoliko petardi, jedan čekić, jednu praćku, jedan suzavac i letke o Nikosu Romanosu. Drugovi su optuženi za:
Posjedovanje eksplozivnih naprava (krivično djelo)
Posjedovanje oružja (prijestup)
Krađu (prijestup)
Preostali uobičajeni kazneni postupak odvio se popodne istog dana i drugovima je određeno da se u roku od tri dana pojave pred tužiteljem. Do tada će biti zadržani u GADA-i, a zatim otpušteni u ponedjeljak uz mjeru ograničenja da se jednom mjesečno prijavljuju u policijsku stanicu, sve do suđenja.
Naše misli su s Nikosom. Ostani snažan, brate
Solidarni
...

U ranim jutarnjim satima 06.12. napali smo crkvu Sv.Marije u Nea Filadelfiji (Atena) zapaljivom napravom. Neposredno ispunjenje zahtjeva našeg brata Nikosa Romanosa ili vas neće ni vaš bog spasiti. "Bolje je uništiti čitav svijet nego spriječiti slobodnu dušu da zadovolji potrebu koju njegova priroda zahtjeva."
kaplje prije oluje
Izvor: InterArma

Protekla je godina dana otkad je policija upala u naš stan vičući: "Imate li nešto toplo?". Bio sam iznenađen, ali istovremeno me i nasmijalo. Zatim smo shvatili da su mislili imamo li neku eksplozivnu napravu korištenu kao zamku, što nas je samo još više nasmijalo.
Godina otkad me stotina kilometara odvajaju od moje drugarice, otkad mogu da čujem njen glas samo na 5 minuta svakih 15 dana.
Godinu dana u izolaciji 3 različita zatvora španjolskog kraljevstva. Zatvori koji temelje svoju zatvorsku politiku na psihijatri, liječeći zatvorenike s ciljem da ih unište. Određujući potpuni nadzor nad komunikacijom i kontaktom s vanjskim svijetom. U zatvorima prvoga svijeta prioritet su bezlični odnosi s vanjskim svijetom, sve što obilježava fizički kontakt je krajnje ograničeno, za razliko od mog iskustva u čileanskim zatvorima. Mogućnosti da budeš s tvojim ljudima na ovakvim su mjestima nezamislive.
Godinu dana kroz koju sam solidarnost osjetio svakog trena, nadasve od strane anarhista iz Barcelone koji su svojom voljom i pobudom uništili raspršenost i izolaciju. Oni su dokazali da solidarnost nije isprazna riječ, nego neodvojivi sadržaj čitave naše prakse i borbe za potpunim oslobođenjem. Time se, još jednom, moć ističe; uopće ne shvaća na čemu se temelje naši odnosi. Poteškoće koje nam nameću čine nas snažnijima, kroz nevolje se bolje upoznajemo i puno bolje učimo prepoznati se, i mnogo se više smijemo svemu što nam je izgledalo nepremostivo. Odlučili smo da se suočimo s državom zato što smo davno odlučili da prestanemo živjeti na koljenima.
Francisco Solar
13. novembar 2014.
...

Riječi druga Carlosa Gutierreza
Drugom Vojnom Tužilaštvu Santiaga
Molimo ovo vojno tužilaštvo, ako tako smatra, da izda nalog za istragu, uz ovlast zatvora, gdje su i gdje će biti premješteni pod nadležnost Usije; protiv prestupnika Juana Manuela Alistea Vege i Carlosa Javiera Gutierreza Quidulea, obojica s ekstremističkom prošlošću i odgovorni za zločin oružane pljačke, koju je pretrpjela podružnica banke Security, u ulici Augustinas br.621, općina Santiago, dana 18. oktobra 20017, gdje je poginuo komandant karabinjera Luis Moyano Farias.
U svrhu obavljanja policijske istrage koju će voditi ova specijalizirana brigada, kako bi dostigla a zatim uhapsila navedene opasne antidruštvene elemente koji su već gotovo godinu dana u bijegu.
Istražna Policija Čilea
Arhiv BIROM, NALOG br. 1467
24. semptembar 2008.
Kad čitam dokumente Istražne Brigade (BIROM) uopće me ne iznenađuje ton ubojica njihovih riječi. Smijao sam se zbog mržnje i straha koji izranjaju iz naših imena. To su strah i mržnja koji oduvijek prate našeg neprijatelja kada se sukobi s osobom koja nije nikada prihvatila život robova i automa koji nudi kapitalistički sistem.

Ovim mejlmo preuzimamo odgovornost za blokadu kamenjem i šljunkom, željezničke linije teretnog vlaka u provinciji Talagante (Santiago) u srijedu 26. novembra, u smjeru San Antonio (V región). Nakon što smo blokirali liniju na značajnoj razini, zapalili smo nekoliko guma na 50 metara od izgrađene barikade. Nakon čega smo ostavili letke solidarnosti s našim bratom koji je pao u borbi, Sebastianom Oversluijom, i za slobodu drugarice Tamare Farías.
Danas, kao i u drugim prilikama, odlučili smo da počinimo djelo protiv jednog od brojnih sredstava dominacije i izrabljivanja. Ovom prilikom radi se o sabotaži jednog sektora ogromnog kapitalističkog stroja i moći, koji se odražava u dotoku robe koju ovaj sistem prevozi uzduž i poprijeko, između svojih gradova izgrađenih u korist vlastite reprodukcije.
Ovim djelom sjećamo se druga anarhista Sebastiána Oversluija, koji je svjesno udružen s ostalim anonimnim, odlučio izvršiti eksproprijaciju banke Estado u općini Pudahuel dana 11. decembra 2013. Neuspjeli napada zbog prokletog Wiliama Vere - kurvinog sina - koji je dobrovoljno odabrao da zaštiti interes kapitala te bez oklijevanja zapucao na našeg brata. On je pak dostojanstveno izvadio automat i bez kolebanja otvorio vatru. Nažalost, meci prokletnika su pogodili u središte, uzrokujući smrt našeg druga - smrt u borbi.
Tugom i mržnjom sjećamo se tog dana. Ali, ne možemo zaboraviti tvoju veliku smjelost, mi ne zaboravljamo tvoj doprinos anarhističkoj borbi. Održavamo naše sjećanje kao oružje i pretvorit ćemo ga u djelo, pretvoriti teoriju u praksu protiv moći u svim njenim oblicima, kako tvoja posljednja paljba postala sjeme ustanka.

Iz prezrene štampe doznajemo da su se jučer, 6. decembra, diljem Grčke odvili prosvjedi u znak sjećanja na Alexisa Grigoropoulosa (kojeg su ubili bijednici u uniformi 06. decembra 2008. na trgu Exarchia) te u znak solidarnosti s drugom Nikosom Romanosom i drugim drugovima u štrajku glađu u Grčkoj.
Posebice u Solunu i Ateni došlo je do sukoba koji su trajali od večeri do kasno u noć, a buržoaska prezrena štampa govori o 200 uhapšenih osoba.
Očekujemo vijesti od grčkih drugova, a u međuvremenu ako je vijest o hapšenjima točna:
Solidarnost s uhapšenim drugovima!
Snage, solidarnosti i suučesništvo s Nikosom, Yannisom, Dimitrisom i Andreasom B. u štrajku glađu
...

Nikos je bio ustrajan u svojoj borbi već 25 dana i nastavit će sve do kraja, unatoč tome što je odbijen njegov posljednji zahtjev za pogodnosti izlaska iz zatvora u obrazovne svrhe. Dinamični solidarni pokret razvio se oko borbe Nikosa Romanosa diljem zemlje i šire. Unatoč njegovim slabostima i kontradikcijama, taj je pokret poprimio masovne i široke dimenzije, te nadahnuo brojne različite društvene subjekte koji prepoznaju u borbi Nikosa Romanosa dio svoje vlastite borbe za život i dostojanstvo. Djela propagande i napadi, masovni prosvjedi, širenje kontra-infromacija, okupiranje javnih zgrada i škola itd.
U uturak 2.12. odvio se masovni prosvjed u središtu Atene, koji je doveo do sukoba sa snagama represije oko okupiranog prostora atenske Politehničke Škole i oko kvarta Exarchia. Policijska represija koja je uslijedila na području Exarchie dovela je do hapšenja 12 osoba, koje su bile sistematski podvrgnute mučenju kako tokom hapšenja tako i u sjedištu policije, gdje će biti zadržane barem do sutra ujutro.
Politehnička Škola je okupirana, od 1.12., kako bi se stvorio prostor za razvijanje nužnog jačanja borbe protiv današnjeg modernog totalitarizma, poimajući štrajk glađu Nikosa Romanosa ključnom točkom te borbe. Ta okupacija povezuje njegovu borbu sa širim društvenim i političkim nužnostima, te s godišnjicom pubune iz 6. decembra 2008.
Idućih nekoliko dana (do usvajanja proračuna u nedjelju 07.12.) biti će kritični za borbu i život Nikosa Romanosa, kao i za izglede društvene i klasne borbe. Skupština okupirane Politehničke Škole održat će oslobođeni prostor barem do pobjede štrajka glađu Nikosa Romanosa, ostajući na taj način jedan od brojnih centara svakidašnjih borbi. Skupština okupirane Politehničke škole poziva sve potlačene da zauzmu ulice pobune sve do pobjede. Mi ne smatramo Politehničku školu središtem sukoba sa snagama represije, jer sukob se mora širiti svukuda i u svim smjerovima.
<strong>SVI NA ULICE POBUNE
POBJEDA BORBE NIKOSA ROMANOSA
...

Pišem ovih nekoliko riječi kako bih izrazio koliko me dirnula široka i raznolika solidarna aktivnost drugova izvan zidova zatvora. Ne samo zato što je njena proširenost, maštovitost, organizacija-koordinacija, ustrajnost i agresivnost uvelike nadišla moja očekivanja, znajući da su značajne zgrade države i kapitala, televizijske i radio postaje okupirane, da su organizirani skupovi i prosvjedi u svim većim gradovima teritorija, te izvršeni napadi na snage represije, kao i drugi ustanički napadi različitog karaktera. Već i zato što upravo to razbija samoću moju ćelije i donosi mi osmijeh, zato što u srijedu noć nisam bio u zatvoru, bio sam između vas i osjetio toplinu barikada u plamenu.
Zato jer, bez obzira na ishod, i samo postojanje ovog borbenog fronta predstavlja pobjedu samu po sebi, kako zbog neposredne perspektive ove borbe tako i zbog ostavštine koju ostavlja iza sebe.
Dobro znam da na tisuće drugova uključenih u ovu borbu koju je Nikos započeo, uz puno brige ali i mnogo odlučnosti, ima vrlo različita shvaćanja i prakse, kako međusobno tako i s nama. Međutim, napredovanje se rađa iz različitosti. To je pravo značenje anarhističke solidarnosti; ona povezuje bez da nas čini jednakima, ujedinjuje bez da homogenizira. A kada se radi o solidarnosti usmjerenoj ka akciji, funkcionira.
Danas kada mediji masovne obmane tvrde da nastavak štrajka glađu prijeti nacionalnoj sigurnosti, shvatio sam nijedna borba nije uzaludna, i da su se pukotine koje je otvorio očaj - uzrokovan produženom neaktivnošću u gušećim uvjetima zatvora - ponovno obojile znakovitim bojama; ustanak je uvijek pravodoban.
Naši snovi postat će njihovi košmari.
Borbena anarhija se probudila i urliče.
Ništa nije gotovo, sve počinje sada.
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA U NEREDIMA UTORKA
Nikosu:Brate, ostani snažan, do sada dobro poremetio njihovo slavlje. Ti se ne povlačiš, tako će morati i oni. Bit ću uz tebe sve do krajnje pobjede.
Athaniasou (ministru pravosuđa):
...

26. novembra, u srijedu u podne, uz barikade i molotov iz kojih se rodio jedan novi dan anarhističkog nasilja i sukoba sa snagama reda, u tzv. “Cordón Macul” na "bulevaru Grčke", jedna od grupa koja je sudjelovala u akciji izrazila je transparentnom, uzvicima i brošurama našu solidarnost s drugom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu za dašak slobode u grčkom zatvoru.
Šaljemo našu snagu Nikosu, zbog njegove odluke da se bori korišteći vlastito tijelo i cjelovitost kao prepreku planovima moći.
ZATO ŠTO JE NIKOS ROMANOS JEDAN OD NAS
ANARHISTIČKA MEĐUNARODNA-USTANIČKA SOLIDARNOST
Izvor: RadioAzione

Anarhisti u akciji, danas 3.12.14., zapalili smo zaštitarsko vozilo u Londonu u znak solidarnosti s našom braćom: Nikos Romanos, Yiannis mixailidis, Andreas-Dimitris Bourzoukos i Dimitris Politis u štrajku glađu u Ateni.
Te noći gledali smo netremice horizont i vidjeli brojne zvijezde padalice koje su ispisivale svoje kaotične putove. I brojali smo ih ponovno i ponovno, zamislili želje, izračunali vjerojatnosti. Znamo da naša želja za slobodnim životom mora kročiti preko svega što nas guši, ubija, uništava, zato smo uronili u prazninu kao zvijezde padalice koje smo gledali. Nakon što su bezbrojne zvijezde pale, možda je vrijeme da padne i naša zvijezda, tko zna? Da smo posjedovali spreman odgovor ne bi bili postali ono što jesmo, nego sebični bijednici koji bi da uče narod kako postati glodavcima koji se međusobno žderu, kao što to oni čine danas. Ipak, mi i dalje ostajemo neumoljivi i tvrdoglavi, kao ljudi našeg tipa. A oni među nama koji su zatvorili oči u mukama i otputovali daleko, i dalje netremice gledaju ono noćno nebo koje smo i mi promatrali. I gledaju nas padati, predivne i sjajne zvijezde. Sada je na nama red. Sada, bez oklijevanja, mi padamo.
Pozdravaljamo! naše drugove iz F.A.I. Baklje u Noći - Front za Oslobođenje Zemlje
FAI-Požari na Horizontu - Nikos Romanos
...

Politehnička Škola u Ateni: Solidarnost s anarhistom N.Romanosom, u štrajku glađu od 10.11.
Kako bi postao još jedan centar solidarnosti i sudjelovanja u borbi anarhističkog štrajkaša glađu Nikosa Romanosa (od 10.11.14.), kao i za drugove koji su sada u solidarnom štrajku glađu s Nikosom, Yannis Michaelidis (od 17.11.14.), Dimitris Politis i Andreas Dimitris Bourzoukos (od 1.12.14.). Nikos Romanos je talac u rukama države od 01.12.13. zbog dvostruke pljačke, banke i poštanskog ureda u Velvedosu, Kozani. Njegovo je djelo dio raznovrsne anarhističke borbe protiv svih odgovornih za pljačku društva, koju sprovode kapital i država.
Politički izbori Nikosa Romanosa i njegova militantna posvećenost borbi označava nastavak pobune iz decembra 2008. On se bori za svijet bez autoriteta, bez izrabljivanja i šefova. Borba zatvorenika u štrajku glađu za dašak slobode, protiv divljaštva zatvora i sve veće represije zatvorskog sistema (npr. ukidanje i odbijanje pogodnosti izlaska, često nametanje izolacije, izgradnja novih zatvora visoke sigurnosti) kreću se paralelno s borbom svih potlačenih ljudi protiv podčinjenosti i haračenja naših života.
Okupacija Politehničke škole u Ateni želi pretvoriti oslobođeni prostor Politehničke u otvoreni, masovni militantni centar borbe, zajedno sa svakim drugim punktom borbe koja se podiže za ispunjenje N.Romanosovih zahtjeva (zajamčene pogodnosti izlaska iz zatvora), kao i za društveno oslobođenje.
NA ULICE POBUNE

SOLIDARNOST S BORCIMA U ŠTRAJKU GLAĐU

POBJEDA BORBE NIKOSA ROMANOSA
Skupština Okupirane Politehničke Škole
1.12.2014
...

Solidarnost.
Od 10.11. naš prijatelj i drug Nikos Romanos štrajka glađu zahtjevajući pogodnosti izlaska za obrazovanje, što mu dozvoljavaju njihovi isti zakoni. No, njegova borba ne može se na nikako odvojiti od njegovih političkih karakteristika koje je on sam izabrao, i ne može se smatrati inferiornijom od one iste potrebe koju i mi nosimo, za uništenjem sistema tlačenja i bijede, koji je stoljećima vladao našim životima.
Ne može zanemariti rašireno političko ozračje koje postoji u ovo vrijeme, pakosnu represiju koju su pokrenule država i kapital protiv svakog tko se nastoji oduprijeti kapitalističkoj brutalnosti i opipljivom napadau "parazita" ovo ekonomskog sistema. U trenutku kada Ministarstvo Pravosuđa priprema zatvore tipa-C kako bi premjestio anarhističke/komunističke borce i neposlušne zatvorenike, Nikos je izabra da podigne barikadu za sebe (i u proširenju, za sve nas) protiv sve većih restrikcija koje proživljava.
24.11. premješten je, po nalogu tužioca u bolnicu "Georgios Gennimatas". Njegov premještaj popraćen je dokumentom zatvorskog tužitelja koji drsko tvrdi da je odgovornost za Nikosa sada na bolničkim liječnicima, posredno prebacujući zadatak prisilnog hranjenja na bolničko osoblje. Unatoč svemu, željeli oni ti ili ne, odgovornost za štogod se desilo Nikosovom zdravlju je na ministru pravosuđa, Nikolopoulosu, i na zatvorskoj upravi.
Kao minimalni znak solidarnosti, i mi također započinjemo štrajk glađu, baš kao naš drug Giannis Michailidis (koji je započeo 17.11.), od 1.12., sve do ispunjenja njegovog zahtjeva.
"Radi se, naposljetku, o snazi koja leži unutar ljudskog bića i kojom dostižemo sve, samo odlučnošću i čestitim pravcem srca. Tkogod posjeduje tu snagu ne bi smio sebe izgubiti u strahu."
ZAJEDNO DO KRAJA, ZAJEDNO DO POBJEDE
Andreas-Dimitris Bourzoukos
Dimitris Politis
...

