BRISTOL [UK]: PROJEKT "FENIKS" ČIN 14., LIVE WIRES*FAI/ELF PREUZIMA ODGOVORNOST ZA 4 POŽARA NA INFRASTRUKTURI ZA MOBILNU TELEFONIJU

U okolici Bristola, između 9. i 10. juna, zapalili smo 7 antena mobilne telefonije. Svakodnevni opstanak kapitalističkog društva ovisi o neprekidnom toku (robe, osoba, podataka i energije), a komunikacijska mreža ne predstavlja iznimku. Velika većina nas samo se ograničeno koristi ovim tokovima, što prikriva činjenicu da se koriste nadasve za nadzor i nametanje vladajućeg poretka te za širenje njegovog dometa i kontrole.

Dovoljno je pogledati kako vrijednosti povezivanja, brzine i mobilnosti koje su ugrađene u mobitele (na primjer) olakšavaju neumoljivu potrošačku kulturu i potrebu da budemo stalno dostupni i fleksibilni: koliko u korist poslodavaca i oglašivača toliko i za obitelj ili prijatelje. Što je potpunu u skladu s modernom restrukturacijom i decentralizacijom divovskog produktivnog sistema, kojemu nas ovo društvo pokorava. Naš cilj je bio spriječiti sve to.

2 antene su istovremeno zapaljene, u Hambrooku i izvan poslovne četvrti Ram Hill u Coalpit Heathu, oboje u vlasništvu O2. Ovo nije prvi put da je O2 nanijeta šteta zbog ugovora koje ima s centrima za imigrante, s pandurima, s elektroničkim nadzorom tokom uvjetne slobode. Par sati kasnije zapaljena je treća O2 antenna u Coombe Dingleu, a istovremeno je podmetnut požar i četvrtoj, nakon što smo uspjeli pristupiti jedinicama za prijenos signala povezanima s ogromnim tornjem za telekomunikacije British Telecoma, u Lockleazeu. Pogođeni su signali O2, T-Mobile, Orange i Vodaphone.

Navedene kompanije su na različite načine povezane s vojnom opremom i naoružanjem, koriste rad zatvorenika, i poznate su po spremnoj suradnji s elektroničkim nadzorom tajnih službi (sada kad je široka kontrola podataka dobro poznata), te i dalje nastavljaju financirati oxfordsko sveučilište s njegovim velikim laboratorijima za eksperimentiranje na životinjama. To je već dovelo do napada na njihove interese u Berlinu (matična tvrtka T-Mobile), Parizu (Orange) i Banburyju (Vodaphone).

Iz svih tih razloga uvijek je dobro napasti te kompanije, strukturalno i ekonomski, a osim toga postoji i pitanje samih antena čije zračenje je tko zna koliko opasno za obližnje vrste. Poznat je bristolski slučaj, prije par godina, jedne žene u Shirehamptonu koja se žalila na antenu postavljenu na zgradu te je zatim umrla od tumora na mozgu, dok je antena prozvana Sudnji Toranj skinuta sa Staple Hilla nakon povećanja broja oboljelih od tumora. Dokazano je da dugotrajna upotreba mobitela oštećuje imunološki sustav, smanjuje plodnost i uzrokuje tumore na mozgu i rak: nadasve kod mladih. Trebamo napomenuti da je antena koju smo zapalili u Coombe Dingleu jedna od triju koje se nalaze na sportskom igralištu sveučilišta koje koriste i škole, kao i mnogi drugi. Uz to, laboratorijski stručnjaci su izjavili kako su na temelju eksperimenata na drugim sisavcima (izgrađenima na mučenjima kao i mnoga druga znanstvena istraživanja) došli do zaključka da izloženost tokom trudnoće "značajno oštećuje funkcije, strukturu i reakcije mozga te pretpostavlja se da bi ta izloženost mogla doprinijeti poremećajima ponašanja kod djece".

