Lista completa dei testi

Brazil je do nedavno bio jedna od sjajnih zvezda zemalja BRIC-a. Ali nakon decenije ekonomskog rasta, društveni cement je počeo da popušta. Mnogi ljudi više ne vide bolju budućnost u ekonomskom bumu proteklih godina, zasnovanom na kreditu. Godinu dana pre Svetskog prvenstva i tri godine pre Olimpijskih igara desio se veliki prasak. Do masovnog pokreta, najvećeg koji se desio decenijama, je došlo nakon što su cene javnog prevoza povišene u junu 2013. Inspirisani tim ustankom, društvene borbe se sada šire poput šumskog plamena: radnici ulaze u divlje štrajkove, mlade žene se mobilišu protiv papine posete, ljudi se bore protiv urbanizacionih projekata. A u mnogim favelama raste otpor prema militarizaciji policije i iseljavanju stanovnika. „Mi nismo plesači sambe“, kažu u jednom intervjuu đubretari, popularni ‘garis’, „Mi smo pobunjenici“. Oni i drugi pobunjenici pričaju svoju priču u ovom dokumentarcu: ‘Mi ne volimo sambu’.
Zahvaljujemo se kolektivu c.i.s./berlin na ustupanju filma radi projekcije.
(c.i.s./berlin, 2014)
Četvrtak, 20. novembar, u 19 časova
Infoshop "Furija" - Višnjička 76, Beograd
...

DOWNLOAD PDF: “Since the Bristol Riots” – Communiques from the FAI, ELF and other attacks (2011-2014)
"Since the Bristol Riots" je zbirka izjava Neformalne Anarhističke Federacije (FAI), Fronta za Oslobođenje Zemlje (ELF) i drugih anonimnih napada na području Bristola, od nereda na području Bristola u aprilu 2011. pa sve do oktobra 2014.
Izjave uključuju napade na mete kao štu su policija, banke, zatvori, vojska, zaštitarske službe, sudovi, država, crkve, fašisti, mediji, komunikacijske infrastrukture, korporacije itd.
Sveukupno 92 stranice, uključujući i odabrane članke u vezi navedenog perioda i konteksta, od izvješća o neredima na području Stokes Crofta i nedavne policijske represije protiv šireg anarhističkog pokreta, do istraga o napadima.
Za antagonističku borbu,
Person(s) unknownpersonuknown.noblog.org
...

Dobili smo informacije da je u ranim jutarnjim satima u srijedu drug Hans Niemeyer Salinas pretučen, na izdržavanju zatvorske kazne od 5 godina i 10 mjeseci za postavljanje eksplozivne naprave u jednu banku, 30.11.2011. Hans se dobro ponaša zato što želi da mu se odobre neke mjere pogodnosti, ali unatoč tome uvijek je nastavio pružati otpor sistemu i nije nikada pristao na pokornost tokom pretresa, uvijek je intervenirao kada su drugi zatvorenici bili podvrgnuti batinanju, podsječajući stražare da će u njemu, kao i u brojnim zatvorenim drugovima, uvije pronaći prepreku kada ih budu pokušali tući.
Ne znamo točno kakve su rane nanijete Hansu, osim onog što kaže u svojem pismu (masnice na licu, rana na uhu i šepa na jednu nogu), i ne izgledaju baš lagane, budući da drug već ima problema s ušima pošto se nalazi samo nekoliko metara od eksplozije bombe zbog koje se nalazi u zatvoru. Od tada Hans stalno patiti od gnojnih upala uha, gotovo svaka dva tjedna. Mada se nalazi na "listi čekanja" još nije operiran, a ni ne zna kada bi se to moglo ostvariti.
Informirati ćemo o svakoj vijesti.
Slijedi nekoliko riječi druga:
"(...) Želio bih javiti da sam danas, srijedu 12. novembra, u 06:30, nakon nasilnog upada u ćeliju, pošto se nisam htio pokoriti (spustiti pogled, ispružiti ruke ispred sebe i okretati se), svezan lisicama, udaran po glavi, ranjen na jedno uho i jednim ključem po nozi zbog čega sada šepam, a zadobio sam i druge rane.
Specijalna jedinica koja je operirala je Grupo Especial Antimotines (GEAM). Odgovorni su direktor zatvora, Juan Latelier Araneda, i ministar pravosuđa, José Antonio Gómez”.

Hans Niemeyer Salinas
3. kat - Odjel H Norte
Càrcel de Alta Seguridad, Santiago del Cile - Čile
...

29. oktobra 2014., nakon eksplozivnog napada na urede LABOCAR-a u Temcu, policija je odmah odgovorila pretresima kako bi dokazala svoju efikasnost.
Tog popodneva policija je upala u jedan stan u centru Temuca i uhapsila druga Francisca Moralesa, pod optužbom za posjedovanje materijala za izradu kućne bombe. Verzije se groteskno razlikuju, kaže se da su pronašli "žice i baterije" u njegovom domu, te promjenljivu količinu industrijskog baruta od 60, 80, 100 ili možda 110 grama.
Policija i štampa su izmijeninjavale navodnu količinu baruta ovisno o okolnostima. Na koncu je odbačena svaka veza s eksplozijom u LABOCAR-u, no Francisco i dalje ostaje optužen za posjedovanje oružja te za posjedovanje baruta, mada ne postoje veze ni optužbe za eksplozivni napad.
Policija je naglasila da je pretresla njegov stan zato što se nalazi među osobama protiv kojih se posljednjih godina vodi istraga za napade na jugu Čilea. Nakon što je odveden u hram pravde sutkinja je naložila 3 mjeseca istrage i istražni zatvor za Francisca. Sutkinja je navela kako Francisa predstavlja opasnost za društvo, u vezi "Mapuche konflikta", mada ni tužiteljstvo ni obrana nisu ni u jednom trenutku naglasili da je čileanska država u sukobu s narodom Mapuche.
Solidarnost s Franciscom Moralesom!
...

Dobiveno od actforfree.nostate.net
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/NIKOS-ROMANOS-10.11.jpg

Solidarnost s ustaničkim anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od danas 10.11.2014.
Revolucionarna solidarnost je tajna koja ruši sve zidove, izražavajući ljubav i bijes istovremeno s vlastitim ustankom u borbi protiv Kapitala i Države. Daniela Carmignani

Act for freedom now dobio je i preveo ovo pismo od našeg anarhističkog druga Nikosa Romanosa zatočenog u zatvoru Korydallos, u Ateni
IZJAVA O ŠTRAJKU GLAĐU

Asfiksija zbog daška slobode
Ovog proljeća položio sam upisne ispite u zatvoru i primljen sa na fakultet u Ateni. Na temelju njihovih zakona, stoga, od septembra 2014. podoban sam za obrazovni dopust iz zatvora kako bi mogao pohađati predavanja.
Kao očekivano, moji su zahtjevi završili na hrpi nepoželjnih stvari, što me dovelo da zahtijevam te zatvorske dopuste koristeći moje tijelo kao barikadu. I zato smatram nužnim da objasnim moj politički stav kako bi stvorio kontekst za izbor koji sprovodim. Zakoni, osim što su sredstva nadzora i opresije, istovremeno održavaju i ravnotežu, ili ono što ukratko nazivamo društveni ugovor, odražavaju politička i društvena udruženja, a djelomično oblikuju i određene ideje za vođenje društvenog rata.
Zato želim da izbor koji činim bude što moguće jasniji: ne branim njihovu legitimnost, naprotiv, ja upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih uvjeta zatvora.
...

Od 20. oktobra 2014. u toku je drugo suđenje protiv Victora Montoye, optuženog za napad na kasarnu u Vizcachasu. Nakon što je na prvom suđenju odriješen krivnji, Vrhovni Sud je poništio presudu u ozračju antiterorističke histerije nakon napada u Subcentru, i pokrenuo novo suđenje.
Proteklo je već par tjedana otkad je započelo inkvizitorsko suđenje, i tužiteljstvo Juga "dodalo" je jedan novi dokaz utemeljen na izjavi svjedoka koji nisu bili prihvaćeni na prvom suđenju. Ti "ključni svjedoci", koje je indoktriniralo tužiteljstvo Juga tokom istrage i odriješenja na prvom suđenju, izjavili su da su se nalazili blizu mjesta eksplozije, 9. februara 2013.
Ovog tjedna bi trebao krenuti dio procesa s Victorovim advokatima, čija će obrana dokazati očitu manipulaciju mjesta zločina nakon eksplozivnog napada te opovrgnuti želje inkvizitora iz tužiteljstva Juga.
...

Otpor rutinskoj policijskoj raciji u Stounvol Inu – baru u njujorškom Grinvič Vilidžu u kojem su se okupljale kvir osobe – pretvorio se u tri noći pobune, koje su označile početak pokreta za gej oslobođenje. ‘Before Stonewall …’ istražuje istorijsku pozadinu ove borbe: preko društvenog eksperimentisanja Urlajućih dvadesetih i prikazivanja stvarne veličine tog skrivenog društva tokom Drugog svetskog rata, do bitnika i hipika. Koristeći se intervjuima i arhivskim materijalom, ovaj film prati društveni, politički i kulturni razvoj kvir zajednice.
(1984, Greta Schiller i Robert Rosenberg; 87min)
Četvrtak, 13. novembar, u 19 časova
Infoshop "Furija"- Višnjička 76, Beograd
Infohsop "Furija"

6. novembra na okružnom sudu donesena je presuda protiv drugova Amelie, Fallon i Carlosa, okrivljenih za napade na javni mir i za grupno nanošenje teške štete.
Osuđeni su na 2 godine, 7 mjeseci i 15 dana i plaćanje oštete u iznosu od 108 tisuća pesosa.
Idućih će dana biti uložena žalba. Ova je presuda paralelna s osudom na 7 godina i 6 mjeseci koju je izrekao federalni su 31. oktobra, i na koju je već uložena žalba.
Sloboda za sve!
Srušimo zidove zatvora!
Anarhistički Crni Križ Meksika via RadioAzione

JEDINI TERORIST JE DRŽAVA!
Država i kapital su dva lice jedne te iste medalje. Država je organ koji organizira uvjete izrabljivanja i kojem smo svi potčinjeni. Budući da je ona jamac tih uvjeta, monopolizira i institucionalizira nasilje u svoju korist u obliku zakona, sudova, zatvora, policije, između ostalog da bi suzdržala i ugušila sukobe. Trenutna klima medijskog terora koju država koristi u svoju korist, kapitala, i stanje militarizacije te policijskog ugnjetavanja u Auracaniji dokazuju ovo: s jedne strane, svako nasilje koje nije njeno mediji trebaju nazvati "terorizmom", s druge pak strane potpuni nadzor i primjena nasilja koje može samo ona vršiti, pokazujući svoje pravo lice; da bi sa zajamčio poredak izrabljivanja, vlasništva i otuđenja.

U kontekstu 522 godine od dolaska europskog kapitalističkog lumpenproletarijata u Ameriku, a uz njih i početka pljačke i otimanja na štetu latino-američkih naroda, MI NASTAVLJAMO PRUŽATI OTPOR NA ULICAMA!

KK USIUSK – proizvodni pogon Babušnica – je posvećen prevođenju, objavljivanju i promociji knjiga i eseja iz sveta anarhizma i nihilizma, što potonje ne čini nužno i uvek našim ideološkim odrednicama. Takve ne držimo, a i zašto bismo? Da bi nam neko delo privuklo pažnju, dovoljno je da bude zanimljivo u istorijskom ili poetično u književnom smislu. Ili i jedno i drugo. Smatramo da narod, bolje reći mladež, radije treba podučavati nego podbunjivati, mada ni potonje nije uvek sporno. Opet, u kraljevstvu dežurnih prskoteka i samoživih parazita, arogantnih ignoranata i patetičnih šiparica to i nije neki izazov. Sve što bismo izvoleli poručiti takvoj šašavoj družini sažeto je u rečima slavnog generala Kambrona, kada su ga onomad u bici kod Vaterloa pozvali da se preda, a on odgovorio krajnje junačkim- Merde!. Mi vas krstimo, vi nam puštate vetrove - aferim! Mi ćemo vam čitati, vi nas proklinjite. Trenutno operišemo u sastavu Mile od Umu i DaGio, još uvek čvrsto ubeđeni da je jutro gluplje od večeri. Volimo da kažemo da ne priznajemo nijednu cenzuru, osim možda cenzure crnog vina. U pravim količinama. Razmisli, možda si baš ti naš novi saradnik, prevodilac, korektor, distributer, srodna duša. Javi nam se, očigledno je da nam je svima očajnički potrebna zdravija komunikacija i nesebičnija razmena informacija i iskustava. Dobre knjige ne moraju biti samo izgovor za to, pre bi se reklo da su one jedina solidna polazišna osnova.

A osim knjiga objavljeni su i srpsko-hrvatski titlovi slijedećih filmova koje možete pronaći na lageru KKUSIUSK-a

...

Aktivistkinja iz kolektiva Eviction Free SF i Heart of the City iz San Franciska govoriće o borbama protiv džentrifikacije u uvom gradu, direktnoj akciji protiv raseljavanja i iseljavanja ljudi. U San Francisku se trenutno sprovode brojna izbacivanja ljudi iz njihovih domova i grad sve brže postaje suviše skup za stanovanje. Diskusija će se posebno osvrnuti na aktuelne organizacione napore, taktike, kreativne akcije, mapiranje i vizualizacije aktivističkih podataka vezanih za borbe protive iseljavanja, raseljavanja i džentrifikacije.
Sreda, 5. novembar u 19 časova
Infoshop "Furija" - Višnjička 76, Beograd
Izvor: Infofhop Furija

Ponedjeljak, 13. oktobra 2014.
U 5:30 ujutro, dok sam još spavao u mojoj ćeliji u prizemlju odjela F zatvora Korydallos, zajedno s neopravdano zatvorenim drugom i prijateljem M.B., čuo sam kako me netko zove prezimenom. Probudio sam se i vidio dva stražara kako izgovaraju: "Premještaj". Ljutito sam ponovno upitao: "Zašto premještaj?", on je odgovorio "Hitni premještaj", pokazujući mi papir s imenima među kojima jedino moje je bilo napisano olovkom. Još jednom sam shvatio da se rat nastavlja i unutar zatvora. Odveli su me samog u takozvani frižider - "čekaonicu" - bez da znam u koji ću zatvor biti premješten. Četiri sata kasnije zvao me drugi stražar i pokazao mi papir za premještaj u zatvor Nigrita u Serresu. Dali su mi moje osobne stvari, a zatim me pretresli i odveli me u vozilo za premještaj. Krenuo sam za solunsku Agenciju za Premještaj s ostalih 30 zatvorenika. 11 sati kasnije stigao sam u Solun gdje su me uniformirani bijednici iz Agencije za Premještaj čekali i ponovno me podvrgnuli pretresu. Tu sam noć proveo u ćeliji. Ujutro smo krenuli zajedno s drugim zatvorenicima prema zatvoru Nigrita. Čim smo stigli odveli su nas u tzv. frižider, gdje sam ostao još dva sata. Stražari su me najprije pozvali da kontroliraju moje osobne stvari, a zatim da me još jednom pretresu. Zaplijenili su mi 2 džempera, jednu jaknu i jedno nalivpero (smatrajući da može poslužiti kao oružje). Tokom pretresa pokušali su mi nametnuti njihove ponižavajuće metode, tražeći da skinem svu odjeću, a zatim da se "savijem i kašljem". Naravno, susreli su se mojim totalnim odbijanjem, i jasno sam im rekao, podižući ton, da sam anarhist i da neću izvršavati njihove naredbe, koje vrijeđaju moje dostojanstvo. Nakon što su osjetili prvu neugodno zbunjenost, odveli su me u prizemlje odjela C2.
Tokom tog kratkog perioda što sam proveo u zatvoru, zamijetio sam nažalost da na mnogim odjelima većina zatvorenika živi od lijekova, droge i doušništva.
Utorak, 21. oktobar 2014.
Toga su jutra upali u moju ćeliju da izvrše pretres 4 stražara i jedan pandur, dok je jedan pandur u civilu bio vani. Tokom pretresa jedan moj predmet je "slučajno" nestao, dok je ćelija potpuno prevrnuta u potrazi za nečim. Sve je to osnažilo moju mržnju i bijes. Neću prestati da se borim za moja uvjerenja. Bio sam, jesam i biti ću nepokajani anarhist od prakse.
Što se tiče oružja pronađenog u mojem stanu, u Kolonakiju, ono je dio ustaničke ideje koju ja podržavam. Vjerujem u revolucionarno nasilje, u napade na sve oblike moći sada i ovdje. Mojim mislima i djelima želim promicati anarho-individualističku tenziju, i boriti se za dezintegraciju autoritarnog društva sve do uništenja svih zakona i vladajuće civilizacije. Zato prezirem reformizam, mirne prosvjede-pogrebe i lažni pseudo-anarhistički životni stil službene "scene" koji pretvaraju anarhističku borbu u opuštenu pseudo-slobodu (npr. alternativni skvotovi), odvojenu od svakog tipa ustaničkog elementa. Istovremeno, držim se podalje od potrošačkih odnosa od takozvanih kolektiviziranih anarho-shopova, gdje jedino što čine je nuditi alternativnu zabavu i patvorene podvige. Ne postoji anarhistička akcija bez nasilja. Revolucije nisu vođene cvijećem i molitvama. Jedini put je nasilje protiv nasilja autoriteta.

20. oktobra započelo je 2. suđenje protiv Victora Montoye, nakon što je sudac 10. septembra 2014. odlučio da poništi prvu presudu, kojom je drug bio razriješen optužbe za napad na kasarnu u Vizcachas. Odluka je bila donijeta tokom prave antiterorističke histerije, nakon napada u septembru u podzemnoj željeznici.
Ovaj put će suđenje pokušati dostići apsurd, ridikul i najosvetničkije želje Moćnika.
Policija koja je na prvom suđenja izjavila da se radilo o pokušaju ubojstva, sada kaže da se radi samo o manjim ranama. Ministarstvo Unutarnjih Poslova koje ga je u početku optužilo za terorizam, nakon što je takva optužba odbačena izmijenilo je optužbo zakonom o posjedovanju oružja, sada je ponovno odlučilo da ga optuži na temelju antiterorističkog zakona.

31. oktobra donesena je presuda na federalnom suđenju protiv Amelie, Fallon i Carlosa, za krivično djelo nanošenja štete požarom privatnom vlasništvu. Naši drugovi su osuđeni na 7 godina i 6 mjeseci.
Advokati će uložiti žalbu na presudu u roku od idućih 15 dana.
Presuda na lokalnom suđenju protiv napada na javni red i nanošenje štete još nije donijeta.
Solidarnost s Carlosom, Amelie i Fallon!
Sloboda za Fernanda i Abrahama!
Srušimo zidove zatvora!
Sloboda za sve drugove!
Izvor: Anarhistički Crni Križ Meksiko via RadioAzione

Anarhistički Crnog Križ Meksiko javlja da je drug Mario Gonzales ponovno slobodan, od 31. oktobra.
Jedna nakon druge optužbe meksičke države protiv druga urušavale su se, a u međuvremenu Mario je uvijek ostao ustrajan u svojim idejama, bez ijednog koraka nazad.
IZJAVA MARIA GONZALESA O SVOJEM OTPUŠTANJU IZ ZATVORA
Narodima svijeta
Nezavisnim informativnim sredstvima
Svima, onima koji slobodu žele i kojima je oduzeta
Sinoć sam otpušten iz zatvora, zahvaljujući uvijek cijenjenoj solidarnosti zbog koje je zadrhtao dispotizam i malo po malo dosegnuo sam slobodu, premda je još ne možemo okusiti u čitavoj njenoj punoći; taj trenutak ovisi samo o izgradnji dobrostanja u našoj sadašnjosti, i o borbi s narodom prema toj slobodi kojoj toliko stremimo.
Posvećenost, trud, solidarnost, zadovoljstvo što se ne mora više udisati zrak zagađen bijedom i ugnjetavanjem, već zrak ispunjen ljubavlju, poštivanjem, skladom, redom i blagostanjem predstavljaju snagu koja će privesti kraju izrabljivanje čovjeka nad čovjekom, i koja će nas sve osloboditi svih vrsta lanaca i kaveza, koji koče našu sreću.
Sloboda za sve one koje je država zatočila!
Sloboda za Carlosa, Amelie, Fallon, Fernanda i Abrahama, i sve anarhiste i anarhistice zatvorene širom svijeta!
Sloboda za Alvara Sebastiana i za zatvorenika NOTAV!
Sloboda za sve one koji žive u lancima ove brutalne bijede, o nama ovisi ukidanje izrabljivanja i transformacija prema anarhizmu u sadašnjosti.
Anarhija, zdravlje i socijalna revolucija
Mario
...

U svrhu solidarnosti sa zatvorenicima 29. oktobra ove godine izašli smo iz sveučilišta akademije kršćanskog humanizma, oko 15:00, s jasnim ciljem, da napadnemo jednu od kurvinskih institucija koje štite interese buržoazije, kapital i državu. Učinili smo to bacivši brojne zapaljive poklone (molotov), a neki od njih su dostigli unutrašnjost kasarne i zapalili nekoliko vozila.
Ovim djelom želimo solidarizirati s braćom zatvorenom u Meksiku, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Rusiji, Njemačkoj, Čileu i diljem svijeta.
Solidariziramo s Mariom Gonzalesom Garciom, Carlosom Lopezom Marinom (chivo), Fernandom Cortesom i Abrahamom Bercenasom, anarhističkim zatvorenicima u Meksiku, koji su od 1. do 17. oktobra bili u štrajku glađu, pošto je to jedan od konstantnih činova pobune u ćelijama moći, i solidarnosti između zatvorenika anarhističke borbe.
Solidariziramo i s anarhistom zatvorenim u Grčkoj, Antonisom Stamboulosom, također u štrajku glađu od 6. do 11. oktobra, u znak protesta protiv premještaja u zatvor izvan Atene, gdje je izoliran od obitelji. Druga je uhapsila grčka policija 1. oktobra u četvrti Atene, Vyronas. Antiteroristička jedinica odvela ga je u sobu za ispitivanje, gdje su mu prisilno uzeli digitalne otiske prstiju, DNK i pokušali ga slikati, i sve to uz prijetnje i udarce, dok je drug bio u lisicama s rukama na leđima. Nakon sat vremena informirali su ga da je optužen za terorizam.

JUAN I NATALY NA ULICU!
Jedini terorist je država,
a njegov glavni saveznik štampa.
SOCIJALNI RATI SE NASTAVLJA
PROTIV NAPADA DRŽAVE
ANTIAUTORITARNA SOLIDARNOST
NI KRIVI NI NEVINI

Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran uhapšeni su u Santiagu, u Čileu, 18. septembra, optuženi za nekoliko napada, između kojih i u podzemnoj željeznici te na trgovački centar Subcentro Militar.
U jednoj od tih akcija ranjeno je nekoliko civila. U izjavi kojom odgovornost preuzima ZVĆ/Čile, autori djela kažu da su dali obavijest telefonskim putem, prije nego što je djelo počinjeno.
Guillermo je otpušten, na kasacijkom sudu, na noćni pritvor (nakon što žalbeni sud bio pretvorio noćni kućni pritvor u totalni), budući da protiv njega nisu uspjeli sastaviti nikakvu optužbu, osim što se nalazio u društvu s Juanom i Nataly tokom hapšenja. Nataly i dalje ostaje u ženskom zatvoru San Miguel, dok je Juan premješten iz zatvora Impresa 1 u CAS (zatvor visoke sigurnosti), oboje se nalaze u pritvoru.

Dana 31.10.2014. osobe s web-sajta Contra Info objavile su tekst pod naslovom „To Whom May It Concern”, u kojem po enti put, ali sada javno, svoje vlastite frustracije zbog neuspjele izvorne ideje njihovog projekta, svaljuju kako na druga koji uređuje RadioAzione na talijanskom jeziku, tako i na mene, RadioAzione na srpsko-hrvatskom jeziku; vođeni vlastitim kratkovidnim paranojama jedino što im preostaje je upućivanje javnih uvreda, kako bi možda na taj način dostigli prestižno mjesto u svijetu kontra-informacije, kojem po niže iznijetom očito teže, kao da se radi o tržišnom natjecanju, a ne o širenju ideja. Umjesto da se bave sa mnom, odnosno nama, možda bi bilo bolje da ponekad ugase računalo i pogledaju na što anarhizam liči izvan okvira ekrana, jer ja se, odnosno mi, ionako ne bavim/o njima.
Spuštam kulise ravnodušnosti na Contra Info.
Slijedi tekst Contra Info i odgovor RadioAzione.
NADLEŽNIMA [To Whom May It Concern]
...

Izvor: Anarhistička Biblioteka
Kratka razmišljanja individualističke nihilist-anarhistkinje Venone Q.
Uspon Islamske države i užasavajuće slike koje dolaze iz Iraka i Sirije su me šokirale, uznemirile i rastrojile. Kao anarhistkinja, navikla sam da kritikujem Zapad, kapitalizam, prodor Zapadnih trupa u zemlje koje žele da destabilizuju i pretvore u izvor profita za bogate u Evropi i Americi. Ali to što sam anarhistkinja ne čini me imunom na strah ili zgražavanje, i moja odgovornost je da prepoznam ono šta osećam, da to razumem i ako je moguće da preduzmem nešto povodom toga. Nakon niza godina rastućeg islamskog fundamentalizma širom sveta, usled najnovijih dešavanja me podilazi jeza. Kako i ne bi? Nakon vesti o odsecanju glave novinara Džejmsa Folija, smaknućima stotine “nevernika”, silovanjima i porobljavanju na hiljade devojčica i žena, imam osećaj kao da sam isčupana iz ovog vremena i prostora i strpana u srednji vek. Kao osobi sekularnih stremljenja sa Zapada, prizivanja Boga i zverstva počinjena u njegovo ime, meni deluju srednjevekovno. Zar nije svima jasno koliko je apsurdno boriti se u ime Boga i podvrgavati svirepom nasilju one koji “Ga” nazivaju drugačije? Ko ili šta je Bog? Gde je On? Da li On postoji? Kako iko u današnje vreme može da veruje u ovakve besmislice?
Svaki anarhista zna da religija nije samo priča o Bogu, nego i o Moći i pretpostavljam da sam se navikla na određena obrazloženja za zverstva počinjena u potrazi za Moći. Ali možda je moje užasavanje spram Islamske države toliko jako zato jer ne razumem kako neko može sprovoditi tiraniju i zulum u ime Božje pravde.
...

Priča inspirisana životom jedne od upečatljivih figura brazilske popularne kulture – drag kraljicom madam Satan. Boemska četvrt Lapa u Rio de Žaneiru 30-ih godina; svakodnevica i intima Žoaa Fransiska dos Santosa – mangupa, umetnika, robijaša, oca usvojene dece, crnca, siromaha, homoseksualca, kao i kruga njegovih prijatelja, pre nego što je postao Madam Satan, legenda boemskog života Rio de Žaneira.
(Karim Aïnouz, 2002; 105 min)
Četvrtak, 30. oktobar u 19 časova
Infoshop "Furija", Višnjička 76, Beograd
Infoshop Furija

18. semptembra je intenzivna policijska i medijska operacija dovela do hapšenja troje drugova: Juna, Nataly i Guillerma, pod optužbom za različite eksplozivne napade tokom posljednjeg mjeseca.
Protiv Guillerma nisu podignute posebne optužbe i nije postojao nikakav uhidbeni nalog za njega, ali odmah nakon pretresa doma i pošto je bio u Juanovom društvu odlučili su da ga optuže za "pokušaj terorizma".
Nakon što je proveo nekoliko dana u izolaciji u zatvoru Empresa de Santiago 1, Guillermo je jedini kome je određen noćni kućni pritvor, dok Nataly i Juan ostaju i dalje u istražnom zatvoru.
Međutim, navedena situacija smeta moćnicima i političarima, koji su izgradili niz laži i uspjeli da Žalbeni sud izmijeni djelomični kućni pritvor u putpuni.
21. oktobra je Vrhovni sud poništio izbor Žalbenog suda, vračajući mjere 15. suda, ostavljajući Guillerma u noćnom kućnom pritvoru.
Solidarnost s Juanom, Guillermom i Nataly!
...

Subota, 25. oktobar, 19 časova – Razgovor sa prijateljima iz Hrvatske i Grčke
MILITIRAZIM I ANTIMILITARIZAM U GRČKOJ
U Grčkoj je služenje u vojsci obavezno za muškarce stare između 18 i 45 godina, uprkos tome što su sve okolne zemlje članice ili buduće članice EU i NATO. Zašto je to tako? Koja je uloga grčke vojske u državnim poslovima, unutrašnjim i spoljašnjim? Kakav je značaj vojske za grčki kapitalizam? Kakvi su stavovi političkih partija i političkih/socijalnih pokreta u odnosu na vojsku? Kakve se borbe trenutno vode protiv vojske? Da li su anarhisti/antiautoritarci aktivni u borbi protiv militarizma?
ANARHISTIČKA SOLIDARNOST I ANTIRATNE INICIJATIVE - SEĆANJA IZ HRVATSKE
Nema objektivne istorije. Postoje samo različita tumačenja onoga što se desilo i krajnje jasan zaključak da su „obični“, „mali“ ljudi žrtve svih sistema, bilo da su oni zasnovani na ovoj ili onoj ideologiji, nacionalizmu, veri…
Ratovi iz devedesetih doneli su samo žrtve. Žrtve su bile rezultat medijske propagande, nacionalizma, država i njihovog vođstva, lokalnih siledžija, raznoraznih poslušnika, onih koji su „izvršavali naređenja“…
U takvom stanju masovne ratne psihoze, ipak su postojala poprišta otpora ovom sukobu, nacionalizmu, mržnji i samom ratu, iako je on bio svuda oko nas i postao sastavni deo naših života – naša nova normalnost. Razgovaraćemo (verovatno uz pomoć pojedinih učesnika u ovim događajima koje ćemo opisati) o anarhističkim akcijama solidarnosti, raznim antiratnim inicijativama i njihovom uticaju tokom devedesetih
POSLE DISKUSIJE:
Otvoreni Mikrofoni u epizodi – Moje oružije mikrofon
Koncert – Street Eaters (US) & Drugo Lice
Infoshop "Furija", Višnjička 76, Beograd
...

"U rukama države sila se nazivo pravo, u rukama pojedinca dobiva ime zločin. Zločin je kada pojedinac koristi silu; samo zločinom pojedinac može uništiti moć države, kada smatra da nadilazi državu a ne država njega". Max Stirner
Danas, 10 mjeseci otkad se nalazim u zatvoru španjolske države, smatram nužnim predati vam ove riječi, drage/i drugarice/ovi koji se borite za ukidanje svakog autoriteta i poptuni rast svakog pojedinca.
Danas je anarhizam jedan od osnovnih briga u smislu sigurnosti, mnogih zapadnih država (i nekih istočnih); sve je dobrodošlo u ovom lovu na vještice neformalnih antiautoritaraca, ova represivna histerija je povezana s osvajanjem totalnog oslobođenja, stara koliko i anarhističke ideje.
Zato, sve one koji se pokušavaju sukobiti ili pak samo dovesti u pitanje vladajući poredak očekuje kratkoročna ili dugoročna posjeta jednom od mirovnih spomenika ljudskog istrebljenja. Za mene ćelije nisu nova stvar. Kada odlučimo da uđemo u borbu protiv onoga što je određeno kazna je jedna od posljedica, a taj položaj nadilazi demokratsku ideju Nevinog/Krivog, koja nije prisutna u osobama koje žele uništiti ovaj svijet utemeljen na zakonima u koje ne vjerujem.
Ne priznajem nijednog suca, njegovo pravo me pretvara u roba, njegova pravda me čini zatvorenicom.

Svim solidarnim osobama.
Poluslobodnima:
Kolektivno i na koordinirani način 17. oktobra odlučili smo okončati štrajk glađu. Smatramo da je osvetnički karakter otpora i prezira prema zatvorima i do korijena trulom sistemu koji njime vlada, izvršen i nastavit će se negirati u svakodnevnici naših života, kako unutar tako i izvan zatvora.
Ovo je djelo bio jedan način da slomimo izolaciju i rasipanje, da podržimo i stvorimo trenutak borbe te da dokažemo da i kada se nalazimo iza rešetaka naši buntovni duhovi se ne mogu ohladiti.
Kao anarhisti, jedan od lomova koji smo željeli ostvariti je negirati državi i svakom obliku autoriteta kontrolu i uređivanje koje žele vršiti nad našim tijelima i našim životima. Mi sami, individualno i svjesno, odlučujemo o nama samima, nitko drugi. Zato smo preuzeli kontrolu nad našim tijelima, a štrajk glađu je bio jasan primjer svega toga.
Možemo sažeti naš čin kao maleni doprinos nepokorenom ratu protiv dominacije moći, doprinos dostojanstvu žena i muškaraca koji mogu neprijatelja gledati u lice bez spuštanja pogleda. Čin pobune i neposluha, a ne čin žrtve; čin koji ujedinjuje naša srca, zbog kojeg se osjećamo aktivnim dijelom jedne dosljedne borbe koja se neće zaustaviti.
Ne isključujemo mogućnost ponovne upotrebe ovog ili bilo kojeg drugog sredstva, korisnog u našim borbama.
Duboko cijenimo podršku i solidarnost svih onih koji su se pokrenuli tokom našeg protesta, podsjećajući da zatvori neće zaustaviti našu pobunu.
Zato jer nije dovoljno govoriti o anarhiji, trebamo biti izraz anarhije.
Sve dok svi budemo slobodni!!!
Mario González García
Carlos López “Chivo”
Fernando Barcenas
Abraham Cortes

...

16. oktobra 2014. održalo se novo ročište za slučaj protiv Juana, Nataly i Guillerma, optuženi za četiri eksplozivna napada izvršenih posljednjih mjeseci. Ovom prilikom je Tužiteljstvo Juga, 15. Suda, zatražilo dozvolu za vještačenje svih elektronskih aparata, mobitela, usb-memorija, zaplijenjenih tokom pretresa 18. septembra.
Obrana je insistirala da dobije dokaze i spise istrage, čemu su se Tužiteljstvo i Sud usprotivili zbog tajnosti šest spisa koji za sada sastavljaju istragu. Ta će tajna, tipična za antiterorističke zakone, biti na snazi do 28. oktobra, dana kada će tužiteljstvo moći zatražiti proširenje istrage.
Drug Juan Flores nije prisustvovao ročišt, zato što je žandarmerija, kako je to mutno i posramljujuće izjavila, bila "zbunjena" i nije znala u kojem se zatvoru nalazi Juan, zbog čega ga nisu doveli na ročište.
JUANOV PREMJEŠTAJ
17. oktobra održano je još jedno ročište na 15. Sudu, da bi se još jednom zatražio premještaj iz konclogora Carcèl/Empresa Santiago 1 u Zatvor Visoke Sigurnosti.
Na koncu sudac je naložio Juanov premještaj u zatvor visoke sigurnosti, kao što je u početku bilo i predviđeno. Zbog uvjeta i zatvorske uprave Juan će vjerojatno biti premješten izravno na Odjel Maksmialne Sigurnosti.
Solidarnost s Juanom, Nataly i Guillermom!
...

Danas 17. oktobra drugovi Carlos Lopez, Mario Gonzalez, Fernando Barcenas, Abraham Cortes prekinuli su štrajk glađu započet 1. oktobra.
Drugovi se dobro osjećaju, nemaju fizičkih oštećenja ni drugih komplikacija. U idućim satima objavit će razloge okončanja štrajka glađu. Za sada su to jedine informacije kojima raspolažemo.
Sloboda za sve drugove!
Srušimo zidove zatvora!
Izvor: Cruz Negra Anarquista Mexico via RadioAzione

U noći 12. oktobra kamenjem, praćkama i molotovima sabotirali smo dvije banke u Iztapalapi, u Mexico Citiyju.
Revolucionarna solidarnost, napadom na odgovorne za ovu svakodnevnu bijedu, je način na koji solidariziramo s našim drugovima zatvorenicima u štrajku glađu od prvog oktobra. To je naš odgovor na šikaniranje drugova koje vrše stražari, liječnici i osoblje zatvora. Zato, meta koja se lako povezuje i identificira s moći.
Anarhistička ustanička perspektiva nadilazi fetišizam požara i oružja. Naša vizija anarhije je borba koju ne zanima da postane televizijski spektakl, niti joj je potrebna "samo-promocija" naspram manjkave državne promocije. Dakle, jednostavna i direktna komunikacija koja odgovara trenutnoj potrebi u odnosu na drugove u štrajku. Zato, jednostavno sredstvo koje se može lako ponovno izvesti.
Anarhistička ustanička perspektiva je metoda, ne baš prikladna generalizaciji indvidualnog i društvengo konflikta koji ruši normalnost. Ustanak, kao i mnogi drugi oblici (i sveukupno) otvaraju mogućnost jednoj pravoj revoluciji. Anarhistička metoda za radikalnu i duboku promjenu.
Nikakvi pregovori ili dijalog s Državom i Kapitalom!
Za borbu protiv moći, bilokoje, uključujući i takozvanu Narodnu Moć koja prodaje našu autonomiju!
...

06.10. 2014. 2 od 5 optuženika uhapšenih tokom koordinirane operacije antiterorističke jedinice u Ateni i Solunu, 01.10., odvedeno je u zatvor Korydallos (u prizemlje odjela F). Dva druga su Panagiotis Mihalakoglou i M.B. Nisu optuženi za sudjelovanje u terorističkoj ili kriminalnoj organizaciji, niti su povezani s ikakvom pljačkom, kao što je iz antiterorističke jedinice bilo procurilo u štampu tokom prvih dana. Optuženi su za: posjedovanje oružja i eksploziva (bombe).
Od prvog momenta Panagiotis je preuzeo odgovornost za oružje pronađeno u njegovom domu, dok M.B. nema veze s ovim slučajem.
U ponedjeljak 13. oktobra, u 6 ujutro, panduri su upali u ćelije drugova Panagiotisa Mihalakogloua i M.B., i rekli im, bez prethodnog obavještenja, da će biti premješteni iz odjela F zatvora Korydallos. Panagiotis Mihalakoglou je u početku premješten u Agenciju za premještaj u Solunu, a zatim u zatvor Nigritas u Serresu (sjeverna Grčka). M.B. je premješten u zatvor St.Stefanos u Patri, u 10:30 ujutro.
Po riječima članka Yannisa Souliotisa u novinama "Kathimerini", drugovi su premješteni u druge zatvore "uoči dolaska dugogodišnjeg zatvorenika Panagiotisa Vlastosa u isto krilo". Iz dosijea slučaja doznaje se da je čitava operacija u Ateni i Solunu započela "anonimnom obaviješću" koja je informirala pandure da su troje od šest osoba uhićenih tokom operacije učestvovale u oružanom napadu na rezidenciju njemajčkog ambasadora u Chalandriju, prošlog decembra (odgovornost za to djelo preuzela je Grupa Narodnih Boraca).
Nakon dolaska u zatvor oba druga su odbila pretraživanje tijela i izjavila da su anarhistički politički zatvorenici.
...

Odgovor na napad u podzemnoj željeznici u Čileu
Naše najbolje namjere, vizije, ideje i metode mogu uvijek pasti u ruke nerazboritih ili neprijatelja koji nas žele potkopati. Kao što što su napisali različiti pojedinci ili grupe kroz proteklih par tjedana, kritika društva u njegovoj svrsi moći i dominacije ne opravdava napade na javna mjesta ispunjena slučajnim prolaznicima, čiji odnosi sa strukturom moći su nepoznati, i s tako visokom šansom pogreške i nezgode. Ta vrsta napada nije logičan ishod naših argumenata i analiza, mada pojedini civili mogu ponekad predstavljati metu, kada se očevidno ujedinjuju s moći u određenoj situaciji, uključujući svoje aktivno savezništvo i snage. K tome, mislim i da je pogrešno vjerovati kako će policija "postupiti ispravno" i evakuirati prostor. Mi trebamo obaviti rigorozne logističke kontrole i mjerenja nad našim eksplozivnim/zapaljivim napravama, bez da polažemo pogrešnu vjeru u državne službenike. Država će izvući više koristi ako dozvoli da takve naprave rane ili ubiju stanovnike, nego da spašava anarhističke grupe od vlastitih gluposti - paradržavne grupe i ekstremni desničari često koriste takve taktike, a ne anarhisti i nihilisti. Ja ne mogu govoriti u ime ZVĆ, ali smatram da ova akcija ne može biti odraz riječi i namjera Zavjere Vatrenih Ćelija u Grčkoj, u čiju inteligenciju, cjelovitost i razboritost djela ja u potpunosti vjerujem, kao odraz moje vlastite projektutalnosti.
V.Q.
***
Ističem da na temelju mojeg shvaćanja grupe Angry Brigade iz Engleske, da oni ne bi bili nikad počinili tako jadno izvršen i sumnjivo neuk napad, kao ovaj počinjen u Čileu u podzemnoj željeznici. Na Angry Brigade utjecale su situacionističke i slobodarsko-anarhističke ideje, koje izričito govore o klasnom nasilju i o pobjedi organizirane radničke klase. Dakle, ne samo da Angry Brigade nemaju apsolutno ništa zajedničko s operativnim parametrima koje je koristio tkogod izvršio te napade, nego izgleda da imaju i vrlo malo s njihovim idejama.
Život u UK i u Irskoj daje nam neke važne lekcije za oružane grupe direktne akcije, iz jednog on najdužih i najprljavijih protuustaničkih ratova u modernoj povijesti, borba protiv britanskog kolonijalizma i sektaškog nasilja. Svako shvaćanje praktički čitave oružane nasilne akcije u UK i Irskoj proizlazi iz tog iskustva, kao što su bili Angry Brigade. Svi oni koji su dovoljno stari da bi se sjećali, na svim stranama, znaju što znači živjeti pod stalnom prijetnjom da možeš biti ubijen tokom jednog neselektivnog napada zato što je rat u toku.
Zato, bez obzira što mi je muka od čopora i njegovih vrijednosti, podsjećam na bombu u centru grada Omagh, Country Tyrone, Sjeverna Irska, u subotu popodne, 15. augusta 1998., koja je ubila 29 i ranila 220 osoba, a koju su postavili ljudi iz Real IRA-e pod nadzorom Britanskih sigurnosnih službi i GCHQ [Government Communication Headquarters], britanske vladine obavještajne i špijunske agencije. Bombaši su prenijeli eksplozivnu napravu preko granice i postavili je u prometni trgovački kvart u samoj špici te dali jasno upozorenje. Nažalost, ostalo je politika.
L.
***

7. oktobra je René Cerda, sudac 15. Suda, odobrio tužiteljstvu da obavi vještačenja i testiranja drugova. Tako će Juan Flores, Nataly Casanova (u očekivanju presude) e Guillermo Durán (u kućnom pritvoru) biti podvrgunuti psihološkom i fizičkom testiranju.
Namjera tužiteljstva je da putem fizičkog testiranja uspiju napraviti usporedbe s videokamerama na mjestima napada, opovrgavajući, na taj način, ono što je isto prethodno opisalo kao "potvrde" koje su identificirale fizionomiju optuženih. U zaključku: zadržali smo ih i sada želimo znati da li su to oni ili nisu.
Psihološko testiranje pak pokušava opovrgnuti ono što su drugovi izjavili, nastojeći putem psihološkog i psihijatrijskog testiranja izvući neku "izjavu" ili navodne mentalne figure koje odgovaraju terorističkom profilu kojeg tražili tužiteljstvo juga.
16. oktobra bit će održano novo ročište na kojem će tužiteljstvo zatražiti odobrenje za dodatna vještačenja kompjutera i mobitela drugova koji su zaplijenjeni tokom pretresa 18. septembra, kada su uhapsili troje drugova.
Solidarnost s Juanom, Nataly i Guillermom!
...