Uslijed velikog solidarnog prosvjeda s Nikosom Romanos, u kojem je prošle noći u Ateni sudjelovalo 8.000-10.000, izbili su neredi na području četvrti "Exarchia" u Ateni, dok je Romanosovo zdravlje u kritičnom stanju (22 dana u štrajku glađu), a grčke vlasti se prave da on ni ne postoji.
Act For Freedom Now

Izvor: Act For Freedom Now

Ujutro 23. novembra zapalili smo bankomat banke Pirej na trgu Kanigos (u centru Atene). Četiri dana kasnije, ujutro 27. novembra, ostavili smo eksplozivni materijal na ulazu jednog poštanskog ureda, ELTA-e, u kvartu Pefki. Djela su počinjena kao izraz solidarnosti sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom i Yannisom Michailidisom.
PS.1: Nikose i Yannise, snage, sve do slobode!
PS.2: Solidarnost se nastavlja samo putem djela!
Noći požara
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/12/Fire-Hands-Screensaver_1.jpg
U noći 30. novembra 2014. zapalili smo 5 bankomata, kao minimalno djelo solidarnosti s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra:
- Bankomat Nacionalne Banke u ulici Aghias Sofis, u kvartu Vyronas
- Bankomat Alfabanke na sjecištu ulice Karaoli s ulicom Dimitriou, u kvartu Vyronas
- Bankomat Nacionalne Banke na trgu Varva, u kvartu Pagrati
- Bankomat Nacionalne Banke u ulici Formionos, u kvartu Pagrati
- Bankomat Alfabanke u kvartu Kaisariani
To je samo upozorenje. U slučaju da se zahtjev našeg druga ne ispuni, svi ćete vi biti na nišanu.
Borba se nastavlja
Snage štrajkašima glađu Nikosu Romanosu, Yannisu Michailidisu, Andreasu-Dimitrisu Bourzoukosu i Dimitrisu Politisu.
Anarhisti
...

Saznajemo 28. novembra da je drug Yannis Michailidis, u štrajku glađu od 17. novembra 2014. iz solidarnosti s drugom Nikosom Romanosom, hospitaliziran zbog bradikardije (smanjenje srčane frekvencije ispod 60 otkucaja u minuti).
U prvom momentu je zatvorski liječnik Koridallos zatražio da se drug premjesti u bolnicu istog zatvora, što je Yannis odbio. Dakon njegovog odbijanja tužilaštvo je odlučilo da se drug hospitalizira u bolnicu Tzaneio, u Pireju.
Izvor: RadioAzione

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/12/20141129_164724-1024x576.jpg
U subotu 29.11., kasno popodne, nekoliko drugova je pozvalo na prosvjed/okupljanje u središtu Brixtona, južni London, za Nikosa Romanosa. Dva transparenta, "Nikad više robobi, nikad više spuštenog pogleda! Solidarnost s anarhistom N.Romanosom u štrajku glađu od 10.11.14" sa zaokruženim A" i "Sloboda će procvjetati iz pepela zatvora sa zaokruženim A, su obješena u središtu četvrti, veoma vidljivi svim prolaznicima u to vrijeme, kao i svima u autobusima i automobilima na prometnoj glavnoj ulici.
Unatoč činjenici da Brixton prolazi kroz opaku džentrifikaciju, uz masovne deložacije i izgradnju tisuća luksuznih stanova, još ima pojedinaca koji ne ostaju indiferentni. Mnogi su uzeli letke, preko 200 njih, neki su se zaustavili kako bi živahno izmijenili ideje, i na trenutak je dašak drugačijeg dao malo kisika za ublažiti pritisak frenetične potrošnje.
DOWNLOAD PDF: Letak solidarnosti s drugom anarhistom N.Romanosom u štrajku glađu
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/12/Local-Downlevel-Document_Page_1.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/12/Local-Downlevel-Document_Page_2.jpg
U petak noć, 28.11., u nekoliko područja Londona pojavili su se plakati za Nikosa Romanosa te za Thodorisa Sipsasa, prilično neobično za mračno srce globalnog kapitala.
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/12/20141127_221411-576x1024.jpg

Nekoliko solidarnih anarhista
Sa slobodom i bijesom u našim srcima!

Snage Nikosu i Yannisu

ZAPALIMO ZATVORE!
...

Masovni anarhistički moto-prosvjed na ulicama Atene i ispred bolnice u kojoj se nalazi Nikos Romanos, i dalje u štrajku glađu (od 10. novembra), i anarhistički drugovi iz UK prisutni, obavijestite Nikosa o prosvjedima ovdje i drugdje!
Snage Nikosu i Yannisu, te Andreas-Dimitrisu Bourzoukosu i Dimitrisu Politisu*
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE - SOLIDARNOST ZNAČI NAPAD!
*Drugovi Yannis, Andreas i Dimitris su također u štrajku glađu (prvi od 17.11., ostala dvojca od 1.12.) u znak solidarnosti s drugom i prijateljem Nikosom, nap.prev.
Izvor: Act For Freedom Now

Pozivamo vas da nam se pridružite u subotu 6. decembra na benefit inicijativi s anarhistom T. Sipsasom, optuženim za slučaj Marfin iz 2010. u Ateni [tokom prosvjeda zapaljena je podružnica banke; u požaru su izgubila život 3 službenika, pošto je zaposlenicima poslodavac naredio, pod prijetnjom otkaza, da tokom prosvjeda ostanu zaključani u banci, nap.prev.]
"Optužba protiv T.Sipsasa je optužba protiv svih koji se bore protiv totalitarizma i barbarstva, protiv obezvrijeđenog života i dostojanstva."
Bit će prikazan kratki film "slučajni progon jednog anarhista", nakon čega čega će nas T.Sipsas izvijestiti o novostima u vezi slučaja.
Početak je zakazan u 19 sati, cockatil barom, pa sve do u noć! Nakon izvještaja, večer će se nastaviti živom svirkom i dj-jevima!
Za mjesto događaja nazovi navečer info-vezu na 07405412161 ili pošalji mejl na eve_location@yahoo.co.uk
Zamolili bi i za razumijevanje, da poštujete našu želju da se ova inicijativa ne objavljuje na društvenim mrežama kao što Facebook, Twitter itd.
Vidimo se tamo!
ASF LDN – Solidarni anrhisti
...

U petak 28. novembra odlučili smo da napadnemo vozilo javnog prijevoza u svrhu poziva na crni decembar akcije i solidarnih djela u sjećanje na anarhističkog druga Sebastiana Oversluija, ubijenog tokom neuspjele eksproprijacije banke, 11. decembra 2013. Nakon što smo zapalili vozilo aktivirali smo vatromet kako bi naš bijes i naša pobuna jače zasjali. Ovo smo djelo počinili i u znak solidarnosti s drugaricom Tamarom Sol Vergara, koja se trenutno nalazi zatočena u rukama moći. Ovo je naš način da kažemo kako nitko od naših mrtvih i zatvorenika nije zaboravljen, kako se za svako djelo neprijatelja naš bijes umnožava te se izražava kroz precizne akcije protiv moći.
U buržoaskoj štampi navedeno je djelo povezano s Telethonom. U biti, to nije bio cilj, naravno, ali u svakom slučaju protivimo se trgovanju tuđom nesrećom. Ovo je naš doprinos službenom odbrojavanju blagdanskog licemjerja. Pored toga, naglašavamo da prolazimo kroz trenutke velike napetosti, tri su osobe uhapšene zbog njihove navodne upletenosti u eksplozivnu napravu u podzemnoj željeznice, kraj Vojne Škole. Mada smatramo da to nije i nije bilo baš strateški, i da predstavlja više korak nazad neko doprinos, nećemo zbog toga prestati solidarizirati s onima koji će vjerojatno proći kroz jedno od najstrožih sudskih procesa tokom posljednjih godina.
...

Sloboda za Monicu Caballero i za Franciska Solara
Optuženi za postavljanje eksplozivne naprave, za zavjeru i za pripadanje oružanoj bandi. Sve u okvirima antiterorističkog zakona.
Odvajaju nas razdaljine, spaja nas osjećaj...
ZA POTPUNO OSLOBOĐENJE,
SOLIDARNOST NE POZNAJE GRANICE

Monica i Francisco, anarhistički drugovi zatvoreni u španjolskoj zemlji od 13. novembra 2013. Policija ih je uhapsila, uz tri druge osobe, pod optužbom za postavljanje eksplozivne naprave, koja je eksplodirala u bazilici Pilar (Saragoza) u oktobru 2013, za pripremanje napada na marijanski samostan u Montserratu (Barcelona) i za pripadanje oružanoj bandi (Ustanički komando Mateo Moral).
Pozivamo na solidarnost u različitim oblicima sve dok naši drugovi ne budu ponovno slobodni i sve dok se ovaj divlji lov ne privede kraju.
SOLIDARNOST NE POZNAJE GRANICE...
SVE DO POTPUNOG OSLOBOĐENJA I DIVLJE ANARHIJE
SLOBODA ZA MONICU CABALLERO I FRANCISCA SOLARA
ŽIVJELA ANARHIJA
...

Ako Država izrabljuje sve, onda znači da je inercija uspostavljena kao prirodni uvjet. Ubrzo će biti prekasno i autoritet će biti milosrdan samo prema onima koji se pokorno klanjaju pred njegovom svemoći.

REVOULUCIONARNA SOLIDARNOST S ANARHISTOM NIKOSOM ROMANOSOM

u štrajku glađu od 10.11.2014.

Revolucionarna solidarnost je tajna koja koja ruši sve zidove,
izražavajući istovremeno ljubav i bijes, kao i vlastiti ustanak.

DANAS 29. NOVEMBRA 2014. NA TRGU BRIXTON RITZY CINEMA
OD 15.00 DO 18.00

Razdaljina je nebitna kada govorimo o solidarnosti.
Zato pozivamo na međunarodnu revolucionarnu solidarnost s Nikosom.

JUŽNI LONDON - UK

SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE!
ŠIRI DALJE!
Anarhisti iz Act for freedom now!
...

Francuska policija je ubila Rémi Fraissea, dok istovremeno pokušava ugušiti borbenu okupaciju šume koja bi spriječila branu u Sivensu. Zapalili smo vozilo u službi francuske multinacionalke GDF (koja radi na izgradnji novog nuklearnog reaktora nedaleko do Hinkley Pointa, a istovremeno je umiješana i u druge nuklearne projekte u raznim zemljama, nameće brane na nezamjenjivim domorodačkim zemljama uz podršku brazilske vojske, pruža infrastrukturne usluge na Shetlandskom otočju jednom od najvećih naftnih i plinskih terminala u Europi, upravlja brojnim francuskim zatvorima, a općenito radi na razvoju tehnologija uvijek istih banaka i trgovačkih poduzeća, nastojeći predstaviti industrijski kapitalizam kao održivi razvoj).
Na području Long Ashtona zapalili smo i jedan smioni 4x4, dva luksuzna sportska automobila i jedno vozilo OSC-a (koju smatraju jednom od najvrhunskijih zaštitarskih firmu u UK-u, i koja pruža usluge zaštitarstva, patroliranja, instalacije nadzornih video-kamera i monitoringa itd.).
U Francuskoj okupacija Z.A.D.-a ("Zone À Défendre" - područje za obranu, nap.prev.] nije pokleknula naspram planirane eko-katastrofe koja vodi u uništenje važnih staništa kako bi se napajao transgenični kukuruz. Anarhija je prepriječila put industrijalcima.
Drugačija destrukcija je moguća.

U utorak navečer, 25. novembra, oko 150 drugova okupilo se ispred bolnice Gennimatas na aveniji Mesogeion, u Ateni, kako bi iskazalo solidarnost s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra 2014.


ZAPALIMO ZATVORE

"Da sam bio vjetar bio bih postao oluja,
da sam bio vatra bio bih zapalio svijet,
da sam bio voda bio bih postao bujica za utapanje,
da sam bio bog bio bih poslao u pakao,
da sam bio krist bio bih pobio sve kršćane,
da sam bio osjećaj bio bih ispunio narod bijesom,
da sam bio revolver bio bih pucao na moje neprijatelje,
da sam bio san bio bih postao košmar,
da sam bio nada bio bih gorio u dušama pobunjenika kao goruća
barikada."

Nikos Romanos
...

DOWNLOAD PDF: Pamflet solidarnosti na engleskom jeziku
Anarhistički web-site kontrainformacije Act For Freedom Now objavio pamflet solidarnosti s Nikosom Romanos, Andreas-Dimitrisom Bourzoukosom, Dimitrisom Politisom, Yannisom Michailidisom, Fivosom Charisisom, Argirisom Ntaliosom, koji su 01.10.2014. osuđeni za dvostruku pljačku:
Drug G.Mihailidis: 16 godina i 4 mjeseca
Drugovi N.Romanos, A.D.Bourzoukos, A.Dalios and F.Harisis, 15 godina i 11 mjeseci
Drug D.Politis, 11 godina and 5 mjeseci.
10.11.2014. drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu, nakon što su mu odbijeni izlasci iz zatvora u svrhu obrazovanja na atenskom fakultetu. U znak solidarnosti drugovi-suučesnici započeli su rotirajući štrajk glađu od 18.11.2014.
Ništa nije gotovo, rat se nastavlja!
...

- Ponedjeljak ujutro 17. novembra zapalili smo vozilo privatne zaštitarske firme Starguard, u ulici Anagenniseos, u kvartu Metamorfosi, kao minimalni znak s solidarnosti sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom, Iraklisom Kostarisom i Yannisom Michailidisom.
Snage svima koji nisu s ovoga svijeta
Rat se nastavlja
Type N arsonists
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ
- Srijedu ujutro 19. novembra posjetili smo ured lokalne organizacije Nea Dimokratia u Ampelokipi - između GADA-e i policijske stanice Ampelokipi - kako bi izrazili našu solidarnost sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom i Irakliso Kostarisom, koji zahtjevaju dozvolu izlaska iz obrazovnih razloga i koju im ne dozvoljava ni pravosudno vijeće zatvora Koridallos ni pravosudni lakej Nikolopoulos, da čuje čitavo područje.
Iskazujemo našu solidarnost i sa štrajkašom glađu Giannisom Michailidisom (u solidarnom štrajku glađu s dva štrajkaša), kao i svim anarhistima političkim neprijateljima režima koji se nalaze u zatvoru.
... Kao što ti kažeš, Snage!
...

Solidarnost s Nikosom Romanosom


"Koristeći moje tijelo kao barikadu upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih ujveta zatvora. Od ponedjeljka, 11. novembra 2014. započinjem štrajk glađu, bez odstupanja, s anarhijom zauvijek u mojem srcu." Nikos Romanos

Raspirujemo zajedničku borbu koja ne poznaje ni granica ni zidova, čak ni zatvorskih zidova.
Dok ne srušimo njihove zatvor, neprekidna borba za slobodu i anarhiju.
Solidarnost s Nikosom Romanosom!
Zapalimo zatvore!
act for freedom now

sloboda će procvjetati iz pepela zatvora

Zatvoreni anarhist Nikos Romanos započeo je štrajk glađu od ponedjeljka 10. novembra, tražeći svoje pravo na obrazovne izlaske iz zatvora. Od 17.11. drug Giannis Mihailidis je također u štrajku glađu iz solidarnosti sa svojim drugom.
Njihova borba je i naša, štogod oni odlučili mi ih podržavamo, kao što smo to učinili iz početka. Od samog trenutka hapšenja drugovi su iznijeli svoju anarhističku individualnost strašću i dostojanstvom tokom ordalija koju su im pripremili u kanalizaciji države. Za nas, iz act for freedom now, svaka prevedena riječ, paragraf i stranica izražavaju naš bijes i želju da snažno i plameno zagrlimo drugove koji se nalaze zatočeni u paklenim rupčagama države.
Razdaljina je nebitna kada govorimo o solidarnosti. Zato pozivamo, od danas, na međunarodnu revolucionarnu solidarnost s Nikosom.
Nećemo ostaviti nijednog druga samog u rukama države.
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
...

U nepovoljnim uvjetima zatočeništva, gdje se svakodnevni život sažima riječju pokoravanje, preostaje malo sredstava za borbu. Ovdje, gdje šanse za potpunu slobodu izgledaju daleke, protiv potpune predaje koju ti nude kao jedini izbor, naiđu trenuci koje smatraš vrijednim pregovora. Bez obzira koliko tuđi nam bili pregovori s vlastima. U svakom slučaju, mi nećemo pregovarati naša anarhistička obilježja, mi nećemo učiniti ni korak unatrag glede cjelovitosti naših riječi, mi nećemo prodati našu borbu zbog koje smo taoci države.
Zato je čak auto-destruktivan izbor štrajka glađu, koji nagriza humanu fasadu države, dostojan. On prijeti da ogoli ubilački karakter države, protiv njenih obmanutih dobro-uhranjenih podanika. Ubilački i tiranski karakter vlasti, kao onaj što ga proživljava svako ljudsko biće koje pati i koje se ubija u tvornicama, ratnim područjima, minskim poljima uz granicu, farmama, laboratorijima i klaonicama, zatvorima i psihijatrijskim bolnicama. Dostojan je za bilo koji zahtjev koji svaki štrajkač glađu smatra ključnim za sebe, da li to bili njegovi životni uvjeti, dostojanstvo ili sloboda. U ovom slučaju, kada je moj drug i brat Nikos Romanos postavio svoje tijelo kao barikadu kako bi zatražio izlazak iz gušećih uvjeta zatvora, vidio sam način da izrazim moju solidarnost na djelu. Iz pozicije u kojoj se sada nalazim odlučio sam sudjelovati u rotirajućem štrajku glađu, koji započinjemo mi, drugovi uhapšeni za dvostruku pljačku u Velvedu. Danas, 17.11., započinjem štrajk glađu sve do ispunjenja njegovog zahtjeva.
Ovaj naš izbor namjerava doprinijeti daljnjoj mobilizaciji drugova vani, kako bi umnožio i pojačao mnogolika djela solidarnosti, nešto što otvara još jedan borbeni front s državom, stoga i polje svjesnosti za nove drugove.
Teška vremena kroz koja prolazimo su još jedan razloga za oštriju borbu, bez kompromisa.
...