Navedeni proizvodi su nam bili i još su predstavljeni kao bezopasni, mada gotovo svako istraživanje koje to potvrđuje je rezultat te iste industrije, i ništa ne znamo o njihovim dugoročnim utjecajima, slično kao i sa tržištem azbesta ili cigareta prije pojavljivanja smrtonosnih posljedica (samo dva bolje poznata primjerka između tisuće drugih). Danas čak i istraživači sa bristolskog sveučilišta priznaju opasnost pri upotrebi mobitela. Koje iznenađenje... otkrilo se da je stalno umreženo okruženje štetno, dok kompanije zarađuju ubitačne profite, a vlade dobivaju milijune kroz poreze i dozvole. Za većinu osoba produženi kontakt s mobitelima ili bežičnim mrežama općenito je čini se neizbježan, zbog posla ili da bi se izbjegla marginalizacija društva, na ulici, u javnom prijevozu, ili kod kuće: topimo se u još jednoj akumuliranoj brani otrova, antihumane i protuživotne civilizacije koje raste svakodnevno.

Jedna od stalnih obilježja otuđenja koja tehnologija, kao što su mobiteli, stvara između pojedinaca su ovisnici o njihovoj stalnoj upotrebi koji danas radije šalju SMS ili "tweet" kako bi izbjegli mogućnost kontakta u stvarnom životu, koji se osjećaju sigurnima samo kad komuniciraju putem uređaja. Danas je postala norma provoditi većinu radnog vremena ispred jednog ekrana ili drugog. Sadašnji i nadolazeći izumi kao Google Glass žele taj obor gotovo u potpunosti zatvoriti (mada također djelomično ovisnim o infrastrukturama neprekidnog prijenosa). Kao društvo koje živi kroz vrlo složene tehnologije mi više ne nastanjujemo u potpunosti naša tijela i okoliš, već umjesto toga neki dio tehno-košnice: i nisu više samo nerdovi i mladi koji ovu virtualnu realnost praktički nazivaju svojim domom. Kako se sfera u kojoj prevladava informatička tehnologija širi tako se sve ono što se smatra od društvene važnosti u našim stvarnim životima sabire u ono što se može poslati i dobiti na uređaj, umanjujući ljudske osjećaje i iskustva. Ili pak opsesivna potreba da se moderni život ne tretira toliko kao življenje koliko kao nešto što treba dokumentirati u svim detaljima za pasivnu potrošnju na "društvenim" mrežama, kao još jedan primjer kolonizacije kapitalizma i njegove tehnologije.

Planirati i realizirati život digitalno omogućuje također i neviđeni nadzor, i sprječava aktivnu pobunu ili čak dovođenje u pitanje vladajućeg poretka nazivajući "abnormalnostima" ono što često dobrovoljno dijeliš s prijateljima ili "Prijateljima". Istovremeno, sistematsko izrabljivanje naroda diljem svijeta i ekološko haračenje do točke kolapsa i dalje tovi iste bogate džepove parazita, a uranjanje u tehnologiju pomaže ljudima da ih se ne dotiče i da se ne brinu. S druge strane milijuni pak čeznu za tim istim oblikom života koji sve ubija.