Carlos Lopez je izgubio 7 kg, i dalje se nalazi zatvoren na ulaznom odjelu, gdje je odveden od početka štrajka glađu. Tijekom prvih dana nalazio se s još jednim zatvorenikom, ali od 5. oktobra ostao je sam u ćeliji. Pati od kiseline na želucu, slabosti i laganih vrtoglavica. 4 puta dnevno izvode ga iz ćelije da bi ga odveli kod zatvorskog liječnika, najčešće u zoru, da bi na koncu samo uzeli podatke i izmjerili tlak, jer vaga je pokvarena i nemaju potrebne instrumente za mjerenje razine šećera u krvi. U ponedjeljak se pokušalo uvesti u zatvor jednu medicinsku sestru iz tima solidarnih liječnika, ali zabranjen joj je ulaz uz obrazloženje da nema za to potrebnu dozvolu.
PODSJEĆAMO DA ĆE KROZ IDUĆIH DESET DANA STIĆI PRESUDA, I ZA AMELIE I FALLON, S LOKALNOG PROCESA ZA NAPADE NA JAVNI MIR.
Mario Gonzales ima problema nadasve s pankreasom, ali i s bubrezima i jetrom, što je izravna posljedica štrajka glađu. Liječnik iz solidarnog tima koji ga je posjetio u utorak smatra da je njegovo stanje stabilno pošto ima iste simptome kao prethodnih dana, osim pojačanih bolova u abdomenu. Upravitelj zatvorske ambulante do sada nije dozvolio pristup Marijovoj liječničkoj dokumentaciji, tek je danas bila na raspolaganju, tražeći između između ostalog nove laboratorijske pretrage.
MARIO JE IZGUBIO 7 KG TE OČEKUJE ODGOVOR NA ŽALBU PROTIV PRESUDE NA 5 GODINA ZATVORA, 1 MJESEC I 15 DANA.
Fernando Barecena izgubio je više od 3 kg, Abraham Cortes gotovo 4 kg. Obojica se nalaze u ćeliji na ulaznom odjelu, gdje se nalaze od trenutka uhićenja. Često ih vode na liječničke preglede u zoru, a dešava se da ih i noću ometaju; osim toga, obojici su ograničili broj telefoniranja.
...

"U leto 2013. članovi nekoliko grupa Anarhističkog crnog krsta (ABC) razmatrali su potrebu uspostavljanja međunarodnog dana podrške zatvorenim anarhistima i anarhistkinjama. S obzirom da već postoje Dan prava političkih zatvorenika i Dan borbe za pravdu u zatvorima, smatrali smo da je takođe važno istaći priče naših drugova i drugarica. Mnogi od zatvorenih anarhista i anarhistkinja nikada neće biti priznati kao 'politički zatvorenici' od strane formalnih organizacija za ljudska prava čiji je osećaj za socijalnu pravdu strogo ograničen kapitalističkim zakonima koji su osmišljeni da štite državu i sprečavaju i odvraćaju od bilo kakve stvarne društvene promene. Istovremeno, čak i u našim zajednicama znamo veoma malo o represiji u drugim zemljama, a da ne govorimo o imenima i slučajevima mnogih naših zatvorenih drugova i drugarica."
Poziv na godišnju nedelju solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima od 23-30. avgusta, sa odabiranjem 23. avgusta kao početnog datuma iz razloga zato što su upravo na taj dan 1927. godine, talijansko-američki anarhisti Nikola Sako i Bartolomeo Vanzeti pogubljeni u zatvoru. Oni su bili optuženi za ubistvo dva čoveka tokom oružane pljačke fabrike cipela u Masačusetsu, u SAD. Njihovo hapšenje je bilo deo veće kampanje koju je američka vlada vodila protiv radikala. Dokazi koje je država imala protiv njih dvojice su bili gotovo nepostojeći i mnogi ljudi i danas veruju da su oni bili kažnjeni zbog svojih jakih anarhističkih uverenja. S obzirom na prirodu i različitost anarhističkih grupa širom planete, umesto kampanje od samo jednog dana predložena je nedelja zajedničkih akcija, omogućavajući tako grupama mogućnost organizovanja događaja unutar dužeg vremenskog perioda. Kao odziv na ovaj poziv, formirali smo novu grupu tokom Nedelje anarhističkih zatvorenika koju smo nazvali ABC Hurricane.
...

Projekcija filma: "Hedwig and the Angry Inch"
Hedviga, rođena u Istočnom Berlinu kao dečak Hansel, se zaljubljuje u američkog marinca i podvrgava operaciji promene pola, kako bi mogla da se uda za njega i ode na Zapad. Nažalost, ništa nije ispalo kako treba – godinama nakon toga, Hedviga je na turneji po SAD sa svojim rok bendom, i priča svoju životnu priču kroz niz koncerata u restoranima morske hrane ’Bilgewater Inn’. Datumi njene turneje se preklapaju sa datumima turneje rok zvezde Tomija Gnozisa, momka koji je nekada voleo Hedvigu… a onda otišao sa svim njenim pesmama.
(John Cameron Mitchell, 2001; 95min)
Četvrtak, 16. oktobar u 19 časova
Infoshop "Furija", Višnjička 75, Beograd
...

SREST ĆEMO SE PONOVNO NA DRUGOJ STRANI
IZA BESKONAČNIH BARIKADA
KOJE ZACRTAVAJU ULICE NAŠIH ŽIVOTA
GOREĆI JOŠ ŽIVLJE OD NAŠIH ŽELJA.

18. septembra nekoliko napada ubojica čileanske države šokiralo je anarhističku sredinu Santiaga. Drugovi Nataly Casanova Munoz, Juan Flores Riquelme i Guillermo Duran Mendez oteti su, uz odzvanjanje godina vojnih hunti koje su vladale kontinentom, a još nisu nestale, sakrivajući se iz maske demokracije.

Smeće štampe neprekidno ih opisuje kao "opasne pojedince" i pridružuje se pravosudnom napadu svojom osobnom presudom pripadanja "hermetičkoj anarhističkoj ćeliji", kreirajući klasičnu kampanju unutarnjeg neprijatelja. Pravosudni pijuni su predali optužbe za umiješanost u nedavne zapaljive napade plus "posjedovanje i izrada eksploziva u svrhu terorističkih djela."
Troje drugova su do sada izjavili da nisu umiješani u napade.

Naša napadačka solidarnost s Nataly, Juanom i Guillermom, s onima koji odbacuju autoritet i ne savijaju glavu naspram moći.

"SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!" - Juan
inthebellyofthebeast.noblogs.org
Mi smo uz vas, Juan, Nataly i Guillermo!
Naša solidarnost je napad!
SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!
...

Za Juana, Nataly i Guillerma.
Za Međunarodnu Solidarnost.
Za širenje anarhističkog djelovanja.
U petak 3. oktobra organizirana je zapaljiva akcija u kampusu čileanskog sveučilišta "Juan Gomez Millas", gdje su se okupile različite grupe. Zapalili smo gume da bi zaustavili promet i provocirali smo policiju bacajući molotov oko osam sati navečer.
Počinili smo ta djela zbog hapšenja drugova Juana Floresa, Nataly Casanove i Guillerma Durana, koji su optuženi za razne napade. Jedan od njih je i bobma kućne izrade koja je eksplodirala u podzemnoj željeznici 8. septembra u općini Las Condes, koja je ranila i prolaznike; objasnili smo razlike djelom i izjavom o preuzimanju odgovornosti, za nas stanovnici nisu meta revolucionarnog djelovanja, kao što to nije ni podzemna željeznica, mada njome prolaze i buržuji, i to želimo da bude jasno.
Ali ni Juan, ni Nataly ni Guillermo nisu odgovorni za ta djela, a mi nećemo nasjesti na novinarske, policijske podlosti, kao ni ona koja širi čitava moć; oni nisu preuzeli odgovornost za ta djela i sve što su iznijeli je potpuni prezir prema autoritetu putem raznih djela, s kojima smo solidarni. Možda će se u budućnosti naši stavovi izmjeniti ili pak učvrstiti, ali ne zanima nas čekati da se to desi, aktivirali smo se za neposrednu revolucionarnu solidarnost.
Smatramo revolucionarnu solidarnost konretnim simboličkim i materijalnim djelom, u ovom slučaju simboličnim subverzivnim djelom koji će do drugova doprijeti s ljubavlju, kako bi znali da ćemo na ulici ostati neustrašivi naspram napredovanja moći, i da nastojimo izoštriti naša sredstva mirnog duha ali bez predaha u društvenom ratu.
...

Devet dana od početka štrajka glađu 4 anarhistička zatvorenika u Mexico Cityju, jedan je liječnik iz tima za nadgledanje pregledao druga Carlosa Lopeza "Chiva", zatvorenog u Reclusorio Oriente. Kada je stigao do vrata zatvora stražari mu nisu htjeli dozvoliti ulaz, objašnavanjući da nisu dobili nikakvu naredbu u vezi toga, ali uz inzistiranje solidarnih koji su pratili tim liječnik je ipak uspio ući.
Maria Gonzalesa još nije pregledala grupa liječnika, ali njegova obitelj nam javlja da ima bolove u trbuhu, vrtoglavicu i nervozu. Izgubio je 5 kila. Njegovi vitalne znakovi su i dalje stabilni. Nastavlja se maltretiranje i prijetnje stražara.
VIJESTI SA 7. DANA ŠTRAJKA GLAĐU
Jorge Mario Gonzalez: miran je, fizički umoran, ima vrtoglavicu, liječnici vrše pritisak za podvrgavanje infuzijama, što je on odbio.
Carlos López Marín: još je i dalje zatvoren na ulaznom odjelu, izoliran od ostalih zatvorenika, izgubio je 4 kilograma, zatvorska uprava vrši pritisak kako bi prekinuo štrajk, čak su mu ponudili bolje zatvorske uvjete.
Fernando Bárcenas: pati od umora i vrtoglavice, ali stanje je stabilno.
Abraham Cortes: budući da je već na početku štrajka imao vrlo malo kila, solidarni liječnici su izjavili da će ga vrlo pažljivo pratiti, pati od bolova u stomaku prije početka štrajka.

Već duže godina tehnloški napredak sve više jača, povlačeći za za sobom štetnosti kao što su nuklearna energija, nanotehnlogije i genetski modificirani organizmi. One neposredno ugrožavaju život na Zemlji na različite načine: putem iskorištavanja "sirovina", pohranjivanja masa radioaktivnog otpada, nepovratne kontaminacije nanotehnologijom i genetske manipulacije.
Sve tehnologije sadrže potencijal širenja kontrole nad životom sve do dostizanja totalne dominacije civilizacije i njenih nebrojenih struktura moći koje svakodnevno otuđuju naše odnose.
Industrijska revolucija vodi ka rastu specijalizacije i centralizacije. Genetska tehnologija predstavlja novi kvalitativni skok u razvoju kontrole nad poljoprivredom. Patenti za sjeme velikih multinacionalki tjeraju poljoprivredu u potpunu ovisnost.
Uništenjem bioraznolikosti uništava se i svaka šansa samostalne nabave, onemogučavajući u osnovi perspektivu slobodnih i decentraliziranih zajednica. Ne snose odgovornost samo multinacionalke i države, nego i svi oni koji vjeruju u njihove laži i podržavaju njihov razvoj.
Središnju ulogu u ovoj destruktivnoj tendenciji igraju znanstvenici obavijeni u svoje bijele mantile "neutralnosti". Sakriveni iza pojma "važnog istraživanja", rade na legitimaciji genetske tehnologije. Ne zanima nas ulaziti u detalje tog istraživanja, uzimajući u obzir da su nam namjere istraživača sasvim jasne: iza cilja zajamčenog javnog mnijenja sakrivaju se ekonomski interesi i širenje kontrole nad živućim, ispod krinke presvete znanosti.
Otpor prema tim štetnostima, budući da se ne može slomiti putem laži, iziskuje intervenciju represije. Novu zaštićenu lokaciju, Reckenholz u ciriškom kantonu, gdje se odvijaju sadašnji i budući testovi GMO-a na otvorenom polju, nadziru 24 sata na dan zaštitarska tvrtka i psi, neprekidni videonadzor i dvije ogromne ograde sa senzorima pokreta, što sve više naliči na tvrđavu.
Suprotstavljamo se napretku totalne dominacije.

...

Molotov na užasne uvjete - Molotov na vozila Bayera
U noći 26./27.07.2014. bacili smo nekoliko molotova na različita vozila poduzeća "Bayer AG"-SA, pokrečući tim "napadom" našu Sklonost ka Ekološkoj Borbi.
OTROVI I IZRABLJIVANJE:
U prvom svjetskom ratu "Friedr. bayer et comp." (kasnije "Bayer AG") proizvodio je eksplozive i kaučuk kao kemijske agente od vojne važnosti. Problemi s nabavkom nisu proizlazili iz grizodušja već sbog sigurnosnih rizika i nedostatka radne snage. Kada se rat preselio u rovove započelo je strateško primjenjivanje napada plinom, za koje je Bayer dostavljao na desetine tisuća tona različitih plinova za borbu.
Budući na nije bio zadovoljan poslovnim uspjehom "Friedr. Bayer et comp." se udružilo s raznim drugim kemijskim poduzećima kako bi osnovala "interesnu zajednicu", slijedeći primjer američkih trustova iz tog doba.
Ekonomska depresija nakon prvog svjetskog rata je kratko trajala i 1925., predvođene BASF-om, 9 kemijskih kompanija stvorilo je "JG Farben".
U početku (1926.) "JG Farben" nije bilo uvjereno u težnje nacionalsocijalista, ali shvatilo je njegova proizvodnja sintetičkog benzina ne može funkcionirati bez financiranja. Već 1932., godinu dana prije izborne pobjede NSDAP - Njemačke Nacionalsocijalističke Radničke Stranke - tražili su kontakt s Hitlerom i poduzeću je zajamčena podrška.
Kako bi zagarantiralo stabilni profit "JG Farben" se uvjerilo u korist doprinosa u iznosu od 400.000 maraka.
Reichsmark - njemačka marka - na izborni trošak NSDAP. Od tada je suradnja s nacionalsocijalističkim režimom cvjetala gotovo bez problema. Gotovo čitava uprava poduzeća upisala se u NSDAP i monopolizacija je pretvorila "JG Farben" u četvrto svjetsko poduzeće.
U španjoslkom građanskom ratu "JG Farben" je proizvodilo robu od vojne važnosti i sudjelovalo je u uništenju i u izrabljivanju zatvorenika u koncentracionim logorima.
Na primjer, antiparazitski agent Ciklon B prodavala je sestrinsko poduzeće "JG Farben-a".
Čim je pronađeno prikladno mjesto za proizvodnju umjetne benzine pokraj Auschwitza, odmah je "JG Farben" započelo intervenirati u potražnji radne snage. Jedan od važnih ljudi "BASF-a"/"JG Farben-a", Carl Krauch, polovicom februara 1941., šalje pismo Hermannu Goeringu tražeći da nagovori Himmlera da zaposli zatvorenike/ce logora u tvornicu u Buni. Od suradnje s "JG Farbenom" Himmler je očekivao nabavku potrebnog materijala za širenje logora Auschwitz. U tom je smislu naredio Karlu Wolffu tijesnu suradnju s "JG Farben".
Broj prisilnih radnika/ca "JG Farben" nije bio dovoljan za dovršetak izgradnje tvornice u Buni. 1942. SS su dostavili "JG Farben" barem 3.000 prisilnih radnika/ca, ali poduzeće je odgovorilo da mu treba 15.000. "JG Farben" nije se sviđalo kako stražari SS tretiraju radnike/ce, kao što se nije dopadalo opće planiranje samog rada i "beskorisnog" puta od tvornice do logora. No, to nezadovoljstvo se ne smije brkati s humanošću; problemi "JG Farben" sa situacijom i SS bili su u okviru izrabljivanja, koje nije moglo biti na vrhuncu zbog maltretiranja koje su vršili SS stražari i zbog "bezkorisnog" puta zatvorenika iz logora te zbog kaotičnog dodijeljivanja radnih zadataka.
Nezadovoljstvo je uvjerilo "JG Farben" na suradnju s "Organizacijom Todt" i, zaista, stvari su se "poboljšale" i nabavljen je građevinski materijal. U proljeće 1942. 11.200 osoba je bilo uposleno na izgradnji tvornice u Buni i u već pokrenutoj proizvodnji, ali po "JG Farben" zatvrenici još nisu bili dovoljno iskorišteni jer nije nikada radilo više od 2.000 njih odjednom. Kako bi se i to "poboljšalo", "JG Farben" je ztražilo izgradnju još jednog logora i "Bunalager" je, kako se kasnije zvao, zaista "nudio" veći broj iskoristivih zatvorenika konclogora.
Izgradnja i aktivnost poduzeća tokom čitavog perioda koštalo je oko 25.000 ljudskih života: zbog maltretiranja SS-ovaca, bolesti, pothranjenosti i veoma teških fizičkih radova. Sve to ne samo da se odvijalo pred očima poduzeća već i uz njegovu otvorenu podršku. Dolazilo je do tenzija samo kada uništenje žrtava nije bilo u skladu s "prikladnima za rad", s onima koje su mogli iskoristiti. Oni koji su pali u ruke SS-ovcima postali su pokretna masa, roba: roba bez imalo ljudskosti, roba koju su "nabavila" brojna poduzeća, industrije i privatnici, veliki i mali, i koja je služila gospodarskim interesima, koje nije opravdavao samo rat, već su namjeravali ići mnogo dalje od "finalne pobjede".

Smatramo da vrijedi ispričati još jednom kakve su svinje stražari.
Ometajući tišinu jednog mirnog nedjeljnog jutra dva su se vozila zaustavila ispred doma roditelja jednog druga i dva su policajca pozvonila na vrata. Izlika je obavijest na teret sina koji, poznato je, već godinama živi na drugoj adresi, što su roditelji odmah rekli pandurima.
Pošto je u roku od više od godinu dana bilo mnogo takvih posjeta, drug je već bio otišao na policijsku stanicu s roditeljima i grupom solidarnih da bi objasnio svinjama iz DIGOS-a [politička policija, nap.prev] kako zaista više nema smisla da ga traže na toj adresi.
Osim toga, prije nekoliko dana druga je već bila zaustavila policija u jednom gradu na sjeveru Italije, koja je u tom trenutku imala priliku da ga obavijesti o optužbama za koje se tereti.
Nakon što su roditelji naglasili da sin ne živi tu već godinama, panduri su se razljutili i zatražili arogantnim i autoritarnim tonom njihove dokumente. Roditelji su naravno odbili (ali kako: dokumente u našoj kući?) te su ocu zaprijetili odvođenjem na policijsku stanicu, da će biti prijavljen za pružanje otpora i sakrivanje identiteta.
Kao rečeno: između pogleda roditelja i susjeda, koji su se već bili okupili na ulici, stigla su još dva vozila pojačanja i odvela oca.

ZDRAVO DRUŽE, KAKO SI?
Miran sam, mada to ne znači da sam se pomirio, što bi pak značilo da sam prihvatio stvarnost zatvora i pasivnost uloge zatvorenika, jednog od mnogih. Fizički se osjećam dobro, malo vježbam, što je vrlo bitno kako se ne bi zapalo u beskorisne depresije, u stvari mislim da tjelovježba može kontrolirati neke potisnute represije; pomaže mi da se osjećam bolje, a istovremeno mi osnažuje tijelo, pomaže mi da hodam siguran unutar kaveza za životinje u kojem nikad ne znaš što se može desiti. Zadobiti nekakvu crijevnu bolest ovdje je sasvim uobičajeno, zbog hrane koja se daje zatvorenicima, koja je ponekad zaista odvratna i veoma ružno izgleda, a ponekad se ne može ni razabrati o čemu se radi, ni mirisom ni izgledom. Zbog toga ja, koji jedem u menzi, dobro znam odakle dolaze te bolesti koje se ponekad pojave.
Isto tako ni voda za piće nije baš dobra, mada postoje dva filtera za pročišćavanje, koji nesumnjivo filtriraju vodu, ali ishod baš i nije najbolji. Voda iz slavine je prljava, mislim da to ovisi o području na kojem se nalazimo (Iztapalapa), pošto je svugdje takva, osim činjenice da - očito - za instituciju mi zatvorenici vrlo malo vrijedimo, i ne brinu se za čistoću posuda. Tako se iz kombinacije hrane i vode dobivaju bolesti o kojima sam govorio.
Paralelno s tim, vrlo mi smeta i upala sinusa koju sam ovdje zaradio i mada, zahvaljujući drugovima i drugaricama koji su me podržali lijekovima, nije baš tako česta, zaista se osjećaj vrlo loše kada mi se začepi nos popraćen strašnim glavoboljama. Ne mogu ni pomisliti da odem u ambulantu jer se vode etikom "pregledat ćemo te samo ako dođeš polumrtav ili s novcem u ruci", ili je pak čekanje vrlo dugo. Jednom prilikom kada sam otišao u zatvorsku ambulantu, tražeći folnu kiselinu koja nije imala veze sa sinusima, ženska s kojom sam govorio bila je baš odvratna! Ukratko, fizički se osjećam gotovo uvijek dobro, s nešto smanjenim imunitetom, ali nastojim ostati snažan. Moram priznati da kad imam posjete, bila to obitelj ili drugovi, i kad mi donesu dobru hranu, učine me zaista sretnim, volim dobru hranu i - ne želim objašnjavati - nisam više vegetarijanac.
ISPRIČAJ NAM KAKO JE DOŠLO DO PROMJENE TUŽITELJSTVA?
Pitanje tužiteljstva se sastoji od brdo iznenađenja i loših tretmana koje smo dobili od uprave i federalne policije, kako ja tako i Amelie i Fallon. Koristeći ovaj intervju napravit ću sažetak od Glavnog Republičkog Tužiteljstva (PGR) do našeg premještaja pod federalno tužiteljstvo.
Par sati prije nego što su nas obavijestili o premještaju na navedeno tužiteljstvo - dok smo još bili pod PGR Camarones - izvukli su me iz ćelije da bi me obavijestili o nečemu što se sada ne sjećam; i tamo sam vlastitim očima vidio tri avionske karte, dvije za drugarice u smjeru Nayarita i jednu za mene za Matamoros.
Naravno, premjestili su nas u federalne zatvore kako bi nas osudili za zločine: sabotaže, terorizma i organiziranog zločina, za što su nas tada željeli optužiti. Sat prije nego su nas odveli u prostorije PGR-a, prema neizvjesnim sudbinama, odveli su me pred javnog tužitelja i rekli mi da moram hitno razgovarati s advokatom.
Budući da nisam uspio s njim razgovarati obavijestili su me da će me premjestiti, s drugaricama, "u zatvor maksimalne sigurnosti", kako bi se nastavila istraga. Kasnije su obavijestili i drugarice Amelie i Fallon, kojima sam rekao da je to dobra vijest jer ćemo, na neki način, ostati zajedno.
Treba naglasiti da unatoč činjenici da je odluku donio sudac, mi se nismo nikada pojavili pred njim; mada nas to ne zanima pošto se radi o autoritetu.
Put od PGR-a do suda bio je smiješan. Stavili su nas - sve troje - u kombi sa šest federalnih policajaca. Svi su bili teško naoružani, kalašnjikovima AK-47 i drugima koje nisam prepoznao, dok su nas slijedila brojna policijska vozila, sva s upaljenim sirenama.
Prije nego smo stigli do federalnog suda tip koji je sjedio kraj mene počeo je agresivno "režati" na mene riječima kao što su: "već smo vam i previše dozvolili, da znaš samo kako ti želim razbiti lice, neću to učini samo zato jer si s Kanađankama, za sada nam je naređeno da vas predamo bez udaraca" (mislim da je tako jer je meksička vlada dupelizac kanadske vlade i ne žele imati problema), "ali što se njega tiče već bi bili nestali bez da itko išta primjeti".
Lagao bih kad bi rekao da u tom trenutku nisam osjetio veliki strah. Što ti može proći kroz misli u tom trenutku?
Kad smo stigli pred sud izašli smo iz vozila usred tolike snage reda kao da očekuju najopasnijeg meksičkog švercera drogom. Zatvorili su dvije velike gradske ceste i pucajući u zrak (koliko sam mogao čuti) svinje su stvorile zid kako bi mi, "super teroristi", prošli bez da nas itko pokuša osloboditi.
Sjećam se da su me ulazeći u prostoriju za pretres stavili uza zid i, ispred čitavog osoblja koje se tamo nalazilo, zatražili da se skinem - uvijek uz istu naredbu da kažem "da gospodine, ne gospodine" - i započelo je ponižavanje putem sklekova i pokazivanja guzice svima prisutnima.
Srećom od drugarica nisu tražili istu stvar, koliko se sjećam njih je pretsla policajka privatno.
Nakon pretresa pitali su me kojem kartelu (droge) pripadam, da li obitelji Michoacana, zaljevskom kartelu, Sinaloi, Zetasima i ne znam kome još, kako bi znali gdje da me smjeste; samo sam odgovorio spuštene glave, s rukama na leđima "ne gospodine, ne pripadam nijednom kartelu gospodine", znam da je to bio glup način odgovora, ali bio jedini u tom trenutku.
Kad sam se našao unutra, bilo je zaista strašno otkriti različite slučajeve osoba pod istragom koje je policija natjerala silom i kršeći navodna indvidualna jamstva - fizičkim i pshičkim mučenjem - da prihvate optužbe o kojima nisu pojma imali, samo da bi mogli izmisliti kaznena djela protiv njih.
Sjećam se slučaja jedne žene koja je pretučena i koju su mučili strujom kroz vaginu kako bi prihvatila optužbe koje su joj pripisali, dok ih nije na koncu prihvatila i na taj način potpisala dugogodišnji zatvor.

Advokati drugova Juana Floresa i drugarice Nataly Casanova uputilu su žalbu na pritvor tražeći kućni pritvor. 2. oktobra 2014. Žalbeni sud u San Miguelu odbacio je žalbu.
Premještaji:
Istog dana Juan je imao ročište na kojem je obrana zatražila premještaj iz zatvora Empresa Santiago 1 u Zatvor Maksimalne Sigurnosti (CAS). Zahtjev se temelji na prijetnjama kojima je podvrgnut Juan, a uputili su ih zatvorenici koje su organizirali stražari.
Terorističko tužiteljstvo Sur iz Francisca Brava nastavilo je svojim planom kompliciranja i otežavanja zatočeništva drugova i zatražilo odbacivanje premještaja.
Na koncu je sudac Rene Cerda odbio Juanov zahtjev, tražeći od žandarmerije da više nadzire optuženog.
Solidarnost s Nataly i Juanom!
Ne napuštamo naše drugove u zatvoru!
...

U petak navečer pojavio se ogromni grafit na zidu menze C zatvora Santa Marta, gdje smo zatočene. Grafit iskazuje našu solidarnos s anarhističkim drugovima Ambrahamom, Fernandom, Mariom i Carlosom u štrajku glađu. Od petka naše drugarice iz zatvora neprestano komentiraju vidljivi uradak.
I vrlo se izmijenio uobičajeni "peace&love" stav u hodnicima zatvora! Prisutna je želja za suočavanjem, za prekidom svakidašnje pasivnosti.
Cilj je postignut! Radi se o jednom načinu za poticanje diskusije i stvaranje prostora za razmatranje unutar zatvora. Radi se o jednom načinu koji nam je na raspolaganju ovdje, da bi napali društveni mir i pomirenje. S naše točke gledišta postoje brojni načini za borbu i zauzimanje stava da bi se negirao autoritet.
Naša namjera nije tražiti nečiju nevinost, već stvarati kontekste konflikta i prekida s predodređenim poretkom. Znamo i da su inicijativu drugova u štrajku glađu predstavili mediji u kontekstu 2. oktobra, mada znamo da to nije bila namjera drugova, no mi odbijamo koristiti masovne kanale komunikacije kao što ne želimo iskazati ničiju nevinost.
Solidarnost s drugovima u štrajku glađu!
Ni krivi ni nevini
Ženski zatvor Santa Marta
...

"Ako me pitate što je zatvor ja ću bez oklijevanja odgovoriti da je to smetlište jednog određenog društveno-ekonomskog plana, gdje bacaju sve one osobe koje ometaju društvo: zato je zatvor nastanjen većinom siromašnima." - Xosé Tarrio
"Pokret koji zaboravlja svoje zatvorenike osuđen je na propast." - Harold Thompson
Od 1. oktobra anarhistički drugovi Jorge Mario Gonzalez, Carlos López “Chivo”, Fernando Barcenas i Abraham Cortés, u različitim zatvorima Ciudad de México, započeli su štrajk glađu.
4 dana od početka štrajka pozivamo na iskazivanje solidarnosti s borbom koju vode drugovi; borbom protiv zatvorskog društva u njegovom samom srcu.
Ne želimo ih pretvoriti u heroje, a još manje u žrtve. Svjesni smo da su unatoč zatvoru, koji im je zatočio tijela, ideje i snove o društvu bez moći i izrabljivanja, i dalje slobodni.
Njihova borba je naša borba, zajedno s njima odbacujemo sve mehanizme kontrole i moći ovog društva-zatvora.
Mi smo protiv zatvora i sistema čiji je on sastavni dio.
Vratimo naše živote u naše ruke!
Srušimo zidove zatvora!
Sloboda za sve!
Vijesti o zdravstevnom stanju drugova u štrajku glađu:
Mario González (Torre Mèdica de Tepepan): za sada se fizički dobro osjeća, osim problema s pankreasom i jetrom, umora i malih vrtoglavica pri ustajanju, ali ostaje miran i odlučan. Zatvorski liječnici su ga tri puta pregledali, želeći dokazati da ne štrajka glađu.
Fernando Cortes i Abraham Barcenas Castillo (Reclusorio Norte): obojca se nalaze u ulaznom odjelu zatvora, tri puta dnevno pregledavaju ih zatvorski liječnici, smršavili su i oslabili, ali i dalje odlučni.
...

Brojni su se pojedinci okupili u specijalnoj sudnici zatvora Koridallos danas 01.10.2014. kako bi iskazali solidarnost drugovima koji su osuđeni.
G. Mihailidis: 16 godina i 4 mjeseca
N. Romanos, A. D. Bourzoukos, A. Dalios i F. Harisis: 15 godina i 11 mjeseci
D. Politis: 11 godina i 5 mjeseci
Svi su drugovi odriješeni optužbe za pripadanje Zavjeri Vatrenih Ćelija.
P.S.
Anarhist drug Nikos Romanos je nedavno premješten u zatvor Koridallos.
Dikastiki Filaki Koridallou- E Pteryga
T.K. 1811O KORYDALLOS
ATHENS - GREECE
SNAGE I SOLIDARNOSTI SVIM DRUGOVIMA!
Izvor: Act For Freedom Now

Kada neprijatelj izgleda snažan, koristeći sva sredstva na raspolaganju kako bi slomio sve što mu se opire, onda njegova uvjeravanja, njegovi simboli i infrastuktura su jednosmjerni put. Gdjegod pogledamo možemo vidjeti brojne različite oblike autoriteta, kao što su panduri, suci, škole, banke, crkve, zatvori. Institucije pripadaju trulom sistemu koji nas svakodnevno podsjeća da nismo slobodni. Njihova prava vrijednost bit će vidljiva kroz katastrofu te pepeo i ruševine, kroz koje će njihova ljepota izniknuti. Ne postoje kompromisi kada govorimo o sada i ovdje. Neka odlučnost i neprekidna borba preuzmu njihovo mjesto.
Neobjavljeni rat je u tijeku, u kojem su drugačija sredstva mobilizirana kako bi se nepokajani umovi i duše pobunjenika napali, gdje nema neposredne upotrebe oružja. Novi zatvori maksimalne sigurnosti imaju samo jedan cilj, istrijebiti pobunjenike. Suci i tužitelji, naizmjenično, osuđuju na godine zatvora samo iz osvete. Tužitelj Olga Smirli dobro je potvrdila tu ulogu tokom suđenja u vezi pljačke ATE banke (sada Pirejske) u Pirgetosu, Larissa, širokogrudno osuđujući G.Naxakisa i G.Sarafoudisa na 16 godina svakoga, bez ikakvog dokaza osim njihovog političkog usmjerenja.
Podržavamo oba druga, učestovali oni u pljački ili ne, i njima posvećujemo napad na Pirejsku banku, koji se odvio u srijedu ujutro, 10. septembra, u Sikiesu, Solun.
Ovo je djelo mali znak solidarnosti i poruka da se i dalje sve nastavlja...
Neka se svatko bori na način koji može, sva svakom raspoloživom dinamikom i sredstvom, sve do samoga kraja, sve do potpunog oslobođenja.
SNAGE NIKOSU MAZIOTISU I POLI ROUPI

UZDIGNUTA ŠAKA ZA SVAKOG POBUNJENIKA
...

Razne ćelije započele su nizom malih djela sabotaže u Kostariki već mjesecima, nismo očekivali da će naše djelo doživjeti tako snažan odjek.
To je prvo djelo tog tipa u ovoj prljavoj zemlji nakon dugo, dugo godina...
Zbog tog smo razloga osjetili potrebu da preuzmemo odgovornost za ovo djelo, misleći da će ohrabriti mnogo osoba koje će sa sebe otresti strah koji nas svakodnevno izjeda, strah koji nas sprječava da krenemo dalje...
Tehnološka kontrola je sve jača, zato smo odlučili da preuzmemo kontrolu nad našim životima bar na trenutak i da ostvarimo ovo djelo, koje nije samo sebi svrha, već sredstvo kojim se osvećujemo za naše ropstvo.
U četvrtak 19. juna 2014. napali smo mesnicu u Cartagi sa zapaljivom napravom. Vatra je nadišla naša očekivanja, i po riječima štampe šteta je procjenjena na preko 40.000 dolara.
Mesna industrija je jasan odraz ovog društva: pripitomljavanje, minimalno poštivanje prirode i novac kao sveto božanstvo pri svakom potezu. Ovo nije samo izjava o preuzimanju odgovornosti; ovo je poziv na rat ostalim ćelijama, ostaloj braći i sestrama u vatri; oni znaju na koga se odnosimo, kome je ova poruka upućena.
Došlo je vrijeme da zapalimo ovu zemlju, ovaj umjetni svijet; to je početak crne vatre koja će spaliti njihova poduzeća i industriju prljavog tehno-industrijskog društva. Sada je trenutak za artikuliranje hladne i izravne kritike, daleko od maštarija, krenuti naprijed i predstaviti vlastite napade. Jasno je da nismo destabilizirali sistem ovim djelom, ali jedna spaljena mesnica je jedna mesnica manje...
Sa zatvorenim drugovima ili palima u borbi u našim sjećanjima, puškama i napadima...
Bez daljnjih oklijevanja.
Bila je to kratka poruka "Divljih zemlje" ELF/ALF/FAI/FRI

...

U kontekstu solidarnih aktivnosti sa zatvorenicima odlučili smo napasti one koji su surađivali sa zatočeništvom naših brojnih drugova. Špijunaža koju sprovode organi sigurnosti univerziteta u suradnji s meskičkim pravosudnim sistemom je sasvim dobro poznata.
U vezi događaja koji su se odvili na univerzitetu (glavni kampus UNAM-a) 30. semptembra 2014. želimo samo reći da nećemo prestati izlaziti na ulice kako bi širili antiautoritarnu akciju sve dok naši drugoi ne budu ponovno slobodni i dok ne budemo u potpunosti uništili ovo društvo izrabljivanja.
SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE! SLOBODA SADA!

MARIO GONZÁLEZ, ABRAHAM CORTES, FERNANDO BÁRCENAS, CARLOS LÓPEZ (U ŠTRAJKU GLAĐU OD 1. OKTOBRA), AMELIE PELLETIER, FALLON POISSON

AKO NJIHOVI ZAKONI OGRANIČAVAJU NAŠU SLOBODU, NAŠA DJELA OGRANIČAVAT ĆE NJIHOVE ŽIVOTE!


...

Poluslobodnima
Narodima svijetima
Potlačenima
Ponukani osjećajem pobune i otpora i istinskog odbijanja svih mehanizama kontrole, među kojima i zatvorskog sistema, mi, anarhistički i slobodarski pojedinci, u našim uvjetima zatvorenika koje je zatočila meksička država, odlučili smo iskoristiti jedno od malobrojnih sredstava nama na raspolaganju: štrajk glađu, počevši od danas 1. oktobra, godinu dana nakon hapšenja 2. oktobra 2013., deset mjesecai nakon zatočeništva Fernanda Barcenasa i 9 mjeseci Amelie, Carlosa i Fallon.
Za nas štrajk glađu nije sinonim za slabost, kao što ne mislimo da ćemo na taj način ispasti žrtve, već nasuprot to je za nas alternativa jedne borbe koju smatramo primjerenom logici prosvjeda, umjesto da se pokorimo zatvaranju naših tijela, ponižavanjima, izolaciji i frustraciji, obilježjima zatočeništva u ovim centrima terora. Odlučili smo da reagiramo umjesto da prihvatimo zatvor kao jednu "normalnu" stvar.
Država želi formirati krotke i servilne građane, kako bi održala svoj predodređni "društveni poredak", odnosno strukturu kapitalističke proizvodnje, u korist samo vladajuće klase. Zatvori igraju ključnu ulogu u oblikovanju tih dobrih građana.
Tom buržoazijskom društvu žele u stvari prilagoditi zatvorenike.

Usred policijskog slavlja i morbidnosti medija, nama su naši neprijatelji sasvim jasni.
U zoru 24. septembra, oko jedan sat, u centru Santiaga došlo je do eksplozije jedne naprave koja je teško ranila dvadesetdevetogodišnjeg Sergija Landskrona Silvu.
Eksplozija koja se odvila na ulici uzbunila je stanonvnike četvrti te je policija odmah stigla na mjesto događaja. U tom je trenutku Sergio Landskron ležao na ulici obavijen vatrom. Kad su mu stanovnici željeli pomoći, nastojeći ugasiti vatru, policija im je to zabranila, prijeteći hapšenjima.
Nakon što su udaljili stanovnike policajci su pošpricali tijelo aparatom za gašenje te su odmah, dok je osoba još ležala na ulici u agoniji, izolirali čitavo područje. Policija se još jednom obratila stanovnicima, u očaju koji su glasno tražili da se pomogne ranjenoj osobi, izjavivši da je ista aktivirila još jednu eksplozivnu napravu.
Policijska jedinica za specijalne operacije (GOPE) stigla je na mjesto događaja nakon 20 minuta, i zapriječila prilaz ambulantnom vozilu, ispitujući tijelo još na životu, odbacivši ideju o još jednoj eksplozivnoj napravi. Napokon, nakon sat vremena, osoba je podvrgnuta liječničkom tretmanu i odvedena je u bolnicu, praćena policijom, gdje je umrla oko 03:40.

JUAN FLORES: obrana Juana Floresa zatražila je njegov premještaj iz zatvora Empresa Santiago 1 u zatvor maksimalne sigurnosti.
Podsjećamo da se Juan nalazi u pritvoru kao i Nataly (potonja u koncentracionom logoru San Miguel), optuženi za niz eksplozivnih napada između jula i semptembra 2014.
VICTOR MONTOYA: 26. septembra 2014. održano je ročište za preispitivanje pritvora. Nakon što je proveo više od godinu dana u zatvoru, čekajući suđenje, Victoru je naložen noćni kućni pritvor (u smislu da će mu panduri dolaziti u kontrolu tokom noćnih sati) sve do idućeg ročišta, koje će se održati 6. oktobra 2014.
Izvor: RadioAzione

yu.radioazione.org prenosi vijest o uhapšenim i optuženim osobama u Čileu, ali trenutno ne iskazuje solidarnost s istima, pošto još nije poznato da li se zaista radi o anarhističkim drugovima.
Danas 23. septembra objavljene su optužbe protiv Nataly, Juana i Guillerma. Optuženi su za podmetanje eksplozivnih naprava u Prvi Komesarijat Karabinjera u Santiagu (11. augusta), u podzemnu željeznicu Los Dominicios (13. jula) i u podzemnu željeznicu Escuela Militar (8. septembra).
Tužitelj Raul Guzman zatražio je pritvor za Nataly Casanova i Juana Floresa, što je sudac Rene Cerda i prihvatio, dok je Guillermu Duranu naložen noćni kućni pritvor. U sva tri slučaja pritvor se odnosi na 10 mjeseci (tokom trajanja istrage).
Pojedinačne optužbe su slijedeće:
JUAN FLORES: optužen za četiri napada terorističke prirode
NATALY CASANOVA: optužena za sudjelovanje u eksploziji u podzemnoj željeznici Los Dominicios
GUILLERMO DURAN: optužen za posjedovanje i izradu eksploziva u svrhu terorističkih napada.
Dokaze koje je protiv Nataly Casanova i Juana Floresa iznio tužitelj Guzman su kartice za plaćenje javnog prijevoza, koje mi pomogle pri "rekonstrukciji" puta na mjestima gjde su se odvili navedeni napadi, za koje su optuženi. Osim toga, još jedan dokaz bila bi video snimka nadzornih kamera podzemne željeznice u Santiagu, koja navodno potvrđuje identitet optuženih. Na koncu, što se tiče pretresa stana u općini La Pintana, tužitelj je potvrdio da je pronađeno 680 grama baruta.
Uzevši u obzir scenarij možemo samo biti solidarni s Juanom Floresom, Nataly Casanova i Guillermom Duranom.
Srušimo zidove svih zatvora!
...

11. augusta napali smo policijske stanice 39. Bosque i 1. u Santiagu. Željeli smo dokazati da ja moguće napasti policiju pred njihovim nosom. Okončalo se baš kako smo željeli, to jest s nekoliko ranjenih među njihovim redovima.
"Oni su smrtnici i njihovi zakoni nisu neuništivi"
Dopadaju nam se ranjeni ili mrtvi policajci, kako tokom sukoba tako prilikom sabotaža. Trebali bi znati da bi se netko od njih mogao suočiti s istom sudbinom pandura Montoye, Vera ili Bobadille; svi su odgovorni za pripadanje (dobrovoljno) jednoj vojnoj instituciji koja svakodnevno guši stanovništvo i naređuju nam da poštujemo zakone koje nameću moćnici.
Trebalo bi im biti jasno da nije zaboravljena nijedna agresija koju su počinile svinje moći, da njihov imunitet neće dugo potrajati, i oni su ljudska bića, smrtnici kao i svi ostali.
Sukobit ćemo se s njima, postoji masa razloga za mrziti policiju, represivne snage i/ili stražare moćnika. Oni predstavljaju vojne snage buržoazije, zadatak im je ugušiti i kazniti svaki pokušaj osvajanja onoga što je akumulirano kroz stoljeća izrabljivanjem.
Kako tokom pljački tako i na prosvjedima, odgovorni su za zastrašivanje stanovništva. Njihova bit je zaštita sistema, kroz naše podvrgavanje njegovim bijedama. Treba napasti njih i njihove gospodare svim sredstvima i na sve načine.
Sjećamo se svakog napad i pridružujemo se umnožavanju direktnih napada protiv odvratnog autoriteta, i detaljnoj pripremi materijala, potrebnog za uzrokovanje željene štete.
Sjećamo se i podržavamo drugove koji su izvršili neuspješni napad 1. januara 2014., na 14. policijsku stanicu. I mi bi bili rado prisustvovali eksploziji te moćne naprave i radujemo se napadu na stanicu u Lo Pradu!
Šaljemo naše bratske pozdrave svim obiteljima i voljenim osobama onih koje je ubila policija.
...