Potrebno je nastaviti ići dalje, ispuniti sve Praznine,
premda bez samouništenja, crpeći snagu iz prošlosti...
Svako razdoblje ima svoju inkviziciju. "PRAZNINA" POSTOJI DOK GOD NE PADNEŠ U NJU.
Dašak slobode, daleko od cementa zatvora.
Nekoliko sati gdje pogled može putovati slobodno bez spoticanja o rešetke.
Nebo bez bodljikave žice. Koraci koje ne trebaš brojati.
Pokreti usklađeni malo drugačije.

10. novembra prijatelj i drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu zahtjevajući dašak slobode. Nakon što je primljen na sveučilište u Ateni putem prijemnih ispita, sada se bori da dobije nešto na što je po njihovim zakonima stekao pravo: na izlaske za svoje obrazovanje.

Mi, s naše strane, podržavamo Nikosa Romanosa i njegovu borubu, podržavamo svaki korak koji želi i mora poduzeti u svojoj borbu, podržavamo svaki izraz agresivne solidarnosti...

Zato što zvijezde koje vidiš padaju u prazninu su one iste koje nose naše snove, naše bijesne želje, naše osmijehe pune značenja... Zato što mi nećemo ničim zamijeniti jedan život na oštrici.
Fivos Harisis
Argiris Dalios
Andreas-Dimitris Bourzoukos
Giannis Mihailidis
Dimitris Politis
4. odjel zatvora Koridallos
...

Informacija s 5. odjela
75 zatvorenika s 5. odjela zatvora Koridallos započelo je dvodnevno odbijanje hrane. Na taj način podržavamo anarhističkog štrajkaša glađu Nikosa Romanosa, koji zahtjeva dozvolu izlaska za obrazovanje na koju je stekao pravo.
NEPOSREDNO ISPUNJENJE ZAHTJEVA NIKOSA ROMANOSA
5. odjel
zatvor Koridallos
Izvor: Act For Freedom Now

"Pod solidarnošću podrazumijevamo neprekidno sprovođenje naših ideja u praksu, u svim njihovim oblicima, kako bi neprijatelj shvatio da se ništa ne završava ovdje, da se sve nastavlja u zatvoru ili na ulicama. Gdje god bili: ni minut tišine, i život pun borbe.
SOLIDARNOST S MONICOM I FRANCISCOM"

Act For Freedom Now

Izjava o preuzimanju odgovornosti:
"U noći 12. novembra napali smo čekićima 5 bankomata i vandalizirali nekoliko luksuznih vozila (izbušili gume i razbili stakla), minimalna gesta individualne pobune protiv kapitalističkog sistema koji izrabljuje i uništava. Posvećujemo ovo djelo drugovima i drugarici optuženima za napad na gradilište pruge za superbrze vlakove u maju 2013., te svim anarhističkim zatvorenicima. Ne možemo stajati i gledati dok naše drugove pokapaju u godine zatvora, ili se pak ograničiti na simbolična djela koja ne nanose nikakvu štetu. Jedina solidarnost je napad!"
Izvor: RadioAzione

Dobiveno od actforfree.nostate.net
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/NIKOS-ROMANOS-10.11.jpg

Solidarnost s ustaničkim anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od danas 10.11.2014.
Revolucionarna solidarnost je tajna koja ruši sve zidove, izražavajući ljubav i bijes istovremeno s vlastitim ustankom u borbi protiv Kapitala i Države. Daniela Carmignani

Act for freedom now dobio je i preveo ovo pismo od našeg anarhističkog druga Nikosa Romanosa zatočenog u zatvoru Korydallos, u Ateni
IZJAVA O ŠTRAJKU GLAĐU

Asfiksija zbog daška slobode
Ovog proljeća položio sam upisne ispite u zatvoru i primljen sa na fakultet u Ateni. Na temelju njihovih zakona, stoga, od septembra 2014. podoban sam za obrazovni dopust iz zatvora kako bi mogao pohađati predavanja.
Kao očekivano, moji su zahtjevi završili na hrpi nepoželjnih stvari, što me dovelo da zahtijevam te zatvorske dopuste koristeći moje tijelo kao barikadu. I zato smatram nužnim da objasnim moj politički stav kako bi stvorio kontekst za izbor koji sprovodim. Zakoni, osim što su sredstva nadzora i opresije, istovremeno održavaju i ravnotežu, ili ono što ukratko nazivamo društveni ugovor, odražavaju politička i društvena udruženja, a djelomično oblikuju i određene ideje za vođenje društvenog rata.
Zato želim da izbor koji činim bude što moguće jasniji: ne branim njihovu legitimnost, naprotiv, ja upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih uvjeta zatvora.
...

Anarhistički Crnog Križ Meksiko javlja da je drug Mario Gonzales ponovno slobodan, od 31. oktobra.
Jedna nakon druge optužbe meksičke države protiv druga urušavale su se, a u međuvremenu Mario je uvijek ostao ustrajan u svojim idejama, bez ijednog koraka nazad.
IZJAVA MARIA GONZALESA O SVOJEM OTPUŠTANJU IZ ZATVORA
Narodima svijeta
Nezavisnim informativnim sredstvima
Svima, onima koji slobodu žele i kojima je oduzeta
Sinoć sam otpušten iz zatvora, zahvaljujući uvijek cijenjenoj solidarnosti zbog koje je zadrhtao dispotizam i malo po malo dosegnuo sam slobodu, premda je još ne možemo okusiti u čitavoj njenoj punoći; taj trenutak ovisi samo o izgradnji dobrostanja u našoj sadašnjosti, i o borbi s narodom prema toj slobodi kojoj toliko stremimo.
Posvećenost, trud, solidarnost, zadovoljstvo što se ne mora više udisati zrak zagađen bijedom i ugnjetavanjem, već zrak ispunjen ljubavlju, poštivanjem, skladom, redom i blagostanjem predstavljaju snagu koja će privesti kraju izrabljivanje čovjeka nad čovjekom, i koja će nas sve osloboditi svih vrsta lanaca i kaveza, koji koče našu sreću.
Sloboda za sve one koje je država zatočila!
Sloboda za Carlosa, Amelie, Fallon, Fernanda i Abrahama, i sve anarhiste i anarhistice zatvorene širom svijeta!
Sloboda za Alvara Sebastiana i za zatvorenika NOTAV!
Sloboda za sve one koji žive u lancima ove brutalne bijede, o nama ovisi ukidanje izrabljivanja i transformacija prema anarhizmu u sadašnjosti.
Anarhija, zdravlje i socijalna revolucija
Mario
...

U svrhu solidarnosti sa zatvorenicima 29. oktobra ove godine izašli smo iz sveučilišta akademije kršćanskog humanizma, oko 15:00, s jasnim ciljem, da napadnemo jednu od kurvinskih institucija koje štite interese buržoazije, kapital i državu. Učinili smo to bacivši brojne zapaljive poklone (molotov), a neki od njih su dostigli unutrašnjost kasarne i zapalili nekoliko vozila.
Ovim djelom želimo solidarizirati s braćom zatvorenom u Meksiku, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Rusiji, Njemačkoj, Čileu i diljem svijeta.
Solidariziramo s Mariom Gonzalesom Garciom, Carlosom Lopezom Marinom (chivo), Fernandom Cortesom i Abrahamom Bercenasom, anarhističkim zatvorenicima u Meksiku, koji su od 1. do 17. oktobra bili u štrajku glađu, pošto je to jedan od konstantnih činova pobune u ćelijama moći, i solidarnosti između zatvorenika anarhističke borbe.
Solidariziramo i s anarhistom zatvorenim u Grčkoj, Antonisom Stamboulosom, također u štrajku glađu od 6. do 11. oktobra, u znak protesta protiv premještaja u zatvor izvan Atene, gdje je izoliran od obitelji. Druga je uhapsila grčka policija 1. oktobra u četvrti Atene, Vyronas. Antiteroristička jedinica odvela ga je u sobu za ispitivanje, gdje su mu prisilno uzeli digitalne otiske prstiju, DNK i pokušali ga slikati, i sve to uz prijetnje i udarce, dok je drug bio u lisicama s rukama na leđima. Nakon sat vremena informirali su ga da je optužen za terorizam.

JUAN I NATALY NA ULICU!
Jedini terorist je država,
a njegov glavni saveznik štampa.
SOCIJALNI RATI SE NASTAVLJA
PROTIV NAPADA DRŽAVE
ANTIAUTORITARNA SOLIDARNOST
NI KRIVI NI NEVINI

Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran uhapšeni su u Santiagu, u Čileu, 18. septembra, optuženi za nekoliko napada, između kojih i u podzemnoj željeznici te na trgovački centar Subcentro Militar.
U jednoj od tih akcija ranjeno je nekoliko civila. U izjavi kojom odgovornost preuzima ZVĆ/Čile, autori djela kažu da su dali obavijest telefonskim putem, prije nego što je djelo počinjeno.
Guillermo je otpušten, na kasacijkom sudu, na noćni pritvor (nakon što žalbeni sud bio pretvorio noćni kućni pritvor u totalni), budući da protiv njega nisu uspjeli sastaviti nikakvu optužbu, osim što se nalazio u društvu s Juanom i Nataly tokom hapšenja. Nataly i dalje ostaje u ženskom zatvoru San Miguel, dok je Juan premješten iz zatvora Impresa 1 u CAS (zatvor visoke sigurnosti), oboje se nalaze u pritvoru.

Dana 31.10.2014. osobe s web-sajta Contra Info objavile su tekst pod naslovom „To Whom May It Concern”, u kojem po enti put, ali sada javno, svoje vlastite frustracije zbog neuspjele izvorne ideje njihovog projekta, svaljuju kako na druga koji uređuje RadioAzione na talijanskom jeziku, tako i na mene, RadioAzione na srpsko-hrvatskom jeziku; vođeni vlastitim kratkovidnim paranojama jedino što im preostaje je upućivanje javnih uvreda, kako bi možda na taj način dostigli prestižno mjesto u svijetu kontra-informacije, kojem po niže iznijetom očito teže, kao da se radi o tržišnom natjecanju, a ne o širenju ideja. Umjesto da se bave sa mnom, odnosno nama, možda bi bilo bolje da ponekad ugase računalo i pogledaju na što anarhizam liči izvan okvira ekrana, jer ja se, odnosno mi, ionako ne bavim/o njima.
Spuštam kulise ravnodušnosti na Contra Info.
Slijedi tekst Contra Info i odgovor RadioAzione.
NADLEŽNIMA [To Whom May It Concern]
...

U noći 12. oktobra kamenjem, praćkama i molotovima sabotirali smo dvije banke u Iztapalapi, u Mexico Citiyju.
Revolucionarna solidarnost, napadom na odgovorne za ovu svakodnevnu bijedu, je način na koji solidariziramo s našim drugovima zatvorenicima u štrajku glađu od prvog oktobra. To je naš odgovor na šikaniranje drugova koje vrše stražari, liječnici i osoblje zatvora. Zato, meta koja se lako povezuje i identificira s moći.
Anarhistička ustanička perspektiva nadilazi fetišizam požara i oružja. Naša vizija anarhije je borba koju ne zanima da postane televizijski spektakl, niti joj je potrebna "samo-promocija" naspram manjkave državne promocije. Dakle, jednostavna i direktna komunikacija koja odgovara trenutnoj potrebi u odnosu na drugove u štrajku. Zato, jednostavno sredstvo koje se može lako ponovno izvesti.
Anarhistička ustanička perspektiva je metoda, ne baš prikladna generalizaciji indvidualnog i društvengo konflikta koji ruši normalnost. Ustanak, kao i mnogi drugi oblici (i sveukupno) otvaraju mogućnost jednoj pravoj revoluciji. Anarhistička metoda za radikalnu i duboku promjenu.
Nikakvi pregovori ili dijalog s Državom i Kapitalom!
Za borbu protiv moći, bilokoje, uključujući i takozvanu Narodnu Moć koja prodaje našu autonomiju!
...

"U leto 2013. članovi nekoliko grupa Anarhističkog crnog krsta (ABC) razmatrali su potrebu uspostavljanja međunarodnog dana podrške zatvorenim anarhistima i anarhistkinjama. S obzirom da već postoje Dan prava političkih zatvorenika i Dan borbe za pravdu u zatvorima, smatrali smo da je takođe važno istaći priče naših drugova i drugarica. Mnogi od zatvorenih anarhista i anarhistkinja nikada neće biti priznati kao 'politički zatvorenici' od strane formalnih organizacija za ljudska prava čiji je osećaj za socijalnu pravdu strogo ograničen kapitalističkim zakonima koji su osmišljeni da štite državu i sprečavaju i odvraćaju od bilo kakve stvarne društvene promene. Istovremeno, čak i u našim zajednicama znamo veoma malo o represiji u drugim zemljama, a da ne govorimo o imenima i slučajevima mnogih naših zatvorenih drugova i drugarica."
Poziv na godišnju nedelju solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima od 23-30. avgusta, sa odabiranjem 23. avgusta kao početnog datuma iz razloga zato što su upravo na taj dan 1927. godine, talijansko-američki anarhisti Nikola Sako i Bartolomeo Vanzeti pogubljeni u zatvoru. Oni su bili optuženi za ubistvo dva čoveka tokom oružane pljačke fabrike cipela u Masačusetsu, u SAD. Njihovo hapšenje je bilo deo veće kampanje koju je američka vlada vodila protiv radikala. Dokazi koje je država imala protiv njih dvojice su bili gotovo nepostojeći i mnogi ljudi i danas veruju da su oni bili kažnjeni zbog svojih jakih anarhističkih uverenja. S obzirom na prirodu i različitost anarhističkih grupa širom planete, umesto kampanje od samo jednog dana predložena je nedelja zajedničkih akcija, omogućavajući tako grupama mogućnost organizovanja događaja unutar dužeg vremenskog perioda. Kao odziv na ovaj poziv, formirali smo novu grupu tokom Nedelje anarhističkih zatvorenika koju smo nazvali ABC Hurricane.
...

SREST ĆEMO SE PONOVNO NA DRUGOJ STRANI
IZA BESKONAČNIH BARIKADA
KOJE ZACRTAVAJU ULICE NAŠIH ŽIVOTA
GOREĆI JOŠ ŽIVLJE OD NAŠIH ŽELJA.

18. septembra nekoliko napada ubojica čileanske države šokiralo je anarhističku sredinu Santiaga. Drugovi Nataly Casanova Munoz, Juan Flores Riquelme i Guillermo Duran Mendez oteti su, uz odzvanjanje godina vojnih hunti koje su vladale kontinentom, a još nisu nestale, sakrivajući se iz maske demokracije.

Smeće štampe neprekidno ih opisuje kao "opasne pojedince" i pridružuje se pravosudnom napadu svojom osobnom presudom pripadanja "hermetičkoj anarhističkoj ćeliji", kreirajući klasičnu kampanju unutarnjeg neprijatelja. Pravosudni pijuni su predali optužbe za umiješanost u nedavne zapaljive napade plus "posjedovanje i izrada eksploziva u svrhu terorističkih djela."
Troje drugova su do sada izjavili da nisu umiješani u napade.

Naša napadačka solidarnost s Nataly, Juanom i Guillermom, s onima koji odbacuju autoritet i ne savijaju glavu naspram moći.

"SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!" - Juan
inthebellyofthebeast.noblogs.org
Mi smo uz vas, Juan, Nataly i Guillermo!
Naša solidarnost je napad!
SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!
...

Za Juana, Nataly i Guillerma.
Za Međunarodnu Solidarnost.
Za širenje anarhističkog djelovanja.
U petak 3. oktobra organizirana je zapaljiva akcija u kampusu čileanskog sveučilišta "Juan Gomez Millas", gdje su se okupile različite grupe. Zapalili smo gume da bi zaustavili promet i provocirali smo policiju bacajući molotov oko osam sati navečer.
Počinili smo ta djela zbog hapšenja drugova Juana Floresa, Nataly Casanove i Guillerma Durana, koji su optuženi za razne napade. Jedan od njih je i bobma kućne izrade koja je eksplodirala u podzemnoj željeznici 8. septembra u općini Las Condes, koja je ranila i prolaznike; objasnili smo razlike djelom i izjavom o preuzimanju odgovornosti, za nas stanovnici nisu meta revolucionarnog djelovanja, kao što to nije ni podzemna željeznica, mada njome prolaze i buržuji, i to želimo da bude jasno.
Ali ni Juan, ni Nataly ni Guillermo nisu odgovorni za ta djela, a mi nećemo nasjesti na novinarske, policijske podlosti, kao ni ona koja širi čitava moć; oni nisu preuzeli odgovornost za ta djela i sve što su iznijeli je potpuni prezir prema autoritetu putem raznih djela, s kojima smo solidarni. Možda će se u budućnosti naši stavovi izmjeniti ili pak učvrstiti, ali ne zanima nas čekati da se to desi, aktivirali smo se za neposrednu revolucionarnu solidarnost.
Smatramo revolucionarnu solidarnost konretnim simboličkim i materijalnim djelom, u ovom slučaju simboličnim subverzivnim djelom koji će do drugova doprijeti s ljubavlju, kako bi znali da ćemo na ulici ostati neustrašivi naspram napredovanja moći, i da nastojimo izoštriti naša sredstva mirnog duha ali bez predaha u društvenom ratu.
...

