w-5-wp-57-import-1.png

PONOĆNI EKSPRES

I. Put Smrti: Zatvor Malandrino - Policijska Uprava Itea

Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za slanje knjige ispunjene eksplozivom policijskog upravi Itea.

Policijska uprava Iteje, koju smo odlučili napasti, nije samo jedna neprijateljska vojna baza. To je mjesto gdje je zatvorenik Ilija Karli pretučen i mučen, prije nego što je predan svojim posljednjim krvnicima, u zatvoru Nigrita.

Ono što se desilo u zatvoru policijske uprave Iteje namjerno je zataškano. Zatvorski stražari zatvora u Nigriti tvrde da su primili zatvorenika u vrlo lošem stanju, prije nego što su svoje vlastite ruke obojili krvlju. Ali krvnik ne može okriviti drugog krvnika. Zato nepobitan dokaz ostaje uvijek sam život i njegov nesretni otisak u suterenu prostorija policijskog zatvora. Tamo, u betonskim grobnicama, gdje se ljudske sjene gomilaju jedna na drugu danima, tjednima, mjesecima...

Osobe koje je danje svjetlo zaboravilo, pošto je njihovo sunce žuta žarulja na stropu, koja se nikada ne gasi. Njih se sjećaju samo pljesnivi zidovi ćelija, pokopani u krvi, očaju i jecajima zato što ih premlaćuju svinje u uniformama.

Da su ti zidovi imali glas, ružnoća bi se sramila sama sebe. Ali ružnoća se ne pripovijeda, ona se napada. Kao što kaže jedan slogan na ulicama "Akcija zamjenjuje suze". Zato smo odlučili ponovno djelovati i udariti neprijatelja u lice, u njegovu vlastitu bazu.

II. ...Posljednja stanica zatvor Nigrita...

U Nigrita zatvoru, u Serresu, "odbor za dobrodošlicu" zatvorskih stražara čekao je svoju žrtvu. Čopor hijena spreman da dovrši posao prethodnih mučitelja. Kukavički i sadistički krvnici preuzeli su svoju lovinu u lancima i kroz tri-četiri sata podučavali ga korekcijskim metodama i legalnoj kulturi njegove smrti. Naravno, nakon Karelijevog ubojstva i hapšenja zatvorskih stražara, počeli su se međusobno cinkati i pretvarati da se kaju.

Znamo da se mnogi zatvorski stražari nadasve u provincijskim zatvorenim zatvorima ne srame svog posla i da se čak ponašaju kao mali despoti, pogrdnim obraćanjem zatvorenicima, ponižavanjem pa čak i premlaćivanjem. Izgleda da se ponašaju kao da im je zajamčen imunitet, omogućen činjenicom da žive daleko od metropole te zato vjerojatno misle da su nedostižni za oružanu ruku urbane gerile. No, ovo bijedno pleme čobana i pijandura se grdno vara. Neprijatelj uvijek posjeduje ime i adresu, gdjegod se sakrio.

III. Međunarodna ruta: Stamchaim - Guantanamo - Domokos

Nakon bijega urbanog gerilca Christodoulosa Ksirosa, bivši zapovjednik-ministar Pravde, sadašnja marioneta Dendiasa*, najavio je operaciju zatvora maksimalne sigurnosti u Domokosu.

Ubrzo nakon toga, najavljeno je da će prijedlog novog nacrta o zakonu o specijalnim zatvorima tipa C biti primijenjen na većinu zatvora zatvorenog tipa.

Giljotinski zakon za političke zatvorenike, za optužene za takozvani "organizirani zločin" - 60% zatvorenika je optuženo za "organizirani zločin/zločinačku organizaciju" - i za nepokorne zatvorenike.

Nitko se naravno nije zapitao zašto čitav nacrt zakona ne sadrži čak nijedan paragraf o izmjenama gradnje-građevine koja bi potvrdila ime koje mu je dato, npr. zakon o "zatvorima maksimalne sigurnosti". A to se desilo zato što su zatvori maksimalne sigurnosti već godinama stvarnost u Grčkoj.

Svi novi zatvori zatvorenog tipa, posljednjih godina, su moderni grobovi sastavljeni od betona i rešetki, izgrađeni usred ničega. Čak je i nebo skriveno bodljikavom žicom, dok videokamere prate sve pokrete zatvorenika.

Realnost dakle poriče retoriku vlasti. To nije zatvor visoke sigurnosti, nego jedna od najvećih kazni. Sva rješenja koja je predložio Dendijasov lakej povezani su s operacijom novog zatvora unutar već postojećeg, bez prava na izlazak, bez posjeta, bez komunikacije s vanjskim svijetom. Radi se o potpunom brisanju zatvorenika koji trebaju biti tu uništeni. Radi se o brisanju čula i svijesti. Radi se o starom triku vlasti. Pažljiva psihijatrijska/znanstvena verzija kazne/osvete demokracije protiv onih koji se usude da joj prkose. Bijele ćelije Stamchaima, u kojima su urbani gerilci RAF-a ubijeni u Zapadnoj Njemačkoj, predstavljaju pretke Domokosa. Guantanamo je utjelovljenje američkog modela. Gubitak čula, komunikacije, svijesti. Smrtna presuda koja se ponavlja.

U međuvremenu, "izgradnja" zatvora visoke sigurnosti nagovještava izgradnju vrhovnog društva-zatvora. Štogod se eksperimentalno primjenjuje na zatvorenike danas - zamorce znanstvenika reda i zakona - sutra će se testirati na društvenom stroju. Budući da je većina ekonomskih iluzija u stalnom i sve većem padu zbog krize, ono što će izniknuti bit će nulta tolerancija i doktrina reda i zakona. To je prijelaz sa ruševina socijalne države na policijsku.