Razgovor sa drugom iz Brisela o tamošnjem anarhističkom pokretu. Njegovo izlaganje će obuhvatati kako istorijski uvod tako i pregled aktuelnih borbi. Posebno će se razmotriti borbe u vezi sa skvotiranjem, kao i borbe protiv zatvora i seksizma.
Osim širenja informacija, razgovor bi trebalo da posluži kao osnova za razmatranje taktika i odnosa prema socijalnim pokretima, ali i pobune i slobode u našim životima.
Ponedeljak, 6. oktobar 2014., 19časova
Infoshop "Furija" - Višnjička 76, Beograd
Izvor: infoshopfurija

"Nisam sanjar koji govori o svojim vizijama,
već eksperimentator koji prodire u svoje vizije
i spreman je da rizikuje svoj život za njih" (Feral Faun - Bonanno)


SLOBODA ZA TAMARU SOL FARIAS VERGARA
Anarhistička Drugarica
uhapšena 21. januara 2014.

Naspram tišine uzvik solidarnosti!
Nekoliko tjedana nakon poziva na solidarnost s anarhističkim zatvorenicima željeli smo napisati nekoliko riječi za našu drugaricu Tamaru Sol Farias Toledo. Proteklo je već više od 7 mjeseci otkad si uhapšena pod optužbom za "pljačku" i "pokušaj ubojstva", i možemo samo reći da ćeš za nas koji vjerujemo u anarhiju ovdje i sada, biti uvijek prisutna u svakom antiautoritarnoj gesti i djelu koji ćemo izvršiti protiv ovog društva.
Kao anarhisti prepoznajemo se u ilegalnosti, pošto ih naše postojanje smeta, i posebno u tvojem slučaju ne prizanjemo margine zakona, ako bi te presuda proglasila krivom ili nevinom to ne bi ništa izmijenilo u našem neprijateljstvu protiv svakog društva, kapitala i svih oblika autoriteta i moći. Ti si drugarica u zatvoru, a to je dovoljno da ti iskažemo solidarnost u ovom trenutku, da ne sudjelujemo u tišini koja vodi u zaborav.
Tišina je neodvojivi suučesnik cinkarenja i ubojstva svakog našeg druga u zatvoru ili na djelu, zato ne želimo sudjelovati u njoj, a tim manje kada je jedan od naših drugova u zatvoru, bio on anarhist, antiautoritarac ili nihilist, ili pak s njim ne dijelimo afinitet.
Ovaj put smo željeli napraviti ovaj plakat bez tvojeg lica, i mada se pojavilo u medijima naših neprijatelja, a tvoj lik je na internetu, mi nećemo u tome sudjelovati, ni u tvom slučaju ni u slučaju drugovih drugova koji to nisu sami izabrali.
...

U zoru 18. septembra 2014. krenuli su brojni policijski pretresi u Santiagu, kao odgovor na nedavne eksplozivne napade.
Policijske operacija je okončana hapšenjem troje drugova (...barem se tako čini, očekuju se potvrde iz Čilea):
Natalie Casanova Muñoz, Juan Flores Riquelme, Guillermo Durán Méndez.
Čitav jučerašnji dan policija je držala u tajnosti identitet uhapšenih. Po riječima štampe i policije hapšenja se temelje na vještačenjima izvršenim na video snimkama atentata u podzemnoj željeznici, 8. septembra.
Štampa tvrdi da su hapšenja povezana s nekoliko nedavnih eksplozivnih napada, a posebice s napadima na dva komesarijata, 11. augusta, za koje je odgovornost preuzela Međunarodna Zavjera za Osvetu) te s nedavnom izjavom o preuzimanju odgovornosti za napad na podzemnu željeznicu Dominicios i Subcentro koju je potpisala "Zavjera Vatrenih Ćelija - Čile".
Natalie, Juan i Guillermo odvedeni su na 15. Sud u popodnevnim satima, gdje je tužitelj zatražio produženje istrage prije sastavljanja optužbe (čileanski antiteroristički zakon dozvoljava takva produženja).
Za sada se zna samo da su njih troje, koje brani odvjetnik dodijeljen po službenoj dužnosti, odbacili sve optužbe.
...

26. septembra 2014. tužitelj je pokušao ishoditi još jedan pritvor za Victora Montoyu. To se desilo nakon što je drug odriješen optužbi za terorizam.
Danas će suci započeti novo suđenje protiv Victora, zbog podmetanje eksplozivne naprave u kasarnu u Vizcachas. Inkvizitorske želje tužitelja iz Južnog Tužiteljstva koncentrirale su se na traženje Victorovog pritvora tokom čitavog trajanja drugog suđenja, koje bi trebalo započeti 6. oktobra 2014.
Ročište će se održati u 9:00 sati na sudu Puento Alto.
Podsjećamo da na sve nedavne sudske odluke neposredno utječe ozračje terora i osvete koje se stvorilo nakon atentata u podzemnoj željeznici, 8. septembra, koji je prouzročio 10 ranjenih.
...

Navedeni tekst je napisalo nekoliko čileanskih drugova nakon eskplozije u podzemnoj željeznici Santiaga, koja je ranila 14 osoba:
Mi smo Napad, mi smo požar protiv Države
Dolazimo iz čitavog svijeta...
Dolazimo iz napada na policijske stanice i kasarne, na tamničare, na mjesta zabave moćnika, na crkve i institucije Države-Kapitala. Izradili smo eksplozivne naprave, znamo se njima koristiti i upoznati smo s posljedicama u trenutku djelovanja, dolazimo iz dugogodišnje logike i prakse zavjera.
Organizirali smo se na neformalan način, bez vođa, u potpunoj autonomiji, pletući tajne mreže koje represija neće uspjeti otkriti. Mi nastavljamo, zato što se nismo nikada zaustavili...
Što se tiče eksplozivne naprave u podzemnoj željeznici, koja je ranila prolaznike, bez da ulazimo u ulogu sudaca, iznosimo i branimo naše stajalište.
U djelima koja smo počinili, u suučesništvu koje smo materijalizirali, u napadima koja su drugi drugovi izvršili, koje osobno ne poznajemo ali s njima anonimno dijelimo put direktne akcije, uvijek je neprijatelj bio jasno određen.
Neprijatelj je onaj koji ima moć ili je naoružan da bi je zaštitio, postajući na taj način zastava i meta napada, a ne onaj koji odobrava ili pasivno podliježe moći.
Mi ne pripadamo građanima, zato što se oni pokoravaju i ovjekovječuju poredak, ali ne izjednačavamo narod s moćnicima i robove s gospodarima. Nije narod općenito, ili bilo koji prolaznik, meta naših napada.
Za nas su napad i samoobrana čin koji prkosi i nastoji pogoditi sve aparate koji nas žele pokoriti, a istovremeno se branimo i štitimo od nadiranja svake represivne snage, neovisno o uniformi koju nose.

"Zatvori ne služe da bi nas "prilagodili društvu", oni su najnehumanija i najokrutnija kazna; nama zatvorenicima i zatvorenicama nametnuto je da živimo u surovosti jedne apsurdne i nepravedne sredine, koju promiče potpuno truli sistem." - Mario

Nakon jednog apsurdnog suđenja, a zatim i žalbenog procesa koji je umanjio presudu za samo 7 mjeseci, Mariju je početkom augusta priopćeno da je drugi kolegijalni kazneni sud zaprimio žalbu protiv presude na 5 godina, 1 mjesec i 15 dana za kazneno djelo napada na javni mir, zbog kojeg se nalazi u zatvoru već gotovo godinu dana.
Izvor: reporter.indivia.net

Tko je odlučio da prijeđe s riječi na ustanička djela i da to prenese na sva polja života, gdjegod bilo potrebno, najvažnije je da neprekidno razmatra, i taj način ponovno, i ponovno, i ponovno osmišlja ideje, sredstva i strategije borbe. Kako ne bi zapali u pasivne dinamike čiji je ishod u trenutku napada sterilan i kontraproduktivan.
Iz toga proizlazi potreba za vraćanjem na važne teme koje, budući da nisu nešto nepokretno, moramo uvijek dovoditi u pitanje i raspravu.
Zato sam si zadao zadaću da, osobno i skromno, ponovno razmotrim što podrazumijevam pod neformalnošću i ustaničkim anarhizmom – ukratko – u namjeri da oni koji se s tim mogu identificirati, pridonesu raspravi i sa svoje točke gledišta dodaju više dubine i diskusije. A istovremeno želim iznijeti i jednu malu kritiku onim anarhističkim strujama koje su se potrudile da nas tretiraju kao „piromane bez ideja”.
Širom svijeta compañerxs anarhisti/ice i dalje stvaraju konflikte i tenzije protiv složenog aparata dominacije, i dalje nas, koji dijelimo istu borbu, nadahnjuju, nastojeći proširiti i generalizirati konflikt u obliku odlučnog i destruktivnog napada. Napor drugova/arica koji odluče da stave u praksu vlastite projekte utemeljene na dosljednosti između teorije i prakse te prakse i teorije (podrazumijevajući da jedna drugu nadopunjavaju) mora se uzeti u obzir, ne dozvoljavajući da padne u zaborav, već ga treba preispitati, raspraviti na kritičko-konstruktivan način, nastojeći učiti iz rezultata i grešaka, da bi se kasnije prešlo na borbeno polje: socijalni rat. Kako bi bilo jasno da sukob sa svim moćima i autoritetima nije ni ludorija ni ludost, nego stvaran i opipljiv oblik traženja, na definitivan način, naše totalne i definitivne slobode.
Za nas Anarhija nije ideologija (borba koja se temelji na fiksnim idejama koje nam govore kako djelovati), nego način poimanja života i življenja u skladu s našim stajalištima, analizama i kritikama, rođenima iz razmatranja borbi koje odražavaju našu stvarnost, koja stalno iziskuje nove metode, strategije i oblike napada; zato se smatramo ustaničkim anarhistima, organiziranim po neformalnoj logici.
Pod ustaničkim anarhizmom podrazumijevam djelo koje proizlazi iz pojedinca, raskid koji svatko nosi sa sobom, pretvarajući ono što ga okružuje, polazeći od obitelji, društva i politike, koji nas često zadržavaju u ovom društvu-zatvoru, iz kojeg nije baš lako izaći. Na taj način nadilazimo konflikt. Ono što daje identitet ustaničkoj borbi to je upravo njezino nadilaženje iluzija i riječi, ulazeći u klasni konflikt, raskidajući s pasivnim otporom da bi se prešlo u napad, bez čekanja na neku odmazdu, koja bi kasnije mogla opravdati napad; već izvršiti ga sada i ovdje. Neprekidni konflikt nosimo u našoj svakidašnjici, u našim glavama i u našim srcima, nastojeći ga proširiti na kvartove, rajone, naselja i šire; da bi se organizirali – putem baznih nukleusa – s drugim osobama, koje nisu anarhisti ali vode snažne borbe; na primjer, da bi zaustavili vladine projekte koji dovode u rizik njihovu dobrobit i/ili njihove živote. Bitno je da se ustanička borba ne smjesti u minimalnu strukturu „specifične organizacije”, zato što nadilazi ilegalu, kao što sam prije objasnio.

Kako su najkreativniji i najodvažniji stanovnici Hrvatske proveli ljeto.

Svima njima i drugim buntovnim kreativnim pojedincima yu.radioazione.org želi mnogo uspjeha!
04.07.2014. - Uz prijetnju pištoljem prodavačici, u Osijeku je nepoznati je muškarac ukrao novac s kioska.
07.07.2014. - Između 1.30 i 3.30 sati na odmorištu u blizini Novske lopovi provalili u spremnik šlepera njemačkih nacionalnih oznaka. Istočeno je više stotina litara goriva, tako da se šteta cijeni na nekoliko tisuća kuna.
08.07.2014. - Poslijepodne i navečer na području Nove Gradiške provaljeno je u hotel koji nije u funkciji. Iz hotela su ukradena četiri kartonske kutije s metalnim kvakama za vrata, dva tepiha, pet lustera i jednu inoksnu kadu sudopera sa slavinom.
Nepoznata osoba opljačkala je poslovnicu Hrvatske pošte u Mrkšinoj ulici u Zagrebu, prijeteći pištoljem službeniku odnio je oko 20.000 kuna.
11.07.2014. - Nepoznata osoba je u petak oko 21.20 sati iz kioska u Macanovićevoj ulici u Zagrebu uzela oko 30.000 kuna, nakon što je prodavačici zaprijetio pištoljem.
Nekoliko sati ranije, u Općini Orle kod Velike Gorice, maskirana osoba je upala u poštu te prijeteći pištoljem i nožem zatražila novac od službenice i pobjegla s nešto manje od 5000 kuna.
Iste noći, u u Heinzelovoj ulici u Maksimiru opljačkao teretno vozilo u vlasništvu pekare Dinara. Iz vozila marke Mercedes Sprinter ukradeni su dokumenti i novac, u vrijednosti do oko 50.000 kuna.
Između 4. i 10. srpnja, nepoznate osoba su provalili u krug Diokija na Peščenici te ukrali nekoliko stotina metara kabela vrijednih oko 100.000 kuna.
23.07.2014. - Nepoznati muškarac je u Đakovu u Ulici Vladimira Nazora uz prijetnju nožem prodavaču Inine benzinske crpke ukrao nekoliko tisuća kuna.
...

Na ovom sajtu neće biti objavljene izjave bivše meksičke, samoprozvane "terorističke", grupe Individualidades tendiendo a lo Salvaje [Pojedinci Skloni Divljini], današnje Reacción Salvaje [Divlja Reakcija]:
"... And if for that reason, during an attack, some citizen is wounded or killed, we won’t care, we will be indifferent and indiscriminating. The population, the mass, the people, the community, the sheep, the society does not merit our consideration, neither warnings, nor calls to attention, nor anything at all, because they are all part of the system..."
[... I ako zbog toga, tokom jednog napada neki građanin bude ozlijeđen ili ubijen, ne briga nas, indiferentno i bez diskriminacije. Stanovništvo, masa, narod, zajednica, ovca, društvo ne zaslužuje našu pozornost, ni oprez, ni pozive upozorenja ni išta drugo, zato što su svi oni dio sistema...]
...

Početkom jula posjetili smo brojne farme i lovišta u obije zone za odstrel, koje znamo da su uključene u pokolj jazavaca. Tražili smo, i otkrili ranjive točke koje bi kasnije mogli upotrijebiti. Odlučili smo krenuti u djelo iste noći na 3 od tih mjesta. Mješavina klora i kaustične lužine ulivena je u spremišta loživog ulja. Ne samo da će to nanijeti štetu sustavima goriva, odnosno strojevima, već znamo da i vlasnik jednog od tih terena ilegalno koristi loživo ulje za svoj 12 Reg Audi vozilo.
Odgodili smo izvjestiti kako bi bili sigurni da je lož ulje iskorišteno.
Izvor: InterArma

ratowanie lisów from Foxy Rescue on Vimeo.
Više od 80 lisica spašeno je iz farme krzna.

Životinje su izbjegle okrutnu smrt, koja bi ih neizbježno čekala u rukama farmera.

Ako nećeš ti, tko će?
Ako ne sada, kada?

Preuzmi stvari u svoje ruke!
Izvor: InterArma

Automobili dobrostojećih klasa, korporacije i država su gorivo naših urbanih barikada i plamen naše međunarodne solidarnosti. Koristeći jednostavne, lako izvedive metode stvaramo kaos, kroz čin društvenog rata protiv kapitalističkog sistema i potrošačke kulture. Klasni ustanak protiv društva-zatvora.
SASTOJCI (očišćeni od otisaka prstiju):
Kvalitetne koce za potpalu, pojedinačno zapakirane, ili gel za potpalu su najefikasniji, a istovremeno sprječavaju forenzičarske tragove na odjeći.
UPUTE:
Pravilno zapalimo materijal(e) i postavimo u položaj 1 (neposredno na vrh kotač ispod luka rezervoara/čepa) ako koristimo kocke za potpalu pojedinačno zapakirane, ili u položaj 2 (gurnuti u/kroz vanjsku rešetku motora) ako koristimo gel za potpalu.
Bit će potrebno neko vrijem da se vatra rasplamsa, ostavljajući nam dovoljno vremena da napustimo mjesto. Pazite na moguće očevice te na smjer dolaska i odlaska.
Položaj 1 će uzrokovati eksploziju rezervoara ako je materijal visoko-energetski. Položaj 2 će uzrokovati požar na motoru koji će zapaliti i čitavo vozilo.
...

Usred teror-zanosa, nadiranja kontrole i iskazivanja snage zakona.
Da bi izvjestili o našoj akciji požarom, unoseći život našoj mržnji prema policiji, u skladu s našim nastojanjem da iskorijenimo autoritet i njegovu civilizaciju i da ne ustuknemo ni korak pred represijom, koja nas ne može spriječiti.
Desilo se kraj policijske stanici u Keynshamu (3. septembra), gdje su bili parkirani kombi i druga vozila snaga reda, kraj bristolske zaobilaznice. Postavili smo u sva tri vozila s pokretnom nadzornom videokamerom kratki fitilj. Nalazila su se se na benzinskoj stanici, na području policijske jazbine. Nakon što smo otišli ušlo je još goriva u spremišta te se zapalio i minubus za suzbijanje nereda, parkiran ispred. Kad je otkriven požar minibus i najmanje jenda od videokamera već su bili spaljeni. Mediji su izjavili da je odmah poslije uhapšena jedna osoba i vjerojatno su do sada već nejasno shvatili da nemaju dokaza da je optuže, zato što smo mi jedini odgovorni za požar ispred njihovog nosa.
Policijska stancia nalazi se pokraj ogromne središnje policijske stanice Keynshama, koja je otvorena kako bi obavaljala funkcije starih Bath i Radstock stanica, kao dio novoizgrađenog niza policijskih višenamjenskih objekata, sa pritvorom, uredom kriminalističke policije, bazom za operacije i triforce poligonom za gađanje, kojeg su prije godinu dana spalili anarhisti.
Sjetite se, policijska država je ipak ranjiva.
Vlada je danas izabrala da pojača elektronski nadzor i ograniči kretanje te da očitije nego ikada okupira brojne gradove snagama sigurnosti, u čijim pozadinama ponekad stoje građani nagurani kroz metal detektore i okruženi ogradama na otvorenim javnim mjestima. Mada bijesni nismo ni šokirani ni ogorčeni. Takozvano "izvanredno stanje" je vječiti as u rukavu demokratskog totalitarizma - radi se o ratu, i zašto bi onda ostavili eskalaciju samo u rukama neprijatelja?

http://iframewidth=560height=315src=//www.youtube.com/embed/-cgRol8xAKUframeborder=0allowfullscreen/iframe
DOWNLOAD VIDEO .flv: Zapaljeno policijsko vozilo
Napomena yu.radioazione: Ova izjava nije objavljena zato jer podržavam klasnu borbu, proletarijat i ostale komunističke pojmove, nije objavljena zato jer podržavam tjedne/dane solidarnosti pošto se solidarnost iskazuje svakodnevno a ne zaokruživanjem datuma na kalendaru kao što nas to uče država i Crkva svojim "Danima" i "Sjećanjima na", niti je objavljena zato jer podržavam ideje navedenih zatvorenika, nego jednostavno kao aktivni primjer izražavanja anarhističke solidarnosti i u Istočnoj Europi, koja se sastoji od djela a ne samo od riječi (često ispisanih na komadu plahte ili dijelu zida, zabilježeni fotografijom i objavljeni metodom društvenih mreža), zato što se ti isti zatočeni anarhisti nalaze iza rešetka ne samo zbog svojih ideja, riječi, već zato, i nadasve, jer su te iste sproveli u djelo.
* * *

Izjava o preuzimanju odgovornosti za napad na policijsko vozilo u Ústí nad Labem
U znak solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima širom svijeta u subotu ujutro 30.08.2014. zapalili smo policijsko vozilo parkirano na ulici ispred stanice Truhlářova u Ústí nad Labem. Događaj je postao dio mozaika solidarnih aktivnosti tokom Međunarodnog tjedna solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima, od 23. do 30.08.2014.
...

Rušeći zidove koji nas razdvajaju
Za nekoliko dana objavit ćemo (na grčkom) prvu od niza brošura, sastavljenih od izjava drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, Andreasa Tsavdaridisa i Spyrosa Mandylasa, od intervjua do događaja koji su se odvili u posljednjih pet godina.
Prva brošura sastoji se od Projekta "Feniks" i prijepisa četiri inicijative koji su se odvile širom zemlje u znak solidarnosti sa progonjenim drugovima za djela "Feniks" Projekta u Grčkoj:
1. Inicijativa održana u Anarhističkom Skvotu Nadir - Solun, 07.12.2013., izjave Andreasa Tsavdaridisa i Spyrosa Mandylasa.
2. Inicijativa sa Skupa Solidarnosti sa Zavjerom Vatrenih Ćelija i drugovima iz Struje Nove Anarhije - Atena, 13.12.2013., izjave Andreasa Tsavdaridisa, Spyrosa Mandylasa i Christosa Tsakalosa.
3. Inicijativa održana u Anarhističkom Skvotu Utopia A.D. - Komotini, 14.-15.12-2013., izjava Olge Economidou
4. Inicijativa Chaocic Disaster Timova - Patra, 15.12.2013., izjave Spyrosa Mandylasa i Christosa Tsakalosa.
Budući da nam je krajnji cilj širiti riječi naših zatočenih drugova među brojnim anarhističkim drugovima u Grčkoj i u ostalim dijelovima svijeta, što šire moguće, želimo reći da je navedeni materijal svakome na raspolaganju za prijevod na bilo koji jezik, proces u kojem ćemo i mi sami sudjelovati, u suradnji sa svakim drugom koji nam se želi priključiti, u kontekstu suradnje s pojedincima i grupama/kolektivima s kojima smo politički povezani.
Kontaktirajte nas na entropy_ch@riseup.net
Društvo Individualističkih Anarhista
Atena, 2014.
P.S. Brošure će biti objavljene samo u elektroničkom obliku, za sada.
P.S.1. Prijevod brošure na engleski jezik je u toku.
...

Od ponedjeljka 25.08.2014. zaštitari su počeli ispražnjivati zatvor u Domokosu kako bi ga pretvorili u paklene ćelije visoke sigurnosti Tipa-C, po fašističkom zakonu br.4274/2014. Od ponedjeljka do srijede premjestili su oko 100 zatvorenika u druge zatvore širom zemlje.
Ubrzo nakon što smo dobili informaciju da je započela procedura ispražnjavanja zatvora u Domokosu, pronašli smo odluku ministra pravosuđa, donesenu 1. augusta 2014., kojom nalaže "pretvaranje zatvora Domokos od tipa B u zatvor tipa C". Navedena procedura treba navodno biti dovršena u roku od dva mjeseca nakon objavljivanja fašističkog zakona.
Iz povjerljivih izvora doznajemo da se čitava procedura pražnjenja zatvora Domokos i premještaj svih zatvorenika namijenjenih zatvoru Tipa-C (prvi na redu su zatvorenici osuđeni za oružana revolucionarna djela) treba okončati do kraja septembra. Navedeni fašistički zakon kaže da će zatvorenici biti premješteni u zatvore Tipa-C u roku od 10 dana nakon objavljivanja zakona. Nije slučajnost što takvom brzinom ispražnjuju Domokos (30 do 40 zatvorenika dnevno).
SLOBODA ZA SVE ONE KOJI SU ĆELIJAMA

DRUGOVI S ACT FOR FREEDOM NOW

Izvor: Act For Freedom Now
...

U ponedjeljak navečer, 11. augusta 2014., nekoliko minuta nakon 23 sata, bomba ručne izrade eksplodirala je u dvorištu 39. Komesarijata u četvrti Bosque.
Samo nekoliko minuta kasnije, u središtu Santiaga eksplodirala je još jedna eksplozivna naprava, sastavljena od aparata za gašenje požara ispunjenog barutom i lomljenim čavlima. Naprava je postavljena pod vozilo jednog časnika karabinjera, kraj vatra teretane 1. Komesarijata, nanijevši na taj način štetu i vozilu i kasarni.
Nakon eksplozija na teren su stigle brojne policijske snage, s helikopterima, i masovnim kontrolama nedaleko od mjesta eksplozije. No, sve te policijske snage uspjele su zaustaviti samo 3 osobe, dokazujući na taj način svoju nemoćnu frustraciju, koje su nakon ispitivanja i vještačenja otpuštene na slobodu, isključujući njihovu povezanost s eksplozijama. Nasumična hapšenja su policijska histerija i novinari opravdali činjenicom da je jedan od zaustavljenih imao kod sebe anarhističke brošure.

U kontekstu NATO samita u Newportu, ćelija Neformalne Anarhističke Federacije (FAI) napala je BAE System u Filtonu, Bristol:
Izvršili smo naš napad na BAE Systems tvornicu oružja na bristolskom području Filtona podmetnuvši požar na spremnik goriva izvan Advanced Technology centra (Impact Facility – High Power Electro Magnetic Facility odjel), 29. augusta. Danas objavljujemo ovaj napad u kontekstu NATO samita u Newportu koji će se održati za pet dana. Britanija je ispunjena vojno-industrijskim kopleksima tokom čitave godine i svatko može iz toga izvući svoje vlastite zaključke.
BAE Systems je vjerojatno najveća multinacionalka takozvane obrane i najveći je britanski poslodavac. Jedan od njihovih najvećih projekata samo s Britanskim Oružanim Snagama su NATO-vi vojni avioni Eurofighters i nuklearne podmornice.
Od artiljerije i vazdušnih dronova sa specijalnim sistemom komunikacija do aviona lovaca-bombardera F16 izraelskog vojnog zrakoplovstva i lisica korištenih u Guantanamu, BAE Systems prisutna je diljem svijeta iza imperijalističkih osvajanja i smrti ili osiromašivanja milijuna ljudi. Kompanija danas ima i svoje obaviještajno-istražne ogranke koji se bave npr. cyber prijetnjama bankovnoj industriji, a ima i ugovor s Europskom Unijom za osmišljanje sistema nazvanog Strategic Crime and Immigration Information Management System: u osnovi međunarodna policijska baza podata. Izvlače profit iz upravljanja tranzicijom analitike od analize fizičkih lokacija do analize pojedinaca i kako oni uzajamno djeluju, za unaprjeđenje sprovođenja zakona i obavještajnih službi.

Izveli smo akciju u zgradi u vrijeme priprema za NATO samit koji će se održati u Newportu, kako bi nastavili svoje ratno profiterstvo prikriveno dobronamjernim međunarodnim održavanjem mira. Da budemo jasni, "mir" koji oni žele održati je onaj koji pripada kapitalističkom poretku: "mir" proizvodnje, potrošnje i poslušnosti.
NATO-va retorika demokracije i ljudskih prava prikriva njegovu agresivnu kolonizaciju kada se kreće područjima koji su od strateške važnosti za kontrolu resursa i politike. U međuvremenu, na "domaćem frontu" uloga gušenja "unutarnjeg neprijatelja" je sasvim očita. NATO je, svjestan ustanka koji se rasplamsao tokom "Arapskog Proljeća", baš ispod mediteranske granice, iznio koncept naslovljen "Urbane Operacije u 2020. godini" u kojem predviđa "scenarije oružanih snaga manualno angažirane u gušenju pobuna siromašnih u predgrađima velikih zapadnjačkih gradova". Moći očevidno usavršavaju taj tip protu-ustaničkog konflikta, kao i međunarodne vojne konflikte u mračnijoj budućnosti budućih društvenih kolapsa, ekonomskih i ekoloških katastrofa.
Izabrali smo bazu Army Cadet na sjeveroistoku Bristola i zapalili 1 vozilo i 1 minibus, da bi pokazali jedan od načina na koji funkcionira militarizacija u tvornici svakodnevnog života. Posljednjih je godina školska povjerenica Elizabeth Sidewell predložila da bi svaka škola trebala imati kombinirane Cadet snage kako bi "pospješili svakodnevni kontakt između oružanih snaga i mladih, te utjecaj na potonje", da bi se zajamčila neprekidna podrška stanovništva. Prisustvo vojske čak i u školama predstavlja se kao najobičniji dio "zajednice", a natjecateljski duh, disciplina i poslušnost kao nužne karakteristike.
...

NAORUŽANA NEGACIJA
Prosječnost ubija. Za nas ne postoji srednji pojam. Tkogod kaže da je anarhist suočava se s odlučujućom dilemom da li djelovati ili mirovati i napustiti anarhiju. Zato što anarhija na rubu zakona i s riječima okolišanja nije moguća.
(neobjavljen tekst ZVĆ)
I. Simbolizam u slučajnostima
Nakon gotovo dvije godine treće suđenje države protiv Zavjere Vatrenih Ćelija bliži se kraju. Kazališni spektakl sudnice dostiže svoj vrhunac "svetim" činom obrane.
Simbolizam riječi nije slučajan. U stvari, pravosudna civilizacija smatra oproštaj "svetim" pravom okrivljenika. Podsjeća na ispovijed vjernika svećeniku. To je vrhunac uzvišenja sudske vlasti, prije presude. Od okrivljenika se traži da se klanja svojim sucima (slučajno, u Grčkoj postoji kršćanska slika "Božjeg sina" iznad glava sudaca. Svaka slučajnost se ostavlja na volju pojedinca) i moli za oprost od kaznenih grijeha, za milost ili čak za opravadanje. U jeziku simbolizma uvijek su nam bili draži heretični ikonoklasti od Inkvizicijske pravde. U svijetu realnosti mi smo anarho-nihilisti i nećemo se braniti pred nijednim sucem.
II. Raskrižje sjećanja i negacije
Naš odbijanje obrane pred sucima nije, naravno, izolirani trenutak, već dio ustaničke povijesti anarho-individualista od prakse. Iskustva prethodnih doba približavaju nas drugovima iz prošlosti, Emile Henry, Ravachol, Clement Duval, Marius Jacob, Vaillant, Severino di Giovanni i deseci drugih vječno buntovnih duša.
Tada su ti drugovi koristili suđenje da bi dali glasa ustanku i slomili strah od autoriteta. Njihove "obrane" preokrenule su pojmove "poraza" zatvoreništva i pretvorile u "optužnicu" protiv sudaca, svećenika i vlasti toga doba. Istovremeno, njihov prezirni osmijeh naspram giljotine urezao je neizbrisiv ožiljak negacije i neposluha u svijet pokornosti.
Međutim, povijesna sanktifikacija drugova iz prošlosti bila bi naivna. Osim toga, jedina stvar koja proizlazi iz sanktifikacije je svećenstvo i sljedbenici.
Sada je naše vrijeme i moramo naoštriti naše izazove u sadašnjosti.
Danas ne moramo nužno biti u sudnici da bi naš glas probio zidove zatočeništva. Digitalni tehnološki fašizam, osim nasilne kataklizme prevladavajuće slike i režimske internet propagande, ima pukotine (unatoč naporima vlasti da se potpuno zaštite) koje su "zaražene" anarhističkom riječi i njenim širenjem.

U četvrtak, 6. augusta 2014., drug Gabriel Pombo da Silva je napokon otpušten iz privremene izolacije (u koju je poslan 17. juna u A Lami), kako bi bio premješten u zatvor u Topasu (Salamanca), gdje je stigao u petak, 8. augusta, i nalazi se sam u ćeliji.
Međutim, sva njegova komunikacija je i dalje ograničena (pisma, telefonski pozivi, posjete). Zatvorska uprava posjeduje arsenal mjera za kažnjavanje, maltretiranje i osvetu nad svima koji kao Gabriel, Francisco, Monica i mnogi drugi odbijaju da pognu glave i pokore se. Kao na primjer, uključujući i uzastopne pokušaje prekidanja veza, otežani - a ponekad i nemogući - kontakt s vanjskim svijetom ili neisporuka pisama prijatelja, kao što se već desilo, već samo nakon tri dana njegovog dolaska u Topas.
Ove malene prljave karakteristične igre moći i vlasti uopće ne iznenađuju, one su dio odvratne zatvorske rutine u ucjena za "dobro ponašanje" mrkvom i batinom.
Upravo tako, jer mi znamo i jer ne želimo to prihvatiti, budno ćemo pratiti situaciju naših drugova, i nadasve nastavit ćemo se boriti protiv nemilosrdnog stroja koji nas želi uništiti.
S obje strane zida, uništi ono što nas uništava!
Za slobodu,
Neki anarhisti.
16. august 2014.
Gabrielova adresa:
Gabriel Pombo Da Silva
Topas Prison – Salamanca.
Ctra. N-630, km. 314
37799 Topas (Salamanca) - Španjolska
...

109. ROČIŠTE
Na ovom je ročištu bilo zakazano svjedočenje svjedoka obrane, koje su pozvali neki optuženici koji nisu članovi ZVĆ. Prije nego što je započela procedura drugovi iz ZVĆ pročitali su izjavu u vezi njihovog odbijanja svjedoka obrane.
Navodimo nekoliko dijelova izjave:
"... ovo se suđenje privodi kraju. U ovom trenutku vaša pravosudna kultura dodjeljuje nam pravo da pozovemo svjedoke obrane. Međutim, ta logika da nas neka druga osoba brani, nama predstavlja sakaćenje i viktimizaciju.
Svjesni smo činjenice da se parada svjedoka obrane održava na mnogim suđenjima protiv drugova, a među njima se mogu naći čak predstavnici Ljevice i sveučilišni profesori.
Vrlo često svjedoci obrane u punoj suradnji s okrivljenima izgrađuju humani profil okrivljenih, predstavljajući ih kao "dobre osobe", "inteligentne studente" i "čiste ideologe", kako bi zadobili naklonost sudaca. Čitav taj scenarij nama više naliči na psihoterapiju nego na agresivni stav prema sucima. (...) Zato, mi nismo ni "dobre osobe" ni "inteligentni studenti i "čisti ideolozi", koji su proganjani zbog svojih ideala. Mi smo anarho-nihilisti kojima se sudi zato što svoje ideje sproveli u djela i nisu se nikada nizašto pokajali.
Zato odbijamo da budemo žrtve kojima je potrebna obrana. Za nas je najbolja "obrana" nastavak djelovanja ilegalne ćelije ZVĆ i mreže FAI/IRF.
Zato ne tražimo svjedoke obrane već suučesnike da bi počinili "zločin" anarhije (...)".

U ranim satima, u petak 18. jula, napali smo Nissanovog koncesionara u auto-trgovačkom centru Olympije, poprskali smo tekućinom za kočnice i prerezali gume novim vozilima u prodaji. Učinili smo to u znak solidarnosti sa Amelie, Carlosom i Fallon (poznatim kao 5E3 zatvorenicima).
Njih troje uhapšeno je Mexico Cityju januara 2014. u vezi požarnog napada na zgradu vlade i na Nissanovog koncesionara u centru grada. Bilo njih troje nevino ili krivo, mi znamo da oni žele svijet bez vlasti, svijet u kojem anarhija ima mogućnost da raste, u kojem su naši neprijatelji primorani se suočiti s neprekidnim napadima. Mi znamo da su Amelie, Carlos i Fallon hrabri pojedinci koji će znati podnijeti štogod ikoja državna snaga odabere da sruči na njih. Nadahnuti smo njihovom snagom, međusobnom podrškom, željom za svijetom bez zatvora i kapitala.
Napali smo navedenog koncesionara da bi naši drugovi znali kako nisu sami, da unatoč njihovom zatvaranju anarhistička borba se i dalje nastavlja. Nadamo se da ćemo vidjeti još počinjenih akcija kao što je ova.
Sjetite se, Jednostavno Je Napasti!
P.S. - Po službenim medijima (link niže) razbijeni su i prozori koncesionara. Mada bi željeli uzeti zasluge i za to djelo, zaista ne znamo kako se to desilo, jer smo koristili samo tekućinu za kočnice i noževe. Možda se koncesionar nada da će izvuči više novca iz ove situacije? Kao što svi znamo kapitalisti su paraziti. Ako je pak neki drugi vandal bio te noći tamo - skidamo kapu!
http://www.komonews.com/news/local/Vandals-damage-23-vehicles-at-Olympia-Nissan-dealership-267730771.html
...

Dok ljeto luduje, a mašine privatnih feuda i državnog kapitala pretvaraju more u otrov, a obalu u monolitne betonirane površine, dok noć miruje, a sluge i vlast pretvaraju grad u elitnu destinaciju, u igri vrijednosti i vlasništva u lažima nacionalističke mitomanije, u smjeni bogatstva i siromaštva pod nišanom biznisa, stanovništvo se rastjerava bez oružja. U srijedu 6.8. veselit ćemo se i smijati do suza, a kada smijeh stane sa suzama ćemo potopiti grad u kojem nestaje svaka radost življenja.

Kapetanski park! Upad je 25 kuna, svi troškovi idu bendovima, za hranu i gorivo. Vidimo se!
Bernays Propaganda su skopjanski new wave/post punk bend, s jakom plesnom podlogom, čvrstim bubnjanjem, dominantnim bas linijama na koje se nadograđuju slojevi gitarskih dionica, te karakterističnim i snažnim ženskim vokalom. Nastali pod utjecajem Fugazi, Submission Hold, Gossip i Gang of Four, sa snažnim uporištem u diy punk priči, Bernays Propaganda su politički angažirani, s britkim tekstovima i misterioznim šarmom koji drsko pogađa baš tamo gdje treba – kontra zlonamjernih političara i represivnih društvenih normi! Jedan od najaktivnijih balkanskih bendova, iza sebe imaju bogatu diskografiju, a od ove godine se mogu pohvaliti i dvomjesečnom turnejom po Americi.
Modern Delusion su novi bend iz Zagreba, od strane ljudi koji su svirali (ili još uvijek sviraju) u bendovima kao Welcomin' Committee in Flames, Dykkemann Family i Black Gust. Sviraju pank kojeg predvode synth dionice i dva vokala potpomognute garažnim gitarskim riffovima i napetim post-punk ritmovima. Iako aktivno sviraju manje od godinu dana, do sad su izdali demo kazetu i split singlicu s beogradskim Chresus Jist.
...

Kao što znate 16. jula, tokom slučajne kontrole, Nikoz Maziotis je uhapšen nakon što je vatrenim oružjem ranjen u ruku. Od samom početka buržoaska štampa pokušala je predstaviti druga kao "društvenu prijetnju" i omalovažiti političko djelovanje Revolucionarne Borbe. Nikos Maziotis je u stvari branio vlastiti život i svoju slobodu s pištoljem u ruci.
Mediji i policija pokušali su prikazati manipuliranu verziju događaja u kojoj je Nikos Maziotis nasumice pucao dovodeći u opasnost živote prolaznika, što je daleko od istine. Odmah nakon toga započele su intenzivne istrage i pretražen je dom drugova, te je organiziran lov na Polu Roupu koja je pobjegla.
Zdravstveno stanje Nikosa Maziotisa je izvan opasnosti i polovicom septembra će znati da li je potrebno da se još jednom podvrgne operaciji ruke. Iscrpljen je od operativnog zahvata i uzima jake lijekove zbog rizika od infekcije.
Nakon kratkog boravka u bolnici Evangelismom premješten je u zatvorsku bolnicu u Korydallos (Atena), a zatim, čisto osvetnički, premješten u solunski zatvor Diavata, gdje ne postoji potrebna infrastruktura za nadgledanje njegovog zdravstvenog stanja, a komunikacija je otežana.
Unatoč svemu on je i dalje dobro raspoložen i vrlo visokog moralnog stanja.
Ne priznaje policijsku i pravosudnu vlast te im se zato nije ispričao. Rekao je samo da je revolucionar i da se članovi Revolucionarne Borbe ne ispričavaju državnim psima.
Njegovo prisustvo i razmišljanje bit će podrška oružanom revolucionarnom djelovanju, a nadasve Revolucionarnoj Borbi. Potvrđuje da je njega i Polu Roupu samo nastavak borbe naveo na bijeg i život u ilegali.
Od dana njegovog uhićenja bilo je brojnih trenutaka solidarnosti i kontrainformacije vezane za događaj, a napori se nastavljaju.
Općenito za august ćemo dati prioritet zdravstvenom stanju i pokušat ćemo ga vratiti u Korydallos.
...

Korporativna štampa britanskog režima bljuje policijska izvješća za štampu izjavljujući da su uhapsili dva mladića za djela koja su počinile ćelije Neformalne Anarhističke Federacije/Earth Liberation Front. Nijedan od mladića nije navodno još optužen, a detalji se svode na ono što je policija voljna objaviti. Policija nije voljna objavljivati daljnje detalje zato što se plaši publiciteta nove anarhističke urbane gerile i ustaničkog plamena otpora. Kada su informacije oskudne, to su trenuci za izoštravanje naše odlučnosti prema sukobu sa snagama reda, organizirajući i razvijajući naše nakane, i pripremajući protuplan njihovoj represiji. Ali ne zbog širenja izjava o viktimizaciji i kukavičluku kao što čine građanski anarhisti i njihovi saveznici "društveni aktivisti".
Po izjavama vijesti jedan je tridesetogodišnjak uhićen pod sumnjom za podmetanje požara na telekomunikacijskom tornju u Bathamptonu prošle godine. Uhapšen je 25. jula i podvrgnut policijskom ispitivanju. Taj je napad požarom, počinjen od strane FAI/ELF-a - Novih Horizonta Gorućeg Bijesa, prekinuo televizijske, radio i mobilne prijenose u 80.000 domova, a počinjen je 3. januara 2013. Relativno jednostavne i ponovljive akcije, kao brojni napadi koje je počinio FAI/ELF, koriste metode koje svatko može istražiti i izvršiti. Napadi protiv telekomunikacijskog tornja izvršeni su paljenjem kablova za prijenos informacija, od tornja do generatora. Napad je prouzročio nekoliko stotina tisuća funti štete, prekidajući režimsku propagandu ispiranja mozga na kratko vrijeme, prekinuo policijsku telekomunikaciju i predstavljao je visoko profilirani napad koji je naširoko objavio novu urbanu anarhističku gerilu, borbu protiv sistema i borbu solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima. Glavni policijski inspektor Andy Bevan, iz Avona, i Policijska jedinica za istragu teških zločina iz Somerseta, odgovorni su za izdavanje izjvešća za štampu, opravdavajući otmicu mladića. U vrijeme izvješća za štampu, 25. jula, mladić još nije bio otpušten i nije bilo drugih informacija. Do sada policija nije izdala novo izvješće, što navodi na mišljenje da je uvjetno otpušten dok policija "nastavlja svoje istrage" (obično eufemizam za nedostatak dokaza za podizanje optužbe protiv osumnjičenog). U suprotnom bi to za policiju bio veliki uspjeh i pridala bi više pažnje u preokretu svojih istraga koje su dosada bile neuspješne.