Devet dana od početka štrajka glađu 4 anarhistička zatvorenika u Mexico Cityju, jedan je liječnik iz tima za nadgledanje pregledao druga Carlosa Lopeza "Chiva", zatvorenog u Reclusorio Oriente. Kada je stigao do vrata zatvora stražari mu nisu htjeli dozvoliti ulaz, objašnavanjući da nisu dobili nikakvu naredbu u vezi toga, ali uz inzistiranje solidarnih koji su pratili tim liječnik je ipak uspio ući.
Maria Gonzalesa još nije pregledala grupa liječnika, ali njegova obitelj nam javlja da ima bolove u trbuhu, vrtoglavicu i nervozu. Izgubio je 5 kila. Njegovi vitalne znakovi su i dalje stabilni. Nastavlja se maltretiranje i prijetnje stražara.
VIJESTI SA 7. DANA ŠTRAJKA GLAĐU
Jorge Mario Gonzalez: miran je, fizički umoran, ima vrtoglavicu, liječnici vrše pritisak za podvrgavanje infuzijama, što je on odbio.
Carlos López Marín: još je i dalje zatvoren na ulaznom odjelu, izoliran od ostalih zatvorenika, izgubio je 4 kilograma, zatvorska uprava vrši pritisak kako bi prekinuo štrajk, čak su mu ponudili bolje zatvorske uvjete.
Fernando Bárcenas: pati od umora i vrtoglavice, ali stanje je stabilno.
Abraham Cortes: budući da je već na početku štrajka imao vrlo malo kila, solidarni liječnici su izjavili da će ga vrlo pažljivo pratiti, pati od bolova u stomaku prije početka štrajka.

Smatramo da vrijedi ispričati još jednom kakve su svinje stražari.
Ometajući tišinu jednog mirnog nedjeljnog jutra dva su se vozila zaustavila ispred doma roditelja jednog druga i dva su policajca pozvonila na vrata. Izlika je obavijest na teret sina koji, poznato je, već godinama živi na drugoj adresi, što su roditelji odmah rekli pandurima.
Pošto je u roku od više od godinu dana bilo mnogo takvih posjeta, drug je već bio otišao na policijsku stanicu s roditeljima i grupom solidarnih da bi objasnio svinjama iz DIGOS-a [politička policija, nap.prev] kako zaista više nema smisla da ga traže na toj adresi.
Osim toga, prije nekoliko dana druga je već bila zaustavila policija u jednom gradu na sjeveru Italije, koja je u tom trenutku imala priliku da ga obavijesti o optužbama za koje se tereti.
Nakon što su roditelji naglasili da sin ne živi tu već godinama, panduri su se razljutili i zatražili arogantnim i autoritarnim tonom njihove dokumente. Roditelji su naravno odbili (ali kako: dokumente u našoj kući?) te su ocu zaprijetili odvođenjem na policijsku stanicu, da će biti prijavljen za pružanje otpora i sakrivanje identiteta.
Kao rečeno: između pogleda roditelja i susjeda, koji su se već bili okupili na ulici, stigla su još dva vozila pojačanja i odvela oca.

U petak navečer pojavio se ogromni grafit na zidu menze C zatvora Santa Marta, gdje smo zatočene. Grafit iskazuje našu solidarnos s anarhističkim drugovima Ambrahamom, Fernandom, Mariom i Carlosom u štrajku glađu. Od petka naše drugarice iz zatvora neprestano komentiraju vidljivi uradak.
I vrlo se izmijenio uobičajeni "peace&love" stav u hodnicima zatvora! Prisutna je želja za suočavanjem, za prekidom svakidašnje pasivnosti.
Cilj je postignut! Radi se o jednom načinu za poticanje diskusije i stvaranje prostora za razmatranje unutar zatvora. Radi se o jednom načinu koji nam je na raspolaganju ovdje, da bi napali društveni mir i pomirenje. S naše točke gledišta postoje brojni načini za borbu i zauzimanje stava da bi se negirao autoritet.
Naša namjera nije tražiti nečiju nevinost, već stvarati kontekste konflikta i prekida s predodređenim poretkom. Znamo i da su inicijativu drugova u štrajku glađu predstavili mediji u kontekstu 2. oktobra, mada znamo da to nije bila namjera drugova, no mi odbijamo koristiti masovne kanale komunikacije kao što ne želimo iskazati ničiju nevinost.
Solidarnost s drugovima u štrajku glađu!
Ni krivi ni nevini
Ženski zatvor Santa Marta
...

"Ako me pitate što je zatvor ja ću bez oklijevanja odgovoriti da je to smetlište jednog određenog društveno-ekonomskog plana, gdje bacaju sve one osobe koje ometaju društvo: zato je zatvor nastanjen većinom siromašnima." - Xosé Tarrio
"Pokret koji zaboravlja svoje zatvorenike osuđen je na propast." - Harold Thompson
Od 1. oktobra anarhistički drugovi Jorge Mario Gonzalez, Carlos López “Chivo”, Fernando Barcenas i Abraham Cortés, u različitim zatvorima Ciudad de México, započeli su štrajk glađu.
4 dana od početka štrajka pozivamo na iskazivanje solidarnosti s borbom koju vode drugovi; borbom protiv zatvorskog društva u njegovom samom srcu.
Ne želimo ih pretvoriti u heroje, a još manje u žrtve. Svjesni smo da su unatoč zatvoru, koji im je zatočio tijela, ideje i snove o društvu bez moći i izrabljivanja, i dalje slobodni.
Njihova borba je naša borba, zajedno s njima odbacujemo sve mehanizme kontrole i moći ovog društva-zatvora.
Mi smo protiv zatvora i sistema čiji je on sastavni dio.
Vratimo naše živote u naše ruke!
Srušimo zidove zatvora!
Sloboda za sve!
Vijesti o zdravstevnom stanju drugova u štrajku glađu:
Mario González (Torre Mèdica de Tepepan): za sada se fizički dobro osjeća, osim problema s pankreasom i jetrom, umora i malih vrtoglavica pri ustajanju, ali ostaje miran i odlučan. Zatvorski liječnici su ga tri puta pregledali, želeći dokazati da ne štrajka glađu.
Fernando Cortes i Abraham Barcenas Castillo (Reclusorio Norte): obojca se nalaze u ulaznom odjelu zatvora, tri puta dnevno pregledavaju ih zatvorski liječnici, smršavili su i oslabili, ali i dalje odlučni.
...

Kada neprijatelj izgleda snažan, koristeći sva sredstva na raspolaganju kako bi slomio sve što mu se opire, onda njegova uvjeravanja, njegovi simboli i infrastuktura su jednosmjerni put. Gdjegod pogledamo možemo vidjeti brojne različite oblike autoriteta, kao što su panduri, suci, škole, banke, crkve, zatvori. Institucije pripadaju trulom sistemu koji nas svakodnevno podsjeća da nismo slobodni. Njihova prava vrijednost bit će vidljiva kroz katastrofu te pepeo i ruševine, kroz koje će njihova ljepota izniknuti. Ne postoje kompromisi kada govorimo o sada i ovdje. Neka odlučnost i neprekidna borba preuzmu njihovo mjesto.
Neobjavljeni rat je u tijeku, u kojem su drugačija sredstva mobilizirana kako bi se nepokajani umovi i duše pobunjenika napali, gdje nema neposredne upotrebe oružja. Novi zatvori maksimalne sigurnosti imaju samo jedan cilj, istrijebiti pobunjenike. Suci i tužitelji, naizmjenično, osuđuju na godine zatvora samo iz osvete. Tužitelj Olga Smirli dobro je potvrdila tu ulogu tokom suđenja u vezi pljačke ATE banke (sada Pirejske) u Pirgetosu, Larissa, širokogrudno osuđujući G.Naxakisa i G.Sarafoudisa na 16 godina svakoga, bez ikakvog dokaza osim njihovog političkog usmjerenja.
Podržavamo oba druga, učestovali oni u pljački ili ne, i njima posvećujemo napad na Pirejsku banku, koji se odvio u srijedu ujutro, 10. septembra, u Sikiesu, Solun.
Ovo je djelo mali znak solidarnosti i poruka da se i dalje sve nastavlja...
Neka se svatko bori na način koji može, sva svakom raspoloživom dinamikom i sredstvom, sve do samoga kraja, sve do potpunog oslobođenja.
SNAGE NIKOSU MAZIOTISU I POLI ROUPI

UZDIGNUTA ŠAKA ZA SVAKOG POBUNJENIKA
...

U kontekstu solidarnih aktivnosti sa zatvorenicima odlučili smo napasti one koji su surađivali sa zatočeništvom naših brojnih drugova. Špijunaža koju sprovode organi sigurnosti univerziteta u suradnji s meskičkim pravosudnim sistemom je sasvim dobro poznata.
U vezi događaja koji su se odvili na univerzitetu (glavni kampus UNAM-a) 30. semptembra 2014. želimo samo reći da nećemo prestati izlaziti na ulice kako bi širili antiautoritarnu akciju sve dok naši drugoi ne budu ponovno slobodni i dok ne budemo u potpunosti uništili ovo društvo izrabljivanja.
SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE! SLOBODA SADA!

MARIO GONZÁLEZ, ABRAHAM CORTES, FERNANDO BÁRCENAS, CARLOS LÓPEZ (U ŠTRAJKU GLAĐU OD 1. OKTOBRA), AMELIE PELLETIER, FALLON POISSON

AKO NJIHOVI ZAKONI OGRANIČAVAJU NAŠU SLOBODU, NAŠA DJELA OGRANIČAVAT ĆE NJIHOVE ŽIVOTE!


...

"Nisam sanjar koji govori o svojim vizijama,
već eksperimentator koji prodire u svoje vizije
i spreman je da rizikuje svoj život za njih" (Feral Faun - Bonanno)


SLOBODA ZA TAMARU SOL FARIAS VERGARA
Anarhistička Drugarica
uhapšena 21. januara 2014.

Naspram tišine uzvik solidarnosti!
Nekoliko tjedana nakon poziva na solidarnost s anarhističkim zatvorenicima željeli smo napisati nekoliko riječi za našu drugaricu Tamaru Sol Farias Toledo. Proteklo je već više od 7 mjeseci otkad si uhapšena pod optužbom za "pljačku" i "pokušaj ubojstva", i možemo samo reći da ćeš za nas koji vjerujemo u anarhiju ovdje i sada, biti uvijek prisutna u svakom antiautoritarnoj gesti i djelu koji ćemo izvršiti protiv ovog društva.
Kao anarhisti prepoznajemo se u ilegalnosti, pošto ih naše postojanje smeta, i posebno u tvojem slučaju ne prizanjemo margine zakona, ako bi te presuda proglasila krivom ili nevinom to ne bi ništa izmijenilo u našem neprijateljstvu protiv svakog društva, kapitala i svih oblika autoriteta i moći. Ti si drugarica u zatvoru, a to je dovoljno da ti iskažemo solidarnost u ovom trenutku, da ne sudjelujemo u tišini koja vodi u zaborav.
Tišina je neodvojivi suučesnik cinkarenja i ubojstva svakog našeg druga u zatvoru ili na djelu, zato ne želimo sudjelovati u njoj, a tim manje kada je jedan od naših drugova u zatvoru, bio on anarhist, antiautoritarac ili nihilist, ili pak s njim ne dijelimo afinitet.
Ovaj put smo željeli napraviti ovaj plakat bez tvojeg lica, i mada se pojavilo u medijima naših neprijatelja, a tvoj lik je na internetu, mi nećemo u tome sudjelovati, ni u tvom slučaju ni u slučaju drugovih drugova koji to nisu sami izabrali.
...

http://iframewidth=560height=315src=//www.youtube.com/embed/-cgRol8xAKUframeborder=0allowfullscreen/iframe
DOWNLOAD VIDEO .flv: Zapaljeno policijsko vozilo
Napomena yu.radioazione: Ova izjava nije objavljena zato jer podržavam klasnu borbu, proletarijat i ostale komunističke pojmove, nije objavljena zato jer podržavam tjedne/dane solidarnosti pošto se solidarnost iskazuje svakodnevno a ne zaokruživanjem datuma na kalendaru kao što nas to uče država i Crkva svojim "Danima" i "Sjećanjima na", niti je objavljena zato jer podržavam ideje navedenih zatvorenika, nego jednostavno kao aktivni primjer izražavanja anarhističke solidarnosti i u Istočnoj Europi, koja se sastoji od djela a ne samo od riječi (često ispisanih na komadu plahte ili dijelu zida, zabilježeni fotografijom i objavljeni metodom društvenih mreža), zato što se ti isti zatočeni anarhisti nalaze iza rešetka ne samo zbog svojih ideja, riječi, već zato, i nadasve, jer su te iste sproveli u djelo.
* * *

Izjava o preuzimanju odgovornosti za napad na policijsko vozilo u Ústí nad Labem
U znak solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima širom svijeta u subotu ujutro 30.08.2014. zapalili smo policijsko vozilo parkirano na ulici ispred stanice Truhlářova u Ústí nad Labem. Događaj je postao dio mozaika solidarnih aktivnosti tokom Međunarodnog tjedna solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima, od 23. do 30.08.2014.
...

Od ponedjeljka 25.08.2014. zaštitari su počeli ispražnjivati zatvor u Domokosu kako bi ga pretvorili u paklene ćelije visoke sigurnosti Tipa-C, po fašističkom zakonu br.4274/2014. Od ponedjeljka do srijede premjestili su oko 100 zatvorenika u druge zatvore širom zemlje.
Ubrzo nakon što smo dobili informaciju da je započela procedura ispražnjavanja zatvora u Domokosu, pronašli smo odluku ministra pravosuđa, donesenu 1. augusta 2014., kojom nalaže "pretvaranje zatvora Domokos od tipa B u zatvor tipa C". Navedena procedura treba navodno biti dovršena u roku od dva mjeseca nakon objavljivanja fašističkog zakona.
Iz povjerljivih izvora doznajemo da se čitava procedura pražnjenja zatvora Domokos i premještaj svih zatvorenika namijenjenih zatvoru Tipa-C (prvi na redu su zatvorenici osuđeni za oružana revolucionarna djela) treba okončati do kraja septembra. Navedeni fašistički zakon kaže da će zatvorenici biti premješteni u zatvore Tipa-C u roku od 10 dana nakon objavljivanja zakona. Nije slučajnost što takvom brzinom ispražnjuju Domokos (30 do 40 zatvorenika dnevno).
SLOBODA ZA SVE ONE KOJI SU ĆELIJAMA

DRUGOVI S ACT FOR FREEDOM NOW

Izvor: Act For Freedom Now
...

U kontekstu NATO samita u Newportu, ćelija Neformalne Anarhističke Federacije (FAI) napala je BAE System u Filtonu, Bristol:
Izvršili smo naš napad na BAE Systems tvornicu oružja na bristolskom području Filtona podmetnuvši požar na spremnik goriva izvan Advanced Technology centra (Impact Facility – High Power Electro Magnetic Facility odjel), 29. augusta. Danas objavljujemo ovaj napad u kontekstu NATO samita u Newportu koji će se održati za pet dana. Britanija je ispunjena vojno-industrijskim kopleksima tokom čitave godine i svatko može iz toga izvući svoje vlastite zaključke.
BAE Systems je vjerojatno najveća multinacionalka takozvane obrane i najveći je britanski poslodavac. Jedan od njihovih najvećih projekata samo s Britanskim Oružanim Snagama su NATO-vi vojni avioni Eurofighters i nuklearne podmornice.
Od artiljerije i vazdušnih dronova sa specijalnim sistemom komunikacija do aviona lovaca-bombardera F16 izraelskog vojnog zrakoplovstva i lisica korištenih u Guantanamu, BAE Systems prisutna je diljem svijeta iza imperijalističkih osvajanja i smrti ili osiromašivanja milijuna ljudi. Kompanija danas ima i svoje obaviještajno-istražne ogranke koji se bave npr. cyber prijetnjama bankovnoj industriji, a ima i ugovor s Europskom Unijom za osmišljanje sistema nazvanog Strategic Crime and Immigration Information Management System: u osnovi međunarodna policijska baza podata. Izvlače profit iz upravljanja tranzicijom analitike od analize fizičkih lokacija do analize pojedinaca i kako oni uzajamno djeluju, za unaprjeđenje sprovođenja zakona i obavještajnih službi.

U ranim satima, u petak 18. jula, napali smo Nissanovog koncesionara u auto-trgovačkom centru Olympije, poprskali smo tekućinom za kočnice i prerezali gume novim vozilima u prodaji. Učinili smo to u znak solidarnosti sa Amelie, Carlosom i Fallon (poznatim kao 5E3 zatvorenicima).
Njih troje uhapšeno je Mexico Cityju januara 2014. u vezi požarnog napada na zgradu vlade i na Nissanovog koncesionara u centru grada. Bilo njih troje nevino ili krivo, mi znamo da oni žele svijet bez vlasti, svijet u kojem anarhija ima mogućnost da raste, u kojem su naši neprijatelji primorani se suočiti s neprekidnim napadima. Mi znamo da su Amelie, Carlos i Fallon hrabri pojedinci koji će znati podnijeti štogod ikoja državna snaga odabere da sruči na njih. Nadahnuti smo njihovom snagom, međusobnom podrškom, željom za svijetom bez zatvora i kapitala.
Napali smo navedenog koncesionara da bi naši drugovi znali kako nisu sami, da unatoč njihovom zatvaranju anarhistička borba se i dalje nastavlja. Nadamo se da ćemo vidjeti još počinjenih akcija kao što je ova.
Sjetite se, Jednostavno Je Napasti!
P.S. - Po službenim medijima (link niže) razbijeni su i prozori koncesionara. Mada bi željeli uzeti zasluge i za to djelo, zaista ne znamo kako se to desilo, jer smo koristili samo tekućinu za kočnice i noževe. Možda se koncesionar nada da će izvuči više novca iz ove situacije? Kao što svi znamo kapitalisti su paraziti. Ako je pak neki drugi vandal bio te noći tamo - skidamo kapu!
http://www.komonews.com/news/local/Vandals-damage-23-vehicles-at-Olympia-Nissan-dealership-267730771.html
...

