ČILE: DAN MEĐUNARODNE SOLIDARNE AKTIVNOSTI, NAPAD NA BANKOMAT U SANTIAGU
Izjava o preuzimanju odgovornosti
Nekoliko dana prije nego što se suci i javni tužitelji započnu igrati životima naših drugova, i odlučivati o istima, pokazujući ponovno mračni i zastrašujući labirint egzemplarne kazne protiv onih koji su u ratu protiv Države-Kapitala, mi smatramo da je potrebno izraziti konkretnu solidarnost, da bi ti mučitelji-plaćenici slobode osjetili težinu nezaustavljive revolucionarne akcije pobratimljene s povješću borbe i dosljednošću drugova optuženih za napad na banku i smrt načelnika Luisa Moyana, 2007.
U ovih šest godina vlast i štampa, kroz svoje represivne dinamike, šikanirali su i vrijeđali zatvorene drugove i njihove najbliže, taktikama koje nadilaze ista ona prava koje oni štite. Ovisno o različitim kontekstima u kojima se razvio progon i politički sud, vlast je dokazala da je smrt pandura jednostavan argument za hapšenje osobe koja je svoj život pretvorila u latentnu prijetnju inerciji današnjeg građanskog i demokratskog poretka.
U znak Dana Međunarodne Solidarne Aktivnosti, od 14. do 25. marta, naš napad želi biti poziv suučesništva svima onima kojima teorija nije dovoljna, da bi krenuli u beskompromisnu ustaničku akciju, kako bi naša uvjerenja napredovala i pred strašnim zidovima zatvora visoke sigurnosti, gdje pokušavaju uništiti borbene stavove naših drugova.
Na isti način zauzimamo stav sjećajući se naših drugova i noseći ulicama njihova imena i njihove ideje, zatvorenih zbog društvenog rata na teritoriju kojeg kontrolira čileanska država. Zato što posjedujemo revolucionarnu odgovornost, i naspram povijesti, naša solidarnost uništava granice, jezike i zastave, napredujemo odlučni s uzdignotom šakom kada treba zatvorene drugove zaštiti od igara drugih država, svjesni da koordinacija Moćnika ne poznaje granice.
Na isti način ovaj sud i njegova montaža ne smiju proći neprimjećeno među onima koji se sukobljavaju s vlastima. To je izvor iskustava i analiza. Smatramo da se trebamo prisjetiti i drugih iskustva borbe, sjećanje je naše oružje, i zato se sjećamo palih jednog marta: Johnny Cariqueo [umro 2008. zbog posljedica mučenja u policijskoj stanici, nap.prev.] i Norma Vergara [ubijena 1993., nap.prev].
Tri mjeseca nakon smrti Sebastiana Oversluija zbog eksproprijacije.
Nekoliko mjeseci nakon pete godišnjice smrti Mauricia Moralesa [poginuo 2009. tokom eksplozivnog napada, nap.prev.], štititimo borbeni život kojim su naši drugovi živjeli suočavaju će se sa moći i njenim dinamikama.