Unaprijed organizirani i jasnog uma; u ranim satima 23. jula 2014. napali smo, poprskali akceleratorom i zapalili 5 vozila. U Ñuñoi u ulici Los Jardines oko 12:45 luksuzni Volkswagenov terenac, u San Miguelu u Quinta Ave i Eduardo Ruiz Valedor oko 12:57 2 razmetljiva terenca i jedan sportski auto, i u Viña del Mar u ulici Dos Poniente oko 1:15 još jedan bezvrijedni skupi terenac, ostavljajući pamflete u kojima se spominju zatvoreni i mrtvi compañerxs.
Iskreno rečeno, ne zanima nas razina vrijednosti spaljenih vozila, budući da smo ovim djelom željeli nanijeti mali udarac tehnokratskom kapitalističkom društvu, a ne samo slabašnom pojmu "bogatih ili srednje klase". Društvo koje svojom civiliziranom strukturom uništava naše živote pojedinaca, negirajući nam sposobnost da osjećamo, znamo, otkrivamo, volimo, da se opiremo onome što ne rasuđuje kao mi. Motorizirana vozila jasno predstavljaju, za nas, pripitomljavajućeg gospodara ovog samo-obnovljivog sistema, kroz neprekidno zagađenje, stalnu degradaciju našeg planeta, kroz tvornice destruktivnih i izrabljujućih vozila, čiji su vlasnici veliki magnati i nadzornici ovog bolesnog svijeta. Šire ljudsku-pripitomljenu viziju kojom upravljaju pojedincima u svoju korist, u kojoj ne možeš preživjeti, stvaraju lažne stvarnosti, zbog kojih od samog rođenja mislimo da smo kao ljudska bića u rukama tehnoloških uređaja koji su gotovo dio našeg tijela, gore navedene mutacije, da smo superiorni drugim društvenim klasama, da posjedujemo sva prava nad životima životinja i ekosistema. Možemo to vidjeti u ponašanju djece koja to kroz čitav dan usvajaju u gradovima sa svojim prokletim mobitelima, konzolama za video-igre, ubijajući svoje neurone, uništavajući svoju kreativnost, maštu, atrofizirajući svoja tijela hraneći se lošom hranom, hranom iz supermarketa, pakiranom hranom. Vidimo to u strojevima naprijatelja, kao u bezvrijednoj policiji, vidimo u prevladavajućem društvu vrhunac katastrofe, grešku tisućljetne ljudske nesposobnosti, uništavajući slijepi pred srcima i gluhi pred plačem, kao i prema ne-ljudskim životinjama oko nas, porobivši ih i koristeći ih kao da su puki inertni predmeti, bez osjećaja, bez patnje, bez centralnog nervnog sistema...

"Mediji su za demokraciju isto što i tenkovi za diktaturu"
Mi "Ćelije Nihilista" preuzimamo odgovornost za napad ručnom bombom na sjedište SKAI šljam-kanala, u ranim satima subote 12.07.
U doba vladavine medija mnogo je napisano, samo da bi se reklo malo a sakrilo mnogo. Novinari izgledaju kao isključivi posjednici istine. Sve što se ne "odigrava" pred telekamerama jednostavno ne postoji. Izbrisano je... ušutkano... skriveno...
Kao i najveći štrajk glađu (4500 zatvorenika) ikad održan u grčkim zatvorima, protiv zakona o zatvorima maksimalne sigurnosti. Vijesti o štrajku glađu stisnute su između reklama o mobitelima, deterdžentima, kućanskim aparatima i karnevalskih ritmova svjetskog kupa, kako bi se isjeckale, osakatile i, na kraju, potpuno ušutkale.
Izgleda da se borba zatvorenika da ne budu pokopani i zaboravljeni živi mrtvaci ispod stotina tona cementa i rešetki ne uklapa u TV-priču o životu. Tamo gdje laži grade tvoje ideološke dvorce, postoji soba samo za strah i otupljenost društva spektakla. Slike osoba koje kopaju po smeću u potrazi za hranom izmjenjuju se sa slikama raskošnih modnih spektakla i dobrotvornih akcija, dok su vijesti o tisućama samoubojstava novo-očajnih bivših-buržuja zaboravljene uslijed tračeva o životnim stilovima u beskrajnom ugovoru društvene afazije... I život se nastavlja izvan TV-ekrana u crno-bijeloj sredini. Masovni način razmišljanja i osjećaji s priručnikom za korisnika... to je društvena tvornica medija.

Putem telefonskog poziva obaviješteni smo da je anarhistički drug Nikos Maziotis premješten u zatvor Diavata.

Premještaj ranjen druga, kojemu je potreban niz pretraga i operacija, je jasan osvetnički čin države.

NE DIRAJTE BORCE
Izvor: RadioAzione

Ovaj je tjedan anarhistički borac, talac španjolske države, Gabriel Pombo da Silva, uspio poslati iz zatvora u kojem je zatvoren nekoliko informacija. Gabriel nas informira da se još nalazi u zatvoru A Lama i rečeno mu je da je upravitelj zatvora produžio njegovu izolaciju na još mjesec dana. Dakle, ne zna se kada će drug biti premješten u zatvor Topas, u Salamanci.
Prethodno je bilo rečeno da je donijeta nova odluka u vezi Gabrielovog slučaja (njegov premještaj iz usranih uvjeta u A Lami), ali to nije sva istina, zato jer ćemo znati što se zbiva kada će se zatvorski premještaj zaista ostvariti, a djelomične informacije često znaju biti pogrešne.
Korigiramo informaciju objavljujući ovo pojašnjenje i objašnjavajući da se Gabriel za sada još nalazi u A Lami i još u izolaciji. Očekujemo više vijesti, a kada stvari budu sigurne (s potpunim informacijama) tekst će biti napisan i objavljen.
Solidarnost s Gabrielom - Neprijateljstvo se nastavlja!
...

22. jula oko ponoći nepoznate osobe postavile su zapaljivu napravu kraj vrata crkve Svete Ane, koja je uzrokovala nekoliko eksplozija prije nego je vatra spalila već dio vrata vjerskog hrama.
Veliki požar popraćen je zvukom eksplozije dviju boca pod pritiskom, od kojih se po riječima policije sastojala naprava ostavljena ispred crkve.
Na mjesto događaja stigli su vatrogasci da bi ugasili požar te brojni policajci iz različitih jedinica: Gope (specijalne jedinice, nap.prev.), Labocar (forenzičari karabinjera, nap.prev.) da bi sakupili ostatke naprave kao dokaze, i blokirali ulice Catedral i San Martin te isti trg Svete Ane.
Štampa je naširoko pokazala nekoliko letaka na kojima je pisalo:
"Naše ustaničko djelo je gesta solidarnosti s drugovima Franciscom Solarom i Monicom Caballero, u zatvoru u Španjolskoj.
Vaše presude i vaše prijetnje putem štampe neće umiriti nasilno napredovanje društvenog rata."
Francisco i Monica su anarhistički drugovi koji su bili suočeni s represijom čileanske države u pravosudnom spektaklu zvanom "Slučaj Bombas", tokom 2010-2012., da bi zatim bili zatvoreni u španjolske zatvore od decembra 2013., optuženi za različite eksplozivne atentate na crkve.
Represivne snage su izjavile da će pogledati sve video zapise nadzornih kamera u potrazi za bilo kojim dokazom koji će pokrenuti policijski lov.
...

U ponedjeljak 14. jula 2014. grupa maskiranih osoba podigla je barikade ispred ex-Pedagogico, između ulica Macul i Grecia.
u 13:30 kamenje, boja i molotovi prekinuli su gradsku svakodnevnicu u znak solidarnosti sa drugaricom Tamarom Sol u očekivanju suđenja, i drugovima Juan Ready, Freddy Fuentevilla i Marcelo Villarroel nedavno osuđenih.
Osim toga sjetili smo se i na Marca Cuadra, radnika koji se 2. juna zapalio prosvjedujući protiv bijednih uvjeta preživljavanja svog posla.
Nakon dolaska pandura sukobi su se nastavili unutar fakulteta, ali nijedan drug nije uhapšen.
Izvor: RadioAzione

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/07/paloma2.jpg
22. jula 2014. odlučili smo učinit malu gestu propagande ispred Metro Rondizzoni, kraj zatvora maksimalne sigurnosti i zatvorske bolnice, kao neposredan odgovor na situaciju koju je proživio drug Marcelo Villarroel.
Podsjećamo da je Marcela demokratska inkvizicija osudila na 14 godina zatvora zbog dvije pljačke banke. Ubrzo nakon presude drug je imao zdravstvenih problema koji su ga primorali na premještaj, uz ogroman broj policijskih, represivnih snaga.
Šaljemo snage našem drugu.
Bilo kakvo pogoršanje zdravstvenog stanja naših drugova bit će pod izravnom odgovornošću tamničara...
Marcelo, Freddy, Juan, Carlos i svi revolucionarni zatvorenici slobodni!
TEKST LETKA:
Marcelo Villarroel, aktivan anikapitalistički drug, sudjelovao je u otporu i oružanoj ofenzivi protiv diktature i demokracije bogatih.

Prije dvadeset i pet dana drug Marcelo Villaroel Sepulveda, zatvoren na odjelu H Sjever zatvora maksimalne sigurnosti, počeo je patiti od srčanih problema koji su se pogoršali posljednjih dana i postali vrlo kritični prethodne nedjelje popodne-navečer, zbog čega je premješten u bolnicu zatvora Ex Peniteciaria, odakle je hitno prebačen u Ex Posta Central, pod strogim nadzorom i bez ikakve izravne obavijesti njegovoj obitelji.
Naravno, u operaciji je sudjelovalo barem 50 pandura - iz specijalnog zatvorskog osoblja za visokorizične premještaje (TAR), iz specijalne jedinice GOPE te podrške zrakoplovne brigade.
Paradoksalno, isti helikopteri letjeli su oko zatvora i doma obitelji, što je navelo obitelj da shvati kako se nešto ozbiljno zbiva.
Usred takve procedure i nakon što je bio pod opservacijom zbog opasnog zdravstvenog stanja, odlučen je premještaj u bolnicu San Borja Arriarran, u prvim jutarnjim satima, za daljnje pretrage koje bi mogle objasniti što je prouzročilo srčani udar i pokušati ga stabilizirati.
U tim trenucima jedinu informaciju o drugu saznali smo iz službene štampe, ista koja je uperila prstom na drugove i bila aktivna protiv njih od momenta kada su proglašeni glavnim krivcima za Slučaj Security.
Žandarmerija nije dala nikakve informacije njegovoj obitelji, pod izlikom da su se plašili mogućeg bijega.
Drug se sada vratio u zatvorsku bolnicu, nakon što su liječnici stabilizirali njegovo stanje. Pri povratku u zatvor bit će podvrgnut pregledima vanjskog kardiologa jedan sat dnevno, budući da u zatvorskoj bolnici ne postoje ni tehnološka ni medicinska sredstva za takve situacije.
Drug je sada dobro raspoložen i očekuju se daljnje vijesti...
...

Revolucionarna Ćelija Felice Orsini FAI/FRI
"Važno je naglasiti da intenzifikaciju autonomne i nasilne akcije gerilskih manjina potiče cilj širenja svjesno ustaničkih situacija, a ne postepeno izoliranje urbanih anarhističkih gerilaca u ime revolucionarne čednosti ili vježba samo-afirmacije." - Zavjera Vatrenih Ćelija
Štampa, vlada, sudstvo, policija i medijske ličnosti koji se bude iz tišine u potrazi za ujedinjenim telekamerama s prijetećim izjavama. Svi oni dovode u zablude svojim aluzijama, tvrdeći javno da je jedna naprava ručne izrade postavljena na glup način u dva dječja igrališta ili ispred kuće jednog člana CEPAL-a, u jednoj beznačajnoj uličici [Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku, nap.prev.].
Preuzimamo potpunu političku odgovornost za napravu postavljenu između vrata crkve Sv.Ane, i isto tako preuzimamo odgovornost za izradu naprave pronađene u ulici Almirante Hurtado, ali sasvim negiramo da je na to mjesto postavljena s predumišljajem i planski. Naprava je postavljena više od pet blokova dalje, između vrata još jednog simbola Autoriteta, na žalost zbog problema na sistemu tajmera nije se aktivirala i ne znamo da li je neki glupi radoznalac prenio torbu s napravom sve do mjesta gdje je dezaktivirana.
Po uvjerenju vjerni smo našim vrijednostima. Vrijednosti koje se prepoznaju u oružanom neprijatelju, pripremljenom i spremnom na napad, neprijatelju koji se ne pojavljuje slučajno na našem putu, nego se pojavljuje da bi zaštitio ovaj poredak, bogate, izrabljivače, njegove simbole, institucije i spektakle. To je neprijatelj kojeg smo odlučili napadati, ismijavati i ostaviti uplašenog naspram odlučnosti da nastavimo borbu koja nas historijski suočava, kada radikalizacija naših akcija prekrši njihov ponos i pobjegne im iz ruku. Naše vrijednosti nisu nikada željele napasti civilno stanovništvo, ni raniti, ni nanijeti im štetu. Naša vrijednost nije terorizam. Država i Kapital vrše terorizam svojim naoružanim rukama.

Rim, 18. jula 2014.
Anarhistički drugovi Gianluca Iacovacci i Adriano Antonacci osuđeni su, na prvostupanjskom sudu po skraćenom postupku, na 6 godina prvi te na 3 godine i 8 mjeseci drugi, za niz sabotaža i napada na ENI, ENEL i banke, na području Castelli Romani između 2010. i 2013. Proglašeni su krivima za kazneno djelo udruživanja u svrhu međunarodnog terorizma. Gianluca je preuzeo odgovornost za dio napada potpisanih FAI, u toku suđenja odbio je obranu advokata, a obojica su odbila prisustvovati suđenju putem videokonferencije.
Gianluca Iacovacci
CC di Alessandria
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Izvor: CroceNera

17. jula 2014. zatvorski sud Koridallos proglasio je anarhiste Grigorisa Sarafoudisa i Giannisa Naxakisa "krivima" za pljačku u Pyrgetu, "Krivima", zato što su anarhisti!
Javni tužitelja: u optužbama za slučaj pljačke u Pyrgetu, Larissas, prešao je svaku granicu i odbacio svako pretvaranje teror-suđenja u Koridalosu. Mada je priznao da tokom ročišta nije bilo dokaza za krivicu optuženih, Grigorisa Sarafoudisa i Giannisas Naxakisa, ipak krivnja je sadržana u optužnici "Ne možete zanemariti činjenicu da su okrivljeni povezani s antiautoritarnim, anarhističkim pokretom!"
Presuda: ZA ANARHISTIČKE BORBE GRIGORISA SARAFOUDISA I GIANNISA NAXAKISA 16 godina zatvora.
TEROR-SUĐENJE je odbilo zahtjev olakotnih okolnosti za Grigorisa Sarafoudisa i donijelo istu presudu kao i za Giannisa Naxakisa, kako slijedi:
- 10 godina za pljačku
- šest godina za sudjelovanje u terorističkoj organizaciji (ZVĆ)
- 5 godina za krađu vozila - 2 godine za posjedovanje oružja.
Sveukupno 16 godina zatvora za svakoga.
...

16.07.2014. u centru Atene anarhist Nikos Maziotis iz grupe Revolucionarna Borba uhapšen je nakon oružanog sukoba s pandurima iz antiterorističke jedinice, tokom kojeg je ranjen.
Solidarnost je jedno od naših brojnih oružja protiv totalitarizma države i društvene ravnodušnosti.
Naša čaša se prelijeva, ispunjena suzama zbog presuda i ubojstva naših drugova,
metaka u njihovim tijelima,
brutalne represije nad anarhističkim pokretom,
i apatije masa.
Strast za slobodom je jača od svih ćelija,
i bit će zauvijek dok god nas proganjaju.
Solidarnost na djelu s anarhističkim revolucionarom Nikosom Maziotisom.
Mnogostruka Revolucionarna Borba,
do kraja.

Solidarni drugovi
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/07/10422093_696432173765875_2313071206765492348_n.jpg

Bilo izvan ili unutar zatvora borba je za nas stvar časti i dostojanstva, i nastavit će se. Revolucionarna borba se nastavlja. NIKOS MAZIOTIS

...

Drugarica S.Antoniou uhapšena je u Solunu danas [15.07.2014.] zbog kršenja uvjetne.

Drug koji se nalazio s njom također je uhapšen, a tražen je zbog odbijana služenja vojnog roka.

DA NIJEDAN DRUG NE OSTANE SAM U RUKAMA DRŽAVE
Izvor: Act For Freedom Now!

4. jula nastavilo se teror-suđenje u Koridallosu za pljačku u Velvedu, čitanjem dokumenata optužbe, procedura koja je započela na prethodnom ročištu. Prije toga održana su dva ročišta, na kojima su kao svjedoci ispitani panduri iz [motorizirane, nap.prev.] jedinice DIAS i panduri iz pandurskog vozila kojim su uhapšeni drugovi G.Mihailidis, N.Romanos i A.D.Bourzoukos. Svi svjedoci su, kako bi zataškali mučenja u policijskoj stanici Veria, izjavili da je došlo sukoba pri hapšenju drugova te da se su ovi ozlijedili zbog pružanja otpora.
Advokati obrane su dokazali da su njihove izjave lažne i neutemeljene, jer da su drugovi željeli pružiti otpor pri hapšenju mogli su upotrijebiti svoje oružje a ne ruke.
Glavni sudac ovog teror-suđenja, A.Potamianos pokušao je započeti s čitanjem izvješća Laboratorija za vještačenje iz Uprave za forenzičarske istrage, u vezi istrage nad DNK, koji je na protuzakonit način uzet optuženim drugovima. Advokat obrane A.Paparousou zatražio je da se izvješća ne čitaju zato što se njegov klijent A.D.Bourzoukos nalazi u zatvorskoj "bolnici", i zato što su izvješća nepotpuna, jer nisu popraćena svim dokumentima opisanim u proceduri. Zato se suđenje ne bi trebalo osloniti na ta izvješća. Zatražila je i da budu pročitani svi dokumenti i da se nove odredbe uključene u novi zakon o zatvorima još ne primjenjuju. Advokat obrane Sp.Fitrakis također je zatražio da budu pročitani svi dokumenti, kao što su navedeni u optužnici, a i drug A.Dalios je zatražio istu stvar. Čime je započelo čitanje dokumenata, a prvi se odnosio na izvješće o istrazi u domu osobe koja nema nikakve veze sa slučajem kojem se sudi. Započeo je dijalog između advokata A.Paparousoua, Sp.Fitrakisa i glavnog suca teror-suđenja. Objasnili su da se izvješće ne odnosi na stan u kojem je njen klijent živio, nego na drugi stan, osobe koja nema nikakve veze s ovim slučajem, i da je to stavljeno u optužnicu kako bi se stvorilo političko ozračje.

Propaganda i solidarnost ispred zatvora za drugaricu Tamaru Sol
Tokom čitavog tjedna između 07. i 11. jula različite Indiviudalnosti Neformalno Koordinirane, dali smo jedan mali ali potreban doprinos protiv stražarskog šikaniranja, i institucije koja ih štiti, vršeći propagandu izvan i oko centra za istrjebljenje zatvora San Miguel.
Ovo djelo propagande je neposredan odgovor na stražarsko šikaniranje drugarice Tamare Sol i njezine obitelji u ovom zatvoru. Ne zaboravimo da su ovi isti panduri odgovorni za požar u kojem je ubijen 81 zatvorenik države, 8. decembra 2010., u jednom od najvećih masakra u zatvorima Čilea.
Važno je pojasniti kako stražarima tako i svim različitim formama drugova antiautoritarnih anarhista da se dostojanstvo ratnog zatvorenika brani milimetar po milimetar, kako izvan zatvorskih zidina tako i u njegovoj utrobi, kada moramo hodati duž hodnika zatvora. Ovu izgradnju napada i otpora želimo podignuti među svima i moramo snositi teret odgovornosti.
Šikaniranje revolucionarnih zatvorenika, kao i njihovih obitelji, kazne, pretresi, premještaji, udaranje i poticanje na svađe među zatvorenicima, su uobičajeni postupci zatvorskog sistema. Na nama je da obustavimo napredovanje zatvorskog mehanizma.
Stražari: Dalje ruke od naših drugova i njihovih obitelji.
Ratni Zatvorenici na Ulice!
Individualnosti Neformalno Koordinirane
...

9. jula 2014. grupa osoba pokrivenog lica sišla je ulicu ispred gimnazije Manuel Barros Borgoño, podigla barikade i sukobila se s policijom bacajući kamenje, boju i molotove.
Akcija i sukobi počinjeni su u znak solidarnosti s drugovima Juanom, Freddyjem i Marcelom; drugovima koji su nedavno osuđeni za nekoliko eksproprijacija banaka i smrt jednog policajca.
Sukob na ulici je i gesta solidarnosti s drugaricom Sol Vergara koja se nalazi u zatvoru optužena da je pucala na zaštitara jedne banke.
Nakon uličnih sukoba policija je uhapsila 10 drugova, od kojih su trojica optužena da posjedovanje molotovljevih koktela. Svi se nalaze u kućnom pritvoru.
Izvor: RadioAzione

Prizivni sud u Genovi potvrdio je u potpunosti presudu prvostupanjskog suda Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu.
Podsjećamo da su na prvostupanjskom suđenju, po skraćenom postupku, dva druga preuzela odgovornost, putem svojih tekstova, za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.
Alfredo i Nicola su preuzeli odgovornost za ranjavanje Adinolfija, ali isti taj bijednik, koji pri svakom metku u koljeno urliče "Prokletnici, znam tko vas šalje", nije nikada preuzeo odgovornost za smrti koji je svakodnevno prouzročio putem tumora izazvanih nuklearnom energijom koju toliko obožava. Nije nikada preuzeo odgovornost za napad u Fukushimi, već i dalje tvrdi da je razlog nesreće u Fukushimi budućnost.
Stoga se zaista nadamo da će ta "njegova" budućnost pokopati samo njega pod radioaktivnom kišom, i da će ga polako izjedati dok mu sa lica ne nestane onaj jebeni osmijeh kojim se osmjehuje čak i s invalidskih kolica.
Suučesništvo i Solidarnost s Alfredom i Nicolom!
RadioAzione

...

U petak 4. jula donesena je definitivna odluka da će Monici Caballero i Franciscu Solaru biti suđeno za terorizam. Po riječima suca, policije i štampe, koji u ovom slučaju rade rame uz rame, dvoje drugova je "povezano s FAI/FRI, terorističkom organizacijom međunarodne naravi, utemeljenoj na anarhističkoj ustaničkoj ideologiji."
Naravno, navedeni akronima, koji nema nikakve veze s izjavom o preuzimanju odgovornosti, koristi se kao opravdanje za suđenje za terorizam, budući da je EU stavila taj akronim na popis terorističkih organizacija.
Po riječima iste štampe te sudskih i policijskih spisa "unutar iste organizacije [FAI/FRI] oboje najvjerojatnije pripadaju Grupos Anarquistas Coordinados (GAC) “.
Štampa, a u nekim slučajevima i "alternativna" štampa, stalno dovodi navedenu koordinaciju u vezu sa FAI/FRI, mada se radi samo o policijskoj maštariji.
"Neovisna nadstruktura nasilnih grupa u stilu islamskog džihada", napisao je list Periódico de Aragón.

Objašnjenje: Po riječima dezinformacije radi se bučnoj bombi, što je sasvim pogrešno jer je podmetnuti poklon bio zapaljiva bomba, mješavina goriva s kemijeskim detonatorom, koja je izazvala željeni požar.
Kada odlučimo napasti prokletu/mrsku policiju mislimo na stvari koje nam daju pouzdanja pri napadu na metu, možda ne baš ono što smo očekivali, destruktivni požar koji je u potpunosti spalio potrošački centar; bit ćete uvijek na meti napada svih onih koji su odlučili da prisvoje vlastite živote putem borbe.
MRZIMO policiju, što nije nikakva novost, i čvrsto smo uvjereni da ne postoji bolji način od napada i direktne akcije; put bez povratka u koji smo uvjereni i nastavit ćemo na tisuće puta.
Počinili smo ovo djelo u znak podrške i prikladno paklenim presudama koje je ovo bijedno usrano društvo dodijelilo našim drugovima JUANU, MARCELU I FREDDYJU! NE VJERUJEMO IM! MI NISMO DIO NJIHOVOG SPEKTAKLA! BIT ĆEMO VJEČNI USTANICI! Moći će izricati paklene presude, ali nek znaju da ćemo ih potražiti i učinit im ono što ne mogu ni zamisliti!
Ne možemo zaboraviti našu dragu drugaricu SOL, koja nam dokazuje da gdjegod bila ostaje i dalje neukrotivo zaljubljena u slobodu; snažan zagrljaj njoj i njenoj nepokorenoj obitelji, velike hrabrosti, velike snage.
ŠALJEMO MNOGO SNAGE I SLOBODNIM DRUGOVIMA, DA NAPADNU NEUSTRAŠIVO NEPRIJATELJA! SPREMNI SMO NA SVE!
ŽIVJELA ANARHIJA, NEPOSLUH I KAOS!
BRAĆA ANGRY I PANKY MAURY ŽIVE U SVAKOM KORAKU POBUNE
POZDRAV I DIEGU RIOSU KOJI I DALJE ISMIJAVA AUTORITET.
SOLIDARNOST S DRUGOVIMA BJEGUNCIMA!
...

S RIJEČI... NA DJELA!

ZATO ŠTO SE DOSTOJANSTVO NE MOŽE IZBRISATI,
I SOLIDARNOST ĆE SRUŠITI ZIDOVE
MRAČNIH ZATVORA!

TAMARA SOL NA ULICU!

ŠIROM SVIJETA UZ TEBE SMO, SOL!

Izvor: Publicacion Refractario

Ratni zatvorenici NA ULICU!
Protiv potkazivanja, mučenja i izolacije
ANARHISTIČKA solidarnost!
SNAGE I HRABROSTI, DRUGARICE TAMARA SOL!!!
SNAGE I HRABROSTI, DRUŽE GABRIEL POMBO DA SILVA!!!
6 MJESECI OD SMRTI DRUGA SEBASTIANA OVERSLUIJA!!!
2 GODINE OD ZATVARANJA DRUGA HENRYJA ZEGARRUNDA!!!
5 GODINA OD SMRTI DRUGA MAURICIA MORALESA!!!

Ove hladne i kišne noći odlučili smo da poremetimo gradsku monotoniju, odlučili smo da izađemo i podijelimo na daljinu toplinu koja izlazi iz našeg crnog srca i koja nas spaja.
Nijedan pali, zatvoreni i mučeni drug nije zaboravljen, s velikim ili malim djelima, kao što je ovo, rušimo zapreke i iščezavamo u daljini kao zvijezde sakrivene ispod teških oblaka u ovoj hladnoj noći, postajući nevidljivi pasivnim očima građana. Naši su drugovi uvijek prisutni u svakome od nas: neukroćeni i divlji slobodnog srca.
Svako iskreno djelo koje želi prekinuti izolaciju je istovremeno i napad na sve one koje žele urušiti naše snove. Zato koristimo priliku da pošaljemo topli zagrljaj, ogroman i poticajan, drugarici Tamari Sol Vergara, zbog tvoje snage i uvjerenja ratnice, kao i njenoj obitelji koju su nedavno odvratni tamničari šikanirali, zlorabeći svoju moć.
Drugu Gabrielu Pombo da Silvi koji je nedavno stavljen u izolaciju i koji nakon toliko godina i dalje čvrsto drži svoje dostojanstvo.
Želimo poslati i naše ohrabrenje brazilskim drugovima, vama koji dan za danom pružate otpor i niste ostali nijemi tokom Svjetskog Kupa, i koji se odupirete velikoj represiji, deložacijama i ubojstvima koje sprovode represivne snage države. Još se jednom kriminalizaciju nastoji pritajiti cirkusom nogometa, pokušavajući natjecanjem odvratiti pažnju od pravih problema s kojima se moramo svakodnevno suočavati na različitim područjima teritorija; naše ohrabrenje i suučesništvo hrabrim domorodačkim i ne-domorodačkim ratnicima koji se sukobljavaju licem u lice sa moći.
Podsjećamo i da su protekle dvije godine od progona slobodarskog anarhističkog pokreta u bolivijskoj državi, a dvije godine nisu izolirane i neosporno je preispitati činjenice i postupke mnogih na tim prostorima.
Kroz ove dvije godine prisustvovali smo različitim postupcima i zato smo nastavili jačati našu borbu. Mislimo da vrijedi sjetiti se kukavičnih postupaka mnogih likova iz tog kraja (o kojima se može čitati u izjavama istih i u izjavama koje su same organizacije i pojedinci objavili; savjetujemo tekst koji su objavili drugovi iz tog kraja "između ruševina i Fantomasa"), koje navodimo:
- Platformisti iz O.A.R.S.-a i Red Verde, posebice: Renatto Vicentti, Victor Hugo Gironda, optuženi i uhapšeni 29. maja, i koji su odmah odlučili surađivati sa represivnim snagama pružajući im imena, adrese i ostalo. Nadodajemo i da su te dvije osobe prve otpuštene u kućni pritvor (ako se tako uopće može zvati), a zatim na slobodu. Bez ijednog ročišta.

U infoshopu "Iskra" (Knjigozemska, R.K. Jeretova 5, Zadar), petak 11.07.2014. u 20 sati: Radionica uveza knjiga.

Ena Jurov će nas naučiti raditi nekoliko vrsta jednostavnog uveza šivanjem, bez lijepljenja. Pribor i materijali su osigurani, ali slobodno donesite razne papire i kartone koje želite uvezati.

Vidimo se u ugodnom društvu čarobne Knjigozemske!
Izvor: Infoshop Iskra

Nekoliko kreativnih prijedloga kako provesti ljeto ako ne možete na ljetovanje.

A svim ovim i drugim buntovnim kreativnim pojedincima yu.radioazione.org želi mnogo uspjeha!
travanj - lipanj 2014. Nepoznati počinitelj je od 1. travnja do 3. lipnja provalio u 23 napuštena, nekad luksuzna, apartmana u turističkom naselju kraj Poreča. Nakon što je nasilno otvorio vrata apartmana, počinitelj je iz njih otuđio dio namještaja i razne elektroničke uređaje pošto nikome nisu služili jer je objekt napušten.
lipanj 2014. Nepoznati počinitelj je u razdoblju od 3. do 11. lipnja provalio u skladište pulskog poduzeća Arenaturist. Provalnici su očito znali da je skladište pokriveno alarmnim sustavom, pa su prokopali zid. Ali, očito su se domišljati provalnici dobro informirali gdje se može, a gdje ne provaliti. Zid skladišta je građen od siporeksa sa željeznom armaturom te su provalnici, vjerujemo s nekim čekićem razbili siporeks i s kliještima za željezo odrezali svu armaturu. Iz skladišta su odnijeli keramičke pločice i nekoliko pumpi za bazene. Najkreativnije ne može ni alarmni sustav spriječiti.
10.06.2014. Nepoznati muškarac i žena su u utorak iz jedne trgovine u Poreču ukrali veću količinu zlatnog nakita. Oko 10 sati ušli su u trgovinu gdje su se zadržali neko vrijeme isprobavajući nakit. No, dok je djelatnik zlatarnice pokazivao nakit muškarcu, žena je jaknom i torbom prekrila dio izloženog nakita na pultu. Naposljetku se dvojac sa zasluženo ukradenim nakitom udaljio iz trgovine.
11.06.2014. Dva razbojnika su u srijedu na području općine Tounj nedaleko Ogulina napali zaposlenika pošte. Kamenjem su razbili staklo na vozilu koje je sletjelo s ceste. Razbojnici su onda djelatniku pošte zaprijetili vatrenim oružjem i ukrali novac. Nakon toga su pobjegli. Oduzmimo pošti ono što nam ona svojim nametima oduzima.
...

Na rimskom sudu je 4. jula održano drugo ročište sudskog procesa protiv Adriana i Gianluke.
Iako se suđenje odvija iza zatvorenih vrata nekoliko solidarnih je uspjelo ući u sudnicu, iskoristivši trenutak odsutnosti kontrole, zbog svih ceremonijalnih formalnosti koje obilježavaju početnu fazu ročišta. Izrazili su bijes protiv procesa koji se odvija u potpunoj odsutnosti okrivljenika. Međutim, već nakon par minuta prisutni karabinjeri su ih izbacili iz sudnice, dok sudac, izgleda, nije ni obratio pažnju na događaj.
Podsjećamo da je sudac D'Alessandro, prihvaćenjem zahtjeva tužitelja, odredio da se proces odvija putem videokonferencije; Gianluca i Adriano nisu stoga željeli sudjelovati u opresivnoj farsi te odbili prisustvovati putem ekrana.
Javni tužitelj Minisci, nažalost drugovima i drugaricama poznat po svojoj ulozi tužitelja i u procesu za događaje 15.oktobra, tokom čitanja optužnice je u nastojanju da potkrijepi optužbe po čl. 270 i 270bis [subverzivno udruženje u svrhu terorizma, i međunarodnog, i rušenja demokratskog pokreta, nap.prev.] naveo i nešto što se desilo izvan Italije, vjerojatno da bi izgradio neko fantomatsko subverzivno međunarodno udruženje. Svoj delirij je okončao tražeći 8 godina zatvora za Adriana i 9 godina za Gianlucu.
Slijedeće ročište zakazano je za 18. juli, na kojem će se održati rasprava obrane i vjerojatno izreći presuda.
Ponovno iskazujemo našu solidarnost okrivljenim drugovima i pozivamo da ne skrećemo pažnju s novog instrumenta, videokonferencije, čije korištenje zakon o kaznenom postupku predviđa samo u izvanrednim slučajevima, mada se već redovito koristi, npr., na Nadzornom sudu u Rimu.
Nemojmo dozvoliti da se šutke prijeđe preko još jednog pokušaja strože izolacije drugova i drugarica od njihovih voljenih i borbenih konteksta!
Rete Evasioni
...

Mi želimo uništiti zvijer koja održava ovaj sistem na životu.
Vladajući demokrati se vraćaju da bi snažnije napali. U doba krize otkrivaju svoje pravo lice. Lice koje, puno entuzijazma, ponižava, muči, zatvara i ubija osobe. Lice koje se veselo smiješi pred svjetskim telekamerama, dok istovremeno angažira na tisuće pandura odmah iza ugla, kako bi ugušio svaki oblik otpora.
Ali to ih ne čini dovoljno zadovoljnima. Nakon što su uspjeli poraziti otpor na ulicama, psi sistema sada su usmjerili svoje snage da poraze preostali otpor u zatvorima, izolirajući zatvorenike. Vlast koristi postojeći strah širokih, nijemih masa da bi se osvetio nad onima koji su zapalili Grčku u decembru 2008. Gerilske grupe rođene iz pobune izazivaju aritmiju disanja konstipiranoj gospodi u Bruxellesu. Njihova reakcija se brzo pojavila i bila je dinamična. Uz Trojku su poslali grupu antiterorističkih specijalaca u Atenu, da jednom zauvijek uguše duh otpora. Zato je novi trening pandura ubrzo urodio plodom. Ti psi mogu koristiti svoje palice na početnicima, ali izabrali su da se prilagode ideološkom kontekstu zvanom fašizam na potpuno glup način. Harmonični suživot u kojem demokratske vreće sala, žedne moći, koriste fašističke bande. Stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti tipa C je još samo jedan korak naprijed prema potpunom uništenju svih onih koji su umorni od izrabljivanja.
Ne želimo ostati ravnodušni dok se takve stvari dešavaju, kao mnogi drugi koji su se prestali boriti. Zato smo odlučili posjetiti jednog od njihovih lakeja, u mirnom Wilmsdorfu.
Solidarni sa štrajkačima gladi u grčkim zatvorima.
Ovime se sjećamo ubojstva Ilije Karelija kojeg su ubile ubojice zvane zatvorski stražari.

"Poražen u ovom ratu je onaj tko se vrati doma. Ni koraka nazad, nema odgode." - Zavjera Vatrenih Ćelija - Frakcija Nihilista

Subversives of nihilistic act
...

U noći sa 23. na 24. juna u ulici Auger, u pariškom predgrađu Pantin (93) zapaljen je kamion tvrtke Bouygues, dobro poznatog graditelja zatvora.
Solidarni pozdravi anarhistima Carlosu, Amelie i Fallon u meksičkom zatvoru (te Mariju i Felicity u bijegu).
Zapalimo zatvore, s njihovim graditeljima!
Izvor: Act For Freedom Now

Jutros prije zore pokrenuli smo ciljanu vatrenu orgiju duž Glebe Road - koja susreće glavnu istočnu bristolsku ulicu, Church Road - i zapalili poslovna, luksuzna, zaštitarska i lovačka vozila. Vatrena stihija u arterijama grada-zatvora! Da bi prekinuli laž socijalnog mira i zaoštrili napade!
Hitne službe bile su prespore da bi uhvatile odgovornog, dok je prazna ulica bila osvijetljena kao bakljama, s jednog kraja na drugi. U par riječi, odabrana vozila bila su sastavni elementi života koji zastupaju i nameću.
Virgin Media opskrbljuje televizijom i internetom te nacionalnom mrežom optičkih kablova. Kako bi nas zadržala upletene u modernu informacionu ekonomiju, a spektakl slavnih, video-igrica i reklama su njihov biznis. Uništimo ono što nas pripitomljuje i zapanjuje!
Skupocjeni auto kao Quattro je dodatni šamar kako siromašnima tako i planetu. U imućnim kvartovima ili četvrtima pod gentrifikacijom su uobičajeni, u Engleskoj kao i u Argentini, u Sydneyu kao i u Berlinu, samo čekaju da ih mi uberemo.

Masovni štrajk glađu započeo je u većini zatvora u ponedjeljak 23.08. Na taj se način zatvorenici bore protiv novog nacrta zakona o stvaranju zatvora maksimalne sigurnosti i preustroja-pooštrenja kaznenog zakona.
Kreiranje zatvora maksimalne sigurnosti dovršava slagalicu represije koja se sistematično strukturirala kroz posljednje godine. Kada je potrošačka maska pala i kada su se halucinacije društvenog tijela o miroljubivom životu urušile, moć je pokazala svoje pravo lice. U tom je trenutku dah društvenog prevrata stegnuo vrat "moćnika", a plač razbaštinjenih na društvenim marginama opasno zazviždao u njihovim ušima. Država i interese koje štiti, mora kazniti one koji se usude dovesti u pitanje putem djela njenu svemoć. One koji vide dalje od pljesnivog sterilnog života kojeg nam prodaju i usuđuju se slijediti svoje snove.

Danas 2. jula održano je drugo ročište sudskog procesa za Projekt "Feniks". 12 okrivljenika (Andreas Tsavdaridis, Spyros Mandylas i 10 zatvorenih članova ZVĆ) nisu bili prisutni u sudnici zato što se oporavljaju od osmodnevnog štrajka u kojem su sudjelovali, protiv nacrta zakona o zatvorima maksimalne sigurnosti. Tražili su također da ih ne zastupaju advokati. Podsjećamo da je suđenje započelo 4. juna, a odnosi se na tri čina Projekta "Feniks". Suđenje je odgođeno za četvrtak 16. jula.
Ni milimetar nazad,
9 milimetara u glavu pandura.
Izvor: InterArma

Danas 2. jula 2014. drugovi su osuđeni u odsutnosti pošto su odbili sudjelovati u pravosudnom cirkusu, putem videokonferencije za obitelj i drugove.
Demokratska inkvizicija je još jednom odlučila o životima drugova:
Juan Aliste: 18 godina kao počinitelj ubojstva Moyana + 10 godina za pokušaj ubojstva pandura Abarca + 14 godina za pljačku banke Santander i banku Security u Valparaiso. Sveukupno 42 godine zatvora.
Freddy Fuentevilla: 5 godina za sudjelovanje u ubojstvu Moyana + 3 godine za sudjelovanje u pokušaju ubojstva Abarce + 7 godina za pljačku banke Security. Sveukupno 15 godina zatvora.
Marcelo Villarroel: 14 godina zatvora za pljačku banke Santander i banke Security u Valparaisu.
...

IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI ZA NAPAD NA POLICIJSKO VOZILO U PRAGU
13. februara 2014. u Pragu je molotovom napadnuto policijsko vozilo u ulici Hostivařská. Za napad je odgovornost preuzela Crna Brigada, autonomna mreža revolucionarnih ćelija, a pogodio je zaštitnike kapitalističkog sistema. Istovremeno bio je to čin solidarnosti sa žrtvama policijske represije, u ovom slučaju sa deložiranima iz skvota Neklanka, 7. februara 2014., i sa svima koji se suočavaju sa sudskim procesom nakon hapšenja tokom deložacije i obrane skvota.
Ne iznenađuje nas što smo dugo čekali na odgovor naših neprijatelja, kao prilikom napada na policijsko vozilo u Janovu, događaj ukratko spomenut u Izvješću sveobuhvatne situacije, Ministarstva unutrašnjih poslova. Ne očekujemo da će poruku naših djela širiti neprijatelj, a činjenica da se gotovo prešutno prešlo preko događaja ne znači da je sadržaj naših djela prestao postojati. Mi imamo naše vlastite kanale i namjeravamo ih koristiti da bi objasnili naša djela.
Ovaj put smo napali zato što ne želimo pasivno stajati dok panduri ljudima oduzimaju domove, mi nećemo zatvarati oči dok se osobe izbacuju na ulicu usred niskih temperatura. Žestoko napadamo zato što ne prihvaćamo pravo buržoazije da nenaseljene kuće nepotrebno degradira i ruši, kako ne bi mogle poslužiti stanovnicima.
U potpunosti podržavamo skvotiranje kao dio revolucionarne prakse, kao praktičnu eksproprijaciju, sprečavajući iskorištavanje kuća za akumulaciju profita, na štetu javnosti. Umjesto da se pretvore u izvor koji će zadovoljiti ljudske potrebe.
Iskazati podršku skvotovima obično znači suočiti se s policijskim napadima i provokacijama, kao u slučaju deložacije Neklanke. Oni koji su odbili da prihvate policijsku agresiju su uhapšeni, a dvoje je poslano na sud. Nije važno da li su počinili kazneno djelo za koje su optuženi ili se pak radi o policijskoj fabrikaciji. Dvije osobe su optužene i primorane na suđenje zato što su štitili ljudsko dostojanstvo i skvotiranje. Nama je to dovoljan razlog da budemo solidarni s njima i da ih podržimo.
Iz naših je akcija jasno da ne namjeravamo izražavati solidarnost u sudnicama, gdje neprijatelj dominira. Mi sasvim dobro razumijemo da je sudnica jedno od tijela moći koji potpomaže funkcioniranje kapitalizma. Zato, kad spominjemo solidarnost ne odnosimo se na ponizno moljenje sudaca da nas shvate, pod solidarnošću podrazumijevamo konflikt s uzročnicima ugnjetavanja i suprotstavljanje njihovim strukturama. Februara 2014. napali smo policiju, idući put će to moći biti bilo koja institucija ili osoba koja štiti kapitalistički sistem.
Odbijamo da se pokorimo nedostojanstvenim uvjetima sistema.
Mi tražimo njegovo uništenje, zato ćemo nastaviti borbu!
Černá brigáda – Síť revolučních buněk (ČB – SRB) - April 2014.
IZJAVA: SABOTAŽA IZGRADNJE LUKSUZNE STANARSKE ZGRADE U PRAGU
Ujutro 1. maja 2014. revolucionarna ćelija je sabotirala izgradnju luksuzne stanarske zgrade u Pragu. Ova djela su dio napada na aparate moći i izrabljivanja. Za nas to predstavlja i iskrenu kritiku - upućenu našim redovima. Kritika, koja se ne ograničava na riječi, djelima koja ocrtavaju moguće alternative.