Korporativna štampa britanskog režima bljuje policijska izvješća za štampu izjavljujući da su uhapsili dva mladića za djela koja su počinile ćelije Neformalne Anarhističke Federacije/Earth Liberation Front. Nijedan od mladića nije navodno još optužen, a detalji se svode na ono što je policija voljna objaviti. Policija nije voljna objavljivati daljnje detalje zato što se plaši publiciteta nove anarhističke urbane gerile i ustaničkog plamena otpora. Kada su informacije oskudne, to su trenuci za izoštravanje naše odlučnosti prema sukobu sa snagama reda, organizirajući i razvijajući naše nakane, i pripremajući protuplan njihovoj represiji. Ali ne zbog širenja izjava o viktimizaciji i kukavičluku kao što čine građanski anarhisti i njihovi saveznici "društveni aktivisti".
Po izjavama vijesti jedan je tridesetogodišnjak uhićen pod sumnjom za podmetanje požara na telekomunikacijskom tornju u Bathamptonu prošle godine. Uhapšen je 25. jula i podvrgnut policijskom ispitivanju. Taj je napad požarom, počinjen od strane FAI/ELF-a - Novih Horizonta Gorućeg Bijesa, prekinuo televizijske, radio i mobilne prijenose u 80.000 domova, a počinjen je 3. januara 2013. Relativno jednostavne i ponovljive akcije, kao brojni napadi koje je počinio FAI/ELF, koriste metode koje svatko može istražiti i izvršiti. Napadi protiv telekomunikacijskog tornja izvršeni su paljenjem kablova za prijenos informacija, od tornja do generatora. Napad je prouzročio nekoliko stotina tisuća funti štete, prekidajući režimsku propagandu ispiranja mozga na kratko vrijeme, prekinuo policijsku telekomunikaciju i predstavljao je visoko profilirani napad koji je naširoko objavio novu urbanu anarhističku gerilu, borbu protiv sistema i borbu solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima. Glavni policijski inspektor Andy Bevan, iz Avona, i Policijska jedinica za istragu teških zločina iz Somerseta, odgovorni su za izdavanje izjvešća za štampu, opravdavajući otmicu mladića. U vrijeme izvješća za štampu, 25. jula, mladić još nije bio otpušten i nije bilo drugih informacija. Do sada policija nije izdala novo izvješće, što navodi na mišljenje da je uvjetno otpušten dok policija "nastavlja svoje istrage" (obično eufemizam za nedostatak dokaza za podizanje optužbe protiv osumnjičenog). U suprotnom bi to za policiju bio veliki uspjeh i pridala bi više pažnje u preokretu svojih istraga koje su dosada bile neuspješne.

"Mediji su za demokraciju isto što i tenkovi za diktaturu"
Mi "Ćelije Nihilista" preuzimamo odgovornost za napad ručnom bombom na sjedište SKAI šljam-kanala, u ranim satima subote 12.07.
U doba vladavine medija mnogo je napisano, samo da bi se reklo malo a sakrilo mnogo. Novinari izgledaju kao isključivi posjednici istine. Sve što se ne "odigrava" pred telekamerama jednostavno ne postoji. Izbrisano je... ušutkano... skriveno...
Kao i najveći štrajk glađu (4500 zatvorenika) ikad održan u grčkim zatvorima, protiv zakona o zatvorima maksimalne sigurnosti. Vijesti o štrajku glađu stisnute su između reklama o mobitelima, deterdžentima, kućanskim aparatima i karnevalskih ritmova svjetskog kupa, kako bi se isjeckale, osakatile i, na kraju, potpuno ušutkale.
Izgleda da se borba zatvorenika da ne budu pokopani i zaboravljeni živi mrtvaci ispod stotina tona cementa i rešetki ne uklapa u TV-priču o životu. Tamo gdje laži grade tvoje ideološke dvorce, postoji soba samo za strah i otupljenost društva spektakla. Slike osoba koje kopaju po smeću u potrazi za hranom izmjenjuju se sa slikama raskošnih modnih spektakla i dobrotvornih akcija, dok su vijesti o tisućama samoubojstava novo-očajnih bivših-buržuja zaboravljene uslijed tračeva o životnim stilovima u beskrajnom ugovoru društvene afazije... I život se nastavlja izvan TV-ekrana u crno-bijeloj sredini. Masovni način razmišljanja i osjećaji s priručnikom za korisnika... to je društvena tvornica medija.

22. jula oko ponoći nepoznate osobe postavile su zapaljivu napravu kraj vrata crkve Svete Ane, koja je uzrokovala nekoliko eksplozija prije nego je vatra spalila već dio vrata vjerskog hrama.
Veliki požar popraćen je zvukom eksplozije dviju boca pod pritiskom, od kojih se po riječima policije sastojala naprava ostavljena ispred crkve.
Na mjesto događaja stigli su vatrogasci da bi ugasili požar te brojni policajci iz različitih jedinica: Gope (specijalne jedinice, nap.prev.), Labocar (forenzičari karabinjera, nap.prev.) da bi sakupili ostatke naprave kao dokaze, i blokirali ulice Catedral i San Martin te isti trg Svete Ane.
Štampa je naširoko pokazala nekoliko letaka na kojima je pisalo:
"Naše ustaničko djelo je gesta solidarnosti s drugovima Franciscom Solarom i Monicom Caballero, u zatvoru u Španjolskoj.
Vaše presude i vaše prijetnje putem štampe neće umiriti nasilno napredovanje društvenog rata."
Francisco i Monica su anarhistički drugovi koji su bili suočeni s represijom čileanske države u pravosudnom spektaklu zvanom "Slučaj Bombas", tokom 2010-2012., da bi zatim bili zatvoreni u španjolske zatvore od decembra 2013., optuženi za različite eksplozivne atentate na crkve.
Represivne snage su izjavile da će pogledati sve video zapise nadzornih kamera u potrazi za bilo kojim dokazom koji će pokrenuti policijski lov.
...

U ponedjeljak 14. jula 2014. grupa maskiranih osoba podigla je barikade ispred ex-Pedagogico, između ulica Macul i Grecia.
u 13:30 kamenje, boja i molotovi prekinuli su gradsku svakodnevnicu u znak solidarnosti sa drugaricom Tamarom Sol u očekivanju suđenja, i drugovima Juan Ready, Freddy Fuentevilla i Marcelo Villarroel nedavno osuđenih.
Osim toga sjetili smo se i na Marca Cuadra, radnika koji se 2. juna zapalio prosvjedujući protiv bijednih uvjeta preživljavanja svog posla.
Nakon dolaska pandura sukobi su se nastavili unutar fakulteta, ali nijedan drug nije uhapšen.
Izvor: RadioAzione

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/07/paloma2.jpg
22. jula 2014. odlučili smo učinit malu gestu propagande ispred Metro Rondizzoni, kraj zatvora maksimalne sigurnosti i zatvorske bolnice, kao neposredan odgovor na situaciju koju je proživio drug Marcelo Villarroel.
Podsjećamo da je Marcela demokratska inkvizicija osudila na 14 godina zatvora zbog dvije pljačke banke. Ubrzo nakon presude drug je imao zdravstvenih problema koji su ga primorali na premještaj, uz ogroman broj policijskih, represivnih snaga.
Šaljemo snage našem drugu.
Bilo kakvo pogoršanje zdravstvenog stanja naših drugova bit će pod izravnom odgovornošću tamničara...
Marcelo, Freddy, Juan, Carlos i svi revolucionarni zatvorenici slobodni!
TEKST LETKA:
Marcelo Villarroel, aktivan anikapitalistički drug, sudjelovao je u otporu i oružanoj ofenzivi protiv diktature i demokracije bogatih.

Prije dvadeset i pet dana drug Marcelo Villaroel Sepulveda, zatvoren na odjelu H Sjever zatvora maksimalne sigurnosti, počeo je patiti od srčanih problema koji su se pogoršali posljednjih dana i postali vrlo kritični prethodne nedjelje popodne-navečer, zbog čega je premješten u bolnicu zatvora Ex Peniteciaria, odakle je hitno prebačen u Ex Posta Central, pod strogim nadzorom i bez ikakve izravne obavijesti njegovoj obitelji.
Naravno, u operaciji je sudjelovalo barem 50 pandura - iz specijalnog zatvorskog osoblja za visokorizične premještaje (TAR), iz specijalne jedinice GOPE te podrške zrakoplovne brigade.
Paradoksalno, isti helikopteri letjeli su oko zatvora i doma obitelji, što je navelo obitelj da shvati kako se nešto ozbiljno zbiva.
Usred takve procedure i nakon što je bio pod opservacijom zbog opasnog zdravstvenog stanja, odlučen je premještaj u bolnicu San Borja Arriarran, u prvim jutarnjim satima, za daljnje pretrage koje bi mogle objasniti što je prouzročilo srčani udar i pokušati ga stabilizirati.
U tim trenucima jedinu informaciju o drugu saznali smo iz službene štampe, ista koja je uperila prstom na drugove i bila aktivna protiv njih od momenta kada su proglašeni glavnim krivcima za Slučaj Security.
Žandarmerija nije dala nikakve informacije njegovoj obitelji, pod izlikom da su se plašili mogućeg bijega.
Drug se sada vratio u zatvorsku bolnicu, nakon što su liječnici stabilizirali njegovo stanje. Pri povratku u zatvor bit će podvrgnut pregledima vanjskog kardiologa jedan sat dnevno, budući da u zatvorskoj bolnici ne postoje ni tehnološka ni medicinska sredstva za takve situacije.
Drug je sada dobro raspoložen i očekuju se daljnje vijesti...
...

Revolucionarna Ćelija Felice Orsini FAI/FRI
"Važno je naglasiti da intenzifikaciju autonomne i nasilne akcije gerilskih manjina potiče cilj širenja svjesno ustaničkih situacija, a ne postepeno izoliranje urbanih anarhističkih gerilaca u ime revolucionarne čednosti ili vježba samo-afirmacije." - Zavjera Vatrenih Ćelija
Štampa, vlada, sudstvo, policija i medijske ličnosti koji se bude iz tišine u potrazi za ujedinjenim telekamerama s prijetećim izjavama. Svi oni dovode u zablude svojim aluzijama, tvrdeći javno da je jedna naprava ručne izrade postavljena na glup način u dva dječja igrališta ili ispred kuće jednog člana CEPAL-a, u jednoj beznačajnoj uličici [Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku, nap.prev.].
Preuzimamo potpunu političku odgovornost za napravu postavljenu između vrata crkve Sv.Ane, i isto tako preuzimamo odgovornost za izradu naprave pronađene u ulici Almirante Hurtado, ali sasvim negiramo da je na to mjesto postavljena s predumišljajem i planski. Naprava je postavljena više od pet blokova dalje, između vrata još jednog simbola Autoriteta, na žalost zbog problema na sistemu tajmera nije se aktivirala i ne znamo da li je neki glupi radoznalac prenio torbu s napravom sve do mjesta gdje je dezaktivirana.
Po uvjerenju vjerni smo našim vrijednostima. Vrijednosti koje se prepoznaju u oružanom neprijatelju, pripremljenom i spremnom na napad, neprijatelju koji se ne pojavljuje slučajno na našem putu, nego se pojavljuje da bi zaštitio ovaj poredak, bogate, izrabljivače, njegove simbole, institucije i spektakle. To je neprijatelj kojeg smo odlučili napadati, ismijavati i ostaviti uplašenog naspram odlučnosti da nastavimo borbu koja nas historijski suočava, kada radikalizacija naših akcija prekrši njihov ponos i pobjegne im iz ruku. Naše vrijednosti nisu nikada željele napasti civilno stanovništvo, ni raniti, ni nanijeti im štetu. Naša vrijednost nije terorizam. Država i Kapital vrše terorizam svojim naoružanim rukama.

16.07.2014. u centru Atene anarhist Nikos Maziotis iz grupe Revolucionarna Borba uhapšen je nakon oružanog sukoba s pandurima iz antiterorističke jedinice, tokom kojeg je ranjen.
Solidarnost je jedno od naših brojnih oružja protiv totalitarizma države i društvene ravnodušnosti.
Naša čaša se prelijeva, ispunjena suzama zbog presuda i ubojstva naših drugova,
metaka u njihovim tijelima,
brutalne represije nad anarhističkim pokretom,
i apatije masa.
Strast za slobodom je jača od svih ćelija,
i bit će zauvijek dok god nas proganjaju.
Solidarnost na djelu s anarhističkim revolucionarom Nikosom Maziotisom.
Mnogostruka Revolucionarna Borba,
do kraja.

Solidarni drugovi
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/07/10422093_696432173765875_2313071206765492348_n.jpg

Bilo izvan ili unutar zatvora borba je za nas stvar časti i dostojanstva, i nastavit će se. Revolucionarna borba se nastavlja. NIKOS MAZIOTIS

...

Propaganda i solidarnost ispred zatvora za drugaricu Tamaru Sol
Tokom čitavog tjedna između 07. i 11. jula različite Indiviudalnosti Neformalno Koordinirane, dali smo jedan mali ali potreban doprinos protiv stražarskog šikaniranja, i institucije koja ih štiti, vršeći propagandu izvan i oko centra za istrjebljenje zatvora San Miguel.
Ovo djelo propagande je neposredan odgovor na stražarsko šikaniranje drugarice Tamare Sol i njezine obitelji u ovom zatvoru. Ne zaboravimo da su ovi isti panduri odgovorni za požar u kojem je ubijen 81 zatvorenik države, 8. decembra 2010., u jednom od najvećih masakra u zatvorima Čilea.
Važno je pojasniti kako stražarima tako i svim različitim formama drugova antiautoritarnih anarhista da se dostojanstvo ratnog zatvorenika brani milimetar po milimetar, kako izvan zatvorskih zidina tako i u njegovoj utrobi, kada moramo hodati duž hodnika zatvora. Ovu izgradnju napada i otpora želimo podignuti među svima i moramo snositi teret odgovornosti.
Šikaniranje revolucionarnih zatvorenika, kao i njihovih obitelji, kazne, pretresi, premještaji, udaranje i poticanje na svađe među zatvorenicima, su uobičajeni postupci zatvorskog sistema. Na nama je da obustavimo napredovanje zatvorskog mehanizma.
Stražari: Dalje ruke od naših drugova i njihovih obitelji.
Ratni Zatvorenici na Ulice!
Individualnosti Neformalno Koordinirane
...

Prizivni sud u Genovi potvrdio je u potpunosti presudu prvostupanjskog suda Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu.
Podsjećamo da su na prvostupanjskom suđenju, po skraćenom postupku, dva druga preuzela odgovornost, putem svojih tekstova, za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.
Alfredo i Nicola su preuzeli odgovornost za ranjavanje Adinolfija, ali isti taj bijednik, koji pri svakom metku u koljeno urliče "Prokletnici, znam tko vas šalje", nije nikada preuzeo odgovornost za smrti koji je svakodnevno prouzročio putem tumora izazvanih nuklearnom energijom koju toliko obožava. Nije nikada preuzeo odgovornost za napad u Fukushimi, već i dalje tvrdi da je razlog nesreće u Fukushimi budućnost.
Stoga se zaista nadamo da će ta "njegova" budućnost pokopati samo njega pod radioaktivnom kišom, i da će ga polako izjedati dok mu sa lica ne nestane onaj jebeni osmijeh kojim se osmjehuje čak i s invalidskih kolica.
Suučesništvo i Solidarnost s Alfredom i Nicolom!
RadioAzione

...

U petak 4. jula donesena je definitivna odluka da će Monici Caballero i Franciscu Solaru biti suđeno za terorizam. Po riječima suca, policije i štampe, koji u ovom slučaju rade rame uz rame, dvoje drugova je "povezano s FAI/FRI, terorističkom organizacijom međunarodne naravi, utemeljenoj na anarhističkoj ustaničkoj ideologiji."
Naravno, navedeni akronima, koji nema nikakve veze s izjavom o preuzimanju odgovornosti, koristi se kao opravdanje za suđenje za terorizam, budući da je EU stavila taj akronim na popis terorističkih organizacija.
Po riječima iste štampe te sudskih i policijskih spisa "unutar iste organizacije [FAI/FRI] oboje najvjerojatnije pripadaju Grupos Anarquistas Coordinados (GAC) “.
Štampa, a u nekim slučajevima i "alternativna" štampa, stalno dovodi navedenu koordinaciju u vezu sa FAI/FRI, mada se radi samo o policijskoj maštariji.
"Neovisna nadstruktura nasilnih grupa u stilu islamskog džihada", napisao je list Periódico de Aragón.

Objašnjenje: Po riječima dezinformacije radi se bučnoj bombi, što je sasvim pogrešno jer je podmetnuti poklon bio zapaljiva bomba, mješavina goriva s kemijeskim detonatorom, koja je izazvala željeni požar.
Kada odlučimo napasti prokletu/mrsku policiju mislimo na stvari koje nam daju pouzdanja pri napadu na metu, možda ne baš ono što smo očekivali, destruktivni požar koji je u potpunosti spalio potrošački centar; bit ćete uvijek na meti napada svih onih koji su odlučili da prisvoje vlastite živote putem borbe.
MRZIMO policiju, što nije nikakva novost, i čvrsto smo uvjereni da ne postoji bolji način od napada i direktne akcije; put bez povratka u koji smo uvjereni i nastavit ćemo na tisuće puta.
Počinili smo ovo djelo u znak podrške i prikladno paklenim presudama koje je ovo bijedno usrano društvo dodijelilo našim drugovima JUANU, MARCELU I FREDDYJU! NE VJERUJEMO IM! MI NISMO DIO NJIHOVOG SPEKTAKLA! BIT ĆEMO VJEČNI USTANICI! Moći će izricati paklene presude, ali nek znaju da ćemo ih potražiti i učinit im ono što ne mogu ni zamisliti!
Ne možemo zaboraviti našu dragu drugaricu SOL, koja nam dokazuje da gdjegod bila ostaje i dalje neukrotivo zaljubljena u slobodu; snažan zagrljaj njoj i njenoj nepokorenoj obitelji, velike hrabrosti, velike snage.
ŠALJEMO MNOGO SNAGE I SLOBODNIM DRUGOVIMA, DA NAPADNU NEUSTRAŠIVO NEPRIJATELJA! SPREMNI SMO NA SVE!
ŽIVJELA ANARHIJA, NEPOSLUH I KAOS!
BRAĆA ANGRY I PANKY MAURY ŽIVE U SVAKOM KORAKU POBUNE
POZDRAV I DIEGU RIOSU KOJI I DALJE ISMIJAVA AUTORITET.
SOLIDARNOST S DRUGOVIMA BJEGUNCIMA!
...