No, izgleda da se ipak u ovom trenutku unutar grčkih galeja demokracije nešto miče...

Zatvorenici - mada ne volimo generalizacije kolektivnih subjekata - su sudjelovali u širokoj mobilizaciji unutar zidova, protiv zakona o zatvorima tipa C: suzdržavanje od zajedničkih objeda, noćne mobilizacije, prosvjedi itd. Putem mobilizacija zatvorenici odbijaju prihvatiti specijalne uvjete izolacije kao životnog uvjeta, koji im država priprema. U toj borbi nisu sami...

IV. Poziv

Nažalost sreća nam je još jednom okrenula leđa. Kad je paket stigao u policijsku zmijsko gnijezdo policijske uprave [29. aprila 2014.], pandur je shvatio prave namjere "pošiljaoca". Kao rezultat pozvana je Postrojba za uklanjanje eksplozivnih naprava, kako bi neutralizirala knjigu-bombu koju smo im poslali. No, to predstavlja negativnu ostavštinu za metodologiju i praksu paketa-bombi u Grčkoj, budući da nam je u cilju da budemo djelotvorni i da ne trošimo previše vremena na simbolizam. Od sada nadalje mnogo će se toga promijeniti. Ubrzo ćemo se vratiti.

Iscrtavajući puteve napada susrećemo se u praksi s drugim borcima potpuno drugačijeg porijekla, koji, svojim osobnim sredstvima, žele blokirati rutu nacrta zatvora maksimalne sigurnosti. Zato, pozdrav borcima iz organizacije "Zero Tolerance" [Nulta Tolerancija, nap.prev.], i smatrajte našu akciju kao mali doprinos njihovom "revolucionarnom pozivu" koji su uputili nakon podmetanja požara Michelakijevom** uredu.

Naravno, čitavim srcem posvećujemo ovu našu gestu napada - koja je nažalost ostala nedovršena - našoj desetoro zatvorene braće i sestri u zatvorskoj ćeliji: Panagiotisu, Olgi, Giorgosu, Damianosu, Gerasimosu, Theofilosu, Mihalisu, Harisu, Giorgosu, Christosu. Posvećujemo je također i članu FAI [Neformalne Anarhističke Federacije, nap.prev.] A.Tsavdaridisu i anarhističkom drugu S. Mandilasu, optuženom za "Projekt Feniks".

Istovremeno šaljemo našu solidarnost i traženom urbanom gerilcu Christodoulosu Ksirosu. Christodoulos je prakticirao frazu "JEDNOM GERILAC, ZAUVIJEK GERILAC"... Iz ilegale sada napadački poziv. Zaista nam ništa ne znači što se ponekad riječi ne podudaraju, i često zvuče različito. Mi ne pripadamo pseudo-ideologijama koje su utapaju u riječima, bez da su ikada bile isprobane u praksi.

Prijedlog Ch. Ksirosa otkriva raskrižje - za one koji su sposobni vidjeti. Raskrižje napada gdje se osobe s različitih putova s drugačijim iskustvima susreću. Ali mi pričamo... Od sada nadalje nastavit ćemo se izražavati kroz akcije za "poziv". Šaljemo također našu solidarnost političkim zatvorenicima koji su preuzeli odgovornost za pripadanje oružanim grupama.

Na kraju, pošto naš kompas uvijek ostaje "blokiran" u smjeru međunarodne zavjere Neformalne Anarhističke Federacije, ne bi mogli zaboraviti da pošaljemo naše bratske pozdrave dvojci zatvorenih drugova iz FAI u Italiji, Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, koji su preuzeli odgovornost za pucanje na izvršnog direktora nuklearne kompanije. Šaljemo također naše ustaničke pozdrave Gianluki Iacovacciju, koji je preuzeo odgovornost za akcije FAI protiv ciljeva Moći, i zatvoren je s anarhistom Adrianom Antonaccijem, koji je također optužen za isti slučaj. Dvojca drugova su zatvorena u različitim talijanskim zatvorima i protiv njih će se održati tv-suđenje, bez da se mogu susresti. Što znači da će biti prisutni putem telekomunikacije dok će biti na stotine kilometara daleko od sudnice. Njihova najteža izolacija uređena je na taj način.

Istovremeno, službeni talijanski pokret je nezainteresiran za njihov slučaj i ostavio ih je po strani. To su familijarne situacije, pošto reformisti, svugdje, i u Grčkoj, pripadaju istoj rasi.

Osim toga, ova - nedovršena - naša akcija je dio sudjelovanja u međunarodnom pozivu na solidarnost sa zatvorenim talijanskim drugovima, koji će se održati od 16. do 22. maja.

Pozdravljamo također zatvorene anarhiste od prakse širom svijeta: Monica Caballero, Francisco Solar, Gabriel Pombo Da Silva i Claudio Lavazza u Španjolskoj. Carlos, Amelie i Fallon u Meksiku. Tamara Sol, Alfonso Alvial, Hermes Gonzalez i optuženi u "Slučaju Security» [Caso Security] u Čileu. Damien Camélio u Francuskoj, Marco Camenisch u Švicarskoj i Ilija Romanov u Rusiji.

Čast Sebastianu Oversluiju, ubijenom tokom oružane pljačke banke u Čileu.

SVE SE NASTAVLJA. UBRZO SE VRAĆAMO...

ZAVJERA VATRENIH ĆELIJA - FAI/IRF

Izvor: InterArma

*Nikos Dendias: ministar za Javni red i Zaštitu građana, nap.prev.

**Yiannis Michelaki: ministar Unutarnjih poslova; napad izvršen 14 januara, nap.prev.