"Ispod pločnika", besplatni anarhistički povremenik, objavio je svoj trinaesti broj, koji se, između ostalog, bavi samim konceptom i kritikom braka, zakona i borbe za prava, te nizom drugih tema.
"Ispod pločnika" već osam godina dovodi u pitanje normalnost koja nam je nametnuta pa se tako u ovom broju bavi brakom, zakonima, pravima, nacionalizmom i pitanjem vlasti, temama koje su sastavni dio te normalnosti. U pokušaju da svaki dio našeg života bude reguliran, ne sudjeluju samo institucije sistema, već i njegovi više ili manje glasni pomagači, koji zahtjevaju više regulacije i kontrole. Brak je tako nedavno postao najpoželjnija institucija jer sa svih strana su se javili njegovi zagovrnici/e, dok je izostala gotovo svaka kritika tog institucionaliziranog međuljudskog odnosa.
Važan prilog kritici borbe kroz sistem daju i tekstovi Meše Selimovića "O vlasti", koji govori o tome da ne postoji dobra vlast, niti dobri vladari. Kao dodatak tome, Emma Goldman u svom tekstu "Žensko pravo glasa", govori o besmislenoj borbi za pravo na izbor vlastitih diktatora.
Novi broj donosi i drugi dio istraživanja naslovljenog "Pucnji atentatora", koji govori o ranim primjerima propagande djelom u regiji, a tema drugog dijela Luka Jukić, koji je izvršio neuspjeli atentat na komesara Cuvaja.
Osim toga, kao još jedan mali prilog povijesti anarhizma, ovaj broj donosi i kratku antibiografiju B Travena, poznatog i dugo anonimnog književnika, čija djela odražavaju njegove anarhsitičke ideje.
"Ispod pločnika" je moguće nabaviti u knjižarama, infoshopovima, klubovima, kafićima... i tamo gdje ga sami odnesete!
...

Nakon osmodnevnog štrajka gladi zatvorenici u Grčkoj odlučili su da prekinu štrajk i nastave mobilizaciju drugim sredstvima.
U štrajku gladi sudjelovalo je ok 1500 zatvorenika.
Naši drugovi Michalis Nikolopoulos, Panagiotis Argyrou i Nikos Romanos otpušteni su iz bolnice i u dobrom su zdravstvenom stanju.
Daljnje informacije bit će objavljene čim budu dostupne.
Izvor: InterArma

Video zatvorenika s A odjela Korydallos, koji su silom odgodili noćno zaključavanje na sat vremena.
27.06.2014.: Još dva zatvora pridružila su se borbi. U koritnskom zatvoru 50 zatvornika, a u krfskom 40, nakon što ih je ohrabrio prosvjed ispred zatvora.
U atenskom zatvoru Korydallos više od 20 zatvorenika je premješteno u bolnicu. Naveč su zatvorenici prisilno odgodili na sat vremena noćno zaključavanje zato što su proteklih dana brojni zatvorenici zatražili liječničku pomoć i hospitalizirani. Nedostaje liječničkog osoblja!!! To je istovremeno i odgovor na štrajk zatvorskih službenika, čime su sprječene posjete advokata i članova obitelji zatvorenicima u štrajku gladi!
28.06.2014. Ujutro su dva naša druga, člana ZVĆ, Panagiotis Argirou i Michalis Nikolopoulos također završili u bolnici!
Drugovi Giannis Mihailidis i Argiris Dalios premješteni su u bolnicu zatvora Korydallos, a kada su odbili intravenske tekućine vratili su ih isti dan nazad u njihove ćelije. Drug Nikos Romanos je također premješten u istu bolnicu iz zatvora Avlona, gdje se još nalazi.
3-4000 osoba okupilo se na prosvjedu protiv novog zakona o zatvoru maskimalne sigurnost. Prosvjedovali su od Monastiraki do Omonia, Syntagme i zatim Propilea. Prosvjed je bio uspješan, kao i organizacija i propaganda (letci, tekstovi). Vrlo jake emocije i snažni slogani u vrlo vrućem i naseljenom gradu.
Budući da će se u četvrtak 03.07.2014. održati glasanje zakona o zatvorima Tipa-C, odlučili smo zaoštriti borbu, zbog čega će idućih dana brojne osobe završiti u bolnici! Borba se nastavlja... sve do pobjede!!!
29.06.2014.: 50 drugova anarhista iskazalo je solidarnost ispred zatvorske bolnice Korydallos, uzvikujući slogane solidarnosti brojnim štrajkačima gladi koji su tu premješteni te koji se suočavaju osim s neprihvatljivim bolničkim uvjetima i s uvredama i ravnodušnošću nekih liječnika.
...

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/07/HUNGERSTRIKE-LEAFLET-PDF-1_Page_2-1024x723.jpg
Letak dijeljen u Londonu na bučnom prosvjedu ispred zatvora Holloway i na solidarnom okupljanju s drugovima pod istragom i uhapšenima u Torinu. Vrijeme je da djelujemo svim raspoloživim sredstvima, solidarno sa štrajkašima gladi u grčkim zatvorima!
Izvor: Act For Freedom Now

Anarhistički zatvorenici u štrajku gladi
Od 23. juna ustanički i nihilistički anarhisti zatvorenici demokracije u zatvoru Korydallosu započeli su štrajk gladi, sudjelujući u borbi zatvorenika protiv nacrta zakona o zatvorima maksimalne sigurnosti.
Odbijamo ostaviti naše sestre i našu braću same u borbi. Projekt napada i nekompatibilnog neprekidnog ustanka danas je neophodniji nego ikada.
SNAGE USTANIČKIM I NIHILISTIČKIM ZATVORENICIMA
SNAGE BRAĆI IZ ZVĆ
ZAPALIMO TAMNICE DEMOKRACIJE
InterArma

27. juna 2014. na prvom ročištu žalbenog procesa na sudu u Genovi, u predmetu Adinolfi, javni tužitelji Antonio Lucisano e Pio Machiavello zatražili su potvrdu prvostupanjske presude.
Nicola i Alfredo su odbili prisustvovati suđenju putem videokonferencije.
Slijedeće ročište zakazano je za 4. juli.
Izvor: CroceNera

Od 17. juna drug Gabriel Pombo Da Silva se nalazi u privremenoj izolaciji u zatvoru A Lama zato što je odbio premještaj na jedan od odjela maksimalne sigurnosti, sa svim posljedicama života u jednom od takvih odjela, te zato što je odbio da dijeli ćeliju s još jednim zatvorenikom, što će mu ponovno pokušati nametnuti. Čekamo da vidimo što još pripremaju...
Situacija je već krenula pravnim putem, ali smatramo da je važno izraziti i dokazati da nije sam, tražeći putem faksa (telefonskim pozivima ili običnom poštom, kako je povoljnije) da zatvorska uprava prekine šikaniranje Gabriela.

U zatvoru za mlade u Avloni dvojca zatvorenika su hospitalizirani.
U zatvoru u Greveni nema liječnika i zatvorenici kojima je loše ne idu u bolnicu nego ih vlasti, nakon što im ubrizgaju nepoznate tvari, šalju natrag u njihove ćelije.
Oko 80 anarhista je uhapšeno u Ateni tokom prosvjeda ispred kuće premijera Antonisa Samarasa protiv novog zakona o zatvorima.
Na treći dan, 25.06.2014., ovo je broj zatvorenika koji sudjeluju u masovnom štrajku gladi:
Korydallos, Atena: 1450 zatvorenika
Patras: 550 zatvorenika
Grevena: 400 zatvorenika
Larissa: 300 zatvorenika
Chania, Kreta: 280 zatvorenika
Domokos (gdje grčka država namjerava osnovati prvi zatvor Tipa-C maksimalne sigurnosti): 300 zatvorenika
Amfissa: 200 zatvorenika
Krf: 120 zatvorenika
Trikala: 120 zatvorenika
Malandrino (gdje je Ilija Kareli oduzeo život jednom bijednom stražaru-mučitelju): 120 zatvorenika
Avlonas (zatvor za mlade): 120 zatvorenika
Nigrita, Serres (gdje su Iliju Karelija nedavnu ubili stražari-mučitelji): 280 zatvorenika
Nafplio: 50 zatvorenika
Izvor: 325 i 325
* * *
GRČKA: OLGA EKONOMIDOU SUDJELUJE U ŠTRAJKU GLADI PROTIV ZATVORA MAKSIMALNE SIGURNOSTI
Postoje dvije vrste osoba na ovom svijetu. Oni koji dobrovoljno dozvoljavaju da njihovi životi budu pasivno potraćeni u zaključanim danima, dan za danom, i drugi koji sanjaju otvorenih očiju i žele uništiti sve brave koje zaključavaju naše živote iza rešetaka, između zidova, običaja, pravila, zakona... Ne tražite nas u prvoj grupi... Od danas, srijeda 25. juna, sudjelujem u štrajku gladi protiv izgradnje Guantanamo zatvora u Domokosu.
Snaga-Solidarnost-Suučesništvo
Olga Ekonomidou-Ćelija članova zatvorenika/CCF - Ženski zatvor - 25.06.2014.
Izvor: InterArma
...

Na moru - Odzvanjaju zatvori

Odzvanjaju zatvori
Anaplija i Jedi Kule*

Odzvanjaju klapala**
i daščare duž Syngrou***

Ako si majka i patiš
dođi me jednog dana posjetiti

Dođi prije nego me osude
plači da me oslobode

Ne govorimo samo o rešetkama koje okružuju sve zatvorenike, zato što uvijek postoje četiri zida oko naših umova, moramo ih sve srušiti da bi bili istinski slobodni!
Posvećeno vatrenom solidarnošću zatvorenicima u masovnom štrajku gladi protiv zatvora maksimalne sigurnosti u Grčkoj.
ODZVANJAJU ZATVORI!!!
*bivši zatvori u Nafpliju i Solunu ("jedi kule" - sedam kula, turski)
**u pravoslavnim crkvenim knjigama zvona se nazivaju i "klepala", a naziv dolazi od drvenih dasaka i željeznih šipki korištenih u početku kršćanstva kada zvona još nisu bila u upotrebi; u pjesmi se odnose na udaranje o rešetke
***Avenija Syngrou, glavna atenska ulica koja povezuje grad sa lukom, posvećena bankaru koji je između ostalog financirao i izgradnju zatvora. [nap.prev.]
...

Od danas 23.06. anarhistički ustanički zatvorenici sudjeluju u masovnom štrajku glađu zatvorenika protiv prijedloga zakona o stvaranju zatvora maksimalne sigurnosti. Mobilizacija se odvija u svim zatvorima zemlje, što označava vrhunac jednog niza prosvjeda, kao uzdržavanje od zatvorske hrane diljem zemlje od 18.06.
Prijedlog zakona, između ostalog, predviđa preinaku zatvora u objekte maksimalne sigurnosti (tipa C) i izgradnju izoliranih specijalnih odjela tipa C u ostalima. Svi drugovi optuženi ili osuđeni za terorizam bit će premješteni u takve zatvore, gdje će ostati najmanje 10 godina (praktički zauvijek, budući da se održavanje kazne u zatvorima maksimalne sigurnosti može svaki put produžiti na još dvije godine, ako je pojedinac obilježen kao "opasan"), bez prava na traženje otpusta ili pogodnosti, a biti će i drugih restrikcija u komunikaciji s voljenim osobama i drugovima izvan zidova. Dodatno, straža zatvorskog perimetra sada je dodijeljena grčkoj policiji i kreiran je legalni kontekst za "kontrolu i intervenciju unutar zatvora", drugim riječima za neprekidne napade EKAM-a [specijala antiteroristička jedinica, nap.prev.] na naše drugove. Također, što je od velike važnosti, taj novi prijedlog zakona omogućuje pravno pokriće za stvaranje DNK baze podataka, čiji će prljavi posao izgradnje profila biti povjereno fakultetima i istraživačkim laboratorijima. Na koncu, naglašen je povoljniji postupak za cinkaroše, koji će surađivati s vlastima pružajući informacije, pomagati pri hapšenju bjegunaca i rušenju grupa urbane gerile.
Čitajući nacrt zakona vrlo je jasno da cilja nadasve na subverzivne anarhističke zatvorenike te na unutrašnje neprijatelje općenito. Međunarodno iskustvo u vezi takvih zatvora dokazuje nam da im je cilj izolirati te fizički i psihički istrijebiti neprijatelje demokratskog režima i zastrašiti ostale anarhističke pobunjenike.
Za pobjedu borbe ratnih zatvorenika crne anarhije!

Zapalimo zatvore!

...

U jutarnjim satima 6. juna 2014. napali smo podružnicu Alpha banke na križanju ulica Athinion i Larissis.
Odabrali smo ovu akciju u znak napada na državne planove za izgradnju zatvora tipa C i, s druge strane, kao simbol solidarnosti za zatvorenim borcima.
Ako želite netaknute prozore morate se zaključati iza sigurnosnih prozorskih kapaka.
Pozdravljamo svaku akciju koja razbija inerciju i cilja na totalnu dekonstrukciju postojećeg.
Raznovrsna borba do uništenja svake strukture moći.
Zapalimo ćelije.
Anarhisti
Izvor: InterArma

U ponedjeljak 16. juna održano je posljednje ročište protiv Amelie, Fallon i Carlosa, troje anarhista uhapšenih 5. januara. pod optužbom za nanošenje šteta i napada na javni mir. Za sada, po sudskom postupku, moramo čekati zaključke advokata i sudaca o presudi za lokalno suđenje s kojim se naši drugovi suočavaju. Što se tiče federalnog suđenja iduće ročište odvit će se u srijedu 25. juna. Mada su već određeni datumi za posljednja dva ročišta, trebamo držati na umu da suci mogu odgoditi donošenje presude.
Bitno je da nastavimo iskazivati našu solidarnost s drugovima koje je otela država.
Sloboda za Sve!
Izvor: Sabotagemedia

Ujutro 5. juna nekoliko nepoznatih postavilo je eksplozivnu napravu koja je bila, po riječima štampe, ispunjena TNT-om. Uništen je dio blindiranih vrata i prozori Centra za reintegraciju zatvorenika. Centar se nalazi između avenije Matta s Manuel Antonio Tocornal, baš ispred Škole Žandarmerije.
Nakon napada na ogradu mučitelja odmah su stigle jedinice specijalne policije GOPE, forenzičara karabinjera Labocar i karabinjera OS-9 u potrazi za tragovima i dokazima, dok je jedna naoružana jedinica za suzbijanje nereda štitila Centar.
Atentat se desio ubrzo nakon 5. godišnjice smrti, tijekom akcije, anarhističkog druga Mauricia Moralesa, kada je 22. maja 2009. slučajno eksplodirala naprava koju je nosio prema Školi Žandarmerije.
No, isti napad se odvio odmah nakon nasilja izvršenog nad obiteljima Juana, Freddyja i Marcela, optuženih za navodni pokušaj bijega tokom suđenja protiv drugova, zbog napada ne nekoliko banaka i ubojstvo policajca.
Na mjestu događaja nisu pronađeni letci ili parole, i do sada nije nitko preuzeo odgovornost za napad.
...

"Topli i bratski zagrljaj svim drugovima koji održavaju na životu sjećanje na našeg brata Angryja i koji su solidarni s nama, koji riskiraju da bi širili propagandu djelom. Snažan zagrljaj svakome od vas, ovdje u Čileu ili Argentini, Turskoj, Njemačkoj, Indoneziji i na svakom području dalekom i bližem. Vaša djela doprinose vatri koju nosimo u sebi. Naša srca su sa vama." (Riječi Alfonsa i Hermesa s odjela Maksimalne Sigurnosti, nekoliko tjedana prije otpuštanja iz zatvora)
U petak 13. juna obranom Hermesa i Alfonsa, na 1. kaznenom sudu u Santiagu, odvilo se suđenje po skraćenom postupku protiv drugova koji su osuđeni na pet godina zatvora, to jest na maksimalnu kaznu, ali uz pogodnost intenzivne uvjetne slobode. Drugovi su prihvatili optužbe za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i oružanu pljačku. Duboko se zahvaljujemo grupi narodne obrane na obavljenom poslu.
Želimo širiti i podijeli radost koju smo osjetili vidjevši našu braću ponovno na slobodi, i zahvaljujemo se svim drugovima, i drugovima čitavog svijeta, koji su izrazili solidarnost i podršku živim riječima. Posebno želimo zahvaliti našim drugovima koju su pridonijeli širenju i upoznavanju njihove situacije u zatvoru različitim sredstvima, drugovima koju su nam dali prostor za komunikaciju i prekidanje izolacije, biblioteci Hiedri koja je poslužila kao središte za prikupljanje, drugovima koji su donosili svoje doprinose i svoja pisma koja su svakog tjedna stavljana u pakete.

RAT STROJEVIMA!
Inercija modernog društva i otpor tehnološko-industrijskoj prevlasti
Moderna kultura, što ne znači inteligencija, priviknula nas je da smatramo osobu koja se bavi radikalnom anti-civilizacijskom kritikom patološkim fanatikom ili čak paranoidnom. U tehno-modernom društvu, složenom i artikuliranom vjerskim i političkim pluralizmom, uz diku građanske tolerancije, ne opažamo da smo zapali u neku vrstu svinjskog korita (uz dužno poštovanje svinjama) iz kojeg svi zajedno jedemo isti hranu iz istih tvornica, međusobno se ubijamo za novac i druge beskorisnosti, i ostajemo "zajedno" samo zbog prisile, zbog postojanja zakona i moći koja ih sprovodi, sa svim svojim aberacijama: što predstavlja već jedan oblik nasilja.
Mase građana se veselo bombardiraju jednoprogramskom informacijom državne televizije, koja ih je popela, svojevoljno ili ne, na ekonomski vrtuljak krize, Bruto Domaćeg Proizvoda i "proizvodnje" rada-potrošnje.
Zapadna civilizacija zapada u svoj isti paradoks, tragičan koliko i komičan, humanitarne pomoći, obično u novcu, narodima u takozvanim poteškoćama kao bi mogli jesti, rađati i, još gore, "znati živjeti".
Najpoznatiji primjer je Afrika, koju bih opisao kao prvobitnu kolijevku. Tamo znaju bolje od nas "naprednih" kao živjeti, kad ne bi bilo ratova i bolesti kojima upravljaju Europa i SAD, konflikata uzrokovanih naftnom i mineralnom industrijom međunarodnih kompanija te plemenskim/vjerskim podjelama tokom prvih kolonizacija, a zatim istim multinacionalnim kompanijama, kao što je ENI [talijansko energetsko poduzeće, nap.prev.], koji se pretvore u humanitarne pomagače i graditelje civilizacije.
Multinacionalne kompanije i iskazivanje snaga država
Često se traže, i opravdano analiziraju, određeni konteksti borbe i konflikata daleki od "Lijepe Naše" (Italije), čak sredine na tisuće kilometara daleko, da bi se zatim kritiziralo i otvorilo rasprave, isprazne, o načinima i odabirima djelovanja "ispred praga". Više nego sud, kojeg ne podnosim, to je mala zagrada sa ljutnjom zbog nekih sredina koje su u posljednje vrijeme postale "ekološke" i otkrile da sve ono što su nekada podupirali proizvodi smeće i otrov.
Što se toga tiče možemo vidjeti kako su gradovi i velike metropole jedan ogroman supermarket u koji poduzeća i industrije istovaruju proizvode iz neprekidne proizvodnje, od miksera do beskrajnih automobila, od kojih ostaju velika zagađujuća groblja. Ekološke katastrofe, često nepovratne, su svakodnevna pojava, izlijevanjem industrijskog i gradskog otpada, uključujući nuklearnog i naftnog, koji se "kažnjavanju" običnom novčanom kaznom, kao da to može platiti zlo nanešeno zemlji i vodama.
Postoji zatim i mogućnost da se sve zataška, kao što se moglo vidjeti u slučaju nuklearnog i toksičnog/industrijskog otpada u regiji Campania, a i šire, koji i dalje ubija nadasve djecu; uz državu koja je sve to servirala jednom uspavanom javnom mnijenju. Industrijske i trgovačke grupe kao ENI [talijanska energetska kompanija, nap.prev.]*, ENEL [talijanska elektroprivreda, nap.prev.], FINMECCANICA [četvrta po veličini zrakoplovna i obrambena grupacija u Europi, nap.prev.], EDISON [talijanska energetska kompanija, potencijalni ulagač u hrvatsku termoelektranu na ugljen Plomin C, nap.prev.], BENETTON, a popis se nastavlja satima (samo u Italiji), se eksponencijalno geo-politički šire. Pljačkaju izvore vode i ruda, truju vode, zrak i zemlju jedino u svrhu profita, sa svojim "projektima" (crpljenje, brane, centrale...), koje im omogućuju nova bio-teh istraživanja, otimaju nezagađenu zemlju domorocima, mijenjaju tokove voda, sijeku tisućljetne šume, sve uz suradnju vojske i zemljoposjednika, kao bijeli "konkvistadori" u XVI stoljeću; bez uzimanja u obzir, u stvari uzmimo u obzir, različite trgovačke aktivnosti u koja se svugdje uključuju. Ne bi me iznenadilo kad bi se jednog dana pojavio ENI-jev logo psine sa šest nogu na pakovanju mlijeka ili vode.

IZJAVA ZATVORENIKA
Od 18. juna mi zatvorenici započinjemo s odbijanjem zatvorske hrane u znak prosvjeda protiv fašističkog zakona o zatvorima tipa C. Ministar želi izgraditi zatvor unutar zatvora, bez prava, posjeta, radnih dana, dozvola za izlazak... Cilj ministra nije popraviti već osvetiti se i kazniti. Kad nekome oduzmeš pravo na nadu, jedina sigurna stvar je da si mu učinio gore. Zatvori tipa C nizu zatvori visoke sigurnosti, to su zatvori visokog očaja. I nije slučajnost što ministar pravosuđa želi da zakon bude usvojen ovog ljeta, kako se ne bi morao suočiti s reakcijom ne samo zatvorenika već i sa svjesnim i osjetljivim osobama. Tri dana odbijanja hrane je samo početak. Bez obzira na ravnodušnost ministra i vlade, borba će se zaoštriti svim sredstvima. U Grčkoj se smrtna kazna sada naziva zatvori tipa C. BORBA-OTPOR-DOSTOJANSTVO
P.S. U grčkom siromaštvu i bijedi jedino rješenje je solidarnost među ljudima. Zato smo odlučili da ova tri dana dok odbijamo zatvorsku hranu, ona će biti pružena beskućnicima, siromašnima i nezaposlenima...
Solidarno okupljanje pred zatvorom Korydallos 15. juna 2014.
...

REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST S AMELIE, FALLON I CARLOSOM

"Postoji čitav jedan svijet mogućnosti, ovdje kao i drugdje. Treba se boriti protiv svih oblika dominacije, kao protiv onih koji stvaraju strukture i institucije tako i protiv onih koji se upliću u naše odnose. Ne postoji ni raj ni savršeni svijet. Sloboda je neprekidno kretanje i konflikt u sukobu sa svijetom sačinjenim od predodžbi, simbola i pojava. Sloboda je uništenje struktura moći nad našim životima. U Meksiku, Montrealu, Francuskoj, Vancouveru, SAD-u, Španjolskoj, Grčkoj, Čileu, Egiptu, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Engleskoj, Nizozemskoj, pozdravljam moje prijatelje i drugove iz borbe. Za potpuno oslobođenje, u želji da se veze grade u borbi." Pismo Amélie
...

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_4-724x1024.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_5.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_6-724x1024.jpg

U okolici Bristola, između 9. i 10. juna, zapalili smo 7 antena mobilne telefonije. Svakodnevni opstanak kapitalističkog društva ovisi o neprekidnom toku (robe, osoba, podataka i energije), a komunikacijska mreža ne predstavlja iznimku. Velika većina nas samo se ograničeno koristi ovim tokovima, što prikriva činjenicu da se koriste nadasve za nadzor i nametanje vladajućeg poretka te za širenje njegovog dometa i kontrole.
Dovoljno je pogledati kako vrijednosti povezivanja, brzine i mobilnosti koje su ugrađene u mobitele (na primjer) olakšavaju neumoljivu potrošačku kulturu i potrebu da budemo stalno dostupni i fleksibilni: koliko u korist poslodavaca i oglašivača toliko i za obitelj ili prijatelje. Što je potpunu u skladu s modernom restrukturacijom i decentralizacijom divovskog produktivnog sistema, kojemu nas ovo društvo pokorava. Naš cilj je bio spriječiti sve to.
2 antene su istovremeno zapaljene, u Hambrooku i izvan poslovne četvrti Ram Hill u Coalpit Heathu, oboje u vlasništvu O2. Ovo nije prvi put da je O2 nanijeta šteta zbog ugovora koje ima s centrima za imigrante, s pandurima, s elektroničkim nadzorom tokom uvjetne slobode. Par sati kasnije zapaljena je treća O2 antenna u Coombe Dingleu, a istovremeno je podmetnut požar i četvrtoj, nakon što smo uspjeli pristupiti jedinicama za prijenos signala povezanima s ogromnim tornjem za telekomunikacije British Telecoma, u Lockleazeu. Pogođeni su signali O2, T-Mobile, Orange i Vodaphone.
Navedene kompanije su na različite načine povezane s vojnom opremom i naoružanjem, koriste rad zatvorenika, i poznate su po spremnoj suradnji s elektroničkim nadzorom tajnih službi (sada kad je široka kontrola podataka dobro poznata), te i dalje nastavljaju financirati oxfordsko sveučilište s njegovim velikim laboratorijima za eksperimentiranje na životinjama. To je već dovelo do napada na njihove interese u Berlinu (matična tvrtka T-Mobile), Parizu (Orange) i Banburyju (Vodaphone).
Iz svih tih razloga uvijek je dobro napasti te kompanije, strukturalno i ekonomski, a osim toga postoji i pitanje samih antena čije zračenje je tko zna koliko opasno za obližnje vrste. Poznat je bristolski slučaj, prije par godina, jedne žene u Shirehamptonu koja se žalila na antenu postavljenu na zgradu te je zatim umrla od tumora na mozgu, dok je antena prozvana Sudnji Toranj skinuta sa Staple Hilla nakon povećanja broja oboljelih od tumora. Dokazano je da dugotrajna upotreba mobitela oštećuje imunološki sustav, smanjuje plodnost i uzrokuje tumore na mozgu i rak: nadasve kod mladih. Trebamo napomenuti da je antena koju smo zapalili u Coombe Dingleu jedna od triju koje se nalaze na sportskom igralištu sveučilišta koje koriste i škole, kao i mnogi drugi. Uz to, laboratorijski stručnjaci su izjavili kako su na temelju eksperimenata na drugim sisavcima (izgrađenima na mučenjima kao i mnoga druga znanstvena istraživanja) došli do zaključka da izloženost tokom trudnoće "značajno oštećuje funkcije, strukturu i reakcije mozga te pretpostavlja se da bi ta izloženost mogla doprinijeti poremećajima ponašanja kod djece".

Anarhisti Alfonso i Hermes nalazili su se u pritvoru, na odjelu Maksimalne Sigurnosti, zbog pljačke banke Estado, od 11. decembra 2013., tokom koje je jedan bijedan zaštitar izrešetao mecima druga Sebastiana Oversluija.
Nakon šest mjeseci zatvora, 13. juna 2014 obojica su prihvatili suđenje po skraćenom postupku i osuđeni su za pokušaj pljačke sa zastrašivanjem i ilegalno posjedovanje oružja, na kaznu od 5 godina uvjetne slobode, te isti dan otpušteni iz zatvora.
Sloboda za sve revolucionarne i anarhističke zatvorenike/ce!
Izvor: Croce Nera

"Pobunjenik, zato što me danas društvo guši u želi onemogućiti slobodno izražavanje mojeg bića, ja koristim sva oružja u borbi.
Pobunjenik protiv mase koja je također moj neprijatelj sa svojim praznovjerjima, moralom, degradiranjima itd. Borim se i protiv mase. Sam u borbi za MOJE iskupljenje, za MOJU slobodu, za MOJU sadašnjost.
Sve ostalo mene ne zanima." Bruno Filippi
11. jula održat će se u Torinu G7 i neizbježno grad će postati teatar - nikad pojam nije toliko odgovarao - organiziranog okupljanja različitih nacionalnih sredina.
Neki anarhisti i anarhistice su također odlučili da pozovu na taj dan, što me vrlo iznenadilo. 11. juli bit će još jedan teatar društvenog bijesa koji je dio jednog svakodnevnog konteksta u kojem je konflikt gotovo nepostojeći (osim u nekim sredinama), koji se često temelji na zahtjevima ili mu je intenzitet vrlo nizak; 11. juli bit će još jedan dan politički koristan za dostizanje prostora u režimskim medijima, još bolje ako bude sukoba i hapšenja, a zatim kad prođe val "ogorčenosti" značajni mir ponovno će zavladati lijepo našom, barem do idućeg uličnog teatra.
Takvi scenariji autonomnih/neposlušnih ne bi trebali biti hrana za pobunjenike/revolucionare. Kako zatim prešutjeti malograđanske zahtjeve zbog kojih se poziva na prosvjede i koji su u potpunosti neprihvatljivi? Porezi, izrabljivanje radnika? Ali mi, koji smo za uništenje rada, za ukidanje plaća, kakve veze imamo s ovim temama, osim kritike upućene onima koji umjesto da se bore za uništenje postojećeg sistema izrabljivanja, upravo se istom obraćaju tražeći u suštini neku vrstu "reforme" sebe samog? Jasno je da oni koji žele dostići moć, a ne njegovo uništenje, mogu samo kritizirati loše rukovođenje političkih institucija, ostavljajući netaknutima smisao i strukturu, bez dovodeći zaista u pitanje njihov opstanak, ali anarhisti što mogu tražiti od države i institucija? Ili se pak netko pokorio (vrlo opasnoj) logici "posrednih borbi"? Zar smo dakle postali sindikalisti pobune? Kakve veze imamo mi s naricaljkama o ukidanju usluga, budući da ih pruža država? Zar smo dakle stigli do logike milostinje, ops, socijalne države i u anarhističkim sredinama? Ne vjerujem.
Netko će odgovoriti da je potrebno sudjelovati kako se ne bi ostavilo prostora "onima", ali zar ne primjećujemo da igramo partiju s označenim kartama? Ova dan se priprema mjesecima u galaksiji autonomije, koja svojim sloganima (s nepodnošljivim "vidimo se 11." zalijepljenog na bilo šta...) stvara sliku sindikalne borbe, dakle ne dovodi stvarno u pitanje skup simbola pod imenom država, vlast itd...., već u stvari traži njihovo poboljšanje u "narodnom" smislu, bez diranja temeljnih struktura. Ne čini mi se da su anarhisti i anarhistice pokušali izmijeniti sadržaj dana, dakle sudjelovati i začepiti nos, možda samo zbog bojazni da ne bi ispali iz "društvenih borbi", kao da zaglupljena i reakcionarna masa ne očekuje ništa drugo osim oslobodilačke riječi onih bez zastava.
Uz to, prosvjed 11. jula se obraća onima tko dobrovoljno prihvaćaju vlastite okove, onima koji ih štite - pravo na rad! - onima koji tiho traže samo da ih malo olabave, možda oboje u crveno. Obraća se civilnom društvu koje pozdravlja djelovanje "dobrih" sudaca i ogorčeno je zbog gnusnosti "loših"; koje kaže "neka svi odu" - slogan koji je u biti reakcionaran, koji ne kritizira strukturu već njome upravlja - tražeći "poštene" službenike; koje želi reformu zatvora, a ne njihovo uništenje; koje odbija nasilje ali se može istom izložiti. Kakve veze imamo mi sa glupim krdom? Zar imamo možda religiozne namjere da iskupimo mase putem Riječi? Ako je tako zar ne bi onda bilo bolje - za vas! - organizirati misu pod znakom zaokruženog A (ali ipak se nadamo da nećete!) umjesto da sudjelujete na liturgijama crvene zvijezde, u nadi da ćete pronaći malo vlastitog prostora? Ponekad mi se čini da oni koji propovijedaju socijalni anarhizam unutar svakodnevnih borbi masa posjeduju sindikalističko ponašanje koje se zalaže za posredne borbe, ali ne kao privremenu strategiju, s kojom se ionako ne slažem, već iz straha da sugovornik ne bi mogao shvatiti o čemu govore... i s tim se slažem, ne mogu shvatiti smisao potpunog oslobođenja zato jer se toga jako plaše, možda to i ne žele, i neće sigurno zbog 1000 riječi ili 1000 prosvjeda promijeniti mišljenje. Tko se sam ne oslobodi ne može ga nitko drugi osloboditi i raskinuti lance koji ga primoravaju iznutra, to je potpuno individualni proces koji prolazi mračnim putovima. Zar mislite da to možete objasniti? Ponavljam, velike ulične liturgije kao što je ova ne bi nas se trebale ticati, niti kao "kritičko sudjelovanje" zato što ćemo još jednom biti samo sporedni likovi u igri raznih autoritaraca.

26. maja održano je prvo ročište putem videokonferencije suđenja protiv Giancluce i Adriana. Gianluca je već prije donio odluku da odbija obranu i povukao svojeg advokata. Osim toga, i Gianluca i Adriano su odlučili da ne sudjeluju na farsi suđenja putem videokonferencije ne pojavljujući se čak ni pred ekranom.
Ročište je odgođeno za 4. juli zato što je sudac izjavio da je iz spisa vidljivo da je Gianluca imenovao novog advokata, mada to nisu znali ni sam imenovani advokat ni brojni drugovi koji se s Gianlucom neprekidno dopisuju. Zato je odlučeno da se pokuša razjasniti situacija kako bi se našao odgovor na ovu nepodudarnost, te se na koncu čvor ipak odriješio: Gianluca nije nikada namjeravo imenovati advokata, ali iz različitih elemenata razumije se da je došlo do greške u zatvoru u Alessandriji, u kojem je Gianluca zatvoren.
Dakle, potvrđujemo izbor Gianluce da odbije obranu advokata i podsjećamo da će Adrianu i njemu biti suđeno 4. jula.
Pozivamo sve na solidarnost s dvojcom drugova i da objave "pakosno" korištenje videokonferencije kao još jednog sredstva izolacije.
Rete Evasioni
...

S MAURICIOM MORALESOM U USTANIČKOJ BORBI, 5 GODINA OD NJEGOVE SMRTI U AKCIJI.
SA SEBASTIANOM OVERSLUIJOM U SJEĆANJU I PROPAGANDOM DJELIMA
Anarhistički napad je izraz dostojan naše želje za slobodom.
Naspram reformističkih zahtjeva za "umanjenjem represije" o "protiv zlouporabe moći" mi prelazimo u direktan napad revolucionarne ilegalnosti, izražavajući gorivom naših zapaljivih naprava činjenicu da se možemo osjećati samo dostojnima za napad na represiju, kao dijela borbe za uništenje moći i njegovih autoritarnih oblika života.
Napravili smo zapaljivu napravu s električnim mehanizmom tajmera, koju smo postavili ispod policijske kućice u trgovačkoj četvrti Santiaga.
Nažalost, plamen naše želje za slobodom nije uspio postići svoj cilj, iz štampe smo doznali da je našu napravu deaktivirala policija koju su obavijestili građani.
No, jedno novo iskustvo zavjere među drugovima je stvoreno između nas da bi se nastavila borba, zato što naša sloboda ne može čekati, ne traži dozvole i ne prihvaća uvjete, a na groblju modernog ropstva perspektiva napada je i dalje aktualna, zato što je potrebna i neizbježna pošto smo svjesni da je naš neprijatelj složen i brutalan model života kojeg podržavaju institucije, predstavnici i odnosi moći.
Anarhistički napad je, za današnje uvjete premoći, Realna mogućnost eksperimentiranja SLOBODE, lomeći paradigme "budućeg društva" kroz djelovanje u sadašnjosti, putem antiautoritarne zavjere organizirane među srodnima.
Zato što je najslobodniji trenutak zavjera za nasilno djelo protiv moći, zato što je najrealnije dostojanstvo borba protiv autoritarnog društvenog poretka. Tako shvaćamo razvoj naših sposobnosti i svojstava putem destruktivne akcije i neformalne organizacije među srodnim anarhistima.

Neuki rat neporaženih i neobuzdanih i dalje je prisutan u povijesti čovječanstva, protiv "sposobnosti destruktivne akumulacije koju izaziva ekonomsko-financijski mehanizam i kojeg nijedna međunarodna institucija ne može regulirati: globalizacije"[1]. Dok represivne metode moći protiv "disidentstva" postaju sve sofisticiranije, ostati samo u obrambenom stavu nije naša jedina opcija, prijeći u napad je potrebno, kao što kaže Bonanno, i to kreativno, ako ne želimo da nas neprijatelj kapital nadiđe.
Naspram ratnih šteta ovoga rata stvaraju se oblici solidarnosti s palima, ranjenima i zatvorenima koji se bore za emancipaciju čovječanstva, i općenito protiv zatvora, što je od vitalne važnosti u ovoj borbi.

Ovaj posljednji tjedan suđenja protiv naših drugova bio je obilježen medijsko-policijskom kampanjom protiv Juana i njegove obitelji u vezi navodnog otkrića planiranog bijega, zatim proširene na Freddyja, Marcela i njihove solidarne. Što je dovelo do stalnih pretresa Juanove ćelije, i uništenja ne samo njegovih osobnih stvari već i apsurdnog uništenja zidova i podova; osim toga policija je izvršila i pretres domova solidarnih. Sve je ti bio samo uvod u posljednji čin demokratske inkvizicije.
Sudski proces protiv naših drugova trajao je 11 sedmica i 6. juna su tri gospođe, koje si uzimaju za pravo da odlučuju o sudbini drugih osoba, pročitale presudu za Juana, Freddya i Marcela. Taj ritual ljudskog žrtvovanja odvio se u danteovoj scenografiji nadzora, koji je uključivao cijelu jednu jedinicu specijalnih snaga reda na izlazu iz Palače (ne)pravde, kontrolu dokumenata, osoblje jedinice GOPE u potrazi za eksplozivima, strogi nadzor ulaza, policajce sa štitovima i kacigama na svakoj zgradi.
Dispozicija suda odredila je novu i podlu zamku kako bi izolirala drugove od njihovih voljenih i solidarnih te isprobala nove represivne metode, tako da su u sudnici bila samo tri suca, pripadnici Žandarmerije, javni tužioci, podnositelji tužbe, advokati, naši drugovi i prostor za strvinare štampe, i jedna prostorija za udovicu, kćer Moyana i kolege.
Članovi obitelji su morali biti u jednoj potpuno izoliranoj zgradi i pod strogim policijskim nadzorom, u maloj prostoriji s ekranom, pod zaštitom tamničara, koji je prenosio putem videokonferencije tijek suđenja.
Mjere kao što je ova već su bile korištene kada su zatvorski stražari bili odriješeni optužbe za masakr tokom požara u zatvoru San Miguel. To nije izolirani slučaj, u koncentracionom logoru Guantamo zatvorenicima se sudi na isti način. U Italiji represija je učinila čak i korak dalje, uoči suđenja protiv ekoanarhističkih zatvorenika Gianluce i Adriana te mjere tehnokontrole ulaze skroz u ćelije drugova i ne dozvoljavaju izlazak iz zatvora, na taj način suci se ne moraju suočiti licem u lice s osobom koju osuđuju, što istovremeno onemogućava fizički kontakt između zatvorenika i solidarnih.
Na taj način se sudski proces, osim što je već sam po sebi medijsko linčovanje, pretvara u televizijsku scenu u kojoj suci postaju režiseri koji mogu upaliti i upravljati videokamerama, planovima, kadrovima i mikrofonima, kako bi podržali opstanak reda koji ih podupire.

U noći između 29. i 30. maja u centru Buenos Airesa ispisani su slogani protiv nadolazećeg Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu ("Neće biti nikakvog prvenstva", "Protiv bijede svjetskog prvenstva", "Zapalimo svjetsko prvenstvo" itd.) i u znak solidarnosti s drugaricom Sol Vergara, koja je uhapšena u Čileu pod optužbom da je pucala na zaštitara banke.
Nakon što su išarali fasadu zgrade AFA [Savez argentinskog nogometa], drugove je zaustavila federalna i metropolska policija. Odvedeni su u stanicu i nakon 14 sati ćelije odvedeni su na sud, gdje su oslobođeni nakon što su odbili dati izjavu te je protiv njih podignuta optužnica za kazneno djelo "nanošenja štete" i očekuje se daljnji pravosudni razvoj predmeta...
Želimo podijeliti baš ovu a ne neku drugu gestu s drugima, ali ne zato što tražimo solidarnost ili ičije odobrenje, nego zato jer želimo komunicirati s drugovima koji djeluju s različitim sredstvima ili u bilo kojem kraju gdje drugovi šire otpor protiv ovog odvratnog prvenstva, i pozivamo ih da se ujedine u borbi protiv istog.
Jasno, s namjerom da pošaljemo našu snagu svima onima koji se bore na ulicama Brazila i organiziraju se protiv napada države koja da bi organizirala ovaj milijunski događaj izbacuje, degradira, zatvara, muči i ubija stanovnike favelasa.
Naša snaga je uvijek sa zatvorenim drugovima koji se ne kaju.
NEĆE BITI NIKAKVOG PRVENSTVA!
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brazil-flag_2913370k.jpg
Montevideo, juni 2014.
U ponedjeljak ujutro 9. juna napali smo molotovom generalni štab AUF-a (Urugvajski nogomenti savez) u ulici Guayabo y Vasquez, te uništili i spalili dio zgrade.
Ova akcija je odgovor svim govnima koji učestvuju u slavlju Svjetskog nogometnog prvenstva.
Šaljemo zagrljaj i snage drugovima koji se bore diljem svijeta i veli zagrljaj drugovima pred sudom u Buenos Airesu (Argentina).
Neće biti nikakvog prvenstva!
...

U četvrtak 28. maja zapalili smo vozilo zaštitarske firme u Faliru, u Solunu, kao znak otpora protiv zakonskog prijedloga o izgradnji zatvora maksimalne sigurnosti. Firme za zaštitu i sigurnost preuzele su na sebe zadaću da nabave infrastrukturu za takve zatvore. No, one također nameću kontrolu nad našim tijelima i umovima, izvan zatvorskih zidova.
Solidarnost s Gianclucom i Adrianom, koji su zatočeni u zatvoru maksimalne sigurnosti u Italiji, očekujući suđenje putem video-konferencije 4.jula 2014.
Izvor: InterArma

13. septembra 2011. naprava sastavljena od dvije plinske kamp-boce i benzine eksplodirala je u gradskoj vijećnici Tetuana, Madrid-Španjolska. Požar je ugasio je policajac koji se nalazio u zgradi. Odgovornost za djelo preuzela je "Tierra Selvaje" [divlja zemlja, nap.prev.] i dio je niza napada.
Idući dan policija je uhapsila druga Josea Lopeza Mendeza pod optužbom za zločin terorizma, koji je bio zatvoren dva mjeseca i po u sablasnom režimu FIES. U početku mu je pripisano više od 30 napada, ali na koncu je ostao samo ovaj na gradsku vijećnicu; José je otpušten ali u očekivanju suđenja na Audiencia Nacional (specijalni sud za terorizam).
U aprilu 2014. započelo je suđenje protiv Joséa, na kojem je tužilaštvo zatražilo 3 godine zatvora, ali drug je priznao počinjena djela i smanjena mu je kazna na dvije godine bez zatvora, ali optužen po antiterorističkom zakonu.
Solidarnost sa svim drugovima u zatvoru!
Francisco, Monica i Gabriel: Slobodni!
...