S RIJEČI... NA DJELA!

ZATO ŠTO SE DOSTOJANSTVO NE MOŽE IZBRISATI,
I SOLIDARNOST ĆE SRUŠITI ZIDOVE
MRAČNIH ZATVORA!

TAMARA SOL NA ULICU!

ŠIROM SVIJETA UZ TEBE SMO, SOL!

Izvor: Publicacion Refractario

Ratni zatvorenici NA ULICU!
Protiv potkazivanja, mučenja i izolacije
ANARHISTIČKA solidarnost!
SNAGE I HRABROSTI, DRUGARICE TAMARA SOL!!!
SNAGE I HRABROSTI, DRUŽE GABRIEL POMBO DA SILVA!!!
6 MJESECI OD SMRTI DRUGA SEBASTIANA OVERSLUIJA!!!
2 GODINE OD ZATVARANJA DRUGA HENRYJA ZEGARRUNDA!!!
5 GODINA OD SMRTI DRUGA MAURICIA MORALESA!!!

Ove hladne i kišne noći odlučili smo da poremetimo gradsku monotoniju, odlučili smo da izađemo i podijelimo na daljinu toplinu koja izlazi iz našeg crnog srca i koja nas spaja.
Nijedan pali, zatvoreni i mučeni drug nije zaboravljen, s velikim ili malim djelima, kao što je ovo, rušimo zapreke i iščezavamo u daljini kao zvijezde sakrivene ispod teških oblaka u ovoj hladnoj noći, postajući nevidljivi pasivnim očima građana. Naši su drugovi uvijek prisutni u svakome od nas: neukroćeni i divlji slobodnog srca.
Svako iskreno djelo koje želi prekinuti izolaciju je istovremeno i napad na sve one koje žele urušiti naše snove. Zato koristimo priliku da pošaljemo topli zagrljaj, ogroman i poticajan, drugarici Tamari Sol Vergara, zbog tvoje snage i uvjerenja ratnice, kao i njenoj obitelji koju su nedavno odvratni tamničari šikanirali, zlorabeći svoju moć.
Drugu Gabrielu Pombo da Silvi koji je nedavno stavljen u izolaciju i koji nakon toliko godina i dalje čvrsto drži svoje dostojanstvo.
Želimo poslati i naše ohrabrenje brazilskim drugovima, vama koji dan za danom pružate otpor i niste ostali nijemi tokom Svjetskog Kupa, i koji se odupirete velikoj represiji, deložacijama i ubojstvima koje sprovode represivne snage države. Još se jednom kriminalizaciju nastoji pritajiti cirkusom nogometa, pokušavajući natjecanjem odvratiti pažnju od pravih problema s kojima se moramo svakodnevno suočavati na različitim područjima teritorija; naše ohrabrenje i suučesništvo hrabrim domorodačkim i ne-domorodačkim ratnicima koji se sukobljavaju licem u lice sa moći.
Podsjećamo i da su protekle dvije godine od progona slobodarskog anarhističkog pokreta u bolivijskoj državi, a dvije godine nisu izolirane i neosporno je preispitati činjenice i postupke mnogih na tim prostorima.
Kroz ove dvije godine prisustvovali smo različitim postupcima i zato smo nastavili jačati našu borbu. Mislimo da vrijedi sjetiti se kukavičnih postupaka mnogih likova iz tog kraja (o kojima se može čitati u izjavama istih i u izjavama koje su same organizacije i pojedinci objavili; savjetujemo tekst koji su objavili drugovi iz tog kraja "između ruševina i Fantomasa"), koje navodimo:
- Platformisti iz O.A.R.S.-a i Red Verde, posebice: Renatto Vicentti, Victor Hugo Gironda, optuženi i uhapšeni 29. maja, i koji su odmah odlučili surađivati sa represivnim snagama pružajući im imena, adrese i ostalo. Nadodajemo i da su te dvije osobe prve otpuštene u kućni pritvor (ako se tako uopće može zvati), a zatim na slobodu. Bez ijednog ročišta.

Mi želimo uništiti zvijer koja održava ovaj sistem na životu.
Vladajući demokrati se vraćaju da bi snažnije napali. U doba krize otkrivaju svoje pravo lice. Lice koje, puno entuzijazma, ponižava, muči, zatvara i ubija osobe. Lice koje se veselo smiješi pred svjetskim telekamerama, dok istovremeno angažira na tisuće pandura odmah iza ugla, kako bi ugušio svaki oblik otpora.
Ali to ih ne čini dovoljno zadovoljnima. Nakon što su uspjeli poraziti otpor na ulicama, psi sistema sada su usmjerili svoje snage da poraze preostali otpor u zatvorima, izolirajući zatvorenike. Vlast koristi postojeći strah širokih, nijemih masa da bi se osvetio nad onima koji su zapalili Grčku u decembru 2008. Gerilske grupe rođene iz pobune izazivaju aritmiju disanja konstipiranoj gospodi u Bruxellesu. Njihova reakcija se brzo pojavila i bila je dinamična. Uz Trojku su poslali grupu antiterorističkih specijalaca u Atenu, da jednom zauvijek uguše duh otpora. Zato je novi trening pandura ubrzo urodio plodom. Ti psi mogu koristiti svoje palice na početnicima, ali izabrali su da se prilagode ideološkom kontekstu zvanom fašizam na potpuno glup način. Harmonični suživot u kojem demokratske vreće sala, žedne moći, koriste fašističke bande. Stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti tipa C je još samo jedan korak naprijed prema potpunom uništenju svih onih koji su umorni od izrabljivanja.
Ne želimo ostati ravnodušni dok se takve stvari dešavaju, kao mnogi drugi koji su se prestali boriti. Zato smo odlučili posjetiti jednog od njihovih lakeja, u mirnom Wilmsdorfu.
Solidarni sa štrajkačima gladi u grčkim zatvorima.
Ovime se sjećamo ubojstva Ilije Karelija kojeg su ubile ubojice zvane zatvorski stražari.

"Poražen u ovom ratu je onaj tko se vrati doma. Ni koraka nazad, nema odgode." - Zavjera Vatrenih Ćelija - Frakcija Nihilista

Subversives of nihilistic act
...

U noći sa 23. na 24. juna u ulici Auger, u pariškom predgrađu Pantin (93) zapaljen je kamion tvrtke Bouygues, dobro poznatog graditelja zatvora.
Solidarni pozdravi anarhistima Carlosu, Amelie i Fallon u meksičkom zatvoru (te Mariju i Felicity u bijegu).
Zapalimo zatvore, s njihovim graditeljima!
Izvor: Act For Freedom Now

Masovni štrajk glađu započeo je u većini zatvora u ponedjeljak 23.08. Na taj se način zatvorenici bore protiv novog nacrta zakona o stvaranju zatvora maksimalne sigurnosti i preustroja-pooštrenja kaznenog zakona.
Kreiranje zatvora maksimalne sigurnosti dovršava slagalicu represije koja se sistematično strukturirala kroz posljednje godine. Kada je potrošačka maska pala i kada su se halucinacije društvenog tijela o miroljubivom životu urušile, moć je pokazala svoje pravo lice. U tom je trenutku dah društvenog prevrata stegnuo vrat "moćnika", a plač razbaštinjenih na društvenim marginama opasno zazviždao u njihovim ušima. Država i interese koje štiti, mora kazniti one koji se usude dovesti u pitanje putem djela njenu svemoć. One koji vide dalje od pljesnivog sterilnog života kojeg nam prodaju i usuđuju se slijediti svoje snove.

Video zatvorenika s A odjela Korydallos, koji su silom odgodili noćno zaključavanje na sat vremena.
27.06.2014.: Još dva zatvora pridružila su se borbi. U koritnskom zatvoru 50 zatvornika, a u krfskom 40, nakon što ih je ohrabrio prosvjed ispred zatvora.
U atenskom zatvoru Korydallos više od 20 zatvorenika je premješteno u bolnicu. Naveč su zatvorenici prisilno odgodili na sat vremena noćno zaključavanje zato što su proteklih dana brojni zatvorenici zatražili liječničku pomoć i hospitalizirani. Nedostaje liječničkog osoblja!!! To je istovremeno i odgovor na štrajk zatvorskih službenika, čime su sprječene posjete advokata i članova obitelji zatvorenicima u štrajku gladi!
28.06.2014. Ujutro su dva naša druga, člana ZVĆ, Panagiotis Argirou i Michalis Nikolopoulos također završili u bolnici!
Drugovi Giannis Mihailidis i Argiris Dalios premješteni su u bolnicu zatvora Korydallos, a kada su odbili intravenske tekućine vratili su ih isti dan nazad u njihove ćelije. Drug Nikos Romanos je također premješten u istu bolnicu iz zatvora Avlona, gdje se još nalazi.
3-4000 osoba okupilo se na prosvjedu protiv novog zakona o zatvoru maskimalne sigurnost. Prosvjedovali su od Monastiraki do Omonia, Syntagme i zatim Propilea. Prosvjed je bio uspješan, kao i organizacija i propaganda (letci, tekstovi). Vrlo jake emocije i snažni slogani u vrlo vrućem i naseljenom gradu.
Budući da će se u četvrtak 03.07.2014. održati glasanje zakona o zatvorima Tipa-C, odlučili smo zaoštriti borbu, zbog čega će idućih dana brojne osobe završiti u bolnici! Borba se nastavlja... sve do pobjede!!!
29.06.2014.: 50 drugova anarhista iskazalo je solidarnost ispred zatvorske bolnice Korydallos, uzvikujući slogane solidarnosti brojnim štrajkačima gladi koji su tu premješteni te koji se suočavaju osim s neprihvatljivim bolničkim uvjetima i s uvredama i ravnodušnošću nekih liječnika.
...

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/07/HUNGERSTRIKE-LEAFLET-PDF-1_Page_2-1024x723.jpg
Letak dijeljen u Londonu na bučnom prosvjedu ispred zatvora Holloway i na solidarnom okupljanju s drugovima pod istragom i uhapšenima u Torinu. Vrijeme je da djelujemo svim raspoloživim sredstvima, solidarno sa štrajkašima gladi u grčkim zatvorima!
Izvor: Act For Freedom Now

Anarhistički zatvorenici u štrajku gladi
Od 23. juna ustanički i nihilistički anarhisti zatvorenici demokracije u zatvoru Korydallosu započeli su štrajk gladi, sudjelujući u borbi zatvorenika protiv nacrta zakona o zatvorima maksimalne sigurnosti.
Odbijamo ostaviti naše sestre i našu braću same u borbi. Projekt napada i nekompatibilnog neprekidnog ustanka danas je neophodniji nego ikada.
SNAGE USTANIČKIM I NIHILISTIČKIM ZATVORENICIMA
SNAGE BRAĆI IZ ZVĆ
ZAPALIMO TAMNICE DEMOKRACIJE
InterArma

Od 17. juna drug Gabriel Pombo Da Silva se nalazi u privremenoj izolaciji u zatvoru A Lama zato što je odbio premještaj na jedan od odjela maksimalne sigurnosti, sa svim posljedicama života u jednom od takvih odjela, te zato što je odbio da dijeli ćeliju s još jednim zatvorenikom, što će mu ponovno pokušati nametnuti. Čekamo da vidimo što još pripremaju...
Situacija je već krenula pravnim putem, ali smatramo da je važno izraziti i dokazati da nije sam, tražeći putem faksa (telefonskim pozivima ili običnom poštom, kako je povoljnije) da zatvorska uprava prekine šikaniranje Gabriela.

Na moru - Odzvanjaju zatvori

Odzvanjaju zatvori
Anaplija i Jedi Kule*

Odzvanjaju klapala**
i daščare duž Syngrou***

Ako si majka i patiš
dođi me jednog dana posjetiti

Dođi prije nego me osude
plači da me oslobode

Ne govorimo samo o rešetkama koje okružuju sve zatvorenike, zato što uvijek postoje četiri zida oko naših umova, moramo ih sve srušiti da bi bili istinski slobodni!
Posvećeno vatrenom solidarnošću zatvorenicima u masovnom štrajku gladi protiv zatvora maksimalne sigurnosti u Grčkoj.
ODZVANJAJU ZATVORI!!!
*bivši zatvori u Nafpliju i Solunu ("jedi kule" - sedam kula, turski)
**u pravoslavnim crkvenim knjigama zvona se nazivaju i "klepala", a naziv dolazi od drvenih dasaka i željeznih šipki korištenih u početku kršćanstva kada zvona još nisu bila u upotrebi; u pjesmi se odnose na udaranje o rešetke
***Avenija Syngrou, glavna atenska ulica koja povezuje grad sa lukom, posvećena bankaru koji je između ostalog financirao i izgradnju zatvora. [nap.prev.]
...

U jutarnjim satima 6. juna 2014. napali smo podružnicu Alpha banke na križanju ulica Athinion i Larissis.
Odabrali smo ovu akciju u znak napada na državne planove za izgradnju zatvora tipa C i, s druge strane, kao simbol solidarnosti za zatvorenim borcima.
Ako želite netaknute prozore morate se zaključati iza sigurnosnih prozorskih kapaka.
Pozdravljamo svaku akciju koja razbija inerciju i cilja na totalnu dekonstrukciju postojećeg.
Raznovrsna borba do uništenja svake strukture moći.
Zapalimo ćelije.
Anarhisti
Izvor: InterArma

"Topli i bratski zagrljaj svim drugovima koji održavaju na životu sjećanje na našeg brata Angryja i koji su solidarni s nama, koji riskiraju da bi širili propagandu djelom. Snažan zagrljaj svakome od vas, ovdje u Čileu ili Argentini, Turskoj, Njemačkoj, Indoneziji i na svakom području dalekom i bližem. Vaša djela doprinose vatri koju nosimo u sebi. Naša srca su sa vama." (Riječi Alfonsa i Hermesa s odjela Maksimalne Sigurnosti, nekoliko tjedana prije otpuštanja iz zatvora)
U petak 13. juna obranom Hermesa i Alfonsa, na 1. kaznenom sudu u Santiagu, odvilo se suđenje po skraćenom postupku protiv drugova koji su osuđeni na pet godina zatvora, to jest na maksimalnu kaznu, ali uz pogodnost intenzivne uvjetne slobode. Drugovi su prihvatili optužbe za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i oružanu pljačku. Duboko se zahvaljujemo grupi narodne obrane na obavljenom poslu.
Želimo širiti i podijeli radost koju smo osjetili vidjevši našu braću ponovno na slobodi, i zahvaljujemo se svim drugovima, i drugovima čitavog svijeta, koji su izrazili solidarnost i podršku živim riječima. Posebno želimo zahvaliti našim drugovima koju su pridonijeli širenju i upoznavanju njihove situacije u zatvoru različitim sredstvima, drugovima koju su nam dali prostor za komunikaciju i prekidanje izolacije, biblioteci Hiedri koja je poslužila kao središte za prikupljanje, drugovima koji su donosili svoje doprinose i svoja pisma koja su svakog tjedna stavljana u pakete.

IZJAVA ZATVORENIKA
Od 18. juna mi zatvorenici započinjemo s odbijanjem zatvorske hrane u znak prosvjeda protiv fašističkog zakona o zatvorima tipa C. Ministar želi izgraditi zatvor unutar zatvora, bez prava, posjeta, radnih dana, dozvola za izlazak... Cilj ministra nije popraviti već osvetiti se i kazniti. Kad nekome oduzmeš pravo na nadu, jedina sigurna stvar je da si mu učinio gore. Zatvori tipa C nizu zatvori visoke sigurnosti, to su zatvori visokog očaja. I nije slučajnost što ministar pravosuđa želi da zakon bude usvojen ovog ljeta, kako se ne bi morao suočiti s reakcijom ne samo zatvorenika već i sa svjesnim i osjetljivim osobama. Tri dana odbijanja hrane je samo početak. Bez obzira na ravnodušnost ministra i vlade, borba će se zaoštriti svim sredstvima. U Grčkoj se smrtna kazna sada naziva zatvori tipa C. BORBA-OTPOR-DOSTOJANSTVO
P.S. U grčkom siromaštvu i bijedi jedino rješenje je solidarnost među ljudima. Zato smo odlučili da ova tri dana dok odbijamo zatvorsku hranu, ona će biti pružena beskućnicima, siromašnima i nezaposlenima...
Solidarno okupljanje pred zatvorom Korydallos 15. juna 2014.
...

REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST S AMELIE, FALLON I CARLOSOM

"Postoji čitav jedan svijet mogućnosti, ovdje kao i drugdje. Treba se boriti protiv svih oblika dominacije, kao protiv onih koji stvaraju strukture i institucije tako i protiv onih koji se upliću u naše odnose. Ne postoji ni raj ni savršeni svijet. Sloboda je neprekidno kretanje i konflikt u sukobu sa svijetom sačinjenim od predodžbi, simbola i pojava. Sloboda je uništenje struktura moći nad našim životima. U Meksiku, Montrealu, Francuskoj, Vancouveru, SAD-u, Španjolskoj, Grčkoj, Čileu, Egiptu, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Engleskoj, Nizozemskoj, pozdravljam moje prijatelje i drugove iz borbe. Za potpuno oslobođenje, u želji da se veze grade u borbi." Pismo Amélie
...

