INDONEZIJA - FENIKS PROJEKT - ČIN 12.: ICR-FAI/IRF PREUZIMA ODGOVORNOST ZA PODMETANJE POŽARA U ZNAK SOLIDARNOSTI S ADRIANOM ANTONACCIJEM, GIANLUCOM IACOVACCIJEM, S DRUGIM ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA ŠIROM SVIJETA I U ZNAK BORBENOG SJEĆANJA NA SEBASTIANA O. SEGUELA

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " </quote>- Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)

Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

<strong>

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

</strong>

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.

Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.

Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Anarhizam je mrtav. A te osobe ponosno nose lijes svoje takozvane ideologije: Anarhizma. Ideologije slabih i kukavičluka koji nas nazivaju "opsjednutima nasiljem" da bi sakrili svoje strahove. Plaše se da sebe naoružaju i uđu sami u borbu, dugu borbu bez kraja ili cilja.

A kako se mi razlikujemo od te mase? Mi smo iznijeli naše neslaganje sa obije mase podmetanjem požara u dva ureda povjerenstva za opće izbore, u Donggali, Središnji Sulawesi, 16. aprila. Ne želimo se držati na distanci i i dozvoliti našem neprijatelju da se zabavlja na svojoj proslavi demokracije. Mi smo neposredno poslali naš bijes i pretvorili ga u vatru. Mi se ne suzdržavamo u ovom ratu. Mi napadamo.

Mi nismo kao oni anarhisti koji odlaze na glasačka mjesta i ispisuju parole i pjevaju nad glasačkim kutijama. Nećemo uprljati naše vrijednosti dozvoljavajući da se naši prsti oboje purpurnom tintom, znak koji koriste vlasti da bi označili tko je glasao a tko nije. Nećemo dozvoliti da ijedan centimetar našeg tijela zagadi naš neprijatelj. Naprotiv, napali smo ih bez kompromisa.

Drugom prilikom sabotirali smo dva vozila (28. aprila) koja su bila namijenjena prijevozu glasačkih listića iz područja Jugoistočne Minahase u glavni grad regije, Manado. Napali smo ih ne samo da bi izazvali kašnjenje, nego i zbog naše iduće akcije, koju smo poništili zbog intervencije nekoliko "dobrih građanina". Idući put napast ćemo i one koje žele spriječiti naše akcije. Nasiljem, naravno.

Suzdržavanje od glasanja za nas nije dovoljno. Mi želimo pretvoriti to suočavanje u nešto divljije od pukih riječi i plakata. Mi želimo govoriti putem vatre, kao što smo već spomenuli u jednoj od naših prijašnjih izjava. Ali ne pozivamo nikoga da nam se pridruži. Nismo zainteresirani za nove članove. Mi nismo ni stranka ni anarhistički kektiv. Mi smo oružana grupa sklona nasilju. Napasti, a ne otvoriti dijalog s našim neprijateljima.

Solidarnost i vatra

Tokom naše kampanje napali smo nekoliko važnih meta koje nisu nikada do sada bile predmetom napada. Proširujemo naše mete dodajući im raznolikosti. Na primjer, 19. aprila zapalili smo podružnicu ureda nacionalne elektroprivrede u Madiunu, Istočna Java. Ovo djelo je dio naše kampanje za napad vitalnih točaka neprijatelja. Uzrokujući što više štete možemo. Uzrokujući teror šire što možemo. Podmetnuli smo požar u rano jutro, u tri sata, i ostavili da vatra učini svoje. Probuditi ljude ujutro sa vatrom je naš način iskazivanja našeg sarkazma radnicima koji trebaju ustati rano ujutro za osmosatno ropstvo.

Izabrali smo navedenu metu da na naš način pošaljemo poruku Adrianu Antonacciju i Gianluci Iacovacciju. Obojca su talijanski drugovi uhapšeni i optuženi za brojna djela počinjena pod imenom Anti-Civilizacijskih Subverzvinih Pojedinaca FAI/IRF. I naša vatra je posvećena posebno njima, da bi podijelili naše ideje i snove, naše vrijednosti i solidarnost, i da bi im poručili kako se obojca nalaze u našim srcima. Nećemo nikada zaboraviti drugove koje je uhvatio neprijatelj. A osveta je jedini način na koji odgovoriti ovoj represiji.

Nastavili smo našu kampanju postavljajući sličnu zapaljivu napravu u nacionalnu električnu kompaniju u Semarangu, Središnja Java, u rano jutro 23. aprila, koja se nije zapalila. U biti, naletjeli smo na zaštitara koji je naišao dok smo se ušuljavali u ured. Imao je sreće što smo odlučili da ga poštedimo, što mu nismo oduzeli život.

Ne radi se o našoj samilosti, već o jednostavnom upozorenju da nismo zaigrana djeca koja se igraju uokolo s vatrom. Ako nam netko prepriječi put nećemo požaliti da mu pripomognemo susresti vlastiti kraj. Sva njuškala i nadobudni dobri-građani za nas su dio neprijatelja. I molim, shvatite to ozbiljno i nemojte reći da vas nismo nikada upozorili unaprijed.

Početkom ovog mjeseca nastavili smo našu kampanju napadom na još tri elektrane na tri različita mjesta. Na jednu u Ternateu (5. maja), Sjeverni Maluku, i druge dvije u Ambonu (8. maja), Maluku. Željeli bi da neprijatelj osvjesti kako nijedna regija nije sigurna i da ćemo sve više i više napadati ubuduće.

Sve ove akcije su posvećene našim voljenim drugovima: Zavjera Vatrenih Ćelija; Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis - Spyros Mandylas, Gabriel Pombo da Silva, Marco Camenisch, Monica Caballero, Fransisco Solar, Tamara Sol Vergara, Fredy Fuentevilla – Marcelo Villarroel – Juan Aliste Vega, Hans Niemeyer, Alvonso Alvial – Hermez Gonzales, Alfredo Cospito – Nicola Gai, Giannis Mihailidis, Grigoris Sarafoudis, Andreas-Dimitris Bourzoukos, Alexandros Mitrousias, Dimitris Politis, Fivos Harisis, Tasos Theofilou, Argiris Dalios, Giorgos Karagiannidis, Babis Tsilianidis, Giannis Naxakis, Nikos Romanos.

I u sjećanje na našeg brata Sebastiana O. Seguela, koji je pao u borbi protiv neprijatelja u Čileu. Ova osvetnička djela su za tebe, brate.

Putem ovih djela želimo ponovno uputiti poziv našim drugovima iz FAI/IRF da napadnu još jednom i ponovno pokrenuti Feniks Projekt. Ovaj put žesće nego prije. Želimo pozvati sve aktivne ćelije FAI/IRF da još jednom zaoštre rat, ovaj put do samoga kraja.

<strong>Ratnim nasiljem protiv postojećeg

Srušimo Društvo

Zapalimo neprijatelje

</strong>

<em>Međunarodna Osvetnička Zavjera (ICR)

Neformalna Anarhistička Federacija (FAI)

Međunarodni Revolucionarni Front (IRF)

</em>

Izvor:325