27.05.2014. U popodnevnim satima dvije maskirane osobe upale su u podružnicu Gradskog groblja Zagreb i zaposlenica im je, nakon što su joj zaprijetili vatrenim oružjem i suzavcem, predala oko 40.000 kuna. Ionako mrtvima novac ne treba!
02.06.2014. U noćnim satima je zaposlenik rovinjskog lokala da bi udaljio pijanog gosta pozvao pandure, zbog očitog nedostatka solidarnosti i sposobnosti osoba da rješavaju probleme bez prisustva autoriteta. Gost je zasluženo izvrijeđao pandure, koji su ga upotrebom sile, koju im je vlast dodijelila da bi zaštitila sebe, odveli u policijsku stanicu. No, hrabrog buntovnika ni to nije uplašilo te je uhvatio jednog pandura za vrat. Panduri su radi toga nad njim upotrijebili sredstva prisile, čije detalje nećemo nikada otkriti jer ionako oni imaju monopol nad njom, a mi bi svi zbog toga trebali poslušno savijati vratove. Podrška svakome tko hoda visoko uzdignute glave i uzvraća istom mjerom.
5.06.2014. Jedna osoba je u kasno prijepodne opljačkala poslovnicu za otkup plemenitih metala u Zagrebu. Nakon što je zaposleniku zaprijetila pištoljem odnijela je oko 3000 kuna. Nadobudni zaposlenik je potrčao za dotičnim, na što je pljačkaš opravdano odgovorio pucnjem. Pandur, u svojoj dužnosti zaštite bogatih, dojurio je iz susjedne ulice i ispalio hitac upozorenja, bez ikakvog ishoda. Pošteni građanin-zaposlenik i pandur, pokorni sluge poslodavaca, nastavili su trčati za pljačkašem, na što je ovaj, ponovno opravdano, zapucao na njih. Na nesreću, metak ih je promašio. Da bi utekao dvojci podjarmljenih lakeja zaustavio je kombi i natjerao vozača da ga odveze, nakon čega je pobjegao u samo njemu poznatom smjeru. Sretno!
07.06.2014. U prometnoj nesreći, koju je sam skrivio, kod Dubrovnika poginuo je jedan pandur, dok su dvojca njegovih kolega nažalost samo ozlijeđena. Jedan na manje! Želimo svim drugim pandurima isto toliko sreće za volanom.
...

Ovaj intervju nije preuzet iz uobičajenih anarhističkih kontra-informacijskih sajtova. Međutim, bez obzira na njegov građanski izvor objavljuje se u prijevodu zato što je navodna anarhistička (ukrajinska) grupa "Narodni Nabat" prisutna i na našim prostorima. Budući da je intervju s navedenom grupom preuzet iz masmedija, čiji je interes održavati, kroz iskrivljavanje stvarnosti, demokratski odnosno kapitalistički poredak, objavljuje se na stranicama ovog sajta s određenom dozom sumnje. Zbog toga, kao i zbog težine izjava koje se kose sa temeljem anarhističkih/antiautoritarnih ideja i prakse, yu.radioazione bi vrlo rado objavio demant ovog intervjua, koji se može poslati na mejl adresu navedenu na ovom sajtu.
UKRAJINA: NE BORI SE SAMO EKSTREMNA DESNICAMA NA ULICAMA KIJEVA
(objavljeno 26.01.2014 na news.spilno.tv)
[...]
Napravili smo mali intervju s predstavnikom anarhističke grupe "Narodni Nabat", koja aktivno sudjeluje u sukobima u ulici Hruševski:
- Zašto ljevica sudjeluje u borbi između ekstremne desnice i policije, u kojoj je stala na stranu desnice?
Takozvani Desni Sektor započeo je prvu radikalnu akciju u ulici Hruševski, ali sada u borbama sudjeluju sve društvene skupine, potpuno različitih političkih orijentacija. Mi smo pokret "Narodni Nabat", mi nismo na strani ekstremne desnice. Mi stojimo na strani ukrajinskog naroda. Uostalom, narod je sada realni pokretač revolucije. Sada kad se narod organizirao ne mogu ga kontrolirati ni vlast ni oporba. Narod je potpuno autonoman organizam koji se zalaže za svoja prava. Narodni pokret je sasvim antifašistički zato što se protivi fašističkim metodama Janukoviča, da bi konsolidirao vlast u svojim rukama.
- Koliko je udio ljevice u borbi u ulici Hruševski? Kakva je "demografska slika" prosvjednika? Da li je ispravna jednostavna podjela na "desno" i "lijevo" ili je pak stvar kompliciranija?
Ljevica je odigrala važnu ulogu u sukobima u ulici Hruševski. Ali jednostavna podjela na lijevo i desno je netočna. Ponavljam, većinu čine obični građani Ukrajine, koji se ne smatraju dijelom nekog političkog pokreta. Sada dolazi rat, a ne sakupljanje političkih bodova. To je pitanje opstanka. Uostalom, ako narodni pokret ne uspije pobijediti uslijedit će nezamisliva represija. Mnogi ljevičari nam ponavljaju da će izaći na prosvjede samo ako kad poprime anarhističku prirodu i kad im bude cilj dostizanje društvene jednakosti. No, onda se postavlja pitanje: kako oni misle to postići ako u ova teška vremena sjede kod kuće dok se drugi bore na prvoj liniji fronte?
- Što ljevičarski prosvjednici žele postići i da li je moguće ostvariti te ciljeve u suradnji desnicom?
Mi želimo postići razvoj pokreta prosvjeda u Ukrajini i ostavku vlade. Ovi ciljevi mogu se ostvarivi u suradnji s desnicom.
- Kakav je odnos s desnicom - ima li sukoba?
Imamo pakt o nenapadanju. Dapače, zajedno smo na barikada i raspravljamo o daljnjim akcijama.

(Solun, uoči početka suđenja, 02.06.14., "Sloboda za drugove S.Mandylasa i A.Tsavdaridisa - Snage 10 članova ZVĆ")
Kao prvo želim reći da podržavam i stojim uz mog druga i prijatelja Andreasa Tsavdaridisa, i mojih deset drugova i prijatelja iz Zavjere Vatrenih Ćelija.
Što se tiče okolnosti ovog suđenja želim komentirati dvije stvari:
- Činjenicu da se suđenje, političko suđenje, odvija u specijalnoj sudnici, unutar zatvora Korydallos.
- Činjenicu da su naši drugovi, kako bi prisustvovali suđenju, morali pokazati dokumente vlastima.
Što se mojeg slučaja tiče želim reći da sam nanišanjen i uhapšen u kontekstu ozračja straha koje je država nametnula anarhistima, a posebno struji čiji sam i ja dio, struji Nove Anarhije.
Mojim slučajem, na ovom suđenju, bit će istaknuta činjenica da sam bez ijednog čvrstog dokaza optužen za pripadanje terorističkoj organizaciji zato što sam organizirao javno okupljanje dok sam bio član Anarhističkog Skvota Nadir, u Solunu.

U dvije godine ovo je već 4. suđenje protiv ZVČ. Imali smo suđenje za slučaj Halandri, za slanje paketa-bombe, za 250 napada i sada suđenje za "Feniks Projekt.
Naravno, sve to dokazuje bijes i osvetu vlasti protiv nas, gušeći nas stalnim suđenjima. Suđenja u kojima smo optuženi dva ili tri puta za isto "kazneno djelo".
Međutim, ovo suđenje je karakteristično u odnosu na prethodna. Ovo je suđenje gerilske operacije "Feniks Projekta", izvedene kad smo već bili zatvorenici državnog zatvora. Naravno, ovo nije prvi put tokom našeg zatvora da se suočavamo sa optužbama za poticanje. Optužbe kojima nedostaje svaka logika, čak po vašoj vlastitoj pravosudnoj kulturi. Govorimo o osvetničkom sudskom progonu zbog javnih tekstova objavljenih iz zatvora, kao tekst solidarnosti s Anarhističkim Skvotom Nadir, i tekstovi u kojima odbijamo priznati sudske vlasti i ispričati im se. Naravno, ne možemo prešutjeti vrhunac pravosudnog poteza koji se sastoji od nedefiniranog produljenja pritvora našim četvorma drugova Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosu, Georgu, Olgi i Theofilosu, jer mada su prekoračili utvrđeni limit od 18 mjeseci ostaju i dalje u pritvoru. Detaljnije, Gerasimos se nalazi u pritvoru 43 mjeseca, a George, Olga i Theofilos preko 36 mjeseci.
Ne govorimo sve to da bi se žalili na kršenje naših prava. Zadržite si ta vaša prava. Ne vjerujemo ni u vaše zakone ni u vašu demokraciju. Uz put, iz tog razloga nismo imenovali advokate. No, nećemo šutjeti naspram licemjerja vaše pravde.

Godinu dana i po nakon mog hapšenja javno sam izjavio da preuzimam odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem naredniku antiterorističke jedinice. Nitko me nije poticao na to djelo. Djelovao sam sam, na temelju vlastitih vrijednosti, i nijedan od mojih drugova, kojima se danas sudi zajedno sa mnom, nije u tome sudjelovao. Želim poslati moju solidarnost svim zatvorenim anarhistima i Neformalnoj Anarhističkoj Federaciji.
Andreas Tsavdaridis
Izvor: InterArma

U četvrtak 4. juna započelo je suđenje protiv tri čina "Feniks" Projekta (za paket-bombu poslanu bivšem naredniku antiterorističke jedinice Dimitrisu Chorianopoulosu, auto-bombu direktorici zatvora Korydallos Mariji Stefi u Dafniju (Atena) i auto-bombu zatvorskom stražaru zatvora Nafplio Argyrisu Gelbourasu u Argosu).
Okrivljenici su anarhisti Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas te deset članova Zavjere Vatrenih Ćelija. Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas su optuženi za slanje paketa-bombe Chorianopoulosu (prvi je preuzeo odgovornost dok drugi odbacuje optužbe), dok su članovi ZVĆ optuženi za poticanje na navedena tri djela, zato što su pohvalili napade javno u sudnici, kad su se već nalazili u zatvoru!
Nakon što su imenovani advokati i nakon čitanja popisa svjedoka, Christos Tsakalos je dao izjavu o članovima ZVĆ, kao što su to također učinili Andreas i Spyros.
Iduće ročište zakazano je za 2. juli.
...

Žalbeni postupak za drugove Alfreda Cospita i Nicolu Gaia održat će se u Genovi 27. juna, 4. i 11. jula.

SOLIDARNOST SA ZATVORENIM DRUGOVIMA!
Izvor: Croce Nera

Sud je utvrdio da anarhist Babis Tsilianidis nije kriv za optužbu za pljačku na financijskom odjelu bolnice AHEPA, pošto su bili sumnjičavi prema njegovom sudjelovanju u ovom slučaju.
ZAPALIMO SVE ĆELIJE
SOLIDARNOST SA ZATVORENIM BORCIMA
Izvor: InterArma

"Pozdravljamo sve koji nose suučesništvo i svakog tko se uputi u nepoznato, koga motiviraju sumnje, koji ustraje u anarhiji. Njima upućujemo naše poštovanje i našu ljubav."

Monica Caballero i Francisco Sollar, dvoje od petero anarhista uhapšenih u novembru 2013., optuženi za postavljanje bombe u baziliku del Pilar u Saragozi, nalaze se u pritvoru u očekivanju sudskog procesa. Prije par dana odbijen im je zahtjev za otpuštanje uz jamčevinu, stoga ostaju i dalje u zatvoru (i dalje pod režimom FIES 3) u očekivanju suđenja, ne znajući ni kada će započeti.
Čekamo da im dozvole telefonske pozive među zatvorima, nakon što im je već nekoliko puta odbijeno (izgleda da će im biti dozvoljeno od idućeg mjeseca), zato što je komunikacija između dvoje drugova prilično spora (pisma koja si međusobno šalju dobivaju tek nakon mjesec dana), a osim toga i dalje im je pošta ograničena na slanje dva pisma tjedno.
Koristimo priliku za napomenuti kako dvoje drugova ubrzo imaju rođendan. Monica 18. juna, a Francisco 4. jula, zato ako im netko želi poslati poruku, čestitku, crtež ili slično, pretpostavljamo da će biti dobrodošlo s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze. Nemojte slati druge stvari budući da su stvari koje mogu ući u zatvor ograničene, i ako im netko pošalje knjigu ili nešto slično, kao što je to u Monicinom slučaju, treba držati na umu da može dobiti samo jedan paket mjesečno, te zbog toga koristimo tu priliku da sakupimo sve zajedno tokom mjeseca.
Mónica Andrea Caballero Sepúlveda
Ávila-Prisión Provincial
Ctra. de Vicolozano s/n
Apdo. 206
05194 Brieva (Ávila) - Španjolska
Francisco Javier Solar Domínguez
C.P. de Villabona
Finca Tabladiello - Španjolska
...

3. juna smo se organizirali uz pomoć noći da postavimo tri zapaljive naprave u 3 različita autobusa koji voze na 3 različite linije gradskog prijevoza Transantiago, kako bi zapalili strojeve koji prevoze post-moderne robove.
Kao grupa preuzimamo odgovornost za djelo da se ne bi izmijenio politički i borbeni smisao i da bi izbjegli špekulacije medija vlasti i nadzornih institucija, izjašnjavajući se bez dosadnih opravdanja:
U ratu smo protiv civilizacije, društva, njihovih branitelja i njihovih lažnih kritičara, mi smo drugovi i zaštitnici prirode, zemlje i životinja koje pate zbog kobnog napretka pripitomljavanja kapitalističke globalizacije.
Sloboda Sol, Adrianu, Giancluci, Alfredu Cospitu, Nicoli Gaiu, Hansu Niemeyeru, Hermesu Gonzalesu i Alfonsu Alviju, i svim zatvorenicima u ratu diljem ovog trulog svijeta, a u našim sjećanjima i u našim srcima su Sebastian Oversluij, Mauricio Morales i Alexander Grioguropulus i mnogi...
Za oslobođenje ljudskih i neljudskih životinja i zemlje.
MANADA DE CHOQUE ANARQUICO NIHILISTA
...

Po informacijama drugova iz Defensoria Popular danas u četvrtak 5. juna, oko deset sati ujutro, kazneni suda zatvora Puente Alto donio je odluku za slučaj Victora Huga Montoye Encine, 23 godina, koji se već 16 mjeseci nalazi u zatvoru, optužen za eksplozivni napad na kasarmu u Vizcachas 9. februara 2013.
Victor Montoya je odriješen krivnje i nadamo se da ćemo ga ubrzo vidjeti na ulicama, ali istovremeno nismo baš zadovoljni gledati još jednu policijsku farsu.
Izvor: Instinto Salvaje via RadioAzione

Suđenje protiv naših drugova Freddyja, Marcela i Juana, optuženih za "Slučaj Security", privodi se kraju, nakon 46 ročišta, i već se pretpostavlja kako će se okončati ovaj linč.
Danas, 4. juna, nakon deliričnih izjava podnositelja tužbe, državnog tužilaštva, krenule su izjave Juanove obrane, dok se sudnica ispunila žandarima zbog "novih" mjera sigurnosti protiv naših drugova, protiv njihovih obitelji i solidarnih.
Zbog Žandarmerije početak ročišta je kasnio oko sat vremena, ne znajući ni što su za to vrijeme planirali. Kada je ročište započelo štampa je objavila kako je prisutnost žandara bilo opravdano pronalaskom jednog ključa u vrećici s doručkom koju je jedna supruga nosila jednom od drugova.
Verzija stražara je mijenjana iz sata u sat. Najprije se govorilo o komadu metala skrivenog u sendviču, da bi se kasnije stiglo do verzije o jednom ključu za lisice navodno skrivenog u šavovima vrećice s hranom koju je donijela Juanova majka.

Ročište 30.04.2014.
Suđenje je započelo čitanjem dokumenta antiterorističke jedinice koji jasno kaže da nije pronađen nikakav trag DNK druga G.Sarafoudisa!
Nakon čega je bilo na redu svjedočenje Sarafoudisovog oca, u obranu svog sina. Athanasios Sarafoudis, dugogodišnji sindikalist u kraju Kavala (grad u sjevernoj Grčkoj), mirno je odgovorio na sva provokativna sučeva pitanja. Između ostalih stvari napomenuo je i da je njegova obitelj demokratska, da su njegova djeca odrasla uz etičke vrijednosti i da su odgojena da uvijek podržavaju borbu naroda. Naveo je i kako su proteklih desetljeća komunisti bili na meti države, dok su danas to anarhisti. Kada mu je postavljeno pitanje u vezi optužbi protiv njegovog sina, odgovorio je da njegov sin nema nikakve veze s tim optužbama, zato što kad bi bio povezan onda bi i preuzeo odgovornost za svoja djela.
Nakon njega bilo je na redu ispitivanje Grigorisa Sarafoudisa. Grigoris je pročitao svoju pisanu izjavu:
"Želim naglasiti da ovaj tekst, koji iznosi moje stavove u vezi optužbi protiv mene te također moje poimanje realnosti, nije nikakva "obrambena molba", zato što se nema što "moliti" unutar sudnice.
Odbacujem sve dijelove optužnice, uključujući i onaj koji me optužuje za sudjelovanje i pripadanje ZVĆ, i sudjelovanje u pljački ATE Banke u Purgetosu. Nisam nikada sudjelovao u ZVĆ, što sam i izjavio od samog početka. DAEEB (antiteroristička grčka jedinica), ruku pod ruku s pravosudnim vlastima, uredila je ovu specifičnu optužbu kako bi je proširila na brojne anarhiste nedavno uhapšene, bazirajući se na specijalnom zakon 187A, u cilju manipulacije i homogenizacije različitih anarhističkih tendencija pod istim plaštem političkih pozicija i djela ove specifične organizacije. Osobno, neću ovdje analizirati moje političke argumente sa ZVĆ pošto smatram da sudnica nije za to odgovarajuće mjesto.
Što se DNK tiče, čini se jedinog dokaza protiv mene za pljačku u Purgetosu, sve što imam reći je da vaše procedure ne dozvoljavaju preispitivanje uzorka, pridonoseći "sakralizaciji" izvješća vještačenja forenzičarskih laboratorija, pripisujući im titulu "nepogrešivih". Želim i nadodati da sam uvjeren da znanstveno dokazan DNK, čak i da govorimo o zaista postojećem dokazu, ne potvrđuje nikakvu fizičku prisutnost. Također, sasvim je dobro poznato kako se lako prenosi ili dobiva.
A sada ću reći kako ja vidim realnost koju svi mi živimo općenito. Ono što zasigurno mogu reći da je posljednje desetljeće, preciznije period od 2008. nadalje, okarakterizirano dubokim promjenama na političkoj/ekonomskoj sceni, jedino u svrhu održavanja zločina zvanog globalni kapitalizam.
Da bi se to desilo, koristeći famoznu ekonomsku krizu kao izliku, namještena je međunarodna geopolitička igra u svrhu izvlačenja profita iz većeg dijela društvene populacije, vodeći s matematičkom preciznošću prema daljnjem izrabljivanju na svim razinama. Detaljnije, državni mehanizam skinuo je svoj demokratsku masku i pokazao isprobani totalitarni režim, a da bi održao svoju moć izvršava naredbe globalnih kriminalnih organizacija (EU, Europski socijalni fond, MMF) i započinje frontalni napad na svim razinama - posao, školstvo, zdravstvo, porezi - neposredno gazeći prava izborena u prošlosti krvavim borbama. Uz pomoć čitavog svojeg arsenala pravosudnih instrumenata, nastavlja svoje post-hunta prekomjerno zaduživanje od istih kriminalnih organizama, pokušavajući "prikriti" pljačke vlade te također rekapitalizirati, s upitnim brojkama za svaku običnu osobu, domaći bankovni sistem, kao bi se zaštitila temeljna infrastruktura kapitalizma. Čitava težina tog pretjeranog zaduživanja, kao i refinanciranje tih uobičajenih lihvara, stavlja se na dug ne samo populacije društva već i na buduće generacije. Zato, kao posljedica navedenog, društveni nemiri su buknuli iz rudimentarne društvene kohezije prošlosti, i u ovom momentu represivne snage uz pravosudne vlasti igraju ključnu ulogu, spremne da unište svaku prepreku ili svaki oblik otpora na putu, uključujući posredno ili neposredno nasilje sa svim raspoloživim sredstvima.

SLOBODA ĆE PROCVJETATI IZ PEPELA ZATVORA

"ovo zatvorsko društvo koje nas sve porobljava mora osjetiti
vrućinu podmetnutog mu požara.
mora izgorjeti iznutra i izvana
a nadasve unutar nas samih.
onda će naš život zaista biti sloboda
uz sestre i braću ponovno.
još jednom na ulicama, ponovno."

Subota 7. juna 2014. - 15 sati - slobodan ulaz
Info-dan o zatvorima visoke sigurnosti
- telefonski razgovori sa zatvorenim drugovima anarhistima u Grčkoj
- rasprave o borbama zatvorenika diljem svijeta
- "Punishing Society", projekcija dokumentarca
Benefit inicijativa - 20 sati - 3 funte predložena donacija
- live Rebetiko & Cretan Folk music
... te također velika tattoo lutrija, kuhinja i bar!
Širi vijest!
Za mjesto događanja kontaktiraj nas na dan inicijative: asflondon@gmail.com ili 07833922324
*molimo i da se poštuje naša želja da se ova inicijativa ne objavljuje na društvenim mrežama kao što su Facebook, Twitter itd.
...

U rano jutro 3. juna 2014. pokrenuta je represivna operacija predvođena javnom tužiteljicom Pedrottom i tužiteljom Rinaudijem, protiv različitih anarhističkih i antiautoritarnih konfliktualnih sredina. Digos [politička policija, nap.prev.] i karabinjeri izvršili su 25 pretresa u Torinu i u regiji Piemonte, među kojima i u skvotu Asilo Occupato i u okupiranim stanovima u ulici Lanino. Osim toga izrečene su i različite mjere ograničenja: 11 u zatvoru, 6 u kućnom pritvoru, 4 obaveze prebivališta, 4 zabrane prebivališta, 4 obaveze javljanja u policijsku stanicu. Sveukupno 111 osoba pod istragom za različite optužbe, od "otmice" (zato što je opkoljen jedan sudski službenik tokom deložacije?) do "iznude" (zato što je zatraženo da preda svoju olovku?)... pa sve do "uništenja", "opiranja i vrijeđanja javnog službenika", "prijetnji" i "okupacija zgrada"; strateški odabir inkvizitora ne predviđa upotrebu sredstava kao što su kaznena djela udruživanja, već "sudjelovanje" u počinjanju kaznenih djela.
U biti, istraga je izgrađena u namjeri da se udovolji velikim gradskim moćnicima: građevinskim tvrtkama, bankarima, cementarima i Demokratskoj Stranci, koji se notorno preklapaju i isprepliću besprekidno.

U srijedu 28. maja i u petak 30. maja uhapšeni su Francesco i Daniele kako bi odslužili ostatak kazne (2 godine i mjesec dana prvi te 1 godinu i 9 mjeseci posljednji) na koju su osuđeni zbog pljačke u mjestu Lucca, juna 2007.
20. maja 2014. održano je ročište Kasacijskog suda [najviši sud, rješava žalbe na rad nižih sudova, nap.prev.] koji je potvrdio drugostupanjske presude.
Danas se Daniele nalazi u zatvoru u Pisi, a Francesco u Livornu.
Garage anarchico
Adrese drugova:
Daniele Casalini
Casa Circondariale “Don Bosco”
Via Don Bosco 43
56100 Pisa - Italija
Francesco Gioia
Casa Circondariale “Le Sughere”
Via delle Macchie 9
57100 Livorno - Italija
...

04.06.2014. u zatvoru Korydallos započinje suđenje za slučaj međunarodnog Projekta Feniks. Optuženi anarhisti su: Andreas Tsavdaridis koji je preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem komandantu anti-terorističke jedinice u Julu 2013. pod imenom "Mauricio Morales Commando-FAI/IRF", Spyros Mandylas koji odbacuje optužbe, i Zavjera Vatrenih Ćelija čijih je desetoro zatvorenih članova optuženo za poticanje na činove 1, 2 i 4 Feniks Projekta.

Mit o Feniksu govori o vječnom povratku...
Postoji uvijek vječiti povratak Vatre u pepeo
Mit o Fenisku negira proces raspada
Vatra se ponovno rađa iz pepela...
I Feniks stoji kao simbol
našeg Odbijanja da prihvatimo kraj...

MI SMO OVDJE GDJE SVE POČINJE SADA

Iz pepela nezaboravljene vatre, Feniks nove zore će se uzdignuti
goreći žarkije nego ikada, zasljepljujući postojeće,
gutajući svoju civilizaciju, penjući se sve više, izmičući svim ograničenjima,
što pokušava povući natrag u dubine samonametnutog ropstva,
to je neprekidan krug ponovnog rađanja
vječni povratak ustanku koji je mnogo više od društvenog mita
let destrukcije koji vodi pojedinca da se nikada više
ne prilagodi

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/phoenix.jpg
...

IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI - SOLIDARNOST NE POZNAJE ZAKONE
Zapaljivom bombom napali smo sud u centru Yatea, 22. maja. Bilo je dovoljno 10 plinskih kamp boca za devastaciju ulaza, s detonatorom kućne izrade sačinjenog od mješavine napalma. Odabrali smo rano jutro kako bi izbjegli ranjavanja. Društveni rat ne spava: u svako vrijeme neukrotivi su negdje budni i ljuti, bijesni zbog svega što nameće vladajući sistem koji želi da budemo njegovi kotačići. Te noći se desilo da budemo mi.
Novi i veći zatvori; sve stroži propisi, mjere i zakoni o "antisocijalnom ponašanju"; smanjena pravna pomoć na štetu siromašnih; telefonske linije za doušnike; različiti tipovi policajaca za infiltracije u sve slojeve društva; uvjetne slobode za vraćanje osuđenika u svijet ropstva dohotka i potrošnje; čitav jedan svijet-zatvor sačinjen od betonskih gradova i nadzora protoka podataka koje nadgledaju moćnici, naoružani kamerama za video-nadzor, biometrijskim i elektroničkim obilježavanjima kako bi zaštitili svoje blagostanje i socijalni mir...
A oni koji sprovode to autoritarno discipliniranje pojedinca su sudovi. Izvršitelji ljudske bijede, besramno primjenjuju zakone koje su napisale više klase, političari i glavni poduzetnici. Sprovode ih da bi pokorili osobe koje najčešće pokušavaju pronaći način da bi preživjele, dok kapitalizam suprotstavlja svakog svakome.

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/05/konverzace_ccf.png http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/05/bastardi.png
Edice Černé internacionàly objavila je tri brošure na češkom jeziku koje se bave tematikom Neformalne Anarhističke Federacije: "Konverzace mezi anarchisty", prijevod engleske verzije "A conversation between anarchist"; "Bastardi! Vim kdo vas poslal!" u kojoj su sakupljene izjave talijanskih anarhista Alfreda Cospita i Nicola Gaia, osuđenih na dugogodišnji zatvor zbog ranjavanja izvršnog direktora nuklearnog poduzeća; "Neformalni Anarhisticka Federace", koja prati njen razvoj od prve izjave 2003., naslovljene "Otvoreno pismo anarhističkom i antiautoritarnom pokretu", povodom napada na talijanskog političara R.Prodija, tadašnjeg predsjednika Europske Komisije, pa sve do Feniks Projekta.
...

13. juna 2012., između brojnih operacija protiv drugova, talijanska vlast pokrenula je represivni napad protiv desetak anarhista, nazvan Operacija Odlučnost; sveukupno 40 pretresa, 24 osobe pod istragom i 8 uhićenja.
Tom su prilikom pokušali proširiti operaciju optužujući i zatvorene drugove u različitim zemljama, kao što su Grčka, Švicarska i Njemačka.
Kao i obično država je željela pokazati svoje nasmijano autoritarno lice protiv svojih nepokornih neprijatelja, izgradila je uloge vođa, izvršitelja i koordinatora unutar još jednog "terorističkog udruženja", tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borbe i preuzimanja odgovornosti.
Na taj su način Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, već godinama u zatvoru, uvršteni u navedenu istragu zbog međunarodnog štrajka glađu koji se odvio u decembru 2009., opisani kao "simboli i polazišne točke novog subverzivnog plana", čiji su "ideolozi i pobornici".
Nakon što je proveo 20 godina u španjolskim kavezima (od kojih 14 u FIES režimu) iz kojih je pobjegao, Gabriel je uhapšen 2004. nakon jedne kontrole i oružanog sukoba s policijom u Njemačkoj.
Proveo je 9 godina u toj zemlji. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013. na temelju europskog uhidbenog naloga kojeg je ista zemlja izdala prije deset godina kako bi dovršio kaznu na koju je osuđen, Gabriel je dva mjeseca kasnije pozvan pred Audiencia Nacional da bi ga obavijestili kako je protiv njega izdan još jedan europski uhidbeni nalog, u Italiji, u martu za Operaciju Odlučnost!

Ujutro 16. maja drugarice Amélie i Fallon obaviještene su da će biti odvedene u Reclusorio Sur da svjedoče o novim optužbama, po federalnom nalogu.
Oko osam ujutro prebačene su na sud gdje su srele druga Carlosa.
Nakon što su čekali gotovo čitavo jutro napokon su ih informirali da se radi o nalogu za uhićenje za kazneno djelo oštećenja privatnog vlasništva, koje se odnosi na "podmetanja požara u zgradi u kojoj se nalazilo nekoliko osoba". Troje drugova nije dalo nikakvu izjavu i na kraju saslušanja vraćeni su u zatvore u kojima su zatvoreni od početka 2014. (Carlos u Reclusorio Oriente, Amélie i Fallon u Santa Marti).
To znači da će se odsada protiv drugova voditi dva kaznena postupka; jedan pod nadležnošću lokalnog pravosuđa za kaznena djela napada na javni red i mir, i za nanošenje teške štete (napad na Nissanovog koncesionara), zbog kojih nemaju pravo na uvjetnu slobodu, i jedan federalni sudski proces za kazneno djelo nanošenja štete privatnom vlasništvu (napad na Ured za Komunikacije i Transport).
Drugovi su dobro, i uspjeli su reći da ih nisu tukli tokom prijevoza.
Iduće ročište lokalnog procesa zakazano je za 19. maj, dok će federalno ročište biti zakazano u nedjelju (18.05.).
Još jednom pozivamo na solidarnost sa drugovima Amélie, Fallon e Carlosom, koje je zatočila meksička država 5. januara (5E).
Jedini terorist je država/Kapital!
Nitko kriv, nitko nevin!
Sloboda svima!
Adrese anarhističkih zatvorenika:
Amélie Trudeau / Fallon Rouiller
Centro Femenil de reinserimento sociale Santa Martha Acatitla
Calzada Ermita – Iztapalapa No 4037 – Colonia Santa Marta Acatitla
Delegación Iztapalapa – CP 09560 - Meksiko
Carlos López Marín
Reclusorio Preventivo Oriente
Calle Reforma # 50 - Col. San Lorenzo Tezonco - Delegación Iztapalapa – CP 09800 - Meksiko
...

Danas oko 11:30 započelo je ročište za preispitivanje pritvora za dvije osobe koje su se još nalazile u zatvoru zbog događaja od 29. marta u kvartu La Victoria.
Na ovom ročištu dvojca optuženih za napad molotovom na autobus Transantiago, u Miguelovom slučaju, i za napad molotovom na policijsku patrolu, u Javierovom slučaju, preuzeli su odgovornost za ova djela i prihvatili su suđenje po skraćenom postupku.
Sudac desetog Kaznenog suda je presudio uvjetnu slobodu za obojicu, za idući 541 jedan, oduzimajući od ovih 45 dana koje su proveli u pritvoru.
Danas popodne Javier i Miguel napustit će kavez zatvora Santiago 1, u kojem su bili zatvoreni mjesec i po, i moći će ponovno susresti svoje prijatelje.
Na ovu odluku će vjerojatno uložiti žalbu advokati Intendecije u Santiagu, pošto nisu zadovoljni sudskom odredbom.
Cijenimo solidarnost koja je pružena tokom kampanje u kojoj je sakupljen novac i svi oblici akcija za koje su preuzeli odgovornost naši drugovi. Smatramo da je mnogostrana solidarnost temeljni dio naše borbe, i ispunila nas je radošću, zato smo vrlo zadovoljni što smo dobili podršku mnogih osoba, na tako mnogo načina.
Nastavljamo solidarizirati s Javierom, Pazom i Chrystal, i njihovim obiteljima, zadovoljni povratkom našeg brata i naših sestara, ali svjesni smo da ova ideja kao i borba protiv svih oblika autoriteta ne završava samo zato što su naši drugovi ponovno slobodni.
Protiv ovog zatvorskog društva! Paz, Javier i Chrystal prisutni!
Grupa Solidarnost s uhapšenima 29M
...

Odgođeno za 4.07. prvo ročište za Gianlucu i Adriana.
Osam mjeseci nakon uhićenja Gianluke i Adriana, anarhista iz Castelli Romani, za 26. maj bilo je zakazano prvo ročište sudskog procesa, u kojem su okrivljenici i optuženi za udruženje u svrhu terorizma, te za podmetanje požara, tešku krađu i oštećenje tuđe imovine.
Optužbe za koje se terete odnose se na niz sabotaža počinjenih na području Castelli Romani, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, sjedišta energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Uoči ovog prvog ročišta sutkinja je ponovno potvrdila zahtjev javnog tužitelja Miniscija (isti koji zastupa tužilaštvo u okviru sudskog procesa za 15. oktobar 2011.) da se suđenje odvije putem videokonferencije.
U znak podrške sa Gianlucom i Adrianom, koji se nalaze u režimu visokog nadzora u zatvorima Alessandria i Ferrara, i da se tišinom i ravnodušnošću ne prijeđe preko upotrebe jednog alata, to jest videokonferencije, koji želi još više izolirati, demonizirati i dehumanizirati uvjete zatvorenika, održan je prosvjed.
Ročište se nije održalo iz tehničkih razloga vezanih za imenovanje Gianlukinog advokata obrane, zato je odgođeno za 4. juli.
Čim je stigla vijest o odgodi improviziran je prosvjed unutar suda, uzvikujući parole i bacajući letke u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv upotrebe videokonferencije.
Iako samo na trenutak, hodnicima suda na trgu Clodio u Rimu odjeknuli su glasovi solidarnosti sa Gianlucom i Adrianom, kako bi naglasili da oni koji se bore nisu nikada sami i da nikakav alat, niti videokonferencija, neće moći slomiti solidarnost među pobunjenicima.
Još jednom bio je to način da se naglasi da su teroristi oni koji uništavaju i pljačkaju zemlju, oni koji izrabljuju i guše svaki oblik života.
Solidarnost s Gianlucom i Adrianom!
Protiv upotrebe videokonferencije!
...

Marco Camenisch je prethodnih dana (od 15. do 20. maja) odveden u kaznenu izolaciju u bunker-ćeliju zatvora Lenzburg (Švicarska) nakon što je još jednom odbio test urina, još jednu provokaciju.
Idućih će dana (između 22. i 23.5.2014.) biti premješten u novi zatvor u kantonu Zugo. Još nije jasno da li je ovaj premještaj odgovor na Marcovo odbijanje još jedne analize urina ili je već bio u planu Amt fur Justizvollzug (Ured za izvršavanje kazni i mjera) u Zürichu.
Kraj kazne za Marca predviđen je za 8.5.2018. Oslobođenje prije isteka kazne i dalje se odbija koristeći kao razlog njegovo "kronično nasilje" udruženo s kriminalnim pogledom na svijet.
MARCO SLOBODAN!
Trenutna adresa:
Marco Camenisch
Strafanstalt Bostadel Postfach 38, CH-6313 Menzingen, Schweiz
Tel. +41 41 757 1919,
Fax +41 41 757 1900
...

Jučer, 20.05.2014., nešto prije 13, čim sam izašao s posla i nakon što sam upalio skuter da bih se vratio kući, približila mi se jedna žena. Mislio sam da traži neku ulicu, no nakon što mi se obratila mojim imenom i prezimenom, predstavila se, malo sramežljivo, kao pripadnica tajnih službi. Ljubazno me zamolila da joj posvetim samo par minuta kako bi mi predložila jedan posao... odbio sam i uzvratio, ne dozvolivši joj da išta nadoda, prijedlog pošiljatelju na nešto manje pristojniji način; čim sam krenuo zamolila me vičući da je saslušam, izgovarajući ime jednog druga s kojim se družim, tvrdeći da im on već nudi neke usluge... što se toga tiče koristim ovu priliku da izrazim moje poštovanje, naklonost, povjerenje i solidarnost osobi kojoj su namijenili navedenu podlost.
Ništa novo, naravno, da mi se nije, nekoliko ulica od kuće dok sam čekao na semaforu, približio skuter s 2 mladića, s kacigama i sunčanim naočalama, koji su mi uperili pištolj ispod pazuha i više puta povukli okidač. Jasno, bio je bez metaka, inače ne bih sada bio ovdje. Samo nekoliko sekundi kasnije otišli su u drugom smjeru, jamčeći mi pritom da idući put pištolj neće biti prazan.

Samo nekoliko riječi o mojoj odluci da ne prisustvujem prvom ročištu suđenja koje će započeti 26. maja, i eventulano idućim, budući da će se održati putem videokonferencije.
Primjena navedenog sredstva je, za sada, dio sramotne logike diferencijacije zatvorskih sredina, u kojima se zatvoreni pojedinac demonizira i dehumanizira zbog njegove značajne "društvene opasnosti".
Eksperimentiran po zakonu 41bis, sada se želi proširiti i na zatvorenike klasificirane kao A.S. [pod visokim nadzorom, nap.prev.] i na svako suđenje koje je, ili bi moglo biti, karakterizirano solidarnošću i konfliktualnošću, to jest elementima ometanja i otpora prema onima koji, primjenjujući zakone u papučama i ogrtaču, obavljaju svoj posao, odlučujući o tuđoj fizičkoj slobodi. Budući da ne posjeduju nikakvu vrlinu, posjeduju moć. Po pravu. I po zakonu.

Za četvrtak 8. maj bilo je zakazano da svjedoče svjedoci obrane, A. Mitsousias, G. Karagiannidis, K.Sakkas i Stella, osobe koje, kako što je ZVĆ jasno iznijela, nemaju nikakve veze s grupom.
Na početku je sudac pročitao dokument Mitrousiasove obrane koji dokazuje da Mitrousias pohađ Otvoreno Sveučilište u zatvoru, humanistički smjer. Nakon čega su predstavljeni dokumenti Karagiannidisa koji dokazuju da se u vrijeme kada su izdani nalozi za uhićenje drugova iz ZVĆ nalazio na dodijeli diploma fakulteta koji je pohađao.
Nakon toga su drugovi iz ZVĆ dali kratku izjavu u vezi njihovog odbijanja korištenja onog što oni nazivaju "demokratskog prava na svjedoke obrane".
Njihova izjava:
"Prije nego što započne procedura svjedočenja svjedoka obrane, željeli bi još jednom kristalno jasno objasniti da Mitrousias, Karagiannidis, Sakkas i Antoniou nemaju i ne mogu imati nikakve veze sa ZVĆ. Razdvaja nas ocean pojmova, vrijednosti i osobnih različitosti, što tim osobama onemogućuje bilo kakvu vezu sa Zavjerom.
Istovremeno, u ovoj fazi suđenja, željeli bi iznijeti javnu izjavu o našoj odluci da odbacimo "povlasticu" na svjedoke obrane.
Svaki odabir, da bi bio takav, treba biti djelo koje šalje neku poruku.

Stvorili smo Zavjeru Crnog Ognja napadom izvedenim 7. maja 2014. Dvije godine od dana kada su naši anarhistički drugovi i braća Nicola Gai i Alfredo Cospito vatrenim oružjem napali izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija. Njima su, s osvetom i ljubavlju, posvećena ova naša djela.

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " - Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)
Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.
Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.
Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Suđenje za pljačku održava se u Solunu. Babis nije prisutan pošto je već izjavio:
"... za naše ćemo neprijatelje uvijek biti krivi zbog našeg nastojanja da ispunimo naše želje za slobodnim životom, da sami definiramo naše živote, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, u skladu s prirodom, daleko od mreža autoriteta, kontrole i posredovanja, daleko od odnosa koji reproduciraju hijerarhije; od opresije i izrabljivanja, daleko od ovisnosti o “stručnjacima”. Pokušaj, borba koja nadilazi uništenje kapitalizma, kao i svaki oblik upravljanja autoritarnom civilizacijom.”
5. juna njegov prizivni sud u Solunu.
SVE ZA SLOBODU RAT ZA ANARHIJU
SOLIDARNOST S ANARHISTOM BABIS TSILIANIDISOM

...

Napadnuti su građevinski strojevi na M6 cestovnom gradilištu prouzročivši na tisuće funti štete.
U naizgled organiziranoj kampanji prerezani su hidraulični cilindri na bagerima i damperima.
Ostale sabotaže:
- Pijesak ubačen u spremnike da bi se onesposobilo gorivo
- Izbušene gume
- Šteta na privremenom pristaništu na rijeci Lune
Na tisuće funti štete prouzročeno na lokalitetu Crossgills Farm, Lancaster.
Policija je izjavila: "Osam strojeva, uključujući bagere i dampere, oštećeno je do tisuće funti preko vikenda."
"Također su gume izbušene i pijesak ubačen u spremnike."
"Na oprezu smo da otkrijemo počinitelje, znajući da su se vandali zaista dobro potrudili da nanesu kriminalnu štetu koristeći kliješta da bi prerezali gumene cijevi."
...

17. maj 2014.
INFOSHOP "FURIJA"
19 sati
Predstavljanje izdavačke inicijative KKUSIUSK i diskusija
(nakon predstavljanja knjiga i diskusije slijedi žurka koja će se odigrati u loungeu infoshopa)
21 sat
Benefit party za USIUSK
"Vratili su se!
DJ Sara Sudaka i DJ S.Timov
Domaća podrška DJ Disco Drvoseča"
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/05/mutual-aid3.jpg
KKUSIUSK je piratska izdavačka antiutopija posvećena prevođenju,objavljivanju i širenju zaboravljenih pisanija iz istorije anarhizma i nihilizma.
Od Džona Banjana i engleskih Kopača do Pariske komune, od ruskog nihilizma do Španskog građanskog rata, tražimo i nalazimo pojedince koji nas inspirišu u borbi za Cilj.
Knjige o njima nisu samo izgovor ili poziv na otpor i prkos, već možda jedina solidna polazišna osnova za zdraviju komunikaciju, solidarnost i saradnju u svetu gde rad onesposobljava, obrazovanje zatupljuje, a ljudi se otuđuju.
Radi se o DIY izdavačkoj delatnosti, što između ostalog znači da se za štampanje knjiga novac prikuplja putem ličnih donacija. Takođe, novac od prodaje knjiga ulaže se u nove naslove, i tako u krug.
Sve to funkcioniše po principima uzajamne pomoći.
A pošto je knjiga čovekova najbolja drugarica, odlučili smo da prikupljanjem priloga podržimo izdavačku delatnost naših prijatelja iz KKUSIUSK.
Infoshop "Furija"
...