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_4-724x1024.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_5.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_6-724x1024.jpg

S MAURICIOM MORALESOM U USTANIČKOJ BORBI, 5 GODINA OD NJEGOVE SMRTI U AKCIJI.
SA SEBASTIANOM OVERSLUIJOM U SJEĆANJU I PROPAGANDOM DJELIMA
Anarhistički napad je izraz dostojan naše želje za slobodom.
Naspram reformističkih zahtjeva za "umanjenjem represije" o "protiv zlouporabe moći" mi prelazimo u direktan napad revolucionarne ilegalnosti, izražavajući gorivom naših zapaljivih naprava činjenicu da se možemo osjećati samo dostojnima za napad na represiju, kao dijela borbe za uništenje moći i njegovih autoritarnih oblika života.
Napravili smo zapaljivu napravu s električnim mehanizmom tajmera, koju smo postavili ispod policijske kućice u trgovačkoj četvrti Santiaga.
Nažalost, plamen naše želje za slobodom nije uspio postići svoj cilj, iz štampe smo doznali da je našu napravu deaktivirala policija koju su obavijestili građani.
No, jedno novo iskustvo zavjere među drugovima je stvoreno između nas da bi se nastavila borba, zato što naša sloboda ne može čekati, ne traži dozvole i ne prihvaća uvjete, a na groblju modernog ropstva perspektiva napada je i dalje aktualna, zato što je potrebna i neizbježna pošto smo svjesni da je naš neprijatelj složen i brutalan model života kojeg podržavaju institucije, predstavnici i odnosi moći.
Anarhistički napad je, za današnje uvjete premoći, Realna mogućnost eksperimentiranja SLOBODE, lomeći paradigme "budućeg društva" kroz djelovanje u sadašnjosti, putem antiautoritarne zavjere organizirane među srodnima.
Zato što je najslobodniji trenutak zavjera za nasilno djelo protiv moći, zato što je najrealnije dostojanstvo borba protiv autoritarnog društvenog poretka. Tako shvaćamo razvoj naših sposobnosti i svojstava putem destruktivne akcije i neformalne organizacije među srodnim anarhistima.

Neuki rat neporaženih i neobuzdanih i dalje je prisutan u povijesti čovječanstva, protiv "sposobnosti destruktivne akumulacije koju izaziva ekonomsko-financijski mehanizam i kojeg nijedna međunarodna institucija ne može regulirati: globalizacije"[1]. Dok represivne metode moći protiv "disidentstva" postaju sve sofisticiranije, ostati samo u obrambenom stavu nije naša jedina opcija, prijeći u napad je potrebno, kao što kaže Bonanno, i to kreativno, ako ne želimo da nas neprijatelj kapital nadiđe.
Naspram ratnih šteta ovoga rata stvaraju se oblici solidarnosti s palima, ranjenima i zatvorenima koji se bore za emancipaciju čovječanstva, i općenito protiv zatvora, što je od vitalne važnosti u ovoj borbi.

Ovaj posljednji tjedan suđenja protiv naših drugova bio je obilježen medijsko-policijskom kampanjom protiv Juana i njegove obitelji u vezi navodnog otkrića planiranog bijega, zatim proširene na Freddyja, Marcela i njihove solidarne. Što je dovelo do stalnih pretresa Juanove ćelije, i uništenja ne samo njegovih osobnih stvari već i apsurdnog uništenja zidova i podova; osim toga policija je izvršila i pretres domova solidarnih. Sve je ti bio samo uvod u posljednji čin demokratske inkvizicije.
Sudski proces protiv naših drugova trajao je 11 sedmica i 6. juna su tri gospođe, koje si uzimaju za pravo da odlučuju o sudbini drugih osoba, pročitale presudu za Juana, Freddya i Marcela. Taj ritual ljudskog žrtvovanja odvio se u danteovoj scenografiji nadzora, koji je uključivao cijelu jednu jedinicu specijalnih snaga reda na izlazu iz Palače (ne)pravde, kontrolu dokumenata, osoblje jedinice GOPE u potrazi za eksplozivima, strogi nadzor ulaza, policajce sa štitovima i kacigama na svakoj zgradi.
Dispozicija suda odredila je novu i podlu zamku kako bi izolirala drugove od njihovih voljenih i solidarnih te isprobala nove represivne metode, tako da su u sudnici bila samo tri suca, pripadnici Žandarmerije, javni tužioci, podnositelji tužbe, advokati, naši drugovi i prostor za strvinare štampe, i jedna prostorija za udovicu, kćer Moyana i kolege.
Članovi obitelji su morali biti u jednoj potpuno izoliranoj zgradi i pod strogim policijskim nadzorom, u maloj prostoriji s ekranom, pod zaštitom tamničara, koji je prenosio putem videokonferencije tijek suđenja.
Mjere kao što je ova već su bile korištene kada su zatvorski stražari bili odriješeni optužbe za masakr tokom požara u zatvoru San Miguel. To nije izolirani slučaj, u koncentracionom logoru Guantamo zatvorenicima se sudi na isti način. U Italiji represija je učinila čak i korak dalje, uoči suđenja protiv ekoanarhističkih zatvorenika Gianluce i Adriana te mjere tehnokontrole ulaze skroz u ćelije drugova i ne dozvoljavaju izlazak iz zatvora, na taj način suci se ne moraju suočiti licem u lice s osobom koju osuđuju, što istovremeno onemogućava fizički kontakt između zatvorenika i solidarnih.
Na taj način se sudski proces, osim što je već sam po sebi medijsko linčovanje, pretvara u televizijsku scenu u kojoj suci postaju režiseri koji mogu upaliti i upravljati videokamerama, planovima, kadrovima i mikrofonima, kako bi podržali opstanak reda koji ih podupire.

SLOBODA ĆE PROCVJETATI IZ PEPELA ZATVORA

"ovo zatvorsko društvo koje nas sve porobljava mora osjetiti
vrućinu podmetnutog mu požara.
mora izgorjeti iznutra i izvana
a nadasve unutar nas samih.
onda će naš život zaista biti sloboda
uz sestre i braću ponovno.
još jednom na ulicama, ponovno."

Subota 7. juna 2014. - 15 sati - slobodan ulaz
Info-dan o zatvorima visoke sigurnosti
- telefonski razgovori sa zatvorenim drugovima anarhistima u Grčkoj
- rasprave o borbama zatvorenika diljem svijeta
- "Punishing Society", projekcija dokumentarca
Benefit inicijativa - 20 sati - 3 funte predložena donacija
- live Rebetiko & Cretan Folk music
... te također velika tattoo lutrija, kuhinja i bar!
Širi vijest!
Za mjesto događanja kontaktiraj nas na dan inicijative: asflondon@gmail.com ili 07833922324
*molimo i da se poštuje naša želja da se ova inicijativa ne objavljuje na društvenim mrežama kao što su Facebook, Twitter itd.
...

04.06.2014. u zatvoru Korydallos započinje suđenje za slučaj međunarodnog Projekta Feniks. Optuženi anarhisti su: Andreas Tsavdaridis koji je preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem komandantu anti-terorističke jedinice u Julu 2013. pod imenom "Mauricio Morales Commando-FAI/IRF", Spyros Mandylas koji odbacuje optužbe, i Zavjera Vatrenih Ćelija čijih je desetoro zatvorenih članova optuženo za poticanje na činove 1, 2 i 4 Feniks Projekta.

Mit o Feniksu govori o vječnom povratku...
Postoji uvijek vječiti povratak Vatre u pepeo
Mit o Fenisku negira proces raspada
Vatra se ponovno rađa iz pepela...
I Feniks stoji kao simbol
našeg Odbijanja da prihvatimo kraj...

MI SMO OVDJE GDJE SVE POČINJE SADA

Iz pepela nezaboravljene vatre, Feniks nove zore će se uzdignuti
goreći žarkije nego ikada, zasljepljujući postojeće,
gutajući svoju civilizaciju, penjući se sve više, izmičući svim ograničenjima,
što pokušava povući natrag u dubine samonametnutog ropstva,
to je neprekidan krug ponovnog rađanja
vječni povratak ustanku koji je mnogo više od društvenog mita
let destrukcije koji vodi pojedinca da se nikada više
ne prilagodi

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/phoenix.jpg
...

Danas oko 11:30 započelo je ročište za preispitivanje pritvora za dvije osobe koje su se još nalazile u zatvoru zbog događaja od 29. marta u kvartu La Victoria.
Na ovom ročištu dvojca optuženih za napad molotovom na autobus Transantiago, u Miguelovom slučaju, i za napad molotovom na policijsku patrolu, u Javierovom slučaju, preuzeli su odgovornost za ova djela i prihvatili su suđenje po skraćenom postupku.
Sudac desetog Kaznenog suda je presudio uvjetnu slobodu za obojicu, za idući 541 jedan, oduzimajući od ovih 45 dana koje su proveli u pritvoru.
Danas popodne Javier i Miguel napustit će kavez zatvora Santiago 1, u kojem su bili zatvoreni mjesec i po, i moći će ponovno susresti svoje prijatelje.
Na ovu odluku će vjerojatno uložiti žalbu advokati Intendecije u Santiagu, pošto nisu zadovoljni sudskom odredbom.
Cijenimo solidarnost koja je pružena tokom kampanje u kojoj je sakupljen novac i svi oblici akcija za koje su preuzeli odgovornost naši drugovi. Smatramo da je mnogostrana solidarnost temeljni dio naše borbe, i ispunila nas je radošću, zato smo vrlo zadovoljni što smo dobili podršku mnogih osoba, na tako mnogo načina.
Nastavljamo solidarizirati s Javierom, Pazom i Chrystal, i njihovim obiteljima, zadovoljni povratkom našeg brata i naših sestara, ali svjesni smo da ova ideja kao i borba protiv svih oblika autoriteta ne završava samo zato što su naši drugovi ponovno slobodni.
Protiv ovog zatvorskog društva! Paz, Javier i Chrystal prisutni!
Grupa Solidarnost s uhapšenima 29M
...

Odgođeno za 4.07. prvo ročište za Gianlucu i Adriana.
Osam mjeseci nakon uhićenja Gianluke i Adriana, anarhista iz Castelli Romani, za 26. maj bilo je zakazano prvo ročište sudskog procesa, u kojem su okrivljenici i optuženi za udruženje u svrhu terorizma, te za podmetanje požara, tešku krađu i oštećenje tuđe imovine.
Optužbe za koje se terete odnose se na niz sabotaža počinjenih na području Castelli Romani, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, sjedišta energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Uoči ovog prvog ročišta sutkinja je ponovno potvrdila zahtjev javnog tužitelja Miniscija (isti koji zastupa tužilaštvo u okviru sudskog procesa za 15. oktobar 2011.) da se suđenje odvije putem videokonferencije.
U znak podrške sa Gianlucom i Adrianom, koji se nalaze u režimu visokog nadzora u zatvorima Alessandria i Ferrara, i da se tišinom i ravnodušnošću ne prijeđe preko upotrebe jednog alata, to jest videokonferencije, koji želi još više izolirati, demonizirati i dehumanizirati uvjete zatvorenika, održan je prosvjed.
Ročište se nije održalo iz tehničkih razloga vezanih za imenovanje Gianlukinog advokata obrane, zato je odgođeno za 4. juli.
Čim je stigla vijest o odgodi improviziran je prosvjed unutar suda, uzvikujući parole i bacajući letke u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv upotrebe videokonferencije.
Iako samo na trenutak, hodnicima suda na trgu Clodio u Rimu odjeknuli su glasovi solidarnosti sa Gianlucom i Adrianom, kako bi naglasili da oni koji se bore nisu nikada sami i da nikakav alat, niti videokonferencija, neće moći slomiti solidarnost među pobunjenicima.
Još jednom bio je to način da se naglasi da su teroristi oni koji uništavaju i pljačkaju zemlju, oni koji izrabljuju i guše svaki oblik života.
Solidarnost s Gianlucom i Adrianom!
Protiv upotrebe videokonferencije!
...

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " - Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)
Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.
Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.
Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Suđenje za pljačku održava se u Solunu. Babis nije prisutan pošto je već izjavio:
"... za naše ćemo neprijatelje uvijek biti krivi zbog našeg nastojanja da ispunimo naše želje za slobodnim životom, da sami definiramo naše živote, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, u skladu s prirodom, daleko od mreža autoriteta, kontrole i posredovanja, daleko od odnosa koji reproduciraju hijerarhije; od opresije i izrabljivanja, daleko od ovisnosti o “stručnjacima”. Pokušaj, borba koja nadilazi uništenje kapitalizma, kao i svaki oblik upravljanja autoritarnom civilizacijom.”
5. juna njegov prizivni sud u Solunu.
SVE ZA SLOBODU RAT ZA ANARHIJU
SOLIDARNOST S ANARHISTOM BABIS TSILIANIDISOM

...

Ovo je tekst drugova iz Soluna gdje se održala skupština već planirana za prizivni sud druga, pozivajući sve drugove koji mogu i žele realizirati akcije u svojim gradovima. Drugarski, inicijativa drugova iz Soluna.
Januar 2011.
Anarhist Babis Tsilianidis uhapšen dok je bio u ilegali, s još tri druga, u okviru policijske operacije u Ateni, i odveden u zatvor.
Optužen je (osim potjernice na njegovo ime za podmetanje požara vozilu nacionalne električne kompanije i zločinačku organizaciju) na temelju antiterorističkog zakona (različita posjedovanja oružja i pripadanje anonimnoj terorističkoj organizaciji). Babis je odbio surađivati s vlastima, nije svjedočio i nalazi se u zatvoru Koridallos zbog oba slučaja.
Novembar 2011.
Drug, dok se nalazio u zatvoru Koridallos, pozvan je po treći put na ispitivanje kako bi svjedočio na novom slučaju. Radi se o oružanoj pljački na financijskom odjelu bolnice Ahepa u Solunu.
Nova optužba se temelji na marami pronađenoj pokraj mjesta gdje se odvila pljačka, na kojoj se, po pandurima, nalazi Babisov DNK izmiješan s tragovima tuđih DNK.
"Unaprijeđenje opresivne strategije nas ne bi trebalo iznenaditi, pošto su znanost i tehnologiju, koje uvelike doprinose usponu autoritarne civilizacije, oduvijek koristili država i moć. Mi kao anarhisti se ne bi trebali gubiti u zahtjevima državi za održavanje naših prava, budući da to podrazumijeva i obaveze prema istima, ugovor koji trebamo i želimo uništiti."

Kreće solidarnost sa Gianlucom i Adrianom uoči prvog ročišta 26. maja u Rimu.
Objavljujemo letak koji poziva na okupljanje ispred Porotničkog suda* i razglednice koje je ilustrirao Giancluca u zatvoru.
Za primjerke razglednica možete pisati evasioni(at)canaglie.org, navodeći kao subjekt "Cartoline per Gianluca ed Adriano".
Adrese zatvorenih drugova:
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Gianluca Iacovacci
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Uoči suđenja 26. maja u Rimu protiv Gianluce i Adriana
Gianluca i Adriano, dečki iz područja Castelli Romani, anarhisti, uhapšeni su 19. septembra prošle godine.
Operacija, koju su vodili zamjenik tužitelja, Giancarlo Capaldo, s antiterorističkog odjela, i general Mario Parente, komandant antiterorističke jedinice karabinjera - ROS, smatra ih počiniteljima brojnih šteta različite prirode na području Rima; radi se o trinaest sabotaža protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Nad njima vise teške optužbe za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi, oštećenje tuđe imovine.
Od dana hapšenja za Gianlucu i Adriana postojao je samo zatvor u izolacijskom režimu: prvi u Alessandriji i drugi u Ferrari, unutar specijalnih odjela na koje zatvaraju muškarce i žene čija je prva pripisana krivica ideja koju nose.

Izgleda da je solidarnost postala isprazna riječ, koju propovijedaju osobe koje se razmahuju individualnom slobodom, uslijed propovijedanja jedne ideje, anarhističke.
Pokret priključen na infuziju siromašnog duha, kojeg je stvorio i u njega ga zatvorio društveni stroj.
Ovu će misao lakše shvatiti oni koji više nemaju veze sa društvom zato što ne žele imati s njim nikakve veze. Naravno, ne želim raspravljati o opstanku i preživljavanju koje svatko živo biće mora rješavati, zato što bi za vračeve i popove govora to bio pohlepni plijen za njihove društvene špekulacije, izbjegavajući neposredno i iskreno suočavanje s vlastitim strahovima koje sakrivaju iza sablasti narodne mase, i koje stoga isključuje svaki razvoj naknadnih perspektiva koje bi trebale nadići navedene.
Kada pak ova patetična solidarnost doživi imploziju potpunog promašaja, pretvarajući se da posjeduje društveni status zbog uvjerenja da se radi nešto važno i značajno, krenu beskrajne žalopojke i šire se frustracije.
Dovoljno je dobro pogledati da bi se shvatilo da više naliči na kulu od čačkalica nego na bjelokosnu kulu s koje bi se postavili kao avangarda.
Svakoj akciji odgovara jedna jednaka i suprotna reakcija.
Solidarnost može biti samo osveta, zato što označava vezu između dva ili više pojedinaca, no ta veza jednom prekinuta dovodi do eksplozije, a ne do implozije, zbog straha od rušenja naše kule, jer kula ne posjeduje nikakvo značenje izvan onog koje joj mi individualno pripisujemo, kao što to činimo s vanjskim autoritetom.
Optužen sam za pokušaj krađe pištolja jednom policijskom službeniku.

PONOĆNI EKSPRES
I. Put Smrti: Zatvor Malandrino - Policijska Uprava Itea
Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za slanje knjige ispunjene eksplozivom policijskog upravi Itea.
Policijska uprava Iteje, koju smo odlučili napasti, nije samo jedna neprijateljska vojna baza. To je mjesto gdje je zatvorenik Ilija Karli pretučen i mučen, prije nego što je predan svojim posljednjim krvnicima, u zatvoru Nigrita.
Ono što se desilo u zatvoru policijske uprave Iteje namjerno je zataškano. Zatvorski stražari zatvora u Nigriti tvrde da su primili zatvorenika u vrlo lošem stanju, prije nego što su svoje vlastite ruke obojili krvlju. Ali krvnik ne može okriviti drugog krvnika. Zato nepobitan dokaz ostaje uvijek sam život i njegov nesretni otisak u suterenu prostorija policijskog zatvora. Tamo, u betonskim grobnicama, gdje se ljudske sjene gomilaju jedna na drugu danima, tjednima, mjesecima...
Osobe koje je danje svjetlo zaboravilo, pošto je njihovo sunce žuta žarulja na stropu, koja se nikada ne gasi. Njih se sjećaju samo pljesnivi zidovi ćelija, pokopani u krvi, očaju i jecajima zato što ih premlaćuju svinje u uniformama.
Da su ti zidovi imali glas, ružnoća bi se sramila sama sebe. Ali ružnoća se ne pripovijeda, ona se napada. Kao što kaže jedan slogan na ulicama "Akcija zamjenjuje suze". Zato smo odlučili ponovno djelovati i udariti neprijatelja u lice, u njegovu vlastitu bazu.