S anarhističke perspektive u potrazi za slobodnom i potpunim životom mi se borimo za uništenje svih tehnologija rođenih iz zatrovanosti i ropstva rudnika, tvornica i industrijskih infrastruktura, i da naša svakodnevna komunikacija bude što neposrednija. Uništiti ovih nekoliko točaka nije nam dovoljno, ne radi se samo o nekorištenju određenog uređaja, već je uništenje čitavog društvenog sistema koji nas je najprije uhvatio u zamku njegove "neizbježnosti" naš izazov. U antenama smo pronašli jednostavan način da započnemo: dovoljno je samo ostaviti zapaljene gume između izloženih kablova i otići. U Sjevernom Lanarkshireu su i škotski seljaci jednu srušili. Razmatrajući radikalnu i anti-industrijsku povijest u Britaniji (kao ustanke Swinga i Ludista), kao i suvremenu praksu anarhističke gerile, možemo zamijetiti prednost u nisko-tehnološkim, jeftinim i lako ponovno izvedivim taktikama sabotiranja strojeva koji nas ograđuju i osiromašuju, na mnogo intimnijem nivou nego ikad do sada. Te sveprisutne (i vrlo skupocjene) strukture rasprostranjene su oko svakog mjesta ili grada, a šire se i na sela gdje se često boje u zeleno u pokušaju kamuflaže, a neke čak imaju i odvratna umjetna ptičja gnijezda. Njihovi stražari ne mogu ih stalno sve nadgledati, zato je na našoj domišljatosti da ostane uvijek korak ispred, i istisne njihove snage. Ova kao i svaka mreža imaju svoje slabe točke, u tim pukotinama arhitekture kontrole koje nam pružaju prednost: prisvajanje destruktivne sposobnosti. Dok obećanja hipertehnološke moderne kulture i dalje pokazuju svoju površnost, pobunjenici će nastaviti djelovati protiv štetnih instalacija i načina života koji šire.

"... Otpor Tehnološko-industrijskom stroju živi samo u smjeru oslobođenja od svakog autoriteta i reda, hita prema obzoru zbivanja, prema ničemu nenapisanom". - Pismo Giancluce Iacovaccija iz zatvora C.R. San Michele

Naš napad nije odvojen od cjelokupne anarhističke subverzije svim sredstvima, koja naravno uključuje i solidarnost s našim zatvorenicima u rukama neprijatelja. Divlji pozdrav iz Bristola Adrianu Antonacciju, kao i njegovom prijatelju i drugu Giancluci (FAI/IRF Subverzivne Anticivilizacijske Individualnosti), optuženom za hrabra usamljena djela u Rimu. Pozdrav novim anarhistima i anti-kolonijalnoj grupi u Hong Kongu i Australiji, i solidarnost desetorici optuženih u Parizu za sabotiranje zatvorskih profitera.

Naš napad se odvio u vrijeme kada su mreže već pripremljene da budu preopterećene histerijom svjetskog nogometnog prvenstva, kako bi pokazali naše suučesništvo s ustaničkim borcima u Brazilu, koji uličnim borbama i požarima odgovaraju na masovne eksproprijacije i militarizacije sirotinjskih četvrti za profite igara. Zato što trebamo imati na umu da se očaravajući spektakl, izveden da bogatima donese još više novca a nama da odvrati pažnju od svakodnevnih poniženja, temelji nasilju Države i Kapitala protiv pobunjenika, urođenika i najsiromašnijeg dijela brazilskog društva.

Ne zaboravimo Marie Mason i Erica McDavida: oboje su još iza rešetaka nakon državne represije i hapšenja uslijed ranih napada Earth Liberation Fronta u SAD-u. Toliko godina kasnije borba za oslobođenje zemlje nije poražena ni u duhu ni u praksi. Borba se nastavlja s napadima na krznenu industriju i oslobođenjem životinja diljem Sjeverne Amerike, i s našim sestrama i braćom zapaljivog uma koji se bore u zaposjednutim turskim šumama, ulicama metropole Costa Rice ili protiv tehno-industrijskih razvoja u Švicarskoj (posljednja napomena: podsjećamo na neprekidne pravosudne prijetnje protiv oslobođenih anarhista Silvije, Coste i Billyja, te također na posljednji osvetničko ponašanje prema Marcu Camenischu u vezi njegovog zatvorskog premještaja, što ne prolazi neprimijećeno međunarodnim palikućama).

Srušimo društvo zasnovano na dominaciji zemlje i svih njenih bića.

Live Wires FAI/ELF

(14. doprinos međunarodnom Projektu Feniks, još jedan dio rata koji neće nikada moći biti sadržan u kaznenom zakonu)

*visoki napon, nap.prev.

Izvor: 325