8. maja održan je mimohod protiv kriminala u parku Almagro, i dok se odvijala socijaldemokratska inicijativa pojedinci pokrivenog lica započeli su nerede barikadama i sukobima sa specijalnim jedinicama, FFEE. Znajući da je stigao trenutak započinjemo prekidati vodeći poredak i normalnost.
Uzimajući gorivo, primjetivši da je jedno vozilo parkirano izvan policijskog teritorija (privremeno) i ujedinjeni s masom koja je bacale kamenje na auto, odlučili smo povećati kaos protiv civilizacije i njenih prijevoza modernih robova. Uz požar vozila stigli su i prokleti panduri, koji su u trenu razišli prosvjednike, no kročenje jedinice pandura zaustavljeno je različitim predmetima, i smatrali smo da je potrebno baciti naprije jednu a zatim 2 zapaljive bombe na zaštitare reda, što je izazvalo nekoliko ranjenih i teške rane jednom kapetanu.

U srijedu 14. maja u 9 ujutro na sudu Puente Alto počinje suđenje protiv Victora Montoye Encina, u zatvoru od februara 2013, pod optužbom da je sudjelovao u postavljanju eksplozivne naprave u policijsku stanicu u Vizcachas. Drug riskira šest godina zatvora na temelju antiterorističkog zakona.
U četvrtak 15. maja u 10 ujutro na Desetom kaznenom sudu [Juzgado de Garantia] preispitat će se slučaj druga Javiera Sepulvede te zatražiti prekid pritvora u La Victoriji, u kojem se nalazi od 29. marta, uslijed sjećanja na Dan mladog borca. Podsjećamo da je 2. maja preoblikovana optužnica za zapaljivi napad na jednog karabinjera u službi.
16. maja održat će ročište protiv druga Carla Gutierreza Quidulea, kojim se žele produžiti istraga koju vodi tužitelj Ricardo Peña; ovo će ročište održati na Sedmom kaznenom sudu. Drug je optužen u okviru pravosudne represije zvane "Slučaj Security" i pripisano mu je sudjelovanje u 3 eksproprijacije banke: Banco Santander u Agustinasu (2006.), Banco Santander u Valparaisu (septembar 2007.) i Banco Securityad Agustinas (18. oktobar 2007.). Podsjećamo da Carlos već pet mjeseci izdržava svakodnevnu izolaciju, 21 sat u ćeliji, u zatvoru maksimalne sigurnosti.

Ovo je tekst drugova iz Soluna gdje se održala skupština već planirana za prizivni sud druga, pozivajući sve drugove koji mogu i žele realizirati akcije u svojim gradovima. Drugarski, inicijativa drugova iz Soluna.
Januar 2011.
Anarhist Babis Tsilianidis uhapšen dok je bio u ilegali, s još tri druga, u okviru policijske operacije u Ateni, i odveden u zatvor.
Optužen je (osim potjernice na njegovo ime za podmetanje požara vozilu nacionalne električne kompanije i zločinačku organizaciju) na temelju antiterorističkog zakona (različita posjedovanja oružja i pripadanje anonimnoj terorističkoj organizaciji). Babis je odbio surađivati s vlastima, nije svjedočio i nalazi se u zatvoru Koridallos zbog oba slučaja.
Novembar 2011.
Drug, dok se nalazio u zatvoru Koridallos, pozvan je po treći put na ispitivanje kako bi svjedočio na novom slučaju. Radi se o oružanoj pljački na financijskom odjelu bolnice Ahepa u Solunu.
Nova optužba se temelji na marami pronađenoj pokraj mjesta gdje se odvila pljačka, na kojoj se, po pandurima, nalazi Babisov DNK izmiješan s tragovima tuđih DNK.
"Unaprijeđenje opresivne strategije nas ne bi trebalo iznenaditi, pošto su znanost i tehnologiju, koje uvelike doprinose usponu autoritarne civilizacije, oduvijek koristili država i moć. Mi kao anarhisti se ne bi trebali gubiti u zahtjevima državi za održavanje naših prava, budući da to podrazumijeva i obaveze prema istima, ugovor koji trebamo i želimo uništiti."

Kreće solidarnost sa Gianlucom i Adrianom uoči prvog ročišta 26. maja u Rimu.
Objavljujemo letak koji poziva na okupljanje ispred Porotničkog suda* i razglednice koje je ilustrirao Giancluca u zatvoru.
Za primjerke razglednica možete pisati evasioni(at)canaglie.org, navodeći kao subjekt "Cartoline per Gianluca ed Adriano".
Adrese zatvorenih drugova:
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Gianluca Iacovacci
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Uoči suđenja 26. maja u Rimu protiv Gianluce i Adriana
Gianluca i Adriano, dečki iz područja Castelli Romani, anarhisti, uhapšeni su 19. septembra prošle godine.
Operacija, koju su vodili zamjenik tužitelja, Giancarlo Capaldo, s antiterorističkog odjela, i general Mario Parente, komandant antiterorističke jedinice karabinjera - ROS, smatra ih počiniteljima brojnih šteta različite prirode na području Rima; radi se o trinaest sabotaža protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Nad njima vise teške optužbe za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi, oštećenje tuđe imovine.
Od dana hapšenja za Gianlucu i Adriana postojao je samo zatvor u izolacijskom režimu: prvi u Alessandriji i drugi u Ferrari, unutar specijalnih odjela na koje zatvaraju muškarce i žene čija je prva pripisana krivica ideja koju nose.

Moja volja i ideje, kojima je okružena, su zasigurno snažnije od svih ugnjetavanja koja stvara i sprovodi demokracija, kao i svaki drugi autoritet, protiv svakog pojedinca koji se neće prilagoditi poretku masa.
Autoritet je dakle osovina koja još drži čvrsto na okupu sve principe izrabljivanja, kontrole i nadmoći; i poštedit ću vas svih usputnih „izama” koji su samo posljedica uvjeta u kojima su se mase podvrgnule i podjarmile sebi sličnima.
Zatvor je pak zasigurno vrhunac različitih mjera pripitomljavanja koje koriste Moćna Ljudska bića i država, ni smrt ni najgori uslovi života – ako je tako želimo zvati – u „siromaštvu” nisu usporedivi s ambisom zatvora.
Ponekad se osjećam potišteno zato što se moram obuzdati pri veseloj normalnosti stražara koji me drže u zatočeništvu. Njihove rasprave o nogometu, njihovo čitanje koje se svodi na reklamne letke, histerično smijanje i njihovo nesnosno traženje dijaloga/pozdrava ili jednog običnog „dobar dan”, njihovi tužni životi.
Novac je za mene jedan od mnogih štetnosti Čovjeka, nisam nikada želio ekonomsku jednakost niti tražio narodnu suglasnost, ali percepirajući apatiju otuđenog društva osjećaš se kao na doživotnom frontu dok se vani veselo pleše mazurka...
Uvjeren sam da se ova paradoksalna normalnost s kojom se moram suočavati opravdava istom normalnošću koja postoji izvan ovih zidova, u priznanju koje društvo odaje zatvorima i zatvaranju sebi sličnima, državi i svemu „potrebnom” za očuvanje društvenog poretka, moći ili još jedne vlasti, koji za mnoge moraju neizbježno postojati.

Izgleda da je solidarnost postala isprazna riječ, koju propovijedaju osobe koje se razmahuju individualnom slobodom, uslijed propovijedanja jedne ideje, anarhističke.
Pokret priključen na infuziju siromašnog duha, kojeg je stvorio i u njega ga zatvorio društveni stroj.
Ovu će misao lakše shvatiti oni koji više nemaju veze sa društvom zato što ne žele imati s njim nikakve veze. Naravno, ne želim raspravljati o opstanku i preživljavanju koje svatko živo biće mora rješavati, zato što bi za vračeve i popove govora to bio pohlepni plijen za njihove društvene špekulacije, izbjegavajući neposredno i iskreno suočavanje s vlastitim strahovima koje sakrivaju iza sablasti narodne mase, i koje stoga isključuje svaki razvoj naknadnih perspektiva koje bi trebale nadići navedene.
Kada pak ova patetična solidarnost doživi imploziju potpunog promašaja, pretvarajući se da posjeduje društveni status zbog uvjerenja da se radi nešto važno i značajno, krenu beskrajne žalopojke i šire se frustracije.
Dovoljno je dobro pogledati da bi se shvatilo da više naliči na kulu od čačkalica nego na bjelokosnu kulu s koje bi se postavili kao avangarda.
Svakoj akciji odgovara jedna jednaka i suprotna reakcija.
Solidarnost može biti samo osveta, zato što označava vezu između dva ili više pojedinaca, no ta veza jednom prekinuta dovodi do eksplozije, a ne do implozije, zbog straha od rušenja naše kule, jer kula ne posjeduje nikakvo značenje izvan onog koje joj mi individualno pripisujemo, kao što to činimo s vanjskim autoritetom.
Optužen sam za pokušaj krađe pištolja jednom policijskom službeniku.

Dragi drugovi,
Zašto insistirate na organiziranju unutar širokih narodnih masa, ili paralelno s istima, ili pak na određene simbolične datume? U trenucima kada ne samo da znate da će doći do policijskih napada zato što će cjelokupan represivan aparat biti organiziran, koordiniran, dislociran i pojačan svojim zakonima i tehnologijom, nego i zato što će te stalno morati paziti na vaša leđa zbog nesklonih masa na ulicama (zar još niste primijetili da su mase spremne da vas pregaze?), zbog čitave mješavine ljevičara koji žele održati moć i njome alternativno upravljati, zbog cinkaroša i paciflicsa*, kako ih mi u Montrealu nazivamo, naguravanja između pandura i građana, više nego ostalih dana.
Zar nije upravo to ono što tražite kada govorite o sukobu? Zar ne bi trebalo biti zbog sukoba i prekida sa svakodnevnicom, svakodnevnicom buđenja, rada, sranja, spavanja, isprepletenom s nekoliko fetištičkih dana prosvjeda? Zar ne bi trebalo biti zbog nadilaženja regularnog militantnog kalendara naših očekivanih trenutaka djelovanja? Drugovi, trenutak iznenađenja je i dalje divlji saveznik.
Ili pak tražite grupnu terapiju? Da budete s drugima, da se utješite kako niste sami, i da se "više fokusirate na brigu, podršku i emocionalnu otvorenost". Ako je tako, onda zabavljajte se na prosvjedima, budući da je to samo jedna obična grupna terapija usred ovog masovnog otuđenja koje nazivamo društvom.
Nadamo se da se brinete i podržavate međusobno svakodnevno. Nadamo se da svakim danom postajete jači u zagrljaju vaših voljenih, čije ruke stežete, i vjerujete im svojim životima. Prosvjed je ipak mjesto gdje ćete pronaći osobe koje će se brinuti za vas kao u noćnom baru.
...

Vesela prstolizna bezmesna Večera!
Uz ugodno druženje sakupljamo malene donacije za Knjigozemsku i njene vitalne organe. Bez obaveza i opušteno. Vidimo se u pošalici naših zezanja!
Zaplet,
Knjigozemska je ukleta. Suvremeno društvo je bacilo prokletstvo na jedinstvena stvorenja čarobnog kruga prijatelja čundovate Knjigozemske. Horizontalnu utopiju bezvremenskih i beztežinskih momenata su napale čudovišne sile hijerarhije, državne birokratije, papirologije, sitnih karijera, zaklada, vladinih i korporativnih omamljujućih mreža lovušinarskog napretka krvoločnog kapitalizma. Šiškavi panjoli zagrizli su udicu. Rezultati i posljedice? Rastu sjede dlake, hijerarhijska gravitacija spriječava slobodan let u bezkonačnom prostoru bezgranične kreativosti, prijatelji su se pretvorili u predsjednike, radnike i aktiviste, slobodna igra u odgovornost, imena na papiru su prevladala toplinu zagrljaja ekipne horizontalnosti. Odluke su se odvojile od njihovog izvršenja. Nestao je dodir. Ruke su ozeble i otpale sa ramena. Ponizna patetičnost pitomih životinja i njihovih spuštenih pogleda. Bijeda i depra su se ušuljali među nas na koljenima...
Mah, u bezdan svako nametanje statičnih odnosa u naše romantičarske poliamorne odnose i živote. Svatko čudnovato stvorenje je jedinstveno, a ne posebno, više ili niže. Svatko među nama ima različite želje i potrebe koje se ne mogu umrtviti jednom zaleđenom povezanosti upravitelja, podanika, statuta i sistema. Nitko neće odlučivati u ime svih, svi neće odlučivati za jednog niti nas voditi u bolje materijalno bogatstvo ili kako god nazvali taj imaginarni trešarijum boljeg sutra. Knjigozemska je možda ukleta, ali se i dalje samoupravlja i samo-održava. I dalje životni impuls kuca nepredvidljivi ritam naših avantura. Iskra se nije ugasila kao ni volja za životom. Nećemo polizati prst i staviti ga u uho, polizat ćemo prst i zabiti ga netkom u oko.
Vidimo se!
Do it yourself, do it together :)
Petak! 9.05 / oko 19h!
...

U prvim jutarnjim satima, 7. maja, politička policija Digos izvršila je pretres domova drugova i prostore "Garage Anarchico" u Pisi, zaplijenila računalo, mobitele, papirnati materijal, sprejeve, boju, žarulje, te prijavila petero drugova za nanošenje teške štete i ispisivanje po zidovima, u vezi nekoliko počinjenih djela tokom povorke protiv nuklearne energije, u subotu 3. maja.
Očigledno je da drugovi i drugarice aktivni na polju kontrainformacije i otpora prema nuklearnom zagađenju, koje pogađa područje Pise i Livorna, predstavljaju smetnju onima koji žele sprovoditi svoje štetne planove usred tišine i rezignacije naroda. Po treći put u par mjeseci pokrenuta je nova represivna operacija, na čelu s javnim tužiocem Giaconijem: istim onim koji se dugo borio da se arhivira ubojstvo Marcella Lonzija u zatvoru, i koji još dana služi interesima CISAM-a [Centar za vojna istraživanja, nap.prev.] i lokalnih vlasti, odgovornih za izlijevanje radioaktivnih voda u kanal Navicelli.
Živio otpor protiv nuklearne energije!
...

Jutros 2. maja oko deset sati ujutro izmijenjene su optužbe za četvero zatvorenih od 29. marta, u La Victoriji. Javier je optužen za zapaljivi napad na Carabinerose, Miguel za zapaljivi napad za autobus poduzeća Transantiago, Paz i Chrystal za teške nerede.
Na temelju toga izmijenjene su i sigurnosne mjere drugarica, sa pritvora na jednomjesečno javljanje dok je istraga u tijeku (čiji kraj još nije odgođen i za sada bi trebala biti zatvorena 28. maja). I danas su, na koncu, oko 17 sati, izašle iz zatvora San Miguel, gdje su drugarice dočekali brojni drugovi, prijatelji i članovi obitelji.
Što se tiče Javiera i Miguela njihove će sigurnosne mjere biti preispitane u četvrtak 15. maja.
Pisali smo i o Miguelovoj situaciji, ali samo kako bi mogli dati jednu opću sliku čitavog slučaja, a ne zbog poziva na solidarnost s dotičnim. Naša podrška se fokusira na Javiera, Paz i Chrystal, ali nadasve na Javiera, no svjesni smo i činjenice da slučaj nije gotov i da se pravosudne odluke mogu izmijeniti od danas do sutra, kao što se desilo u slučaju Nicolasa Sandovala prije par tjedana.
Javier, Paz i Chrystal, Prisutni!
Sol, Chrystal i Paz, u OTPORU!
Pozdravi!
Grupa za Solidarnost s uhapšenima 29M
...

Suđenje za slučaj "Feniks" započinje 4. juna 2014. i održat će se u specijalnoj sudnici, u ženskom odijelu zatvora Korydallos.
Optužnice su vezane za tri čina Projekta "Feniks" (čin 1, 2, 3)
Trojca optuženika su:
1) Drug Andreas Tsavdaridis, član FAI/IRF
2) Anarhist Spyros Mandylas
3) Svi zatvoreni članovi Zavjere Vatrenih Ćelija

PONOĆNI EKSPRES
I. Put Smrti: Zatvor Malandrino - Policijska Uprava Itea
Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za slanje knjige ispunjene eksplozivom policijskog upravi Itea.
Policijska uprava Iteje, koju smo odlučili napasti, nije samo jedna neprijateljska vojna baza. To je mjesto gdje je zatvorenik Ilija Karli pretučen i mučen, prije nego što je predan svojim posljednjim krvnicima, u zatvoru Nigrita.
Ono što se desilo u zatvoru policijske uprave Iteje namjerno je zataškano. Zatvorski stražari zatvora u Nigriti tvrde da su primili zatvorenika u vrlo lošem stanju, prije nego što su svoje vlastite ruke obojili krvlju. Ali krvnik ne može okriviti drugog krvnika. Zato nepobitan dokaz ostaje uvijek sam život i njegov nesretni otisak u suterenu prostorija policijskog zatvora. Tamo, u betonskim grobnicama, gdje se ljudske sjene gomilaju jedna na drugu danima, tjednima, mjesecima...
Osobe koje je danje svjetlo zaboravilo, pošto je njihovo sunce žuta žarulja na stropu, koja se nikada ne gasi. Njih se sjećaju samo pljesnivi zidovi ćelija, pokopani u krvi, očaju i jecajima zato što ih premlaćuju svinje u uniformama.
Da su ti zidovi imali glas, ružnoća bi se sramila sama sebe. Ali ružnoća se ne pripovijeda, ona se napada. Kao što kaže jedan slogan na ulicama "Akcija zamjenjuje suze". Zato smo odlučili ponovno djelovati i udariti neprijatelja u lice, u njegovu vlastitu bazu.

"Kroz govor akcija nestat će moć odlučivanja
koju posjeduju anarhistički vođe zbog svoje
karizme na skupštinama, a grupe afiniteta,
pojedinac od akcije, ponovno će zadobiti snagu.
"Realistima" anarhije preostaje samo da se opiru
novome, promičući društvene borbe" u potrazi za
"narodnom suglasnošću", koju mogu pridobiti samo
stalnim odbacivanjem svega što je anarhističko i ustaničko."
Izvor: 325

Odlučnost u borbi i naša solidarnost je jedino „ubojito oružje”
Dragi drugovi i hrabri buntovnici, nalazim se u zatvoru kao mnogi, pogođen represijom države koja nas želi uništiti.
Ne zbog onog što činimo već zato što smo se „usudili” biti, reći ili misliti.
Nalazim se s Adrianom i mnogim drugima na inkvizitorskoj vrteški medijskog antiterorističkog stupa strama demokracije.
Želim kao prvo zahvaliti svim drugaricama i drugovima koji su mi pružili Solidarnost preko granice, neposredno ili posredno, zato što sam uvjeren da je i sam vlastiti borbeni život oblik podrške.
Nosimo isti bijes protiv ovog sivog i mizernog postojećeg koji nas gazi i osjećamo iste rane, ali osjetili bi istu radost predivnom stvarnošću naših snova i želja.
Nalazim se u situaciji neprijateljskog pojedinca, uhvaćenog i zatvorenog u kavez.
Zatvor i patnje kojima sam podvrgnut s predumišljajem su smislila druga ljudska bića, i ovise o opstanku moći sistema koji mi ih nameće.
Da, zatvoren sam, ali Duh i ideje se nastavljaju; ne mogu ih zaključati ni pripitomiti, i to mi daje daljnje snage da ustrajem.
Radošću i pri punoj svijesti odabrao sam anarhiju i nastavit ću istim putem, voleći zemlju zbog onog što je, u neprekidnom traganju za divljinom i za emancipacijom od komfora, uključujući i novac.
Vidim u Anarhiji divlje i iskonsko pulsiranje, već uspavano, možda čak i mrtvo, u čovjeku kojeg je napredak civilizirao.
Nisam nikada okolišao, ni u riječima ni u ponašanju, prihvaćam rizik za stjecanje hrane, uzgajanje i sakupljanje količine dovoljne da se prehranim.
Da bih to postigao koristiti ću svako potrebno sredstvo da bih uvjerio druge pojedince, nakon čega ću moći i odustati od pera i tinte kojima pišem moj bijes.

Od davne 2005. ROS [specijalne antiterorističke jedinice, nap.prev.] Karabinjera vode istragu putem prisluškivanja, praćenja i svega ostalog što istražna tehnologija dozvoljava - uključujući i analizu DNK - protiv nekoliko anarhista iz Genove te regija Toskana, Emilija i Pijemonte.
Istraga se usredotočila da pod svaku cijenu otkrije pripadnike navodne đenovske ćelije F.A.I. [Neformalne Anarhističke Federacije], pokušavajući dokazati odgovornost u organizaciji i realizaciji napada izvršenih u sjevernoj Italiji kroz posljednjih deset godina, za koje su, gotovo sve, preuzeli odgovornost različiti akronimi F.A.I.
Procedura je otkrila da postoje tri različite istrage ("Kontro", "Replay" i "Tortuga") za subverzivno udruživanje (čl.270bis) i atentat u svrhu terorizma (čl.280), protiv 11 osoba.
Prve dvije istrage su navodno zatvorene, dok je ona pod imenom "Tortuga" izgleda još u toku i obuhvaća veći broj osoba.

Od 1. maja 2014, na svoj treći rođendan, KKUSIUSK počinje sa zvaničnom distribucijom anarhističke literature na srpskohrvatskom. Osim svoja tri izdanja, u ponudi imamo i knjige koje smo ranije prevodili za druge izdavače, kao i veći broj naslova prijatelja i prijateljica iz drugih srodnih izdavačkih kuća - sveukupno, nekih petnaestak sjajnih dela. Čekirajte link, pa pronađite nešto za sebe ili svoje bližnje. Zainteresovani za ova izdanja mogu da se jave u inbox ili na e-mail adresu sa sajta.
Protiv države i crkve, u korist slobode!
kkusiusk.com

Plamenovi pobune i dalje osvjetljavaju mrak jednog svijeta inače usmjerenog na uništenje pojedinca i na homologirano ropstvo: namjera ovih stranica je raspirivati ove plamenove i zapaliti druge.
Jedna od malobrojnih prednosti koje nudi paroksistička potraga za globalnom informacijom je otkriće da i na antipodima postoje srca koja kucaju istim ritmom kao naša i koja naoružavaju ruke spretne za mnogo više od pukog kucanja po tastaturi. Jurnjava tehnološkog društva prema ambisu postaje sve mahnitija, ali borci čitavog svijeta održavaju korak, i uz rizik da ih pregazi tako divovsko čudovište ipak ga nastoje omesti i srušiti na tlo. Sada je trenutak da se zasuću rukavi i učini što više.

"Naoružaj se i budi nasilan, divno nasilan,
da sve eksplodira... Naoružaj se i bori protiv terorizma,
pali, zavjeri se, sabotiraj, budi nasilan,
prirodno nasilan, slobodno nasilan."
Mauricio Morales (Punky Mauri), anarhistički borac poginuo u akciji 22. maja 2009.
DANI MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. MAJA 2014.
PRED POČETAK SUĐENJA PROTIV ANARHISTA:
MATTIA, CLAUDIO, NICCOLO' I CHIARA
(OPTUŽENI ZA ATENTAT U SVRHU TERORIZMA
POVODOM NAPADA NA GRADILIŠTE BRZE ŽELJEZNICE
U VAL DI SUSI, U NOĆI IZMEĐU 13. I 14. MAJA 2013.)
U ZNAK SOLIDARNOSTI S DRUGOVIMA ALFREDOM I NICOLOM
(U ZATVORU ZBOG RANJAVANJA IZVRŠNOG DIREKTORA PODUZEĆA ANSALDO NUCLEARE, ROBERTA ADINOLFIJA)
I S DRUGOVIMA GIANLUCOM I ADRIANOM
(u zatvor pod optužbom za zapaljive napade na banke, multinacionalne energetske kompanije (ENI, ENEL) i na poduzeća koja
izrabljuju zemlju)
REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST ZA SVE BORCE!
ANARHISTI
...

Napomena RadioAzione: Drugarice Chrystal i Paz uhapšene su 29. marta 2014. u Victoriji na Dan mladog borca; obije se nalaze u pritvoru u zatvoru San Miguel.
U noći 29. marta na Dan mladog borca [neslužbeni dan u spomen na braću Vergara Toledo, ubijene 1985. za vrijeme Pinochetove diktature, nap.prev.] u Victoriji su uhapšene četiri osobe.
Među njima, nas dvije. Nakon hapšenja odveli su nas u 51. policijsku stanicu gradske općine PAC, a troje nas su brutalno pretukli i prije dolaska u istu. Zato smo premještene zajedno s Javierom, koji je zadobio višestruke frakture lubanje. Chrystal su nanešene rane na nogama i na leđima, a Paz su slomljeni nos i zubi.

Tokom ovih dana u Grčkoj (Uskrs) je ubijeno na tisuće ne-ljudskih životinja za hedonističko i sadističko konzumiranje njihovog mrtvog mesa na blagdanskim stolovima kršćana. Mi smo pak odlučili proslaviti na drugačiji način. Tako smo u zoru 19. aprila napali Mesnu Tržnicu Tesalije u Volosu, razbili prozore te nanijeli štetu transportnom kamionu poduzeća. Navedena trgovina je već bila meta napada u prošlosti, dakle vrijeme je da neki ljudi shvate da ako nastave izvlačiti profit iz patnji ne-ljudskih životinja, na svojem će putu susresti nas, uz sve agresivnija sredstva.
Civilizacija i kapitalizam, od samog početka njihovog postojanja, koristeći teoriju i praksu vlasništva i kaveza, zatvaraju, muče i ubijaju na milijarde ne-ljudskih životinja da bi zajamčili hranu, zdravlje, napredak i dobrobit ljudske vrste, postavljajući temelje antropocentričnom svjetonazoru po kojem se ljudska bića nalaze iznad svih drugih vrsta, a sve postoji u svrhu izrabljivanja u korist prvih. Mada je antropocentrična, ipak moć ne ostavlja ljudska bića izvan kruga porobljavanja - hijerarhija, patrijarhat, nacije, ropstvo nadnicom, društvene nejednakosti. Napad modernog totalitarizma ispunjen je s jedne strane zatvaranjem i izrabljivanjem životinja (uzgajanje životinja, vivisekcija, cirkusi, zoološki vrtovi, dućani za prodaju kućnih ljubimaca), a s druge strane ljudskim bićima čije ideje i akcije se kose sa spokojnim djelovanjem sistema (zatvori, koncentracioni kampovi za useljenike). Zato ne smatramo da je Potpuno Oslobođenje (Životinje-Zemlja-Ljudska bića) odvojeni dio anarhističke borbe, već njen sastavni dio.
Sve dok se ne sruše svi kavezi/zatvori, ništa nije slobodno!
Solidarnost sa političkim zatvorenicima
Snage svima koji se bune u zatvorima i izvan njih
Antispecisti
...

*Suđenje se održava u zatvoru Korydallos [Atena], u "specijalnoj sudnici" kreiranoj za "opasne" zatvorenike. Dvojca anarhista su optužena za pljačku, Grigoris Sarafoudis i Yannis Naxakis.
U ponedjeljak 31.03. održalo se prvo ročište. Ispitana su prva tri svjedoka (direktorica banke i službenici). U licu G.Sarafoudisa nisu prepoznali nijednog od počinitelja pljačke (Y.Naxakis je odbio sudjelovati u procesu i nije bio prisutan u sudnici). Pa kako ih mogu prepoznati budući da su počinitelji imali pokrivena lica?
Na pitanja koje je sudac postavio prvoj svjedokinji, ova je odgovorila kategoričkim "ne" kada ju je pitao da li postoji šansa da prepozna ikakvo obilježje dvojce pljačkaša. Pitanja suca su nastavljena bez ikakvih rezultata. Zatim su pitanja skrenula na mogućnost prepoznavanja Sarafoudisovog oblika tijela, ali ponovno bez ishoda pošto su svjedoci rekli da su vidjeli dva vrlo visoka čovjeka.
Svjedoci su također kategorički tvrdili da nisu vidjeli počinitelje kako nose mobitel ili handsfree uređaj (materijal koji je pronađen na sceni i na kojem je navodno pronađen DNK Sarafoudisa). Rekli su i da im počinitelji nisu prijetili tokom pljačke, i da su vidjeli djelo još jednom na DVD-u kopiranog sa sustava snimanja videonadzornih kamera. No, DVD-a nema u spisu koji sadrži bitne dokumente. Izgleda kao da antiteroristička policija nije pronašla na videu nijedan inkriminirajući dokaz protiv dvojce optuženih drugova pa je odlučila da zapis nestane...

3. i 4. aprila trebalo je započeti suđenje protiv Amelie, Fallona i Carlosa, uhapšenih 5. januara.
Na prvom ročištu, 3. aprila, policajci koji su ih uhitili pozvani su na svjedočenje, kako bi započelo predstavljanje dokaza. No, u zakazano vrijeme, u 11 sati, nijedan pandur se nije pojavio i ročište je obustavljeno. 4. aprila samo se jedan o pozvanih svjedoka eksperata pojavio. Određeni su novi datumi za ročišta, 28. i 29. aprila.

Milijuni automobila poredanih u saobraćaju, teško industrijsko zagađenje, mase cementa pokrivaju zelenilo da bi se izgradili novi auto-putevi, željeznice, trgovački centri, zatvori, škole, tehnološki instituti; toksični i radioaktivni otpad odložen u rijeke i ispod zemlje, genetski modificirane životinje kao zaliha za organe ili uzorci za istraživanja, na milijarde drugih zatvorenih i ubijanih svake godine za našu besmislenu potrošnju; vlade i zapadne multinacionalne kompanije oduzimaju zemlje domorodačkim narodima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, ratovi za dostizanje posljednjih energetskih izvora, imperijalističke snage testiraju novo kemijsko i tehnološko oružje na narodima, kemijski i kancerogeni aditivi u hrani koju jedemo, biljke s modificiranim dnk i bombardirane pesticidima zbog većeg uroda, prirodne šume sasječene za širenje intenzivnih monokultura i rudnika zlata...
NAPREDAK ILI UNIŠTAVANJE?
Godine života provede u školama, uredima, tvornicama sličnim zatvorima, ili pred ekranima mobitela, kompjutera i tv-a, uokvireni u jednolični život sačinjen od posla, obitelji i programirane zabave, pretvaramo se u strojeve koji proizvode i troše, postajemo suučesnici sistema koji ubija i uništava čitav svijet, u zamjenu za bijedni tehnološki komfor koji nas uopće ne čini sretnima.
SLOBODA ILI OTUĐENJE?
Uvijek uz one koji "još imaju uši za nečuvene stvari", koji i dalje pružaju otpor i prkose moći civilizacije, koji odabiru djelovati za slobodan i divlji život.
SOLIDARNOST S GIANLCUOM I ADRIANOM
anarhisti u zatvoru optuženi za sabotaže i zapaljive napade na banke, energetske multinacionalne kompanije (ENI, ENEL) i poduzeća koji izrabljuju životinje i zemlju

...

Ukratko bih želio napisati nešto o tjednu podrške zatvorenim drugovima u Meksiku, od 16. do 24. marta.
Odmah na početku želim reći da mi nije namjera sabotirati taj tjedan, nimalo; ali bili su navedeni moji stavovi kroz jednu rečenicu i jedan citat koji sam napisao u jednom otvorenom pismu iz zatvora. Tom prilikom korišten je citat iz izjave napisane u zatvoru, i potpisano mojim imenom. Primarni aspekt koji želim naglasiti je činjenica da izgleda (ili možda izgleda, možda zbog lošeg španjolskog prijevoda) kako je tekst, ili poziv, potpisan mojim imenom, što je nemoguće, iz nekoliko razloga.
Prvi:
Zato jer se ne slažem sa tjednima solidarnosti za podršku zatvorenicima (nekada jesam, danas više ne), ali ne zato što sam protiv solidarnosti sa drugovima; jasno, solidarnost je princip anarhističkih ideja i prakse, to je individualna etika koja postaje praksa u našem svakodnevnom životu.
Mislim da potrebna podrška i REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST (N1) sa zatvorenim drugovima nije odvojena borba, kao što borba protiv zatvora nije djelomična borba, već dio same borbe za uništenje Države/Kapitala, neodvojivi dio borbe za slobodu. Stoga, odrediti jedan specifičan dan na kalendaru na koji fokusirati antizatvorsko djelovanje, isto je kao odazivati se revolucionarnom kalendaru (povorka za 2. oktobar, za 1. maj... pa sada za 1. decembar itd.), usredotočiti akciju na samo jedan dan, oduzimajući značenje djelima koja su počinjena svakodnevno, a planirana su i za zatvorene drugove.

Već pet mjeseci drugovi Monica Caballero i Francisco Solar su zatvoreni u režimu FIES i razasuti po geografiji španjolske države. Nalaze se u pritvoru, u očekivanju suđenja, optuženi, uz još tri druga (uhapšena u istoj operaciji, ali sada na slobodi), za pripadanje terorističkoj organizaciji, za izvršeni napad i za pokušaj napada.

"Ne želim govoriti o mojoj nevinosti ili mojoj krivnji, zato što odbijam da budem dio pravosudnog cirkusa izgrađenog protiv mene" - Victor Montoya
3. i 4. aprila započela je priprema sudskog procesa protiv Victora Montoye, optuženog za postavljanje eksplozivne naprave u policijsku kasarnu u Vizcachasu, februara 2013.
Tijekom ove faze određeni su dokazi koji će biti predstavljeni na suđenju. Podsjećamo da se Victor suočava s čitavim sudskim aparatom i pravnom mašinerijom na temelju antiterorističkog zakona, koji kao kamen temeljac za istrage i sudski proces koristi izjave anonimnih svjedoka.
Očekuje se da će ubrzo biti određen datum početka suđenja protiv Victora, koji se nalazi u zatvoru Puente Alto.
KRAJ ANTITERORISTIČKOM ZAKONU!
Kraj anonimnim svjedocima!
...

U utorak 8. aprila bačena je granata na vozilo (siva opel vectra) dobro znanog stražara G.Bardakisa, u ulici Zaimi 33, Aigaleo.
Ovaj napad je samo mali čin u znak sjećanja na ubojstvo zatvorenika Ilije Karelija.
Kareli je, nakon što su ga zatvorski stražari tukli, mučili strujom, potapali u kante ledene vode, mučili i ponižavali, "pobjegao" svojom smrću iz ruku mučitelja.
Znamo da će njegova smrt ubrzo biti zaboravljena. Kao što se desilo sa tisućama umrlih u paklu zatvora, od bolesti, droge i očaja.
Stražari ubojice koliko god se trudili sprati krv klorom u zatvorskoj samici, niste uspjeli. Ostaje tamo, kao znak na zidu, da podsjeća kako se krv može sprati samo krvlju.
Sada je na nama red...

STRAH SE NAJPRIJE UGNIJEZDI U NAŠE DUŠE, A ZATIM PODIŽE ZIDOVE NJIHOVIH ZATVORA
Jedna provokacija... Bijeg Christodoulosa Ksirosa iz zatvora i njegov povratak oružanoj borbi.
Brojne laži... TV monolog koji opisuje unutrašnjost zatvora, koji izgleda kao u filmu. „Zatvorenici koji rukovode stvarima u zatvoru...”
„Članovi ZVĆ koji šefuju zatvorskim stražarima”
„Teroristi slave Novu godinu i planiraju bijeg iz zatvora.”
Neprijatelj... Izgradnja zatvora unutar zatvora, šifra „zatvor maksimalne sigurnosti, tipa C”.
Istina... Sve brave na svijetu ne mogu zatvoriti našu nepokolebljivu odluku da ostanemo neprijatelji autoriteta do samoga kraja...
I. Propaganda postaje praksa
Posljednjih su mjeseci novinari, kao nositelji jedine istine, slijedeći naredbe vlasti, stvorili ozračje straha. Televizijski scenarij „istine”, koji govori o „teroristima žednih krvi”, obogaćen provokativnom ucjenom od četiri milijuna eura za svakog potencijalnog doušnika koji će doprinijeti hapšenju tražene osobe. Iza komunikativne bujice laži, pojavila se istina represije.
Nakon propagande slijede djela
Policijska kampanja je započela brojnim pretresima domova drugova i drugih pojedinaca iz anarhističkog pokreta. Istovremeno se histerija straha već proširila te je bio to pravi trenutak za testiranje prijedloga izgradnje grčkog Guantanama. Guantanamo koji vlast želi najprije primijeniti na zatvor Domokos, zatim na svaki zatvor i onda svugdje, na ulice, na gradske trgove, na ljudske umove i duše. Zato jer je to, u stvari, cilj.

Književna Konfekcija USIUSK ("posvećen prevođenju, objavljivanju i promociji knjiga i eseja iz sveta anarhizma i nihilizma, što potonje ne čini nužno i uvek našim ideološkim odrednicama") objavila dva nova naslova:
PET SESTARA - ŽENE PROTIV CARA
Sedamdesete i osamdesete godine XIX veka... Ruski revolucionarni pokret, u to vreme jedan od najradikalnijih i najmasovnijih u Evropi, iznedrava hrabre pojedince koji se odriču porodičnih povlastica i ustaju protiv patrijahalnog društva u kojem bi, kao pripadnicima plemstva, i njih same čekalo istaknuto mesto. Pet upečatljivih ženskih figura iz ovih redova, povezanih čistotom svog ideala, nepokolebljivošću i ogromnim rezervama neverovatne snage koja ih, potpaljena živim primerima patnje, ropstva i brutalnog ekonomskog izrabljivanja seljaka i radnika iz neposrednog okruženja, bacaju se u vode oružane partizanske borbe protiv vlasti. Nesebični borci za slobodu ili teroristkinje?
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/04/petsestara.jpg
CRVENA DEVICA - MEMOARI LUIZ MIŠEL
Legendarna „Crvena devica“ francuskog radikalizma, živi svedok uspona i brutalnog gušenja Pariske komune, izgnanica na drugi kraj sveta iz kojeg vaskrsava kao neustrašiva propovednica revolucije, do svoje smrti 1905. godine... Prva osoba koja je javno razmotala i zavijorila crnu zastavu anarhizma, „taj barjak štrajkova i gladovanja“, povevši parisku sirotinju pod motoom „Hleba ili olova!“ Lučonoša idealizma progonjenih ili povešanih ruskih nihilistkinja, uzor Eme Golman i brojnih potonjih beskompromisnih zagovornika slobode i jednakosti...
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/04/10149234_236988036505172_1593288093_n.jpg
...

Infoshop Iskra najavljuje Pro-ljetnu DIY Invaziju, 17. aprila 2014., u Kapetanskom Parku grada Zadra.
Nek nam i ove godine prvi glasnici proljeća budu distorzirani sonični valovi koji odjekuju poluotokom sa vrha Kapetanskog!
Za više informacija: Infoshop Iskra - Zadar

Kritika „građanskog anarhizma”, koja je krenula od nekoliko kraćih tekstova, drugova nihilista-egoista iz Dark Matter Pubblications [1] i članka Venone Q „Skandalozna razmišljanja” [2], oživjela je neophodnu osudu tipičnog britanskog (i ne samo) načina razmišljanja. Ta kritika još nije ni cjelovita ni širokog spektra, sastoji se samo od par crtica, ali dirnula je u živac. Gotovo jednu deceniju je građanski anarhizam u Britaniji usavršavao svoje teoretske izjave neometano, zato je ova kritika vrlo osvježavajuća. Ovaj fragment želi biti samo još jedan doprinos osvježenju navedenoj kritici „građanskog anarhizma”, uz nekoliko mojih razmatranja.
Ako je akcija odredivno svojstvo nove anarhističke prakse, što je antiteza „građanskom anarhizmu”, onda citiram ZVĆ (Zavjera Vatrenih Ćelija) kada kažu da „drugovi koji iskazuju čast svojim riječima sa svojim akcijama, predstavljaju najidealniji početak autentičnog dijaloga između tendencija anarhističkog pokreta. Mi preziremo lažne-reformističke anarhiste čija se politička teorija, idealizirana, sastoji od komocija i kukavičluka.”
Građanski anarhizam nije baš politička struja, već jedan otvoreni pojam koji se koristi za ocrtavanje utočišta za kukavične, reformistične i kolaboracionističke pojedince, koji koriste anarhizam kao oslonac za bijeg iz represije društva i potrebe za djelovanjem.
Ja ne ulazim u raspravu s tim osobama, ili s njihovom civiliziranosti utemeljenoj na odabranom obliku organizacije, ili izabranim metodama „direktne akcije”, na njima je da ustraju na čemu god preferiraju. To nije moja briga, osim kada mi pokušavaju nametnuti svoju volju.
Nemam ništa protiv masovne organizacije samoj po sebi, smatram je, jasno, osnovnim principom gotovo svih revolucionarnih aktivnosti, no budući da sam bio duže vremena blizak s tim „građanskim anarhizmom”, i da sam imao stoga vremena da razmotrim njegov današnji razvoj i smjer, mislim da se to krdo susreće s jednim ozbiljnim problemom, to jest odobrenje izražavanja različitih stavova i perspektiva koji odudaraju od grupnog razmišljanja po „partijskoj liniji”.

Napomena web-sajta RadioAzione: Iz prezrene i podle štampe (u ovom slučaju dnevni list "Il Mattino" iz Napolija) doznajemo vijest koja je ovdje prenijeta.
31. decembra 2013. stiglo je pismo-bomba u napuljsku Perfekturu, upućeno prefektu Francescu Musolinu, koje je eksplodiralo u rukama njegove tajnice. Za djelo je preuzeta odgovornost kratkom izjavom u kojoj se spominjala nezaposlenost i kriza.
Naravno, "pismo + bomba" = anarhisti".
Inkvizitori su odmah usmjerili istragu na napuljske ustaničke [insurekcionističke] anarhiste, ali već nakon par dana uhapšen je muškarac koji je između ostalog priznao slanje pisma. Nakon tri mjeseca napuljsko tužilaštvo je odlučilo da otpusti navedenu osobu iz zatvora (što me čini sretnim) zato što ne vjeruje u njegov iskaz, i da se ponovno vrati u napad na napuljske ustaničke anarhiste.