"Kroz govor akcija nestat će moć odlučivanja
koju posjeduju anarhistički vođe zbog svoje
karizme na skupštinama, a grupe afiniteta,
pojedinac od akcije, ponovno će zadobiti snagu.
"Realistima" anarhije preostaje samo da se opiru
novome, promičući društvene borbe" u potrazi za
"narodnom suglasnošću", koju mogu pridobiti samo
stalnim odbacivanjem svega što je anarhističko i ustaničko."
Izvor: 325

"Naoružaj se i budi nasilan, divno nasilan,
da sve eksplodira... Naoružaj se i bori protiv terorizma,
pali, zavjeri se, sabotiraj, budi nasilan,
prirodno nasilan, slobodno nasilan."
Mauricio Morales (Punky Mauri), anarhistički borac poginuo u akciji 22. maja 2009.
DANI MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. MAJA 2014.
PRED POČETAK SUĐENJA PROTIV ANARHISTA:
MATTIA, CLAUDIO, NICCOLO' I CHIARA
(OPTUŽENI ZA ATENTAT U SVRHU TERORIZMA
POVODOM NAPADA NA GRADILIŠTE BRZE ŽELJEZNICE
U VAL DI SUSI, U NOĆI IZMEĐU 13. I 14. MAJA 2013.)
U ZNAK SOLIDARNOSTI S DRUGOVIMA ALFREDOM I NICOLOM
(U ZATVORU ZBOG RANJAVANJA IZVRŠNOG DIREKTORA PODUZEĆA ANSALDO NUCLEARE, ROBERTA ADINOLFIJA)
I S DRUGOVIMA GIANLUCOM I ADRIANOM
(u zatvor pod optužbom za zapaljive napade na banke, multinacionalne energetske kompanije (ENI, ENEL) i na poduzeća koja
izrabljuju zemlju)
REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST ZA SVE BORCE!
ANARHISTI
...

Milijuni automobila poredanih u saobraćaju, teško industrijsko zagađenje, mase cementa pokrivaju zelenilo da bi se izgradili novi auto-putevi, željeznice, trgovački centri, zatvori, škole, tehnološki instituti; toksični i radioaktivni otpad odložen u rijeke i ispod zemlje, genetski modificirane životinje kao zaliha za organe ili uzorci za istraživanja, na milijarde drugih zatvorenih i ubijanih svake godine za našu besmislenu potrošnju; vlade i zapadne multinacionalne kompanije oduzimaju zemlje domorodačkim narodima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, ratovi za dostizanje posljednjih energetskih izvora, imperijalističke snage testiraju novo kemijsko i tehnološko oružje na narodima, kemijski i kancerogeni aditivi u hrani koju jedemo, biljke s modificiranim dnk i bombardirane pesticidima zbog većeg uroda, prirodne šume sasječene za širenje intenzivnih monokultura i rudnika zlata...
NAPREDAK ILI UNIŠTAVANJE?
Godine života provede u školama, uredima, tvornicama sličnim zatvorima, ili pred ekranima mobitela, kompjutera i tv-a, uokvireni u jednolični život sačinjen od posla, obitelji i programirane zabave, pretvaramo se u strojeve koji proizvode i troše, postajemo suučesnici sistema koji ubija i uništava čitav svijet, u zamjenu za bijedni tehnološki komfor koji nas uopće ne čini sretnima.
SLOBODA ILI OTUĐENJE?
Uvijek uz one koji "još imaju uši za nečuvene stvari", koji i dalje pružaju otpor i prkose moći civilizacije, koji odabiru djelovati za slobodan i divlji život.
SOLIDARNOST S GIANLCUOM I ADRIANOM
anarhisti u zatvoru optuženi za sabotaže i zapaljive napade na banke, energetske multinacionalne kompanije (ENI, ENEL) i poduzeća koji izrabljuju životinje i zemlju

...

Ukratko bih želio napisati nešto o tjednu podrške zatvorenim drugovima u Meksiku, od 16. do 24. marta.
Odmah na početku želim reći da mi nije namjera sabotirati taj tjedan, nimalo; ali bili su navedeni moji stavovi kroz jednu rečenicu i jedan citat koji sam napisao u jednom otvorenom pismu iz zatvora. Tom prilikom korišten je citat iz izjave napisane u zatvoru, i potpisano mojim imenom. Primarni aspekt koji želim naglasiti je činjenica da izgleda (ili možda izgleda, možda zbog lošeg španjolskog prijevoda) kako je tekst, ili poziv, potpisan mojim imenom, što je nemoguće, iz nekoliko razloga.
Prvi:
Zato jer se ne slažem sa tjednima solidarnosti za podršku zatvorenicima (nekada jesam, danas više ne), ali ne zato što sam protiv solidarnosti sa drugovima; jasno, solidarnost je princip anarhističkih ideja i prakse, to je individualna etika koja postaje praksa u našem svakodnevnom životu.
Mislim da potrebna podrška i REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST (N1) sa zatvorenim drugovima nije odvojena borba, kao što borba protiv zatvora nije djelomična borba, već dio same borbe za uništenje Države/Kapitala, neodvojivi dio borbe za slobodu. Stoga, odrediti jedan specifičan dan na kalendaru na koji fokusirati antizatvorsko djelovanje, isto je kao odazivati se revolucionarnom kalendaru (povorka za 2. oktobar, za 1. maj... pa sada za 1. decembar itd.), usredotočiti akciju na samo jedan dan, oduzimajući značenje djelima koja su počinjena svakodnevno, a planirana su i za zatvorene drugove.

NAŠE SJEĆANJE JE CRNO!
NAŠE SCRCE TAKOĐER
"Posjedujemo ideje, materijal... Moramo naučiti da ih ispreplićemo za stvaranje svakodnevne pobune. Moramo danas stvoriti ono što želimo živjeti... Započnimo živjeti ono što želimo." - Pelao Angry
Sebastian Oversluij (Pelao Angry), drug Anarho-Nihilist, učestvovao je u napadu na banku, u Pudahuelu 11. decembra 2013. U pokušaju eksproprijacije bogatstva kapitala ubio ga je Wiliam Vera, bijedni zaštitar koji je odlučio da zaštiti prije svega povlastice gospodara.
Napredujući s našim negacijama i odlučnošću borbe vršimo
Eksproprijaciju naših života nad neprijateljima Slobode.
SEBASTIAN OVERSLUIJ PRISUTAN!
...

Prenosimo izjavu pronađenu u Crkvi Bezgrešnog Začeća, u imućnoj četvrti Vitacura (Santiago). Po riječima najveće hulje, Marcela Lepína, bomba se sastojala od baruta sabijenog u plinsku cijev i trebala se aktivirati tajmerom, koji nije funkcionirao. Zbog čega je Policijska Grupa Specijalnih Operacija aktivirala napravu, da bi se izbjegla šteta.
Bombu su pronašli ujutro 29. marta radnici koji rade na restauraciji crkve i pozvali pandure iz 36. Uprave. Podsjećamo da je ovu crkvu već 29. aprila 2010. napala Grupo Vengativo Mauricio Morales [osvetnička grupa, nap.prev.], prouzročivši štetu.
Ktomu, danas je, tokom nedjeljne mise, stigla dojava o bombi, zbog čega je prekinuta liturgija.
Prenosimo izjavu pronađenu u crkvi i objavljenu u štampi:
ZNAMO DA SE NE BORIMO ZA POBJEDU, VEĆ DA BI VIDJELI NJIHOV PAD!
KADA JE NAŠ CILJ USMJEREN NA NJIHOVO UNIŠTENJE, GUBIMO STRAH!

U 7 sati ujutro, 21. marta, nekoliko anonimnih napalo je autobus u naselju Villa Francia, između Vista Hermosa i 5 de Abril. Nakon što su primorali šofera i vozače da izađu zapalili su vozilo. Nije bilo taoca.
Na odlasku su bacili letke, objavljene i u štampi, koji kažu: 29. mart Dan mladog borca. Borimo se protiv kapitalizma i države.
Tamara Sol slobodna!
Dan Međunarodne Solidarne Aktivnosti!
Marcelo, Freddy i Juan slobodni!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security via RadioAzione

U kontekstu dana aktivnosti i solidarnosti sa drugovima Marcelo Villarroe, Freddy Fuentevilla i Juan Aliste Vega, u čileanskom zatvoru (nakon što ih je izbacila argentinska vlast) optuženih za pljačku okončanu smrću jednog pandura, 19. marta uputili smo prijetnju bombom letu 4648 kompanije Lan, za Santiago.
Ovim jednostavnim činom uspjeli smo paralizirati aerodrom Ezeiza y Mendoza (s odgovarajućim financijskim gubitkom), primoravši avion na prisilno slijetanje.
Solidarnost sa Carlosom Quiduleom, Hansom Niemeyerom, Sol Vergara, Hermesom, Alfonsom i sa svim kidnapiranim drugovima u zatvorima s druge strane Kordiljera.
Psihološka tortura protiv neprijatelja je historijsko oružje revolucionara, a mi ćemo ga i dalje koristiti.
Ne postoje izlike da ne budemo aktivni te iskažemo solidarnost svakim sredstvom.
Sa živim sjećanjem na druga Sebastiana Oversluija.
Dok bude bijede bit će i pobune!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security
...

Zahvaljujem vam se puno na podrškama koje sam dobila, osjetila sam u mojim venama vašu bezuslovnu ljubav. Svako pismo, svaka poruka, svaki ukusni kolač ili novčić, za mene je izvor radosti i doza energije u ovom kavezu. Koristim priliku da ste svi na okupu, da razjasnim nekoliko nedoumica koje se, izgleda, pojavljuju tu i tamo.
Što se tiče razjašnjavanja činjenica neću ni riječi napisati, mada želim poslati jedan znak u ovoj situaciji. Što se pak zatvora tiče, suočila sam se s krajolikom kojeg ocrtavaju, dakako, karakteristike odjela na kojem se nalazim, a zove se "odjel za zločine protiv opće sigurnosti", na kojem zatvor cilja na šizofrenično "prijateljstvo" sa zatvorenicama, a još više na Štokholmski sindrom, koji iz toga slijedi.

Antiautoritarnim grupama i pojedincima
Ovaj tekst je moj mali doprinos tjednu aktivnosti i solidarnosti sa zatvorenim anarhistima, a istovremeno želi biti i most koji će pokušati osnažiti veze i razmjenu ideja, kako unutar tako i izvan zatvora, da bi uzastopno potvrđivali naš izbor sukoba, kao što je rečeno u jednoj prethodnoj izjavi: Mi smatramo da je solidarnost među anarhistima neizdvojivi dio našeg života, neodvojiv od svake aktivnosti za potpuno oslobođenje, kako bi se udaljili od pojmova kao što su viktimizam i asistencija, od brkanja solidarnosti sa samilošću, kako je ne bi iskazivali jedino i često samo kao kompromis za gajenje glupog lika dobrog revolucionara.

Drage drugarice
Dragi drugovi
Mnogo izmjena u vodstvu, mnogo marioneta uzdignute šake, mnogo trulih osoba koje se igraju sjećanjima i snovima razbaštinjenih.
Ova demokracija koja se konsolidira svake 4 godine i pozdravlja kapitalistički sistem ovim republikanskim i demokratskim činovima koje samo oni, bogati i buržuji, razumiju i šire. Iskazujući počast policijskoj državi i njenim principima, dok umiru od smijeha pred predstavom svojih podčinjenih i svojih marioneta.

Izjava o preuzimanju odgovornosti
Nekoliko dana prije nego što se suci i javni tužitelji započnu igrati životima naših drugova, i odlučivati o istima, pokazujući ponovno mračni i zastrašujući labirint egzemplarne kazne protiv onih koji su u ratu protiv Države-Kapitala, mi smatramo da je potrebno izraziti konkretnu solidarnost, da bi ti mučitelji-plaćenici slobode osjetili težinu nezaustavljive revolucionarne akcije pobratimljene s povješću borbe i dosljednošću drugova optuženih za napad na banku i smrt načelnika Luisa Moyana, 2007.

Crtež koji je drugarica Monica Caballero poslala iz zatvora kao doprinos Danu Međunarodne Solidarne Aktivnosti.
"Borba je jedini put"
Jornada de Agitacion Solidaria Internacionalista

- Carlos Gutierrez Quiduleo: u utorak 11. marta, u 14 sati, na 7. Juzgado de garantia [Kazneni sud, nap. prev.] održat će se ročište za raspravu premještaja na odjel visoke sigurnosti u CAS-u (zatvor visoke sigurnosti). Podsjećamo da se drug od 28. novembra 2013. nalazi pod strogim zatvorskim režimom: 21 sat zatvoren i 3 sata vazduha između jutra i popodneva.
- Tamara Sol Farias Vergara: u petak 14. marta u 11:40, na 6. Juzgado de garantia održat će se ročište za preispitivanje kaznenog djela. Drugarica je 22. januara optužena za zločin teške krađe, zbog čega riskira da bude osuđena na najmanje 10 godina zatvora. Na tom će ročištu tužitelj preformulirati zločin, no o tome nemamo detaljnih informacija (to jest, ne znamo da li će izmijeniti kazneno djelo ili će zadržati isto, nadodajući još jedno). Podsjećamo da se Sol nalazi već više od mjesec dana u pritvoru, na odjelu za zločine protiv opće sigurnosti u zatvoru San Miguel, zatvorena 24 sata na dan, osim par dana kada joj je dozvoljeno pola sata vazduha.
Da se nijedan drug ne sukobi sam sa Moći!
Solidarnost i akcija protiv krvnika buržoaske pravde!
CARLOS, SOL I SVI DRUGOVI U ZATVORU, SLOBODNI!
...

14-25. mart 2014., prije presude protiv drugova Freddyja, Marcela e Juana u slučaju „Security”
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security
Zato jer nijedan lanac neće biti vječan i nijedan zatvor neće biti visoko siguran - Claudia Lopez
** Jedan napad, jedan mrtav policajac i kampanja za istrjebljenje
Štiti bogate ponekad se skupo plaća — Alexander M. Jacob
18. oktobra 2007. napadnuta je banka u srcu Santiaga, Banco Security. Carabineros zatvaraju okolne ceste kako bi napali pljačkaše. I tako, tokom kontrole jednog motora dolazi do oružanog sukoba i Luis Moyano, Carabineros, ostane na licu mjesta mrtav. Drugi policajac ranjen.
Santiago Centar je uznemiren i lov se pretvara u osvetu. Odjel analitike Carabinerosa na brzinu odmjeri taktiku napada, karakteristike sudionika, vrstu oružja i bijeg. Nakon brze analize donese sud: počinioci su bivši članovi jedne subverzivne grupe.
Uz snažnu medijsku kampanju vijest se brzo širi, putem izjava koju su za štampu dali udovica i sinovi šefa Moyana. Službene počasti u sjećanje na lik i djelo policajca, i prijetnje napadačima šire se bez ustezanja.
U roku od mjesec dana uhapšen je jedan od navodnih sudionika u pljački. Nakon tri dana objavljena su imena i fotografije navodnih članova grupe. Ovi podaci, koje su izgradili kadrovi moći, blagoslovljeni su kao čista istina i postali u društvu nepobitni dokazi.
Freddy Fuentevilla, Juan Aliste, Marcelo Villarroel i Carlos Gutierrez, njihova lica izložena su štampi, koja ih analizira i govori o biometrijskim ekspertizama i kriminološkim analizama visoke razine.
Policija objavljuje broj telefona na koji građani mogu dostaviti informacije, pozivajući narod da prijavi svako sumnjivo kretanje ili prisutnost osoba koje su već bile osuđivane. Prijetnje objavljuje štampa i suština poruke je jasna: žele ih mrtve.
Obavljeni su pretresi domova drugova, njihovih obitelji i rođaka. Ali ni traga od njih. Policijski obruč se širi ali ne uspijevaju nikoga uhapsiti. Prijetnja koju je moć izrekla je nepokolebljiva: ako ih nađu, drugovi neće preživjeti.

Drugovi zatvoreni na odjelu visoke sigurnosti (AS2) zatvora u Ferrari podvrgnuti su cenzuri i restrikcijskim mjerama nad poštom već nekoliko mjeseci, i nalaze se u izolaciji. Nico, Chiara, Mattia i Claudio [uhapšeni i pritvoreni ove godine zbog borbe protiv izgradnje super brze željeznice, nap.prev.] nalaze se pod istim oštrim restrikcijama.
Potonjima su zabranjene posjete članova obitelji, zato što ih na taj način žele uništiti i ušutkati. Postavili smo eksplozivnu napravu u Trentu protiv nadzornih sudaca kako bi dali glas njima i svima koji su zatvoreni, ali se dostojanstveno bore.
Na taj način unaprijed šaljemo pozdrav zatvorenicima koji će započeti borbu u aprilu, u nadi da će se borba rasplamsati.
Sudstvo i moralisti govore o nasilju, ali naše nasilje je mala stvar u odnosu na nasilje sudstva i čitavog aparata, na patnje i ubojstva koja nameću zatvorenicima, kao što se prije par mjeseci desilo u Trentu.
Mi nismo licemjeri kao vi, mi preuzimamo odgovornost za nasilje, i protiv osoba koje su odgovorne za sve to.
Solidarnost sa Spyrosom Stratoulisom, Tamarom Vergarom, Sabbo, Andreom, Gabrielom, Monicom Caballero, Franciscom Solarom i sa svima koji se bore i koji su pod restriktivnim mjerama sudstva.
...