Alfonso Alvial i Hermes Gonzales uhapšeni su za pljačku banke Estado, u kojoj je zaštitar ubio druga Sebastiana Oversluija, decembra 2013.
U petak 28. marta održano je ročište za slučaj braće boraca Alviala Alfonsa i Hermesa Gonzalesa, na prvom kaznenom sudu [Juzgado de Garantía] u Centru Pravde, u Santiagu [Centro de Justicia de Santiago].
Ishod ročišta je produženje istrage protiv zatvorenih drugova na još dva mjeseca.
Naša nesavladiva solidarnost s drugovima Hermesom i Alfonsom
A u našem crnom sjećanju Sebastian Oversluij bit će prisutan u svakoj akciji!
RadioAzione

NAŠE SJEĆANJE JE CRNO!
NAŠE SCRCE TAKOĐER
"Posjedujemo ideje, materijal... Moramo naučiti da ih ispreplićemo za stvaranje svakodnevne pobune. Moramo danas stvoriti ono što želimo živjeti... Započnimo živjeti ono što želimo." - Pelao Angry
Sebastian Oversluij (Pelao Angry), drug Anarho-Nihilist, učestvovao je u napadu na banku, u Pudahuelu 11. decembra 2013. U pokušaju eksproprijacije bogatstva kapitala ubio ga je Wiliam Vera, bijedni zaštitar koji je odlučio da zaštiti prije svega povlastice gospodara.
Napredujući s našim negacijama i odlučnošću borbe vršimo
Eksproprijaciju naših života nad neprijateljima Slobode.
SEBASTIAN OVERSLUIJ PRISUTAN!
...

Doznajemo da su danas (8. aprila) povučene sve sigurnosne mjere koje su još bile na snazi protiv drugova pod istragom za operaciju "Odlučnost". Obavezi boravka i svakodnevnom javljanju u policijsku stanicu bili su još podvrgnuti Alessandro, Elisa, Stefano, Peppe i Sergio. Opoziv je potvrđen za prvo troje drugova, dok posljednjem još nije stigla potvrda, mada ne postoje razlozi za neku iznimku.
Naglašavamo da, usprkos tome, još nije izrečen kraj istrage.
U očekivanju drugih vijesti.
Cassa di Solidarietà Aracnide
informa-azione

"Svijet je blatnjava i močvarna crkva, gdje svi posjeduju idol koji fetišistički obožavaju i oltar na kojem se žrtvuju" - Renzo Novatore
Anarhistički pokret bi trebao biti, pomislit ćeš, zajednički projekt sastavljen od individualnih ostvarenja i slobode, uzajamne pomoći i solidarnosti, iskrene komunikacije i individualne odgovornosti, nasilnih napada na institucije, menadžere i strukture Moći, protiv mentalnog programiranja i nesvjesnog ponašanja, protiv reproduciranja autoritarnog društva u našim međusobnim odnosima, u mislima i djelima.
Kakve veze ima s time ova konfuzija neformalnih hijerarhija, ideološkog reketarstva, mizernih klika, identitetskih geta, potencijalnih lidera, nepoštenja i noževa u leđe, koje vidimo pred nama ako pogledamo većinu samodefiniranog "anarhističkog pokreta"? Jako malo, osim možda u riječima ili u pukoj formi. Pokret je, očigledno, općenito više zainteresiran za zaštitu ideoloških utvrda, regrutiranje sljedbenika, očuvanje omarnih komocija vlastitih scena i, nadasve, praćenje svojih bezazlenih hobija, nego za anarhiju.
Orijentirati se i pokušati pronaći odredišnu točku u "pokretu" može izazvati dezorijentaciju. Mladi, ili novi, drugovi ulazeći u "pokret" (ili bolje reći u scenu) često bivaju zahvaćeni jednim od brandova političkih paket-aranžmana ili primorani da odaberu između lažnih izbora ponuđenih proizvoda koje serviraju razna ideološka reketarstva. Uvijek kada je sistem ideja strukturiran sa jednom vrhovnom apstrakcijom u središtu - dodijelivši ulogu ili zadatke tebi u njenu korist - taj je sistem ideologija. Ideologija je sistem reprimirane svjesnosti u kojoj ti više nisi jedinstveni pojedinac slobodne volje, nego samo komponenta, jedan kotačić.

1. Ročište (26.03.2014.)
Uz ogroman aparat sigurnosti, koji izvan sudnice sačinjavaju psi tragači eksploziva na svim ročištima, a unutar značajan broj žandara, uz štampu i prisutnost udovice Moyano među publikom, započinje predstava svakog pojedinog glumca suda apsurda.
Kao podnositelji tužbe i tužioci prisutni su: bijedni javni tužitelj Ricardo Peña, Ministarstvo unutarnjih poslova (vlada), Banco Security i Banco Santander (banke) te advokati Paole Riveros (udovice zapovjednika Moyana).
Drugove Freddyja i Juana pak brane odvjetnici angažirani po službenoj dužnosti, dok Marcelo ima privatnog advokata.
Optužbe na kojima se zasniva optužnica su slijedeće:
1) Napad na banku Santander u Augustini, 26.07.2006., za koju je optužen samo Juan.
2) Napad na banku Santander u Esmeraldi (Valparaiso), 05.09.2007., za koji su optuženi Juan, Freddy i Marcelo.
3) Napad na banku Security u Augustini, 18.10.2007., za koji su optuženi Juan, Freddy i Marcelo
4) Ubojstvo policajca (zapovjednik Moyano) i pokušaj ubojstva drugog policajca (zapovjednik Abarca).

Vandaliziran je ured avio kompanije "Air France KLM" u Toulouseu u znak prosvjeda protiv transporta životinja za vivisekciju. "Air France KLM" je najveći dobavljač primata sa Mauricijusa za laboratorije vivisekcije. Zaključani u kavezima, primati su zlostavljani i oko 8 na 10 od njih umre tijekom transporta.
U laboratorijima za vivisekciju životinje se ponovno zaključavaju u kaveze, podvrgnute su nemilosti, torturi, udarcima, i eksperimentima u kojima ih lišavaju hrane, imobiliziraju, svezuju, da bi ih na koncu ubili. "Air France" sudjeluju i u ksenofobičnoj politici države izbacivanja neprijavljenih useljenika.
Bravu ureda ispunili smo super ljepilom, a po prozorima zalijepili plakate i polili ih lažnom krvlju, simbolom krvi koju prolijeva "Air France".
...

Ovih idućih nekoliko redaka se želi uključiti u raspravu pokrenutu na web-sajtu ContraInfo u vezi jedne abortirane diskusije o „anonimnosti”.
U navedenom tekstu se drugovi koji pišu (u „anonimnosti”) žale što navedena tema nije pokrenula diskusiju, možda i zbog bojazni da ne dođe do razdora, što je spriječilo ostale drugove koji su možda samo čitali tuđe misli „stati na jednu ili drugu stranu”.
Bojazan od iznošenja vlastitih stavova, da bi se izbjegli razdori, to je nešto o čemu već duže pišem. Što se pak tiče činjenice da se kroz abortiranu diskusiju ne mogu usmjeriti osobe na jednu ili drugu stranu, još uvijek vjerujem u Ja svakog dobrog anarhističkog pojedinca, koji ne čita da bi reproducirao iste teze, ili iste žalopojke, već da bi pridonio svojim stavovima.
Međutim, ako se netko žali nakon što je otvorio raspravu putem arogantnih tekstova kao „Letter to the anarchist galaxy” ili „Anonymity” , onda moram priznati da sam čak i zadovoljan što nije uslijedila diskusija, odnosno da je došlo do pobačaja.

Slijedi izjava Adriana, zatvorenog na odjelu visoke sigurnosti (AS2) zatvora u Ferrari, poslana 25. marta, dan nakon njegovog premještaja za preliminarno ročište na rimskom sudu, u sudskom procesu u kojem je optužen i Gianluca. Cassa di Solidarietà Aracnide
Nasilje stvara nasilje. Neovisno bilo pravedno ili pogrešno, koliko god bila nejasna granica između oprečnosti i kako mogu konvergirati. Riječ i sam pojam nasilja poprima duboku mistifikaciju u rukama onih koji imaju monopol nad njime. Otpor se u svakom njegovom obliku mora ugušiti... što ne iznenađuje... „objasni im da je proljeće”...
Nažalost poznat je modus operandi političke pandurije, kroz artističku arhitekturu fantomskih kula od karata i optužbi za pripadanje maštovitim udruženjima, kao i oružje pravosudnog aparata Države-Kapitala, servilnog, u funkciji bijedne Vlasti, pobornika i pokretača dominatne logike.
Između cementa i čelika u kojima sam zatvoren, i zatvorskih lakeja koji vrše pandursku funkciju (vratar – nadzornik), pišem ovih nekoliko redaka kao osobni ispušni ventil, i prekidam opresivnu tišinu.
Pozdravljam i od srca zahvaljujem starim prijateljima i prijateljicama, svim drugovima, drugaricama te solidarnim i bliskim sredinama. Šaljem zato svu moju solidarnost svim pobunjenicima i svim potlačenima u otporu, u zatvorima i izvan zatvora, i snažni bratski zagrljaj za Gianlucu, dragog druga.
Smatram da je anarhizam nadasve jedan osjećaj, iz kojeg se rađaju oprečni osjećaji. Možemo ga isticati, osporavati, deformirati, teorizirati... osjećaj kao takav, treba ga živjeti!
Ali nema ničega sentimentalnog, nikakvih apstrakcija u skupu struktura i prakse kroz koje se odvija kontrola, upravljanje, podjarmljivanje i izrabljivanje života. Pljačkanje i sistematično uništenje okoliša nisu nimalo apstraktni.

"Amelie, Carlos, Fallon. Potpuna solidarnost s našim zatvorenim drugovima. Ni krivi ni nevini."
Prošlo je pet tjedana od posljednjih vijesti o slučaju anarhista koji se nalaze u pritvoru od 5. januara (5E).
Budući da glavni tužitelj Republike nije uspio pronaći dovoljno dokaza da održi optužbu za terorizam i organiziranu delinkvenciju protiv troje drugova, slučaj je prešao glavnom tužitelju Mexico Citiyja, uz optužbu za uništenje imovine te napad na javni red i mir.
Sudski proces se trenutno nalazi u fazi podnošenja dokaza, a prvo ročište će se održati drugog ili trećeg aprila.
Amelie i Fallon se nalaze u ženskom zatvoru Santa Martha, a Carlos u zatvoru Oriente.
Amelie i Fallon su nalaze na odjelu s ostalim zatvorenicima. Carlos je i dalje na odjelu Posmatranja i Klasifikacije.
Želimo nešto šire reći o Carlosovoj situaciji, bolje opisati uvjete u kojima živi na tisuću zatvorenika u zatvorima Mexico Cityja.

Prenosimo izjavu pronađenu u Crkvi Bezgrešnog Začeća, u imućnoj četvrti Vitacura (Santiago). Po riječima najveće hulje, Marcela Lepína, bomba se sastojala od baruta sabijenog u plinsku cijev i trebala se aktivirati tajmerom, koji nije funkcionirao. Zbog čega je Policijska Grupa Specijalnih Operacija aktivirala napravu, da bi se izbjegla šteta.
Bombu su pronašli ujutro 29. marta radnici koji rade na restauraciji crkve i pozvali pandure iz 36. Uprave. Podsjećamo da je ovu crkvu već 29. aprila 2010. napala Grupo Vengativo Mauricio Morales [osvetnička grupa, nap.prev.], prouzročivši štetu.
Ktomu, danas je, tokom nedjeljne mise, stigla dojava o bombi, zbog čega je prekinuta liturgija.
Prenosimo izjavu pronađenu u crkvi i objavljenu u štampi:
ZNAMO DA SE NE BORIMO ZA POBJEDU, VEĆ DA BI VIDJELI NJIHOV PAD!
KADA JE NAŠ CILJ USMJEREN NA NJIHOVO UNIŠTENJE, GUBIMO STRAH!

26. marta održano je na sudu u Rimu preliminarno ročište sudskog procesa u kojem su optuženi Gianluca i Adriano.
Dva druga su optužena za "udruženje u svrhu terorizma i rušenje demokratskog poretka", čemu su nadodane i optužbe za podmetanje požara, tešku krađu, oštećenje tuđe imovine. Radi se o trinaest djela počinjenih na području Castelli Romani, protiv banaka, jedne trgovine krznom, sjedišta ENI [talijanska elektroprivreda, nap.prev.] i ENEL [talijansko energetsko poduzeće], i protiv odlagališta smeća u Albanu.
Suđenje, na Porotničkom sudu [kazneni sud prve i druge istance koji sudi un najtežim zločinima, nap.prev.], započinje 26. maja.
Sudac za preliminarno ročište, D'alessandro, pokretanjem kaznenog postupka preuzeo je veliku odgovornost nalogom kojim su optuženici primorani prisustvovati suđenju putem videokonferencije. Nalog je, navodno, opravdan, jednim naputkom iz Uprave za zatvorski sustav, koji propisuje upotrebu navedenog instrumenta kao mjere ograničavanja "najopasnijih" zatvorenika, primijenjene nakon bijega Domenica Cutrìja [talijanski mafijaš oslobođen napadom na policijsku kolonu nap.prev.] pri povratku sa sudske rasprave u zatvor.
Radi se o mjeri koja bi se od danas nadalje trebala odnositi i na sve procese koji se tiču zatvorenika u režimu Visoke Sigurnosti.
Upotreba videokonferencije je dio zatvorske politike, određene Europskom Unijom, koja se temelji na modelu diferencijacije, odnosno izolacije. Radi se o odvajanju najopasnijih elemenata od ostalih zatvorenika: s jedne strane kako bi se uz niže rizike i troškove moglo upravljati rastućom masom zatvorenika, a s druge da bi se pokušali uništiti svi nepokajani neprijatelji države. Izolacija, koja se nastoji sve strože nametati, može postati pravi i istinski oblik torture koji izaziva teška fizička i psihička oštećenja.
Niz mjera nedavno uvedenih na odjel visoke sigurnosti AS2, namijenjen revolucionarnim drugovima, usmjereno je na povećanje razine izolacije: zatvaranje ulaza koji odvajaju od drugih odjela, ograničenje posjeta, pokušaji nametanja individualne izolacije, zabrana susreta među zatvorenicima istog odjela.
Svemu tome pridodan je i proces putem videokonferencije, mjera koja na različite načine pogađa pojedince kojima je nametnuta.

Još jedna osoba pod istragom za napad na Adinolfija. U očekivanju drugih mogućih izjava, doznajemo iz medija da su javni tužitelji pdvrgnuli ispitivanju novog osumnjičenika u procesu koji je osudio drugove anarhiste Alfreda Cospita i Nicolu Gaia. Podsjećamo da su oba druga u sudnici preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare.
A.M., pod istragom za sudjelovanje u krađi motora korištenog u napadu, odbio je odgovarati na ispitivanje dvojice tužitelja.
informa-azione

Još je jednom odgođeno ročište, zakazano za 17. mart 2014., za sudski proces u kojem je optužen drug Henry Zegarrundo.
Neugodno je uvijek davati ovakve vijesti, ali ipak želimo objaviti, kako bi se shvatila apsurdnost pravosudne farse na teritoriju kojim gospodari bolivijska država. I mada slavimo Henryjevu danju slobodu, mrzimo istim intenzitetom apsurdnu proceduru pravosudne mašinerije.
Ne može se zaustaviti nijedan aspekt života slijedeći pravni ritam. Žurno je odbiti suradnju s ovim statičnim procesima inkriminacije i kazni.
Snage drugu Henryju i svim ratnicima koji se bore u mjestima u kojima su zatočeni i protiv njihovih raznovrsnih oblika kazni.
Solidaridad Negra
...

U 7 sati ujutro, 21. marta, nekoliko anonimnih napalo je autobus u naselju Villa Francia, između Vista Hermosa i 5 de Abril. Nakon što su primorali šofera i vozače da izađu zapalili su vozilo. Nije bilo taoca.
Na odlasku su bacili letke, objavljene i u štampi, koji kažu: 29. mart Dan mladog borca. Borimo se protiv kapitalizma i države.
Tamara Sol slobodna!
Dan Međunarodne Solidarne Aktivnosti!
Marcelo, Freddy i Juan slobodni!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security via RadioAzione

Podsjećamo da je drugarica Sol uhapšena 21. januara 2014. pod optužbom da je pucala na zaštitara banke Banco Estado, u općini Estación Central (Santiago). U istoj je banci, ali drugoj podružnici, anarhistički drug Sebastián Oversluij izrešetan na smrt tokom pokušaja pljačke.
Nakon hapšenja pravosudna mašinerija ju je optužila i za "pokušaj pljačke", jer tužiteljstvo cilja na revolver koji je drugarica Sol vjerojatno ukrala zaštitaru. 14. marta 2014. sutkinja Ninoska Mosnich odlučila je izmijeniti optužbu u "pokušaj ubojstva frustrirajućeg karaktera".
Ova izmijena optužnice protiv Sol predstavlja i "pogodnost" budući da bi kazna u tom slučaju mogla biti blaža, mada je minimalna 5 godina i 1 dan.
Drugarica je trenutno pritvorena u centru za istrebljenje u San Miguelu.
Nezaustavljiva solidarnost sa Sol!
Branimo raznovrsne akcije kako bi podigli razinu sukoba s postojećim.
...

U kontekstu dana aktivnosti i solidarnosti sa drugovima Marcelo Villarroe, Freddy Fuentevilla i Juan Aliste Vega, u čileanskom zatvoru (nakon što ih je izbacila argentinska vlast) optuženih za pljačku okončanu smrću jednog pandura, 19. marta uputili smo prijetnju bombom letu 4648 kompanije Lan, za Santiago.
Ovim jednostavnim činom uspjeli smo paralizirati aerodrom Ezeiza y Mendoza (s odgovarajućim financijskim gubitkom), primoravši avion na prisilno slijetanje.
Solidarnost sa Carlosom Quiduleom, Hansom Niemeyerom, Sol Vergara, Hermesom, Alfonsom i sa svim kidnapiranim drugovima u zatvorima s druge strane Kordiljera.
Psihološka tortura protiv neprijatelja je historijsko oružje revolucionara, a mi ćemo ga i dalje koristiti.
Ne postoje izlike da ne budemo aktivni te iskažemo solidarnost svakim sredstvom.
Sa živim sjećanjem na druga Sebastiana Oversluija.
Dok bude bijede bit će i pobune!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security
...

Zahvaljujem vam se puno na podrškama koje sam dobila, osjetila sam u mojim venama vašu bezuslovnu ljubav. Svako pismo, svaka poruka, svaki ukusni kolač ili novčić, za mene je izvor radosti i doza energije u ovom kavezu. Koristim priliku da ste svi na okupu, da razjasnim nekoliko nedoumica koje se, izgleda, pojavljuju tu i tamo.
Što se tiče razjašnjavanja činjenica neću ni riječi napisati, mada želim poslati jedan znak u ovoj situaciji. Što se pak zatvora tiče, suočila sam se s krajolikom kojeg ocrtavaju, dakako, karakteristike odjela na kojem se nalazim, a zove se "odjel za zločine protiv opće sigurnosti", na kojem zatvor cilja na šizofrenično "prijateljstvo" sa zatvorenicama, a još više na Štokholmski sindrom, koji iz toga slijedi.

Antiautoritarnim grupama i pojedincima
Ovaj tekst je moj mali doprinos tjednu aktivnosti i solidarnosti sa zatvorenim anarhistima, a istovremeno želi biti i most koji će pokušati osnažiti veze i razmjenu ideja, kako unutar tako i izvan zatvora, da bi uzastopno potvrđivali naš izbor sukoba, kao što je rečeno u jednoj prethodnoj izjavi: Mi smatramo da je solidarnost među anarhistima neizdvojivi dio našeg života, neodvojiv od svake aktivnosti za potpuno oslobođenje, kako bi se udaljili od pojmova kao što su viktimizam i asistencija, od brkanja solidarnosti sa samilošću, kako je ne bi iskazivali jedino i često samo kao kompromis za gajenje glupog lika dobrog revolucionara.

Drage drugarice
Dragi drugovi
Mnogo izmjena u vodstvu, mnogo marioneta uzdignute šake, mnogo trulih osoba koje se igraju sjećanjima i snovima razbaštinjenih.
Ova demokracija koja se konsolidira svake 4 godine i pozdravlja kapitalistički sistem ovim republikanskim i demokratskim činovima koje samo oni, bogati i buržuji, razumiju i šire. Iskazujući počast policijskoj državi i njenim principima, dok umiru od smijeha pred predstavom svojih podčinjenih i svojih marioneta.

Izjava o preuzimanju odgovornosti
Nekoliko dana prije nego što se suci i javni tužitelji započnu igrati životima naših drugova, i odlučivati o istima, pokazujući ponovno mračni i zastrašujući labirint egzemplarne kazne protiv onih koji su u ratu protiv Države-Kapitala, mi smatramo da je potrebno izraziti konkretnu solidarnost, da bi ti mučitelji-plaćenici slobode osjetili težinu nezaustavljive revolucionarne akcije pobratimljene s povješću borbe i dosljednošću drugova optuženih za napad na banku i smrt načelnika Luisa Moyana, 2007.

Crtež koji je drugarica Monica Caballero poslala iz zatvora kao doprinos Danu Međunarodne Solidarne Aktivnosti.
"Borba je jedini put"
Jornada de Agitacion Solidaria Internacionalista

Uzevši u obzir današnje podaništvo naroda i vlast Bachelet, tokom prvog perioda kada je ubijen jedan drug Mapuche, izvršena je snažna represija nad drugovima na ulicama tokom velikih prosvjeda 2006.
Izjavljujemo slijedeće:
Objavljujemo ratno stanje 12:00 sati, 11. marta 2014.
Nećemo apsolutno tolerirati nikakvu agresiju države i njenih represivnih vlasti.
Nećemo se pozivati na pravdu, vršit ćemo egzekucije.
Na smrt svakog druga u ratu, odgovorit ćemo slijedeće "jedan za jednog".
Nećemo prihvatiti razgovor s nijednim sredstvom za "ublažavanje konflikta", kao što su pregovori, radnički plenumi, sastanci za dogovore i sl.
Pozivamo već organizirane grupe na sudjelovanje u ovoj pobuni.
Do sada je već došlo do sukoba na raznim mjestima, kao na fakultetima tako i na periferijama. Pozivamo grupe koje nisu organizirane da potraže grupe afiniteta, da se organiziraju i sudjeluju u ovoj pobuni.
Pozivamo stanovnike da izazivaju destabilizirajuće varnice na radnim mjestima, fakultetima, institutima, u školama i na drugim mjestima.
Pozivamo sve grupe u pobuni da sudjeluju u pozivu za 22. mart, na agresivan način, provokatoran i direktan, protiv svega onoga što sačinjava ovaj represivni model (banke, apoteke, javne institucije i vlasništva). Tko želi karneval i zabavu može to činiti do kraja prosvjeda, da bi kasnije ostavili prostora direktnim sukobima s represijom.
Tko se bude ponašao kao policija, prema njemu će se postupati kao prema istoj.
G.C.I. - Guerrillas Clandestinas de Insurrección
...

26. marta održat će se prvo ročište suđenja dvojci drugova, Gianluca Iacovacci i Adriano Antonacci, uhapšenih 19. semptembra 2013., trenutno u pritvoru odjela Visoke Sigurnosti, zatvora u Alessandriji i Ferrari.
Optuženi su za zločin 270bis (terorističko udruživanje, nap.prev.), za koji se okrivljuju već i oni koji mokre na ulici, pod sumnjom da su autori trinaest akcija koje su počinjene na području regije Lazio, pogotovo u zoni Castelli Romani, između ostalih protiv banaka te ureda E.N.E.L. (talijanska elektroprivreda, nap.prev.) i E.N.I. (talijanska energetska kompanija, nap.prev.).
Podsjećamo da je rimsko tužiteljstvo igralo na kartu efekta medija, u suradnji s njihovim vjernim psima (bez uvrede za životinje), tj. buržuoaske štampe, bijednog lakeja države-kapitala, objavljujući video zapise, telefonska prisluškivanja i fotografije drugova.
Na taj su način još jednom upotrijebili kako su željeli one iste mrske zakone koje navodno štite. Podsjećamo da, barem u Italiji, informacije radi i bez pozivanja na državnu pravdu, postoji zakon koji zabranjuje objavljivanje imena osoba pod istragom, odnosno dozvoljeni su samo inicijali. Zakon koji vrijedi samo u slučaju kada neki političar ili moćnik dospije u mrežu nekog tužitelja, ali u tom slučaju zbog potrage za slavom.
Solidarnost s Adrianom i Gianlucom
Solidarnost sa svim drugovima u zatvorima u Italiji i širom svijeta
Za anarhiju
RadioAzione
...

U noći 18. januara eksplozija popraćena bijesnim požarom uništila je urede administracije i električni/računalski sistem tržnice mesa u Lezayu. Mediji izjavljuju da je na mjestu eksplozije pronađen plinski cilindar.
Prije nekoliko tjedana dignuli smo u zrak aukcijsku tržnicu teladi u Lezayu (Francuska).
Svaki tjedan proda se više od 1500 teladi i drugih životinja da bi kasnije bile ubijene u klaonicama.
"Životinje nemaju nikoga osim nas. Nećemo ih razočarati." - Barry Horne
MI smo pravda za životinje.
J.D. France
InterArma

13. novembra 2013. u Barceloni je uhapšeno 5 anarhističkih drugova, pod optužbom za pripadanje jednoj "terorističkoj organizaciji" i za podmetanje eksplozivne naprave u baziliku Del Pilar. Nakon premještanja na Audiencia Nacional [Nacionalni vrhovni sud, nap.prev.] 3 su otpušteni nakon pet dana, uz optužbe, dok je drugo dvoje drugova zadržano u pritvoru. Svi su optuženi za "pripadanje jednoj terorističkoj organizaciji", "pokušaj masakra" i "zavjeru za počinjanje masakra". Zatvoreni drugovi, Francisco i Monica, nalaze se u FIES režimu [specijalni režim za revolucionare, nap.prev.]. Dobro su raspoloženi i posjeduju veliku snagu.
Otvorili smo e-mail adresu za svakoga tko želi znati više o situaciji Monike i Francisca. Također skupljamo i pomoć za trenutne troškove i račune, pošto će zasigurno morati ostati u pritvoru do početka suđenja, što, kao što svi znamo, ima i svoju ekonomsku cijenu.
Sve sumnje, doprinose, kritike i pitanja uputiti na:
solidaridadylucha@riseup.net
...

- Carlos Gutierrez Quiduleo: u utorak 11. marta, u 14 sati, na 7. Juzgado de garantia [Kazneni sud, nap. prev.] održat će se ročište za raspravu premještaja na odjel visoke sigurnosti u CAS-u (zatvor visoke sigurnosti). Podsjećamo da se drug od 28. novembra 2013. nalazi pod strogim zatvorskim režimom: 21 sat zatvoren i 3 sata vazduha između jutra i popodneva.
- Tamara Sol Farias Vergara: u petak 14. marta u 11:40, na 6. Juzgado de garantia održat će se ročište za preispitivanje kaznenog djela. Drugarica je 22. januara optužena za zločin teške krađe, zbog čega riskira da bude osuđena na najmanje 10 godina zatvora. Na tom će ročištu tužitelj preformulirati zločin, no o tome nemamo detaljnih informacija (to jest, ne znamo da li će izmijeniti kazneno djelo ili će zadržati isto, nadodajući još jedno). Podsjećamo da se Sol nalazi već više od mjesec dana u pritvoru, na odjelu za zločine protiv opće sigurnosti u zatvoru San Miguel, zatvorena 24 sata na dan, osim par dana kada joj je dozvoljeno pola sata vazduha.
Da se nijedan drug ne sukobi sam sa Moći!
Solidarnost i akcija protiv krvnika buržoaske pravde!
CARLOS, SOL I SVI DRUGOVI U ZATVORU, SLOBODNI!
...

"Sa bakljama odavno ugaslim, moji stari drugovi hodaju zaobilazno zjenicom mojih očiju... Čvrsto zatvaram usta i vrištim... Kada divljački prodru u moje arterije vukući slomljeni stijeg, tamo, u osmoj arteriji, u maloj šupljini srca gdje spavaju moji mrtvi drugovi, ja započinjem moju borbu šapatom..."
Moraš dovesti svoja djela do krajnjih granica; testirati samog sebe u borbi, čitavim tvojim bićem u borbenoj spremnosti; biti prisutan na skupštinama, prosvjedima, divljim štrajkovima i na barikadama, baš kao što je to činio i Lambros; biti tempiran za zavjereničke trenutke, prisutan u mapiranju neprijatelja i grada, paziti na potrebnu opskrbu, biti spreman na podmazivanje oružja, i šinuti u borbu svim svojim srcem, kao munja...

U ponedjeljak noć, 24. februara, 10 novih policijskih vozila Frontier/Nissan 4x4 zapaljeno je unutar kasarne vojne policije, kraj središnje utvrde grada Porto Alegre, u četvrti Partenon. Policija je masovno prisutna, između ostalog, svojim vojnim zgradama, Bataljunom za specijalne operacije, Vojnom akademijom. Od 10 zapaljenih vozila, 6 ih je potpuno uništeno. Bijesan plamen uzidgnuo se iz jake vatre u pokušaju da se proširi na obližnji parking, ispunjen s preko 200 novih vozila, svečano čekajući da ispune svoj zadatak: nadzirati, ponižavati, ubijati. Procijenjeni gubitak, po alarmiranim medijima, je oko 1 milijun, ali stvarni gubitci su mnogo viši on onog što prikazuju financije. To dokazuje da su ranjivi te da ih uz samo malo benzina i smjelosti možemo pogoditi u prsa. Policija, mediji, građani vjerni zakonu, tajnik sigurnosti i guverner prosuli su svoje sažaljevanje. Mi pozdravljamo sve nesavladive.
...

Nekoliko dana nakon što su me tri člana Žalbenog suda osudili na 25 godina zatvora za slučaj koji mi je poznat samo putem televizije, mislim da se nameću nekoliko pitanja egzistencijalne naravi i da izranja nekoliko zaključaka političke prirode.
Krenuvši, dakle, od tih pitanja, otvara se pitanje kako može osoba, kao što je sudac ovog suda - kojemu bi bilo riskantno povjeriti čak vođenje jednog seoskog kafić - držati u rukama takav autoritet. Kako je moguće da takva osoba, koja istom morbidnom naivnošću kojom je osudila moj slučaj, je vjerojatno osudila na stotine, možda na tisuće drugih osoba, ne predstavlja skandal. Kako može takva osoba, očito ne baš bistra, držati u svojim rukama na tisuće života. Kako može država biti ispunjena tako nedoraslim osobama, a mi još nismo u stanju organizirati revoluciju protiv nje. Kako može tužitelj smatrati da je pristojno dremuckati tokom suđenja, i kako ne osjeti potrebu da baci pogled na minute prije nego započne svoj govor. Tkogod je pratio ovo suđenje mogao je doći do zaključka da se njegov govor vjerojatno odnosio na neki drugi predmet. Kako mogu baš oni koji ne smatraju kazneno pravosuđe sramotom čovječanstva, nego "službom", rastrgati ga i pretvoriti u elastično rublje. Kako se predsjednik i tužitelj ne srame javno izjaviti da izjave obrane optuženika ne mogu biti prihvaćene zato što ih nije naveo ispitivačima žalbenog, omalovažavajući zbog straho-odgovornosti navodno najviši stupanj procedure, odnosno suđenje.

** MIHALIS NIKOLOPOULOS
Krajem februara održalo se suđenje na prekršajnom sudu Evelpidon zatvorenom članu ZVĆ, Mihalisu Nikolopoulosu, optuženom za tučnjavu.
Osuđen je na tri godine zatvora, nakon čega je izvrijeđao suce rekavši im da si "olakotne okolonosti" gurnu u dupe te je optužen i za vrijeđanje sudaca. Premješten je u policijsku stanicu Kypseli, gdje je odbio fotografiranje i uzimanje otisaka prstiju, zbog čega je optužen za neposluh. Suđenje je odgođeno, a novo ročište za ove optužnice treba tek biti određeno.
InterArma
** 36. ROČIŠTE SUĐENJA ZVĆ
Krajem februara održano je 36. ročište suđenja za napade ZVĆ. Među svjedocima tužilaštva bio je prisutan i Vassilis Foukas, jedan od glavnih članova pravosudne mafije. Bio je predsjednik Prizivnog Suda za slučaj 17N i istražitelj u slučajevima 17N, ELA, 1. Maj, u slučaju za ubojstvo Michalisa Prekasa i u slučaju oružanog sukoba u Gyzi gdje su poginuli Christos Tsoutsouvis i 3 pandura.
Foukas je bio vrlo opušten u sudnici pošto mu je sredina vrlo familijarna. Drugovi iz ZVĆ su optuženi za podmetanje požara na njegovoj kući 2009. Nakon što je posvjedočio - tokom ispitivanja sudaca - kako ga je napad strašno uplašio te da njega nije bilo njegova bi supruga bila mrtva, bio je red na drugovima iz ZVĆ da počnu postavljati pitanja. I tada se probudila njegova stara istraživačka vještina... Pošto su pitanja dokazala da je zloupotrijebio svoju pravosudnu moć (uvidom u svjedočenja svjedoka itd.) vidljivo se ozlovoljio i počeo je drsko odgovarati na pitanja. U trenutku kada se osjetio da stjeran "u kut" prekinuo je svjedočenje i krenuo da napušta sudnicu prije nego su pitanja dovršena. Tada su ga drugovi iz ZVĆ napali.
...

Baciti kamen je zločin. Baciti tisuću kamena je politički čin. Zapaliti vozilo je zločin. Zapaliti 100 vozila je politički čin. Prosvjedi žele reći: "Ne slažem se s tim i tim.". Otpor kaže: "Ja ću uništiti to i to." - Ulrike Meinhof
Prošle noći se oružje požara ponovno uzdiglo da uništi ovo bijedno društvo. Ovaj put odlučili smo se za propagandu, zapaliti auto je propaganda, kaže da smo ovdje, da nastavljamo neustrašivi, uz patnju ali nikad poraženi. Mada je za nas zapaljeno vozilo propaganda, to je istovremeno i direktni napad na najbolniju točku, na privatno vlasništvo. U ovoj jebenoj zemlji privatno vlasništvo je važnije od ljudskog života. Mi znamo da se zakon koji osuđuje Tamaru Sol Farias temelji nadasve na krađi, na krađi vatrenog oružja.
Mada smo znali da bi se faktor "pošteni građanin" mogao pojaviti, kao neki Robin Hood, i poremetiti našu vatrenu želju i napad, mi smo ipak odlučili riskirati, jer nas zaboli za njih, jer smo im željeli dokazati koliko su neotporni na snažne želje i malo benzina.
Mada nismo upoznati s pravnim sistemom, krađa može biti ozbiljniji zločin od pokušaja ubojstva!
Neka ova akcija bude dašak svježeg zraka drugovima koju su kindapirani, u zatvorima, i poziv svima onima koji su na ulici. Bolje jedna mala akcija nego tisuću izjava bez akcija. Riječi i djelo! Pri tome smo i pri tome ćemo uvijek ostati, i nikad nećemo zaboraviti naše drugove pale u bitki. S posljednjim plamenom Bijesa rasplamsanim u svim policijskim stanicama, Punky Mauri, Claudia Lopez, Matias Catrileo, Jony Cariqueo su uvijek uz nas. Alpaca, Hermes, Hans, zatvorenici optuženi za sukob s Moyanom, zatvorenici uličnih bitaka, José Miguel Sanchez koji će biti uskoro otpušten, i naša drugarica Sol, svima pozdrav vašoj hrabrosti i dostojanstvu.
Za promicanje crnog ljeta i još crnije godine.
Dug život anarhiji!
Drugovi za širenje vatre.
...

U ranu zoru, utorak 25. februara, đenovsko tužilaštvo je ponovno krenulo u napad.
Doznajemo iz omražene štampe da je u domovima jedanaestoro drugova izvršen pretres i da protiv njih vodi istragu navedeno tužilaštvo, nadasve javni tužitelj Federico Manotti, pod optužbom za napad na kasarnu forenzičarske jedinice karabinjera (R.I.S) u Parmi, 24. otkobra 2005., gdje su, navodno, po riječima piskarala u službi države, pronađeni tragovi DNK na vrećici u kojoj se nalazila naprava i koji, navodno, pripadaju drugu Alfredu Cospitu.
Drugovi su pod istragom za još četiri napada: dva napada na kasarne karabinjera u Genovi 2005., za slanje pisma-bombe bivšem gradonačelniku Bolognje, Sergiju Cofferatiju, i za požar jednog vozila Crvenog Križa.
Đenovsko tužilaštvo je tražilo da drugovi pod istragom budu i uhapšeni, ali istražni sudac nije potpisao zahtjev.
Mada je istražni sudac odbio da potpiše hapšenje, javni tužitelj, Federico Manotti, se požurio da imena drugova baci u ralje nacionalne štampe, kako bi stvorio prigodan scenarij za preispitivanje.
Omražena štampa koja objavljuje imena i izjave tužilaštva u kojima se neki drugovi nazivaju "Proka Pronalazač" ili "Baka Kata" [nadimci se odnose na dokument Neformalne Anarhističke Organizacije iz 2006.].
Pretresi su izvršeni u regijama Liguria, Emilia Romagna, Campania i Toscana... podrazumijeva se, uz neizbježnu suradnju specijalne antiterorističke jedinice Karabinjera (R.O.S.).
...

13. juna 2012. je, pod imenom „Operacija Odlučnost”, izvršeno više od četrdeset pretresa i izdano 8 naloga za pritvor anarhista u Italiji (Katia, Sergio, Alessandro, Giuseppe, Paola, Giulia, Stefano i Elisa) i 2 u inozemstvu (Marco Camenisch, već 23 godine zatvorenik u Švicarskoj, i Gabriel Pombo da Silva, već 29 godina u zatvoru, danas u Španjolskoj). Optuženi su po čl.280bis, 270bis i 302 („atentat”, „subverzivno udruženje” i „poticanje”, a sve u svrhu terorizma, no optužbe nisu za sve iste, premda ih povezuje čl.270bis, odnosno udruženje u svrhu terorizma), mada se svih osam drugova danas više ne nalazi u zatvoru. Od prošle godine čak dva tužilaštva vode istragu protiv ovih opasnih „terorista”. Optuženičku kulu od karata pokrenula je javna tužiteljica Comodi u gradu Perugia, koju je dijelom naslijedila javna tužiteljica Pradella u Milanu.

14-25. mart 2014., prije presude protiv drugova Freddyja, Marcela e Juana u slučaju „Security”
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security
Zato jer nijedan lanac neće biti vječan i nijedan zatvor neće biti visoko siguran - Claudia Lopez
** Jedan napad, jedan mrtav policajac i kampanja za istrjebljenje
Štiti bogate ponekad se skupo plaća — Alexander M. Jacob
18. oktobra 2007. napadnuta je banka u srcu Santiaga, Banco Security. Carabineros zatvaraju okolne ceste kako bi napali pljačkaše. I tako, tokom kontrole jednog motora dolazi do oružanog sukoba i Luis Moyano, Carabineros, ostane na licu mjesta mrtav. Drugi policajac ranjen.
Santiago Centar je uznemiren i lov se pretvara u osvetu. Odjel analitike Carabinerosa na brzinu odmjeri taktiku napada, karakteristike sudionika, vrstu oružja i bijeg. Nakon brze analize donese sud: počinioci su bivši članovi jedne subverzivne grupe.
Uz snažnu medijsku kampanju vijest se brzo širi, putem izjava koju su za štampu dali udovica i sinovi šefa Moyana. Službene počasti u sjećanje na lik i djelo policajca, i prijetnje napadačima šire se bez ustezanja.
U roku od mjesec dana uhapšen je jedan od navodnih sudionika u pljački. Nakon tri dana objavljena su imena i fotografije navodnih članova grupe. Ovi podaci, koje su izgradili kadrovi moći, blagoslovljeni su kao čista istina i postali u društvu nepobitni dokazi.
Freddy Fuentevilla, Juan Aliste, Marcelo Villarroel i Carlos Gutierrez, njihova lica izložena su štampi, koja ih analizira i govori o biometrijskim ekspertizama i kriminološkim analizama visoke razine.
Policija objavljuje broj telefona na koji građani mogu dostaviti informacije, pozivajući narod da prijavi svako sumnjivo kretanje ili prisutnost osoba koje su već bile osuđivane. Prijetnje objavljuje štampa i suština poruke je jasna: žele ih mrtve.
Obavljeni su pretresi domova drugova, njihovih obitelji i rođaka. Ali ni traga od njih. Policijski obruč se širi ali ne uspijevaju nikoga uhapsiti. Prijetnja koju je moć izrekla je nepokolebljiva: ako ih nađu, drugovi neće preživjeti.

Još jedno teror-suđenje započelo je danas u zatvoru Koridallos, protiv 7 drugova optuženih za pripadanje ZVĆ i za pljačke u Piretosu i Filoti. 5 drugova je već optuženo za pripadanje ZVĆ, mada su oni i zatvoreni članovi ZVĆ u više navrata izjavili da joj ne pripadaju. Međutim, antiterorističke snage i pravosudni mehanizam namjerno insistiraju da ih prikažu kao članove ZVĆ.
Optuženi drugovi G.Mihailidis i G.Naxakis su izjavili da ne žele pravno zastupanje. No, teror-sud im je ipak imenovao advokate.
Ovo suđenje sadrži tri optužnice. Dvije za pljačke u Pirgetosu i Filoti, plus optužnicu 207, koja se istovremeno vodi na drugom sudskom procesu u Koridallosu i na Prizivnom sudu u ulici Loukareos. Nismo nikada prije prisustvovali takvom fenomenu, da se jedna te ista optužnica koristi tri (i tko zna još koliko) puta, zato jer je to metoda dobro poznatog službenika antiterorističkih snaga, E.Hardaliasa.
Advokat drugova F.Harisisa i A.Daliosa je rekao da se mora razmotriti odgoda suđenja i da se ono ne može odvijati u prostoru koji naliči na kolibu. Budući da su imenovani advokati suđenje treba biti odgođeno, kao što je i učinjeno.
Drugovi G.Sarafoudis, A.Dalios, F.Harisis, N.Romanos i G. Mihailidis dali su izjave o njihovom sudskom gonjenju.

Drugovi zatvoreni na odjelu visoke sigurnosti (AS2) zatvora u Ferrari podvrgnuti su cenzuri i restrikcijskim mjerama nad poštom već nekoliko mjeseci, i nalaze se u izolaciji. Nico, Chiara, Mattia i Claudio [uhapšeni i pritvoreni ove godine zbog borbe protiv izgradnje super brze željeznice, nap.prev.] nalaze se pod istim oštrim restrikcijama.
Potonjima su zabranjene posjete članova obitelji, zato što ih na taj način žele uništiti i ušutkati. Postavili smo eksplozivnu napravu u Trentu protiv nadzornih sudaca kako bi dali glas njima i svima koji su zatvoreni, ali se dostojanstveno bore.
Na taj način unaprijed šaljemo pozdrav zatvorenicima koji će započeti borbu u aprilu, u nadi da će se borba rasplamsati.
Sudstvo i moralisti govore o nasilju, ali naše nasilje je mala stvar u odnosu na nasilje sudstva i čitavog aparata, na patnje i ubojstva koja nameću zatvorenicima, kao što se prije par mjeseci desilo u Trentu.
Mi nismo licemjeri kao vi, mi preuzimamo odgovornost za nasilje, i protiv osoba koje su odgovorne za sve to.
Solidarnost sa Spyrosom Stratoulisom, Tamarom Vergarom, Sabbo, Andreom, Gabrielom, Monicom Caballero, Franciscom Solarom i sa svima koji se bore i koji su pod restriktivnim mjerama sudstva.
...